karmelski vjesnik 2-2011

KARMELSKI VJESNIK, 2. / 2011.

1

RRIIJJEEČČ OOCCAA PPRROOVVIINNCCIIJJAALLAA Drage sestre i braćo!

U proteklom tromjesečju Crkvu u Hrvatskoj najsnažnije je obilježio pohod Pape Benedikta XVI. Papa nam je pristupio s nadom i ohrabrio nas, povjeravajući nam osobitu misiju vjernosti kršćanskim korijenima u novoj Europi. S tim u vezi Papa nas je, citirajući bl. Alojzija, podsjetio na ozbiljnost nastojanja oko našega identiteta: „Nemojmo si umišljati… Ili jesmo ili nismo katolici.“ Ne mogu li karmelićanke i karmelićani u tim riječima prepoznati odjek proročkoga poziva našega svetog Oca Ilije? Nadahnuti takvim Papinim poticajima slavili smo Provincijalni kapitul nastojeći upravo oko jasnoće našeg karmelskog identiteta, koja rađa zajedništvom i autentičnim svjedočenjem. Odluke Kapitula očituju želju za nastavljanjem započetoga hoda. Osobito smo svjesni potrebe da ostanemo na visini dara novih duhovnih zvanja koji nam se u posljednje vrijeme obilno udjeljuje.

Na Kapitulu je po prvi put sudjelovala poglavarica Svjetovnog reda, s. Teodora Živković, koja je vrlo pohvalno ocijenila suradnju u protekle tri godine. Rast broja članova Svjetovnog reda i formacija novih zajednica pokazatelji su poboljšanja ova suradnje, istaknula je Poglavarica. Razgovaralo se i o novim inicijativama u kontekstu bolje organizacije Reda, o kojima će biti govora u slijedećim brojevima Vjesnika. Prilozi u ovome Karmelskom vjesniku svjedoče o obilju aktivnosti naše karmelske obitelji. Osobito nas veseli mladost u našim samostanima. Privlačnost karmelske duhovnosti i obećavajuće perspektive rada ne samo s mladima nego i s drugim vjerničkim skupinama posebno su se očitovale u „Karmelijadi“ na Buškom jezeru, u zamahu pastorala duhovnosti u Sofiji, gdje sve intenzivnije djeluje novootvoreni duhovni centar „Blaženi papa Roncalli,“ te u našoj prisutnosti u svijetu kulture i medija, kojoj je napose doprinijelo organiziranje međunarodnog simpozija o pasionskoj baštini u Karmelu sv. Ilije. Članak beogradske „Politike“ o somborskom Karmelu svjedoći o pozitivnoj percepciji naše duhovne baštine i naše aktualne stvarnosti u toj susjednoj zemlji.

Izvješća iz samostana karmelićanki ukazuju na privlačnost zajednica za bogotražitelje. Ovo nas posebno raduje, jer je to je ono što su željeli naši obnovitelji sv. Terezija Avilska i sv. Ivan od Križa. Raduju nas prinove u zajednicama sestara. U odgojnim zajednicama HKP‐a približavamo se važnim događajima: najprije nas, na Malu Gospu, očekuje slavlje prvih redovničkih zavjeta za naše novake te redovničko oblačenje i ulazak u novicijat naših postulanata; približava se i slavlje svečanih redovničkih zavjeta trojice naših klerika. Podržimo ih zajednički snagom molitve.

Od srca zahvaljujem uredniku Karmelskog vjesnika u proteklom trogodištu, o. Juri Zečeviću, na marljivom radu i redovitom objavljivanju ovog lista. Vjesnik je u tom razdoblju bitno izmijenjen, što je pridonijelo njegovoj čitanosti i boljoj komunikaciji zbivanja u Redu i Crkvi. Novom uredniku, o. Draženu Mariji Vargaševiću, koji je s izdavanjem ovog broja započeo svoj rad, želim puno uspjeha. Zahvaljujem i svoj ostaloj subraći, sestrama karmelićankama i članovima Svjetovnog reda na suradnji u objavljivanju ovog zajedničkog nam glasila u protekle tri godine. Nadam se da će se naša suradnja nastaviti i kroz trogodište koje je pred nama.

Svim čitateljima Karmelskog v jesnika želim sretan i blagoslovljen blagdan Gospe Karmelske, zaštitnice našeg Reda.

Vaš br. Vinko Mamić, provincijal

PROVINCIJALNI KAPITUL 2011.

2

PPRROOVVIINNCCIIJJAALLNNII KKAAPPIITTUULL HHKKPP SSVV.. OOCCAA JJOOSSIIPPAA

Zidine, 13. ‐ 17. lipnja 2011.

Provincijalni Kapitul hrvatskih karmelićana započeo je u ponedjeljak 13. lipnja 2011. u 19 sati u Karmelu sv. Ilije u Zidinama na jezeru Buško blato, svečanom Euharistijom koju je predvodio i kod koje je prigodnu homiliju održao dosadašnji Provincijal, o. Vinko Mamić.

U utorak, 14. lipnja 2011., nakon Euharistije s jutarnjom molitvom u 7 sati koju je predslavio provincijalni vikar o. Antonio‐Mario Čirko, u 9 sati je za tajnika Kapitula izabran o. Jure Zečević, a za pomoćnika tajnika o. Dražen Vargašević. Potom je uslijedio Izvještaj o. Provincijala o životu i ekonomskom stanju Provincije u prošlom trogodištu. Izvještaj i rasprava su nastavljeni i u prvom dijelu popodnvenog programa. Nakon toga Kapitul je usvojio da se istoga dana pristupi i izboru Provincijala. Nakon izvršenoga glasovanja za Provincijala Hrvatske karmelske Provincije sv. Oca Josipa ponovno je izabran dosadašnji provincijal o. Vinko Mamić. Započinjući tako nastavak svoje dosadašnje trogodišnje službe o. Vinko Mamić je pročitao obrazac Ispovijesti vjere i primio čestitke subraće.

U srijedu, 15. lipnja 2011., Provincijalni Kapitul hrvatskih karmelićana nastavio je s radom. Nakon jutarnje euharistije s homilijom koju je predslavio ponovno izabrani Provincijal o. Vinko Mamić, i prijepodneva posvećenog bratskom savjetovanju poslijepodne su nastavljeni izbori za službe u Provinciji.

Za provincijalne savjetnike su izabrani: 1. o. Antonio‐Mario Čirko), 2. o. Petar Janjić, 3. o. Srećko Rimac (reizbor) i 4. o. Zdenko Križić.

Izabrani savjetnici su pročitali obrazac Ispovijesti vjere i primili čestitke subraće. Nakon izbora provincijalnih savjetnika za Pratioca provincijala na Generalnom kapitulu izabran je o. Dario Tokić, a za njegova Zamjenika o. Dominik Magdalenić.


3

Potom su izabrani i priori samostana: Krk ‐ o. Zdenko Križić, Sofija ‐ o. Srećko Rimac, Sombor ‐ o. Bernardin Viszmeg, Remete ‐ o. Antonio Mario Čirko, Split ‐ o. Branko Zebić i Zidine ‐ o. Dominik Magdalenić. O. Provincijal je „u svoje ime i u ime svih Kapitularaca“ proglasio priore „valjano izabranim“ za povjerenu im službu.

Rad Provincijalnog Kapitula HKP, nastavio se odvijati i u četvrtak 16. lipnja. Razmatrane su aktualne teme iz života i apostolata zajednica i u bratskom ozračju su traženi najprikladniji odgovori na zahtjevnost vremena i svijeta u kojem Provincija živi i djeluje. U popodnevnu radu Kapitula izvještaj je podnijela i poglavarica Svjetovnog reda, s. Tea Živković.

Između ostaloga na Kapitulu je odlučeno da se napravi novi osobnik (zbir osobnih podataka pojedinoga redovnika) koji će se, ispunjen, dostaviti Provincijalu i priorima.

Kapitul je završio u petak 17. lipnja, u prvom dijelu prijepodneva, a u drugom dijelu prijepodneva novoizabrani Provincijalni Savjet održao je svoju I. redovitu sjednicu u novom trogodištu.

Nakon trogodišta u kojemu su obilježili Pedesetu obljetnicu svoga dolaska u Hrvatsku, hrvatski karmelićani nastavili su svoj hod u novom trogodištu, nastojeći molitvom i apostolatom pridonositi Božjoj prisutnosti među ljudima i afirmaciji evanđeoskih vrijednosti u sredinama u kojima žive i djeluju.

br. Jure Zečević, Tajnik Kapitula


4

Na Kapitulu se između ostalog raspravljalo o obvezatnim pitanjima iz praktične upute br. 35. usuglašen je slijedeći tekst odgovora koji će biti dostavljen Generalnoj kući:

a) SIROMAŠTVO. U okolnostima oskudice, poratnog stanja i globalne ekonomske krize, odricanja, osobito u jakim liturgijskim vremenima, namijenit će se siromasima i siromašnim obiteljima, a naše kuće, prema vlastitim mogućnostima, neka budu otvorene potrebama siromaha. Među ostalim određuje se skromnost za troškove godišnjih odmora.

b) REDOVNIČKO ODIJELO neka se poštuje kao znak karmelske posvećenosti i neka se po mogućnosti nosi u kući i na zajedničkim činima, kao i na sastancima klera i redovnika. Bijeli plašt neka se nosi u svečanijim liturgijskim slavljima Reda i Crkve.

c) PUTOVANJA. Za putovanja u europske zemlje dovoljna je dozvola vlastitog priora. Za ona izvan Europe potrebna je provincijalova dozvola.

d) MOLITVA ZA POKOJNE. U svakoj zajednici neka se mjesečno slavi sveta misa i pokojnički časoslov za pokojne Reda. Za pokojne članove provincije neka se svake godine slavi sveta misa uz obljetnicu njihove smrti.

e) Novaci nose habit Reda od dana Oblačenja.

f) Iako s već položenim svečanim zavjetima, subraća koja se pripremaju za svećeništvo nemaju aktivan glas u glasovanjima koja se tiču studenata i njihova pristupa zavjetovanju.

g) Provincijalno dječačko sjemenište se pravno ne ukida. Ukoliko ima kandidata, ono i stvarno postoji.

h) Novaci neka polažu privremene zavjete na godinu dana. Privremeno zavjetovani neka ih obnavljaju svake godine do svečanih zavjeta.

i) Nemamo potrebe za uspostavljanjem pokrajinskog vikarijata. A ukoliko je bude ovlašćuje se Provincijalni savjet da providi pravno rješenje.

j) Sve su naše kuće priorati.

k) Na slijedećem provincijalnom kapitulu sudjeluju provincijal i njegovi savjetnici, te priori svih naših zajednica i trinaest (13) izabranih delegata.

l) Priore svih naših zajednica bira Provincijalni kapitul.

m) Provincijala bira Provincijalni kapitul. Prethodno savjetovanje se obavlja na razini cijele Provincije, na način da svaki subrat tajno predloži, prema za to posebno pripravljenom popisu, tri kandidata po redu vlastite preferencije.

n) U našoj Provinciji ne postoje „posebne mjesne prilike“ u smislu „Praktične upute“ br. 35m.

o) Neka se Prošireni savjet Provincije održi barem jednom u trogodištu.

p) Zbog potrebne solidarnosti, zajednice se obvezuju na postotni doprinos od 3 % brutto prihoda. Provincijalni savjet može promijeniti postotak prema vlastitoj procjeni situacije svake zajednice.


5

STATUT HRVATSKE KARMELSKE PROVINCIJE SVETOG OCA JOSIPA 2011.

1. Statut Hrvatske karmelske provincije svetog oca Josipa (Statut) je zbirka pismenih odredaba, smjernica i preporuka s obzirom na konkretna pitanja značajna za život i rad u Provinciji, kao i o pitanjima o kojima se Ustanove (U) i Odredbe za primjenu Ustanova (OPU) ne izjašnjavaju ili izričito ostavljaju slobodu odabira rješenja. 2. a) Na Provincijalni kapitul spada donijeti Statut, odobriti ga, mijenjati ga u cijelosti ili u pojedinim dijelovima, kao i dokinuti ga, uvijek sa dvotrećinskom većinom. b) Svaki susljedni Provincijalni kapitul dužan je izjasniti se u pogledu Statuta. c) Statut se nakon Provincijalnog kapitula uvijek iznova ima objaviti u službenom glasilu Provincije, i to s naznakom godine u kojoj je ponovno odobren ili preinačen (npr. Statut 2002). 3. Statut ima autoritet Provincijalnog kapitula. 4. Za tumačenje Statuta nadležan je Provincijalni savjet. I. DIO: ŽIVOT BRAĆE Proučavanje našeg zakonodavstva 5. a) Na kapitulu pojedinih zajednica, koji se treba održati barem jednom mjesečno (OPU 37), neka se na početku prouči ili pročita koja točka iz Pravila, Ustanova ili iz Odredbe za primjenu Ustanova. b) Neka kapitul svake zajednice odredi način na koji će izvršiti obvezu da se "Ustanove i Odredbe za primjenu Ustanova, zajedno s Pravilom, barem jednom godišnje zajednički pročitaju" (v. OPU Pogovor). Obveze izvan zajednice 6. Pri preuzimanju obveza izvan zajednice neophodno je da ih pojedini redovnik uskladi s obvezama zajednice u dogovoru s nadležnim poglavarom. Putovanja (v. OPU 43; Uputa 35c) 7. Za putovanja u europske zemlje dovoljna je dozvola vlastitog priora. Za ona izvan Europe potrebna je provincijalova dozvola. Konkretni oblici siromaštva (v. OPU 1; Uputa 35a) 8. U okolnostima oskudice, poratnog stanja i globalne ekonomske krize, neka zajednice, zbog različitosti mjesnih prilika, u svojim okolnostima odrede za sebe


6

konkretne oblike odricanja i svjedočenja evanđeoskog siromaštva, osobito u jakim liturgijskim vremenima. 9. Konkretni oblik siromaštva jest i skromnost u svezi godišnjih odmora. a) Redoviti godišnji odmor je vrijeme u trajanju od 21 dana, uključno s putovanjem. b) Za izlazak u susret izvanrednim potrebama za odmor pojedinih redovnika nadležan je njihov prior, koji će o tome izvijestiti provincijala. c) Mjesto i vrijeme godišnjeg odmora bira sam redovnik u dogovoru sa svojim priorom. Preporuča se ipak da redovnici svoje godišnje odmore provode u kućama naše Provincije. U tom slučaju redovnik‐svećenik služi svete mise na kućne nakane, a ako je riječ o redovniku‐bratu stvar se prepušta dogovoru. d) Za osobne troškove svečanozavjetovani redovnici imaju pravo od svoga priora primiti novčani iznos u visini 15 EURA po danu redovitog godišnjeg odmora. e) Za načine odmora i putne troškove neka se dogovori s priorom. f) Za članove provincije koji nemaju svečane zavjete, novčani iznos i trajanje godišnjeg odmora u provincijalovoj su nadležnosti, uz savjetovanje s magistrom.

g) Prije polaska na odmor prioru treba ostaviti adresu i broj telefona na koji je moguće, u slučaju hitne potrebe, dobiti redovnika ili mu ostaviti poruku. 10. O iznosima do pet tisuća (5000) eura Provincijal može odlučivati samostalno, a o iznosima iznad toga samo s Provincijalnim savjetom. Nošenje habita (v. OPU 41; Uputa 35b) 11. a) Neka se poštuje habit kao znak karmelske posvećenosti i neka se po mogućnosti nosi u kući i na zajedničkim činima, kao i na sastancima klera i redovnika. b) Bijeli plašt neka se nosi u svečanijim liturgijskim slavljima Reda i Crkve. c) Novaci nose habit Reda od dana Oblačenja (v. OPU 82; Uputa 35e). Molitve za pokojne (v. OPU 45; Uputa 35d) 12. a) Uz već propisanu jednu svetu misu mjesečno za naše pokojnike, kao i časoslov, neka se za svakog pokojnog člana naše Provincije slavi misa zadušnica u svim zajednicama u Provinciji na godišnjicu njegove smrti, i ime spomene u Večernjim pohvalama. Neka se ta imena unesu u direktorij svake zajednice.


7

b) Također za svakog pojedinog roditelja naših redovnika neka se u zajednici u kojoj dotični redovnik živi prikaže sveta misa na vijest o smrti i, kasnije, na godišnjice. c) Neka svaki redovnik dostavi svom prioru popis s datumom smrti svojih pokojnih roditelja. d) Svaki redovnik je dužan dostaviti provincijalu i priorima ispunjen obiteljski osobnik prema predviđenom obrascu, radi potrebnih informacija i uspostave kontakata u slučaju smrti. Tri promicatelja u svakoj zajednici (Kapitul 2008) 13. Neka u svakoj zajednici budu imenovane osobe zadužene (a) za promicanje zvanja, (b) za promicanje misija i (c) za promicanje karmelskih izdanja. Molitve prigodom obroka (Kapitul 2008) 14. Način molitve pri obrocima svaka zajednica uređuje prema vlastitim prilikama, ali poslije večernjeg jela u svim zajednicama neka bude nakana (1) za dobročinitelje, (2) za one koji se preporučuju u naše molitve, i (3) za pokojne. II. DIO: ČLANOVI Polaganje i obnova privremenih zavjeta (v. U 120; Upute 35h) 15. Novaci neka polažu privremene zavjete na godinu dana. Privremenozavjetovani nek ih obnavljaju svake godine do svečanih zavjeta. Učenje stranih jezika (v. OPU 119) 16. Neka se braći u formaciji i znanstvenom usavršavanju u okviru mogućnosti i prema odluci Provincijalnog savjeta pruži prilika da uče neki strani jezik u inozemstvu ili tuzemstvu. Lektorat i akolitat 17. a) Redovnicima koji se pripremaju za svećeništvo služba lektorata će se podijeljivati na drugoj godini studija, a služba akolitata na trećoj, nakon priprema u kojima će se jasno istaknuti povijest i narav svake pojedine od ovih službi. b) Braća ne‐klerici službe lektorata i akolitata primit će u dogovoru s provincijalom, na prijedlog samostanskog kapitula. Klerička ispomoć u drugim zajednicama 18. Braća u formaciji neka dogovorno s provincijalom u zgodno vrijeme budu raspoređena po zajednicama naše Provincije radi ispomoći i njihova boljeg upoznavanja.


8

Aktivan glas braće klerika (v. OPU 108; Uputa 35f) 19. Iako s već položenim svečanim zavjetima, subraća koja se pripremaju za svećeništvo nemaju aktivan glas u glasovanjima koja se tiču studenata i njihova pristupa zavjetovanju. Đakonat 20. a) "Samo nakon svečanih zavjeta može provincijal, uz pristanak odgojne zajednice, braću pripustiti đakonatu i svećeništvu, nakon što su u potpunosti svršili studij što ga je Crkva propisala" (OPU 132), prema tumačenju mjesne Crkve. b) Vrijeme obavljanja đakonske službe prije prezbiterskog ređenja neka u pravilu ne bude manje od šest mjeseci (v. OPU 127).

Poslijediplomski studij 21. a) Kandidate za odlazak na poslijediplomski studij određuje Provincijalni savjet, na prijedlog Prefekta studija. b) Neka se odabir predmeta specijalizacije nastoji postići dijalogom između prefekta studija i kandidata, u kojem će se izraziti i u najvećoj mogućoj mjeri poštovati potrebe Provincije, ali i pozitivne sklonosti pojedinog kandidata. Trajna zaduženja izvan zajednice i stalna primanja 22. a) Redovnik sa zakonito odobrenim trajnim zaduženjima izvan zajednice neka uživa molitvenu potporu i razumijevanje za svoj posao od strane subraće, a on sam neka nastoji po mogućnosti svojih zaduženja sudjelovati u životu zajednice. b) Za rad redovnika uz koje je vezan ugovor o radu potreban je 'nihil obstat' nadležnih poglavara, koji vrijedi dok nadležni poglavari ne odluče drugačije, konzultirajući dotičnog redovnika. c) Stalna primanja, plaće i mirovine sve zaposlene i umirovljene braće neka budu uplaćivane neposredno na račun zajednice u kojoj su konventualni, a zaposlena i umirovljena braća sve svoje novčane potrebe neka podmiruju posredstvom priora i ekonoma, jednako kao i ostali članovi zajednice. O opravdanosti iznimki odlučuje Provincijalni Savjet. Zdravstveno osiguranje 23. a) Svečanozavjetovani članovi neka budu zdravstveno osigurani, a teret uplaćivanja doprinosa neka snosi zajednica u kojoj je dotični redovnik konventualan. b) Za članove provincije u formaciji, ako ne mogu biti zdravstveno osigurani kroz studij ili s drugih osnova, Provincija će snositi osiguranje.


9

c) U posebnim slučajevima Provincijalni savjet će providjeti uplaćivanje zdravstvenog osiguranja iz za to namijenjenih sredstava. III. DIO: UPRAVA Naziv, titular, žig i memorandum samostana (Kapitul 2005) 24. a) Zajednički službeni naziv za sve samostane naše provincije je "Karmelski samostan".

b) Neka se u žigu samostana istakne i njegov titular, kao i mjesto, te imamo: ‐ Karmelski samostan Gospe Karmelske i sv. Stjepana kralja – Sombor; ‐ Karmelski samostan Majke Božje Remetske – Zagreb; ‐ Karmelski samostan Gospe od Karmela – Split; ‐ Karmelski samostan Gospe Karmelske – Krk; ‐ Karmelski samostan sv. Josipa – Sofija.

c) Za fundaciju u BiH ostaje naziv pod kojim je već registriran pri državi:

‐ Samostan – duhovni centar "Karmel sv. Ilije".

d) U memorandumu neka naziv i titular budu napisani na hrvatskom i latinskom, a ovisno o mjesnim prilikama i na jeziku relevantnom za to mjesto.

e) Otisak žiga i memorandum treba dostaviti na pohranu u provincijalni arhiv. Članovi Provincijalnog kapitula (v. U 194; OPU 208; Uputa 35k) 25. a) Na Provincijalnom kapitulu sudjeluju snagom službe provincijal i savjetnici, kako novoizabrani tako i oni kojima dužnost istječe. b) Priori svih zajednica neka također sudjeluju na Provincijalnom kapitulu. c) Neka na Provincijalnom kapitulu sudjeluju i delegati izabrani od svih članova Provincije s aktivnim pravom glasa. Broj biranih delegata za slijedeći Provincijalni kapitul neka bude trinaest. Biranje se vrši zaokruživanjem broja ispred imena kandidata. Delegati trebaju biti izabrani i njihova imena obznanjena u Provinciji barem tri mjeseca prije zakazanog održavanja Kapitula. Izbor provincijala (U 197; OPU 213‐215; Uputa 35m) 26. a) Provincijal neka bude izabran od Provincijalnog kapitula. b) Prethodno savjetovanje u svezi izbora provincijala neka se obavi na slijedeći način. Sva svečano zavjetovana braća, na prikladno priređenim listićima s popisom


10

kandidata za provincijala, ističu tri vlastita kandidata dajući svakom, po redu vlastite preferencije, jedan, dva ili tri boda. Glasačke listiće u njihovim zapečaćenim omotnicama treba dostaviti na Provincijalat najkasnije mjesec dana pred početak Kapitula. Provincijalni savjet će na svojoj posljednjoj sjednici u starom sazivu, na kojoj potvrđuje provincijalovo izvješće i donosi Dnevni red Kapitula, otvoriti omotnice, prebrojiti bodove i obznaniti rezultate. Sabor Provincije 27. a) Neka se Sabor provincije održava jednom godišnje. b) Ukoliko to trećina od ukupnog broja svečanozavjetovane subraće pismeno zatraži od provincijala, provincijal je dužan što prije sazvati Sabor provincije u najkraćem vremenu, jednako kao i na traženje apsolutne većine u Provincijalnom savjetu. c) U radu Sabora provincije sudjeluju članovi Provincijalnog savjeta, priori pojedinih zajednica, odgojitelji na svim razinama formacije, te određeni broj svečanozavjetovanih redovnika iz naših zajednica. Pokrajinski vikarijat (v. OPU 158; Uputa 35i) 28. Nemamo potrebe za uspostavljanjem pokrajinskog vikarijata. A ukoliko je bude ovlašćuje se Provincijalni savjet da providi pravno rješenje.

Dječačko sjemenište (v. OPU 118; Uputa 35g) 29. Provincijalno dječačko sjemenište se pravno ne ukida. Ukoliko ima kandidata, ono i stvarno postoji. Doprinos Provinciji (v. OPU 258; Uputa 35p) 30. a) Zbog potrebne solidarnosti, zajednice se obvezuju na postotni doprinos od 7 % brutto prihoda. Provincijalni savjet može promijeniti postotak prema vlastitoj procjeni. b) Naša braća koja primaju dohodak u inozemstvu, ako žele značajnije pomoći Provinciji i našim zajednicama, neka to učine prema svojim mogućnostima preko Provincije. Financiranje skupova 31. a) Duhovne vježbe neka budu po mogućnosti u našim kućama. U tom slučaju svaka zajednica za svoje članove snosi troškove putovanja i troškove boravka koji su određeni u visini iznosa za dvije misne nakane po danu boravka. K tome treba još pridodati i trošak za predavača, koji će se podijeliti razmjerno broju sudionika; b) Za Provincijalni kapitul i druge susrete redovnika na provincijskoj razini troškovi putovanja idu na račun zajednica iz kojih dolaze sudionici, a ostale stvarne troškove (boravak, predavači i dr.) zajednice će dijeliti po pola s Provincijom, već prema broju sudionika.


11

c) Troškove predavačima za formaciju snosit će provincija. Automobili 32. a) Svi automobili kojima raspolažu naši redovnici, vlasništvo su ustanove (provincije, samostana i dr.) ako i glase na pojedince, te ustanova određuje kako će se oni upotrebljavati. b) Zajednice mogu nabaviti motorno vozilo uz prethodnu suglasnost Provincijalnog savjeta. Suvremena sredstva komuniciranja 33. (a) Nabavku i upotrebu kompjutera, interneta, mobitela i sličnih suvremenih sredstava priopćavanja, odobrava prior; (b) Svaki redovnik je osobno moralno i krivično odgovoran za eventualnu zloporabu spomenutih sredstava; (c) Redovnici u formaciji mogu imati pristup suvremenim sredstvima priopćivanja uz suglasnost magistra koji će se posavjetovati s priorom. Viši poglavari u slavlju zajednice 34. U zajednici u kojoj se nalaze na Božić, Vazmeno trodnevlje, titulara crkve, Karmelsku Gospu, svetkovine Sv. Terezije od Isusa i sv. Ivana od Križa, te na provincijskim skupovima, viši poglavari (usp. U 165) predvode zajedničke čine u euharistiji, liturgiji časova i u blagovaonici.

U „Karmelu sv. Ilije“, Zidine, 17. lipnja 2011.

SA SJEDNICA PROVINCIJALNGO SAVJETA

12

SSAA SSJJEEDDNNIICCAA PPRROOVVIINNCCIIJJAALLNNOOGG SSAAVVJJEETTAA

S XVIII. SJEDNICE PROVINCIJALNOGA SAVJETA Provincijalni savjet HKP sv. Oca Josipa održao je u subotu 7. svibnja 2011., u 16 sati, u

Remetama, svoju XVIII. redovitu sjednicu. Nazočni su bili: provincijal ‐ o. Vinko Mamić, prvi savjetnik ‐ o. Antonio Mario Čirko, drugi savjetnik ‐ o. Petar Janjić, treći savjetnik ‐ o. Srećko Rimac, četvrti savjetnik ‐ o. Vjenceslav Mihetec i tajnik ‐ o. Jure Zečević.

Nakon uvodne molitve i zaziva Duha Svetoga usvojen je dnevni red sjednice i Tajnik je pročitao zapisnik prošle sjednice koji je jednoglasno prihvaćen.

Potom je uslijedilo otvaranje savjetodavnih glasačkih listića o kandidatu za provincijala. Ustanovljeno je da su pristigle sve 43 omotnice s glasačkim listićima i da su svi listići valjani, te je nakon brojanja i zbrajanja bodova načinjen redoslijed kandidata za Provincijala, koji će se nakon sjednice posebnim dopisom dostaviti članovima Provincije.

Nakon toga je o. Provincijal predstavio članovima savjeta „Izvještaj o životu i ekonomskom stanju“ u proteklom trogodištu, kojega Provincijal podnosi Provincijalnom Kapitulu. Savjet je odobrio Provincijalov izvještaj, s time da se u Izvještaj unesu elementi koji nedostaju.

Potom je Savjet usvojio Molitvu za Provincijalni Kapitul, koja će se u vrijeme uoči Kapitula moliti u svim zajednicama naše Provincije.

Na kraju je uslijedilo razmatranje programa, tema, satnice i dnevnog reda predstojećeg Provincijalnog Kapitula, te je usvojen prijedlog odvijanja Kapitula, koji će biti predložen sudionicima na početku Kapitula.

O. Provincijal je na kraju srdačno zahvalio savjetnicima i tajniku za rad i suradnju u proteklom trogodištu i sjednicu završio zahvalnom molitvom.

SA XIX. SJEDNICE PROVINCIJALNOGA SAVJETA

Provincijalni savjet HKP sv. Oca Josipa održao je u ponedjeljak 13. lipnja 2011., u Remetama svoju XIX. redovitu sjednicu, zadnju u aktualnom trogodištu. Nazočni su bili svi članovi: provincijal ‐ o. Vinko Mamić, prvi savjetnik ‐ o. Antonio Mario Čirko, drugi savjetnik ‐ o. Petar Janjić, treći savjetnik ‐ o. Srećko Rimac, četvrti savjetnik ‐ o. Vjenceslav Mihetec i tajnik o. Jure Zečević.

Nakon uvodne molitve pristupilo se jedinoj točci dnevnog reda sjednice. O. Provincijal je izvijestio da je primio dopis od voditelja odgojne skupine remetske zajednice, o. Antonia Marija Čirka, u kojem ga u ime odgojne skupine remetske zajednice obavještava da je ona dana 18. ožujka 2011. održala svoju 11. sjednicu u trogodištu na kojoj su sa strane odgojne zajednice pripuštena svečanim zavjetima trojica naše subraće: br. Jakov Kuharić, br. Danijel Čolo i br. Stipe Tomić. Budući da br. Stipe Tomić ima 24 godine te mu za polaganje svečanih zavjeta nedostaje još godina dana, potrebno je prema Odredbama za primjenu Ustanova br. 103 da Provincijalni Savjet za njega donese odluku o oprostu od dobi.


13

Nakon čitanja dopisa odgojne skupine i savjetovanja, svi su članovi Savjeta jednoglasno odlučili da se br. Stipi dadne oprost od dobi.

SA I. SJEDNICE NOVOGA PROVINCIJALNOGA SAVJETA

Provincijalni savjet HKP sv. Oca Josipa održao je u petak 17. lipnja 2011., u Karmelu sv. Ilije, u Zidinama, svoju I. redovitu sjednicu u novom trogodištu. Nazočni su bili svi članovi: Provincijal ‐ o. Vinko Mamić, Prvi savjetnik ‐ o. Antonio Mario Čirko, Drugi savjetnik ‐ o. Petar Janjić, Treći savjetnik ‐ o. Srećko Rimac, Četvrti savjetnik ‐ o. Zdenko Križić i dosadašnji tajnik o. Jure Zečević.

Nakon molitve na početku sjednice o. Provincijal je pozdravio sve prisutne, i poimence o. Zdenka Križića kao novog člana Provincijalnog savjeta.

Potom su razmatrane stanje i potrebe u Provinciji u nastojanju da teret službi bude što ravnomjernije i primjerenije raspoređen na braću u Provinciji.

Na temelju odluka Provincijalnog savjeta i susljednih provincijalovih imenovanja i dodjela konventualnosti, službe, zaduženja i konventualnosti su raspoređene kako slijedi.

Prvi savjetnik u samostanu Gospe Karmelske i sv. Stjepana kralja u Somboru: o. Zlatko Žuvela.

Prvi savjetnik u samostanu M. B. Remetske u Remetama ‐ Zagreb: o. Stjepan Vidak. Prvi savjetnik u Samostanu – duhovnom centru "Karmel sv. Ilije" ‐ Zidine: o. Zvonko

Martić. Prvi savjetnik u samostanu Gospe Karmelske ‐ Krk: o. Petar Janjić. U samostanu u Splitu priora zamjenjuje o. Smiljo Brnadić. U samostanu u Sofiji priora zamjenjuje o. Tadej Perica. Magistar studenata HKP sv. Oca Josipa: o. Stjepan Vidak. Prefekt (ravnatelj) dječačkog sjemeništa HKP sv. Oca Josipa: o. Zlatko Pletikosić. Magistar kandidata i postulanata HKP sv. Oca Josipa: o. Dražen Marija Vargašević. Magistar novaka HKP sv. Oca Josipa: o. Petar Janjić. Ekonom HKP sv. Oca Josipa: o. Dario Tokić. Tajnik HKP sv. Oca Josipa: o. Dražen Marija Vargašević. Promicatelj misija HKP sv. Oca Josipa: o. Mato Miloš. Promicatelj zvanja HKP sv. Oca Josipa: o. Zlatko Pletikosić. Prefekt studija HKP sv. Oca Josipa: (još otvoreno) Provincijalni delegat za klauzurne karmelićanke: o. Zdenko Križić. Provincijalni asistent za svjetovni red: o. Vjenceslav Mihetec. Ravnatelj Caritasa: o. Jakov Mamić. Zamjenik ravnatelja Caritasa: br. Nikola Kuruc. Predstavnik Provincije u uredništvu Karmelskih izdanja: o. Jure Zečević. Ravnatelj i upravitelj glasila: o. Dražen Vargašević. Voditelji Duhovnih centara HKP sv. oca Josipa su: - Duhovni centar oca Gerarda ‐ Sombor: o. Zlatko Žuvela; - Duhovni centar sv. Ivana od Križa ‐ Zagreb: o. Franjo Podgorelec - Duhovni centar sv. Terezije Velike ‐ Split (Kamen): o. Branko Zebić

SA SJEDNICA PROVINCIJALNGO SAVJETA

14

- Duhovni centar Gospe Karmelske ‐ Krk: o. Petar Janjić - Duhovni centar „Karmel sv. Ilije“ ‐ Zidine: o. Jakov Mamić - Duhovni centar „Blaženi papa Ivan XXIII“ ‐ Sofija: o Srećko Rimac Sjedište Provincije jest u Remetama, u Zagrebu, Česmičkoga 1. Sjedište novicijata HKP sv. Oca Josipa jest u Krku, Šetalište Dražice 2. Dodijeljene su slijedeće konventualnosti: - Konventualnost u samostanu Gospe Karmelske i sv. Stjepana kralja, Sombor, dana

je o. Endre‐u Nagy‐u. - Konventualnost u samostanu M.B. Remetske u Remetama, Zagreb, dana je o.

Zlatku Pletikosiću. - Konventualnost u samostanu M.B. Remetske u Remetama, Zagreb, dana je o.

Vjenceslavu Mihetecu. - Konventualnost u samostanu M.B. Remetske u Remetama, Zagreb, dana je o.

Ervinu Ukušiću. - Konventualnost u Samostanu – duhovnom centru "Karmel sv. Ilije", Zidine, dana je

o. Đaniju Kordiću. - Konventualnost u samostanu sv. Josipa, Sofija (Bugarska), dana je o. Joanu

Hadzievu. Odlučeno je da sve konventualnosti započinju danom donošenja odluke (17. lipnja

2011.), i izvršiti će se, u dogovoru s nadležnim priorima, do 1. srpnja 2011. godine. Izrazivši zahvalnost dosadašnjem tajniku o. Juri, o. Provincijal je zamolio da još neko

vrijeme bude pri ruci novom tajniku o. Draženu Mariji, kako bi se što lakše uveo u svoju novu službu.

Sjednica je završila zajedničkom molitvom i preporukom Božjoj providnosti u započetom trogodištu.

Zapisničar: br. Jure Zečević, Tajnik HKP (do. 17. lipnja 2011.)

IIZZ GGEENNEERRAALLNNEE KKUUĆĆEE Poteškoće s misijom u Ekvadoru; u pripremi izvanredni definitorij u Aricciu (Rim): u traženju putova za obnovu života, poziv na veću koheziju u zajednicama i veću raspoloivost za misije

ad gentes; jedna nova provincija i imenovanja u Generalnoj kući GENERALNA KUĆA BOSONOGIH KARMELIĆANA Corso d'Italia; 00198 Roma – Italia

PISMO DEFINITORIJA (9)

Draga braćo i sestre u Karmelu: MIR! Rim, 18. lipnja 2011.

Od 6. do 11. lipnja okupili smo se u Rimu na naš deveti susret. Kao i uvijek, želimo s vama u

ovom pismu podijeliti sadržaj susreta. Spomenuli smo se na poseban način našega


15

brata o. Antonija Pinheira, OCD, čija je godišnjica smrti pala baš tijekom dana. Počivao u miru!

Prije svega analizirali smo rezultate naše prisutnosti na nekim Kapitulima ili Zasjedanjima održanim u raznim područjima ovih posljednjih mjeseci. Uglavnom smo vrlo pozitivno vrjednovali rad Definitorija u područjima gdje je zatražena njegova pomoć. S jedne strane, to nam je pomoglo spoznati različite područne stvarnosti našega Reda; a s druge strane, omogućilo nam je pružiti pomoć braći u posebnim okolnostima njihove povijesti.

Uložili smo dosta vremena u informiranje i promišljanje o stanju u Apostolskom Vikarijatu Sucumbios (Ekvador, op. prev.). Kao što znate, navedeni Vikarijat je uzet iz našega Reda i pripojen Družbi apostolskoga života Virgo Flos Carmeli. Nažalost, to je dovelo do nekih vrlo napetih situacija, zbog čega je o. Jose Martínez, generalni vikar, poduzeo bratski posjet Sucumbiosu da sasluša naše redovnike misionare. U Rimu je O. General nastavio kontaktirati Kongregaciju za evangelizaciju naroda i Državno tajništvo Svete Stolice, pokušavajući razjasniti položaj Reda i naše braće misionara u ovoj situaciji. Konačno, 2. svibnja Sveti Otac Benedikt XVI. službeno je pozvao o. Generala te mu priopćio odluku

Svete Stolice, moleći Red da sadašnje misionare zamijeni drugima.

Kolumbijski provincijal, o. Jorge Mario Naranjo, zadužen od oca Generala, otišao je u Ekvador da obavijesti naše misionare o toj odluci, ponijevši im pismo o. Emilia u ime o. Generala i Definitorija. Kasnije je o. Marcos Juchem, kao definitor zadužen za Latinsku Ameriku, također otputovao tamo.

Naši su misionari u duhu poslušne i posvemašnje spremnosti prihvatili vijest o zahtjevu Svete Stolice za premještaj te su napustili Vikarijat. Bez sumnje, ova odluka nakon mnogo godina njihova života posvećenoga misiji nije bila laka, već bolna. Međutim, njihova ljubav prema Redu i Crkvi u Sucumbiosu bila je jača od njihovih vlastitih osjećaja.

Nažalost, odlazak naših redovnika nije pomogao smirenju stanja, nego je ono, kao što smo i strahovali, postalo još napetije. Našli smo se sada u jednoj neriješenoj situaciji u kojemu je i odluka Svetoga Oca da u Sucumbios pošaljemo nove misionare – čvrsta. Čekat ćemo daljnji razvoj događaja prije nego započnemo s novom uspostavom Reda u tome misijskom području.

Prije našeg susreta o. General je poslao o. Emilija u Burgos da obavijesti Provincijalni Savjet tamošnje Provincije o cjelokupnome stanju. Sastanku je nazočio o. Juan Berdonces, misionar u Sucumbiosu.

U međuvremenu smo primili obavijest da je mons. Gonzalo Lopez, OCD, umirovljeni biskup Vikarijata, započeo post za mir. O. Juan Arias, ekvadorski bosonogi karmelićanin, obavještavao nas je o tijeku posta i upravo do vam pišemo Monsinjor ga je prekinuo. Strahovali smo da bi taj Monsinjorov postupak mogao biti pogrešno protumačen. Također smo bili zabrinuti za njegovo zdravlje. Sada,

IZ GENERALNE KUĆE

16

kad je post završen, nadamo se da će se nakana samoga posta razumjeti i da će se ponovno uspostaviti mir u toj zemlji.

Ovim pismom ispred cijeloga Reda, o. Generala i nas Definitora želimo da do mons. Gonzala, subraće misonara, sve braće i sestara koji s njima surađuju i o. Jorgea Marija Naranje stigne bratski i srdačni zagrljaj u znak naše solidarnosti, naklonosti i zahvalnosti. U ime Reda zahvalni smo vam za mnoge godine nesebičnog povjerenja i služenja Božjem narodu u Sucumbiosu i Ekvadoru. Također vam zahvaljujemo na gestama vaše iskrene poslušnosti u teškoćama ovog vremena, što ste prihvatili napustiti Vikarijat kako je zamolio o. General na zamolbu Svetoga Oca.

Gonzalo, Juan, José, Juan, Pablo, Jesus, Pedro Luis: neka vas Gospodin blagoslovi i neka vam podari novu radost u vašem životu i neka vam otvori nove vidike u kojima ćete nastaviti raditi za njegovo Kraljevstvo. Nadamo se, da ćemo moći izreći ove želje osobno monsinjoru Gonzalu u susretu kojeg ćemo imati s biskupima Reda na Izvanrednom definitoriju koji će se održati u Aricciu (Rim).

Kao što se i očekivalo, priprema za Izvanredni definitorij uzela nam je dosta vremena. U najkraćem roku poslat ćemo kalendar našega rada i sadržaja višim poglavarima i biskupima koji će na Definitoriju sudjelovati. Poslati ćemo to tijekom ovih dana.

Nakon posjeta obavljenih u zadnje dvije godine pokušat ćemo s braćom podijeliti naše viđenje Reda. S njima ćemo razgovarati o našoj budućnosti i pokušati razlučiti kakve korake moramo poduzeti da bi naš rad donio plodove te život bosonogih karmelićana nastavio biti znakovit za Crkvu i sadašnji svijet.

U tom smislu želimo vas sada pozvati na promišljanje glede našeg iskustva kao bosonogih karmelićana: redovnika, časnih

sestara i članova Svjetovnoga reda. Osjećamo, i na ovaj način želimo s vama podijeliti, da se naš bratski život (molitva, zajedništvo i apostolat) mora očitovati vidljivim po novim iskustvima, koja će biti u stanju utjeloviti cjelokupni pothvat promišljanja koji je Red poduzeo zadnjih godina, što se može uočiti ne samo u „Ustanovama“ (usp. brojeve 5, 6, 7, 8, 10, 91 itd. „Ustanova“ za braću) nego i u tolikim drugim dokumentima koje su sastavili Generalni kapituli i središnjica Reda.

Ta nova iskustva moraju biti znakovita, moraju učiniti Terezijinu karizmu vidljivom i bitno je da se rađaju i razvijaju potpuno integrirana u život Provincijā, jer, ako se razvijaju odvojeno od Provincija, osuđena su na propast i ne će pridonijeti stvarnome cilju: obnovi života svih – a ne samo onih koji su ju spremni ostvariti – i pokazivanju novih putova, koji su u stanju odgovoriti potrebama našega vremena.

Prizivajući u sjećanje Jeana Vaniera, zamišljali smo naše zajednice tako da na njih djeluju dvije sile: jedna centripetalna, koja nas poziva na unutarnji život i druga, centrifugalna, koja nas potiče živjeti za druge. Ako obje ove napetosti, u sebi pozitivne, nisu postigle pozitivnu ravnotežu, pojedinac i zajednica mogu postati sekta (u slučaju da prevlada okrenutost prema nutrini) ili se mogu raspršiti (ako prevlada okrenutost prema vanjskome djelovanju). Vjerojatno naše sadašnje strukture života – često više pokretane željom činiti, nego biti, kako smo vam već više nego jedno pisali – imaju tendenciju da nas dovedu do razgrađivanja i raspršivanja


17

zajednice. Kao reakcija, osobito kod nekih mlađih redovnika i redovnica, postoji tendencija pretežne usmjerenosti prema nutrini. Međutim, ako se taj vid iskustva ne utjelovi i ne stavi u službu cjelokupnoga tijela, završava tako da postaje sektaški te dovodi do nezadovoljstva i otuđenja onih koji ga predlažu i pokušavaju živjeti.

Poziv na veću koheziju u životu zajednice nije upućen samo malobrojnima, nego svima: putem ovoga poziva naš život – i život cijele zajednice u odnosu prema Provinciji i Redu – jednom zauvijek prestaje biti privatno pitanje, kako bi istinski postao život za druge (što podrazumijeva žrtvovanje svih osobnih projekata, koliko god bili opravdani, kako bi se jednom zauvijek i definitivno stavili u službu drugima).

Čini nam se da je to bio san Terezije, kojega je objasnila u djelu „Put k savršenosti“ kada opisuje način kojim želi odgovoriti na povijesnu i crkvenu situaciju svoga vremena: „Vijesti koje su doprle do mene nanijele su mi veliku bol, kao da ja mogu nešto, i kao da jesam nešto, plakala sam pred Gospodinom i molila Ga da popravi tako veliko zlo. Činilo mi se da bih bila položila tisuću života za spas jedne duše od mnoštva onih koje su se tamo (u Francuskoj) gubile. No vidjevši da sam žena, slaba i nemoćna da budem od koristi u čemu bih htjela, u služenju Gospodinu, a to mi je bila sva želja, i nadalje je, zato što ima toliko neprijatelja i tako malo prijatelja, da ovi budu dobri, odlučila sam ono malo što je bilo do mene, sa svom savršenošću kojom budem mogla, a to je slijediti evanđeoske savjete i nastojati da ovo malobrojnih koje su ovdje čine isto, uzdajući se u veliku dobrotu Božju, koja nikada ne otkazuje pomoć onome tko poradi Njega odluči ostaviti sve“. (Put 1, 2)

Ove riječi, upućene nama koji se u ovim vremenima osjećamo malobrojnima, sv.

Terezija nas poziva na prostor koji moramo posvetiti iskustvu najdublje molitve kako bismo, ostajući u njemu otkrili neizmjernu Božju dobrotu koja sve čini novim. I sv. Terezija iz Lisieuxa, čineći tako, uči nas da se može živjeti uravnoteženo, čak i kada je struktura nesavršena.

Kako doći do tog iskustva? Kad bismo pitali sv. Tereziju ona bi nam odgovorila da nema drugog puta osim živjeti odlučnom odlučnošću ljubav jedni za druge, odcjepljenje od svih stvorenih stvari i poniznost. Ovo su kreposti koje, življene unutar zajednice, mogu naš karmelski život učiniti znakovitim. Tako vjerujemo, utemeljeni na našoj Svetoj Majci.

Ne smijemo zaboraviti da se Terezijin poziv temelji na dubokom misionarskom poticaju. Zbog toga mi kao Red moramo promišljati o Misiji ad gentes i vidjeti do koje smo mjere spremni odgovoriti tome zahtjevu našega poziva i našega identiteta krštenika, bilo na osobnoj razini, bilo na onoj zajedničkoj, kao samostani i područja.

Ne želimo biti pesimisti, ali slutimo da naša želja da zadržimo pod svaku cijenu strukture u kojima danas živimo guši naš misionarski duh. Zasigurno se nalazimo pred jednom teškom činjenicom. Ova izjava nije čisto teoretska, nego izvire iz poteškoća koje, kao Definitorij, susrećemo kad trebamo odgovoriti na misijske zahtjeve koji su nam upućeni. Na primjer, makar su izmijenjeni mnogi načini postupanja, nemoguće nam je pronaći jednu skupinu klauzurnih sestara koja bi ojačala misionarsku prisutnost Karmela u Tangeriju (Maroko). Neki su nas poglavari također upoznali o tome koliko je teško ostvariti ili ojačati nove misionarske prisutnosti u Americi, Africi ili Indiji.

Budući da je ovo promišljanje već dovoljno dugo, sada se ograničavamo na obznanjivanje nekih tema kojima smo se bavili

IZ GENERALNE KUĆE

18

na ovom sastanku Definitorija, od kojih ste neke već upoznali putem „Priopćenja“ („Communicationes OCD“ / http://www.carmelitaniscalzi.com/newslettercom.php?Id=999/ op. prev.)

Odlučili smo komesarijat Andhra Pradesh podići na razinu provincije i Područni Vikarijat Indonezije na razinu komesarijata. Također smo usvojili odluku Provincije Manjummel o uspostavi Provincijalnog izaslanstva Orisse kao područnoga vikarijata.

Također smo potvrdili nove statute za zajednicu u Kairu, koja je vezana za Generalnu Kuću. Proučili smo razne predmete koje se odnose na Delegaciju Svete Zemlje, o čemu ćemo vam detaljnije govoriti tijekom Izvanrednog definitorija. Uz to smo razmotrili stanje naše prisutnosti u Južnoj Africi. Napravili smo i skicu plana naših posjeta u narednom razdoblju šestogodišta.

Poseban spomen zaslužuje prouka koju smo napravili u svezi tečajeva formacije planiranih za Goru Karmel, o čemu ste već

obaviješteni. Od iznimne je važnosti što Viši poglavari španjolskoga govornog područja, osobito oni Iberijskoga poluotoka, pokušavaju ohrabriti i možda odrediti neke redovnike koji će moći sudjelovati u prvom turnusu tečaja, jer do sada imamo malo predbilježbi. Konačno spominjemo imenovanja učinjena na ovome sastanku, iako ste o tome također već čuli putem „Priopćenja“: o. Jean Joseph Bergara, novi Generalni prokurator; o. Romano Gambalunga, pomoćnik Genaralnog postulatora; o. Rafal Wilkowski, novi osobni tajnik o. Generala.

Zahvaljujemo toj braći i njihovim Provincijama za pokazanu spremnost u prihvaćanju dužnosti i iznad svega želimo najiskrenije zahvaliti ocu Rafaelu Mendozi, što je o. General napismeno već učinio, za njegov rad kao Generalnog prokuratora, vršeći tu dužnost sve do sada, kao i za njegovu aktivnu i spremnu prisutnost u zajednici Generalne Kuće.

Uz najbolje želje, vaša braća: O. Saverio Cannistrà, general, O. Emilio J. Martinez, O. Albert Wach, O. Augustine Mulloor,

O. Robert Paul, O. Marcos Juchem, O. Peter Chung, O. George Tambala i O. John Grennan.

OBAVIJESTI

DUHOVNE VJEŽBE 2011. GODINE O izmjeni u pogledu duhovnih vježbi u 2011. godini braća su obaviještena posebnim

dopisom o. Provincijala. Dakle, nakon što je o. Jakov zamolio o. Provincijala da ga oslobodi primljene obveze držanja duhovnih vježbi zbog osobnih razloga kao i zbog novopristiglih obveza u Vojnom ordinarijatu, u dopisu je priopćeno da će se vježbe održati samo u jednom terminu: od 16. do 21. listopada 2011. u "Karmelu sv. Ilije" na Buškom jezeru. Vježbe na temu "Terezijin nauk o molitvi u 'Putu k savršenosti." voditi će o. Zdenko Križić, OCD. Svi članovi Provincije neka se u dogovoru sa svojim priorima prijave tajniku HKP, o. Draženu‐Mariji Vargaševiću, do kraja srpnja 2011., kako bi on mogao prioru zajednice na Buškom jezeru dostaviti broj sudionika duhovnih vježbi. Tko nije u mogućnosti sudjelovati neka se o vremenu, mjestu i načinu obavljanja svojih duhovnih vježbi dogovori s o. Provincijalom.


19

PPRRIILLOOZZII

MOLITVENI SVIBANJ U REMETAMA

Molitveni svibanj u Remetama ove 2011. godine bio je posvećen temi povezanoj s Papinim pohodom Hrvatskoj: "Karmel i obitelj". Govorilo se o obiteljima naših karmelskih svetaca: Ivana od Križa, Terezije Avilske, Terezije iz Lisieuxa i

Terezije od Anda. Uvodni susret bio je posvećen povezanosti blaženoga Ivana Pavla II. s Karmelom i sa štovanjem Božanskoga Milosrđa. U nastavku donosimo izvješća s tri susreta.

PRVI SUSRET "MOLITVENOG SVIBNJA U REMETAMA" POSVEĆEN NOVOM BLAŽENIKU IVANU PAVLU II.

1. 5. 2011. ZAGREB (REMETE) – U

nedjelju 1. svibnja 2011. u Remetama je održan prvi u nizu od pet susreta tradicionalnog Molitvenog svibnja, koji je povodom beatifikacije Ivana Pavla II. u potpunosti bio posvećen novom blaženiku. U radosnom ozračju spomena na novog blaženika i nedjelje Božanskoga Milosrđa okupljene je pozdravio remetski prior o. Antonio Mario Čirko. Najavio je niz susreta molitvenog svibnja posvećenih temi "Karmel i obitelj" te uveo u temu prvoga susreta, oživjevši pritom i vlastita sjećanja s trga sv. Petra na kojem se nalazio u trenutku preminuća Ivana Pavla Drugog. Uslijedila je potom pretpremijera kratkog 12‐minutnog dokumentarnog filma čijem je nastanku značajno doprinio o. Antonio Mario. Naslov filma je: "Blaženi papa Ivan Pavao II" i njegova premijera će biti u sklopu dana molitve za duhovna zvanja u dvorani "Vijenac" na Kaptolu 12. svibnja. Film na originalni način donosi sažeti hod kroz Papin život s posebnim

naglaskom na njegovu povezanost s Hrvatskom.

Program je nastavljen izlaganjem o. Dražena‐Marije Vargaševića o povezanosti novoga blaženika s porukom Božanskoga Milosrđa. Nakon što je Božansko Milosrđe predstavio kao središte biblijske objave izlagač je to Božje svojstvo objasnio u kontekstu povijesne situacije Poljske s početka 20. st., iskustava i poslanja sv. Faustine Kowalske te života i pontifikata Ivana Pavla II. Papa je u odmjerenom prihvaćanju poticaja, koje je sv. Faustina dobila putem privatnih objava, prepoznao da je Božansko Milosrđe jedina nada čovječanstvu duboko uzdrmanom

PRILOZI

20

stravičnim ratnim sukobima u 20. stoljeću. Pred kraj drugoga tisućljeća, 1997., podsjetio je: "U one teške godine, Božansko Milosrđe je bilo posebni oslonac i neiscrpni izvor nade" te posvjedočio: "To iskustvo na neki način oblikuje sliku moga pontifikata".

Ivan Pavao II. napisao je i encikliku o Božjem milosrđu "Dives in misericordia", uzdigao Faustinu Kowalsku na čast oltara, ustanovio svetkovinu Božanskoga Milosrđa, a preminuo je nakon što je mons. Stanislav Dziwish na uočnicu Nedjelje Božanskoga Milosrđa uz postelju umirućega pape slavio sv. Misu te svetkovine. Onkraj svih tih događaja, "nije li nam i sam spomen na tog svetog čovjeka dokaz da nas Bog ljubi, da nam se nesebično dariva?" upitao je predavač. Prema bečkome kardinalu Schoenbornu cijeli Wojtylin pontifikat može se tumačiti ključem Božanskoga Milosrđa. U Papinu govoru prigodom njegovoga posljednjeg posjeta Poljskoj, kada je u Lagiewniku posvetio baziliku u čast Božanskome Milosrđu, kardinal Christoph Schoenborn prepoznaje svojevsrsnu opuruku velikoga Pape:

"...Danas, u ovome Svetištu, želim svečano povjeriti svijet Božanskome Milosrđu. Činim to s gorućom željom da poruka milosrdne Božje ljubavi [...] stigne do svih stanovnika zemlje i ispuni im srca nadom [...] Neka se ispuni sigurno obećanje Gospodina Isusa: 'odavde će izići iskra koja će pripraviti svijet na Moj drugi dolazak'. [...] Povjeravam tu zadaću vama, predraga braćo i sestre. Budite svjedoci milosrđa." Treća sastavnica programa bilo je predavanje o. Jure Zečevića na temu „Povezanost pape Ivana Pavla II. s Karmelom“, u kojem je predavač prikazao čitav niz široj javnosti manje poznatih podataka o povezanosti novoga blaženika sa Karmelom, označivši je kao „duboku, intenzivnu i cjeloživotnu.“ Iznio je podatke i svjedočanstva i drugih osoba, i samoga pape, o tome da je prisutnost Karmela, karmelićana i karmelske duhovnosti u životu Karola Józefa Wojtyłe započela već od ranog djetinjstva u rodnim Wadowicama, kada je često dolazio u karmelićansku crkvu sv. Josipa na obližnjem brijegu. „Ondje je molio, ondje se redovito utjecao zagovoru majke Božje od gore Karmela, ondje je primao sakrament svete ispovijedi, ondje je primio smeđi karmelski škapular, kojega je nosio cijeloga života, ondje je prvi puta slušao o karmelskim svecima i upijao njihov nauk, osobito sv. Ivana od Križa, sv. Terezije Avilske i sv. Male Terezije“, naglasio je predavač. „Razgovori s Janom Tyranowskim, poljskim kršćanskim mistikom koji je i sam proglašen Slugom Božjim, o vjeri, o Bibliji i o djelima sv. Terezije Avilske imali su snažan utjecaj na mladoga Karola. Mistično bogoljublje karmelićanina sv. Ivana od Križa snažno privlači Karola kao


21

mladoga studenta teologije u Rimu te u svojoj doktorskoj disertaciji na Angelicumu sustavno obrađuje temu 'Pitanje vjere kod svetog Ivana od Križa'. Malu Tereziju će kasnije kao papa proglasiti 33. naučiteljicom Crkve, trećom ženom među crkvenim naučiteljima u cijeloj povijesti Crkve“ ‐ naveo je o. Jure Zečević, uočavajući da blaženikova velika sklonost i naklonost prema duhovnome, prema molitvi, prema mistici, kontemplaciji i prema marijanskoj pobožnosti ima svoje izvorište i u karmelskom ozračju crkve u Wadovicama. "Karol Wojtila je cijeloga života, i u djetinjstvu i kao mladi laik i kao đakon, svećenik, biskup i na kraju papa, veoma cijenio duh Karmela i osjećao se pripadnikom karmelske duhovne baštine, što je često svjedočio i riječima i postupcima." Predavač je također naveo podatak da je Ivan Pavao Drugi tijekom svoga pontifikata karmelskoj obitelji podario čak šest novih karmelskih svetaca i dvadeset novih karmelskih blaženika i da je duhovnost karmela prepoznavao i vrjednovao kao uzoran model duhovnog života kojeg treba promicati i svjedočiti bogotražiteljima našega vremena. Ukazao je i na to da su inicijative da se karmelićanka Terezija iz Lissieuxa proglasi naučiteljicom Crkve i druga karmelićanka Terezija Benedikta od Križa ‐ Editha Stein suzaštitnicom Europe, kod ovoga pape naišle na širom otvorena vrata. Citirao je i papin vlastoručni zapis u samostanu u Wadowicama, u kojem stoji: "Drago mi je da mogu dijeliti s vama pobožnost prema Blaženoj Majci Božjoj Škapularskoj. Škapular, koji sam primio iz ruke oca Sylwestra na dan moje prve pričesti uvijek nosim, i premda sam živio u sjeni župne crkve, vaša Crkva na brijegu mi je uvijek

jako draga. Među brojnim pobožnostima koje su očarale moju dječju dušu, najgorljivije sam vršio devetnicu pred blagdan Majke Božje od gore Karmela."

Predavač je također uočio da papa Ivan Pavao Drugi o Karmelu i karmelskoj duhovnosti govori ne samo u svojim eksplicitnim karmelskim spisima kao što su propovijedi, pisma i dokumenti povodom pojedinih karmelskih obljetnica (npr. Karmelskog Pravila, Škapulara) ili povodom kanonizacija i beatifikacija karmelskih svetaca, nego da se i u općim enciklikama i djelima kao što je npr. Katekizam katoličke crkve često spominju i navode karmelski crkveni naučitelji i sveci. Podsjetio je i na papina hodočašća na grobove karmelskih svetih obnovitelja i utemeljitelja Ivana od Križa i Terezije Avilske, kao i na grob Male Terezije u Lisieuxu. "I njegovi posjeti generalnoj kući otaca karmelićana u Rimu i karmelićanskom međunarodnom zavodu 'Teresianum', kao i mnogim karmelskim samostanima diljem svijeta očitovali su koliko je Karmel bio drag današnjem blaženiku, koji je tijekom cijeloga života bio dosljedan prijatelj Karmela i karmelske duhovnosti" ‐ zaključio je o. Jure Zečević.

PRILOZI

22

Nakon jednostavnog domjenka uz razgovor i razmjenu duhovnih iskustava sudionici su potom sudjelovali u pjevanim večernjim pohvalama u crkvi, nakon čega je remetski zbor mladih "Advocata

Croatiae" predvodio pjevanu Krunicu Božanskoga Milosrđa. Izuzetno skladna a cappella izvedba te molitve pridonijela je intenzivnome medidativno‐molitvenom doživljaju u svetištu Zagovornice Hrvatske.

O TEREZIJI OD ANDA U REMETAMA

9. 5. 2011. ZAGREB (REMETE) –Voditeljica Svjetovnog karmelskog reda mr. sc. Tea Živković održala je 9. Svibnja 2011., na drugom susretu niza "Molitvenog svibnja u Remetama", predavanje s temom: "Obitelj kod svete Terezije od Anda". Iako proglašena svetom ova rano preminula karmelićanka iz Čilea s početka 20. stoljeća u Hrvata je uglavnom nepoznata, iako je poruka njenog života itekako aktualna, osobito za mlade.

"Iznenađujuća je prirodnost kojom je spajala božansko i zemaljsko u svom životu" naglasila je predavačica, opisujući najprije njenu obiteljsku situaciju i duhovne stavove prije ulaska u Karmel, te potom za vrijeme kratkih 11 mjeseci koje je proboravila u Karmelu do svoje smrti u 20. godini. Njezin je cilj bio "živjeti suobličavajući se s Kristom, kako bi Otac, gledajući nju, u njoj mogao prepoznati svoga Sina. U tome je tražila pomoć Blažene Djevice Marije: „Moje zrcalo mora biti Marija“. Terezijina uravnoteženost je zadivljujuća: bila je normalna, ljubazna, čak i šaljiva, a praktički uvijek duboko sabrana u prisutnosti Božjoj, istaknula je sestra Tea: "Osjećam se puna Boga. Nema među nama udaljenosti."

Obiteljski primjer skladnog života mnogobrojne obitelji, vjerska poduka od strane majke i njenih tetki, te osobito primjer njenog djeda koji je stalno u molitvi prebirao zrnca krunice, usmjerile

su i malu Juanitu, kasniju sv. Tereziju na put kreposti i vjere. S 9 godina odlučila je "nadzirati samu sebe", tj. sklonosti k oholosti i bezobzirnom samoljublju. "Koje li poruke za današnje mlade ‐ pravi put do ostvarenja punine čovještva vodi kroz napor, stegu i nadzor nad samim sobom", istaknula je s. Tea ne zamarajući se naglasiti njenu društvenost, ljubaznost, uslužnost i komunikativnost, kao plod njene askeze. "Živjeti istovremeno božansko i svjetovno, živjeti Isusa u sebi i nositi ga drugima, ne biti vjernik samo nedjeljom, nego uvijek uronjen u Boga i cijeli život pretovriti u bogoslužje" poruka je aktualna i današnjem čovjeku.

A svega toga vjerojatno ne bi bilo da

nije vidjela primjer žive vjere u svojoj vlastitoj obitelji. Svoj život u Karmelu je opisala riječima: "Čini mi se da sam tek počela živjeti upavši u Karmel... Sve je


23

radost i jednostavnost u Karmelu... Tako nam prolazi život: moleći, radeći i smijući se." Nije prestala raditi na sebi ni ušavši u Karmel: "Nalazim se na vrhuncu sreće i patnje".

Upravo činjenica da joj je jako stalo do očevog blagoslova za ulazak u Karmel, pokazuje kako je jako važno da roditelji znaju svojoj djeci dopustiti da odrastu, a ne ih vezivati uza se posesivnom ljubavi, istaknula je predavačica.

OBITELJ SV. IVANA OD KRIŽA – UZOR SUVREMENIM OBITELJIMA

15. 5. 2011. ZAGREB (REMETE) – U nedjelju 15. svibnja, u sklopu "Molitvenoga svibnja" u Remetama, o. Dražen‐Marija Vargašević održao je predavanje na temu: "Obitelj kod sv. Ivana od Križa – ikona požrtvovne Kristove ljubavi". Susret je započeo meditacijom ikone koja tumači dio "Duhovnoga spjeva" sv. Ivana od Križa. Na toj ikoni simbolično je predstavljeno kako duša prinosi Kristu krjeposti stečene tijekom mladosti, koje su uspoređene s rosnim jutarnjim cvijećem. Te kreposti sv. Ivan predstavlja kao osobito vrijedne.

Predavač je svoje slušatelje poveo u Kastilju iz sredine 16. stoljeća gdje, u siromašnu obitelj Yepes u kojoj se rodio budući obnovitelj Karmela i mistični

naučitelj sv. Ivan od Križa. U teškom siromaštvu Ivanova obitelj se borila za preživljavanje, ali to ju nije spriječilo da raste u istinskim ljudskim i kršćanskim vrijednostima.

Dapače, "aktivno prihvaćanje" svoga stanja Yepesove je dovelo do izvanredne osjetljivosti i za Boga u pobožnosti, i za bližnje u velikodušnosti i djelotvornoj ljubavi. Snaga za takav pothvat Yepesovima je dolazila od povezanosti s trpećim Kristom, čije je trpljenje spasonosno i blagotvorno za ljudska trpljenja. Ivan je iz svoje obitelji u redovnički život ponio vrijedni polog vjerničke, intelektualne, humane i emotivne izgrađenosti. K tome, blistave krjeposti njegove majke pomogle su mu da lakše shvati i prenese način Božjeg djelovanja prema ljudima.

Iz svega proizlazi da je razvidnost krjeposti koje jedna obitelj živi predragocjeni doprinos izgradnji kvalitetnih osoba za Crkvu i društvo, pri čemu objektivne poteškoće uopće ne trebaju zakočiti takav krjeposni rast. Naprotiv, njihovo "aktivno prihvaćanje" i suočavanje s njima može biti još snažniji poticaj za duhovni napredak koji se kroz protivštine redovito brže ostvaruje.

PRILOZI

24

Tijekom rasprave koja se vodila oko aktualizacije ovih poticaja došlo se do konstatacije da su kršćanske vrjednote u današnjem društvu sve više alternativa dominantnom dekadentnom mentalitetu. Zbog toga je istaknuta potreba međusobne povezanosti i podrške među obiteljima kako bi smogle snage ustrajati

na putu Evanđelja i taj isti put predlagati današnjem društvu.

Slijedeći susret održao je 22. svibnja mr. sc. o. Mato Miloš, karmelićanin, o temi: "Obitelj kod svete Terezije Avilske", a na koncu, 29. svibnja, o. Viktor Grbeša, karmelićanin, progovorio je o "Obitelji kod sv. Terezije iz Lisieuxa".

PIETA ‐ GLUMA U SLUŽBI EVANĐELJA

15. 4. 2011. ZAGREB (REMETE) – U petak 15. travnja u remetskome Karmelu gostovala je umjetnica Kathleen Ann Thompson. Posljednjeg korizmenog petka u okviru četvrte karmelske večeri u središtu pozornosti bila je Pieta – Marija, supatnica Kristova. Krilatica "Totus marianus est Carmelus" (Karmel je sav Marijin) uvela je u tajnu neodvojivosti između Karmela i Blažene Djevice Marije o kojoj smo ovako razmatrali: "Prorok Ilija s gore Karmela usred suše, preko viđenja oblaka, nazire pojavak One koja je sva čista, plodna zemlja na kojoj će izniknuti Krist. Prva kapelica na gori

Karmelu njoj je posvećena. Usljed krize kod prelaska u Europu i prijetnje ugasnuća Reda Ona se ukazuje generalu Šimunu Stocku i u ruke mu stavlja znak spasenja, svoje okrilje – Škapular; odijelo koje nose kćeri i sinovi Karmela, Terezija od Isusa naziva Njezinim odijelom.

U službenom nazivu Reda nazivamo se Njezinom braćom. Marija, Mirjam – izabrana kći Izraela. U Karmelu se po Njoj upoznaje i voli Isusa, u Karmelu se s Njom srce Duhu Svetom otvara, u Karmelu se preko Nje Kristovo spasenje širi."

Uslijedilo je euharistijsko klanjanje. S Marijom smo se zadržali pod križem Raspetoga Krista koji je, kao proslavljen,

KARMELSKI VJESNIK, 2 / 2010

25

živ u Euharistijkome kruhu – iako ne prestaje nositi biljege svoje muke – i klanjali mu se. Bio je to i dan iskustva bolne nepravde prema hrvatskom narodu, iskustva koje se srodilo s temom večeri. Nastavak u samostanskoj dvorani donio je glumačku meditaciju Marijinog supatništva.

Kathleen nam je na neuobičajen način izvela scenu Marijine patnje dok gleda muku svoga Sina. Sama i bez puno riječi Marija Ga prati na križnom putu prisjećajući se Njegova začeća i rođenja. Glavni motiv je bio poslušnost i Kathleen nam je uspjela prikazati kako se Marija borila s prihvaćanjem Očeve volje. Ono što joj je u tome pomoglo bila je njezina svilena odjeća. Teško je i opisati kako je upravo to dalo ljepotu i puninu svega što se htjelo izraziti: http://www.youtube.com/watch?v=pi7bz2XEHhc i http://www.youtube.com/watch?v=aTGjuIbRhS0.

Uz ukusni domjenak, priređen dobrotom vrijednih volontera, nastavio se

razgovor o temi poslušnosti. Spojilo se tako iskustvo meditacije, molitve i umjetničkog izražaja Evanđelja s osobnim iskustvima sudionika. Tako su spoznaja i iskustvo oplemenjeni i produbljeni oživljenim biblijskim spomenom. Plod je bilo i međusobno zajedništvo u koje su Kathleen i Marija Znidarčić, posrednica njezina dolaska, uložile puno iskrenoga truda.

SOMBORSKI KARMEL NA SVETKOVINU USKRSA POZITIVNO PREDSTAVLJEN U SRPSKIM NOVINAMA

23. 4. 2011. BEOGRAD – Prenosimo na latinicu transkribirani članak iz beogradskoga dnevnika "Politika" od 23. travnja 2011. Somborsko bratstvo karmelićana pripada ogranku nastalom posle reforme u 16. veku koja je podrazumevala povratak prvobitnim pravilima, strožim i zahtevnijim.

Gromke reči sačekaće vas na ulazu u ovaj manastir: „Zelo zelatus sum pro Domino Deo exercitum” – "Gorljivo sam revnovao za Gospodina, Boga nad vojskama". Iza vrata sa grbom na kojem su ispisane ove reči, u samom centru Sombora, nedaleko od zgrade somborske opštine, sačekaće vas karmelićani, monaški red povučen u molitvu i tišinu.

PRILOZI

26

Ime nose po gori Karmel u Izraelu, gde su se od vremena proroka Ilije, čije su reči utisnute i na njihov grb, podvizavali pustinjaci. Od Karmela, gde je monaški red dobio prvo pravilo od jerusalimskog patrijarha Alberta između 1206. i 1214. godine, preko Španije i Engleske u koju su dolazili posle krstaških ratova, karmelićani su pre 107 godina stigli i u Sombor. Dobili su na staranje tada novosagrađenu crkvu Svetog Stjepana kralja, čija je gradnja završena 1902. godine. Karmelićanski manastir nikao je tik uz crkvu tri godine kasnije, prvo bratstvo brojalo je četiri monaha – bila je to klica karmelićanskog reda na ovim prostorima, budući da se iz Sombora red dalje širio u Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Bugarsku. Somborski karmel bio je i mesto gde su se školovali bogoslovi, rasadnik reda. Tu ulogu sada je preuzeo manastir u Remetama u Zagrebu. U somborskom manastiru, koji danas ima petoro karmelićana, trojicu sveštenika i dva brata laika, dočekuje nas prior, starešina manastira otac Bernardin. Vrlo slikovito objašnjava nam po čemu su Braća Blažene Device Marije od gore Karmela, kako glasi pun naziv reda, posebna. – "Ako to zamislimo kao redove u bici, napred ide pešadija, to su isusovci, a

karmelićani su kao sanitarci, oni su u pozadini, brinu o bolesnima, ranjenima. U našem redu naglasak je na molitvi, učvršćivanju drugih u duhovnosti. Franjevci su, na primer, više pastoralci, više su sa ljudima, često organizuju neka dešavanja, a kod nas toga nema. Mi smo mnogo povučeniji i s te strane zatvoreniji. Takođe, mi nismo toliko brojni kao franjevci, u svetu nas ima ukupno oko 4.000" – kaže otac Bernardin. Somborsko bratstvo pripada redu bosonogih karmelićana, odnosno ogranku nastalom posle reforme u 16. veku koja je podrazumevala povratak prvobitnim pravilima, strožim i zahtevnijim. Dan im je ispunjen molitvama i razmatranjima, čitanjem Svetog pisma i promišljanjem o pročitanom, radom u duhovnom centru, razgovorima i ispovedanjem vernika i onima kojima je uteha potrebna, ali i fizičkim poslovima, u zavisnosti od toga šta je čije zaduženje.

–"Braća laici obično osiguraju sveštenicima prostor da bi se mogli spremiti na ono zbog čega su i postali sveštenici, i jako su važni. Oni preuzimaju na sebe neke fizičke poslove i obaveze oko manastira, dok su sveštenici posvećeni ispovedanju, duhovnim vežbama. Ipak, u manastiru u Remetama, koji je veliki, kada dođe vreme


27

za kosidbu, na primer, svi smo uključeni" – priča otac Bernardin. Prolazeći dugačkim hodnicima manastira, sa ocem Bernardinom kao domaćinom, zavirujemo bar kriomice u život somborskih karmelićana. U to doba oni su u svojim sobama, manastir je potpuno tih, prozori hodnika okrenuti ka unutrašnjem dvorištu doprinose osećaju izolovanosti i udaljenosti od bilo kakvog žagora spolja. Pleni svojom veličinom. Na prvom spratu smeštene su sobe monaha, a na drugom one namenjene gostima manastira – onima koji su došli da od duhovnih "sanitaraca" potraže leka. U somborskom manastiru od 2005. godine radi Duhovni centar oca Gerarda, koji nosi ime po jednom od osnivača reda na našem području. – "Duhovni centar je otvoren za svakog, ko god želi da dođe, dogovorimo termin i to je sve. Možete boraviti i ovde, u kući, ali to ne znači da ćete sa nama deliti neke aktivnosti, jer su sobe potpuno izdvojene od dela gde smo mi. Ako neko želi da bude sam, može to i da učini, ako želi duhovno vođstvo, dobiće ga, ako želi da bude u grupi, može i tako" – priča otac Bernardin. Koračamo dalje dugačkim hodnicima, ulazimo u biblioteku, sa policama od poda do plafona ispunjenim knjigama. Među 17.000 naslova, koliko se procenjuje da se tu čuva, otac Bernardin prilazi policama sa onim antikvarnim i veoma vrednim i vadi

najstariju iz 1616. godine, Tumačenje jevanđelja za sve praznike u godini da nam pokaže njenu naslovnu stranu i godinu ispisanu rimskim brojevima. Spuštamo se stepenicama i do trpezarije da vidimo kako se to tu obeduje "po monaški". Stolovi su poređani u obliku slova P i samo sa jedne strane imaju klupe za sedenje. ‐ "Niko tako ne sedi naspram vas, niko vas ne zagovara, niti gleda u vaš tanjir – kaže otac Bernardin. Zahvaljujući tome što je manastir hodnicima povezan sa crkvom, a da nismo izašli van njegovog krova, prolazimo ispod zvonika odakle još uvek visi dugački kanap, koji godinama više niko ne vuče, jer zvona pokreće električni mehanizam, i dolazimo do galerije u katedrali na kojoj su smeštene ogromne orgulje. To su najveće crkvene orgulje u našoj državi, snaga njihovog zvuka, kada se sviraju bas‐tonovi čini da staklo na prozorima katedrale podrhtava. Odavde se pruža najbolji pogled na unutrašnjost katedrale Svetog Stjepana koja je spolja ukrašena sa dva impresivna zvonika visine 73,5 metara.

Na sredini glavnog oltara u katedrali predstavljen je sveti kralj Stjepan, dok su sa strane oko dva metra visoki kipovi svetog Ladislava i svetog Mirka, svi iz mađarske loze Arpada. U katedrali se nalazi i grob oca Gerarda (Tome) Stantića. – "U toku je postupak za njegovo proglašenje blaženim. Još za života smatrali

PRILOZI

28

su ga svecem, a imamo i snimak sa njegove sahrane 1956. godine kojoj je prisustvovalo čak 10.000 ljudi – priča otac Bernardin. Naša poseta završava se u unutrašnjem dvorištu manastira, tek ozelenelom. Dok stojimo na vratima, oko nogu nam se umiljava debeli mačak kojeg je kišoviti dan doveo u zaklon nadstrešnice iznad vrata. – "Kakvi bi to fratri bili da nemaju jednog debelog mačka" – našalio se otac Bernardin iz reda bosonogih karmelićana, duhovnog "saniteta" među katoličkim monaškim redovima.

Naziv bosonogi u imenu reda asocira na sandale ispletene od lišća jedne vrste trske koje su u Španiji pleli siromašni seljaci, a koje su nosili i karmelićani koji danas nose kožnu obuću. Monasi, inače, nose smeđi habit, monašku haljinu, sa kapuljačom, preko njega škapular, gornji deo odeće bez rukava, otvoren sa obe strane koji pokriva prsa i deo leđa, a u svečanim prilikama preko ove odore oblače beli plašt.

DESETA OBLJETNICA USTANOVLJENJA UDRUGE BL. ALOJZIJE STEPINAC

10.‐11. 5. 2011. BREZOVICA – U utorak, 10. svibnja 2011., zajedničkim euharistijskim slavljem zahvale i prigodnim programom obilježena je deseta obljetnica ustanovljenja Udruge „Blaženi Alojzije Stepinac“ bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini", koja obuhvaća hrvatske Karmele u Brezovici, Kloštar Ivaniću, Breznici Đakovačkoj, Mariji Bistrici i Sarajevu. Obilježavanju obljetnice nazočile su i sestre iz hrvatskih samostana Udruge, ali i sestre iz Udruzi bliskih Karmela u Sori, u Sloveniji i u Nenshatu, u Albaniji. U samostanskoj crkvi sestara karmelićanki u Brezovici euharistijsko slavlje u 7,30 sati predslavio je o. Vinko Mamić, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa. Euharistiju je suslavio i o. Jure Zečević, duhovni asistent Udruge. U prigodnoj homiliji o. Provincijal je poticajno razložio misna biblijska čitanja i doveo ih u konkretni kontekst svjedočkog zajedništva sestara klauzurnih karmelićanki u proteklom periodu Udruge.

Na početku prigodnog programa sve prisutne sestre, o. Vinka Mamića –

provincijala, o. Juru Zečevića ‐ duhovnog asistenta Udruge i o. Zdenka Križića ‐ provincijalovog delegata za klauzurne karmelićanke, pozdravila je i dobrodošlicu im poželjela č. m. Ilijana Cvetnić, priorica Karmela u Brezovici i ujedno predsjednica Udruge. Ocu Prvincijalu je zahvalila što je svojom prisutnošću uveličao slavlje obljetnice i posvjedočio da cijeni nastojanja i rad Udruge. Istaknula je da su


29

se zahvaljujući objedinjenju u zajedničku Udrugu sestarski Karmeli u proteklih deset godina Udruge bolje upoznali i povezali, racionalnije organizirali i objedinili snage na pojedinim značajnim poljima rada, kao što je na primjer područje permanentne izobrazbe.

Potom je o. Provincijal Vinko Mamić,

čestitao desetu obljetnicu predsjednici, savjetnicama Udruge i svim sestrama te zahvalio svima koji su sebe i svoj rad utkali u suradnju samostana Udruge, osobito o. Juri Zečeviću koji je od samoga početka sudjelovao u nastanku i u djelovanju Udruge i o. Zdenku Križiću koji je odnedavna na raspolaganju sestrama kao provincijalov delegat. Uslijedilo je potom prigodno predavanje na temu "Nastanak i desetogodišnje djelovanje Udruge Bosonogih karmelićanki 'Bl. Alojzije Stepinac'" u kojem je o. Jure Zečević

prikazao cijeli proces nastajanja i aktivnosti Udruge. Osobita vrijednost ovoga predavanja jest i u tome što je o temi predavač mogao govoriti ne samo kao izvjestitelj i istraživač nego i kao svjedok i protagonist njezina nastanka i djelovanja. Ukazao je na činjenicu da je Udruga nastala prvenstveno kao odaziv naših kontemplativnih karmela na želje i potrebe Crkve kojoj je Karmel uvijek nastojao vjerno i revno služiti. Još od pape Pija XII., sa strane najviših crkvenih vlasti, sa strane nadležne Kongregacije i Generalne uprave Reda u Rimu uvijek iznova se preporučivala uzajamna suradnja samostana povezivanjem u asocijacije (udruge) ili federacije (saveze), ostavljajući netaknutom pravnu autonomiju svake pojedine zajednice. Nakon što je uočena činjenica da je obitelj Karmelskih zajednica sukladna naravi Karmela i htijenju utemeljiteljice sv. Terezije Avilske, sa mnogih su crkvenih razina dolazili poticaji da i naši samostani u Hrvatskoj počnu koristiti prednosti suradnje u okvirima Udruge. Ni tadašnji provincijal Hrvatske karmelske provincije, o. Vjenceslav Mihetec, ni sam predavač kao delegat za sestre, nisu mogli ‐ kazao je ‐ ignorirati poticaje poput one u "Apostolskoj pobudnici o posvećenom životu, "Vita consecrata", gdje se primjerice kaže: "…Treba osim toga unapređivati Udruženja i Federacije među monaškim samostanima, koje su već preporučili Pio XII. i Drugi vatikanski sabor (...) Takvi organi mogu doista pružiti valjanu potporu za primjereno rješavanje zajedničkih problema, kao što su odgovarajuća obnova, kako početna tako i trajna formacija, uzajamna gospodarska potpora i reorganizacija samih samostana."

PRILOZI

30

(VC 59). U tom eklezijalnom kontekstu je 1999. godine započelo održavanje konzultativnih pripremnih susreta za ustanovljenje Udruge i oblikovanje prvog Statuta, tako da je na temelju toga rada Kongregacija za Institute posvećenog života i Udruge apostolskog života 30. svibnja 2001. mogla donijeti Dekret (Prot. n. FM 180 – 1/2001) kojim je ustanovljena "Udruga 'Blaženi Alojzije Stepinac' bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini" i odobriti Statut Udruge. Otada u Udruzi surađuje svih pet hrvatskih Karmela (Brezovica, Kloštar Ivanić, Breznica Đakovačka, Marija Bistrica i Sarajevo), a na tečajevima permanentne formacije samostanima Udruge pridružuju se i bliski samostani iz Slovenije i Albanije, premda nisu formalni članovi hrvatske Udruge. Kao svrhu i ciljeve Udruge duhovni asistent, Jure Zečević, je među ostalim naveo i slijedeće: zajedničkim nastojanjem svih učlanjenih samostana koji slijede Konstitucije iz godine 1991. njegovati kreativnu vjernost terezijansko‐karmelskom duhu Reda; biti znakom eklezijalne povezanosti izražene zajedništvom samostana bosonogih karmelićanki; promicati sestrinski duh između samostana razmjenom informacija i iskustava; razmatrati zajedno pitanja koja proizlaze iz konkretnih životnih okolnosti i zajedno tražiti odgovore i rješenja; promicati suradnju u temeljnom i permanentnom odgoju i obrazovanju pojedinih skupina sestara; pružati solidarno, u granicama mogućnosti svake pojedine zajednice, viševrsnu uzajamnu pomoć između samostana Udruge itd. "Dakako, i Udrugu se ‐ kao i bilo koju drugu stvarnost ‐ uvijek može i izvana i iznutra

instrumentalizirati i upotrijebiti suprotno njenoj autentičnoj svrsi i nad tim će trebati uvijek bdjeti", naglasio je o. Jure Zečević i zaključio: "Vjerujem da je hrvatska Udruga samostana, od Crkve preporučena i njezinim autoritetom odobrena, u minulih dest godina djelovanja prvenstveno utirala putove zajedništva i produbljivala ukorijenjenost u karizmi kontemplativnog Karmela i da je stoga, unatoč nekim poteškoćama, opravdala svoje utemeljenje i postojanje. Zahvalan sam danas Bogu što sam zajedno sa sestrama i sa svojim redovničkim poglavarima u svojstvu duhovnog asistenta Udruge mogao dijeliti i proživljavati taj hod nastanka i djelovanja Udruge.

Drugo prigodno predavanje održao je o. Zdenko Križić, donedavno generalni vikar Reda, na temu "Povijest nastanka Udruga: prednosti i poteškoće". U svome je predavanju iscrpno prikazao povijest nastanka Udruga, njihove prednosti, otpore Udrugama, kao i opasnosti koje mogu nastati u funkcioniranju samih Udruga. Naveo je Apostolsku pobudnicu pape Pija XII. "Sponsa Christi" iz 1950. godine u kojoj se doslovno kaže: "Budući da su se prilike uvelike promijenile, te stoga iz mnogih razloga one sugeriraju, štoviše zahtijevaju, asocijacije samostana klauzurnih sestara, da bi se na taj način


31

lakše došlo do boljih raspodjela službi, te olakšalo privremene prijelaze sestara iz jednog samostana u drugi, što je nekada vrlo korisno, a često i nužno, zbog različitih razloga, a isto tako zbog međusobne ekonomske pomoći, koordinacije aktivnosti, zaštite opservancije u zajednicama i mnogih drugih razloga. Sve je ovo moguće postići a da se ne oduzima potrebna autonomija, niti na neki način olabavi snaga klauzure ili nanese šteta životu sabranosti i disciplini monaškog života..." (br. 2243). Predavač je kao jedan od važnih razloga inzistiranja Crkve na Uspostavi Udruga naveo i „pretjeranu izoliranost samostana istoga reda i iste karizme, koja rađa nebrigom za druge samostane u mnogim vitalnim stvarima za njih same“. Istaknuo je među ostalim i to, da Udruge same po sebi ne liberaliziraju izlaske iz klauzure i da valja izbjeći

dvostruku zamku: s jedne strane izvanjski i formalistički pristup klauzuri i s druge strane zloupotrebu izlazaka iz klauzure. Podsjetio je na riječi bl. pape Ivana Pavla II: "Klauzura priziva onu 'ćeliju srca' u kojoj je svatko pozvan da živi sjedinjenje s Gospodinom". U tom smislu moguće je fizički biti u klauzuri a zapravo izvan nje i obrnuto, da se fizički bude izvan klauzure a realno u njoj: "Naučiti živjeti u klauzuri znači živjeti u svetištu svoje nutrine gdje boravi sam Bog", naglasio je o. Zdenko Križić. S obzirom da je nebeski zaštitnik Udruge samostana upravo bl. Alojzije Stepinac, utemeljitelj klauzurnog Karmela u Hrvatskoj, u popodnevnom i večernjem programu obilježavanja desete obljetnice Udruge domaće sestre iz Brezovice izvele su i scenski prikaz pod naslovom "Kardinalova duhovna oporuka".

NOVACI NA IZLETU U ISTRI

25. 5. 2011. PAZIN – POREČ – ROVINJ – OPATIJA – Veliki tjedan karmelski su novaci proveli vrlo zauzeti u svečanim misnim slavljima u krčkoj prvostolnici, katedrali Uznesenja Blažene Djevice

Marije, aktivno sudjelujući u izvedbi pjevanja muke po Mateju na Cvjetnicu, u čitanju muke po Ivanu na Veliki petak te u svečanim euharistijskim slavljima na Veliki četvrtak, na vazmenom bdijenju i na Uskrs ujutro.

Na Uskrsni ponedjeljak šestorica novaka su sa o. Ivanom i br. Miroslavom krenuli na izlet u Istru i posjetili gradove Pazin, Poreč, Rovinj i Opatiju. Ujutro nakon liturgije časova, svete mise i doručka brzo smo spremili u kombi sve potrebno za izlet i krenuli u smjeru Istre.

Prelazeći Krčki most koji se naslanja na otočić Sveti Marko prisjetili smo se da je 25. travnja i da se taj dan slavi svetog Marka, te ga uzeli za zagovornika na putu.

PRILOZI

32

Nastavili smo vožnju prošavši Bakarski zaljev, riječku zaobilaznicu, preko 5 km dugačak tunel Učka i zapadne obronke najviše istarske planine Učke. Prvo smo posjetili grad Pazin u središnjoj Istri gdje smo razgledali središte grada, crkvu svetog Nikole koja je zaštićeni spomenik kulture i čiji se visoki zvonik vidi nadaleko, zatim stari kaštel i poznatu Pazinsku jamu uz koju teče i ponire potok Pazinčica. Sa mosta iznad potoka pruža se jedinstveni pogled te smo se fotografirali za uspomenu na Pazin.

Zvonik je otkucao podne, a mi smo krenuli prema Poreču. Vrijeme je bilo sunčano, Istra sva u zelenilu, a u Poreču nas je dočekala prava ljetna atmosfera, more, brojni turisti i posjetitelji, gradska vreva, sve spremno za turističku sezonu.

U Poreču smo razgledali Eufrazijevu baziliku – ranokršćansku crkvu pod zaštitom UNESCO‐a sa vrijednim sačuvanim mozaicima, vidjeli smo očuvane romaničke, gotičke i renesansne kuće u jezgri staroga dijela grada, antičke arheološke ostatke rimskog hrama, crkvu Gospe od anđela i pored Eufrazijeve bazilike biskupijski dvor Porečko‐pulske biskupije.

Poreč nas je sve dojmio svojom ljepotom. Put smo nastavili prema Rovinju. Malo smo se zadržali na vidikovcu uz Limski zaljev poznat i kao hrvatski "fjord". Već na velikoj udaljenosti od Rovinja vidio se 63 m visoki zvonik crkve svete Eufemije, zaštitnice grada. Sveta Eufemija rodom iz Kalcedona mučeništvo je podnijela sa 15 godina u vrijeme Dioklecijanovog progona kršćana (16. rujna 304. g.). Osamstote godine tijelo svetice morskim je putem stiglo u mramornom lijesu u Rovinj te se otada

sveta Eufemija štuje u Rovinju, Istri i šire već 12 stoljeća. Rovinj ima također nekoliko manjih crkvica (Gospe od zdravlja, sv. Josipa) a crkva sv. Eufemije posvećena je i sv. Jurju. Izgrađena je oko 950. g., ima 3 središnja mramorna oltara i 8 postraničnih oltara sa vrijednim oltarskim slikama iz 16. st., lijepe vitraje, orgulje i dvije znakovite slike: mučeništvo svete Eufemije s lavovima u amfiteatru i dolazak mramornog lijesa na obalu Rovinja.

Rovinj ima tipičnu mediteransku

arhitekturu. Stare jezgra grada karakteristična je po uskim uličicama, mnoštvom trgovina, suvenirnicama, galerijama i kafićima. Pogled zastaje i na nekoliko otočića s borovima na moru ispred grada. Pri povratku posjetili smo Opatiju gdje smo se prošetali uz more po ‘lungomareu’ te razgledali park ispred Vile Angioline sa sekvojom, kamelijama,


33

mnoštvom bambusa, cvijetnim labirintom i drugim zanimljivim hortikulturnim detaljima, zatim kupalište Slatinu kod hotela Kvarner, a nas je naročito dojmio koncert duhovne glazbe u crkvi svetog Jakova apostola (st.) zaštitnika grada Opatije. Crkva je to iz 15. stoljeća (1449.g.), podignuta uz benediktinsku

opatiju po kojoj je grad i dobio ime. U Opatiji smo imali dobar pogled na Rijeku čija su se gradska svjetla počela paliti. Vraćajući se u samostan na Krk molili

smo krunicu zahvalni Gospodinu na dobro provedenom danu. Zahvalili smo i sv. Marku na njegovom zagovoru…

KARMELSKA MLADOST U ŠKOLI SV. ILIJE ‐ ODRŽANA VIII. KARMELIJADA

S web stranice Karmelićanki BSI (www.karmelbsi.hr/karmelijada2011.htm) prenosimo vijest o Karmelijadi i jedan osvrt. Za više osvrta, foto i video materijala posjetite navedenu stranicu.

7.‐8. 5. 2011. BUŠKO JEZERO – Od 7. Do

8. svibnja u Karmelu sv. Ilije na Buškom jezeru održan je 8. godišnji susret Mladih Karmela BSI iz Hrvatske i BiH pod geslom "Živ je Gospodin pred čijim licem stojim!" Mlade iz karmelskih zajednica iz Zagreba, Hrvatskog Leskovca, Bibinja, Splita i Gabela Polja kao i ostale mlade iz škapularske bratovštine i simpatizere Karmela povele su njihove sestre karmelićanke BSI (s. Maja Pavla, s. Anica Marija, s. Marina, s. Dijana i s. Maja).

Sudjelovalo je oko 140 mladih, a ove godine ugostila su nas braća karmelićani u njihovom Karmelu sv. Ilije na Buškom jezeru (BiH). Prvi put su na Karmelijadi sudjelovali i mladi iz njihovih župa te karmelićanski redovnički pripravnici iz Remeta sa o. Draženom. Na ovom prekrasnom mjestu mogli smo se vratiti biblijskim temeljima svoje vjere i karmelske duhovnosti – proroku Iliji – duhovnom ocu i utemeljitelju svih karmelićana koji je živio na brdu Karmelu u 9. st. pr. Kr.

Njegovu poruku približio nam je o. Jakov Mamić kroz predavanja, a u biblijskim radionicama došli su do izražaja iskustvo, razmišljanje i kreativnost mladih. Pored zajedničkih i raspjevanih druženja, slavlja Svete mise i večernjeg klanjanja, ovo je bilo idealno mjesto i za susret s Bogom u samoći i šutnji, za osluškivanje Njegova glasa u „šapatu lahora“.

Uz proroka Iliju neizostavan je i drugi biblijski lik i stup vjere. To je Marija, Majka i Kraljica Karmela. Zato na slijedećoj Karmelijadi u kolovozu 2012. idemo k Mariji! Idemo u nacionalno marijansko svetište i Karmel u Mariji Bistrici!

s. Maja Pavla Bašić

PRILOZI

34

Što su rekli mladi? Dojmovi... hmm… ne stanu na jedan list papira…opet me jedna osoba ostavila bez daha: Gospodin!!! Tako nas je željno, tiho čekao... možda mogu istaknuti kao najljepši dio sat tišine i Svetu misu. Zašto? Sjećam se o. Jakova i rečenice: Gdje si??? Mislila sam i ja, gdje si Gospodine? Ne razumijem što želiš od mene, koji su to znakovi, što želiš od mene??? I u toj tišini... onako shvatila sam da je ON tu, zauvijek.

Da se Njegovoj ljubavi i prisutnosti ne mogu oduprijeti da je to jače od mene. I osjećam odjednom kako mi tijelom prolazi neka toplina, neki spokoj, mirnoća, tolika radost je bila u meni, i na kraju lahor... upalio se ponovo žar u meni, onaj žar koji me pokreće, bez kojeg ne mogu, žar od Onog koji je toliko veliki da mu se isplati darovati cijeli svoj život!!! Ma super ste svi!!!

Monika, Čakovec

DUHOVNE VJEŽBE U SARAJEVSKOM KARMELU

8.‐15. 5. 2011. SARAJEVO – Od 8. do 15. svibnja ove godine održao nam je naš o. Antonio Mario Čirko, OCD, zajedničke duhovne vježbe na temu Na putu

neprestanog rasta u našem karmelskom pozivu. U nizu razmatranja kroz 7 dana imali smo milost načiniti istinsku "ineveturu" duše i svoga poziva.


35

Razmišljajući o bitnim elementima duhovnog života, o. Antonio nam je zdušno i slikovito prikazao važnost spoznaje nas samih, poniznosti, odricanja, borbe protiv grijeha, molitve i samoće… sa pogledom uvijek uprtim u Isusa – koji je jedini "razlog" našega života. Milost susreta sa Isusom u ovim danima duh. vježbi, imali su na poseban način i naši župljani koji su svakodnevno sudjelovali u sv. Misi, a po završetku sv. Mise, odmah bi pošli u sakristiju potražiti Patra! Kao što smo o. Antonija s radošću primile, tako i s velikom dobrodošlicom radujemo se u skoroj budućnosti da naša braća "svrate u krajeve bosanske i stupske" gdje su uvijek dobrodošli.

Karmelićanke iz Sarajeva

BDIJENJE ZA ZVANJA U REMETAMA

13. 5. 2011. REMETE (ZAGREB) – Dva

dana uoči Nedjelje Dobroga Pastira i svjetskoga dana molitve za duhovna zvanja, održano je u remetskoj crkvi bdijenje pod naslovom "Hajdete za mnom...". Meditacije, molitve, filmski ulomci, svjedočanstva i dramska predstava

imali su za temu duhovni poziv. Počevši od stvaralačkoga Božjeg poziva na život voditelj o. Stjepan Vidak uveo je sudionike u razmatranje o posebnom daru svećeništva i redovništva, kojega Bog udjeljuje Crkvi i svijetu. Od mnoštva sadržaja ističemo scensko uprizorenje

PRILOZI

36

biblijskoga ulomka o Samuelovom pozivu od strane karmelskih postulanata (video zapis može se pronaći na ovoj web adresi: donosimo i u video zapisu: http://www.youtube.com/watch?v=mJCSFHOvofE) te svjedočanstvo prisutnih redovnica o iskustvu vlastitoga poziva.

O. Stjepan je zaključio bdijenje molitvenim zazivom: „Neka poznavanje

poziva na svećeništvo i posvećeni život pridonese ljubavi prema tome Božjem daru i molitvi za nj, a neka Gospodin ne prestane slati brojne i svete radnike u svoju žetvu.“ o svom osobnom iskustvu iz tih najranijih dana njegovog života.

IZLET MLADIH NA PLITVIČKA JEZERA

22. 5. 2011. PLITVICE – U nedjelju, 22. svibnja bio je dan zajedničkog izleta novaka i postulanata HKP sv. o. Josipa na Plitvička jezera. Taj smo dan s nestrpljenjem iščekivali. Uz novake i postulante bili su br. Miroslav Marija, o. Đani, o. Dražen‐Marija, aspirant Goran te naši gosti Marinko i Marin.

Nakon kraćeg susreta i upoznavanja krenuli smo u razgledavanje. Tijekom razgledavanja Plitvičkih jezera osjećali smo se bliže Gospodinu.

Hvalili smo Gospodina i divili se ljepoti koju je stvorio, umjetničkom djelu koje je ostvario da nam na taj način iskaže svoju ljubav. Gledali smo jezera, slapove, potoke, potočiće, male i velike brzace kako se prelijevaju, divili smo se i začuđeno promatrali tu vodenu raskoš. Vodu smo prepoznali kao metaforu vječnoga života. Kao rječiti simbol voda nas je usmjeravala prema Gospodinu koji je nepresušni izvor života, iz kojega pijemo da bismo imali život vječni. Prekrasni


37

slapovi su nas podsjetili na sreću i milost koje Gospodin na nas izlijeva. U tome nam je pomogla i pjesma svetoga Oca Ivana od Križa u kojoj on slikom vode izriče neprekidno Božje darivanje, kojega ni tama duhovne noći ne može zaustaviti:

"Premda svud tama vlada Znam izvor vodu sa vječnog vodopada...

Na ovu vodu zove sva stvorenja, Jer svuda tama vlada,

Da napoje se sve do zasićenja Izvore živi, živa željo moja, Premda svud tama vlada,

U živom kruhu ja te vidim sada."

Tijekom razgledavanja jezera postulanti su vrlo brzo s novacima počeli izmjenjivati iskustva koja su stekli za vrijeme boravka u samostanu i o životu u zajednici. Novaci su postulantima podijelili dosta korisnih savjeta. Tijekom razgledavanja stvorilo se zajedništvo, a to se moglo i primijetiti na njihovim licima koja su sjala od sreće i zadovoljstva.

Nakon duge šetnje već je i umor počeo djelovati. Izlet smo završili sa zajedničkim fotografiranjem. Sretni i zadovoljni sa osmijehom koji se nije skidao s lica, sa gromoglasnom pjesmom i s molitvama prema Gospodinu, krenuli smo kući.

MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SIMPOZIJ U KARMELU SV. ILIJE: "MUKA KAO NEPRESUŠNO NADAHNUĆE KULTURE"

26.‐29. 5. 2011. BUŠKO JEZERO – U samostanu‐duhovnom centru „Karmel sv. Ilije“ na Buškom jezeru održan je međunarodni znanstveni simpozij pod naslovom "Muka kao nepresušno nadahnuće kulture: Pasionska baština Hrvata u Bosni i Hercegovini".

Simpozij su zajednički organizirali Udruga Pasionska baština iz Zagreba,

Hrvatska karmelska provincija i Karmel sv. Ilije, gdje se i održao simpozij, od 26. do 29. svibnja 2011. godine. Na otvaranju simpozija prigodne pozdrave uputio je o. Dominik Magdalenić, prior u Karmelu sv. Ilije, u ime provincijala, o. Vinka Mamića, koji zbog službenog putovanja u inozemstvo nije

PRILOZI

38

mogao nazočiti skupu, i u ime samostanske zajednice.

Izrazio je dobrodošlicu sudionicima i gostima, ali i izvođačima na koncertima koji su popratili događanja na simpoziju. Uslijedio je pozdravni govor mr.sc. Joze Čikeša, predsjednika Udruge Pasionske baštine Hrvatske. Izrazio je zadovoljstvo dolaskom u duvanjski kraj i naglasio važnost i potrebu sustavnog promišljanja pasionske baštine Hrvata u BiH. Načelnik općine Tomislavgrad g. Ivan Vukadin također je

pozdravio nazočne i poželio im uspješan rad i ugodan boravak izražavajući želju da će gosti iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske te gosti iz Slovenije opet doći u tomislavgradski kraj.

Poslije pozdravnih govora izveden je koncert pod nazivom MISERERE NOBIS. Korizmeni susret kroz glazbu i riječ maestra don Dragana Filipovića, svećenika mostarsko‐duvanjske biskupije. Veoma zanimljiv i nadasve dobro pripremljen koncert izveli su: Katedralni zbor Marija – Mostar, Katedralni akademski zbor mladih: Pro musica i Gaudeamus, Akademski pjevački zbor sveučilišta u Mostaru, Simfonijski Orkestar – Mostar, Studenti Glazbene Akademije Sveučilišta u

Splitu. Orkestrima i zborovima dirigirao je g. Hari Zlodre. Simpozij je ovoga puta bio organiziran, za razliku od dosadašnjih gdje se obrađivala samo tematika korizmenouskrsnoga ciklusa, i na temu o odgovornosti intelektualaca u za budućnost naroda kojima pripadaju. Kako su iz Udruge Pasionske baštine željeli saznati nešto više o Muci Isusovoj u karmelskoj duhovnosti ovu temu na preporuku oca provincijala obradio je o. Dražen Vargašević. O doprinosu dvojice karmelićana o. Ladislava Markovića i o. Ivana Kirivina kulturi Hrvata somborskoga kraja govorila je Marija Šeremešić iz Sombora. O. Zvonko Martić, karmelićanin koji je nedavno izdao knjigu o kulturnoj baštini Hrvata u BiH „Vila bana zvala priko Vrana,“ o kojoj smo pisali i na našoj web stranici, imao je predavanje na temu „Crkveno pučko pjevanje korizmenouskrsnog vremena u Bosni i Hercegovini.“ Kroz ova tri predavanja Karmel se izravno predstavio sudionicima simpozija. Cijeli program i naslove tema možete pogledati na deplijanu u pdf formatu. U subotu navečer, 28. svibnja, u organizaciji o. Zvonka Martića, održan je koncert crkveno pučkoga pjevanja korizmenouskrsnoga vremena u Bosni i Hercegovini. Nastupilo je oko stotinjak sudionika iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine sa svojim napjevima iz ovoga liturgijskoga vremena. U programu se osobito željelo pokazati različitost napjeva Gospinih plačeva. Koncerte je snimala produkcijska kuća “Masters commerce” koje bi trebala prikazati bosanskohercegovačka televizija dok je ekipa federalne televizije snimila


39

materijal za dokumentarnu emisiju o simpoziju. Kroz ove dane u Karmelu sv. Ilije bilo je više stotina ljudi koji su sudjelovali u različitim događanjima. Ono što su svi isticali jeste gostoprimstvo kojemu su pripomogli stanovnici sela u okolici samostana pomažući u dočeku gostiju. Simpozij je završio euharistijskim slavljem u samostanskoj crkvi u Karmelu sv. Ilije pod kojim su pjevali pjevači iz

Vidovica, Oštre Luke i Boka u okolici Orašja.

KARMELSKA MLADEŽ U IŠČEKIVANJU PAPE

3. 6. 2011. ZAGREB (REMETE) – Večer uoči Papina pohoda Hrvatskoj, u petak 3. lipnja, u Karmelu Majke Božje Remetske u Zagrebu, mladež se je kroz molitveno‐scenski program pripremala za doček Pape. Pod naslovom "Otkrijmo Papu" održana je VI. Karmelska večer u kojoj se s osobom, naukom i iskustvom Svetoga Oca moglo susresti na raznoliki način. U prvome dijelu, euharistijskome klanjanju, sadržaj molitve i molitveni stav bio je nadahnut Papinim mislima.

Koraci ulaska u iskustvo Boga išli su ovim redoslijedom: Božja čežnja za čovjekom i čovjekova za Bogom, susret, unutarnje blago i plod. Tako smo se s Papom stavili na duhovni put iskustva Boga, u školu molitve, moleći s njim i za njega. Sveti Otac jednom je usporedio snagu Euharistije s nuklearnom fuzijom. Za vrijeme klanjanja mogla se osjetiti ta snaga. Nakon klanjanja Isusu uslijedio je drugi dio večeri: upoznavanje sa zanimljivostima iz života Pape Benedikta. Kroz dinamični

PRILOZI

40

razgovor s okupljenima brat Dražen‐Marija otkrio je zanimljivosti Papine osobe, plemenitost njegove ljudskosti, kao i snagu i dalekosežnost njegovoga svjedočanstva za današnji svijet. Mnogima se više sviđa stil blaženoga Ivana Pavla II., ali je zanimljivo da Benedikt XVI. privlači dvostruko više hodočasnika u Vatikan. Njegov osobni tajnik objasnio je to ovako: "Ivan Pavao II. otvorio je srca ljudi, sadašnji Papa ih ispunjava". Završni dio večeri bila je predstava "Za mene samo najbolje", osmišljena i izvedena od strane remetske karmelske mladeži. Oni su vedroi poletno uprizorili situacije iz svoje okoline s iznimnim osjećajem za zlo i dobro. Predstavili su borbu mladoga čovjeka da u životu dođe do pravih vrijednosti, do smisla, u konačnici: do Boga. "Vratiti prvenstvo Bogu" – ideja je to koju je glavni lik iz predstave otkrio na rubu vlastite propasti, čitajući knjigu "Svjetlo svijeta – intervju s Benediktom XVI." Ta misao promijenila mu je život i vratila radost. Zahvaljujući izdavačkoj kući "Verbum" sudionici su nakon predstave mogli i nabaviti istu knjigu kao i ostala Papina djela.

* Svoje dojmove neki sudionici ove večeri izrazili su na sljedeći način: "Jako sam zadovoljan... Posebno bih istaknuo klanjanje... čak ne znam koliko je vremenski trajalo... Predstava je bila pravo osvježenje, prikazana na jedan vrlo simpatičan način, gdje su "greške" ispale čak i simpatičniji dijelovi predstave" Nikola Kosalec "...Bilo je smiješno, simpatično, aktualno, maštovito, inovativno i naravno, najvažnije mislim da smo prenijeli poruku koju smo željeli... Klanjanje na početku programa bilo mi je super. U tim trenucima osjetio sam radi čega mi to sve radimo! Zašto dajemo svoje vrijeme u to, kada bismo mogli učiti za ispite, gledati tekmu ili biti vani negdje. Zbilja je bilo meditativno, blisko i prekrasno." Petar Oreč Sveti otac u obraćanju narodu prošlog tjedna istaknuo je svoju želju da u molitve posebno preporučimo njegov pohod našoj domovini. To se i nastojalo na VI. Karmelskoj večeri na kojoj se susret s živim Gospodinom mogao doživjeti na različite načine. U tišini srca, pjesmi, poniznom predanju te gledanju. U klanjanju Presvetom oltarskom sakramentu čovjek, ako svjesno dopusti Gospodinu i postane svjestan Njegove prisutnosti u svom životu, može doživjeti pokretanje svake stanice svog tijela od sile koja nadilazi ovaj svijet. Gospodin koji odašilje svoju „radijaciju“ iz presvetog Oltraskog sakramenta i Euharistije udjeljuje snagu i mir. Klanjanje mi je udijelilo potrebnu snagu i utjehu u Gospodinu na mom putu k sjedinjenju s njim jer preda mnom je jedno od turbulentnijih razdoblja života, ali snaga i mir te radost susreta s Gospodinom mi daju smisao križu koji nosim...


41

“Predstava mi se svidjela jer je predstavila jedan put obraćenja koji sam dijelom i sam proživio... VI. Karmelska večeri jednostavno me ispunila za doček pape Benedikta XVI. koji dolazi u odlučujućem trenutku, kako mog života tako i života svih nas. Gospodin kuca na naša srca, jesmo li spremni otvoriti mu??" Mario Kralj

“Večer je bila posebna, osjetila se atmosfera sabranosti i molitve. Živi Isus u presvetom oltarskom sakramentu bio je u centru svih događanja. Uz pjesmu i molitvu, molili smo Isusa da nam pošalje svoga Svetoga Duha, koji će vatrom svoje Božanske ljubavi očistiti i ispuniti naša srca za dolazak Svetoga Oca. U mom srcu je velika radost što Sveti Otac dolazi u Lijepu našu... Ako vjerujemo da je on Kristov namjesnik, onda moramo vjerovati da s njim i preko njega dolazi i djeluje živi Krist. Dobro nam došao Sveti Oče!!!" Stanko Pažin

"Sinoć je bilo prekrasno. Lijepo je vidjeti kako se mladi ljudi nošeni svojim

entuzijazmom i kreativnim idejama žele pripraviti na Papin dolazak u Hrvatsku, i to sve radi jedinstvenog zajedničkog cilja ‐ služiti NJEMU. Zajedničkim snagama uspjeli smo se na dostojanstven i prikladan način pripremiti za posjet Svetog Oca našoj rodnoj zemlji. Pripremajući predstavu povodom 6. Karmelske večeri, imali smo prilike pobliže upoznati život Benedikta XVI. No ne samo to već i, usudila bih se reći, najvažnije, njegovu poruku današnjem svijetu, poglavito mladima na kojima Svijet i ostaje. Radeći na scenariju te uvježbavanju teksta svi smo se bliže dotakli njegovih misli i prepoznali vrijednost poruke koju nam Sveti Otac želi poručiti da pretočimo u vlastite živote." Ana Oreč "Klanjanje mi je bilo prekrasno... u trenucima molitve ponestane mi "molidbi" i poželim samo klicati... Čini mi se da je publika bila ugodno iznenađena‐ iako su to bili naši roditelji i župljani koji su uvijek tu:) ali dobro je što im nismo dosadni nikada hahha šta pokazuje da smo super kreativni:) ... Sada Benedikt!!!!:))" Anamarija Bekavac

ZAJEDNO U KRISTU SA SVETIM OCEM

4.‐5. 6. 2011. ZAGREB – Braća karmelićani iz svih zajednica Hrvatske

karmelske provincije uzeli su aktivnog udjela u pohodu Svetog Oca Hrvatskoj 4. i

PRILOZI

42

5. lipnja 2011. Podmladak se sa svojim odgojiteljima

pridružio susretu mladih s Benediktom XVI. na Jelačić placu. Nikad nije bio kraći hod od Remeta do središta grada, nikad beznačajnija kiša, nikad ljepše iskustvo Trga okupanog Isusovom prisutnošću i poklonstvenom šutnjom. U zraku se osjećala slavljenička radost, duh zajedništva i trijezna odanost Kristu u njegovome namjesniku. Dok su mladi bdjeli na Trgu o. Dario komentirao je događaj na Hrvatskoj televiziji. U nedjelju u 4.30 svetište Zagovornice Hrvatske tiho se ispunilo hodočasnicima.

Nakon nekoliko sati sna, s poluosušenim habitima i majicama "Zajedno u Kristu" mladi su ponovili hod do grada, ovaj puta drugom rutom i dalje – do hipodroma. Promatrajući grad kako se budi, uz pjesmu i Gospinu Krunicu, stopili su se s rijekama hodočasnika na mjesto središnjeg slavlja Prvog nacionalnog dana katoličkih obitelji. Među brojnim susretima izdvajamo onaj s klauzurnim sestrama karmelićankama koje su, posebnim dopuštenjem, Papi i narodu donijele obilje molitvene podrške. Bile su tu i karmelićanke Božanskoga Srca Isusova te

brojna karmelska mladež. Svečana bjelina oltarnoga prostora, osvijetljena suncem nakon olujne noći, dočekala je braću svećenike. Oni su, slaveći uz Papu, prinijeli svetu žrtvu za sav narod, dostojanstveno sabran i jednodušan u molitvi. Nakon homilije i pričesti ponovljeno je subotnje iskustvo svjesne šutnje, blago razlijeganje snažnog navještaja u srca svih, baš kao i prodorna blagost krhkoga Pape koji je srdačno blagoslivljao i pozdravljao. Posljednja etapa: slavlje Večernje u katedrali. Prvostolnica je blistala. Bila je povlastica naći se među izabranima. Ljudi duhovnoga poziva priljubili su se uz vrhovnoga duhovnog pastira da ih ohrabri, usmjeri, učvrsti. Koralni himan Duhu Svetom u savršenom prepjevu s latinskoga kao i skladni i gromki "Pater noster" činili su da zidovi katedrale podrhtavaju zajedno sa srcima prisutnih. Papa je bio jasan: prvenstvo duhovnoga života i smjelost svjedočenja na tragu mučeničke hrabrosti predaka. Čuo je to i Karmel. Zaogrnuti bijelim plaštem stajali su pred Bogom živim i njegovim namjesnikom karmelićani svećenici, braća, bogoslovi i novaci.


43

Uz njih su bili postulanti i sjemeništarci, kao i klauzurne sestre i predstavnice Karmela Božanskoga Srca Isusova. Br. Jakov predstavio nas je za ambonom moleći jednu od prošnji (pogledajte video kolaž iz katedrale: http://www.youtube.com/watch?v=VmeOvjNmrbM).

Zahvalni za milost Papina pohoda izravni sudionici nose okrjepu blagoslova do svih sestara i braće, čuvajući u srcu sve te događaje i razmišljajući o njima, sa željom da Karmel bude duša duhovne obnove na koju smo pozvani.

RJEŠAVANJE SUKOBA

22. 6. 2011. KRK – S. Hannah Sculz 22. lipnja 2011 održala je karmelićanima u Krku predavanje o temi rješavanja sukoba. Iz bogatoga stručnoga znanja na području psiho‐socijalnih znanosti te značajnog iskustva života u redovničkoj zajednici s. Hannah uvjerljivo se suočila s temom, povezujući psiho‐socijalnu razinu sa življenom duhovnošću. U primjeru samog Isusa može se vidjeti da se služio mnogim metodama koje su socijalne znanosti iznašle kao korisne. Stoga je i sposobnost i spremnost slijediti određena psiho‐socijalna pravila pokazatelj otvorenosti za sam Isusov put.

S. Hannah ustvrdila je kako sukobi imaju u sebi tendenciju pojačavanja. Kad postanu gorući teško je ostvariti razumijevanje. Stoga je potrebno razdvojiti sukobljene strane. Potom valja

svaku stranu u sukobu saslušati, i to ponajprije odvojeno. Zato je potrebna treća osoba. Potrebno je poslušati do kraja. Najveća patnja rađa se kad nema spremnosti za slušanjem. Poslušati drugoga znači dati mu prostor, vrijeme, uočiti ga, u konačnici – voljeti ga. Pri tome onaj tko ima jaču poziciju treba prvi saslušati. Pri tome pomaže jedna mala tajna: svojim riječima ponoviti što sam čuo, sve dok drugi ne kaže: "da, tako je". Potom, rješenje redovito leži u budućnosti ili u pogledu na budućnost. Ako se oko ovoga pogleda, vizije, može složiti, iznalaze se sredstava za nastavak zajedničkoga hoda. Ista se metoda može primijeniti i za osobne, unutarnje sukobe.

Njemačka predavačica, čiji je govor izvrsno prevodila članica Svjetovnoga

PRILOZI

44

karmelskog reda s. Tamara Gmaz, u svome je nastupu uspjela povezati stručnost i iskustvo sa simpatičnim i učinkovitim

umijećem primjene znanja na konkretnu situaciju svojih slušatelja.

GERARDOVO 2011

24. 6. 2011. SOMBOR – Na svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja, 24. Lipnja 2011., u somborskom Karmelu svečano je obilježena 55. obljetnica smrti Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Na ovo slavlje okupilo se ove godine više vjernika grada Sombora te hodočasnika iz gotovo svih župa hrvatskog govornog područja kao i Mađara, Slovaka i Nijemaca.

U 16,30 sati bilo je pokorničko

bogoslužje i prigoda za osobnu ispovijed. Za vrijeme ispovijedi okupljeni vjernici molili su Križni put koji je ove godine objavljen pred Korizmom a sastavljen je iz tekstova propovijedi S.B. o. Gerarda. Euharistijsko slavlje u 17,30 sati predvodio je mons. dr. Ivan Pénzes, subotički biskup u zajedništvu s o. Vinkom Mamićem, provincijalom Hrvatske karmelske provincije te s dvadesetak svećenika koji u svojim župama promiču štovanje S.B. o.

Gerarda i mole sa svojim vjernicima za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Prigodnu propovijed održao je mons. dr. Andrija Kopilović, župnik subotičke župe Marije Majke Crkve i član Sudišta u postupku beatifikacije o. Gerarda. U svojoj propovijedi Kopilović podsjetio je na nedavni pohod pape Benedikta Hrvatskoj koji je poticao vjernike a osobito svećenike da budu svjedoci Božje ljubavi. To je osobito činio u svom djelovanju i o. Gerard koji je u svojim bilješkama zapisao: "Znači svećenik ne može u druge unositi Božju ljubav sako sam ne gori ljubavlju i ako po toj ljubavi nije sličan svetima", ističući da je Euharistija najveći zalog i izvor snage takvoga svjedočenja. Nakon sv. mise pred grobom o. Gerarda biskup Pénzes je molio za njegovo proglašenje blaženim. Nakon kraće pauze u crkvi je slijedio koncert duhovne glazbe pod geslom o. Gerarda: "Ljubav nema stanice, ljubav nema granice". U tom programu nastupili su: VIS

"Proroci", VIS "Ritam vjere", VIS "Markovi lavovi", VIS "Petrus", zatim Marija Jaramazović i dječji zbor župe sv. Roka iz Subotice, dječji zbor župe Isusa Radnika iz Đurđina, Antonija Piuković i Nela Skenderović te Oliver Kajari i sastav "Ébredés". Ovaj program osmislila je Katarina Čeliković, a okupio je više od stotinu djece i mladih. Nosač zvuka i


45

majice izdali su Vicepostulatura o. Gerarda u Zagrebu i Karmelski samostan u Somboru. Slijedećeg dana, 25. lipnja, biskup Ivan

Pénzes, predslavio je sv. misu na mađarskom jeziku. Uz glavnog slavitelja i o. Provincijala, okupili su se župnici iz susjednih somborskih župa, članovi

Karmelskog Svjetovnog Reda i veći broj vjernika. Propovijedao je vlč. Verebélyi Árpád, župnik iz Doroslova i Bogojeva i na blizak način je približio lik i svetost o. Gerarda preko duhovnosti svetaca. Na kraju svete mise, kao i prethodnog dana, biskup Pénzes je molio na grobu o. Gerarda.

PRVI ZAVJETI SESTRE MARIJE IVANE OD DOBROG PASTIRA

24. 6. 2011. MARIJA BISTRICA – U petak 24. lipnja 2011. sestra Marija Ivana od Dobrog Pastira (Čorda) iz samostana klauzurnih karmelićanki u Mariji Bistrici, donedavno nastavnica hrvatskoga jezika i knjižničarka u osnovnoj školi u Našicama, položila je svoje prve redovničke zavjete. Toj svečanosti su uz rodbinu i prijatelje s. Ivane nazočili fra Drago Bedeničić, OFM, župnik iz Ivaninih rodnih Našica, vlč. Tadija Jukić, karmelićani iz Remeta: o. Ante Stantić i o. Dražen‐Marija Vargašević, četvorica postulanata, majka postulanta Milana i djevojka Ana iz Remeta.

Svetu misu je predslavio otac Dražen‐Marija, koji je i održao prigodnu homiliju, a sestre Karmelićanke su liturgijsko slavlje uzveličale gregorijanskim pjevanjem uz pratnju električnih orgulja koje je svirala s. Karmen (http://www.youtube.com/watch?v=FwU4FZZ8dzY). Taj dan je bio blagdan rođenja svetoga Ivana Krstitelja, preteče Gospodnjeg, pa je samim tim ozračje u samostanu bilo još svečanije. Tijekom svete mise sestra Ivana je po zagovoru Gospe Karmelske i svih svetih dragome Bogu zavjetovala čistoću, poslušnost i

PRILOZI

46

siromaštvo (http://www.youtube.com/watch?v=uNyqgaYdNro).

Poslije svete mise svi su iskazali srdačne čestitke sestri Mariji Ivani od Dobrog Pastira, kao i želje da ustraje u svome pozivu i svetoj službi Bogu. Zatim smo svi pozvani u samostan na ručak, gdje se druženje nastavilo, a poslije ručka su došle sestre u govornicu, koja je ograđena prema pravilima našeg svetog Reda i započele veseo razgovor, predstavljanje i druženje, kao i druženje uz duhovne šansone. Osobito je dojmljiva bila pjesma skladana u čast Papinog pohoda Hrvatskoj (http://www.youtube.com/watch?v=0dqsnF9CEcM). Nakon toga je otac Ante Stantić održao kraći govor sestrama, a zatim smo dobili od sestara male znake

pažnje, koverte sa pobožnim sličicama i duhovnim poukama. Još jednom smo čestitali sestri Ivani na prvim zavetima i

poželjeli i njoj i svim sestrama, kao i njenim

najbližima svako dobro i Božji blagoslov i zahvalili na gostoprimstvu, koje je uvijek u Božjem ozračju i ljubavi.

Tog dana se zaista osjetilo Božje milosrđe, ljubav i dobrota kod svih sestara, a posebno kod sestre Ivane, koja je bila veoma, veoma radosna i zahvalna dobrom Bogu za sve. I mi se pridružujemo ovoj duhovnoj radosti i molimo Boga da sestri Ivani daruje snage i milosti i dug život u Karmelu, vrtu Gospodnjem, kao i svim sestrama u samostanu, a njenim bližnjima svako dobro, obilje milosti i blagoslova Božjeg.

PREDSJEDNIK IVO JOSIPOVIĆ U KARMELU BREZOVICA

6. 7. 2011. BREZOVICA – U srijedu, 6. srpnja, na uočnicu Devetnice Gospe Karmelske, posjetio nas je privatno predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipović, u pratnji gospodina dr. sc. Stjepe Bartulice, predsjednikova savjetnika za vjerska pitanja. Nakon srdačne dobrodošlice koju smo zaželjeli gospodinu Predsjedniku, te nakon svečane „Salve Regina,“ zadržale smo se s njim u spontanom i jednostavnom

razgovoru, u kojemu je bilo govora, između ostalog, i o našim dojmovima i zapažanjima u prigodi pohoda Svetog Oca Pape Benedikta XVI., za koji smo mu se toplo zahvalile, kao i o našem duhovno‐molitvenom životu, za koji je gospodin Predsjednik pokazao osobito zanimanje i poštovanje. Zapazile smo da ima izvanredni sluh za duhovne vrjednote kontemplativnoga života, a to je potvrdio i u Knjizi dojmova u


47

koju je orisao naš život i poslanje, te zapisao: „U ovom sam samostanu osjetio duhovnost i ljubav. Sestre karmelićanke žive život predan Bogu. Hvala sestrama karmelićankama na dobroti koju šire.“ Nakon izmjene darova, Predsjednik nam je darovao i prekrasnu „Gloriu“ iz Bachove Mise u h‐molu, na obostranu radost. Njegov daljnji rad i vodstvo hrvatskog naroda preporučili smo Gospodinu, kao i Majci i Kraljici Karmela.

POZIV I ODAZIV

10. 7. 2011. BREZOVICA – U dinamici

priprema za svetkovinu naše Majke i Kraljice Karmela, imali smo u nedjelju, 10. srpnja, u popodnevnim satima, duhovno‐prijateljski susret s četvoricom mladića, aspiranata naše HKP sv. Oca Josipa, pod vodstvom p. Dražena‐Marije Vargaševića. To su Željko iz Splita, Petar iz župe Kamena kod Splita, Ivan iz Križa kod Ivanić grada i Mate iz Kaštela. Među njima ima već vrlo odlučnih za put duhovnoga poziva u Karmelu, ali ima i promišljanja i razlučivanja za pravu odluku. Nakon srdačnog upoznavanja i razgovora, p. Dražen‐Marija nas je uveo u meditaciju evanđeoskog teksta koji nam je govorio o Marijnu pozivu, a prema Lukinu

izvješću (Lk1, 26‐38). Izmijenili smo iskustva vlastitih poziva, ohrabrili se na Marijinom primjeru i divili se čudesnim Božjim djelima u našem životu i u našem pozivu.

Zaključili smo, između ostalog, da je svako duhovno zvanje djelo Duha Božjega, bez naših zasluga, da Gospodin očekuje naš odgovor na svoj dar i da nam je Presveta Djevica Marija na tom putu uzor i ohrabrenje. S njome možemo i mi reći: „Evo službenice, službenika, Gospodnjeg, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (usp. Lk 1, 38). Susret smo završili zajedničkom molitvom, a mladi su se pomolili i u svetištu naše drage Gospe Karmelske.

IZ ZAJEDNICA BRAĆE

48

IZ ZAJEDNICA BRAĆE

ZAGREB‐ REMETE

Pohod Svetoga Oca; promjene nakon Provinijalnoga kapitula; izlet k franjevcima Bosne Srebrne

Draga braćo i sestre, u ovom broju Vjesnika želio bih izdvojiti na poseban način dolazak pape Benedikta XVI. u našu domovinu (4.‐5. lipnja). Remetska zajednica ugostila je i subraću iz drugih zajednica koji su došli na taj važan događaj. Na poseban način ostao je urezan u sjećanju molitveni susret s mladima na trgu Bana Josipa Jelačića, ali na svoj način i Euharistija na hipodromu i Večernje pohvale sa Svetim Ocem u katedrali, gdje smo se osjetili dijelom Kristova Tijela kojemu služimo svojom karizmom. Vjerujem da nam je taj milosni događaj svima darovao poticaj za budućnost u koju s povjerenjem ulazimo.

Tu budućnost na poseban način

promišljali smo i na našemu Provincijalnom kapitulu koji je ove godine održan u našem samostanu na Buškom jezeru (13.‐17. lipnja). O tome će zasigurno biti poseban izvještaj, no ovdje se može spomenuti jedna zanimljivost da je na njemu od dvadeset i jednog kapitularca sudjelovalo desetero braće iz Remeta. Doduše, dvojica subraće, o. Endre Nagy i

o. Joan Hadziev, dobili su nakon Kapitula nove konventualnosti. Ovom prilikom im zahvaljujem na njihovom služenju remetskoj zajednici. Neka ih prati Božji blagoslov i Marijin zagovor. Također s radošću dočekujemo nove članove: o. Vjenceslava Miheteca, o. Ervina Ukušića i o. Zlatka Pletikosića. Od trenutno četrdesetšestero zavjetovane braće u Provinciji, u Remetama nas ima čak dvadesetdevetoro konventualnih. Zajedno s sjemeništarcima i postulantima imamo zaista veliku zajednicu od preko četrdeset ljudi. To je velika zajednica s velikim potrebama i djelatnostima, ali na poseban način osjećamo Božju blizinu koja se na vidljivi način očituje i preko novih zvanja. Od "nesvakidašnjih zbivanja" spomenuo bih trodnevni izlet naše zajednice braći franjevcima Provincije Bosne Srebrne. Naša Hrvatska Karmelska Provincija na poseban je način s njima povezana. Više naše subraće karmelićana dolazi iz župa u kojima djeluju franjevci, a za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini nekoliko franjevaca je našlo privremeno utočište u našem samostanu u Remetama odakle su vodili pastoralnu skrb za svoje župljane u izbjeglištvu. Nastavljajući tu povezanost dogovoren je bratski posjet remetske zajednice povijesnim franjevačkim samostanima u Bosni (Fojnica, Kraljeva Sutjeska, Visoko, Kreševo, Busovača, Kiseljak). Od 23.‐25. svibnja šestorica subraće: o. Antonio‐


49

Mario Čirko ‐ prior, o. Jure Zečević, o. Anto Knežević, o. Anđelko Jozić, br. Josip Alaga i br. Božidar Tomac pohodili su ih u nekoj vrsti trodnevnog studijsko‐rekreativnog putovanja. Također smo uspjeli posjetiti i Sarajevo i naše drage sestre karmelićanke na Stupu. Opširan putopis od dvadesetak stranica s brojnim fotografijama može se pronaći na našoj web stranici (www.karmel.hr). Koristim prigodu također da na kraju

ovoga kratkog izvještaja i s naše samostanske razine zahvalim dosadašnjem uredniku Karmelskog vjesnika o. Juri koji nas je putem Vjesnika vrijedno i redovito informirao o svemu važnome što se zbivalo u našoj Provinciji i svojom kreativnošću omogućio da nam Vjesnik postane praktičan i zanimljiv, a novom Uredniku, o. Draženu Mariji, želimo dobar početak u njegovom novom uredničkom radu. Inače, u zajednici su već polovicom

mjeseca lipnja započeli godišnji odmori.

No u tom razdoblju čekaju nas dva važna događaja: proslava Karmelske Gospe i Velika Gospa. Marijinom zagovoru posvećujemo svo naše djelovanje i služenje na dobro Provincije i Crkve u slijedećem trogodištu (2011.‐2014.).

Vaš o. Antonio‐Mario Čirko, prior

SOMBOR – BAČKA (SRBIJA)

Premještaji nakon Kapitula; Gerardovo; uređenje knjižnice

Nakon Provincijalnoga kapitula sretno smo se vratili u Sombor, s nama je došao i novi konventualni član naše zajednice o. Endre Nagy. Par dana kasnije stigao je i Don Zoran Pinjuh, koji će biti kod nas jedno vrijeme. O. Vjenceslav dobio je premještaj i nakon tri godine ponovno je konventualan u remetskoj zajednici. Htio bih iskoristiti priliku da mu se zahvalim i na ovaj način za njegovo prisustvo, za njegov rad kroz ove tri godine i da mu zaželim

obilje Božjega blagoslova za nastavak njegovoga rada u Remetama. Nakon povratka odmah smo počeli pripreme za Tijelovo i za dane oca Gerarda. Mislim da smo uspjeli sve dobro organizirati. Bio je jako lijepi broj hodočasnika, koje smo poslije svete mise pogostili u samostanskom dvorištu. U petak, 24 lipnja stigla je Beke Tünde Lídia OSB Oblata iz Mađarske, koja je držala duhovne vježbe za Svjetovni red na mađarskom jeziku.

IZ ZAJEDNICA BRAĆE

50

Posebnu radost donijela nam je prisutnost našega mnogopoštovanog oca Provincijala.Svojom prisutnošću stavio je naglasak na kauzu Sluge Božjega oca Gerarda. Navečer u 17,30 sati svetu misu na hrvatskom jeziku predslavio je subotički biskup, msgr. dr. János Pénzes sa prisutnim svećenicima. Propovijed je imao msgr. dr. Andrija Kopilović. U subotu, 25. lipnja, Svjetovni red je imao svoj program tijekom dana, a navečer smo imali ponovno svetu misu za proglašenje oca Gerarda blaženim i svetim na mađarskom jeziku. Predslavio je subotički biskup uz koncelebraciju prisutnih svećenika. Propovijedao je vlč. Árpád Verebélyi, župnik iz Doroslova. U nedjelju, 26. lipnja, nakon svete mise u 17.00 sati imali smo u crkvi dvojezičnu tijelovsku procesiju. Ove godine bilo je dosta malo vjernika, no ipak smo sve proslavili svečano. U ponedjeljak smo s gospodinom Silvestrom Horvat na njemačkom jeziku uređivali molbe za sufinanciranje popravaka našega crkvenog krovišt. Planiramo ih poslati ovih dana u Njemačku. Ove molbe sa pratećom fotodokumentacijom plodovi su dugoročnoga rada. U srijedu, 29. lipnja svečano smo proslavili svetkovinu svetih Petra i Pavla,

moleći se i za našega svetog oca papu Benedikta XVI. na obljetnicu njegovoga svećeničkog ređenja. Istodobno smo molili i za đakone koji su toga dana u subotičkoj katedrali zaređeni za svećenike. U četvrtak, 30. lipnja, oko 13 sati stigli su nam iz Mađarske studenti bibliotekarstva sa svojim profesorom dr. Robertom Stohlom da nastave katalogizaciju naše knjižnice. Nadamo se da će se katalogizacija, barem što se tiče starog dijela, ove godine i dovršiti. U petak, 1. srpnja, svetkovinu Presvetoga Srca Isusova proslavili smo svečanom pjevanom svetom misom na hrvatskom jeziku u 10 sati a navečer u 18,30 sati na mađarskom jeziku. Program za Gospu Karmelsku. Uoči

svetkovine: pjevana I. Večernja (predmoli msgr. dr. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup). Svete mise na svetkovinu: u 7,00 sati na slovačkom jeziku, u 8 sati na njemačkom, u 9,00 sati na mađarskom (predslavi msgr. dr. János Pénzes) i u 11,00 sati na hrvatskom jeziku (predslavi beogradski nadbiskup Hočevar). Svima vama od srca čestitamo

svetkovinu Majke i Kraljice Karmela! Braća iz Somborskog samostana

o. Bernard Wiszmeg


51

SPLIT

Iscrpni izvještaj o događanjima u splitskom Karmelu od Božića 2010. do danas: bogata pastoralna događanja u župi, različiti pokreti i zajednice; duhovna zvanja u župi; aktivnosti

subraće izvan župe;

Braća i dalje u podstanarstvu kod sestara Služavki Maloga Isusa (SMI) na Šinama

Temeljno što obilježava našu zajednicu

je i dalje naše podstanarstvo kod sestara Služavki Malog Isusa. Već davno, 15. ožujka 2011., obilježili smo treću godišnjicu našeg boravka na adresi Stadlerov prilaz 1A iliti, zavisi s koje strane uđemo u kuću, Gospe od Karmela 38. Sve ovo vrijeme, uz povremene posjete i pripomoć u pastoralnim aktivnostima o. Zlatka Plestikosića, u zajednici žive o. Smiljko i o. Branko, dok je o. Ervin iz opravdanih razloga pretežno boravio u Remetama, gdje je nakon Provincijalnog Kapitula u lipnju 2011. dobio i konventualnost. U periodu od dva mjeseca, poradi odmora i zdravstvenih razloga, naš gost bio je br. Antun Đureković.

Vidovac na čekanju

Karmelski samostan i crkva Gospe od

Karmela na Vidovcu od Uskrsa su, što se tiče izgradnje, „na čekanju“. Vjerujem da se da lako zaključiti iz kojih razloga – f financijskih. Stupovi crkve počeli su se izvijati pred Uskrs, a „fasada“ se zabijelila, i nadali smo se brzom dolasku do krova. Međutim, ipak se moralo pričekati Provincijalni kapitul i čuti mišljenje braće kako dalje s obzirom na realizaciju ovog projekta, pastoralnog i duhovnog centra, koji je nasušna potreba ne samo redovničkoj već i župnoj i široj zajednici u okolici.

IZ ZAJEDNICA BRAĆE

52

Slavlja svetih misa

Naša zajednica svakodnevno slavi jutarnju misu kod sestara SMI na Šinama i kod sestara Franjevki od Bezgrješne na Grljevcu (osim nedjelje i većih svetkovina), a večernja misa slavi se u župnoj crkvi na Kamenu. Nedjeljom slavimo u župi najmanje tri mise (srpanj i kolovoz) a u ostalo vrijeme četiri, odnosno pet (u Korizmi i na prvu i zadnju nedjelju u mjesecu). Subotom uvečer slavimo misu s neokatekumneskim zajednicama u župi.

Pastoralno osoblje u župi Župa sv. Mihovila Arkanđela i Gospe od Karmela broji preko 4000 vjernika. Starom sazivu župnoga pastoralnog i župnoga ekonomskog vijeća istekao je petogodišnji mandat i očekuje se izbor novih vijećnika. Pastoralno osoblje koje je trenutno djelatno u župi: s. Roberta Marković, ančela, vrši sakristansku službu. S. Mara Božić, također ančela, pripremala je prvopričesnike i vodi Dječji zbor. Mješoviti župni zbor i Pučke pjevače vodi gosp. Josip Terze. VIS Mihovil i VIS Gabrijel vodi gosp. Mate Pocrnjić. Župni ured, isto u podstanarstvu kod obitelji Ledić, radi

dnevno od 7‐13 sati, osim subote i nedjelje a zaposlena je gospođica Anica Jakelić. Na susretu sa Papom Benediktom XVI. u

Zagrebu Na susret sa sv. Ocem papom Benediktom XVI, 4. i 5. lipnja, iz naše župe pošao je jedan autobus hodočasnika, pretežno mladi, dok je dosta župljana pošlo u vlastitoj organizaciji.

O. Smiljo zapaženi voditelj duhovnih vježbi za redovnice

Uz redovitu službu vjeroučitelja u O.Š. Kamen‐Šine, 18 sati tjedno, o. Smiljo se ističe i kao zapaženi voditelj Duhovnih vježbi i mjesečnih rekolekcija časnim sestrama (Sestre Kraljice svijeta na Brdima u Splitu). Ove godine o. Smiljo je već održao četiri turnusa duhovnih vježbi: 15. ‐ 22.1. Zagreb, Sestre Križarice, 14. ‐ 19.2. Zagreb, Služavke Malog Isusa, 1.3.‐ 7.3. Granešina, Sestre kćeri Božje ljubavi i 27.6.‐2.7. Zagreb, Služavke Malog Isusa.

O. Smiljo hodočasnik O Smiljo je u proteklo vrijeme uspješno osmislio i vodio nekoliko hodočašća: Prema zaljevu hrvatskih svetaca, od 8. do10. listopada 2010. godine; zatim prema Vepricu, Dubrovniku, Boki Kotorskoj i Međugorju; prema svetištima Hrvatske i Slovenije; od 24. do 27. ožujka u Krašić, Zagreb, Brezje, Vodnjan, Trsat i Krasno; ovih dana, od 9. do 16. srpnja o. Smiljo sa hodočasnicima iz naše župe i drugima hodočasti u Svetište Malog praškog Isusa


53

u Arenzanu, potom u marijansko svetištu u Lurdu i na povratku u Padovu.

24‐satno klanjanje u župi na kamenu

Od 5. rujna 2002. do danas s četvrtka na prvi petak u župi je dvadesetčetirisatno klanjanje. Od Korizme počeli smo redovito svaki četvrtak na petak dvadesetčetirisatno klanjanje s molitvom za uspješan pastoralni pohod sv. oca Benedikta XVI. Hrvatskoj i za naše obitelji. Prema želji većeg broja vjernika sa klanjanjem smo produžili tako da nam je crkva jednom u tjednu otvorena 24 sata.

Zvanja za svećeništvo i posvećeni život

Pratimo molitvom četvoricu mladića iz naše župe koji su se odlučili na duhovni poziv: br. Domagoj Jelača je od jeseni prešao na bogosloviju u Splitu i nastavio je kao dijecezanski kandidat za svećenika, sad već upisuje V. godinu studija; br. Vitomir Ćavar je pri kraju novicijata na Krku; Mario Bobić, salezijanac, druga je godina filozofije u Rimu; Petar Đonlić, donedavno franjevački novak na Visovcu, [trenutno u traženju svoga puta Ove godine teološke studije na KBF u Splitu

uspješno je završio i naš župljanin gosp. Ivan Balta. Već se istakao kao vjeroučitelj na zamjenama pojedinih kateheta pa i u našoj O.Š. Kamen Šine. Redoviti je ministrant i povremeno dijeli sv. pričest vjernicima.

Grgin dan u Splitu

24. lipnja spomenuli smo se 55. godišnjice preminuća Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, karmelićanina. Dan poslije, 25. lipnja, častili smo Božansko Dijete Isusa, slavili Grgin dan i molili za djecu. Posebno smo molili za roditelje koji ne mogu imati djecu da im Bog po zagovoru Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića podari zdravo potomstvo.

„Marijina legija“ u župi kamen

Marijina legija već duži niz godina uspješno djeluje u župi na Kamenu. Broji trinaest aktivnih članova i tridesetak molitvenih članova. Na susretu na Čiovu, kod Gospe od Prizidnica 22. lipnja nazočio je i župnik. Zajednica je otvorila grupu na Facebooku i ima preko 4000 obožavatelja.

Dvije neokatekumenske zajednice

Već 10 godina je otvoren Neokatekumenski put u župi na Kamenu. Postoje dvije zajednice koje broje ukupno oko 40 odraslih članova. Zanimljivo da su u drugoj zajednici pretežno mladići, i to iz naše župe.

Molitvene zajednice na Kamenu

Postoje i dvije molitvene zajednice u župi: Zajednica sv. Terezije Velike (susreti

IZ ZAJEDNICA BRAĆE

54

utorkom) i Zajednica sv. Jeronima (susreti nedjeljom). Uz molitveni program zajednice se izgrađuju slušajući i određena predavanja o teološkim temama i pitanjima sadašnjega trenutka. Neke od pastoralnih aktivnosti Župnika

19. i 20. 1. ‐ Kaštel Novi, Sv. Fabijan i Sebastijan ‐ Duhovna obnova i slavlja sv. mise s propovijedi. 16. 3. Dugi Rat, duhovna obnova s mladima iz župe za mlade i sve druge iz Dugog Rata. 19. 3. Dugi Rat, proslava sv. Josipa u župi. Misna slavlja ujutro i popodne i svečana procesija kroz mjesto. 25. ‐ 27. 3. Zaostrog‐Vepric, duhovna obnova za članove VIS Mihovil‐a iz naše župe. 2. 4. Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu (CBS) ‐ susret roditelja i župnika sa odgajateljima u sjemeništu. Iz naše župe u CBS nalazi se Domagoj Jelača, stoga je župnik o. Branko nazočio ovom susretu. 14. 4. Blagoslov novoizgrađene kuće za djecu iz obitelji Božić. Radi se o djeci koja su ostala bez oba roditelja a žive u našoj župi. Znakovito je da su djeca u novoj kući prvu noć prespavala baš na Veliki Petak. 30. 4. Sv. Krizma (39 krizmanika) u župi Kamen. Krizmu je podijelio mons. dr Ivan Ćubelić, gen. vikar. 1. 5. Slavlje Prve pričesti u župi Kamen (45 prvopričesnika). 7. 5. Skupina mladih iz naše župe sudjelovala je na Karmelijadi na Zidinama. 10. ‐ 12. 5. Rudine, sv. Leopold Bogdan Mandić, trodnevna duhovna obnova u župi. Susret sa molitvenom zajednicom.

15. ‐ 18. 5. Hodočašće iz Splita u Međugorje (pješice). 28. 5. Hodočašće u Međugorje sa dva autobusa župljana. 24. 6. Kaštel Novi, duhovna obnova za krizmanike (preko 80) i misno slavlje s propovijedi. 2. 7. Hodočašće u župu Svih Svetih (Gala‐Gljev) sa molitvenom zajednicom iz Rudina koja ondje hodočasti pet prvih subota (ovo je već četvrta).

Naši malonogometaši prvaci u Drugoj KMN ligi

U župi sv. Mihovila na Kamenu postoje dvije malonogometne momčadi. Djeca se natječu u MMNL (ministranstkoj malonogometnoj ligi), a mladi u KMNL (Katoličkoj malonogometnoj ligi). Ove godine naši mladići su osvojili prvo mjesto u drugoj KMNLi od slijedeće sezone natječu se u prvoj KMNL. Pobjednike je 16. lipnja u svojoj rezidenciji primio nadbiskup mons. Marin Barišić, čestitao im i uručio pehar.

o.Branko Zebić OCD, prior


55

KRK

Vazmeno trodnevlje, aktivnosti Duhovnoga centra i najave predstojećih događanja.

U životu krčke zajednice od Uskrsa do sada nije bilo nekih većih i značajnijih događanja. U Vazmenome trodnevlju Zajednica je s novacima sudjelovala u liturgiji u krčkoj katedrali koju je slavio mjesni biskup. Novaci su tom prigodom također sudjelovali u pjevanju Muke Gospodnje na Cvjetnicu i Veliki petak. Od Uskrsnoga ponedjeljaka pa do Bijele nedjelje u našemu Duhovnom centru svoje duhovne vježbe imale su provincijalke raznih Družbi s područja Hrvatske i BiH. Početkom lipnja otpočelo je redovito ugošćavanje Grupa, obitelji i pojedinaca koji svoj odmor dolaze provesti u našem samostanu. U najvećoj mjeri riječ je o Grupama iz Austrije koje dolaze sa svojim voditeljima i uglavnom – u većoj ili manjoj mjeri – prolaze određeni duhovni program. Posljednjih godina sve više nam dolaze obitelji i pojedinci koji pored

odmora i kupanja žele također sudjelovati u liturgiji i molitvi Zajednice.

12. lipnja pohodili su nas članovi Svjetovnoga karmelskog reda iz Remeta zajedno s duhovnim asistentom za Svjetovni red o. Vjenceslavom i o. Draženom. Tom prigodom susreli su se i upoznali s novakinjama Svjetovnoag karmelskog reda iz Krka. U terminu od 29. 7. ‐ 2. 8. predviđene su Duhovne vježbe za studente Sustavnoga studija duhovnosti (ex alumni i sadašnji studenti), koje se već treće ljeto održavaju u našem Duhovnom centru. Od 29. 8.‐ 1. 9., svoje već „redovite“ Duhovne vježbe imat će svećenici Krčke biskupije zajedno sa biskupom mons. Valterom Županom. Odmah nakon njih (2.‐7. 9.) Duhovne vježbe će imati naši novaci kao pripravu za prve zavjete, koje će polagati na Malu Gospu, 8. rujna. Istog dana postulanti bi imali oblačenje i otpočeli svoju godinu novicijata.

ZIDINE – BUŠKO JEZERO (BiH)

Karmel sv. Ilije ugostio Provincijalni kapitul, "Karmelijadu" i Međunarodni simpozij o pasionskoj baštini; Promjena u sastavu Zajednice; razne aktivnosti i priprema za blagdan

sv. Ilije

IZ ZAJEDNICA BRAĆE

56

U vremenu od Uskrsa do početka

srpnja dogodila su se tri značajna događaja u „Karmelu sv. Ilije“. Prvi je „Karmelijada“ koja je održana od 7. do 8. svibnja. Na susretu je sudjelovalo oko 150 mladih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Osim mladih s kojima rade sestre karmelićanke BSI na susretu su sudjelovali mladi iz naše splitske župe, naši sjemeništarci i postulanti iz Remeta te još neki simpatizeri Karmela. Drugi događaj je međunarodni znanstveni simpozij „Muka kao nepresušno nadahnuće kulture: Pasionska baština Hrvata u Bosni i Hercegovini“ koji je održan od 26. do 29. svibnja. Simpozij je organizirala udruga Pasionska baština iz Zagreba u suradnji sa Hrvatskom karmelskom provincijom. Na simpoziju je sudjelovalo tridesetak stručnjaka iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Simpozij je otvoren koncertom „Miserere nobis“. Koncert su izveli Katedralni zbor Marija iz Mostara, Katedralni akademski zbor mladih: Pro musica i Gaudeamus, Akademski pjevački zbor sveučilišta u Mostaru, Simfonijski orkestar iz Mostara te studenti Glazbene akademije Sveučilišta u Splitu. Osim ovog koncerta održan je još jedan koncert crkveno pučkog pjevanja u korizmeno uskrsnom vremenu u Bosni i Hercegovini na kojemu su nastupile pjevačke skupine iz Bosne i Hercegovine. I jedan i drugi koncert snimala je televizija a nakon koncerata upriličeno je prigodno druženje sudionika simpozija i izvođača uz zakusku. Treći značajni događaj je provincijalni kapitul naše provincije koji je održan u centru od 13. do 17. lipnja. Nakon kapitula došlo je i do jedne promjene u sastavu

zajednice: o. Zlatko Pletikosić postao je prefekt sjemeništa te odlazi u Remete a novim članom zajednice imenovan je o. Đani Kordić.

Osim ova dva događaja u duhovnom centru su se odvijali i drugi programi. U uskrsnom tjednu bio je susret vojnih kapelana iz Hrvatske na kojemu je sudjelovalo tridesetak vojnih kapelana iz čitave Hrvatske. O. Jakov i o. Dominik bili su na vojnom hodočašću u Lourdesu sa Hrvatskom vojskom. Članovi Reda sv. Lazara Jeruzalemskog imali su duhovnu obnovu i primanje novih članova u Red. O. Jakov vodio je seminar za kućne poglavarice a o. Zvonko vodio je duhovne vježbe za mlade svećenike splitske nadbiskupije. Na tim duhovnim vježbama sudjelovao je i splitski nadbiskup i metropolita mons. Marin Barišić. Budući da se približava blagdan sv. Ilije kojemu je posvećen duhovni centar i crkva započele su i pripreme za proslavu. Svečanu sv. misu na svetkovinu predslavit će mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u RH, a na misi će pjevati klapa „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice.

O. Dominik Magdalenić, prior


57

SOFIJA (BUGARSKA)

Rastuća aktivnost duhovnoga centra "Blaženi papa Roncalli"; izdavačka djelatnost; izložba o bugarskoj kraljevskoj obitelji.

Draga naša braćo i sestre! Od našega posljednjeg javljanja

dogodilo se je dosta novih i lijepih stvari, uglavnom vezanih uz naš duhovni centar “Bl. papa Roncalli”, te uz našu izdavačku djelatnost i Svjetovni red. Završili smo ljetni semestar prvoga tečaja “Instituta za

katoličko bogoslovlje i duhovnost”, na kojem smo kao predavači sudjelovali obojica uz neke druge predavače iz Bugarske i Njemačke. Naime, kći naše trećoredice prof. Irène Cibranske, prof. Anna Cvetkova Glaser predaje biblijski grčki na Bogoslovskom fakultetu u Heildebergu, a budući da je doktorirala iz patrologije na našem Institutu predaje kolegij „Patrologija“. Iako je na početku akademske godine broj upisanih pohađača bio znatno velik (27), u ljetnom semestru je dosta opao. No ipak, veći broj tih redovitih pohađača je ozbiljno shvatio svoj studij te je vrlo uspješno položio ispite. Druga radosna novost jest izlazak iz

tiska knjige „Ulazim u život“ sv. Male Terezije. Prevela ju je naša trećoredica prof. Cibranska, koju smo gore već spomenuli, a mi smo izvršili redakciju.

Također će uskoro izići iz tiska i „Uspon na goru Karmel“ sv. Ivana od Križa, a priprema se i prijevod knjige „Moj život” sv. Majke Terezije, koji bi trebao izaći početkom slijedeće godine. Božjom providnošću po zagovoru sv.

Josipa i bl. pape Ivana XXIII., kojima se svaki dan molimo, uspjeli smo urediti dvorište i ogradu ispred zgrade našega duhovnog centra. Tako da su sada građevinski radovi oko izgradnje centra završeni. U zgradi našega duhovnog centra 22.

lipnja, u povodu 80. godišnjice kraljevske svadbe bugarskoga kralja Borisa III. i kraljice Joane, kćerke talijanskoga kralja, otvorena je izložba slika sa svadbe koja je bila u gradu sv. Franje – Asizu. U suradnji s našim duhovnim centrom izložbu je organizirao Malteški red i kraljevski fond „Kralj Boris i kraljica Joana”. Na otvaranju izložbe bio je prisutan i prijestolonasljednik i bivši premjer Simeon II. sa suprugom kraljicom Margaritom. Među brojnim uzvanicima bili su prisutni i apostolski nuncij u Republici Bugarskoj nadbiskup Janusz Bolonek, apostolski egzarh mons. Hristo Projkov, pravoslavni biskup Tihon, kao i veleposlanici Italije, Španjolske, Rusije, Danske i Grčke. Otvaranje izložbe pratili su televizija i drugi mediji. Kraljica Joana bila je franjevačka trećoredica i pokopana je na franjevačkom groblju u Asizu zajedno sa subraćom franjevcima. Po njezinoj izričitoj želji svadba je bila skromna – bez ukrašavanja

IZ SESTARSKIH KARMELA

58

Asiza, a zamolila je uzvanice da ne nose nakit i šminku. Zanimljivo je da je za njezinu majku kraljicu Jelenu, koja je bila Crnogorka, pokrenut proces za proglašenje blaženom i svetom. Izložba je bila otvorena do 4. srpnja.

Svojim bratskim pohodom iz Sombora

ugodno nas je iznenadio br. Stipo, donedavni član naše Zajednice. Svojim vedrim nastupom i kulinarskim vještinama pridonio je vedrom raspoloženju naše zajednice. Zahvalni smo somborskoj zajednici na čelu s priorom o. Bernardinom za taj gest bratske pažnje. Svoj našoj braći i sestrama od srca

čestitamo svetkovinu naše Majke i Kraljice Karmela sa željom da svaki ponaosob osjeti Njenu majčinsku brigu i ljubav.

Vaša braća iz Sofije


BREZOVICA

O molitvi kod sv. Terezije od Isusa; dojmovi sa susreta s Papom; 50. Obljetnica posvete svetišta Gospe Karmelske; Susret s Thompsonom

Dragi Oče Provincijale, drage sestre i

draga braćo!

Događaji kojima smo na razne načine bili sudionici duhovno su nas obogatili u našem vjerničkom i karmelskom životu i poslanju. Tim više što smo ih dijelili s vama i s našim narodom na nama mogući način, a utisnuli su u nas novu snagu vjere, ohrabrenja i poleta u našem duhovno‐molitvenom životu.

Dotaknut ćemo ih se i na stranicama našega „Karmelskog vjesnika“ kako bi naša radost i nada bile zajednički proživljene i umnožene. Između brojnih

nutarnjih i vanjskih događanja zadnjih mjeseci, izdvojit ćemo slijedeće:

Beatifikacija prijatelja Karmela Ivana Pavla

II. U jeku uskrsnih blagdana, koje smo

liturgijski snažno obilježili, molitveno i duhovno pratili smo, na drugu uskrsnu nedjelju, nedjelju Božanskog milosrđa, 01. svibnja, proglašenje blaženim, prijatelja Karmela i našeg naroda, sluge Božjega Ivana Pavla II.

Zajedno sa Sv. Ocem Papom Benediktom XVI., koji ga je proglasio blaženim, i milijunskim mnoštvom iz


59

cijeloga svijeta na Trgu sv. Petra, i mi smo, na svoj način, klicali od radosti i ponavljali: „Iščekivani dan je došao, došao je brzo, jer se tako svidjelo Gospodinu: Ivan Pavao II. je blaženik!“ Oživjela je u nama ona ista radost i oduševljenje koje se razlilo svijetom 16. listiopada 1978. kad je izabran na Petrovu stolicu Papa Slaven, Karol Wojtyla i započeo svoju papinsku službu riječima: „Ne bojte se! Otvorite, štoviše otvorite širom vrata Kristu!“ Jednako tako bili smo ponosni i zahvalni što je Blaženik tijekom svog pontifikata tri puta pohodio našu Domovinu u njezinim najtežim trenucima: 1994., 1998. i 2003. godine, a naša Zajednica sudjelovala je na dva spomenuta pohoda, u kojima nas je Sv. Otac Ivan Pavao II. ohrabrio i oduševio za život vjere i predanja Kristu Gospodinu. Nezaboravni su to trenuci susreta od kojih se živi i crpi snaga za poslanje.

I dok je Sv. Otac Benedikt u znamenitoj

homiliji proglašenja blaženim govorio o herojskim krepostima Ivana Pavla II., s naglaskom na njegovo svjedočenje vjere, ljubavi, apostolske hrabrosti, duboke molitve i uronjenosti u Krista Gospodina, napose u trpljenju, te osobitog štovanja Presvete Bogorodice, rekao je i

ovo:“Riječju, Ivan Pavao II. nam je pomogao da se ne bojimo istine, jer je istina jamstvo slobode. Čovjek je put Crkve, to je, prema Benediktu XVI., 'poruka' Karola Wojtyle. Tom porukom Ivan Pavao II. je poveo Božji narod preko praga trećeg tisućljeća.“ Dionici smo toga hoda koji nastavljamo ohrabreni životom i primjerom bl. Ivana Pavla II. kome se dnevno utječemo i koji posreduje za nas kod Gospodina.

Prvi jubilej naše Udruge ‐ zrno gorušićino

U našem svetištu Majke Božje Karmelske, zahvalili smo Gospodinu, u utorak 10. svibnja 2011. godine, euharistijskim slavljem i prigodnim predavanjima za 10. obljetnicu osnutka i djelovanja naše „Udruge 'Bl. Alojzije Stepinac' bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koju je osnovala Kongregacija za Institute posvećenog života i Udruge apostolskog života dekretom Prot. n. FM 180 – 1/2001 od 30. 05. 2001.

Misno slavlje predvodio je naš otac Provincijal, Vinko Mamić, a suslavitelj je bio naš o. Jure Zečević, duhovni Asistent Udruge. Govoreći o dosadašnjem radu i svjedočkom zajedništvu samostana naše Udruge, Otac Provincijal nas je ohrabrio Božjom riječju i potaknuo na daljnju suradnju i međusobnu pomoć. Sudionice slavlja bile su sestre iz samostana pridruženih Udruzi, kao i sestre iz prijateljskih samostana u Sloveniji i Albaniji. U nastavku obilježavanja prvog jubileja Udruge, uslijedila su prigodna predavanja, kao i pozdrav prisutnima Predsjednice Udruge s. Ilijane T. Cvetnić, te čestitka mp. Oca Provincijala Vinka Mamića okupljenim


60

sestrama i našem p. Juri Zečeviću, vjernom desetgodišnjem duhovnom Asistentu Udruge. Otac Jure ugradio je sebe i svoje sposobnosti u temelje naše Udruge, a to je potvrdio i kroz svoje sustavno predavanje pod naslovom: „Nastanak i desetogodišnje djelovanje Udruge bosonogih karmelićanki „Bl. Alojzije Stepinac.“ Provincijalov delegat za sestre o. Zdenko Križić, održao nam je znalački predavanje na temu: „Povijesti nastanka udruga: prednosti i poteškoće“ te naglasio između ostalog i to da naučiti živjeti u klauzuri znači živjeti u svetištu svoje nutrine gdje boravi sam Bog. Hvale vrijedan bio je i scenski prikaz pod naslovom: „Kardinalova duhovna oporuka“, kojega su izvele naše sestre iz Brezovice. Nadamo se da ste o svemu tome više čitali u IKA‐i broj: 20/2011. od 18. svibnja 2011.str. 2. i u GK broj: 21/2011. od 22. svibnja, str. 27.

Sada naša Udruga broji 83 članice, među kojima je 11 mladih pripravnica, a prosječna životna dob je 47 godina.

Molitva kod sv. Terezije od Isusa ‐ Božje

vrijeme u našem životu

U prigodi 10. obljetnice osnutka naše Udruge 'Bl. Alojzije Stepinac' naš o. Zdenko Križić, OCD vodio nam je tečaj permenentne izobrazbe od 10. do 13. svibnja, u našem Karmelu‐Brezovici. Tema tečaja bila je: „Molitva kod sv. Terezije od Isusa,“ koja je ujedno bila jedna u nizu tema kao priprema za 500. rođendan naše sv. Majke Terezije. Tečaj je poprimio međunarodno obilježje jer su sudionice tečaja, njih blizu tridesetak, bile naše sestre karmelićanke iz Hrvatske, Slovenije, Albanije i Španjolske. Ovaj tečaj bio je na osobiti način prigodan jer smo mogle vrjednovati svoja deset‐godišnja molitveno‐duhovna i sestrinsko‐prijateljska iskustva, s radosnim pogledom u budućnost.

Osim zajedničke Euharistije, Časoslova, međusobne izmjene iskustava i duhovno‐rekreativnog zajedništva, kontemplativno‐sestrinskom rastu i ohrabrenju doprinijela su kvalitetna, uvjerljiva i autentična predavanja o. Zdenka Križića, OCD.

Predavač nam je predstavio našu sv. Majku Tereziju kao osobu istinske molitve i dubokog iskustva Boga, koja je živjela svoju realnost, realnost svoje zajednice i Crkve. Isto tako ocrtao ju je kao osobu koja se znala okoristiti teškoćama i križevima u životu molitve, koja se znala boriti te koja je osnivala svoje Karmele da bi po molitvi pomogla i mijenjala Crkvu i svijet. „Iz svega je vidljivo da je sv. Terezija Avilska bila osoba koja je iskreno voljela dragoga Boga i ljude“, naglasio je o. Zdenko.

Pošto je izložio temelje Terezijine molitve, a to je život kreposti, osobito teoloških, te poniznost, odlučnost, služenje i rad na spoznaji same sebe, o. Zdenko je prezentirao sestrama Terezijin


61

put molitve kroz usmenu i mislenu molitvu, te kroz molitvu sabranosti i smirenosti, sve do kontemplativne i mistične molitve sjedinjenja s Gospodinom. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Molitva je Božje vrijeme u našem životu. Put molitve je zahtjevan. On traži odreknuće od svoje volje, ali nam i puno daje na duhovnom putu. Važno je za Tereziju da osoba posjeduje čvrstu odlučnost i poniznost kako bi ustrajala na putu molitve. „Oče naš“ je molitva koja vodi do kontemplacije.“

Uslijedio je iscrpan, dubok i dinamičan komentar molitve Oče naša, „srca Terezijine molitve i sažetka čitavog Evanđelja,“ prema riječima predavača, a kako nam ga donosi sv. Terezija Avilska u svom spisu „Put k savršenosti.“ Ona je molitvu Oče naš podijelila na sedam prošnji s posebnim naglaskom na prvu prošnju: spoznaju da smo djeca Božja, Isusova braća, koju Otac ljubi, u čemu je sva snaga i moć naše molitve.

Govoreći o Terezijinom razlaganju volje Božje u „Oče našu“, naglasio je i ovo: „Volju Božju možemo uvijek otkriti ako ju iskreno tražimo. Volja Božja je za čovjeka: Glas u hodu. Čovjek se ne može sakriti od toga glasa. Glas hoda za čovjekom. Važno je približiti se po tom glasu Bogu. Bog ne očekuje od nas savršenost, već nastojanje oko savršenog vršenja volje Božje.”

Zatim je zaključio da je kod sv. Terezije, u njezinom životu i spisima, primat na ljubavi. Po ljubavi se vidi da li je osoba autentična ili nije. Epicentar njezine molitve nije razum, već srce. Jer, poručuje nam sv. Terezija u svojim spisima: „Napredak duše nije u tome da mnogo misli, već da mnogo ljubi.“

Bili smo s Papom i Crkvom ‐ Bog vaše

bogatstvo

Mjesecima smo pratile, podržavale molitvom i ljubavlju i radovale se pastoralnom pohodu Svetog Oca Pape Benedikta XVI. našoj Domovini Hrvatskoj, 4. i 5. lipnja ove godine. Vrhunac naše radosti bio je susret sa Svetim Ocem i s Crkvom na Euharistijskom slavlju na hipodromu, te na Večernjoj Časoslova u Stepinčevoj katedrali.

Doživjeli smo Crkvu kao veliku duhovnu obitelj, koju objedinjuje i nosi Kristova ljubav i snaga Duha Svetoga, a Sveti Otac Papa, Kristov namjesnik na zemlji, okuplja svu njezinu djecu i Božjom Riječju vodi narod prema obalama vječnosti. Bili smo ponosni što smo svoj život molitve i sebedarja darovali Kristu Gospodinu i utkali u život Crkve i hrvatskog naroda. Slogan „Zajedno u Kristu“ pod kojim se odvijala duhovna priprema i sam pohod Svetog Oca Benedikta XVI. našoj Domovini uvelike nas je u tome osnažio i otvorio nam nove horizonte zajedništva s Kristom i s Crkvom.

To zajedništvo bilo je pojačano i

susretom s našim sestrama iz Karmela u


62

Kloštar Ivaniću, iz Breznice Đakovačke i iz Marije Bistrice, tako da nas je oko 50 sudjelovalo na sv. Misi u prigodi prvog Nacinalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji i pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, kao i na Večernjoj u katedrali. Sunce nas je nemilo pržilo, ali nas je još više žarila ljubav Božja kojom smo bili dotaknuti po propovijedi Sv. Oca, po njegovim porukama, Euharistiji i blagoslovu.

I dok smo radost i ponos dijelili s oko 400 000 tisuća vjernika koji su slavili Gospodina, odjekivale su u našim ušima riječi Svetoga Oca Pape našim obiteljima: „Drage obitelji, budite hrabre! Pokažite svojim životnim svjedočanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno, da se nije potrebno bojati brige za drugu osobu! Dobro obitelji je dobro i Crkve... Molimo Gospodina da obitelji budu uvijek više male Crkve, a crkvene zajednice da budu više obitelj!

Posebno oduševljenje osjetili smo kod

Večernje s Papom Benediktom XVI., s biskupima, svećenstvom, redovnicama i redovnicima u Stepinčevoj katedrali. Dotaknule su nas snažne riječi Svetoga Oca u kojemu nam je stavio za uzor našeg utemeljitelja bl. Alojzija Stepinca kao

neustrašivog pastira, uzora vjere, apostolskog žara, kršćanske čvrstoće. Tako je spomenuo i ovo: „Zasluge toga nezaboravnoga biskupa bitno proizlaze iz njegove vjere: u svojem je životu uvijek čvrsto upravljao pogled na Isusa i Njemu se uvijek suobličavao, sve do toga da je postao živa slika Krista, pa i Krista patnika. Da, postao je 'branitelj' Boga na ovoj zemlji, jer je postojano branio istinu i pravo čovjeka da živi s Bogom.“ Zahvaljujući bl. Alojziju Stepincu koji je bio spreman umrijeti da ne izda Krista, Crkvu i Papu, svećenici, biskupi, redovnici i narod ostali su jedinstveni u vjeri i vjernosti Bogu, Crkvi i Papi.

Sveti Otac uputio je riječi ohrabrenja i nade svima prisutnima, a redovnicima i redovnicama je poručio, između ostalog i ovo: „Neka Bog bude uvijek vaše bogatstvo: dopustite mu da vas oblikuje kako bi današnjem čovjeku pokazao jasnim pristajanje uz prave vrijednosti svetosti, istine, ljubavi Oca nebeskoga.“

Sve ovo bili su za nas snažni Duhovi, prolaz Duha Svetoga kroz sve slojeve naše Crkve i našega društva, štoviše i dalje. Duha koji nas je osnažio, oduševio i ohrabrio za nove zadatke. Bili smo dotaknuti Bogom koji mijenja nas i društvo, da bismo i mi bili, kako ono reče Sveti Otac: “boravište radosti u vjeri i nadi“. Susret sa Svetim Ocem Benediktom XVI. jedan je od najvećih događaja stoljeća u povijesti naše Crkve i naroda, ali i u povijesti svake duše.

Iz dana u dan

Tome događaju prethodila je, kako

spomenusmo, svestrana duhovno‐molitvena priprema, među koju ubrajamo i


63

vrsna predavanja koja su nam u tome pomogla. Tako nam je u srijedu, 25. svibnja naš p. Zdenko Križić, OCD održao predavanje pod naslovom: „Grijeh u Bibliji“ u nizu započetih predavanja, a akademik prof. Franjo Šanjek, OP, u petak 27. svibnja, zapaženo predavanje uz Papin dolazak na temu: „Papa i Hrvati.“

Promišljanja i predavanje o „Častohleplju“ prema „Putu k savršenosti“ slušali smo u ponedjeljak, 30. svibnja, a održao nam ga je naš o. Antonio‐Mario Čirko, OP, prior u Remetama. Teologijom „Oče naša“ obogatio nas je u srijedu 22. svibnja p. Marko Matić, DI, dok nam je akademik prof. Ivan Golub, na svoj imendan, u srijedu 24. lipnja, na rođendan sv. Ivana Krstitelja, ponovio vrlo zanimljivo predavanje koje je održao u dvorani knjižnice HAZU, pod naslovom:“Kardinal Ratzinger mogao bi biti Papa – dobar Papa“.

Naš mp. Otac Provincijal Vinko Mamić, OCD, u sklopu redovite sv. Ispovijedi, održao nam je u ponedjeljak, 27. lipnja, praktično predavanje o „Komuniciranju“ a u utorak 28. lipnja P. Slavko Pavin, DI, govorio nam je vrlo uvjerljivo na temu: „Kako prepoznati trend raznih duhovnosti danas i kako prepoznati ispravnost naše duhovnosti unutar karizme“. Time je naš ljetni semestar predavanja završio, a ocjene će donijeti naš konkretni život, nadamo se.

50. obljetnica posvete našega svetišta ‐

Dom molitve Na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja, u petak 24. lipnja, zahvalili smo Gospodinu za 50. obljetnicu posvete našega svetišta Majke Božje Karmelske. Misno slavlje

predslavio je prof. dr. Ivan Golub, dugogodišnji vjerni prijatelj našega Karmela, a sestre i vjernici pratili su ga skladnim pjevanjem.

U svojoj znakovitoj homiliji prof. Golub

je govorio o našem utemeljitelju bl. Alojziju Stepincu, graditelju Crkve i samostana, koji je toga dana bio posvećen za biskupa, govorio je o značenju posvete Božjega hrama u kojemu se trajno uzdižu molitve i žrtve Gospodinu, te o sv. Ivanu Krstitelju koji je rastao u Gospodinovog preteču i prijatelja. Potaknuo nas je na duhovni rast koji traje čitav život te spomenuo i ovo: „Rast znači istost u biti, a razlika u vremenu. To će reći da je rast istost u raznolikosti. Ivan je rastao u preteču Gospodinova. Kad je Ivan izvršio zadaću, sada neka Isus raste. Prijatelj Zaručnikov, sv. Ivan Krstitelj, daje prednost prijatelju. Nema ništa brzo u duhovnom životu. Za duhovni rast hoće se vrijeme i strpljivost. Treba trajno rasti. Tjelesni rast stane na jednome mjestu, a duhovni rast završava kad zatvorimo oči“.

Zatim je propovjednik zaželio svima prisutnima, da svaki na svom području i u svom vremenu, kakvo god ono bilo, raste i naraste do Isusovog prijatelja, poput sv.


64

Ivana Krstitelja, i da svojim životom dade hvalu Bogu.

Posvetu našega svetišta izvršio je 24. lipnja 1961. nasljednik našeg blagopokojnog Utemeljitelja, ondašnji zagrebački nadbiskup, dr. Franjo Šeper, koji je preuzeo duhovnu brigu za Karmel nakon smrti našeg utemeljitelja, danas bl. Alojzija Stepinca.

Zahvalni smo Gospodinu i Majci Božjoj Karmelskoj na daru posvete našega svetišta i na trajnim molitvama i žrtvama sestara i vjernika, koje se dnevno uzdižu pred Lice Svevišnjeg.

Mladomisnici u Karmelu

I ovogodišnji mladomisnici. njih dvanaestorica, zahvalili su Gospi Karmelskoj i sestrama na daru svećeništva, te slavili u našem svetištu jednu od svojih prvih sv. Misa. Misno slavlje predslavio je mladomisnik vlč. Tomislav Hačko iz Zagreba, župa sv. Nikole Tavelića, a propovijedao je mladomisnik vlč. Ivica Šturlić također iz Zagreba, župa Pohoda BDM u Čučerju. Misno slavlje pratile su sestre svojim skladnim pjevanjem, a prvopričesnica Karmela Matijević čitala je misna čitanja i posluživala kod oltara. Govoreći o Isusovom stišavanju oluje na moru i o prestrašenim apostolima propovjednik je podsjetio sve prisutne da lađa našeg života putuje s Isusom i da s njim, koji razbuđuje našu vjeru i koji ima autoritet nad olujom, prirodom, prolazimo kroz sve oluje života, jer On putuje s nama. Potaknuo nas je na povjerenje u Gospodina, koje je imao branitelj vjere, biskup i mučenik sv. Irenej, te poručio: „Svaki od nas pozvan je na povjerenje u Gospodina. Iako nam je dragi Bog dao vjeru,

On ne može hodati mjesto nas. Zato probudimo svoju vjeru da idemo za Onim koji nas je uzljubio“. Nakon mladomisničkog blagoslova, slijedio je tradicionalni susret u našoj govornici, bogat radošću, čestitkama, upoznavanjem i ohrabrenjem na daljnjem svećeničkom putu.

Susret s Thompsonom

Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u petak, 1. srpnja, koju smo svečano liturgijski obilježili misnim slavljem kojega je vodio naš vlč. gospodin župnik Zvonko Vuković, posjetio nas je, vjerovali ili ne, estradni pjevač gospodin Marko Perković, poznat pod nadimkom Thompson. U njegovoj pratnji bili su gospodin Zdravko

Barišić i gospodin Miljenko Ćurić.

Budući da mu je ovo bio prvi susret s Karmelom, zanimao ga je naš način života, naš molitveni život i naše služenje dragom Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu. Tu smo se našli na istoj valnoj dužini jer su i gospodinu Thompsonu to bitne vrednote za koje živi, radi i pjeva: Bog, obitelj i Domovina, kako nam je naglasio. Njegove koncerte često su preporučivali u naše


65

molitve, a o svom duhovnom putu obraćenja, o svojoj obitelji i o svojim skladbama govorio nam je iskreno i toplo, preporučujući i dalje u naše molitve svoju obitelj, svoj posao, svoje suradnike, kao i naš hrvatski narod.

Čestitka

Dragi naš Oče Provincijale, draga naša braćo i sestre, iskrene čestitke uz svetkovinu naše Majke i Kraljice Karmela,

čije odijelo nosimo, čiji duh slijedimo. Ona je Majka i učiteljica našeg života molitve, sebedarja i služenja Kristu Gospodinu i Crkvi. Neka njezina ljubav, njezin pogled i njezina radost ispunja naše duše i naše zajednice, da poput nje molimo, radimo i služimo braći i sestrama, te proslavimo Krista Gospodina. S Vama su

Vaše sestre iz Karmela‐ Brezovice

KLOŠTAR IVANIĆ

Nova kandidatica; susret sa Svetim Ocem; predavanja o “Putu k savršenosti" i o komunikaciji; zagrbački mladomisnici u pohodu

Mnogopoštovani i dragi oče Provincijale,

draga braćo, drage sestre! Od našeg proteklog javljanja nije prošlo

tako dugo, ali razloga za zahvaljivanje Bogu na udijeljenim milostima uvijek ima, što i ovog puta želimo s vama podijeliti.

11. travnja, naš izvanredni ispovjednik, o. Petar Janjić, OCD, održao je predavanje «Terezija Avilska – Put k savršenosti». Ideal

u osnivanju novih samostana, kreposti kao temelj autentične molitve i pomoć ispovjednika na tom putu glavne su Terezijine teme o kojima nam je govorio o. Petar kroz prvih sedam poglavlja Puta k savršenosti.

Nekoliko dana kasnije, fra Mirko Mataušić, OFM, u svom predavanju «Teologija komunikacije», nakon


66

povijesnog presjeka razvoja teologije komunikacije, naglasio je kako se mi ljudi nalazimo u trajnoj komunikaciji. Ona je u samoj biti našeg ljudskog postojanja. Glavni problem naše komunikacije jest u tome što se tek njezin manji dio odvija na svjesnoj razini, a veći dio dolazi iz podsvijesti i njegovi su motivi potisnuti. Upravo nam ovakva saznanja mogu pomoći u rješavanju naših komunikacijskih problema.

U jeku uskrsne radosti održan je u Karmelu u Brezovici od 10. do 13. svibnja seminar permanentnog obrazovanja na temu «Molitva kod sv. Terezije od Isusa». Voditelj seminara bio je o. Zdenko Križić, OCD, provincijalov delegat za sestre.

Prvoga dana seminara, euharistijskim slavljem zahvale i prigodnim programom, obilježena je deseta obljetnica ustanovljenja "Udruge 'Blaženi Alojzije Stepinac' bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini". Ovom prigodom zahvaljujemo svima koji su pridonijeli nastanku Udruge, osobito tadašnjem provincijalu o. Vjenceslavu Mihetecu, OCD, duhovnom asistentu o. Juri Zečeviću, OCD, te svim sestrama koje su u vodstvu Udruge kroz ovo desetljeće predanim radom i zalaganjem doprinijele autentičnom življenju naše terezijanske karizme.

Na ovome slavlju i seminaru sudjelovala je i naša s. Pija koja se vratila duhovno obogaćena i osvježena, prenijevši nam duh zajedništva i radosti koje su sestre tih dana intenzivno iskusile.

26. svibnja posjetila nas je grupa umirovljenika iz Zagreba. I ovi umirovljenici posvjedočili su nam da je zajedništvo i druženje važno u svakoj životnoj dobi, posebice onoj poznijoj. Kroz

susret i razgovor iskusili smo kako nas Gospodin povezuje i obogaćuje.

«Velik je Gospodin u djelima svojim»! Ne postoje riječi kojima se može izreći obilje milosti koje je Duh Sveti sijao u našim srcima prigodom pohoda Sv. Oca našoj domovini Hrvatskoj! I nas nekoliko sestara sudjelovalo je u zajedništvu s Papom u euharistijskom slavlju na hipodromu, te u molitvi Večernje u zagrebačkoj prvostolnici. Obilje Duha, zanos, oduševljenje, radost zajedništva, klicanje, sve se to slilo u naša srca dok nam je Petar naših dana govorio… Neka Gospodin dadne da ovo sjeme uzraste i donese obilan rod!

Nakon ovih milosnih događaja, odmah sutradan, 6. lipnja, pridružila nam se na šest tjedana djevojka Marija Rajković iz Petrovaradina, kako bi kroz iskustvo našega života provjerila i osluškivala Božji zov. Preporučamo je u vaše molitve.


67

Uoči svetkovine Duhova, posjetila nas je grupa iz Marijine legije iz župe sv. Martina u Dugom Selu. Ovi Marijini oduševljenici biciklima su stigli do nas te tako obilježili dan rođenja svoga utemeljitelja Franka Duff‐a. Slaveći sv. Euharistiju koju je predslavio p. Ilija, misionar Krvi Kristove, nastavili smo radosno druženje kroz razgovor, međusobno upoznavanje, izmjenu iskustava i svjedočenje života u Kristu.

Tog istog dana, kasno poslijepodne, radosno ozračje svetkovine Duhova darovala su nam i djeca dječjeg zbora župe Gospe Lurdske u Zagrebu. Predvođeni s. Željkom, franjevkom i fra Josipom, OFM, otpjevali su nam nekoliko pjesama te smo mogli duboko doživjeti Isusove riječi kako je «takvih Kraljevstvo nebesko».

Nakon velikih milosnih događanja proteklog vazmenog vremena na osobit smo način pratile molitvom izbore i rad Kapitula HKP sv. o. Josipa. Još jednom čestitamo našem mnogopoštovanom Provincijalu na ponovnom izboru kao i

ostalim članovima Uprave! Zahvaljujemo na dosadašnjoj bratsko sestrinskoj suradnji te želimo tako i nastaviti u duhu naše sv. Majke!

Zahvalne Bogu na daru svećeništva, 1. srpnja, na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, imale smo milost proslaviti Mladu Misu sa sedmoricom ovogodišnjih mladomisnika Zagrebačke metropolije. Vlč. Ivan Faletar predslavio je ovo euharistijsko slavlje, a propovijedao je vlč. Janko Lulić. Propovjednik je istaknuo kako smo svi pozvani otvoriti svoja srca da bismo mogli primiti, a potom u životu i darivati LJUBAV Srca Isusova.

Dijeleći s vama ove radosne događaje, želimo vam svima obilje milosti i blagoslova po zagovoru Majke, Kraljice Karmela! Čestitajući vam njezinu svetkovinu koju ćemo uskoro proslaviti, srdačno vas pozdravljamo i pratimo svojim molitvama!

Vaše sestre iz Kloštar Ivanića

BREZNICA ĐAKOVAČKA

Bogati dojmovi sa susreta sa Svetim Ocem na hipodromu i u Katedrali; obnova zavjeta s. M.

Teodore; posjet đakovačkih mladomisnika

Draga naša braćo i sestre! I ovom prigodom pozdravljamo i

čestitamo novoizabranom »starom« vodstvu naše provincije želeći da Gospodin podrži svako dobro nastojanje u Njegovoj službi u slijedećem trogodištu, kao i da našu zahvalnost za protekli period pretvori u svoj blagoslov i svaku potrebnu milost.

O prvoj godišnjici zatvaranja naše klauzure imale smo radost podijeliti sa sveopćom Crkvom milost beatifikacije Ivana Pavla II., velikoga glasnika Božjeg Milosrđa današnjem svijetu! Budući da u našem Karmelu imamo njegovu spomen‐sobu, to je mjesto tih dana postalo stjecište mnogih naših molitava, preporuka i zahvala. Uz ovu beatifikaciju u


68

zadnjem je tromjesečju zasigurno najveći i najvažniji događaj za našu zajednicu, kao i za čitavu domovinu, bio dolazak pape Benedikta XVI. u Hrvatsku. Događaj je to za koji smo se radosno i molitveno pripremale zajedno sa čitavim narodom, što smo i željele posvjedočiti svojom prisutnošću na svetoj Misi na zagrebačkom hipodromu, kao i na susretu posvećenih osoba s Papom u katedrali.

Pratile smo program Papinoga dolaska

u našu domovinu »mašući« u svojim srcima s razdraganim mnoštvom u znak dobrodošlice »onome koji dolazi u ime Gospodnje«, zatim slušajući njegov govor hrvatskim intelektualcima u kazalištu te prateći bdijenje koje je Papa imao s mladima, dijeleći oduševljenje i zanos s tisućama onih koji su se – zajedno s Petrom naših dana – došli pokloniti Isusu u Presvetom Sakramentu na glavnom zagrebačkom trgu.

Za polovicu zajednice slijedeći je dan započeo u 2 i 30; nakon što smo glavnom Vođi i Organizatoru puta s povjerenjem predale čitav dan, svoje smo putovanje započele oko 3 i 30 u autobusu koji je najprije »pokupio« nas, a potom i sestre sv. Križa u Đakovu s kojima smo dijelile sve

svete, putničke i umorne trenutke ovoga puta. Bilo je lijepo u tišini započeti ovo hodočašće, blagoslivljajući svaku kuću – u selima i gradovima kojima smo prolazile – i njene usnule stanovnike. Kako se razdanjivalo, tako je i naša molitva postajala sve budnija i glasnija. »Moj je put na Tvome sada putu…«, pjevušile smo »himnu« našeg hodočašća dok nam je osobitu radost na autocesti činilo mnoštvo hodočasničkih autobusa i automobila koji su zajedno s nama hitili k istome cilju!

Približavajući se Zagrebu raslo je uzbuđenje, ali i prometna gužva, dok se naposljetku nismo pješice slile u jednu od nebrojenih kolona hodočasnika. Bile smo dio mnoštva, »neopazice« uvučene među njih, »od ljudi uzete« (usp. Heb 5,1), a sada zajedno s njima u molitvi i svjedočenju pripadnosti ljubljenom narodu i ljubljenoj Crkvi s Papom na čelu. Ta živa Crkva bila je tako dojmljiva: Crkva kojoj smo darovale život na ovaj skriveni način, nebrojeni koji su tako željno čekali riječ utjehe i nade. Naravno, susrele smo mnogo poznatih, i još daleko više nepoznatih lica, osjetivši se ZAJEDNO U KRISTU, kako je i bilo geslo ovog Papinog posjeta Hrvatskoj. U blizini nas bile su sestre iz Brezovice, a nedaleko


69

su bile i sestre iz Kloštra Ivanića, kao i braća karmelićani, tako da je cijela naša karmelska obitelj bila zajedno u ovom radosnom događaju. Kroz Papine riječi upućene našim hrvatskim obiteljima, mogle smo iščitavati poruku i našoj redovničkoj obitelji te propitati vlastitu zauzetost i želju da ona bude što božanskija, što predanija svojem poslanju, što jači izraz Božje ljubavi za ovaj svijet.

Nakon svete Mise na hipodromu brzo smo pokušale pronaći svoj autobus, što nije bio nimalo lak zadatak u onolikom mnoštvu i ljudi i autobusa. Začudo, putem nismo nikoga izgubile, bez obzira na raznolikost dobi, mogućnosti i »brzine« svake od nas iz skupine! Sve klauzurne sestre sastale smo se na Šalati i zajedno krenule u katedralu. U katedrali smo se smjestile s desne strane oltara, tako da smo mogle vidjeti Papu dok je sjedio za vrijeme molitve Večernje i svog nagovora. Dvosatno tiho čekanje Papina dolaska u katedralu pružilo nam je dovoljno vremena za sabranost i »prikupljanje« nove radosti koja je u velikoj erupciji aplauza u više navrata željela Papi pokazati našu sreću što je s nama, našu odanost Crkvi kojoj smo darovali svoje živote, svoje svjedočenje i potvrdu da naš život zaista želi ići »do kraja u tom služenju, bez obzira na okolnosti«, kako nas je sveti Otac i potaknuo u svom nagovoru, uzdižući nam za primjer bl. Alojzija Stepinca. Sve naše molitve, ujedinjene s onima našeg svetog Oca, podigle su se zajedno s oblacima tamjana pod svodove katedrale i pred lice Božje, u jednom od najljepših trenutaka molitve Večernje, u Marijinom hvalospjevu Veliča.

Poslije ovog susreta u katedrali trebao je uslijediti povratak kući, no Gospodin je

za nas pripravio još nekoliko iznenađenja. Prvo je bilo to što se naš autobus nije mogao odmah »probiti« do nas pa smo imale dovoljno vremena za molitvu na Stepinčevu grobu, što nam je bila velika želja, a gdje je netom prije i Papa molio odavši tako svoje veliko poštovanje ovom hrvatskom svecu kojem smo preporučile sve goruće potrebe svoga naroda, svoje zajednice i svoje osobne nakane. Na tom molitvenom mjestu smo susrele i naše sestre iz Marije Bistrice i Kloštra Ivanića. Oprostile smo se i s Isusom u katedralnom Tabernakulu… tko zna, možda i ne zauvijek, možda opet do nekog slijedećeg susreta s Papom?...

A onda je uslijedilo i drugo Božje

iznenađenje! Izašavši iz katedrale, shvatile smo da će Papa uskoro iz nadbiskupijske zgrade krenuti na aerodrom pa smo zauzele mjesta svega nekoliko metara od papamobila kojim je sveti Otac krenuo po


70

posljednji put zagrebačkim ulicama. Bile smo tako blizu, najbliže do tada! I željele smo mu svojim mahanjem i svojim osmjehom pokazati svoju blizinu i svoju ljubav! U zadnji smo čas ušle u autobus prije velikog proloma oblaka »ugostivši« do Šalate naše sestre karmelićanke i sestre klarise, a onda krenule kući, umorne, ali prepune dojmova i milosti, učvršćene u »nadi svoga poziva«. Na izlasku iz Zagreba nas je ispratila duga u kojoj smo tako nedvojbeno vidjele očiti ZNAK Božje prisutnosti nad ovim narodom, simbol novoga saveza koji je toga dana Bog želio ponovo sklopiti sa svima nama.

Velika je naša zahvalnost Gospodinu za nebrojene milosti koje nam je udijelio po ovom molitvenom susretu s Papom i našim narodom, a svoju zahvalnost dugujemo i ljudima koji su sve to omogućili: ponajprije našem ocu Nadbiskupu mons. Marinu Srakiću na poticaju i podršci, kao i na posjeti nakon Papina pohoda. Tom prigodom podijelio je s nama mnoštvo uspomena, kao i sličice te krunicu koju je dobio od svetog Oca. Također zahvaljujemo mons. Boži Radošu koji je sve to organizirao, kao i sestrama sv. Križa koje su nas rado primile u svoj autobus te s. Ivani iz Đakova koja je vodila naše hodočašće. Svoj hodočasnički životni put nastavljamo i dalje u molitvi s Papom i za njega pred euharistijskim Isusom, klanjajući se i zahvaljujući za otajstvo svećeništva koje je prije 60 godina darovano našem svetom Ocu.

Naša zahvalnost ide i svima onima koji se na razne načine trude kako bi duhovni plodovi ostali trajniji i čvršći u nama: hvala našim predavačima o. Vjenceslavu Mihetecu, o. Dariju Tokiću i vlč. Ivici Čatiću koji nam u nizu biblijskih predavanja

tumači Ivanovo Evanđelje; hvala našim sestrama u Brezovici koje su početkom svibnja tako rado ugostile naše četiri sestre pristigle na seminar o molitvi kod svete Majke Terezije; hvala osmorici naših ovogodišnjih mladomisnika koji su s nama proslavili jednu od svojih prvih svetih Misa prikazavši je za našu zajednicu; hvala i našoj s. M. Teodori koja se po svojoj drugoj obnovi privremenih zavjeta uključila u zajednicu kroz jednogodišnji period intenzivnije pripreme na svečane zavjete; hvala o. Draženu koji nas je posjetio sa šestoricom postulanata i svima onima koji su iz Privlake, Vođinaca, Donjeg Miholjca, Osijeka, Slavonskog Broda i Vinkovaca dolazili k nama upoznati nas, moliti s nama ili se preporučiti u molitve. Neka Gospodin svima bude blizu, a tako i zagovor Blažene Djevice Marije, Karmelske Gospe, čiju svetkovinu s radošću očekujemo, stavljajući se u njenu školu vjere i ljubavi kako bi i naš karmelski život bio veličanje Boga za velika djela što ih čini Svesilni. Neka je Njegovo ime sveto u svima nama! Od srca čestitaju našu najveću svetkovinu i mole s vama,

Vaše sestre iz Karmela u Breznici Đakovačkoj


71

MARIJA BISTRICA

Susret sa Svetim Ocem u Katedrali; 50. obljetnica zavjeta s. Bernardice od Lurdske Gospe,

Prvi zavjeti s. M. Ivane od Dobrog Pastira, oblačenje s. Klementine od Lurdske Gospe; posjete biskupa Valentina Pozaića, mladomisnikā zagrebačke metropolije, karmelićanskoga

podmlatka i brojnih drugih

Drage sestre i braćo! Pred nama je velika svetkovina našega

Reda ‐ Gospa Karmelska ‐ koju vam od srca čestitamo i neka Ona, Majka naša, milostivo na vas gleda, osobito u ove dane.

A sada ćemo pomalo zajedno s vama proći događaje u našoj kući od našega posljednjeg javljanja.

Iako su svoj posjet našoj zajednici, odnosno hodočašće u Mariju Bistricu, mladi karmelićani opisali na službenoj web‐stranici: (usp. www.karmel.hr/web/novosti/2011/novosti22.html), ipak neka ostane zabilježeno i ovim našim javljanjem. Dakle, 9. travnja svojim bratskim posjetom razveselili su

nas naši klerici, postulanti i kandidati s ocima Stjepanom, Draženom i Joanom. Zajedno s nama molili su Večernju molitvu a nakon toga smo slavili sv. Misu. O. Dražen nas je u propovijedi potaknuo na uvijek dublje življenje zajedničke karizme. Poslije večere našli smo se u govornici na zajedničkom susretu koji je protekao vedro i na obostrano izgrađivanje. Izmjenjivali smo iskustva življenja u Karmelu, svjedočili o Božjem pozivu, zajedno pjevali i slavili Gospodina.

Pomoćni zagrebački biskup mons. Valentin Pozaić obradovao nas je svojim posjetom na Cvjetnicu i na samu svetkovinu Uskrsa, kada je u bistričkome svetištu predvodio svečanu liturgiju. U našoj je crkvi uskrsno bdijenje te sv. Misu


72

na sam dan Uskrsa ove godine predslavio p. Mirko Nikolić, DI, urednik Glasnika Srca Isusova i Marijina, koji nam se u govornici kratko predstavio i preporučio u molitve svoj apostolat pisane riječi.

U ovom razdoblju, kako je zabilježeno u Kronici, posjetili su nas osnovnoškolci iz Kutine, Budaševa i Lučkog (Zagreb); vjeroučenici iz Trnovca (Varaždin); prvopričesnici iz Karlovca i Koprivnice; mladi članovi udruge „Zdenac“ iz Zagreba i Splita; umirovljenici iz Slovenije; ministranti, zboraši i drugi iz župe „Sv. Obitelji“ iz Zagreba; molitvena zajednica Milosrdnog Isusa iz Senja; grupa hodočasnika iz Beča i Vela Luke; članovi udruge osoba s invaliditetom „Čujem, vidim, vjerujem“; „Glasnici velikoga Kralja“ i framaši sa zagrebačkog Kaptola.

Sestre franjevke Krista Kralja hercegovačke provincije koje djeluju u Zagrebu, željele su 15. svibnja završiti svoj dan duhovne obnove sa sv. Misom u našoj samostanskoj crkvi na kojoj smo i mi sudjelovale. Sveto misno slavlje predvodio je fra Ljubo Kurtović, a nakon nje bio je kraći susret i upoznavanje u govornici.

Naš o. Petar Janjić imamo nam je 8. travnja predavanje o knjizi „Put k savršenosti“ naslovljeno „Ideal u osnivanju novih Karmela“, a o djelovanju milosti u našem životu progovorio nam je uz pomoć suvremenih pomagala o. Mijo Nikić, DI, 24. svibnja. Zatim nam je o. Srećko Rimac, OCD, 7. lipnja govorio o oproštenju, a dr. Agneza Szabo 30. lipnja o hrvatskim nagodbama kroz povijest.

Radosni dan za Zajednicu bio je 31. svibanj, blagdan Pohoda Marijina Elizabeti, kad je redovničko odijelo primila postulantica Klementina Kišak, uzevši ime s. Klementina od Lurdske Gospe. Tog je

dana sv. Misu predslavio vlč. Bruno Matos, župni vikar u Mariji Bistrici, koji nas je u kratkoj propovjedi podsjetio na dar Božjeg poziva, uvijek dragocjen ne samo za zajednicu u kojoj se ostvaruje, nego i za župu, biskupiju i čitavu Crkvu.

Bile smo s Papom u Katedrali

Dugo smo se i pomno pripremale za susret sa Svetim Ocem s biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i drugima u zagrebačkoj katedrali. Na poziv naših biskupa uključile smo se u molitvenu pripremu za blagoslovljeni Papin pohod. Sestre su upotrijebile svu svoju kreativnost da bi taj jedinstveni doživljaj bio što upečatljiviji. Tako su mlađe sestre došle na ideju da sašiju svakoj sestri ruksak kojeg ćemo nositi s potrebnim stvarima u katedralu. Došla je i inspiracija za pjesmu „Zajedno u Kristu“ koja je uglazbljena. Naučile smo ju pjevati pa je to ujedno bila i naša molitva.


73

Dolazak i sve susrete i slavlja sa Svetim Ocem u Zagrebu pratile smo zahvaljujući HTV‐u. Nedjelja, 5. lipnja, po svemu je bila posebna. „Sv. Misu „noćnicu“ predslavio nam je vlč. Halužan u 4,30 sati. Ustajanje je bilo u 4,00 sata, ali sve smo bile budne i pozorne. Iza toga zajednički smo molile Jutarnju u koru…“ Doručkovale smo i preko TV‐a pratile središnji događaj današnjega dana u našoj domovini: sv. Misu s Papom na zagrebačkom hipodromu povodom prvoga Nacionalnog dana hrvatskih katoličkih obitelji. Gledanje smo ipak morale prekinuti prije kraja Mise da bismo na vrijeme pošle iz kuće. Tako smo se točno u podne, sve osim s. Jele, smjestile u kombi. Premda je ovaj predviđen za osmero, unutra se smjestilo nas jedanaest i naša vozačica gospođa Anka Gabud. Bilo je doduše malo tijesno, a s. Janja je čak imala privilegij voziti se u prtljažniku, ali ipak je put protjecao u veselom druženju i pjevanju uz gitaru i mandolinu koje smo ponijele da čekanje uljepšamo pjesmom. (…) Došle smo na Šalatu (to je bilo sabirno mjesto klauzurnih, op.) i prije predviđenog vremena. Tamo smo odmah iz svega glasa otpjevale pjesmu koju je za susret sa Sv. Ocem sastavila naša s. M. Karmen. Nakon nekog vremena došle su sestre klarise iz Mikulića, a potom i naše sestre iz Kloštra, Breznice i Brezovice. Tako skupljene ušle smo u autobuse koji su nas prevezli do Katedrale. Našavši prikladno mjesto, imale smo vremena za molitvu jer smo čekale sve do 17 sati (skoro tri sata). Valja ponizno priznati da nismo strogo obdržavali šutnju kako se priliči tom svetom mjestu, pa se i s naših strana tiho „žamorilo“ kao i iz drugih dijelova katedrale. Napokon, u 17 sati došao je Sv.

Otac i zajedno s nama molio Drugu Večernju, a nakon kratkog čitanja osobito nas se dojmio njegov nagovor. Govorio nam je o vrijednosti i ljepoti, zadaćama i izazovima Bogu posvećenog života, ohrabrivši nas na uvijek sve vjernije nasljedovanje Krista Gospodina. Nakon nagovora katedralom se prolomio pljesak koji je trajao barem 5 minuta. Kako se sv. Otac molio na grobu našeg Blaženika, tako smo se i mi, nakon što je Sv. Otac izišao, također molile na grobu našega Zaštitnika i zajedno se fotografirale za uspomenu. Bilo je još prilike da Sv. Oca na odlasku pozdravimo kad je u papamobilu prolazio pokraj nas.

Zlatni jubilej i prvi zavjeti

Ovogodišnji lipanj bit će po mnogome za pamćenje, osobito onaj 21. u mjesecu bio je jedinstven po tome što se u našoj


74

zajednici po prvi put u njenoj povijesti slavio zlatni jubilej redovničkih zavjeta. Našoj slavljenici s. Bernardici od Lurdske Gospe (Ivančić) srdačno smo čestitale 50. godišnjicu i mnogo molile za nju.

Taj dan smo imale teferič (rekracijski dan kad se moli i blaguje u samostanskom dvorištu ‐ bude 2‐3 puta godišnje, op.), a Gospodin nas je obdarilo lijepim vremenom. Istoga dana posjetili su nas prvopričesnici iz Suhopolja s vlč. Matom Rukavinom, a poslije podne su nas svojim posjetom iznenadile sestre Misionarke Ljubavi iz Zagreba. Prvi dan proslave jubileja s. Bernardice okrunile smo veselom rekreacijom u kojoj su nam naše najmlađe na zanimljiv način predstavile „važne“ zgode iz slavljeničinoga života. Na Tijelovo bio je drugi dan jubilejske rekreacije, a on je bio u znaku tijelovske procesije koja već tradicionalno ide od Svetišta do naše samostanske crkve. Nakon blagoslova s Presvetim susrele smo se u govornici s našim župnikom preč. Zlatkom Korenom.

Svetkovina rođenja sv. Ivana Krstitelja,

24. lipnja, bit će također zapamćena po prvim zavjetima naše s. M. Ivane od Dobrog Pastira. Kratku pripravu za taj dan

imale smo 22. lipnja navečer, kad je Majka zajednicu potakla da živeći svoje zavjete uvijek rastemo u vjeri, nadi i ljubavi. Zaručnici smo darovali naše molitve koje ćemo moliti kroz tri mjeseca. Obred zavjetovanja pod sv. Misom proslavile smo zajedno s roditeljima, bakom, rodbinom i prijateljima naše s. Ivane. Svetu Misu i obred zavjetovanja predslavio je o. Dražen Vargašević u zajedništvu s o. Antom Stantićem, OCD; fra Dragom Bedeničićem, OFM, župnikom iz rodnih Našica naše s. Ivane, te vlč. Tadijom Jukićem. Rođeni smo od Boga za Boga i pozvani smo postati „kraljevski vijenac na dlanu Boga svoga“, svoj život posve darovati Gospodinu i od njega primati sve što nam on nudi, bila to milina sjedinjenja ili križ bez kojega je ono nemoguće. U ovih par misli mogla bi se sažeti dojmljiva, zanosna i žarka propovijed našeg o. Dražena. Susret s našim gostima u govornici nakon ručka bio je radostan i raspjevan, kako i dolikuje svadbenoj gozbi.

Svakako je susret 27. 06. s ovogodišnjim mladomisnicima naše Zagrebačke metropolije, s njih 12 (jedan je bio spriječen), bio svojevrsna kruna radosti i zahvalnosti Bogu na daru što iz naroda za narod izabire ljude koji će ih Njemu voditi. Sv. Misu je predslavio vlč. Hrvoje Damiš, a propovijedao je vlč. Milan Dančuo. Njihov duhovnik vlč. Milan Pušec, pa i sami mladomisnici, u kratkom susretu u govornici još su jednom zahvalili sestrama za molitve i preporučili se nadalje.

Srdačan pozdrav svima od Vaših sestara iz Marije Bistrice


75

ZAJEDNO U KRISTU

Na Petrovoj lađi dolaziš k nama podijeliti radost i uskrsni mir, snagu vjere što Krist ti dade da braću i sestre učvrstiš ti.

Ispovijedamo svi da ti si Stijena,

Crkve stijeg i znak jedinstva njena.

I gdje si ti, uz tebe smo mi!

Zajedno u Kristu sklapamo ruke za bolji svijet, Domovinu, sve ljude. Zajedno u Kristu na putovima nade, za života dar, obitelji, sve mlade.

s. M. Karmen od Duha Svetoga, OCD

SARAJEVO ‐ BiH

O. Antonio Mario Čirko održao duhovne vježbe; sažetak predavanja o dimenzijama ljubavi don Pave Jurišića; don Žarko V. Ošap održao predavanje o sakramentu ljubavi i zapovijedi

ljubavi

Draga naša braćo i sestre! "Na PUTU neprestanog rasta u našem karmelskom pozivu", što je bila tema naših ovogodišnjih duh.vježbi, nastavljamo vam pisati ove retke. U vremenu dok je još odjekivao vazmeni "Aleluja", od 8. do 15. svibnja održao nam je naš o. Antonio Mario Čirko, OCD, zajedničke duhovne vježbe (izvještaj o duhovnim vježbama može se pronaći u rubrici "Prilozi" u prvom dijelu Vjesnika, op.). U nizu razmatranja kroz 7 dana imali smo milost načiniti istinsku "inventuru" duše i svoga poziva razmišljajući o bitnim

elementima duhovnog života. O. Antonio nam je zdušno i slikovito prikazao važnost spoznaje nas samih, poniznosti, odricanja, borbe protiv grijeha, molitve i samoće… s pogledom uvijek uprtim u Isusa – koji je jedini "razlog" našega života. Milost susreta s Isusom u ovim danima duhovnih vježbi imali su na poseban način i naši župljani koji su svakodnevno sudjelovali u sv. Misi, a po završetku sv. Mise odmah bi pošli u sakristiju potražiti Patra, jer ovakve prigode valja iskoristiti! Velika radost za našu Zajednicu bio je posjet naše Braće iz Remeta 24. svibnja koji su u svom pohodu Bosni Srebrenoj svratili i svojim sestrama. Bogu hvala na tom daru! Duhovni nagovor pod nazivom "Dimenzije ljubavi" održao nam je 20. svibnja don Pavo Jurišić, dekan bogoslovnog fakulteta u Sarajevu. Nakon uvodnih redaka o pojmu i shvaćanju ljubavi kao prvog od plodova Duha Svetoga, don Pavo je prešao na govor o dimenzijama ljubavi, temeljeći ih na sv.


76

Pismu. "...Snaga i iskrenost kršćanske ljubavi proizlaze iz pročišćenog srca pa možemo reći da se radi o bogolikoj ljubavi koja je plod Duha, naglasio je predavač. Premda se ljubav prema bližnjemu ne sastoji u prvom redu od osjećaja nego od djelovanja, ipak ne možemo zaboraviti važnost pozitivnih osjećaja. Prva dimenzija ljubavi stoga jest srdačnost. Srdačnost zapravo stvara međuljudske odnose. A sam Pavao piše: “Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem“ (Rim 12,10). Druga dimenzija je iskrenost. Neka vaša ljubav bude nehinjena (Rim 12,9) “Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. Daljnja karakteristika kršćanske ljubavi jest suosjećanje. Sv. Petar ovako potiče vjernike: “Napokon, budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni i ponizni“ (1 Pt 3,8). Četvrta dimenzija ljubavi jest nježnost u izražajima. Lijepo opisuje tu karakteristiku kršćanske ljubavi Pavao u pismu Solunjanima: “Bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli“ (1 Sol 2,7‐8). Ne radi se samo o naravnoj nježnosti, nego o odsjaju Božje nježnosti prema čovjeku. I to je dar Duha za koji treba moliti. Ima još jedna dimenzija ljubavi na kojoj bismo se htjeli zaustaviti s nešto više detalja, a to je tolerantnost. Ljubav sve podnosi, kaže sv. Pavao u himni o ljubavi. Tolerantnost je sposobnost da poštujemo različitost drugoga: da ima različito mišljenje o mnogim stvarima, da se različito moli od nas, da se različito ponaša, dapače, da se različito smije! Na kraju izlaganja sve ove dimenzije ljubavi potkrijepljene su kratkim

crticama iz Isusovog i Gospinog života – koja je Majka lijepe Ljubavi.

U narednim danima izmjenjivale su se u više navrata grupe Talijana, bogoslova i naših župljana. 26. svibnja posjetila nas je i delegacija iz udruge "Kirche in Not": gđa Magda i g. Žak, sa našim Uzoritim Ocem Kardinalom; 14. lipnja imali smo tehnički prijem kuće... i tu smo iskusili posebnu Božju ljubav prema nama. Naime svi članovi komisije odrekli su se svoje naknade – plače, a svojom stručnošću i susretljivošću sve su obavili kao da sebi rade! Bogu hvala i slava! Zatim, slijedeći dalje tijek događaja, zanimanjem i molitvom pratile smo rad Provincijskog kapitula naše braće na Buškom jezeru. Koristimo priliku da i ovim putem čestitamo Ocu Provincijalu i novoj Upravi želeći im "novu snagu za uspone nove"! 25. lipnja svojim posjetom su nas obradovali isusovački novaci iz Splita – njih šestorica sa svojim magistrom p. Stipom. 26. lipnja, uz dan duhovne obnove, prigodno predavanje nam je održao don Žarko V. Ošap, duhovnik bogoslova. U okviru teme "Sakrament ljubavi i zapovijed ljubavi" don Žarko nam je prikazao sintezu Novog Saveza (Euharistije) i Nove zapovijedi (ljubavi) koristeći se obilno primjerima iz života svetaca među kojima su se našli i naši bl. Tito Brandsma i sv. Edith Stein. "Ne branite se od Euharistije: ako joj dopustite djelovanje, ražarit će vaš život


77

ognjem ljubavi", riječi su kojima je don Žarko započeo i završio predavanje. Trenutno su u tijeku pripreme za proslavu naše Majke i Zaštitnice – Gospe Karmelske. Za svetkovinu ćemo se pripravljati devetnicom i večernjom sv. Misom koju već "tradicionalno" imamo uz sudjelovanje velikog broja vjernika, a na sam dan sv. Misu će nam predvoditi mons. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski. I za kraj, jedna zanimljivost iz našeg vrta: ove godine su nam se doselile dvije divlje

patke, koje su ubrzo svoju «zajednicu» proširile za jedanaest novih članova. Iako su ostale "divlje" vrlo su kulturne: jedu samo ono što im je dopušteno, tako da ove "vrtne sezone" nemamo u vrtu ni jednog puža, dok lani nismo znali kamo "nogu staviti". Eto, dragi Bog se pobrine za sve, a mi imamo svaki dan prigodu razmišljati o velikoj Božjoj ljubavi kojom je stvarao svijet! Uz srdačan pozdrav i čestitke za našu Svetkovinu! Vaše sestre iz Sarajeva

SORA (SLOVENIJA)

Vazmena bogoslužja; dvostruki pohod umirovljenog nadbiskupa Alojza Urana; pohod o. Mate i oktrivena povezanost sa somobrskim Karmelom još od 1930. g.; "Euharistijsko

čudo" za Tijelovo; pohod svih slovenskih mladomisnika

Spoštovani pater provincial, drage naše

sestre in bratje, najprej prisrčne čestitke p. provincialu Vinku Mamiću ob njegovi ponovni izvolitvi! Enako čestitamo celotnemu novemu vodstvu in želimo, da bi mogli v odprtosti Svetemu Duhu nam vsem ostati znamenje predanosti Gospodovim načrtom in vzpodbuda na

poti vsakdanjega služenja redovni družini Karmela.

Naj začnem naše poročilo z obhajanjem svetega Velikonočnega tridnevja. Vse obrede je v veliki zbranosti vodil naš prof. Janez Juhant. Velikonočne vigilije v soboto zvečer ob 23h pa so se poleg njega udeležili še p. Bogdan Rus OFM z Brezij in dva bogoslovca iz ljubljanskega semenišča. Sveto mašo smo ob radostnem petju zaključili s procesijo po hodniku samostana. Sestre smo si v refektoriju izmenjale voščila in sedle k zasluženemu zajtrku. Ko nas je že večina legla k počitku, smo ob 3h že zaslišale zvonenje v župnijski cerkvi sv. Štefana, ki je vabil k tradicionalni procesiji ob 4h zjutraj. Vstali Zveličar je bil počaščen ne le z zvonenjem in petjem, temveč tudi s spremstvom pihalne godbe.


78

Vrh velikonočnih praznikov je letos predstavljala beatifikacija svetega očeta Janeza Pavla II. na nedeljo Božjega usmiljenja. Sestre smo ta dogodek spremljale preko TV in v osebni molitvi zahvale za čudovita Gospodova dela, ki smo jih smeli biti deležni po milosti polnem življenju Velikega papeža.

Ta dan smo pričele tudi šmarnično pobožnost s skupno molitvijo rožnega venca in šmarničnim branjem o sv. Vincenciju Pavelskem.

Za praznik Marije, Pomočnice

kristjanov, 24. maja, je maševal upokojeni g. nadškof Alojz Uran, ki nas je v homiliji vzpodbudil k otroški predanosti in češčenju naše nebeške Matere in Kraljice.

V petek, 27. maja, smo prvikrat liturgično obhajale god slovenskega mučenca bl. Alojzija Grozdeta. Zvečer smo se z molitvijo pridružile mladim romarjem na poti v božjepotno cerkev v Zaplazu, kamor so bile prenesene relikvije novega

blaženega. Naslednji dan smo preko TV spremljale sveto mašo, ki jo je ob somaševanju slovenskih škofov in nadškofov vodil novi apostolski nuncij v Sloveniji nadškof msgr. Juliusz Janusz.

Na prvi petek v juniju je maševal g. nadškof Anton Stres. Po sveti maši smo se poslovile od njegovega dosedanjega tajnika mag. Mateja Pavliča, ki odhaja nadaljevat študij prava v Večno mesto.

Posebno duhovno vzpodbudo predstavlja seminar za sestre, ki se je od 9. – 13. maja odvijal v Karmelu Brezovica. Iz naše skupnosti sta se ga udeležili s. Regina in s. Jožefa. Tako predavanja p. Zdenka Križića OCD o Molitvi pri sv. Tereziji Jezusovi, praznovanje 10. letnice Združenja, kakor sestrsko gostoljubje tamkajšnjih sester je našima sestrama vlilo novega navdušenja za karmelski poklic,


79

kar sta z veseljem podelili v pogovoru z namiOd 8. ‐ 10. 6. nas je obiskal kvatemberski spovednik, naš zvesti p. Mato Miloš OCD. V konferencah smo pričeli obravnavati Notranji grad sv. Terezije Avilske, ki za nas predstavlja neusahljiv izvir milosti in novih vzpodbud. Zanimiv je bil tudi pogovor s p. Matom v rekreaciji. Ob branju Kronike iz Karmela Sombor je namreč naletel na podatek, da je v l. 1930 p. Albert Sebastijan obiskal sestre v Ljubljani na Selu, kar verjetno predstavlja prvo vez med Slovenskim in Hrvatskim Karmelom. V naši Kroniki smo pozneje našle naslednji zapis: »19. julija 1930 smo doživele veselo presenečenje.

Prvič nas je obiskal prevzvišeni p. Albert iz našega Reda v Somboru. Pri nas je ostal nekaj dni, da bi se odpočil od mnogih naporov... V noči od 24. ‐ 25. julija 1930 je spet odpotoval. Dvakrat smo smele vse sestre priti v govorilnico, kjer nam je pripovedoval veliko lepega in navdušujočega o sv. Redu. Potem je na našo prošnjo dobrotno razložil nekatere

točke premišljevanja. Ljubemu Bogu smo se zahvalile za veliko korist in vzpodbudo, ki smo jo prejele iz njegovih besed.« To je dokaz za našo povezanost, ki skozi zgodovino torej traja že več kakor 80 let.

Za praznik Svetega Rešnjega Telesa in Krvi je bil znova med nami upokojeni g. nadškof Alojz Uran. Po slovesni sveti maši smo skupaj s prof. Juhantom imeli procesijo po vrtu, ki se prav v tem času odene v bujno zelenje in cvetje. Naši molitvi in petju so se kar v zborih pridružile tudi ptice. Po zajtrku smo g. nadškofu voščile za god in se z njim zadržale v prisrčnem pogovoru. Povedale smo mu tudi o jutranjem »evharističnem čudežu«: že ves teden smo pripravljale vrt za Gospodov mimohod. Dan pred praznikom je zakristanka s. Pija pripravila tudi štiri oltarje. A glej, ko smo se zjutraj prebudile je bilo na zahodu nebo popolnoma črno. Prožile so se strele in zgledalo je, da se bo vsak čas razdivjala nevihta. S. Pija je žalostna sedla na klop pred hišo, sklenila roke in dejala Jezusu, da ne odide od tu, dokler se nebo ne razjasni. Že čez nekaj minut je grmenje potihnilo, črni oblaki so se povsem razpršili, pri procesiji pa nas je grelo že kar pretoplo poletno sonce… Tudi takšni dokazi Božje naklonjenosti nas utrjujejo v zaupanju, kako dober je Gospod.


80

Praznik apostolskih prvakov Petra in

Pavla je s svojo živo in prepričljivo besedo zaznamoval msgr. Franci Petrič, novinar in odgovorni urednik lista Družina. Skupaj z nami je obhajal svoj srebrnomašni jubilej. V molitvi smo bile povezane s svetim očetom Benediktom XVI., ki je ta dan obhajal svoj biseromašni jubilej.

Že naslednje jutro, 30. 6., pa so nas obiskali vsi slovenski novomašniki. Žal jih je letos le devet. A Bogu hvala zanje! Med slovesno sveto mašo so nam podelili novomašni blagoslov in se z njim zahvalili za dosedanjo podporo v molitvi. Po sveti maši smo prisluhnile njihovim osebnim izpovedim, kako se je v njihovih srcih

rojeval in oblikoval duhovniški poklic. Vsak izmed njih je čudež Božje previdnosti. Doživetje te rasti Božjega kraljestva na Slovenski zemlji nas še globlje zavezuje k molitvi za njihovo vztrajnost in zvestobo na duhovniški poti.

V naslednjih dneh se bodo ob našem oltarju zvrstili še nekateri letošnji jubilanti. Vmes pa bomo v Duhu z vami povezane pričele devetdnevnico k naši Karmelski Materi. Vsem voščimo lep praznik! Naj bo v nas Marijina duša, vsa odprta za skrivnost Besede.

Vaše sestre iz Karmela v Sori, Slovenija

MIRNA PEČ (SLOVENIJA)

Prinova u zajednici; obilježavanje spomendana novoga slovenskog blaženika; povezanost slovenskih mladomisnika sa sestrama; molitvena podrška Crkvi i Domovini

Spoštovani p. Provincial, dragi bratje in

sestre! V tem času, ko bomo pred praznikom

naše Karmelske Kraljice še posebej povezani, bi rade z vami podelile utrip našega življenja, ki je bil zlasti v zadnjim

tednu precej poln. Z vso našo novomeško škofijo smo se

27. maja veselile prvega praznovanja godu mučenca bl. Alojzija Grozdeta. Na »Grozdetovo noč« smo s z nočno adoracijo v duhu pridružile mladim romarjem v božjepotno Marijino svetišče na Zaplazu, kamor so prenesli njegove relikvije. Ob tem pa že pričakujemo beatifikacijo drinskih mučenk, saj dve izhajata iz naše škofije.

Pred 20‐letnico naše samostojne države smo se pridružile devetdnevnici molitve in posta za domovino. Na sam državni praznik pa se je naši skupnosti pridružila Sabina iz Ljubljane.

Dan po prazniku sv. Petra in Pavla smo

obhajale novomašno slavje vseh letošnjih


81

slovenskih novomašnikov. Dva prihajata iz župnij, iz katerih sta doma naši sestri, tretji pa ima tudi korenine v župniji, kjer je odraščala ena sestra.

Seveda smo se tudi s 60‐urno adoracijo vključile v molitveno priprošnjo za svetega očeta, kakor smo že v tem letu prisluhnile njegovi prošnji za zadoščevanje grehov znotraj Cerkve.

Na praznik Srca Jezusovega so našo kapelo napolnili otroci iz Solčave. V okviru oratorija so prisrčno sodelovali pri sveti maši in se veselili srečanja s sestro, ki je vodila njihov oratorij pred svojim vstopom v Karmel.

Vsem želimo, da bi po Karmelski Materi Božji rasli v svoji poklicanosti na svoji »poti

popolnosti«!

Vaše sestre iz Karmela Mirna Peč

NËNSHAT ‐ ALBANIJA

Posjet utemeljitelja samostana; susreti s biskupima i brojnim svećenicima,

redovnicama, sjemeništarcima, djelatnicima u prosvjeti i društvenom životu; Duhovna obnova mladih iz Slovačke; jedna Mlada Misa

Vjerujemo da se svi vi, kao i mi,

obradujete kad vidite dugu. U radosti uskrsnih blagdana Gospodin je učinio da smo cijeli tjedan, svakog dana, imale prilike vidjeti dvije duge, čak i kad nije padala kiša. Nama je to bilo pomalo čudno, ali smo se radovale jer duga nas podsjeća na SAVEZ što ga je Bog nepovratno sklopio sa čovjekom u osobi Isusa Krista, na vječnu Božju ljubav koja ostaje vjerna unatoč svim našim velikim i malim nevjernostima.

Za blagdan Božanskog milosrđa i beatifikaciju našega dragog Ivana Pavla II. pripremale smo se devetnicom i meditacijom duhovne poruke našega novog Blaženika. Tom smo prigodom pogledale prezentaciju s tekstovima iz

enciklike „Bogat milosrđem“ koju su pripremile naše mlade sestre.

Kao svake godine i ovaj puta smo imale puno uskrsnih čestitara. Među prvima je bio naš biskup, mons. Lucjan Avgustin sa Barskim nadbiskupom mons. Zefom Gashijem koji nam je prikazao stanje u njegovoj biskupiji te nam je od srca preporučio u molitve sve potrebe Katoličke Crkve u Crnoj Gori.

Nakon dugo vremena posjetio nas je i mons Dode Gjergji, utemeljitelj našega Karmela i naš prijatelj. Susret je protekao u vrlo srdačnom ozračju. Mons Gjergji nije krio radost što je ponovno među nama. Također nas je ohrabrio da ustrajemo na započetom putu inkulturacije Karmela u albanskom narodu.


82

Don Tomaž Kunik, don Andrej, povjerenk za mlade biskupije Banska Bistrica iz Slovačke, i nekoliko mladih proveli su s nama jedan dan duhovne obnove. Vrhunac dana bila je sv. Misa koju smo imali na albanskom i slovačkom jeziku, i koja nas je još više međusobno zbližila i približila nam misterij Crkve, otajstvenog Tijela Kristova sačinjenog od mnogo različitih udova koji su svi dijelovi istog Tijela...

Lijepe i obogaćujuće susrete imali smo

sa nekoliko profesora Pedagoške akademije u Skadru te sa profesoricom i studentima talijanskog jezika. Iako su većina od njih po vjeroispovjesti muslimani, živo su se interesirali za naš način života i za molitvu. Izrekli su nam mnoge blagoslove sa željom da ustrajemo na „tako časnom putu molitve i žrtve“ te su se svi preporučili u naše molitve.

Naše sestre Misionarke Ljubavi s kojima smo blisko povezane uvijek nas razvesele posjetom. Ovaj puta su nas posjetile s don Sharbelom Bachaoirem i sa štićenicima: napuštenom djecom i djevojkama. Većina od njih su s dubokim duhovnim ranama i psihičkim poteškoćama. Zahvalne smo sestrama što nam kroz ove susrete omogućuju da na osobit način susretnemo Isusa patnika. Primjer života sestara i njihove samozataje uvijek nam je poticaj da i mi u našem svakodnevnom životu s još većim žarom zaboravljamo same sebe kako bi Isus imao više prostora za djelovanje, u nama i preko nas.

Sjemeništarci naše biskupije sa svojim odgojiteljem don Gencom Tukuom došli su se zahvaliti za molitve i zamolili su nas da ih dalje pratimo. Podijelili su s nama radosti i poteškoće na koje nailaze u ostvarenju zvanja. Kod nekih postoji još uvijek nesigurnost, kod drugih neslaganje obitelji i okoline. Mi smo im obećale iskrenu molitvu jer ih dobro razumijemo i znamo da im u današnjim okolnostima nije nimalo lako ostati na Isusovom putu.

U naše molitve došla se preporučiti naša dobročiniteljica s. Marjana Mirdita, provincijalka sestara Franjevki crnogorske provincije, s. Domenica sa Provincijalkom sestara sv. Doroteje i s. Carmen Lombardi, provincijalka Sestara Srca Isusova. One su nam na srce stavile da se molimo za sve potrebe njihovih sestara i provincija, za zvanja, a najviše za svetost života i obnovljeni polet u služenju Isusu i Crkvi.

I kroz ovo vrijeme posjetile su nas grupe Marijine Legije, sestre Kćeri Božje Ljubavi s mladima iz župe Berdica, sestre Dominikanke s grupom odraslih katekumena iz Tirane, maturanti s profesorima iz srednje škole iz Balldrena,


83

molitvena zajednica mladih iz Drača, članovi vjerničke udruge „Kap solidarnosti“ iz Milana, svećenici Orionisti iz Skadra, sestre i braća „Utjelovljene Riječi“ iz Rreshena s grupom mladih, sestre Karmelićanke sv. Joakime Vedrune sa grupama mladih iz Tirane... Jako nam je drago što svi oni žele čuti o Karmelu, o putu molitve, o onome kako mi gledamo na život i probleme mladih. Često puta su to vrlo korisni susreti i za njih i za nas.

Budući da još uvijek u cijeloj Albaniji ima malo svećeničkih zvanja, svaka Mlada Misa je izuzetna radost za cijelu Crkvu i sve nas. Ove godine u Albaniji su bila dva svečenićka ređenja, a mi smo imale milost sudjelovati na Mladoj Misi don Luke Noa, koji je rodom iz talijanskog grada Varrezea. Vjernici su ispunili našu crkvu, a posebno je dirljivo bilo vidjeti kako na kraju Mise, umjesto mladomisničkoga blagoslova, svaki vjernik, prema običaju našega kraja, dolazi poljubiti posvećene ruke mladoga svećenika. To je znak koji vrlo rječito govori o tajni svećeništva. Svećenik kao drugi Krist.

Don Robert Kola, svećenik naše biskupije i profesor na Teološkom fakultetu izuzetno nas je obradovao i iznenadio svojim darom. Napisao je i izdao knjigu koju je posvetio nama. Knjiga se zove „Kap rose“, a sadržaj joj je komentar nekoliko misli iz pisama sv. Male Terezije. Ovdje bismo s vama željele podijeliti samo jednu misao iz poglavlja „Lice“. Komentirajući nekoliko Terezijinih pisama u kojima govori o Licu (“Gledaj Isusa u Njegovom Licu i tamo ćeš vidjeti koliko nas ljubi“ ‐ P 87) don Robert piše: „Tajna ljubavi ne traži nešto nego nekog. Tajna je postanak lica. Tajna lica se otkriva u tajni ljubavi. [...] Naša ljubav 'zavisi od gledanja' Isusovog Lica na Križu... [...] Sunce vječnosti je Lice Njegovo".

I ovim putem želimo zahvaliti našim

sestrama, osobito m. Ilijani, što smo mogle sudjelovati na tečaju trajne formacije koji je organizirala Udruga hrvatskih karmelićanki. Uz korisna, ugodna i realna predavanja o. Zdenka, veliki dar je i susret sa sestrama, izmjena iskustava i poticaj na zajedničkom hodu u istoj karmelskoj karizmi da budemo što vjernije Isusu i podatljivije poticajima Duha Svetoga.

Na kraju, još jednom čestitamo dragom ocu Vinku, kao i Provincijalnim savjetnicima na povjerenju koje su im iskazala braća te im molimo blagoslov i radost u služenju braći, sestrama i cijeloj Crkvi!

Uz iskrene čestitke povodom blagdana naše drage Gospe Karmelske uz zajedništvo u molitvi i radosti.

Sve vas najsrdačnije pozdravljaju vaše sestre iz Albanije

SVJETOVNI RED – OCDS

84

SVJETOVNI RED ‐ OCDS

U školi sv. Majke Terezije; prvo sudjelovanje poglavarice SR‐a na Kapitulu HKP sv. O. Josipa; potreba za intenzivnijim duhovnim praćenjem; godišnji susret u Krku

U ime zajednice Svjetovnog Reda karmelićana srdačan pozdrav i Božji blagoslov braći i sestrama u Karmelu!

Kao što smo neposredno pred izlazak prethodnog broja Karmelskog vjesnika bili u našoj korizmenoj (tj. preduskrsnoj) duhovnoj obnovi, tako smo u ovo vrijeme upravo pred našim godišnjim (srpanjskim) duhovnim vježbama.

Duhovne obnove kao i godišnje vježbe svaki su puta prigoda da na trenutak zastanemo, da bolje uđemo u sebe, kao i da mirnije promotrimo drugoga i Drugoga. Svatko od nas u životu doživi kojekakve životne muke, patnju, ponekad i odbačenost, u kojoj nas samo pogled na Isusa okrjepljuje i nosi!

Upravo je bit Terezijine askeze bila tema naše jednodnevne korizmene duhovne obnove kroz koju nas je u travnju ove godine proveo o. Dražen Vargašević.

U „Putu k savršenosti“ naša Naučiteljica će reći kako je ljubav jako vezana uz poslušnost...

Ovakva riječ (osobito nama u svijetu) može zaparati uho, ali je neophodno osluhnuti o čemu se tu radi... Poslušnost traži izlaženje iz sebe, iz svoga (samodostatnog) svijeta i mišljenja, i zahtijeva napor priklanjanja volji Drugoga...

Zagledanost u Isusovo čovještvo i mučeništvo će nam pomoći u mukama života. Tako savjetuje naša sveta Majka Terezija iz Avile: ohrabreni Ljubavlju (s Križa) vraćati se životu!

(Upravo u to preduskrsno vrijeme, moj je otac prolazio bolesničku muku, pred smrt, i nakon jednog razmatranja i preporuke za molitvu, napisala sam prijateljima: ...Toliko nas je ljubio naš Gospodin Bog da je dopustio da se Njegov ljubljeni Sin rodi kao i


85

mi, da živi kao i mi (često na rubu egzistencije), da propati kao i mi, pa i da umre kao i mi... ...da bi nam pokazao kako nas (i na ovom svijetu) uskrisava kao i Sina, i da bismo, poslije ove doline suza uskrsnuli u Njegovu radost – baš kao i Sin! ... Naš je život i radost i tuga, molimo Isusa da nikada ne padnemo u očaj...!

21. svibnja mjesečni susret smo počeli

misnim slavljem u zajedništvu s našom desetoricom postulanata, koji su nam se nakon sv. mise predstavili i preporučili u molitve... Kako je veliko i lijepo bogatstvo to da Gospodin prolazi i zove iz svih krajeva domovine i kako je molitvom potrebno pratiti odaziv hrabrog naraštaja koji traži Gospodina!

Na tom smo susretu iznijeli svoja mišljenja u vezi s izgradnjom i vođenjem naše zajednice, koje je naša poglavarica Teodora Živković u ime zajednice OCDS‐a izložila na Provincijalnom kapitulu HKP održanom u lipnju u Zidinama, na Buškom jezeru. Bilo je to prvi put da Svjetovni red na ovaj način sudjeluje u Kapitulu braće.

Jedno se pitanje iskristaliziralo u našim traženjima, a to intenzivnije (pojedinačno) duhovno vodstvo članova zajednice.

U molitvama vas nosimo i u molitve se preporučamo da naši zajednički napori oko dobra urode dobrim plodovima u Karmelu, plodnom Božjem vrtu...

Susret u subotu 11. Lipnja 2011., održan

je na Krku. Nakon srdačne dobrodošlice u kući na Krku, sv. misu predslavio je o. Vjenceslav, a koncelebrirali su o. Dražen i naš domaćin, o. Pejo. Nakon ukusna objeda, druženja i rekreacije (neki od nas

su se uspjeli i okupati), popodnevni nagovor oca Dražena bio je na temu molitve. Mnogi su od nas imali iskustvo kad im je bilo teško moliti. Ovdje je dakle ključno pitanje pokrenuti volju, koja je nekad tako slabašna... Međutim, bitna je naša „odlučna odlučnost“, kako će napisati sv. Terezija, jer onda i Gospodin daje svoj blagoslov duši koja želi, ali ne može svojim snagama... i bitno je ne puno govoriti, i ne puno misliti, već samo puno ljubiti... A Božja je volja mir naš! I zadobit ćemo mir u poniznosti, a onda ćemo u životnim iskušenjima moći biti ponosni što smo uz Boga ostali ustrajni i hrabri na Putu kojim nas je proveo, jer kroz sve trenutke našega života milostivo nas gleda Bog naš. Ta On nam ih je i nasmicao, kad smo mu bili dragi, poslušni suradnici...

Ohrabreni zajedničkom molitvom Časova, susretima s aspirantima za Svjetovni red, okrijepljeni sakramentom pomirenja, bratskim razgovorom i srdačnim ispraćajem, napustili smo Krk, radosni. Gospodnje je Uskrsnuće dokaz da ništa lijepo i dobro (što smo gradili) ne će propasti, nego da će u Njemu uvijeke živjeti. Neka vas sve prati Njegov blagoslov, uz pomoć i zagovor najvjernije Majke, Blažene Djevice Marije!

vaša s. Davorka Jurić, OCDS

DODATCI

86

DODATCI

SLUGA BOŽJI GERARD TOMO STANTIĆ, UČENIK KARMELSKIH NAUČITELJA CRKVE

Proučavanje rukopisa sluge Božjega Gerarda Tome Stantića dovelo me je do otkrića da je on bio ne samo čovjek sveta života, o čemu će Crkva reći konačni pravorijek, nego je bio također vrlo plodan pisac i vjeran učenik crkvenih učitelja: sv. Ivana od Križa, svetih Terezije Avilske i Terezije od Djeteta Isusa. O tome sam, sad pod jednim, sad pod drugim vidom, dosta pisao.

U ovom osvrtu, unatoč što ću donekle ponavljati teme o kojima sam već pisao, želim posložiti u kratki i logični slijed, temeljne sastavnice duhovnog života od kojih je Sluga Božji živio i o kojima je pisao. Držim da je takav osvrt potreban kako bi imali kratku, ali zaokruženu viziju o sadržajima njegove pismene ostavštine i potvrdili ne samo da je učenik spomenutih učitelja Crkve nego da, u konkretnosti, objedinjuje u svojim spisima, njihov nauk.1 Držim, osim toga, da je po svojoj pismenoj ostavština „novina“ pod našim podnebljem, da je obogatio našu duhovnu literaturu i da je stoga potrebno to našoj javnosti priopćiti.

Učenik Terezije Avilske, Ivana od Križa i Terezije od Djeteta Isusa

Sv. Ivan od Križa je posebno njegov omiljeni učitelj. Očituje se to, primjerice, uz druge zapisane tvrdnje, u autobiografskoj bilješci punoj oduševljenja, nakon proglašenja sv. Ivana od Križa učiteljem Crkve 1926. godine. U toj prigodi zapisuje: „Pomozi mi, Ivane, prvi doktore mistike po današnjem brzojavu 16. IX. 1926. … [Ivan od Križa je] 'Pravi junak, koji od potučene vojske, [karmelićana prije obnove], zna junačku vojsku učinit [tj. obnoviti karmelski red]. Mislim da se ne varam kad tvrdim da strožeg redovnika prema sebi od njega nema, n i t i v e će g m i s t i k a. Stoga sinovi ovog oca i vođe trebaju biti j u n a c i u b o r b i i m i s t i c i. Pakleni dusi neka urlaju a karmelićani neka sv. Doktora nauk uživaju… [Isuse] Ti rasti u meni da mi srce ne vene“.2 „Ivanova mistika je: tako se vladati prema

1 Spominjem samo neke naslove Gerardovih rukopisa: Theologia pastoralis, Biser mišljenja, Put k Isusu, Razgovor s Isusom, Razgovor s Isusom i Majkom, Razgovor s Isusom, Majkom i Sv. Josipom, Blago duše, Put k Isusu i Bilješke na hrvatskom jeziku (2 rukopisa: I ‐ II). 2 Blago duše, 008636.


87

zemaljskim stvarima kao da ih nema... [Treba se dogoditi na putu mistike] „Kao kad se iz vrelog željeza iscijedi sva vlaga i sve postane žerava...“.3 „Vlaga“, kako ćemo doznati, odnosi se na sebeljublje, a „žerava“ na ljubav!

Kao prvo što Sluga Božji od navlastitog učenja crkvenog učitelja Ivana od Križa preuzima je definicija „odcjepljenja“, „golosti“, tj. „odcjepljenja“ od svega što nije Bog“. Osloboditi se onoga što je ostalo na duši, poslije krštenja, na kojem nam je otpušten „istočni grijeh“. Ivan od Križa spomenutu slobodu definira španjolskom riječju „desnudez“. Taj termin u hrvatskom jeziku prevodi se riječju: „golost“, „odcjepljenje“, „sloboda od sebeljublja“, „praznost“. Mala Terezija, „slobodu“ od sebeljublja uobličuje u „ Mali put“.

Gerard, nadahnut učenjem sv. učitelja Ivana od Križa, spomenuti pojam: „desnudez“, „golost“, pretače u riječ „praznost“, „poniznost“ i „malenost“. Zapisuje: „Ponizan je prazan. Sam ga Bog ispuni. [Kršćanin], kad je prazan a onda ispunjen, sposoban je širiti, ispuštati miris, čineći dobro i trpeći sve. Bog ga ne samo napuni, nego i isprazni u korist drugih. Njegova, [karmelićaninova, kršćaninova] želja je dobro primati, dobro ispuštati – kao da Bog iz boce miris izlijeva.4 „Torquato Tasso tvrdi da je blaženiji tko je Bogu sličniji. To je onaj koji je najponizniji jer slijedi Isusa“.5 Jamačno zato što je: „Priroda ljepša postala zbog svoje krune: Isusovog Utjelovljenja, nego kad je Bog svijet stvorio jer nije bila tako nakićena kao što je po Isusu postala nakićena.

[Stoga] „Sredstvo ljepote – poniznost, čuvanje [ljepote] – opet poniznost. Isus sam sebe daje da ga slijedimo… Ponizit ću se pa će nestati sve poteškoće“6. Ponizit ću se, jamačno, „isprazniti se od svega što nije Bog“, kako zapisuje Ivan od Križa, a onda se „napuniti“. „Načelo biti duhovan je od zla se otkinuti, za dobro se zalijepiti. Krjepost karmelićanina – poniznost…“.7 „Poniznost: čista voda da savjest bude visokoga roda. Ona vidi Isusovo lice, a On pak grli čisto srce“.8 Stoga Gerard podcrtava: „Čovjekovo istinito dostojanstvo: strasti zatajstvo“!9 Osim što naš Sluga Božji riječ „poniznost“ i „praznost“ poistovjećuje s terminom „desnudez“, „golost“ Ivana od Križa, podvlači u isto vrijeme eklezijalno značenje „poniznosti“ i „praznosti“. Kada tko postigne „poniznost“, „ispražnjenost“, ostvaruje „puninu“ ljubavi u korist Crkve, Kristovoga otajstvenog tijela: „'Isprazniti se' i 'napuniti se' je u korist drugih… [jer] „pozlaćuje čovječanstvo. Bog ukida progonstvo. Crkva napreduje jer takav život uspješnije djeluje za dobrobit Crkve…“10 Ove misli Sluga 3 Ondje, 008637. 4 Theologia pastoralis, [TP] 003218. 5 TP, 002877. 6 TP, 002878. 7 TP, 002901. 8 Razgovor s Isusom, [RI] 003922. 9 Put k Isusu, [PI] 004826. 10 PI, 002835‐36.

DODATCI

88

Božji jamačno preuzima od Ivana od Križa koji zapisuje da „malo čiste ljubavi vrijedi za Crkvu više nego sva djela“.11

Na temelju navoda iz svoje pismene baštine o značenju poniznosti Sluga Božji podvlači da je Isusovo: „Utjelovljenje novog zemaljskog raja stvaranje“12, da „ponizan nema ništa; ponizan je lagan. Lako leti, lako moli. Djeluje makar i pogriješi jer ga uvijek njegova nemoć tješi“.13 „Ponizan nema ništa ali sve dobiva. Ponizan je prazan sud od sebičnosti“14. Jamačno: „prazan“ jer je slobodan od sebičnosti! Na temelju ovih navoda Sluga Božji zaključuje: „Sva pobožnost i svetost kršćanina je u poniznosti. Stoga poziva kršćanina: „Neka što češće pomisli: 'Ja sam mala mrvica, grli me Isusova ručica. Bez Njega se neću pomaknuti. Može sa mnom što hoće činiti. Kad se naigrao sa mnom ne će me odbaciti, nego u nebo ću uzletjeti... Ali prije nego nas pozlati, za nebo pripremi, On nas po nemilim neprijateljima gnjavi da kao iz spužve iscijedi svu sebičnost, oholost, da ozbiljna bude naša poniznost i za nebo zrelost“15. Ovaj zadnji navod je aluzija na proces „tamnih noći“ Ivana od Križa čiji dinamizam Gerard također opisuje u svojoj pismenoj ostavštini!16

Termin „naigrao“ u tekstu aluzija je na igru s „loptom“, što Sluga Božji posuđuje od Terezije od Djeteta Isusa. Tom metaforom svetica očituje raspoloživost duše da Bog s njome raspolaže kako mu je volja. Stoga Gerad precizira „Želim biti mala ljubičica. Ako Ti je po volji neka budem i loptica…“17

Slijedeći navodi samo potvrđuju što sam dosada rekao: „Koliko mrtvimo nagnuća, toliko smo sposobni Božjih nadahnuća“18; „Ponizan nema ništa, ali sve dobiva. Ponizan je prazan sud od sebičnosti“19. Stoga, budući da je slobodan od sebičnosti „ponizan prah leti kuda ga nosi Duh Sveti. Duh Sveti nas rado nosi k Isusu koji liječi svaku bolest i slabost“20. „Od malog djeteta bit će velik, [odrastao] čovjek, a od poniznog kršćanina veliki svetac“21.

Svi su ovi navodi odjek učenja sv. Ivana od Križa, kao što slijedeći tekst tog svetog učitelja Crkve potvrđuje: „U toj golosti duh nalazi svoj počinak, ništa ne želeći, ništa ga ne opterećuje u usponu prema gore a jednako tako ništa ga ne opterećuje prema dolje, jer se nalazi u središtu svoje poniznosti“22. Slobodan je od sebičnosti!

11 SV. IVAN OD KRIŽA, Duhovni spjev, 28.3. 12 Ondje. 13 Blago duše, [BD] 008569; Th. pastoralis, 003027. 14 Biser mišljenja, [BM] 006961. 15 TP, 003027. 16 ANTE STANTIĆ, Disanje duše, Zagreb 2006., str. 54. 17 RI, 003008. 18 BM, 004312. 19 Ondje. 006961. 20 TP, 003353. 21 PI, 004804. 22 SV. IVAN OD KRIŽA, Uspon na goru Karmel, I,13,13.,


89

„Mali Isus“

Sadržaj izraza „golost – praznost“, „poniznost“, „ispražnjavanje“ i „ponovno

punjenje“ Sluga Božji nalazi uobličenog u jednoj Osobi: u Utjelovljenom Božjem Sinu, koji je upravo po Utjelovljenju postao „Malenim“: „Mali Isus je malen, malen je ostao cijeloga života zbog neizmjerne poniznosti. Sada je također malen te ima za prijatelje one koji su maleni“.23 „Ti si, [Isuse,] mali u djetinjstvu, mali kao mladić, mali kao zreo čovjek…“ Stoga logično slijedi da o. Gerard sadržaj termina „poniznost“ i „golost“ Ivana od Križa u konkretnosti otkriva u jednoj Osobi, tj. u Utjelovljenoj Riječi, Isusu Kristu, koji prema poslanici Filipljanima sv. Pavla: „Ponizi sam sebe uzevši lik sluge…“!24 U toj logici Sluga Božji zaključuje: „Isuse, Ti želiš da budemo djeca a mi želimo da budeš čudotvorna Beba, koji nas tješiš, griješ, hraniš, braniš. Kad na sve ovo mislim neka sam prašak, za prašni ćošak“!25

Utjelovljeni Sin Božji je stoga uvijek „Mali Isus“ zato što se utjelovio. U logičnom slijedu Gerardovog razmišljanja: „Temelj svetosti = poniznost. Bez maloće nema velikoće... Slabost – milost jer nas vodi k Isusu… Bolje je mali prah biti jer još i prah je trun u oku Malog Isusa. Smeta mu da slatko na nas gleda“.26 „Na temelju ništa, poniznosti, gradi Isusu kuću svršenosti“;27 „Mali put: dječja igra“.28 Riječi: „Mali prah“, „Mali put“, jamačno Sluga Božji posuđuje od Terezije od Djeteta Isusa, koji su, u Gerardovoj logici, sinonimi za „golost“ i „poniznost“ Ivana od Križa.

Na temelju navedenih misli iz rukopisa o. Gerarda (a ima ih još u izobilju), tko može poreći da je za o. Gerarda „Mali Isus“ Utjelovljeni Sin Božji: uobličenje poniznosti, golosti?! Kad nasljedujemo njegovu „malenost“, to jest poniznost u Utjelovljenju, nastaje u duši prostor, „praznost“, kako bi se onda duša „napunila“, otvorila djelovanju milosti „Malog Isusa“. Tada naime: “Srce Malog Isusa postaje čudotvorni čokot iz kojeg teče slatko vino koje nije samo piće, nego i jelo. Iz toga vina se izlijeva vrućina koja i zimi grije, koja znojnog rashladi. Lijek od kojeg je jedna kap dostatna da tijelo i duša budu zdravi. Tvornica u kojoj nalazimo oklop protiv sviju dušmana tijela i duše. Na tome se oklopu nalazi sprava sa svirkom [glazbom] da čovjek ne čuje napad dušmana nego najmiliji zvuk najljepših pjesama. On uči da će sve biti iskorijenjeno što nije nebeski Otac posadio. O sebi govori da

23 TP, 003175: „Jesulus factus est parvulus, parvulus manebat per totam vitam ratione infinitae humilitatis; et nunc est parvulus et nunc habet eos ut amicos“ 24 Fil 2, 6‐8. 25 TP, 002805. 26 BD, 0008290‐91. 27 Ondje, 008303. 28 RI, 004081.

DODATCI

90

bez njega ništa ne možemo činiti“.29 Stoga Gerard zaključuje: „Ponizan ne čini ništa nego Isus čini mjesto njega“.30 „Mali Isus je uzeo čovječju narav da čovjek uvidi da ga Bog voli“.31

Isus je „Mali“ i u Euharistiji: „Euharistijski Isus izgleda kao malo dijete s raskriljenim ručicama, koje prosipaju slatke sjajne zrake kako bi svakoga usrećio i zagrlio“.32 Stoga „duša je najsretnija kad je kao dječja. Ništa ne misli, sve zaboravi, ništa ne želi. Bez umora uživa što joj Bog pokazuje. To uživanje je najslađe pjevanje“.33 Stoga: “u svemu sebe zatajit pa ću moći s vama [Isuse i Marijo] pjevati“.34 To jamačno znači: postići sjedinjenje s Bogom, kontemplaciju!

U dosljednosti ovim tvrdnjama Gerard zaključuje: „Ako se želiš radovati na Božić [bilo je na Božić 1904.] "želi biti malo dijete jer dječje srce ne zna za zloću…“35 Zašto "dječje srce ne zna za zloću“? U logici već rečenoga to je zato što je tada duša slobodna od sebičnosti, "prazna“ i stoga raspoloživa „napuniti se“, susresti se s Isusom koji unosi u dušu milost posinjenja, iskustvo radosti, sjedinjenje s Bogom. Stoga „poniznost je čista voda da savjest bude visokoga roda. Ona tada vidi Isusovo lice a On grli čisto srce“!

Kristološko značenje termina „ poniznosti“.

U govoru kojim se Sv. Otac Benedikt XVI. obratio pitomcima velikoga rimskog

sjemeništa 2011. godine ovako je definirao poniznost: „Poniznost je riječ koja ima kristološko značenje: nasljedovati Boga koji silazi sve do mene, koji je toliko velik da nam postaje prijatelj, trpi za mene, umro je za mene. To je poniznost koju od Boga treba naučiti“.36

Kada u svijetlu ove tvrdnje Sv. Oca razmišljamo o „poniznosti“ „Malog Isusa“ o. Gerarda, zar se može poreći da „poniznost“, Gerardov „Mali Isus“ u Utjelovljenju ima jednako tako kristološko značenje? Gerard naime zapisuje: „Kad se sjedinimo s Isusom, koji je 'uvijek mali', tada 'Isusa hranimo našom voljom'. Kad to činimo on raste u nama. Tada Isus sve upravlja tako da ne gledamo, ne slušamo, nego sve [čini] Utjelovljeni Isus“.37 „Ponizan djeluje Božjom snagom“.38 „Što više na Isusa gledaš i o njemu razmatraš On sve više raste u tvojoj duši“.39 „Poniznost – najveće kraljevstvo svijeta, jer [kršćanin] ništa ne

29 BM, 004379. 30 Ondje, 004410. 31 TP, 003220. 32 RI, 004031. 33 BM, 004282. 34 Ondje, 004283. 35 Propovijed na Božić 1904. godine. 36 Osservatore romano,, 4/.III, 2011. 37 DM, 004880. 38 BM, 004308. 39 RI, 003941., 42.


91

čini sam nego sve čini s Isusovom pomoći. Ništa ne griješi, a svašta čini da svakome ugodi. Svačija mu je želja kao da vidi Malog Isusa“.40 „Moj Mali, čekam Te: što ćeš mi pružiti? Ti si se sasvim meni predao, a ja Tebi. Kroz sve Tvoje darove sam se zaslijepio. Dakle opet pruži što hoćeš. Pružite što hoćete, [Isuse i Marijo]. Vodite me slijepog kud i kamo hoćete“.41 Bacimo sebe u vaše ruke [Isuse i Marijo], prije službe, kao što se baca ogrjev. Vi nas upalite da sasvim budemo žrtva Vaše ljubavi…“42 „Majko, uzmi me u krilo uz Malog Isusa pa neka pjevam kao mala ptičica“.43

Mogao bih nizati brojne navode iz pismene ostavštine sluge Božjega o kristološkom značenju poniznosti, „golosti“. Želim samo još istaknuti da Se sve što Sluga Božji navodi predstavlja napose kao komentar učenja sv. Ivana od Križa. Potvrđuje to logično zaključak na prethodne navode: „Toliko budimo savršeni…, čisti od vlage sebičnosti, tj. kao Isus Krist u Utjelovljenju: „ Da s Bogom jedna stvar postanemo... Sebe bacimo u vatreno more ljubavi…“44 Jamačno, s ciljem da izgori sebičnost te postanemo ponizni, velikodušni kao „Mali Isus“!

„ Da ne bi znali za zloću…“

Za ostvarenje Gerardove želje koju sam spomenuo „da ne bi znali za zloću“, to jest: da

bi bili „djeca“ u nasljedovanju „Malog Isusa“, vrijedi slijedeća uputa: „Uzmite malo slamice iz betlehemske štalice i zapalite je da se vaša srca ugriju i operu grdobe srca… i tako ćete biti mila i krasna dječica slična nebeskom Kralju i Božjem Djetiću“.45 Ovim zapisom, u logici s navedenima o „poniznosti“, Sluga Božji zapravo poziva vjernike da prihvate put koji vodi ka slobodi od sebičnosti da bi se u duši nastanila ljubav, što u jednom drugom svom rukopisu Sluga Božji definira, premda drugim riječima: “Mali Isus i Mala Terezije žele da se operemo vodom poniznosti… Oholi nemaju vremena na Isusa misliti jer im je puna glava pitanja što misle o meni, što će misliti o meni“.46 „Dok god nismo čisti od sebičnosti nemamo prave radosti“.47 „Sveti Ivan od Križa uči: tko hoće

40 BD, 008320‐21. 41 BM, 004379. 42 BM, 004386. 43 BM, 004391. 44 BM, 004386. 45 Propovijed na Božić, 1904. godine, 007371. 46 TP, 003353. 47 TP, 002907.

DODATCI

92

nebesku mudrost naučiti i blažen biti neka postane neuko bezazleno dijete. Dakle, daj mi tu malenost…“48

Znači da bi bili: „maleni“, „posjedovali nebesku mudrost“, jamačno – kontemplaciju, treba slijediti učenje sv. Ivana od Križa. Stoga Gerard odlučuje: „Da sam voćka ne bi želio čudesnom biti jer više volim sv. Ivanu od Križa sličan biti“.49 „Isusova poniznost – naša ljepota. Naša sigurnost je također Isusova poniznost da ljepši ostanemo… Našu ljepotu sačuvamo kad u Isusovom svjetlu o ljepoti razmišljamo i kada se ponizimo“.50

„Poniznost“ je dakle u odnosu sa „sjedinjenjem duše s Bogom: „Ubijmo u sebi sebičnost pa ćemo dostignuti sjedinjenost… Koliko umrem sebičnosti toliko živim vjekovječnosti.51 Duša koja prakticira poniznost bori se protiv sebičnosti, postaje „dijete“, postiže slobodu, Sluga Božji definira poniznu dušu kao „čudesni zrakoplov, voćku koja stoji na zemlji, a njezin vrh, to jest glava, je u nebu“.52 „Ponizni su u krilu Isusovu sigurni. Maleni su za nebo sposobni i od Isusa zagrljeni“53. Jamačno jer su „prazni“, slobodni od sebičnosti, slobodni od natruha istočnoga grijeha. Postali su „mali“! Slični Isusu u Utjelovljenju. Postigli su „golost“ Ivana od Križa! Hodaju „Malim putom“ Terezije od Djeteta Isusa. Stoga za Gerarda „Poniznost je svjetlost zato što [kršćanin] po njoj vidi svoju ništotu i Božju divotu“54. Po njoj dobiva „od svega otkinjenje – s Isusom sjedinjenje.“55 „Sve kvari oholost, a sve liječi poniznost… [stoga] „Budi prah svaki mah.“56 Radi se ponovno o slici Terezije od Djeteta Isusa, učenici Ivana od Križa.

Za isti pojam poniznosti, „slobode od sebičnosti“ i duhovni dinamizam koji iz toga slijedi Sluga se Božji služi slikom „cvijeća“ što posuđuje od Terezije od Djeteta Isusa kako bi istakao eklezijalnu dimenziju života ponizne duše: „Mala Terezija nije htjela srebro i zlato biti nego malo cvijeće da raste i kad procvjeta, stane mirisati…“57

Sv. Terezija Avilska tvrdi da između krjeposti: uzajamne ljubavi, odcjepljenja i poniznosti, prvo mjesto treba dati poniznosti“!58

„Poniznost“ oduševljava Gerarda. Svjedoči o tome njegov vlastoručni zapis, između brojnih drugih:

„Isusova poniznost – naša ljepota… Da gledamo sve ljepote moramo se zgaditi na našu ljepotu kad razmišljamo po Isusu [Isusovom duhu]. Našu ljepotu sačuvamo kad u svjetlu Isusovom o njoj razmišljamo i kada se ponizimo, za slobodu duha borimo.“59

48 RI, 003932. i sl. 49 Ondje, 003166. 50 Ondje, 002878; 002901. 51 TP, 003083. 52 TP, 002819. 53 BM, 004410. 54 RI, 004195. 55 RIM, 004119. 56 RIM, 003969. 57 RI , 004060. 58 SV. TEREZIJA OD ISUSA, Put savršenosti, IV, 4. 59 TP, 002878., 002901.


93

Stoga: „Istinito dostojanstvo – strasti zatajenje.“60 „Ponizan želi da ga Bog očisti i po svome ukusu nakiti“61.

„Vjera, ufanje i ljubav: to troje“

Gerardov već spomenuti izraz: „Paljenje slamice iz betlehemske štalice…“ kako bi se „ugrijali i oprali srce od grdobe te postali krasna dječica slična nebeskom Kraju“ odnosi se

na bogoslovne krjeposti: vjeru, ufanje i ljubav. To su krjeposti koje, na temelju posvetne milosti, vode k “slobodi od sebičnosti“. Pomoću krjeposti vjere, ufanja i ljubavi treba „upirati pogled na „Malog Isusa“, koji je po Utjelovljenju postao „malen“. Od njega učiti kako postati „krasna dječica slična nebeskom Kralju“. Stoga Gerard nebrojeno puta izgovara: „Pazi na Isusa!“ i upućuje druge da paze na Isusa, vjerom, ufanjem i ljubavlju62. Zar „pazi na Isusa“ nije isti što „atención amorosa (ljubavna pažnja)“ Ivana od Križa?!

Prvotna nadahnuća, motivacije za pokretanje dinamizma vjere ufanja i ljubavi, treba

crpiti iz Evanđelja. „Bogu služiti po Evanđelju. To će se dogoditi ako ćemo voljeti samoga Isusa. Njegova volja naša volja. Njegovo djelo naše djelo“.63 Od dvije volje postaje jedna, kako tvrdi sv. Ivan od Križa! Stoga Gerard tvrdi: „Tko vjeruje, sve savlađuje. Vjerujem da me miluješ kad mi patnje šalješ“.64 Vjera Boga vidi, ufanje ga pamti, a ljubav ga voli. To su Božji darovi jer otvaraju put u „mistiku“. Gerard potvrđuje ovu svoju tvrdnju oslanjajući se na učenje sv. Terezije. Ovako je sv. Terezija opisala duhovni život u djelu „Zamak duše“: „Tko živi iz vjere taj ne mozga, nego samo Boga i istine gleda… Malen ne zna razmatrati nego samo gledati…To će Bog sa mnom učiniti ako ću malen biti…“65 Učinak će slijediti: „Pravo poboljšanje: sebične ljubavi uništenje.“66 „Riječ ljubav je samo za Boga jedino miloga“, 67 stoga: „Ljubav nema granice, nema stanice. Vazda napreduje, a u gorkom se naslađuje. Ovakva ljubav otvara sve tamnice, zemaljskim rajem čini sve bolnice, dijeli svakome milosrdno srce.“68 Zar ovaj navod nije odjek tvrdnje sv. Ivana od Križa: „Malo čiste ljubavi vrijedi za Crkvu više nego sva djela?“ Gerard, kao takav, pun ljubavi, bio je

60 Put k Isusu, 004826. 61 TP, 003178, 003170. 62 „Pazi na Isusa“ su riječi koje Gerard nebrojeno puta zapisuje i izgovara. Usvojio je te riječi od Ivana od Križa:“Atencion amorosa“ 63 PI, 004465 64 RIM, 004001. 65 TP, 002835‐36 66 TP, 002962. 67 BD, 008303 68 BD, 003286

DODATCI

94

prepoznat ne samo od somborskoga katoličkog puka nego i od pravoslavnih vjernika, koji su mu se obraćali u svojim duhovnim potrebama. Koliko su ga u Somboru i okolici cijenili svjedoči činjenica da su njegove posmrtne ostatke ispratilo na vječni počinak desetak tisuća građana Sombora i okolice!

Kad se Sluga Božji obraća, osim vjernicima, i svojoj subraći, potiče ih da motivacije za dinamiziranje vjere, ufanja i ljubavi traže, osim u Božjoj riječi, također u Pravilu Reda jer „Svaka riječ Svetoga pisma i svaka riječ karmelskog pravila je puna mistike…“69 Pravilo pak treba čitati u svjetlu učenja obnovitelja Karmela: sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa. Njima će, kasnije, biti pridodana „Povijest jedne duše“ Terezije od Djeteta Isusa.

Bogoslovne kreposti ostvaruju „sjedinjenje duše s Bogom“, jer se po njima ljudska volja potpuno sjedinjuje s Božjom. Tada se od „staroga Adama“ postaje „novi Adam“ – Isus Krist – koji je, kako već znamo, za Gerarda uvijek „Mali“ jer se u Utjelovljenju ponizio. Po mjeri su‐oblikovanja „Malenom“ Isusu vjerom, ufanjem i ljubavlju postiže se „sjedinjenje duše s Bogom“, što je isto što, kako Gerard tvrdi: „Voljeti samo Isusa.“ Dinamizam putem bogoslovnih krjeposti postaje efikasan snagom milosti i djelovanjem Duha Svetoga jer: „Tijelo bez duše ne može živjeti. Duša bez Duha Svetoga ne može živjeti…“ Stoga Gerard piše o sebi: „s Malim letim i s Golubom Svetim…“70 Kad se snagom milosti vjere, ufanja i ljubavi, vodstvom Duha Svetoga dogodi da zavolimo Boga, tada je “Njegova volja naša volja, a Njegovo djelo naše djelo“,71 kao što uči Ivan od Križa! Duša je sposobna za „ujedinjenje s Bogom“ jer, dodaje Gerard, ako duša usvoji program što nudi, tj. ako „dinamizira“ život bogoslovnim krepostima, podlaže se vodstvu Duha Svetoga, slijedi učenje Božje riječi i učenje spomenutih učitelja Crkve, postaje „malena“ i otvara si put za ulazak u petu odaju „Zamka duše“ sv. Terezije Avilske, jer: „Ništa bolje od Isusove volje. Dakle, to želimo. Tako će gadna gusjenica, tjelesni život postati lijepi leptir.“72 To jest, postati jedno s Isusom, kako to opisuje sv. Terezija Avilska u petim odajama svoje knjige „Zamak duše“ odnosno: „iz gadne gusjenice svilca postati lijepi leptir, tj. kao Isus Krist.“

Gerard osobno tako surađuje sa snagama milosti, snagama vjere, ufanja i ljubavi, prakticiranjem Karmelskoga pravila, u svjetlu učenja Ivana od Križa i Terezije Avilske, s poticajima Duha Svetoga, da izgleda da je stigao u pete odaje zamka duše. Da se iz „gadne gusjenice“ pretvorio u lijepog leptira.73 Sjedinio se s Isusom, prema onome što o tome piše sv. Terezija u petim odajama Zamka duše. Na više mjesta svojih rukopisa Sluga Božji priopćuje da je „Dobio nebeske slasti u kojima pamet ostaje, ali je nećemo [koristiti]. Pamet mora počivati i dati mjesto vjeri. Vjera Boga vidi, ufanje ga pamti, volja ga voli. To su Božji darovi“.74 U petim odajama Zamka duše sv. Terezije Avilske ostvaruje se optimalni

69 BM, 004408; 004424. 70 Bilješke na hrvatskom jeziku, 004506 i sl. Ima brojnih zapisa u pismenoj ostavštini sluge Božjega koji neprestano naglašavaju važnost duha Svetoga u duhovnom životu! 71 BM, 004465. 72 004825 73 SV. TEREZIJA AVILSKA, Zamak duše, V. odaje. 74 RIM, 0040722


95

spoj kontemplacije i akcije jer tada se na sve „gleda očima Isusovim i djeluje Isusovim rukama“.

Sluga Božji upozorava da, iako život po vjeri, ufanju i ljubavi pod vodstvom Duha Svetoga otvara put stjecanju poniznosti, „golosti“, krči put „sjedinjenju duše s Bogom“, da duša postane kao „Mali Isus“, da taj program uključuje i „tjelesno odricanje“. Stoga na putu duhovnoga života ima mjesto i pokora, odricanje, ali Gerard upozorava sa sv. Ivanom od Križa „da 'živinsko' mrtvenje na koje nas tjera naslađivanje [uživanje] nije odricanje na koje upućuje sv. Ivan od Križa.“75 „Sv. Ivan od Križa uči da ne ostanemo kod osjetnosti, koja vara, nego predajmo se potpuno vjeri!“76 Drugim riječima, što je važno zapamtiti, mrtvenje za Gerarda nije mazohizam, nego je odricanje od sebeljublja. „Doziranje“ odricanja je u logici postizanja stupnja poniznosti, malenosti, da bi dosegli „sjedinjenje duše s Bogom“. Stoga zapisuje: „Sv. Ivan od Križa daje savjet da budemo odlučni boriti se sa svim strastima za ljubav Božju! ... Što je isto što težiti „golosti“: boriti se, zemaljsko iz srca izbacivati, darove u srce primati, od darova ljubavi gorjeti, sebe ne štedjeti, žrtvom biti.“77 Ove zadnje tvrdnje Sluge Božjega su vrlo važne jer poriču epitet što su mu neki „prilijepili“ – da je „tebaitski svetac“!

„Isus vodi po trnju…“

„Tko Boga voli ne traži u Bogu slast [duhovnu radost], nego Boga, Križ Isusov, kako bi mu ljubav bila sigurna.“78 Stoga, dodaje Gerard, treba prolaziti kroz duhovno pročišćavanje da bi postigli golost, što sv. Ivan od Križa naziva „Tamnim noćima“. U tom se procesu zapravo događa „oslobađanje od sebičnosti, pražnjenje i ispunjavanje“. Bez toga pročišćavanja nema slobode od sebičnosti, nema „malenosti“, nema dara kontemplacije! Nema efikasne djelatnosti.

Sluga Božji stoga ističe da je onaj tko hoće „biti mali“ usporediv s „mekanim voskom“ te ulazi u pete odaje „Zamka duše“ sv. Terezije Avilske. Stoga Gerard, citirajući pete odaje sv. Terezije Avilske, preplićući ih s učenjem sv. Ivana od Križa, ovako definira cijeli proces tamnih noćiju koje vode do stanja mistike: „Mistika je mekani vosak u koji se utiskuje Mali Isus.“ Na ovaj tekst sv. Terezije iz petih stanova „Zamka“ nadovezuje se učenje sv. Ivana od Križa: „Dok se to ne postigne treba podnijeti mnoge muke čišćenja… Isusak vodi po trnju da izbode dušu, da isteče što za njegov stan ne dolikuje. Tvrd vosak izmrvi sa suzama pokore… Kad je Isusak u dušu utisnut, tada čovjek gleda, čuje, radi, s očima Isusovim.“79 Jamačno postiže kontemplaciju!“ Sjedinjenje duše s Bogom, najbolji način djelovanja!

U tom procesu odlučujuću ulogu imaju „bogoslovne kreposti“, osobito bogoslovna krepost ljubavi. Prema sluzi Božjem, „hodanje po trnju“ snagama vjere, ufanja i ljubavi

75 BM, 004478. 76 TP, 003328. 77 TP; BH, 006881. 78 BM, 004283. 79 BM, 004281.

DODATCI

96

znači: „Vaditi iz sebičnosti sve sile tijela i duše. Ako nešto ostane i pogreške se dogode, neka poniznost izvuče, tj. Isusove kreposti nabavljati a svoje pogreške izbacivati. Treba paziti na ono što je Isusovo i samo to slijediti. Baš u onome što je za svijet ludost. Bog je tamo gdje je sebičnost uništena.“80 „Ako nam je živa vjera Bog nam u dušu zlato sipa.“81 Stoga: „Na ljubavi žeravu bacimo svoju volju… Svako mišljenje i pomicanje neka je ogrjev za vatru ljubavi.“82 „Ljubav je zrak duši da je ništa ne uguši… Od toga zraka treba u izobilju imati da možemo s njime i druge oživjeti… Tko ljubi zemlja mu je nebo: od svega se kidati pa u ljubavi plivati. Sv. Terezija Avilska je u ljubavi plivala i tako se radovala i od ljubavi umrla… Sve je mučno što u ljubavi nije umočeno. Tijelu treba stan, a duši Ti sam.“83 Kad je „sebičnost uništena, hodanjem po trnju“ slijedi „sjedinjenje s Bogom: „s Bogom se sjedinjuje tko je od sebičnosti oslobođen. Nas nestaje, naša osoba s Njime jedna postaje u pogledu djela jer On djeluje u nama. Moj Mali, neka sam mali. Ti si male milovao.“84 Dinamizmom vjere, ufanja i ljubavi treba u konkretnosti stići do osluškivanja Duha Svetoga u kontemplaciji: “Lakše je slušati nego razmatrati, stoga neka karmelićanin [pa i svaki kršćanin učenik sv. Ivana od Križa] više sluša Duha Svetoga nego što razmatra. Duh Sveti je Učitelj svake istine.“85

Iskustvo „sjedinjenja duše s Bogom“

Sv. Ivan od Križa tvrdi da: “Jedan od glavnih razloga radi kojih se duša želi rastaviti od tijela i biti Kristom jest da licem u lice vidi i razumije, ondje na izvoru, duboke putove vječnoga otajstva Utjelovljenoga, jer je već u tome dio blaženstva. Sam naime Krist, prema sv. Ivanu, govoreći s Ocem kaže: 'Ovo je vječni život: spoznati Tebe jedinoga i pravoga Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista' (Iv 17, 3). Kao što osoba koja izdaleka dođe radi neke osobe najprije nastoji da vidi osobu koju ljubi i da s njome govori, tako prva stvar što duša, došavši do mogućnosti da vidi Boga, želi obaviti jest da upozna i promotri dublje tajne i otajstva Utjelovljenoga i pradavne putove Božje koji vode k Utjelovljenomu.“86

Držim da je ova misao Ivana od Križa, na temelju izloženoga u ovom prikazu, bila misao vodilja koju slijedi Sluga Božji kada stavlja u središte svoga života i pisanja sustav učitelja Crkve u kojem je Utjelovljeni Sin Božji, po svome poniženju u Utjelovljenju, „uvijek Mali“, put, uzor, nadahnuće… “Prolaženje kroz

80 BM, 004552. 81 Milosrdnost, 004830. 82 BM, 0004530. 83 RIM, 004117‐004119. 84 Sjedinjenje, 004453. 85 TP, 002829 86 SV. IVAN OD KRIŽA, Duhovni spjev, strofa 37,1.


97

tamne noći…“ Jednako tako u ovom navodu sv. Ivana od Križa nalazi se odgovor svima koji duhovni

lik o. Gerarda nisu otkrili, posebno za vrijeme prilagodbe zakonodavstva karmelskoga reda Zakoniku crkvenoga prava iz 1917. godine. Događalo se tada nešto slično „prilagođenoj obnovi“ među redovnicima poslije II. vatikanskog sabora! Gerard je, dosljedno svojim pogledima, „skriven u Bogu“, „ponizan“, tj. odcijepljen od svega, u „Malom Isusu“, Utjelovljenoj Božjoj Riječi, živio po mistici karmelskih učitelja Crkve, a nije bio potpuno prepoznat za zemaljskog života, u doba kada se zakonodavstvo reda prilagođavalo novom crkvenom zakoniku. Ipak ne zamjera nikomu što u svoje doba nije potpuno prepoznat. Svi doduše priznaju da Gerard „mnogo moli i djeluje… ali u isto vrijeme, u to doba, priznaju da ga ne uspijevaju razumjeti...“87 Gerard se ne brani ali zapisuje: „Ja se želim pretvoriti iz vode u vino kao voda u Kani galilejskoj.“88 Gerard zapisuje svakog 25. u mjesecu, kad se priprema za slavlje sv. Mise o Malom Isusu: „Bog je dao jednome od naših milost sjedinjenja s Bogom.“89 Cjelovitije poznavanje njegova lika počelo je tek kad je otpočeo postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim!

Ovaj sažeti osvrt na život sluge Božjega, a posebno osvrt na njegovu pismenu ostavštinu, koja je u mnogome autobiografijskog obilježja, vodi ka zaključku da u njemu imamo ne samo čovjeka koji je nastojao živjeti po učenju velikih mistika Crkve, nego da je u isto vrijeme odvažio pisati o duhovnosti tih istih mistika, i to na hrvatskom jeziku. Doduše on piše ikavicom bunjevačkih Hrvata, koju je naučio u krugu svoje obitelji, a svoju formaciju, redovničku i svećeničku, primao u Austrougarskoj monarhiji, bez školovanja na materinskom jeziku. U svakom slučaju njegova pismena ostavština je novost pod našim podnebljem! Nitko, pod našim podnebljem, prije njega, nije pisao o mistici spomenutih triju učitelja Crkve!

Kršćanstvo ima budućnost ako bude mistikā

Poznata je mišljenje uglednog teologa Rahnera prema kojoj kršćanstvo ima budućnosti ako u njemu bude mistikā!

Stoga, da li mistika koju predlaže Sluga Božji Gerard Tomo Stantić, na temelju učenja mistikā svetih Terezije Avilske i Ivana od Križa te „Malog puta“ Terezije od Djeteta Isusa, može pridonijeti da u svijetu bude mistika koji bi pomogli kršćanstvu da bude „kvasac“ u svijetu kako je to želio Krist Gospodin?

87 Dopis somborskog poglavara upućenog ocu Generalu Reda. 88 Put blaženstva, 003578. 89 Ljetopis somborskog karmelskog samostana u godinama 1904.‐1925.

DODATCI

98

Ako je istina da „Otajstvo bezakonja […] djeluje kroz djelovanje oholosti u čovjeku“,90 onda je izvjesno da „mistika“, o kojoj je Sluga Božji Gerard Tomo Stantić napisao brojne stranice, ima svoje značenje za „ozdravljenje od oholosti“, za to da u svijetu bude mistika koji su po mistici postali djeca u značenju Isusove poruke u Evanđelju.

U liku „Malog Isusa“, zapravo u poniženju Sina Božjega u Utjelovljenju, Gerard tvrdi da se nalazi ključ oslobađanja od oholosti, kao posljedice „istočnoga grijeha“. Identitet Gerardovog „Malog Isusa“ je zapravo Utjelovljeni Sin Božji, koji je oličenje slobode od navezanosti, od sebeljublja te, ako ga nasljedujemo, oslobađamo se od raznih oblika grijeha u „strukturi grijeha“. Oslobađamo se od „sebeljublja koje je 'otrovni humus struktura grijeha', podloga za udruženo činjenje zla…“91

Kad vrjednujemo Gerardov govor o mistici triju učitelja Crkve moramo voditi računa o konkretnim okolnostima, o njegovoj obrazovanosti, o vremenskom razdoblju, o vjerničkom slušateljstvu kojemu se obraća, osobito svakoga dvadeset petoga u mjesecu kada slavi Euharistiju i propovijeda o „Malom Isusu“. Njegovo je slušateljstvo u Somboru obični puk, pretežito seljački, jedva pismen u njegovo doba. Redovnička pak zajednica kojoj predsjeda je malobrojna i skromna, a on poznaje materinski jezik onako kako ga je naučio u obitelji Bunjevaca Hrvata. U takvim konkretnim okolnostima izvori na koje se oslanja nisu prevedeni na hrvatski jezik niti su mu poznata djela spomenutih mistika na originalnom jeziku, nego u prijevodima: latinskom, njemačkom ili mađarskom. Unatoč svega toga, on je uspio ne samo poznavati mistiku, po njoj živjeti, nego „populazirati“ mistiku triju spomenutih učitelja, približiti ju običnome puku, predložiti putove mistike koji oslobađaju od „otrovnoga humusa struktura grijeha“,92 da bi postali djeca u evanđeoskom značenju te riječi te „mirisali svijetu“ i tako pridonijeli budućnosti kršćanstva u svijetu.

o. Ante Stantić, ocd

90 T. MATULIĆ, Otajstvo bezakonja kroz djelovanje oholosti u čovjeku, u: Kana. Kršćanska obiteljska revija, XLII., lipanj 2011., 14.‐15. 91 Ondje. 92 Ondje.


99

KARMELA CVIJETE

Himan Prve Večernje slavlja svetkovine Blažene Djevice Marije od Gore Karmela

5. Boraca oružje, ti nepobjedivo, ratovi bjesne škapular neka nas brani. 6. Podaj u sumnjama siguran savjet: stalnu utjehu! Budi nam spasom u nedaći.

7. Slatka Majko, Karmela Gospo, narod svoj raduj blaženstvom što ti ga uživaš. 8. Ključu i vrata vječnoga raja, vodi nas tamo, slavom okrunjena Majko. Amen.

Omogućio:

Karmel sv. Josipa, Breznica Đ.

NAJAVE

100

NAJAVE 16. srpnja 2011.: Blažena Djevica Marija od Gore Karmela, Majka I Kraljica našega Reda, svetkovina. Sombor: Svečane svete mise na svetkovinu predslave u 9,00 sati na mađarskom jeziku preuzvišeni gospodin János Pénzes i u 11,00 sati na hrvatskom jeziku preuzvišeni gospodin Stanislav Hočevar. 20. srpnja 2011.: Sv. Ilija prorok, otac i vođa našega Reda, blagdan. Zidine – Buško jezero: svetkovina, zaštitnik. Svečanu sv. misu u 11.00h predslavit će mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u RH, a na misi će pjevati klapa „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice. Večernju misu u 18.00h predslavi o. Provincijal. 6. – 14. kolovoza 2011.: Devetnica Velikoj Gospi. Remete – Zagreb.

Svete mise u 18.00 sati predslavit će i o slijedećim temama propovijedati: 1. dan: Subota, 6. kolovoza 2011. O. Vjenceslav Mihetec, ocd: «Bog nas

odijeva u svjetlo svoga lica», 2. dan: Nedjelja, 7. kolovoza 2011. O. Viktor Grbeša, ocd: «Štovanje Blažene

Djevice Marije u Karmelu», 3. dan: Ponedjeljak, 8. kolovoza 2011. O. Antonio Mario Čirko, ocd:

«Škapular Blažene Djevice Marije od Gore Karmela – dar i povlastica», 4. dan: Utorak, 9. kolovoza 2011. O. Franjo Podgorelec, ocd: «Škapular

Blažene Djevice Marije od Gore Karmela – simbol», 5. dan: Srijeda, 10. kolovoza 2011. O. Stjepan Vidak, ocd: «Duhovne

vrijednosti Karmelskoga Škapulara», 6. dan: Četvrtak,11. kolovoza 2011. O. Dario Tokić, ocd: «Sveti oci pape o

Karmelskom Škapularu», 7. dan: Petak, 12. kolovoza 2011. O. Zdenko Križić, ocd: «Rasprostranjenost

Karmelskog škapulara u Crkvi», 8. dan: Subota, 13. kolovoza 2011. O. Jakov Mamić ocd: «Škapular Blažene

Djevice Marije od Gore Karmela danas» i 9. dan: Nedjelja, 14. kolovoza 2011. Preuzvišeni gospodin Juraj Jezerinac,

vojni biskup: «Odjeveni u odjeću Škapulara očekujemo slavu Uskrsnuća». 7. kolovoza 2011.: Sv. Albert de Trapani, prezbiter prije Obnove, spomendan. 9. kolovoza 2011.: Sv. Terezija Benedikta od Križa (Edith Stein), djevica i mučenica, suzaštitnica Europe, OCD, blagdan. 15. kolovoza 2011.: Uznesenje Blažene Djevice Marije – Velika Gospa, svetkovina. Remete – Zagreb. Svetu misu u 18.00 predslavi uzoriti gospodin kardinal Josip Bozanić.


101

12.‐23. kolovoza 2011.: Hodočašće karmelske mladeži na Svjetski dan mladih u Madrid i na karmelska svete mjesta. 20. kolovoza 2011.: Sv. Stjepan kralj. Sombor. Zaštitnik crkve i samostana. 26. kolovoza 2011.: Probodenje srca naše Sv. Majke Terezije, za sestre spomendan. 29. kolovoza – 4. rujna 2011.: Međunarodni terezijanski kongres o knjizi „Put savršenosti“. Avila (uz mogućnost on‐line praćenja na španj., eng., franc., tal. i polj.: http://www.citesavila.org/web/en/index.asp). 1. rujna 2011.: Sv. Terezija Margareta od Presvetog Srca Isusova (Redi), djevica, OCD, spomendan. 8. rujna 2011.: Rođenje Blažene Djevice Marije – Mala Gospa. Krk: Prvi redovnički zavjeti novaka HKP‐e i redovničko oblačenje te ulazak u novicijat postulanata HKP‐e. 12. rujna 2011.: Bl. Marija od Isusa (López RIvas), djevica, ocd, spomendan. 16. – 18. Rujna 2011.: Vikend u Karmelu. Remete – Zagreb: Duhovna obnova za mladiće. 17. rujna 2011.: Sv. Albert Jeruzalemski, biskup i zakonoša našega Reda, blagdan. 29. rujna 2011.: Sveti Mihael, Rafael i Gabrijel, arkanđeli. Split – Kamen: zaštitnici župe. 1. listopada 2011.: Sv. Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica (Martin), djevica i crkvena naučiteljica, zaštitnica misija, ocd, blagdan. 15. listopada 2011.: Sveta Terezija od Isusa, djevica i crkvena naučiteljica, naša Majka, OCD, svetkovina. Remete – Zagreb: Svečani redovnički zavjeti trojice klerikā HKP‐e: br. Danijela Saleškog od Božje ljubavi (Čolo), br. Jakova od ljubavi (Kuharić) i br. Stipe od Presvetoga Srca Isusovog (Tomić). 16. – 21. listopada 2011.: Duhovne vježbe HKP sv. O. Josipa. Zidine – Buško jezero. Tema: "Terezijin nauk o molitvi u 'Putu k savršenosti" (voditelj: o. Zdenko Križić, OCD).

SADRŽAJ

102

T. NELSON, Naša Gospa od Gore Karmela, 1980.


103

SADRŽAJ

RIJEČ OCA PROVINCIJALA 1

PROVINCIJALNI KAPITUL 2

SA SJEDNICA PROVINCIJALNOG SAVJETA 12

IZ GENERALNE KUĆE 14

OBAVIJESTI 18

PRILOZI 19

IZ ZAJEDNICA BRAĆE 48

IZ SESTARSKIH KARMELA 58

SVJETOVNI RED – OCDS 84

DODATCI 86

NAJAVE 100

SADRŽAJ 103

SADRŽAJ

104

KARMELSKI VJESNIK God. XXXI (2011.) br. 2

Glasilo hrvatskih karmelićana i karmelićanki OCD i Svjetovnog reda OCDS *

Izdavači: Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa

Udruga „Bl. Alojzije Stepinac“ bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Svjetovni red OCDS HKP

*

Urednik: Dražen‐Marija Vargašević, OCD ([email protected])

Naslovnica: Darko Antoš

Na uređenju broja 2./2011. surađivali su:

Mario Karlović, Vatroslav Krešić, Josip Pavlović, Ivan Pleše i Tihomir Radan. *

Česmičkoga 1, HR – 10000 Zagreb; Tel. (01) 4500‐500; Fax. (01) 4580‐953 E‐mail: [email protected]

http://www.karmel.hr

karmelski vjesnik 2-2011

Documents