Dr. Josip (Teofil) Harapin O. F. M.: RAZVITAK FILOZOFIJE KOD HRVATA 1. Filozofska nastava kod Hrvata uobe. Poetci filozofsko nauku bili su doneseni u Hrvatsku zajedno s kranstvom i crkvenopravnim ustanovama sa Zapada. Ovamo spadaju u prvom redu biskupske (katedralnu) i samostanske kole. U t i m su se kolama, kao i u zapadnjakim krajevima, predavalo takozvane septem artes liberales, o kojima govori ve Marcian Capella (oko 430.), a kasnije i Kasiodor (oko 477570.) u svom djelu Institutiones divinarum et saecularium lectionum. u kojom te znanosti dieli u sermocinales. t. j . u gramatiku, dialektiku i retoriku, a onda u reales, t. j. u aritmetiku, geometriju, muziku i astronomiju. Prvo tri su sainjavale poslije trivium, a druge e t i r i kvadrivium. Ovdje ne emo izpitivati, koliko je uspjelo Karlu Velikom, dok je gospodario i Hrvatskom, kao i kasnije narodnim vladarima, poevi od Tomislava (oko 91028.) i dalje, proiriti puku prosvjetu, jer imamo pred oima samo filozofiju. U glavnom dolaze u obzir katedralne i samostanske kolu. Tu pak treba napose spomenuti benediktinske, dominikanske, franjevako, pavlinske i kasnije isusovake kole. a) Benediktinci su se naselili ponajprije po naim obalama Jadranskog mora. Ve g.530. u solinskom crkvenom saboru spominju se njihovi samostani, a pod konac 12. stoljea bilo je na hrvatskom "zemljitu preko 30 njihovih samostana, Oni su za nas veoma zasluan Red. jer su osjeali s narodom, gojili slavensku liturgiju i glagolicu. a medu narod i r i l i prosvjetu. Kako je svaki njihov samostan (opatija) bio nezavisan o drugom, morao je svaki imati i svoju kolu i knjinicu. Te su kole daleko nadvisivale spomenute katedralne kolo. Tu su se odgajali djeaci ili za sam Red (schola intenor) ili za svjetska zvanja (schola exterior) Kako su se u njihovim kolama predavale

154 artes liberales, jasno je, da su njihove kole doprinosile znatan dio za poznavanje filozofije i kod onih mladia, koji se nisu odgajali za sveeniko zvanje, jer su svi aci morali prouiti bar trivium, dok su se bolji priputali na kvadrivium. No ve za nastupa prosjakih Redova u 13. stoljeu benediktinci su s razliitih uzroka mnogo izgubili na svom uplivu i njihova su mjesta zauzimali redovnici drugih Redova. No za hrvatski narod i njegovu prosvjetu imadu benediktinci neumrlih zasluga. b) Dominikanci naselili su se najprije po naem primorju, a g. 1229. doveo ih je u azmu zagrebaki biskup Stjepan II. No i u Zagrebu ih nalazimo ve g. 1241. u Vlakoj ulici (dananji orfanatrofij). U poetku Reda njegovi su uenjaci Roland kremonski (1229.58.), Rikard Fishacre, Hugo a S. Caro (St. Cher). Petar de Tarantasia (1225.76.), koji je postao papom (Inocent V.), Robert Kilwardby i drugi prianjali uz staru augustiniansku kolu. No iza Alberta Velikog, a napose iza sv. Tome Akvinca koji je stao posve na peripatetiku stranu i pokranio Aristotela, dominikanska se kola sve vie zagrijavala za aristotelizam, koji se je po smjernicama sv. Tome jednostavno prozvao tomizmom. Red je taj tomizam svim svojim lanovima naloio kao slubenu filozofiju ve na oboj skuptini Reda u Milanu 1278., a i kasnije je to bilo esto puta ponovljeno. Nema, dakle, sumnje, da su i kod nas dominikanci bar pod konac 13. vieka prigrlili aristotelovsko-tomistiki pravac u filozofiji i teologiji. Veliki glas stekla je napose njihova dubrovaka kola, u kojoj se kao uitelj spominje filozof Rajmund Zamanja (oko 1587.1647.), a jo vie ona u Zadru, koja je bila 1553. na skuptini Reda u Rimu izjednaena s ostalim visokim kolama Reda. Tu je kolu zatvorila francuzka vlada 1808. G. 1887. bio je u Dubrovniku osnovan Studium generale, ali je ve 1920. bio skuen na studium provinciale. spomena je vriedno i to, da su dubrovaki dominikanci upravljali i ilirskim zavodom, koji se nalazio u Sant'Angelo u Italiji (brdo Gargano u Apuliji). c) Franjevci su se doselili veoma rano iza svoga osnutka u nae krajeve. Prvi samostani na naoj obali i otocima ulaze u novu hrvatsku redodravu (Provincia Sclavoniae), koja 1260. ima etiri kustodije: dubrovaku, zadarsku, rabsku i istarsku. U to i s t o vrieme spada zagrebaka kustodija ugarskoj provin-

155 ciji, dok samostani u jugoiztonoj Hrvatskoj (Bosni i Hercegovini) ine od 1340. posebnu vikariju, iz koje su 1514. diobom nastale provincije Bosne Hrvatske i Bosne Srebrenike. Kod nas su se franjevci mnogo brinuli za puku prosvjetu (Izp. Fran Plevnjak, Prilozi za kulturnu poviest hrvatskog sveenstva, Zagreb 1910., str. 39, 44, 46, 47, 48), a vodili su i mnoge srednje kole (n. dj. 121131). No i oni su se morali brinuti za filozofsku i teoloku naobrazbu svega podmladka. U Zagrebu je g. 1670. obstojao za franjevce studium generale secundae classis, gdje su se odgajali profesori filozofije i teologije. G. 1681. bio je taj studij podignut na stupanj studium generale primae classis. Kandidati su morali uz druge vjebe izradili i pismenu disertaciju, koju su morah dati u tisak i javno braniti svoje teze. Takovih tiskanih teza imade jo i danas u pojedinim samostanskim knjinicama. Zauzimanjem o. Simona Mecia iz Poege osnovan je ovakav studij i za franjevce u Slavoniji odobrenjem kralja, Reda i sv. kongregacije De propaganda fide iz g. 1722. Sama kola bila je otvorena u Osieku 1735. Od te godine do g. 1800, djelovalo je na tom zavodu 33 generalnih lektora. 116 provincialnih lektora za bogoslovlju, a 162 lektora za filozofiju. (P. Joseph a Possega, Saecula seraphica, Essekini 1777. pod slovom Y, i N. N., Brevis memoria Provincije Capistranao, Budae 1857, str. 8). d) Pavlini su se naselili i u Hrvatskoj, a imali su samostane u akovcu (sv. Jelena), Lepoglavi, Remetama, Krievcima, Sveticama, Kamenskom, Dubici i drugdje. Najglasovitijim im je kod nas postao samostan u Lepoglavi, jer su tamo ve u drugoj polovici 16. stoljea otvorili gimnaziju, a polovicom 17. stoljea obstojala je tamo visoka kola i filozofija. Dakako, da je uz pavline Hrvate bilo tamo i Madara. Od profesora Hrvata sauvana su nam ova imena: L. Jambrekovi, I. Stani, A. Turkovi, G. Malei, . Krznari, J. Strui, M. Kupini, A. Koljeni, F. Jurjevi, P. poljari, S. Demi, A. Gui, Stj. Kovai, N. Mikuli, I. Kolari, F. Galovi, N. Benger, J. Tuci. J. Nori, P. Hercigonja, F. Kovai, G. Tomai, S. Kovai, A. andori, P. Martinovi, F. Jozefovi. Ta visoka kola imala je pravo podjeljivati akademske stupnjeve. Tako je prvi doktorat iz filozofije g. 1674. postigao neki fra Ladislav to je uspjeno obranio Landar, ueni Adalberta Turkovia, nakon

svoju tezu o tomistikoj predeterminaciji protiv oponenta, koji je bio glavom general Reda, Kery. Poznato je i to, da su na lepoglavsku akademiju dolazili uiti i madarski pavlini, pa su Hrvati imali za hrvatski teaj posebnog uitelja.

e) Isusovci su nedugo iza svog osnutka doli u nae krajeve, ponajprije u Dubrovnik, gdje se ve poetkom 17. stoljea spominje Dubrovanin o. Ignacije Tudisi kao uitelj filozofije. G, 1684. imadu isusovci u Dubrovniku svoju kolu, koju nazivahu kolegij. Tu je bio uveden 1749. filozofski teaj, gdje je pouavao O. Vlaho Boli. Isusovci su u filozofiji redovito sliedili Aristotela, zapravo Tomu Akvinca. Teaj filozofije trajao im je tri godine, u kojima se u glavnom prola ciela Aristotelova filozofija. Osim dubrovakog kolegija obstojali su i kolegiji u Zagrebu, Poegi i u Varadinu. U Zagrebu su uz gimnaziju osnovali i akademiju (1607.), na kojoj se uz teologiju predavala i filozofija. Prvi profesor filozofije bio je 1662. Stjepan Glava, a ve prve godine bilo je na filozofskom teaju oko 50 sluaa. Kako je poznato, g, 1773. bio je isusovaki Red ukinut, ali zato nije propala njihova muka i od njih osnovane kole, nego su prele samo u druge ruke. Tako je bilo i s akademijom u Zagrebu, pa su ovdje nastavili predavanja svjetovni sveenici. Tako znamo, da je pod konac g. 1773, bilo upisano 29 sluaa za etiku i fiziku, a 71 za logiku, metafiziku i matematiku. Tri godine kasnije (1776.) osnovala je Marija Terezija u Zagrebu kr. akademiju (zapravo sveuilite) s tri fakulteta: teolokim, juridikim i filozofskim. Na Filozofskom fakultetu predavali su susljedno dr. MirkoRaffay, dr. Andrija Mirkovi, Gabrijel Valei, dr. imun ui. dr. Stjepan Moyses, Stjepan Muzler. f) Pod konac 12. stoljea nastaju i tako zvane sjemenitne kole, kojima je bila zadaa odgajati svjetovni, kler. Ove su kole imale tri odsjeka: grammaticalia, logicalia i theologica. Za zagrebaku biskupiju osnovao je takovu kolu biskup Stjepan II . u azmi. Dakako, da su uitelji ovakovih kola morali imati viu naobrazbu, pa su se postavljali veinom takovi ljudi za uitelje, koji su svrili vie nauke na kakovom sveuilitu u inozemstvu. U to ime je bilo utemeljeno i nekoliko hrvatskih zavoda u inozemstvu, kao na pr. oko g. 1553. Collegium Illyrico-Hungaricum Bononiense u Bologni, g. 1580. Collegium

Illyricum u Loretu i oko 1624. Collegium Croaticum Viennense u Beu. Dakako, da se ovakovim sjemenitnim kolama posveivala jo vea briga iza tridentskog sabora. Uzmemo li u obzir sve navedene injenice, onda nema sumnje, da je u Hrvatskoj filozofija bila u kolama u srednjem i novom vieku tako u asti i toliko gojena, koliko i u drugim zapadnim zemljama. Istina, sve do pod konac srednjega vijeka ne nalazimo pismenih filozofskih djela naih filozofa. No to jo ne znai, da nije bilo i naih filozofskih pisaca iz ranijeg doba. Ta onda jo nije bilo tiskarske umjetnosti, pa su se rukopisi lako izgubili. Koliko ima jo danas rukopisa kod velikih naroda koji nisu jo objelodanjeni! Koliko toga se krije po knjinicama drugih naroda, to potjee od naih sinova! A ono to je b i l o kod nas? Tko ima na umnu, koliko toga je moralo propasti u vjeitim borbama, koje je morao hrvatski narod voditi za svoj obstanak; koliko ruenja i opustoenja je doivjela Hrvatska dok nije ostala reliquiae reliquiarum inclyti quondam regni Croatiae; tko vidi tolike ruevine samostana ra zl i i t ih Redova kod nas koje pokazuju mjesta, gdje je nekada bujao znanstveni rad, a kolikima nema danas vie ni traga, taj mora bolno k l i k nuti: koliko unitene kulture i kulturnih spomenika hrvatskog n a r o d a ! . . . Uza sve te prilike ili bolje rei, nevolje, koje je Hrvatska morala preivjeti, moemo ponosom ukazati i na or.o. to nam je preostalo, pa to vriedi i za filozofiju, koja pokazuje da je i kod nas, prem nismo veliki narod, nikao liepi broi dubokih umova. 2. Hrvatski filozofski pisci napose. Kako smo ve prije spomenuli, mnogi su Hrvati polazili sveuilita u drugim zemljama. Naroito moramo iztaknuti sveuilita u Beu, Bologni, Padovi, Parizu, Pragu, Peuhu, Budimu. Tako znademo da je samo na filozofskom fakultetu u Beu bilo od 1385.-1453. preko 20 sluaa Hrvata. Njihova su nam imena sauvana (Izp. Cuvaj, Graa za poviest kolstva. Zagreb 1910, I, str. 127.). U drugoj polovini 15. stoljea ima na bekom sveuilitu 79 sluaa Hrvata. (N. dj. Str. 143). Mnogi su od naih znamenitih ljudi na stranim sveuilitima postigli profesorska pa i rektorska mjesta i proslavili se svojim velikim sposobnostima. Naalost, kod toga se dogaalo, da su po sredo-

vjenom obiaju polatinjavali i prekrajali svoja imena, pa su ih onda drugi narodi svojatali za sebe, a i nama izgledaju na prvi mah kao tuinci, premda nisu nikada tajili svoga podrietla. Mi emo ovdje iznieti imena samo onih naih filozofa, koji su ostavili kakav pismeni spomenik svoga filozofskog djelovanja. Kako su nam nepoznati ovakovi spomenici iz starijeg razdoblja srednjeg vieka, moramo se ograniiti samo na prielaz iz staroga u novi viek, na novi viek i na najnoviju poviest filozofije kod nas. A. Filozofski pisci na prielazu iz starog u novi viek. Marko Maruli (1450.1524.) poznat je kod nas kao veliki pjesnik. Rodio se u Splitu, a vie je nauke polazio u Padovi i postao oduevljenim humanistom. Napisao je latinskim jezikom djelo De institutione bene vivendi u kojem se pokazao kao veliki filozof i moralist. Ovo mu je djelo doivjelo do 20 izdanja, a bilo je prevedeno i na njemaki, francuzki, talijanski i portugalski jezik. Djelo je toliko cienio sv. Franjo Ksaverski, da ga je ponio sobom na apostolska putovanja u Indiju i Japan. Djela su mu bila tiskana u Firenzi, Veneciji, Kolnu, Bazelu, Parizu i Antverpenu. Zasluuje dakle, da bude ovdje spomenut filozof etike. Umro je u Splitu. O. Juraj Dragii, franjevac (g. 1463. je ve odrasao djeak; umro 1520.). Rodio se u Srebrenici blizu Drine, odkuda je kao djeak 1463. pobjegao u Dubrovnik i ondje stupio u franjevaki Red, Vie nauke je polazio u Italiji, a kasnije u Parizu i u Oxfordu. Oko 1470. doao je u Rim, gdje se upoznao s kardinalom Bessarionom, dubokim poznavaocem Platonove filozofije. Dragii je zauzeo pomirljivo stajalite izmeu platonizma i aristotelizma. Iza smrti ovog kardinala (1472.) otiao je Dragii na dvor urbinskog vojvode de Montefeltro, gdje je postao odgojiteljem njegovog sina Guidobalda. Vojvoda je Dragiia odlikovao plemstvom i dao mu pridjevak de Felicis. Iza smrti vojvodine (1482.) otiao je Dragii u Firenzu, gdje je bio magister teologije i rektor franjevakog uilita, a kasnije postao i profesorom na pizanskom sveuilitu. Tada je vladao u Firenzi Lorenzo de' Medici (1469.92), pod ijim je okriljem nastala glasovita novoplatonska akademija pod vodstvom Gemista Plethona. Vojvoda je veoma zavolio Dragiia i povjerio mu bar kao

odgoj svojih sinova i dao mu jo jedno plemstvo, naime f l o rentinske obitelji de Salviatis. Tako je razumljivo, da na Dragii esto osvanjuje pod nazivom Georgius Benignus de Salviatis. Kasnije se Dragii iz Firenze vraiio u Dubrovnik (1497.1500.), jer mu je obstanak u Firenzi, nakon toga to je stao u obranu Savanarole, poslao veoma teak. Leon X., koji je bio njegov gojenac (sin vojvode Lorenza de'Medici), imenovao ga nadbiskupom od Nazareta i kao takav prisustvovao je late-ranskom koncilu u njegovoj 10. sjednici 4. svibnja 1515. Od Dragiia ostala su nam ova djela: a) Logica nova secundurn mentem Scoti et B. Thomae Aquinatis, oliorumque, Florentiae 1480. b) De natura caelestium spirituum, quos angelos vocamus, Florentiae Artis dialectiae praecepta vetera ac nova . . . U svojim filozofskim djelima nastupio je Dragii t o l i k o m otrinom duha da su ga mnogi izjednaivali s Tomom i Skotom, a Lorenzo Magnifico je u njegovo vrieme izjavio, da nije poznavao uenijeg i estitijeg ovjeka. Dragii, slavan u tuin i u domovini, umre g. 1520. U ovo razdoblje spada Ivan. Polikarp Sevcritan (Polikarpo Barbetta Barbula Severitan Ivan), dominikanac iz ibenika, koji je napisao djelo Tolius humanae vitae modus 1522. (u 4 knjige). Na druga njegova djela se ovdje ne osvremo. B i o je poznat kao dubok filozof i izvanredan latinski pjesnik. I s t o tako spada ovamo Nikola Kotoranin, koji je bio modruki biskup (146170). Od njega se u bekoj carskoj knjinici nalazilo u rukopisu djelo: Nicolai E. Mod. opusculum de ea quaestione, an sint ulla in rerum natura vestigia unde mortales certam sui finis rationem condiscere possint. Napokon spominjemo ovdje i Benka Benkovia, franjevca (umro 1525.), koji potjee iz Zadra. On je bio je profesor na Sorboni, komu su dali naslov monarcha scientiarum. Kau, da je napisao mnogo filozofijskih djela, meu kojima ima inkunabul 15. vieka pod naslovom: Scotice subtilitatis Epidicticon, Praedicamentorum, Perihermenias, Elenchorum priorumque libri per Benedictum Benkovich . . . . pristine integritati restituti ... (prema Kukuljevievim podatcima to bi se djelo imalo n a l a z i t i u knjinici hrv. popisu!) akademije znanosti no tamo ga nisam naao u nijednom 1499. c) Propheticae solutiones (obrana Savanarole). Logika mu je doivjela tri razliita izdanja. Zadnje izd. g. 1520. ima naslov:

B. Hrvatski filozofi iz novoga vieka. U XVI. stoljeu iztie se Natali Budisalji Grgur, dominikanac (umro oko 1550.), koji je vie nauke polazio u Italiji, a iz a toga b i o mnogogodinji nastavnik u Zadru. Od njega nema nita tiskano, ali je ostavio mnogobrojno razprave u rukopisima, kao o Bogu, stvorovima, o ovjeku, kao i komentare k nekim Aristotelovim djelima. Po starosti predhodi ga isto iz Dubrovnika Naljekovi Augustin, dominikanac, poznat imenom Veneciji, Stephanus Augustinus Nalius kasnije i biskup (umro trebinjski. Kao takav i pod 1527.). Bio je nastavnik u Bologni i prisustvovao je ve spomenutom

lateranskom saboru u 4. sjednici 5. svibnja 1513. Napisao je Commentarii in librum I. Sententiarum, kao i Prima pars Summae theoiogicae Sti Tomae de Aquino : Venetiis 1509. Umro je za vrieme kuge nedaleko od Dubrovnika g. 1527. Klcmcnt Ranjina (Clemens Araneus), dominikanac, rodio se u Dubrovniku 1482.,a tamo je i umro g. 1550. Napisao je neko 15 djela, od kojih s filozofskog gledita zasluuju panju Commentaria in IV. librum Sent. ad mentora B. Thomae. 1549. Iza ovih u Parizu, filozofa imamo spomenuti neke Guetie. Tako je Gueti (Dragojevi) Petar, dominikanac (14931564) svoje studije svrio a kasnije nauavao kao magister teologije i filozofije u Louvainu, gdje su ga ingenii. Kau da je napisao do 1000 djela, ali ih je nazivali doctor illyricus et portentum

nestalo . . . Umro je kao stonski biskup. Gueti (Ruljica) Ambrozije, dominikanac (15631632). Filozofiju i teologiju uio je u Bologni i Napulju. G. 1609. postao je biskupom mrkanjsko-trebinjskim, a kasnije stonskim. Od filozofskih djela napisao je Lectiones in logicam Petri Hispani i Correctiones in Commentarios Ludovici Vives in libros S. Augustini De civitate Dei. Rodio se u Dubrovniku, a umro u Stonu. Gueti Nikola Vidov (1549. do 1610) rodio se u Dubrovniku. Pisao je retorike i filozofske spise. Od ovih zadnjih spominjemo Commentaria in sermonem Averrhois de substantia orbis ( 1 5 8 0 ) , Dialoghi della bellezza (1581). Od preostalih filozofa iz tog stoljea spominjemo jo Benea Matiju, Dubrovanina, koji je preveo na latinski Aristotelovo djelo Peri Psyches i dodao mu svoj komentar, kao i Juraja Dubrovanina (Georgius Raguseus). Ovaj je svoje nauke svrio u Italiji i postao profesorom filozofije na paduanskom

sveuilitu, gdje se natjecao s Cezarom Cremoninijem, a i vodio protiv njega polemiku. Osobito je pobijao shvaanje Aristotelove nauke, koje se bilo uvrieilo na paduanskom sveuilitu, a koje je zastupao i Cremonini. da je naime Aleksander afrodizijski, a kasnije i Averrhoes pravom tvrdio, da je Aristotel Boga i duu shvaao panteistikim nainom. Krasna knjinica i rukopisi bili su mu prodani drabom u korist fiska, jer nije ostavio oporuke .. . Spominju mu se kao filozofska djela Disputationum peripateticarum volumen unum; Epistolarum de logica, rhetorica aliisque scientiis libri tres; Commentarium in artem Raymundi Lulli; Commentaria in universam Aristotelis philosophiam tomi X. Umro je g. 1622. Napokon spominjemo iz ovog stoljea i Franju Petria (Franciscus Patricius), kojega neki nazivlju i Petri ili Patrii (15291597). Ueberweg - Heinzc tvrde, da potjee iz Klisa (Grundriss der Gesch. der Philosophie, Berlin 1907, str. 53). Meutim je izpravna uitelj platonovske tvrdnja, da se rodio na Cresu od hrvatskih roditelja, podrietlom iz Bosne (majka mu je Radojka Borovi, a otac Stjepan Petri). Bio je dugo vremena novoplatonovski Svojim smjer ne prezajui ni filozofije u Ferrari. Bio je odluni protivnik Aristotelove filozofije, a zagrijavao se za pred emanatistikom teorijom svietla, pa mu pripisuju upliv na Giordana Brunu i Campanellu, koji su zaplovili u puni panteizam. djelima htio je predobiti za svoju filozofiju i papu Grgura XIV i njegove nasljednike. Od g. 1591. bio je profesor u Rimu, gdje je i umro kao kanonik zavoda sv. Jeronima. Talijanski pisci slave ga kao najuenijeg ovjeka onog doba. Glavna su mu filozofska djela: Francisci Patricii nova de universis philosophia Ad sanctiss. Gregorium XIV. Pont. Max. et ejus successores, Ferrariae 1591; Francisci Patricii discussionum peripateticarum tomi I V . . . Basileae 1581. Iz XVII. stoljea spominjemo ova imena: Ferki Matija, franjevac (15831669) poznat pod imenom Ferchius Veglenis. Rodio se u Krku, a uio u Bergamu i u Padovi, a kasnije je bio profesorom na paduanskom sveuilitu punih 35 godina. Napisao je vie djela, a meu inima spominjemo Discussiones scoticae de commentariis metaphysicis et reportatis parisiensibus adscriptis Scoto, Patavii 1638. Spada meu prvoborce skotizma. Jambrekovi Franjo, isusovac 1631.1703.) rodio se

u Vinici. Napisao je djelo: Philosophia paeripatetica Zagrebiae propugnata a Stephano Ratky ... Viennae 1669. Makar Andrija, isusovac (16261666) rodio, se u Varadinu. Bio je profesor u Trnavi. Napisao je: Philosophia a spectabili.,.Illiehazy... in alma archiep. universitate Tyrnaviensi publice propagata, Tyrnaviae 1656. Umro je u Zagrebu. Malei Gapar, pavlin (16461702), rodio se u Varadinu. Vie kole je uio u Rimu. Borio se s Madarima za posebnu pavlinsku hrvatsku provinciju, to je i postigao g. 1700. Bio je na glasu kao velik teolog i filozof, no o filozofiji nije nam ostalo nita u rukopisima. Gradi Stjepan, Dubrovanin (16131683) bio je uvar Vatikanske knjinice, a i okretan diplomat sv. Stolice na raznim europskim dvorovima. Spominjemo njegova djela: Stephani Gradii Ragusini bibliothecae vaticanae praefeeti, disputatio de opinione probabili, Romae 1678. i Peripateticae philosophiae pronunciata disputationibus proposita o Stephano Gradio. Rogai (Rogacci) Benedikt, isusovac (16461719), rodio se u Dubrovniku. Izdao je djelo Euthymia, sive de tranquilitate animi, Romae 1690. i djelo Unum necessarium, koje je vie puta bilo tiskano u raznim gradovima (Rimu, Pragu, Veneciji). Spominjemo jo bosanskog franjevca Ivana Borea, koji je uio vie nauke u Napulju i ostavio u rukopisu cielu psihologiju pod naslovom De potentiis animae i 0. Grgu Arbia, franjevakog lektora u Zaostrogu, koji je ostavio u rukopisima Summulae P. Hispani ad mentem D. S. Joannis D. Scoti iz g. 1686,, kao i rukopis Commentaria in 8 libros Physicorum ad mentem... Scoti, no nadodani su i traktati De caelo et de mundo. U XVIII. stoljeu dolaze brojni filozofi, koje ovdje ukratko navodimo. Benger Nikola, pavlin (1695.1766.) rodio se u Krievcima. Bio je profesor filozofije i teologije u Lepoglavi. Napisao je mnogo djela, no ne zna se, da li i filozofskih. Andrija Kai-Mioi, franjevac (1704. 1760.) rodom iz Brista kod Makarske, poznat je kao veliki pjesnik, ali je bio i profesor filozofije. Napisao je i izdao Elementa paripathetica juxta mentem subtilissimi Doctoris Joan. Duns Scoti, Venetiis _1752. U proslovu obeaje Kai izdati jo logiku, fiziku (pod kojom razumieva kozmologiju i psihologiju), kao i metafiziku, koje da ima ve u rukopisima. No do toga tiskanja nije dolo, a naalost propali su i rukopisi... Stay (Stojkovi) Benedikt (1714.1801.)"

rodio se u Dubrovniku, a umro u Rimu. Bio je dugo vremena profesor na rimskoj Sapienzi. Opjevao je Descartovu filozofiju u heksametrima pod naslovom Benedicti Stay Ragusini Philosophiae versibus traditae libri VI, Venetiis 1744. Jo veu slavu stekao si je pjesnikim prikazom Newtonove naravoslovne filozofije pod naslovom: Philosophiae recentioris a B. Stay versibus traditae libri X, cum adnotationibus et supplementis Rogerii Josephi Boscovich. Romae 1755 (prve 3 knjige), 1760 (46) 1792 (710). Inae je bio ugledan i na papinskom dvoru i tamo obnaao neke viene slube. Bedekovi Kazimir, isusovac (17271782), rodio se u Sigetcu. Predavao je u Zagreb filozofiju, a sluio je kasnije i u uru i u Trnavi. Iza dokinua Reda bio je zagrebaki kanonik, a umro je u Beu. Napisao je vie djela, a meu inim i Exercitatio philosophica in primam Newtoni regulam... Zagrebiae 1759. Jaurini 1762. U ovom stoljeu imamo liep broj franjevaca, koji se natjeu u prouavanju filozofije. Da navedemo bar neka imena. Filipovi o. Jeronim (1688 1765), roen u Rami, uio je vie nauke u Makarskoj, Perugi i Rimu, a bio je profesor filozofije u Firenzi, Budimu i u ibeniku. Napisao je vie teolokih i filozofskih djela, od kojih je sauvano Disputatio II. De divinis attributis et modis intrinsecis. deri o. Filip (1680 1740) potjee iz Rogotina. Napisao je u Genovi logiku u 10 knjiga (1718) i komentare u Aristotelovu fiziku. Turi o. Ivan (1699.1751.) iz Zavojana, bio je lektor filozofije u ibeniku i u Makarskoj. Napisao je vie razprava i Totius logicae compendium, Spai o. Ladislav bio je lektor u Naicama (po nekrologu u Osieku umro u Budimu 1. sienja 1799) napisao je uz druge stvari tuma u cielu Aristotelovu Fiziku (rukopis u Makarskoj). Krili o. Franjo (17241804) iz Baine bio je lektor u Zaostrogu. Napisao je logiku (rukopis u Makarskoj). Ribarovi o. Ivan Bartul (1724.1781.) napisao je dvie logike. Bujas o. Pavao (1739. do 1803.) iz ibenika bio je lektor u Zaostrogu, Makarskoj i u ibeniku. Napisao je kritiko djelo Philosophia ad mentem D. S. Joannis Duns Scoti . . . 1765. Jurki o. Paskal (17481806) rodio se u ivogou. Bio je lektor filozofije u Makarskoj i napisao kritiko djelo Institutiones philosophiae, koje je sauvano u zaostrokom arhivu. Dragievi o. Mihovil (17451790) napisao je malu i veliku logiku kao i tumaenje Aristotelove

Fizike. Doroti o. Andrija (1761.1837.) iz Sumartina na Brau polazio je vie nauke u Ferrari, a nauavao u Perugi i u Rimu. (Ara Caeli). Poznat je kao borac protiv Francuza i za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Napisao je Philosophiae elementa; Philosophiae rudimenta; Ethica; In universam philosophiam isagoges; Historiae philosophicae enarratio; Tractatus de Deo ejusque divinis attributis; Philosophicum specimen de homine, Venetiis 1795. Tako on u svojim spisima obuhvata skoro sva podruja filozofije. G. 1797. vratio se u domovinu i nije je ostavio do smrti. Latri o. Filip (1700.1783.) iz Oevja, glasovit povjestniar Bosne, napisao je Kozmologiju (rukopis u Sutjesci). Bebri o. Luka objelodanio je u Poegi 1754. djelo Theses universae philosophiae. Spominjemo jo Mandikia o. Petra, rodom iz Broda (umro u arengradu 15. IV. 1779), koji je preveo na hrvatski Augustinova Soliloquia pod naslovom: Samogovorenja iliti dushevni razgovori sv. Augustina biskupa . . . u slavonski jezik prinesheno, Ossik 1779., i Tomikovia o. Aleksandra, rodom iz Osieka (umro tamo 1829), koji je napisao Logica disputatrix seu exercitationes scholasticae in Logicam theoretico-criticam, traditae a P. F. Alexandro Tominkovi 1774. (rukopis u franjevakoj knjinici u Osieku). Napokon iz tog stoljea spominjemo jo Dubrovanina isusovca Stjepana Baia (17361826), koji je kao profesor filozofije u Pratu (Italija) izdao kratki pregled filozofije pod naslovom Synopsis universae philosophiae, Fiorentiae 1771. No kruna naih filozofa iz 18. stoljea je Josip Ruer Bokovi, isusovac (1711.1787.). Rodio se u Dubrovniku 18. V. 1711. Otac mu je potjecao iz sela Orahovi Do u Hercegovini, gdje stanuju i danas Bokovii, samo se (po upskim maticama) od sredine XIX. stoljea zovu Kristii. Stupivi u isusovaki Red, bio je poslan u Rim na vie nauke. Tu se iztaknu kao matematiar i u graditeljskoj umjetnosti. Ostao je u Rimu punih 15 godina, naime do 1759. Kao strunjak bio je pozvan od Benedikta XIV. da dade svoje mnienje o popravku kupole sv. Petra u Rimu, a u Italiji je izvodio regulacije mnogih rieka. Postao je lanom mnogih uenjakih udruenja u Rimu, Petrogradu, Londonu i drugdje. Proputovao je sve glavne zemlje Europe. Od g. 1765.72. bio je u Milanu, gdje je osnovao zvjezdarnu. Kad je bio dokinut isusovaki Red (1773.), otiao

je u Pariz i ostao tamo kao upravitelj pomorske optike. Kasnije se vratio opet u Milano i tu umro g. 1787. Napisao je svu s ilu razprava iz razliitih podruja, jer je bio matematiar, fiziar, astronom, graditelj, diplomat, pjesnik i filozof. No on nas ovdje zanima najvie kao filozof. Filozofska su mu djela: De natura et usu injinitorum et infinite parvorum, Romae 1741; De continuitatis lege et consectariis pertinentibus ad prima materiae elementa orumque vires, Romae 1754; De lege virium in natura existentium, Romae 1755; De materiae divisibilitate et principiis corporum, Lucca 1755; Philosopiae naturalis theoria redacta da unicam legem virium in natura existentium, Viennae 1758. Ovom su djelu dodane razpravice De anima ac Deo; De spatio ac tempore; De spatio ac tempore ut a nobis cognoscuntur. Ve prije venecijanskog izdanja (1763) moralo je biti vie izdanja, jer venecijsko izdanje kae: nunc ab ipso perpolita et aucta, ac a plurimis praecedentium editionum mendis expurgata. Editio veneta prima, ipso auctore praesente ac corrigente. Ve prije smo spomenuli djelo Philosophiae recentioris a Bendicto Stay versibus traditae libri X, cum adnotationibus et supplementis Rogerii Josephi Boscovich. U tim suplementima (nadopunjcima) Bokovi govori o pojmu tvari i duha; o Leibnitzovoj predureenoj harmoniji; o naelu dovoljnog uzroka; o broju viih i niih bia od nas; o naelu indukcije; o bezkonanoj djeljivosti prostora i vremena. Kako se iz toga razabire, Bokovi je svojom filozofijom obuhvatao razliite grane filozofije. Ipak s e najvie iztiu svojom prirodoslovnom filozofijom, u kojoj prihvaa takozvani atomistiki dinamizam, pa na svoj nain rjeava problem o materiji, gibanju, prostoru i vremenu, gdje se u gdjekojem pogledu udaljuje od skolastikog nauavanja o njima. Ovdje budi dosta spomenuti, da je Bokovi privukao na se panju uenih krugova ciele Europe, pa su o njemu pisali Dugald Stewart, M. Mendelsohn, Herbert Spencer. Fechner, Lange, Hipolit Taine i drugi. U XIX. stoljeu do osnutka hrvatskog sveuilita u Zagrebu moemo navesti jo neke trudbenike na filozofskom polju. Tako je franjevac Vareanin o. Filip objelodanio u Zadru 1803. svoju teodiceju. Barii o. Rafo (1796.1863.), franjevac, rodio se u Oevju. Uio je u Turinu i tamo predavao neko vrieme filo-

zofiju. Tu je tiskao svoje djelo Conclusiones ex universa philosophia. Kasnije se vratio u domovinu, postao biskupom u Bosni i umro na irokom Briegu. ui-Vuenovi Simeon (17841828) potjee iz Pena u umberku. Uio je u grkokatol. sjemenitu u Zagrebu, a za tim u Peti, gdje je postao doktorom filozofije. Na zagrebakoj akademiji predavao je filozofiju od g. 1808. Latinski je izdao Philosophia critice elaborata, Viennae 1815. Albely Antun Ferdinand (17941875) iz Varadina bio je neko vrieme profesor u Zagrebu, a poslije na akademiji u uru, a umro u Pounu. Svoju knjinicu ostavio je zagrebakom sveuilitu. Napisao je Philosophiae juris praecognita, Comaroni 1831. Juri o. Ivan, franjevac, obradio je cielu filozofiju 1862. Puli uro (1816.1883.), sveenik, rodom iz Dubrovnika. Vie nauke polazio je u Augustinenumu u Beu. Bio je profesor gimnazije u Dubrovniku, kasnije u Splitu i Trentu. Napokon je bio kanonik sv. Jeronima u Rimu i lan mnogih drugih akademija u Italiji, kao i u Parizu i Beu. Napisao je Propedeutica filosohica ad uso dei ginnasi italiani, Trieste 1855, a njegova Nova teodiceja bila je nagraena od poliglotske akademije u Parizu. Peri o. Fran-Ante, franjevac (1783.1852.), rodom iz ivogoa, bio je lektor u ibeniku i Makarskoj, a kasnije profesor u splitskom sjemenitu. Napisao je logiku, noetiku, ontologiju, psihologiju i teodiceju. Pacel Vinko (1825.1869.) rodom iz Karlovca, svrio je vie nauke u Beu (slavistiku). Spominjemo ga ovdje, jer je napisao: Logika ili misloslovlje, Zagreb 1868. Ima dodan rjenik za hrvatsku terminologiju u filozofiji. Navaamo ovdje jo Dra Petria Antu (1829.1908.), premda djelomice pripada kasnijem razdoblju. Rodio se u Komii na Visu. Bogoslovlje je svrio u Beu, a kasnije je postao profesorom talijanskog jezika i knjievnosti u Zadru, pa je i svoja djela pisao talijanski, premda je osjeao posve hrvatski (bio je i poastni lan Hrvatskog Sokola u Komii). Glavna su mu djela Definicija liepoga, kakovu je dao Vinko Gioberti, Zadar 1875. To je obirno djelo radi svoje kritinosti svratilo na se pozornost i odobravanje s mnogih strana, a pitagorska akademija u Napulju imenovala je Petria svojim poastnim lanom. Ali je uzvitlalo i prainu. Profesor rimskog sveuilita i lan rimske akademije Cundari ustao je protiv Petria. Ovaj mu odgovori novim djelom Prigovori

protiv definicije liepoga. Znamenito mu je djelo Sloboda i udes. To mu je djelo radi duboke kritike razliitih nazora u tom pitanju, kao kod Cicerona, Augustina, Tome i drugih, proneslo na daleko glas. Osim navedenih djela spominjemo Razmatranje o zasluzi nagrade, koja sliedi slobodne ine (Split 1898) i Pokuaj izmirenja vlasti ideje dobra nad voljom sa slobodom izbora, Trst 1905. C. Hrvatski filozofi novijeg razdoblja. Nazivljemo novijim razdobljem filozofije u Hrvatskoj vrieme nakon osnutka hrvatskog sveuilita u Zagrebu g. 1874, Da to razdoblje moemo nazivati novim razdobljem, pokazuje ovo troje: do sada je filozofska nastava u Hrvatskoj bila izkljuivo u rukama crkvenih osoba, a sada se poimaju njome baviti i svjetovnjaci; do sada je u predavanju filozofije sluio gotovo izkljuivo latinski jezik, a s ovim razdobljem nastupa filozofija i u hrvatskom ruhu; napokon do ovog je razdoblja u filozofiji kod nas prevladavao skolastiki smjer, a sada dolaze na poprite i predstavnici drugih smjerova. Dr. Franjo pl. Markovi (1845.1914.) rodio se u Krievcima. Vie nauke (klasine jezike, slavistiku i filozofiju) polazio je u Beu. Iza toga predavao je neko vrieme na gimnazijama u Osieku i Zagrebu, ali se iz politikih razloga zahvalio i poao opet u Be, gdje je postigao doktorat iz filozofije 1872. Dvie godine kasnije postao je sveu. profesorom u Zagrebu. Bio je pjesnik, knjievnik, filozof. Na filozofskom polju izstupa osobito kao veliki estetiar. Napisao je Filozofijski rad Ruera Josipa Bokovia (Rad 87, 88, 90); Filozofijske struke pisci hrv. roda s onkraj Velebita u stoljeih XVXVIII (govor prigodom instalacije za rektora na sveuilitu g. 1881.); Etiki sadraj naih narodnih poslovica (Rad 96); Razvoj i sustav obene estetike (Zagreb 1903). Ovo zadnje djelo je njegovo najvee filozofsko djelo. Kako kae Pavleti (ivot i pjesnika djela F. Markovia, Zagreb 1917, str. 201), izraivao je Markovi i Logiku i Psihologiju, ali to je ostalo u rukopisu. Inae je Markovi svojim nainom bio pristaa Herbartovog realizma, pa se bori protiv Hegelovog idealizma, kao i protiv ondanjeg materializma, izmeu duha i materije. jer priznaje razliku

Dr. uro Arnold (1854.1941.) iz Ivanca kod Varadina, potjee od francuzkih predaka (Arnault), koji su se za fran-cuzke revolucije preselili iz vicarske u, nau domovinu. Sve kole je svrio u Zagrebu, a iza toga je bio uposlen na srednjokolskim zavodima. Za viu naobrazbu poao je g. 1880. u Gttingen i u Berlin, a naredne godine na Sorbonu u Pariz. G. 1894. bio je imenovan profesorom teoretske i praktike filozof i j e na sveuilitu u Zagrebu. Bio je i odlian pjesnik. Od filozofskih njegovih djela treba navesti: Etika i poviest, Zagreb 1879; Zadnja bia (1888, Rad 93); Logika za srednja uilita, Zagreb 1888 (imala je vie izdanja); Psihologija za srednja uilita, Zagreb 1893 (imala je vie izdanja); Filozofija prirodne nauke i sociologija (rektorski govor 1899); O psihologiji bez due (1898, Rad 176); Monizam i kranstvo (1909, Rad 178); Umjetnost prema znanosti, Zagreb 1906; Moe li umjetnost zamjeniti vjeru, Zagreb 1908; Jedinstvena hrvatska narodna kultura, Zagreb 1909. Arnold je u poetku svoga filozofiranja stajao pod uplivom svog uitelja H. Lotzea, pa je bio spiritualistiki monist, panpsihistiki evolucionist i obzirom na Boga agnostik, premda se vidi kod njega i upliv Herbartov i Leibnizov (Etika i poviest; Zadnja bia). No kasnije se sve vie pribliavao novoskolastikom nazoru na sviet (O psihologiji bez due; Monizam i kranstvo), a posve obraunava sa svakim monizmom u djelu Monizam i kranstvo. Dr. Albert Bazala rodio se u Brnu (1877.), a kole je polazio u Bjelovaru, Poegi i u Zagrebu. Ovdje se g. 1904. habitilirao za docenta filozofije disertacijom Maruliev moralno-filozofijski rad. Od 1905-6. sluao je u Leipzigu Wundta, a kasnije je bio u Mnchenu, Halli i Jeni. G. 1912. postao je redovitim sveuilitnim profesorom. Spominjemo samo ova njegova filozofijska djela Poviest filozofije, Zagreb 1906-12; Metalogiki korien filozofije, 1924; Tajanstvene pojave, 1924; Sviet i ivot u perspektivi fizikalnog racionalizma, 1932; Filozofski portret Franje Markovia, 1921; Filozofijska tenja u duhovnom ivotu Hrvatske, 1936; O ideji nacionalne filozofije, 1938; Masaryk mislilac, 1934; Pogled na kompoziciju svieta, 1938; Znaenje mistike u ivotu ljudskom, 1939; Napomene uz problem rase, 1939; Prirodni osnovi kulture, 1941. Kao kod

Wundta nalazimo i kod Bazale voluntaristiki aktivizam, jer sve to je psihiko, sve je to zbivanje, djelovanje, pa zato ne moe biti govora u psihologiji o nekoj substanciji: dua je skup doivljaja, koja proiztjeu iz volje ili kako on kae: Sve je duevno in (radnja) ili izraeno u psiholokoj terminologiji; sve je duevno volja ili derivat volje. Time zadobiva i spoznajna teorija obiljeje iracionalnosti, pa Bazala zabacuje kao poelo spoznaje racionalizam odozdo, t. j. aposteriornu izkustvenu spoznaju, kao i racionalizam odozgo, t. j. racionalizam u strogom smislu. Nema naime bitka, kojeg bi razum tek imao spoznati, nego je spoznaja genetiki uviek u vezi s nekim voljnim (metalogikim) inom, koji je prvotan. To su misli vodilice, koje Bazala primienjuje na podruje logike, kritike, metafizike i etike, ali se ovdje ne moemo poblie zadravati kod pojednanosti. Dr. Stjepan Matievi bio je profesor pedagogije na sveuilitu. Neke je probleme gledao s posve filozofskog gledita, kako to dokazuju znaajne radnje: Nauk o didaktikoj artikulaciji i novija psihologija miljenja (1921, Rad 224); K problematici funkcije odgajanja i jedne nauke o njoj (1934, Rad 250). Kao filozof nastupa i u djelima: Zur Grundlegung der Logik. Ein Betrag zur Bestimmung des Verhltnisses zwischen Logik und Psychologie; Poetci filozofije. Dvornikovi Dr. Vladimir (1888) nastupio je svojim djelima Die beiden Grundtypen des Philosophierens; Savremena filozofija; Studije za psiholoki pesimizam i nekim drugima, u kojima se pokazao kao ^pristaa pozitivizma i psihologizma. Dr. Vuk-Pavlovi Pavao iztaknuo se djelima: Stvaralaki lik ure Arnolda; Opravdanje vjere (prigodom 900. obljetnice sv. Anzelma); Spinozina nauka; Teorija i metafizika; Spoznaja i spoznajna teorija, u kojima obrauje preteno filozofske probleme. Pedagoko-filozofsko obiljeje nose djela: Politika, odgoj, religija (predavanje na meunarodnom filozofskom kongresu u Pragu) i Linost i odgoj. Pedagogijsko-filozofskim problemima iztie se i Dr. Pataki Stjepan. Spominjemo iz tog podruja ove njegove radove: Pedagogija prof. Matievia; Kultura i odgoj; Pedagogijska nauka i problem odgojne funkcije; Problemi filozofijske pedagogije; Razmatranja o filozofijskim i psihologijskim principima peda-

gogijske nauke; Psihologija mladenakog doba; Problem spoznavanja i njegovog predmeta. Dr. Petras Marijan napisao je djelo Teorija suda, ali na voluntaristiko-aktivistikom stanovitu o naoj spoznaji. Konano spominjemo Filipovia Dra Vladimira, koji je napisao Logiku za srednje kole. Panju su privukle i njegove razprave: Filozofija i ivot; Osnovne tendencije u suvremenoj filozofiji; Pedagogija i aksiologija; Moderna psihologija u pedagogiju. A sada bacimo pogled i na bogoslovski fakultet. Kako je poznato, skolastika je od 15. stoljea dalje sve vie gubila na svom uplivu, kad su se iza Descartesa pojavljivali sistemi novovjekovne filozofije, osnovani na racionalizmu i empirizmu. Glavno je bilo sada kriterioloko pitanje o naoj spoznaji, osobito iza Kantovog kriticizma. S druge strane nadoao je i materializam i pozitivizam, koji je svojim oslonom na prirodoslovne znanosti, priputao samo osjetnoizkustvenu spoznaju. Tako je metafizika bila podkapana s dviju strana: s jedne strane racionalistikim transcendentalnim kriticizmom Kantovim, a, s druge pozitivistikim empirizmom. Bez metafizike pak pada cieli skolastiki sistem. Trebalo je dakle skolastiku obnoviti spoznajnom kritikom (noetikom), koja e biti u skladu i s podatcima znanosti i sa zahtjevima uma, pa tako omoguiti izgradnju metafizike. Tu zadau preuzela je na sebe novoskolastika. Ve u drugoj polovici 18. stoljea zadobivala je novoskolastika sve vie pristaa, a kad je bila g. 1879. sankcionirana enciklikom Leona XIII. Aeterni Patris, ona je bujno procvjetala u drugim zemljama, a kod nas su ju podigli do velike visine profesori bogoslovnog fakulteta. Spominjemo njihova imena i njihova djela. Dr. Josip Stadler (18431918) rodom iz Slav. Broda, uio je u Rimu filozofiju i teologiju. Na naem bogoslovnom fakultetu predavao je filozofiju od 187482., kad je postao nadbiskupom u Sarajevu. Napisao je hrvatski cielu skolastiku filozofiju u 6 svezaka (Logika, Sarajevo 1904; Noetika 1905; Ontologija 1907 i t. d.). Iza njega predavao je Dr. F. Kucen do 1887., ali od njega nije nam nita ostalo. Dr. Antun Kran(18351888) iz Marije Gorice, polazio je vie nauke u Rimu (sv. Apolinar), a kasnije kao profesor dogmatike fakultetu napisao je razpravu na bogoslovskom

0 postanku ovjeka po posljedcih mudroslovnih i naravoslovnih znanosti u dvie knjige (1.Zagreb 1874,a 2. 1877). Osim toga pisao je razliite razpravice, kao o postanku i razvitku organskog svieta; o duevnim djelovanjima (pojmovima, uvstvima, instinktu, samosviesti, slobodnoj volji); o liepom i etikim naelima; o posliednjim uzrocima svieta. Pokazao se kao dubok poznavatelj filozofije i prirodoslovnih nauka. Dr. Ante Bauer (18561937) rodio se u Breznici (Hum) Vie kole polazio je u Zagrebu i u Peti, a zatim u Augusti-neumu u Beu. Na naem bogoslovnom fakultetu predaje od g. 18871910. Iza toga je postao nadbiskupom koadjutorom, Napisao je ogroman broj apologetskih, filozofskih i polemikih razprava i lanaka, no ovdje spominjemo samo neka djela: Naravno bogoslovlje (Zagreb 1892); Oba metafizika (1894); Podruje materializma (1889); O metafizikom sustavu Wundtovom (Rad 127, 132) kao i o Wundtovom pojmovanju substancije (Rad 144). Dr. Stjepan Zimmerraann rodio se u Virovitici (1884). Filozofiju je prouavao u Rimu i u Beu. Kad je 1918. bila na bogoslovskom fakultetu osnovana posebna katedra za filozofsko-teoloku propedeutiku, bila je ta katedra povjerena njemu. Da spomenemo samo ove njegove naune radove: Oba noetika, Zagreb 1918. (2, izd. Beograd 1926), Kant i neoskolastika (l. dio 1920, 2. dio 1921); Uvod u filozofiju (1922); Temelji psihologije (1923); Psihologija za srednja uilita (1. izd. 1927, 2. 1928, 3. 1941); Historijski razvitak filozofije u Hrvatskoj (1929); Duevni ivot (1932); Temelji filozofije (1934); Od materializma k religiji (1935); Filozofija i religija (1. svez. 1936; 2. svez. 1937); Religija i ivot (1938); Filozofija ivota (1941); Nauka o spoznaji (1942). Osim ovih djela, koja su izala kao knjige, napisao je razliite i brojne filozofske razprave u hrvatskom, latinskom, njemakom i talijanskom jeziku u Radu, Ljetopisim i Bulletinima Akademije, kao i u strunim asopisima Bogoslovska Smotra, Antonianum, Philosoph. Jahrbuch, Nova Revija i drugdje. Da spomenemo bar neke: Ontoloko-noetiki problem u evoluciji filozofije (Rad 1919); Juraj Dragii kao filozof humanizma (Rad 1923); Filozofija kranstva (Rad 1930); Wundt u suvremenoj psihologiji (Rad 1932); Joseph Geyser i

Philosophia perennis (Ljetopis Akad. 1940); Bauer kao filozof (Ljetopis 1939) i t. d. Da je Dr. Zimmermann sva svoja djela pisao na kojem, velikom europskom jeziku, nema sumnje, da bi se njegovo ime pronosilo po svjetskoj literaturi. Ali on je ivio i radio za hrvatski narod, kojemu je htio dati sve najbolje, to ima. Moda e istom kasnija pokoljenja znati bolje cieniti njegov ogromni doprinos za hrvatsku prosvjetu i kulturu. Ali i ovako je njegovo ime prodrlo daleko preko granica nae domovine i on je uao u poviest filozofije kao najjai predstavnik novoskolastike u Hrvatskoj. (Izp. Turner-Trinko, Storia della filosofia, Vincenza 1935, II, str. 317). Dr. uro Graanin napisao je uz mnoge druge razprave i La personalite morale d'apres Kant u kojoj iznosi poredbu izmeu Kantove i Tomine etike; kao i Moderni filozof branitelj kranstva?, gdje razpravlja o stavu Bergsona prama kranstvu. Pokazuje, da su Bergsonovi nazori tek prividno srodni kranstvu. Dr. Karlo Grimm napisao je Indukcija (prikaz njezinih problema), Zagreb 1941. Osim toga pisao je razliite razprave u raznim listovima (ivot i dr.). Dr. Vilim Keilbach, ako i nije Hrvat, ipak je mnogo pisao i hrvatskim jezikom. Ovdje mu spominjemo djela Uvod u psihologiju religije (Zagreb 1939) i Misli o Bogu i religiji (Zagreb 1942). Njemaki mu je pisano djelo Die Problematik der Religionen (Paderborn 1936). Ali je i izvan teolokog fakulteta bilo u ovom razdoblju, jakih radnika u pravcu novoskolastine filozofije. Ovdje navodimo radi kratkoe samo neka imena: Dr. Antun Mahni (18741923) biskup, ako je i bio Slovenac, pisao je mnogo i hrvatski; Dr. Alfirevi Ante, isusovac; Dr. anc Franjo, isusovac. I on je Slovenac, ali je pisao i mnoge stvari hrvatski, pa mu napose spominjemo djela: Stvoritelj svieta (teodiceja), Sarajevo 1935, kao i obirno zasnovanu Poviest filozofije, od koje je izaao prvi svezak u Zagrebu 1942; Dr. Karlo Eterovi, franjevac; Dr. Karlo Bali, franjevac; Dr. Hijacint Bokovi drugi.