,", I I . Biblioteka Theoria universalis 6 Urednik Ante ii ,,(D::1[-::1053 CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i biblioteka, Zagreb UDK 82.01 CULLER, Jonathan O dekonstrukciji : teorija i kritika poslije,strukturalizma / Jonathan Culler ; [prijevod s engleskog Sanja . - Zagreb : Glob-qs, 1991. - 276 str. ; 20 cm. - (Biblioteka Theoria universa-lis ; 6) Pi:ijevod djela: On Deconstruction. - Bibliogtafija: str. 243 - 266. - Kazalo. ISBN 86-343-0461-2 L-l 'I I ) '1 I' I l. (): Jonathan Culler o dekonstrukciji Teorija ... i kritika poslije strukturalizma d' Globus/Zagreb I ..... -.

(:,;' ;r'

f:-

'!:< r .$i..; t:

"""jt'"4"

,."

' .. ,

"et: I ..... -.

(:,;' ;r'

f:-

'!:< r .$i..; t:

"""jt'"4"

,."

' .. ,

"et: r II. ! ,; 'I il l' I \ ! . . N aslov izvornika Jonathan Culler: On Deconstruction Theory and Criticism after Structuralism 1982 Cornell University Recenzenti Miroslav Beker Sonia Prijevod s engleskog Sanja ......... U OSUEKU .\ I tft::Y /fCt:1 (Jj Btoj irweOtara: . .j..:a .. ! .... :.I. .. \ fi ._ ......... o. .. 2 .. ! ... Q .. L ........... . -GRADSKA i KNJiNICA OSIJEK 111111' \ 1\ 11111111111111111\ 871074467 Objavljivanje ove knjige sufinancirala je Samoupravna interesna zajednica znanosti SR Hrvatske. .i Ir:... ;,i; Sadraj Autorova biljeka PROSLOV UVOD ..... . 6 7 13 Poglavlje prvo - I ........ 26 l. Nove 26 2. e:?a . . . , . . . , . . . , .. ........ 37 3. Pnce o cltan]u ..... , ..... " . .. . ... ',.. 56 Poglavlje drugo - DEKONSTRUKCIJA . . . . . . . .. 73 . 1. Pismo i logo centrizam . 77 2, i ponovljivost 94 3. Cjepovi i cijep .,. ',' 115 4. Institucije i inverzije . , 134 5. Posljedice u kritici . . . 155 Poglavlje - DEKONSTRU'KCIJSKA KRITIKA .. 195 Bibliografija . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243 Pogovor 267 Kazalo imena . . . . . . . . . . . . 273 \ /: 5 r II. ! ,; 'I il l' I \ ! . . N aslov izvornika Jonathan Culler: On Deconstruction Theory and Criticism after Structuralism 1982 Cornell University Recenzenti Miroslav Beker Sonia Prijevod s engleskog Sanja ......... U OSUEKU .\ I tft::Y /fCt:1 (Jj Btoj irweOtara: . .j..:a .. ! .... :.I. .. \ fi ._ ......... o. .. 2 .. ! ... Q .. L ........... . -GRADSKA i KNJiNICA OSIJEK 111111' \ 1\ 11111111111111111\ 871074467 Objavljivanje ove knjige sufinancirala je Samoupravna interesna zajednica znanosti SR Hrvatske. .i Ir:... ;,i; Sadraj Autorova biljeka PROSLOV UVOD ..... . 6 7 13 Poglavlje prvo - I ........ 26 l. Nove 26 2. e:?a . . . , . . . , . . . , .. ........ 37 3. Pnce o cltan]u ..... , ..... " . .. . ... ',.. 56 Poglavlje drugo - DEKONSTRUKCIJA . . . . . . . .. 73 . 1. Pismo i logo centrizam . 77 2, i ponovljivost 94 3. Cjepovi i cijep .,. ',' 115 4. Institucije i inverzije . , 134 5. Posljedice u kritici . . . 155 Poglavlje - DEKONSTRU'KCIJSKA KRITIKA .. 195 Bibliografija . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243 Pogovor 267 Kazalo imena . . . . . . . . . . . . 273 \ /: 5 Autorova biljeka Dijelovi drugog poglavlja, odjeljak l, pojavili su se u knjizi Structu-ralism and Since [Strukturalizam i nakon njega], izd. John Sturrock (Oxford: Oxford University Press, 1979), a verzija 2. odjeljka drugog poglavlja objavljena je u New Literary History, 13 (1982). Bibliografski podaci u tekstu dani su u zagradama. Tamo gdje su -dva broja stranice odvojena kosom crtom prvi je obavijest o francuskom tekstu, a drugi o engleskom prijevodu. Iscrpne bilje-ke o navedenim djelima nalaze se u bibliografiji. Bez posebne sam napomene prijevode gdje se to primjerenim. 6 PROSLOV Ova knjiga nastavlja moju Structuralist Poetics poetika], premda su i metoda i Structuralist Poe-tics kanila je opseno razgledati korpus i teorijskih spisa, utvrditi njihove najvrednije prijedloge i te ih predstaviti engleskom i koje za evropsku kritiku* nije imalo osobita interesa. Danas se stanje promijenilo. Upoznavanja su zavrena, a rasprave se razbuktale. Pisati o teoriji kom 1980-ih ne vie predstavljati nepoznata pitanja, metode i uplesti se u ivu i raspravu. Stranice koje sli-jede pruaju prikaz onoga to sam drao najvitalnijim i jim u suvremenim teorijskim radovima, te se izlaganja prije-pornih pitanja koja su, izgleda, loe Jedno je od tih pitanja status teorijske rasprave i vrste pisanja - kojoj pripada ova knjiga. Engleski i pred-mnijevaju da je teorija knjievnosti slukinja slukinje: njezina je svrha pomagati je pak sluiti knjievnosti ras-vjetljivanjem njezinih remek-djela. Provjera pisanja jest . njegov uspjeh u naeg tovanja knjievnih djela, a pro-vjera teorijske rasprave njezino uspijevanje, da pribavi instrumente koji pomau da do boljih interpretacija. Kritika kri-tike, kako se ponekad naziva, smjeta se na dvostruk razmak od predmeta zanimanja i zamilja korisnom ako kritici pomae da se odri na pravom putu. Ovo je gledite iroko rasprostranjeno. Way-ne Booth, na teorije knjiev-nosti, dri prikladnim se zbog onoga .to Tko bi uistinu elio napisati debelu knjigu to bi suvre-meni argon s pravom 'mogao nazvati meta-meta-metakritikom? pita on u predgovoru debeloj knjizi teorije knjievnosti. A1i vidim . kako sam bio prisiljen ulaziti u sve dublju i dublju vodu, pokuava- samo sagledati stanje knjievnosti i kritike danas (Critical Un-derstanding razumijevanje], str. xii). * Nap. prev. - engleski naziv criticism je mnogo iri od na-ega naziva knjievna kritika i se pokadto sveukupna knjievnosti. O tome valja voditi i kada je o nazivima teorija i sl., koji su uvrijeena prevoditeljska rjeenja i ne mogu se, zbog terminolokog statusa naziva criticism uvijek zamijeniti nazivima primjerenijima naoj praksi. 7 Autorova biljeka Dijelovi drugog poglavlja, odjeljak l, pojavili su se u knjizi Structu-ralism and Since [Strukturalizam i nakon njega], izd. John Sturrock (Oxford: Oxford University Press, 1979), a verzija 2. odjeljka drugog poglavlja objavljena je u New Literary History, 13 (1982). Bibliografski podaci u tekstu dani su u zagradama. Tamo gdje su -dva broja stranice odvojena kosom crtom prvi je obavijest o francuskom tekstu, a drugi o engleskom prijevodu. Iscrpne bilje-ke o navedenim djelima nalaze se u bibliografiji. Bez posebne sam napomene prijevode gdje se to primjerenim. 6 PROSLOV Ova knjiga nastavlja moju Structuralist Poetics poetika], premda su i metoda i Structuralist Poe-tics kanila je opseno razgledati korpus i teorijskih spisa, utvrditi njihove najvrednije prijedloge i te ih predstaviti engleskom i koje za evropsku kritiku* nije imalo osobita interesa. Danas se stanje promijenilo. Upoznavanja su zavrena, a rasprave se razbuktale. Pisati o teoriji kom 1980-ih ne vie predstavljati nepoznata pitanja, metode i uplesti se u ivu i raspravu. Stranice koje sli-jede pruaju prikaz onoga to sam drao najvitalnijim i jim u suvremenim teorijskim radovima, te se izlaganja prije-pornih pitanja koja su, izgleda, loe Jedno je od tih pitanja status teorijske rasprave i vrste pisanja - kojoj pripada ova knjiga. Engleski i pred-mnijevaju da je teorija knjievnosti slukinja slukinje: njezina je svrha pomagati je pak sluiti knjievnosti ras-vjetljivanjem njezinih remek-djela. Provjera pisanja jest . njegov uspjeh u naeg tovanja knjievnih djela, a pro-vjera teorijske rasprave njezino uspijevanje, da pribavi instrumente koji pomau da do boljih interpretacija. Kritika kri-tike, kako se ponekad naziva, smjeta se na dvostruk razmak od predmeta zanimanja i zamilja korisnom ako kritici pomae da se odri na pravom putu. Ovo je gledite iroko rasprostranjeno. Way-ne Booth, na teorije knjiev-nosti, dri prikladnim se zbog onoga .to Tko bi uistinu elio napisati debelu knjigu to bi suvre-meni argon s pravom 'mogao nazvati meta-meta-metakritikom? pita on u predgovoru debeloj knjizi teorije knjievnosti. A1i vidim . kako sam bio prisiljen ulaziti u sve dublju i dublju vodu, pokuava- samo sagledati stanje knjievnosti i kritike danas (Critical Un-derstanding razumijevanje], str. xii). * Nap. prev. - engleski naziv criticism je mnogo iri od na-ega naziva knjievna kritika i se pokadto sveukupna knjievnosti. O tome valja voditi i kada je o nazivima teorija i sl., koji su uvrijeena prevoditeljska rjeenja i ne mogu se, zbog terminolokog statusa naziva criticism uvijek zamijeniti nazivima primjerenijima naoj praksi. 7 Motri li se teorija pokuaj da se ustanovi valja-nost ili nevaljanost stanovitih interpretativnih postupaka, to je gle-dite nedvojbeno batina nove kritike (New Criticism), koja nije sa-mo postupno uvodila pretpostavku da je svrha knjiev-nosti interpretacija knjievnih djela, je svojom spomena naj-vrednijom teorijskom zamisli -- naporom da se odredi i s1.!zbije zabluda intencionalnosti - podrazumijevala i da je teorija knjiev-nosti pokuaj uklanjanja metodolokih pog,reaka, kako bi interpre-tacija krenula u svom pravom smjeru. U novije je vrijeme ipak po-. stajalo da bi teoriju knjievnosti valjalo pojmiti Kakvi god bili njihovi na interpretaciju, djela teorije knjiev-nosti u tijesnom su i ivotnom odnosu s drugim radovima unutar dosad bezimene domene, koja se ukratko naziva teorijom. Ta domena nije teorija knjievnosti, jer se mnoga od njezinih naj-zanimlJivijih djela ne knjievnosti. Ona nije ni fi-J lozofija u smislu toga naziva, jer Saus-surea, Marxa, Freuda, Ervinga Goffmana i Jacquesa Lacana pod-jednako kao i Hegela, Nietzschea i Hans-Georga Gadamera. Mogla bi se nazvati tekstovnom teorijom (teorijom te"ksta), ako se tekst shvati kao bilo to artikulirano jezikom, ali je naprikladnija ozna-ka jednostavno nadimak teorija. Radovi na koje aludira ovaj na-ziv ne nalaze svoju opravdanost u poboljavanju interpretacija i tvo-re mjeavinu. u vrijeme Goethea i Macau-laya, Carlylea i Emersona,. pie Richard Rorty, raz'vila se jedna vrsta pisanja koja nije ni prosudba vrijednosti razmjernih knjievnih proizvoda, ni povijyst intelekta, ni filozofija morala, ni epistemologija, ni drutveno prorotvo, sve to zdrueno zajedno u novom anru (Professionalized Philosophy and Transcendenta-list Culture [Profesionalizirana filozofija i kul-tura], str. 763 - 4). Ta je nova vrsta dakako heterogena. Pojedina njezina djela pove-z;ana su s drugim djelovanjima i diskurzima : Gadamer sa stanovitom provodnom niti filozofije, Goffman s empi-rijskim sociolok.im istraivanjem, Lacan s praksom psihoanalize. Teorija je vrsta zbog na koji njezina djela funkcioniraju. Profesionalci-u zasebnim disciplinama ale se na to to se djela koja prisvaja ova vrsta izvan svoje prave disciplinarne mati-ce: studenti teorije Freuda 'ne da li je kasnije psiho-logijsko istraivanje moda osporilo njegove formulacije; oni Derridu ne filozofskom tradicijom; oni Marxa ne altermitivne opjse i ekonomskih prilika. Kao primjeri teorijske vrste ova djela nadilaze disciplinarni us-troj unutar kojeg bi se normaln'o vrednovala i koji bi pomogao u ut-8 I njihovih pouzdanih doprinosa spoznaji. Drugim razlikovno je obiljeje pripadnika te vrste njihova sposobnost da funkcioniraju ne kao dokazivanja unutar parametara kakve discipli-ne, kao iznova obavljeni opisi koji osporavaju disciplinarne me- Kad kaemo teorija, mislimo na ona djela koja su imala a prisiliti da svoje vlastito raz-miljanje, ponaanje i institucije shvate na nove Mada se mogu oslanjati na tehnike prikazivanja i dokazivanja, snaga tih djela ne - i to je ono to ih smjeta unutar vrste koju identificiram - od postupaka neke zasebne dis-cipline, od uvjerljive novosti njihovih nanovo obavljenih opisa. U razvitku ove vrste posljednjih godina, Hegel, Marx i Freud za-sjenili su Macaulaya i Carlylea, premda Emerson i Geothe s vreme-na na vrijeme igraju dostojne uloge. Ne postoje jasna za predmete kojima se djela teorije mogu baviti. Nedavno ... knjige koje svojom teorijskom snagom ulaze u tu vrstu na-slove R.ubbish-ThtX>Fy[Teorija Michaela 1:11Ompsona, Gode], Escher, Bach Douglasa Hofstadera i The Deana MacCannella. To to se ova domena, koja nastaVlja najizvornija raz-miljanja to ga francuski jezik zove les sciences humfjli-n es, * ponekad naziva teorijom ili teorijom knji-evnosti prije negoli filozofijom, dugujemo novijim povijesnim ulogama filozofije i knjievne kritike u Engleskoj i Americi. Richard Rorty, glasoviti filozof, pie: Mislim da je u Engleskoj i u Americi knjievna kritika istisnula filozofiju u njezinoj glav-noj kulturnoj funkciji -:- izvora iz kojeg mladost opisuje sebe tom od prolosti .. -. To je, grubo zbog kantovske i antihisto- usmjerenosti anglosaksonske filozofije. Kulturna funkcija filozofije u zemljama gdje Hegel nije zaboravljen posve je i blia poloaju knjievnih li Americi (Philoso-phy and the Mirror of Nature [Filozofija i zrcalo prirode], str. 168.) Knjievni navikli vie na optube zbog nevanosti i pa-razitizma no na divljenje p1ladih koji glasno zahtijevaju opise svoje u odnosu na' prolost, mogu prema ovoj tvn;lnji biti s pra-vom a Rorty nedvojbeno ne bi tako hitao s -.izjavom ka-ko istisnula filozofiju da je a ne filozof. Moglo bi se primjerice pretpostaviti da se glede opisa svoje li od- . nosu na prolost mladost prije reklamnoj i popularnoj kultu-ri negoli teoriji knjievnosti. Pa ipak, postoje dvije indikacije koje bi mogle poduprijeti Rortyeve tvrdnje. Prvo, s kojom napadi. -na teorijski usmjerenu kritiku okrivljuju svrene studente za meha-* Nap. prev. - znanosti 9 Motri li se teorija pokuaj da se ustanovi valja-nost ili nevaljanost stanovitih interpretativnih postupaka, to je gle-dite nedvojbeno batina nove kritike (New Criticism), koja nije sa-mo postupno uvodila pretpostavku da je svrha knjiev-nosti interpretacija knjievnih djela, je svojom spomena naj-vrednijom teorijskom zamisli -- naporom da se odredi i s1.!zbije zabluda intencionalnosti - podrazumijevala i da je teorija knjiev-nosti pokuaj uklanjanja metodolokih pog,reaka, kako bi interpre-tacija krenula u svom pravom smjeru. U novije je vrijeme ipak po-. stajalo da bi teoriju knjievnosti valjalo pojmiti Kakvi god bili njihovi na interpretaciju, djela teorije knjiev-nosti u tijesnom su i ivotnom odnosu s drugim radovima unutar dosad bezimene domene, koja se ukratko naziva teorijom. Ta domena nije teorija knjievnosti, jer se mnoga od njezinih naj-zanimlJivijih djela ne knjievnosti. Ona nije ni fi-J lozofija u smislu toga naziva, jer Saus-surea, Marxa, Freuda, Ervinga Goffmana i Jacquesa Lacana pod-jednako kao i Hegela, Nietzschea i Hans-Georga Gadamera. Mogla bi se nazvati tekstovnom teorijom (teorijom te"ksta), ako se tekst shvati kao bilo to artikulirano jezikom, ali je naprikladnija ozna-ka jednostavno nadimak teorija. Radovi na koje aludira ovaj na-ziv ne nalaze svoju opravdanost u poboljavanju interpretacija i tvo-re mjeavinu. u vrijeme Goethea i Macau-laya, Carlylea i Emersona,. pie Richard Rorty, raz'vila se jedna vrsta pisanja koja nije ni prosudba vrijednosti razmjernih knjievnih proizvoda, ni povijyst intelekta, ni filozofija morala, ni epistemologija, ni drutveno prorotvo, sve to zdrueno zajedno u novom anru (Professionalized Philosophy and Transcendenta-list Culture [Profesionalizirana filozofija i kul-tura], str. 763 - 4). Ta je nova vrsta dakako heterogena. Pojedina njezina djela pove-z;ana su s drugim djelovanjima i diskurzima : Gadamer sa stanovitom provodnom niti filozofije, Goffman s empi-rijskim sociolok.im istraivanjem, Lacan s praksom psihoanalize. Teorija je vrsta zbog na koji njezina djela funkcioniraju. Profesionalci-u zasebnim disciplinama ale se na to to se djela koja prisvaja ova vrsta izvan svoje prave disciplinarne mati-ce: studenti teorije Freuda 'ne da li je kasnije psiho-logijsko istraivanje moda osporilo njegove formulacije; oni Derridu ne filozofskom tradicijom; oni Marxa ne altermitivne opjse i ekonomskih prilika. Kao primjeri teorijske vrste ova djela nadilaze disciplinarni us-troj unutar kojeg bi se normaln'o vrednovala i koji bi pomogao u ut-8 I njihovih pouzdanih doprinosa spoznaji. Drugim razlikovno je obiljeje pripadnika te vrste njihova sposobnost da funkcioniraju ne kao dokazivanja unutar parametara kakve discipli-ne, kao iznova obavljeni opisi koji osporavaju disciplinarne me- Kad kaemo teorija, mislimo na ona djela koja su imala a prisiliti da svoje vlastito raz-miljanje, ponaanje i institucije shvate na nove Mada se mogu oslanjati na tehnike prikazivanja i dokazivanja, snaga tih djela ne - i to je ono to ih smjeta unutar vrste koju identificiram - od postupaka neke zasebne dis-cipline, od uvjerljive novosti njihovih nanovo obavljenih opisa. U razvitku ove vrste posljednjih godina, Hegel, Marx i Freud za-sjenili su Macaulaya i Carlylea, premda Emerson i Geothe s vreme-na na vrijeme igraju dostojne uloge. Ne postoje jasna za predmete kojima se djela teorije mogu baviti. Nedavno ... knjige koje svojom teorijskom snagom ulaze u tu vrstu na-slove R.ubbish-ThtX>Fy[Teorija Michaela 1:11Ompsona, Gode], Escher, Bach Douglasa Hofstadera i The Deana MacCannella. To to se ova domena, koja nastaVlja najizvornija raz-miljanja to ga francuski jezik zove les sciences humfjli-n es, * ponekad naziva teorijom ili teorijom knji-evnosti prije negoli filozofijom, dugujemo novijim povijesnim ulogama filozofije i knjievne kritike u Engleskoj i Americi. Richard Rorty, glasoviti filozof, pie: Mislim da je u Engleskoj i u Americi knjievna kritika istisnula filozofiju u njezinoj glav-noj kulturnoj funkciji -:- izvora iz kojeg mladost opisuje sebe tom od prolosti .. -. To je, grubo zbog kantovske i antihisto- usmjerenosti anglosaksonske filozofije. Kulturna funkcija filozofije u zemljama gdje Hegel nije zaboravljen posve je i blia poloaju knjievnih li Americi (Philoso-phy and the Mirror of Nature [Filozofija i zrcalo prirode], str. 168.) Knjievni navikli vie na optube zbog nevanosti i pa-razitizma no na divljenje p1ladih koji glasno zahtijevaju opise svoje u odnosu na' prolost, mogu prema ovoj tvn;lnji biti s pra-vom a Rorty nedvojbeno ne bi tako hitao s -.izjavom ka-ko istisnula filozofiju da je a ne filozof. Moglo bi se primjerice pretpostaviti da se glede opisa svoje li od- . nosu na prolost mladost prije reklamnoj i popularnoj kultu-ri negoli teoriji knjievnosti. Pa ipak, postoje dvije indikacije koje bi mogle poduprijeti Rortyeve tvrdnje. Prvo, s kojom napadi. -na teorijski usmjerenu kritiku okrivljuju svrene studente za meha-* Nap. prev. - znanosti 9 oponaanje stanovitih modela, za preuzimanje ideja za koje su neuki i nezreli te za naglost kojom prigrljuju lanu ili po-modnu novost, sugerira da je opasnost koja prijeti ()d suvremene teorije povezana s njezinom osobitom za mla-de. Za svoje protivnike teorija moe biti opasna upravo stoga to prijeti da odigra ulogu koju. jcj Rorty pripisuje: izvora intelektual-nog pokuaja mladosti da se razlikuje od prolosti. Drugo, se da su noviju evropsku filozofiju - kolu, Sartrea, Foucaulta, Derridu, Serresa, Lyotaraa, Deleuzea - u En-'gleku fAme ri ku . uistinu knjievnost!, a ne filozofi. U tom su smislu upravo knjievnosti najvie za konstituiranje teorijske vrste. tovie, bile tvrdnje to ih Rorty o kritici opravdane ili ne, Ima nekoliko razloga zbog kojih ne bi bilo da teorija knji-.evnosti u teorijskoj vrsti igra sredinju ulogu. Prvo, da knjievnost predmetom svoga zanimanja dri svekoliko ljudsko iskustvo, a posebice interpretiranje i artikulira-nje iskustva, nije to teorijski nacrti naputak nalaze u knjievnosti i to su njihovi rezultati relevantni za razmi-ljanje o knjievnosti. Kako knjievnost odnose mukaraca i ena, ili najzagonetnije manifestacije ljudske psihe, ili pak materijalnih uvjeta na individualno iskustvo, knjievnim i dobro posluiti teorije koje najinten-' i najotroumnije istrauju takvu Opsenost knjiev-nosti da se u teoriju knjievnosti uvede bilo koja na ili pak teorija. Drugo, zbog svog istraivanja razumljivosti knjiev-nost poziva ili izaziva teorijske rasprave koje opet uvode ili se slue pitanjima orazbornosti, samopromiljanju i nju. Alvin Gouldner, politike i drutva, razbornost defini-ra kao problematiziranja onoga to je dosad drano danim; promiljanja o onom to se prije samo uporabljalo ; pretvaranja sredstva tl predmet interesa; ispitivanja ivota kojim ivi-mo. Ovaj nazor smjeta razbornost u miljenja o naem milje-nju. Razbornost kao promiljanje naih temelja predmnijeva spo-sobnost govorenja o naem govoru i koji ga zasnivaju. Tako razbornost nalazi svoje mjesto u metakomunikaciji (The Dia-lectic of Ideology and Technology [Dijalektika ideologije i tyhnolo-gije],-str. 49). u vidu sposobnost knjievnih djela da u prvi plan stave ono to se prije toga nioglo,drati danom uk- jezik i kategorije kojih na svijet, teo--rija je knjievnosti nesmiljeno u mreu problema misao-nosti i metakotp.unikacije, teorijski osmisliti uzorno samo-10 ,. l', . j. lL l ;1 j, ',,!. promiljanje knjievnosti; tei stoga da u svoju putanju uvede razli- spekUlacije o problemima uokvirivanja, komunikacije o komu-nikaciji i drugih oblika mise en abyme ili knjievnosti mogu osobito lako nove razvojne putove teorija u drugim zato to im manjkaju posebne disciplinarne obveze kakve imaju djelatnici li tim ma. Premda imaju svoje vlastite obveze koje se oprijeti stanovi-tim tipovima miljenja, knjievnostI kadri su s dobrodolicom 'teorije koje osporavaju pretpostavke istodobne ortodoksne psihologije, antropologije, psihoanalize, filo-zofije, sociologije ili historiografije, a to teoriju - ili teoriju knjiev-nosti - popritem ive rasprave. U tim okolnostima diskusija o teoriji knjievnosti unutar jednog ne moe biti sveobuhvatna - pregolem je niz teorijskih radova to se u nju ubrajaju. Izabravi dekonstrukciju kao svoje a-rite, ne sugeriram samo da je upravo ona bila izvor energije i inovacije u novijoj teoriji, i da je povezana s najvanijim pita-njima teorije knjievnosti. Jacquesu Derridi mnogo pro-stora jer sam mislio da mnogi od njegovih radova zahtijevaju i pod-upiru izlaganje to ga nadam se, drati vrijednim. Ti radovi, dakako, nisu knjievna kritika niti teorija knjievnosti; no, svoje arite, mogao bih se pozvati na samozvanog po- scene, Franka Lentricchiu, koji pie; Negdje u ranim 1970-im probudili smo se iz dogmatskog drije-mea svog fenomenologijskog sna i otkrili kako je jedna nova prisutnost preuzel;:t apsolutnu vlast nad naom avangardnom kri- matom: Jacques Derrida. Poneto zapanjeno, shvatili smo da, stanovitu broju labavih karakterizacija u suprot-nom smjeru, on nije donio strukturalizam neto to bi valjalo nazvati poststrukturalizmom. Promjena u pravcu poststruktu-ralizma i polemika u intelektualnim karijerama Paula de Mana. "T"l:- H.iUjsaJY1U1.Q11l-, Geoffreya Hartmana, . jJha Riddela .:- u 1960-im odreda zvucima / gije - / After the New Criticism [Nakon No-'. ve kritike]; str. 159/ N aravno, to nije - ova proza napetih struna simptom je udnje da se povijest stvara pod svaku cijenu - ali mitifikacija Derride kao nove apsolutne prisutnosti navodi nas na pomisao da bismo dekonstrukciju mogli uporabiti kao arite koje u sebi okup-lja stanovit broj problema: o strukturalizmu i poststrukturalizmu, poetici i interpretaciji, i metajezicima. o teoriji proteklog ipak se nisam obazreo na mnoge vane - Rolanda Barthesa, naprimjer. U njegovu kao olak-icu mogu navesti opsenu raspravu u drugoj knjizi, ali za 'ostale ne-11 oponaanje stanovitih modela, za preuzimanje ideja za koje su neuki i nezreli te za naglost kojom prigrljuju lanu ili po-modnu novost, sugerira da je opasnost koja prijeti ()d suvremene teorije povezana s njezinom osobitom za mla-de. Za svoje protivnike teorija moe biti opasna upravo stoga to prijeti da odigra ulogu koju. jcj Rorty pripisuje: izvora intelektual-nog pokuaja mladosti da se razlikuje od prolosti. Drugo, se da su noviju evropsku filozofiju - kolu, Sartrea, Foucaulta, Derridu, Serresa, Lyotaraa, Deleuzea - u En-'gleku fAme ri ku . uistinu knjievnost!, a ne filozofi. U tom su smislu upravo knjievnosti najvie za konstituiranje teorijske vrste. tovie, bile tvrdnje to ih Rorty o kritici opravdane ili ne, Ima nekoliko razloga zbog kojih ne bi bilo da teorija knji-.evnosti u teorijskoj vrsti igra sredinju ulogu. Prvo, da knjievnost predmetom svoga zanimanja dri svekoliko ljudsko iskustvo, a posebice interpretiranje i artikulira-nje iskustva, nije to teorijski nacrti naputak nalaze u knjievnosti i to su njihovi rezultati relevantni za razmi-ljanje o knjievnosti. Kako knjievnost odnose mukaraca i ena, ili najzagonetnije manifestacije ljudske psihe, ili pak materijalnih uvjeta na individualno iskustvo, knjievnim i dobro posluiti teorije koje najinten-' i najotroumnije istrauju takvu Opsenost knjiev-nosti da se u teoriju knjievnosti uvede bilo koja na ili pak teorija. Drugo, zbog svog istraivanja razumljivosti knjiev-nost poziva ili izaziva teorijske rasprave koje opet uvode ili se slue pitanjima orazbornosti, samopromiljanju i nju. Alvin Gouldner, politike i drutva, razbornost defini-ra kao problematiziranja onoga to je dosad drano danim; promiljanja o onom to se prije samo uporabljalo ; pretvaranja sredstva tl predmet interesa; ispitivanja ivota kojim ivi-mo. Ovaj nazor smjeta razbornost u miljenja o naem milje-nju. Razbornost kao promiljanje naih temelja predmnijeva spo-sobnost govorenja o naem govoru i koji ga zasnivaju. Tako razbornost nalazi svoje mjesto u metakomunikaciji (The Dia-lectic of Ideology and Technology [Dijalektika ideologije i tyhnolo-gije],-str. 49). u vidu sposobnost knjievnih djela da u prvi plan stave ono to se prije toga nioglo,drati danom uk- jezik i kategorije kojih na svijet, teo--rija je knjievnosti nesmiljeno u mreu problema misao-nosti i metakotp.unikacije, teorijski osmisliti uzorno samo-10 ,. l', . j. lL l ;1 j, ',,!. promiljanje knjievnosti; tei stoga da u svoju putanju uvede razli- spekUlacije o problemima uokvirivanja, komunikacije o komu-nikaciji i drugih oblika mise en abyme ili knjievnosti mogu osobito lako nove razvojne putove teorija u drugim zato to im manjkaju posebne disciplinarne obveze kakve imaju djelatnici li tim ma. Premda imaju svoje vlastite obveze koje se oprijeti stanovi-tim tipovima miljenja, knjievnostI kadri su s dobrodolicom 'teorije koje osporavaju pretpostavke istodobne ortodoksne psihologije, antropologije, psihoanalize, filo-zofije, sociologije ili historiografije, a to teoriju - ili teoriju knjiev-nosti - popritem ive rasprave. U tim okolnostima diskusija o teoriji knjievnosti unutar jednog ne moe biti sveobuhvatna - pregolem je niz teorijskih radova to se u nju ubrajaju. Izabravi dekonstrukciju kao svoje a-rite, ne sugeriram samo da je upravo ona bila izvor energije i inovacije u novijoj teoriji, i da je povezana s najvanijim pita-njima teorije knjievnosti. Jacquesu Derridi mnogo pro-stora jer sam mislio da mnogi od njegovih radova zahtijevaju i pod-upiru izlaganje to ga nadam se, drati vrijednim. Ti radovi, dakako, nisu knjievna kritika niti teorija knjievnosti; no, svoje arite, mogao bih se pozvati na samozvanog po- scene, Franka Lentricchiu, koji pie; Negdje u ranim 1970-im probudili smo se iz dogmatskog drije-mea svog fenomenologijskog sna i otkrili kako je jedna nova prisutnost preuzel;:t apsolutnu vlast nad naom avangardnom kri- matom: Jacques Derrida. Poneto zapanjeno, shvatili smo da, stanovitu broju labavih karakterizacija u suprot-nom smjeru, on nije donio strukturalizam neto to bi valjalo nazvati poststrukturalizmom. Promjena u pravcu poststruktu-ralizma i polemika u intelektualnim karijerama Paula de Mana. "T"l:- H.iUjsaJY1U1.Q11l-, Geoffreya Hartmana, . jJha Riddela .:- u 1960-im odreda zvucima / gije - / After the New Criticism [Nakon No-'. ve kritike]; str. 159/ N aravno, to nije - ova proza napetih struna simptom je udnje da se povijest stvara pod svaku cijenu - ali mitifikacija Derride kao nove apsolutne prisutnosti navodi nas na pomisao da bismo dekonstrukciju mogli uporabiti kao arite koje u sebi okup-lja stanovit broj problema: o strukturalizmu i poststrukturalizmu, poetici i interpretaciji, i metajezicima. o teoriji proteklog ipak se nisam obazreo na mnoge vane - Rolanda Barthesa, naprimjer. U njegovu kao olak-icu mogu navesti opsenu raspravu u drugoj knjizi, ali za 'ostale ne-11 I .1 I I I \ I I I mam isprike i napomenuti mi je samo to. da u putanji de-konstrukcije mogu biti izvrgnuti jednakom zanem