jeretici dine

633
Frenk Herbert, JERETICI DINE Preveli Mirjana Živković i Vuk Perišić 1. Najveći broj disciplina su tajne discipline, stvorene sa naumom da ograničavaju a ne da oslobađaju. Ne pitajte - Zašto? Budite obazrivi sa - Kako? Zašto - neumitno vodi do paradoksa. Kako - namamljuje vas u klopku vaseljene uzroka i posledica. I jedno i drugo poriču bezgraničnost. 'Apokrifi sa Arakisa' "Taraza ti je rekla, zar ne, da smo do sada potrošili jedanaest ovakvih gola Dankana Ajdaha? Ovaj je dvanaesti." Stara časna majka Švangiju govorila je glasom u kome se osećala hotimična ogorčenost, dok se sa trećeg sprata parapeta posmatrala usamljeno dete koje se igralo na ograđenom travnjaku. Blistava podnevna sunčeva svetlost planete Gamu odbijala se od belih zidova dvorišta ispunjavajući prostor ispod njih sjajem, kao da je kakav snop svetlosti bio uperen na mladog golu. Potrošili! pomisli časna majka Lusila. Jedva primetno je klimnula, razmišljajući o tome kako su hladno bezdušni bili Švangijuino držanje i izbor reči. Utrošili smo zalihe; pošaljite nam još! Po izgledu, dete na travnjaku je moglo imati oko dvanaest standardnih godina, ali spoljašnja pojava je umela da bude varljiva u slučaju gole kod koga još nisu bila probuđena prvotna sećanja. Upravo u tom trenutku dečak podiže pogled prema posmatračima iznad sebe. Bio je čvrste telesne građe, a ispod crne kose nalik na kapu od

Upload: grujica-kajica

Post on 11-Nov-2015

114 views

Category:

Documents


22 download

DESCRIPTION

Jeretici Dine

TRANSCRIPT

Frenk Herbert, JERETICI DINE

Preveli Mirjana ivkovi i Vuk Perii

1.

Najvei broj disciplina su tajne discipline, stvorene sa naumom da ograniavaju a ne da oslobaaju. Ne pitajte - Zato? Budite obazrivi sa - Kako? Zato - neumitno vodi do paradoksa. Kako - namamljuje vas u klopku vaseljene uzroka i posledica. I jedno i drugo poriu bezgraninost.

'Apokrifi sa Arakisa'

"Taraza ti je rekla, zar ne, da smo do sada potroili jedanaest ovakvih gola Dankana Ajdaha? Ovaj je dvanaesti."

Stara asna majka vangiju govorila je glasom u kome se oseala hotimina ogorenost, dok se sa treeg sprata parapeta posmatrala usamljeno dete koje se igralo na ograenom travnjaku. Blistava podnevna suneva svetlost planete Gamu odbijala se od belih zidova dvorita ispunjavajui prostor ispod njih sjajem, kao da je kakav snop svetlosti bio uperen na mladog golu.

Potroili! pomisli asna majka Lusila. Jedva primetno je klimnula, razmiljajui o tome kako su hladno bezduni bili vangijuino dranje i izbor rei. Utroili smo zalihe; poaljite nam jo!

Po izgledu, dete na travnjaku je moglo imati oko dvanaest standardnih godina, ali spoljanja pojava je umela da bude varljiva u sluaju gole kod koga jo nisu bila probuena prvotna seanja. Upravo u tom trenutku deak podie pogled prema posmatraima iznad sebe. Bio je vrste telesne grae, a ispod crne kose nalik na kapu od karakula nazirao se otar, usredsreen pogled. uta suneva svetlost ranog prolea bacala je kratke senke na njegova stopala. Koa mu je bila preplanula, no kada je blagim pokretom tela pomerio rub svoga plavog jednodelnog odela, na levom ramenu ukazala se bela put.

"Ove gole ne samo da su skupe ve su i krajnje opasne po nas", ree vangiju. Glas joj je bio ravan i bezoseajan i utoliko je delovao monije. Bio je to glas jedne asne majke instruktora koja se sa visine obraala akolitki; bio je to glas koji je Lusili stavljao do znanja da je vangiju jedna od onih koje otvoreno ustaju protiv projekata sa golama.

Taraza ju je upozorila: "Pokuae da te pridobije za svoje planove."

"Jedanaest promaaja je dovoljno", dodade vangiju.

Lusila prelete pogledom preko vangijuinih zboranih crta lica, pomislivi iznenada: Moda u i ja jednog dana biti stara i smeurana. Isto je tako mogue da u i sama biti monica u Bene Geseritu.

vangiju je bila omalena ena sa brojnim belezima starosti, steenim u izvravanju poslova Sestrinstva. Iz svojih arhivskih prouavanja Lusila je znala da vangijuina uobiajena crna odora skriva mravu figuru, koju je malo ko ikada video osim njenih pomonica u oblaenju i mukaraca koji su je oploavali. vangijuina usta bila su iroka a donja usna stisnuta starakim borama koje su se poput lepeze skupljale u isturenu bradu. Njeno ophoenje odlikovalo se odsenou i osornou koje su neupueni esto tumaili kao ljutnju. Zapovednica tvrave Gamu bila je znatno zatvorenija osoba od veine asnih majki.

Lusila ponovo poele da je upoznata sa itavim opsegom projekta sa golama. No, Taraza joj je ipak dovoljno jasno ukazala na osnovnu razdeobu: "vangiju ne treba verovati kada je posredi bezbednost gole."

"Smatramo da su Tleilaksi sami, na svoju ruku, ubili veinu od prethodnih jedanaest", ree vangiju. "To bi samo po sebi trebalo da nam neto govori."

Prilagoavajui se vangijuinom dranju, Lusila zauze miran stav gotovo bezoseajnog iekivanja. "Iako sam mnogo mlaa od tebe, vangiju, ja sam, takoe, potpuna asna majka." Mogla je gotovo da oseti na sebi vangijuin napet, netremian pogled.

vangiju je imala prilike da vidi Lusiline holografe, ali u ivom obliju ova ena je izazivala jo vei nemir. Utiskivaica najboljeg soja, van svake sumnje. Potpuno plave oi, nekorigovane bilo kakvim soivima, davale su Lusili prodoran izraz koji se slagao sa njenim duguljastim, ovalnim licem. Smaknuta kapuljaa crne aba-odore otkrivala je smeu kosu svezanu u vrstu baretu koja se stepenasto sputala niz lea. ak ni najutogljenija odora nije mogla da prikrije Lusiline raskone grudi. Ona je bila izdanak genetske linije poznate po svojim materinskim svojstvima i ve je za Sestrinstvo rodila troje dece, od toga dva deteta sa istim mukarcem. Da - ljupka smeokosa ena sa bujnim grudima i materinskom nastrojenou.

"Vrlo si krta na reima", ree vangiju. "To mi govori da te je Taraza upozorila na mene."

"Ima li razloga da veruje da e ubice pokuati da smaknu i ovog dvanaestog golu?" upita Lusila.

"Ve su pokuali."

udno je koliko je re 'jeres' esto dolazila u svest pri razmiljanju o vangiji, pomisli Lusila. Da li je moglo biti 'jeresi' meu asnim majkama? inilo se da religiozni prizvuk ove rei odudara od osnovnog duha Bene Geserita. Kako je moglo biti jeretikih pokreta meu osobama udruenim u duboko manipulativnom stavu prema svim religioznim stvarima?

Lusila prenese panju na golu, koji je upravo izvodio niz premeta opisujui itav krug; zaustavivi se ponovo se zagledao u dva posmatraa na parapetu.

"Kako samo ljupko to izvodi!" primeti vangiju podrugljivo. Staraki glas nije mogao potpuno da sakrije unutranju nasilnost.

Lusila okrznu pogledom vangiju. Jeres. Raskolnitvo nije bilo prava re. Pojam protivljenja nije pokrivao ono to se moglo osetiti kod ove starije ene. Posredi je bilo neto to je moglo da uzdrma Bene Geserit. Pobuna protiv Taraze, protiv Vrhovne asne majke? Nezamislivo! Vrhovne majke bile su odlivci pravljeni u vladarskom kalupu. Jednom, kada je Taraza najpre prihvatila tue miljenje i savet a potom donela odluku na svoju ruku, sestre su bile primorane na poslunost.

"Ovo nije vreme za stvaranje novih problema!" ree jo jednom vangiju.

Bilo je jasno na ta misli. Ljudi iz Ratrkavanja sada su se vraali, a namere nekih meu tim Izgubljenim predstavljale su pretnju po Sestrinstvo. Uvaene nalonice - koliko je taj izraz zvuao slino onom: 'asne majke!'

Lusila se odvai na jedan opitni korak: "Ti, dakle, misli da bi trebalo da se usredsredimo na problem Uvaenih Nalonica iz Ratrkavanja?"

"Usredsredimo? Ha! One ne poseduju nae moi. Ne pokazuju dovoljno razboritosti. Nisu vine upotrebi melana. To je, upravo, ono to one ele od nas, nae znanje o zainu."

"Moda", sloi se Lusila. Nije htela da prihvati ovo zdravo za gotovo.

"Vrhovna majka Taraza izgubila je pamet uzaludno troei vreme sa ovim bezvrednim golom", dodade vangiju.

Lusila outa. Projekat sa golom neumitno je ve dirnuo u staru ranu Sestrinstva. Mogunost, makar i veoma daleka, da bi mogle da stvore jo jednog Kvizac Haderaha pokretala je talase ljutitog straha irom njihovih redova. Paati se sa crvolikim ostacima Tiranina? To je bilo kranje opasno.

"Nikada ne bi trebalo da poaljemo tog golu na Rakis", promrmlja vangiju. "Neka usnuli crvi poivaju."

Lusila ponovo obrati panju na deaka golu. On je, u meuvremenu, okrenuo lea visokom parapetu na kome su stajale dve asne majke, ali je neto u njegovom dranju govorilo da zna da raspravljaju o njemu i da sada iekuje njihovu reakciju.

"Bez sumnje shvata da si pozvana ovamo dok je on jo sasvim mlad", ree vangiju.

"Nikada jo nisam ula da je na nekom tako mladom vreno duboko utiskivanje", saglasi se Lusila. U njenom tonu bilo je poneto od blagog samopodsmevanja; znala je da e to vangiju osetiti i pogreno protumaiti. Vetina proizvoenja eljenog efekta i sve to je nuno ilo s tim, bilo je ono to bi se moglo nazvati naizrazitijom osobenou Bena Geserita. Upotrebi ljubav ali izbegni je - to sad sigurno misli vangiju. Analitiarke Sestrinstva znale su korene ljubavi. Istraivale su to jo u prilino ranom razdoblju istorije Reda, ali se nikada nisu usudile da je iskoriste kod onih na koje su uticale. Dopusti ljubav ali uvaj je se, bilo je pravilo. Znaj da ona lei duboko unutar ovekovog genetskog sklopa, bezbednosne mree koja osigurava produavanje vrste. Valja je koristiti kada je neophodno, utiskujui odabrane pojedince (ponekad jedne na druge) za ciljeve Sestrinstva, uz saznanje da e takvi pojedinci biti spregnuti monim sponama teko pristupanim povrnom pogledu. Neki sa strane mogu da opaze takve veze i sagledaju posledice, ali povezani e uvek igrati prema nesvesnoj muzici.

"Nisam htela da kaem da je greka izvriti Utiskivanje kod njega", napomenu vangiju, pogreno protumaivi Lusilino utanje.

"inimo ono to nam je nareeno", ree Lusila prekorno. Neka vangiju misli o tome to joj je volja.

"Ti, dakle, nisi protiv slanja ovog gole na Rakis", upita vangiju. "Pitam se da li bi istrajala u takvoj slepoj poslunosti kada bi znala potpunu istinu?"

Lusila duboko uzdahnu. Da li je ovo bila prilika da sazna sve o projektu sa golama Dankana Ajdaha?

"Na Rakisu postoji jedna devojica po imenu eana Bruf", nastavi vangiju. "U stanju je da kontrolie dinovske crve."

Lusila se potrudi da prikrije svoju zainteresovanost. Dinovski crvi. Ne ai-hulud. Dinovski crvi. Peani jaha koga je Tiranin predskazao konano se pojavio.

"Nikad ne govorim u prazno", dodade vangiju poto je Lusila nastavila da uti.

Doista ne, pomisli Lusila. No, ti naziva stvar njenom opisnom oznakom, a ne imenom njenog mistinog znaenja. Dinovski crvi. Pri tom zapravo misli na Tiranina, Leta II, iji beskrajni san kao biser svesti ivi u svakom od tih crva. Ili smo, barem, navedeni da verujemo u to.

vangiju pokaza pokretom glave prema deaku na travnjaku ispod njih. "Misli li da e njihov gola biti sposoban da utie na devojicu koja kontrolie crve?"

"Najzad se otkrivamo", pomisli Lusila. Ali samo ree: "Ne oseam nikakvu potrebu da odgovorim na to pitanje."

"Ba si oprezna", primeti vangiju.

Lusila se pogrbi a onda protegnu. Oprezna? Da, zaista! Taraza ju je upozorila: "to se tie vangiju, mora delati krajnje oprezno ali hitro. Imamo na raspolaganju veoma usku vremensku marginu u kojoj moemo uspeti."

Ali u emu? - pitala se Lusila. Ona pogleda sa strane vangiju. "Ne shvatam kako su Tleilaksi uspeli da ubiju jedanaest gola. Kako su mogli da probiju nau odbranu?"

"Sada imamo baara", ree vangiju. Ton njenog glasa govorio je da ni sama ne veruje u to.

Vrhovna majka Taraza joj je rekla: "Ti si Utiskivaica, Lusila. Kada doe na Gamu shvatie jedan deo plana. No, za izvrenje tvog zadatka nije neophodno da ti bude poznata itava zamisao."

"Pomisli na trokove!" uzviknu vangiju besno gledajui u pravcu gole koji je sada uao, upkajui busenje trave.

Lusila je znala da trokovi nisu bitni. Otvoreno priznanje neuspeha bilo je mnogo vanije. Sestrinstvo nikako nije smelo da prizna da je u stanju da pogrei. Ali injenica da je Utiskivaica pozvana vrlo rano - bila je bitna. Taraza je znala da e Utiskivaica to shvatiti i prepoznati deo plana.

vangiju koatom rukom pokaza na dete koje se ponovo vratilo svojoj usamljenikoj igri, trei i izvodei telesne vebe na travi.

"Politika", ree kratko.

Nema sumnje da je u jezgru vangijuine jeresi leala politika Sestrinstva, pomisli Lusila. Delikatnost unutranjih razmirica mogla se izvesti iz injenice da je vangiju bila naimenovana za zapovednicu tvrave Gamu. Taraza je odbijala da postavlja na sporedne dunosti one koji su joj se suprotstavljali.

vangiju se okrenu i pogleda pravo u Lusilu. Bilo je reeno dovoljno toga. Dovoljno se ulo i bilo provereno umovima uvebanim da dejstvuju na nivou svesti Bene Geserita. Kapitol je uz krajnju briljivost odabrao Lusilu.

Lusila je osetila kako je starija ena paljivo ispituje, ali ne dopusti da to dotakne ono duboko oseanje svrhovitosti na koje se svaka asna majka mogla osloniti u trenucima izuzetnih pritisaka. Evo. Neka me gleda do mile volje. Lusila se okrenu i podesi usta u blag osmeh, prelazei pogledom preko slemena krova naspram njih.

Tamo se ukazao neki uniformisan ovek, naoruan tekim laserskim pitoljem. Uputio je kratak pogled prema asnim majkama, a potom usredsredio panju na dete ispod njih.

"Ko je ono?" upita Lusila.

"Patrin, baarev najpouzdaniji pomonik. Pria se da je on samo baarov posilni, ali treba biti slep i glup pa poverovati u to."

Lusila paljivo osmotri oveka preko puta njih. To je, dakle, bio Patrin. Domorodac sa Gamua, rekla joj je Taraza. Lino ga je baar odabrao za ovaj zadatak. Bio je mrav i plav, sada ve u dobu prestarom za vojniku slubu. Ipak, kada su baara opozvali iz penzije, on je zahtevao da mu Patrin bude desna ruka u vrenju ove dunosti.

vangiju je zapazila kako je Lusila prenela panju sa Patrina na golu sa izrazom stvarne zabrinutosti. Da, ako je baar bio pozvan da uva ovu Tvravu, onda je goli pretila izuzetna opasnost.

Lusila prozbori u iznenadnom uenju. "Pa... on je..."

"Po naredbama Milesa Tega", ree vangiju, izrekavi baarovo ime. "Sva ova golina igra je, zapravo, trening. Miii se moraju pripremiti za dan kada e biti ponovo vraen vlastitom biu."

"Ono to on tamo izvodi nije prosta veba", primeti Lusila. Osetila je kako joj miii simpatetiki reaguju na zapamene vebe iz vremena njene obuke.

"Ovom goli uskraujemo jedino arcanu Sestrinstva", objasni vaniju. "Gotovo sve ostalo u naem skladitu znanja moe da bude njegovo." Ton glasa govorio je da ona to do kraja osuuje.

"Niko, sigurno, ne veruje da bi ovaj gola mogao postati novi Kvizac Haderah", primeti Lusila.

vangiju samo slegnu ramenima.

Lusila se drala potpuno mirno, razmiljajui. Da li je bilo mogue da se ovaj gola preobrazi u muku verziju asne majke? Da li je ovaj Dankan Ajdaho mogao da naui da pronikne pogledom tamo gde se to nijedna asna majka nije usuivala.

vangiju poe da govori glasom koji je podseao na reee mrmljanje: "Svrha ovog projekta... one imaju opasan plan. Mogu da naprave istu greku..." Zastala je.

One, pomisli Lusila. Njihov gola.

"Mnogo bih dala da tano saznam kakva je uloga Iksa i Ribogovornica u ovome", primeti Lusila.

"Ribogovornice!" vangiju zavrte glavom pri samoj pomisli na ostatke enske vojske koja je nekad sluila iskljuivo Tiraninu. "One veruju u istinu i pravdu."

Lusila s naporom savlada iznenadnu stegnutost u grlu. vangiju se gotovo otvoreno usprotivila. Ipak, bila je zapovednica ovog mesta. Pravilo je u ovom sluaju bilo jednostavno. Oni koji se suprotstavljaju projektu moraju da ga nadziru kako bi mogli da ga prekinu na prvi znak nevolje. Dole na travnjaku bio je istinski gola Dankana Ajdaha. Uporeivanje elija i Istinozborci potvrdili su to.

Taraza joj je rekla: "Tvoja je dunost da ga naui ljubavi u svim njenim oblicima."

"Tako je mlad", ree Lusila ne skidajui oi sa gole.

"Mlad, doista", sloi se vangiju. "Pa pretpostavljam da e za sada nastojati da kod njega produbi detinje odzive na materinsku ljubav. Kasnije..." vangiju slee ramenima.

Lusila ne ispolji nikakvo oseanje. Jedna Bene Geserit se povinuje. Ja sam Utiskivaica. Tako... Tarazina nareenja Utiskivaicama i specijalna obuka uslovljavali su sasvim odreen tok dogaaja.

Lusila se ponovo obrati vangijui: "Postoji neko ko izgleda kao ja i govori mojim glasom. Ja utiskujem za nju. Mogu li znati ko je to?"

"Ne."

Lusila utonu u utanje. Nije oekivala otkrivanje, ali ne jednom joj je stavljeno do znanja da upadljivo lii na stariju majku Obezbeenja, Darvi Odrade. "Mlada Odrade", Lusila je ula ovo u vie navrata. I Lusila i Odrade pripadale su, naravno, lozi Atreida, sa znaajnim udelom u poreklu Sioninih potomaka. Ribogovornice nisu imale monopol na ove gene. Ali Druga seanja jedne asne majke, ak i uz njihovu pravolinijsku selektivnost i ograniavanje na ensku stranu, pruala su vane naznake o veoma irokom opsegu projekta sa golama. Lusila, koja se nala u poloaju da zavisi od svojih iskustava Desikine linosti sahranjene nekih pet hiljada godina u prolost genetskih manipulacija Sestrinstva, sada oseti dubok strah od tog izvora. Ovde je u pitanju bio porodini obrazac. On je izazivao tako snano oseanje zle kobi da Lusila nehotino pribee litaniji protiv straha, kao to su je uili prilikom prvih uvoenja u obrede Sestrinstva:

"Ne smem da se bojim. Strah satire um. Strah je mala smrt, koja donosi potpuno brisanje. Spremno u se suoiti sa strahom. Dozvoliu mu da pree preko mene i kroz mene. A kada bude minuo, upraviu svoje unutranje oko da mu osmotrim tragove. Ali tamo kuda je strah prostrujao, nee ostati niega. Preostau samo ja.

Lusili se povrati spokoj.

Nasluujui poneto od svega ovoga, vangiju je dopustila da joj se budnost donekle smanji. Lusila nije bila glupaa, nikakva specijalna asna majka sa titulom bez pokria i jedva dovoljnim pedigreom da bi mogla da dejstvuje, bez dovoenja u nepriliku Sestrinstva. Sa Lusilom nije bilo ale i neke reakcije nisu se mogle sakriti od nje, ak ni reakcije neke druge asne majke. Vrlo dobro, neka onda sazna pun obim protivljenja ovom budalastom, opasnom projektu!

"Mislim da njihov gola nee ni doiveti da vidi Rakis", ree vangiju.

Lusila pree preko njenih rei. "Priaj mi o njegovim drugovima", zatrai ona.

"On nema drugove; samo uitelje."

"Kada u ih upoznati?" Nije skidala pogled sa naspramnog parapeta gde je stajao Patrin zaludno oslonjen na jedan niski stub sa tekim laserskim pitoljem na gotovs. Lusila najednom shvati da je Patrin promatra. Patrin je, zapravo, bio poruka od baara. vangiju je oigledno to videla i razumela. Mi ga uvamo!

"Pretpostavljam da je Miles Teg taj koga tako silno eli da upozna", ree vangiju.

"Izmeu ostalih."

"Zar ne eli da najpre stupi u vezu sa golom?"

"S njim sam ve stupila u vezu". Lusila klimnu u pravcu zatvorenog dvorita gde je deak ponovo stajao gotovo nepokretan i gledao prema njoj. "Ovaj je sklon razmiljanju."

Lusila suzbi nevoljnu jezu, prepoznavi u vangijuinim reima i stavu spremnost na silovito suprotstavljanje. Nije bilo ni najmanjeg nagovetaja da se ovaj deak dole odlikovao i jednom pukom crtom.

Dok je Lusila tako razmiljala oblaci prekrie sunce, to se ovde esto dogaalo u ove sate. Hladan vetar dunuo je unutra preko zidova Tvrave, izazivajui kovitlace po dvoritu. Deak se okrenuo i poveao brzinu svojih vebi, podiui toplotu tela ovom pojaanom aktivnou.

"Gde odlazi kada eli da bude sam?" upita Lusila.

"Uglavnom u svoju sobu. Do sada je pokuao nekoliko opasnih bekstava, ali smo ga u tome konano obeshrabrile."

"Mora da vas veoma mrzi."

"Sigurna sam u to."

"Morau odnah da se time pozabavim."

"Utiskivaica, zacelo, nema nikakvih sumnji u pogledu svojih sposobnosti da pobedi mrnju."

"Mislila sam na Geasu." Lusila uputi vangijui pogled koji je govorio sam za sebe. "udno je da ste dopustili da Geasa napravi takvu greku."

"Ne meam se u normalno napredovanje obuke gole. Ako se kod neke od njegovih uiteljica javi prava ljubav prema njemu, to nije moj problem."

"Privlaan deak", primeti Lusila.

Postojale su jo malo posmatrajui golu Dankana Ajdaha u vebanju-igri. Obe asne majke zakratko posvetie misli Geasi, jednoj od prvih uiteljica dovedenih ovamo zbog projekta sa golama. vangijin stav bio je jasan: Geasa je bila promaaj koji im je poslalo samo provienje. Lusila je jedino pomislila: vangiju i Geasa su mi oteale zadatak. Nijedna od ovih ena ak ni za tren ne pokaza do koje su mere ove misli potvrivale njihovu odanost.

Dok je posmatrala dete u dvoritu, Lusila je poela da osea novo uvaavanje za ono to je Tiranin Bogocar u stvari postigao. Leto II je upotrebljavao ovaj tip gole tokom bezbrojnih ivotnih vekova - nekih tri hiljade godina, jednog za drugim. A Bogocar Leto II nije bio obina prirodna sila. Bio je najvei ruilac u istoriji oveanstva, koji je sve prevrtao naglavake: drutvene sisteme, prirodne i neprirodne mrnje, oblike vladavine, obrede (kako zabranjene, tako i obavezne), neslubene i slubene religije. Strahotna teina Tiraninove strahovlade nije ostavila nita neobeleeno, pa ak ni Bene Geserit.

Leto II nazivao je to 'Zlatnom Stazom', a ovaj tip gole Dankana Ajdaha imao je istaknutu ulogu u toj uasnoj strahovladi. Lusila je prouila izvetaje Bene Geserita, verovatno najbolje u vaseljeni. ak i danas, na veini starih planeta Carstva, novovenani parovi akama rasipaju vodu na istok i zapad od sebe, deklamujui lokalnu verziju 'Neka od ove rtve poteku k nama Tvoji blagoslovi, o Boe beskrajne moi i beskrajne milosti.'

Nekada su Ribogovornice i njihovo ukroeno svetenstvo imali zadatak da silom ire ovakav pozdrav. Ali ova stvar je razvila vlastiti pokretaki impuls, postajui sveproimajua, neodoljiva sila. ak i najsumnjiaviji meu vernicima govorili su: "Pa, ne moe da naudi." Bilo je to dostignue kome su se, uz oseaj nelagodnosti i strahopotovanja, divili i najbolji religijski inenjeri Misionarije Protektive Bene Geserita. Tiranin je najbolje doskoio Bene Geseritu. A hiljadu i petsto godina od Tiraninove smrti Sestrinstvo je i dalje bilo nemono da razmrsi sredinji vor tog zastraujueg dostignua.

"Ko je zaduen za deakovu religijsku obuku?" upita iznenada Lusila.

"Niko", odgovori vangiju. "emu trud? Kada se u njemu probude prvobitna seanja, imae vlastite ideje. Sa njima emo se pozabaviti tek ako budemo morale."

Deak je u meuvremenu ispunio vreme predvieno za telesno vebanje. Ne obazrevi se vie nijednom na posmatrae sa parapeta, napustio je zatvoreno dvorite kroz jedan irok ulaz sa leve strane. Patrin, takoe, napusti svoje straarsko mesto ne pogledavi dve asne majke.

"Nemoj da te Tegovi ljudi zavaraju", ree vangiju. "Oni imaju oi i na temenu. Zna li da je Tegova majka bila jedna od nas? On poduava golu stvarima o kojima je najbolje nita ne znati."

2.

Eksplozije su, takoe, sabijanja vremena. Sve primetne promene u prirodnoj vaseljeni eksplozivne su do izvesnog stepena i do odreene take gledanja; inae ih ne biste opazili. Glatka neprekidnost promene, usporena u dovoljnoj meri, protie a da je posmatra ne opaa, jer je raspon njegovog vremena panje suvie kratak. Stoga, velim vam, uoio sam i promene koje vi nikada ne biste primetili.

Leto II

ena, koja je obasjana jutarnjom svetlou planete Kapitol stajala s druge strane stola za kojim je sedela Vrhovna asna majka Alma Mavis Taraza, bila je visoka i vitka. Dugaka aba-odora koja ju je oblagala svetlucavim crnilom od ramena do poda nije potpuno skrivala ljupkost kojom je njeno telo izraavalo svaku kretnju.

Taraza se nagnu u svojoj stolici i osmotri arhivski relej koji je saete glife Bene Geserita projektovao u plohu stola samo za njene oi.

"Darvi Odrade", identifikovao je ekran enu koja je stajala, a zatim se pojavie najvaniji podaci iz biografije, koje je Taraza ve znala do tanina. Ekran je sluio na vie naina - predstavljao je pouzdan podsetnik Vrhovnoj majci, omoguavao joj da malo dobije na vremenu za razmiljanje dok se inilo da posmatra podatke, a bio je i konaan arbitar ukoliko bi neto negativno iskrslo u ovom razgovoru.

Odrade je za Bene Geserit izrodila devetnaestoro dece, zapazi Taraza dok joj je taj podatak promicao pred oima. Svako dete sa razliitim ocem. Nita neobino u tome, ali i najpaljivije posmatranje moglo je jedino da pokae kako ta osnovna sluba Sestrinstvu nije raskrupnjala Odradino telo. Crte njenog lica odavale su prirodnu otmenost izraenu u dugakom nosu i ravnomerno uglastim jagodicama. Sve crte skupljale su se nanie u uzanu bradu. Usta su joj, meutim, bila puna i obeavala su strast koju je ona veoma briljivo zauzdavala.

Moemo uvek da se oslonimo na gene Atreida, pomisli Taraza.

Prozorska zavesa zalepra iza Odrade i ona se osvrnu. Nalazile su se u Tarazinoj jutarnjoj sobi, malom i ukusno nametenom prostoru ukraenom prelivima zelene boje. Jedino je potpuno bela boja psu-naslonjaa izdvajala Tarazu iz pozadine. Luni prozori gledali su istono na vrt i travnjak, a pozadinu prizora inile su udaljene snene planine planete Kapitol.

Ne diui pogled Taraza ree: "Bilo mi je drago to ste i ti i Lusila prihvatile ovaj zadatak. To mi je olakalo posao."

"Volela bih da sam upoznala tu Lusilu", ree Odrade, sputajui pogled povrh Tarazine glave. Odradin glas zvuao je kao neki kontraalt.

Taraza se nakalja. "Nema potrebe. Lusila je jedna od naih najboljih Utiskivaica. Obe ste, naravno, na istovetan nain liberalno uslovljene kako biste bile pripremljene za ovo."

Bilo je neeg gotovo uvredljivog u Tarazinom nehajnom tonu i samo su navike proistekle iz dugog druenja slomile Odradin otpor. Shvatila je da je za to delimino kriva re 'liberalno'. Preci Atreida su na pominjanje te rei dizali bunu. Bilo je to kao da su se njena nagomilana enska seanja suprotstavila nesvesnim pretpostavkama i neispitanim predrasudama s one strane poimanja.

"Samo liberalni odista misle. Samo libneralni su intelektualni. Samo liberalni shvataju potrebe svojih blinjih."

Koliko pokvarenosti je lealo skriveno u toj rei, pomisli Odrade. Koliko je tajnog ega samo bilo potrebno da bi se ovek oseao nadmono.

Odrade se priseti da je Taraza, uprkos nehatno uvredljivom tonu, upotrebila ovaj izraz jedino u njegovom univerzalnom znaenju: Lusilino opte obrazovanje bilo je briljivo planirano kako bi odgovaralo Odradinom.

Taraza se udobnije smesti u naslonjau ali joj je panja i dalje bila vezana za ekran ispred nje. Svetlost sa istonih prozora padala joj je pravo na lice, stvarajui senke ispod nosa i brade. Taraza je bila sitna ena, jedva neto starija od Odrade. Njeno lice sauvalo je dosta od lepote koja ju je uinila najpouzdanijom za rasploavanje sa nezgodnim mukim partnerima. Lice joj je bilo duguljasto sa blago naglaenim obrazima. Crnu kosu je vrsto povlaila unazad sa visokog ela koje je imalo prilino izraen vrh. Dok je govorila, usta je otvarala u najmanjoj moguoj meri: izvanredna kontrola pokreta. Posmatraeva panja teila je da se usredsredi na njene oi: neodoljivo plavetnilo. Sve je to veoma nalikovalo na kakvu uglaenu masku kojoj je malo tog izmicalo to bi odavalo njena prava oseanja.

Odrade shvati ta se krije iza trenutne poze asne majke. Sva je prilika da e sada Taraza poeti da mrmlja samoj sebi u bradu. I odista, kao na mig, ova to poe da ini.

Vrhovna majka je razmiljala dok je sa velikom panjom pratila iznoenje biografskih podataka. Mnoge stvari su zaokupljale njenu panju.

Ovo je za Odrade bila umirujua misao. Taraza nije verovala da postoji neto poput blagonaklone sile koja bdije nad sigurnou oveanstva. Misionarija protektiva i namere Sestrinstva bilo je sve to je imalo vanosti u Tarazinoj vaseljeni. ta god da je sluilo tim namerama, pa ak i mahinacije davno preminulog Tiranina, moglo se oceniti kao dobro. Sve ostalo bilo je ravo: tuinskim uljezima iz Ratrkavanja - posebno onim povratnikim potomcima koje su sebe nazivale 'Uvaenim Nalonicama' - nije se moglo verovati. ene Tarazinog soja, ak i one asne majke koje su joj se otvoreno suprotstavljale u Savetu, predstavljale su krem Bene Geserita, jedina stvar koja je zasluivala poverenje.

I dalje ne diui glavu Taraza ree: "Uporeivanjem milenijuma pre Tiranina sa razdobljem posle njegove smrti, uvia da je dolo do izuzetnog smanjenja velikih ratnih sukoba. Posle Tiranina, broj takvih sukoba pao je na manje od dva procenta u odnosu na ranije razdoblje."

"Koliko je to nama poznato", dobaci Odrade.

Taraza sevnu oima prema njoj, a onda ponovo spusti pogled. "ta?"

"Ne moemo da kaemo koliko je ratova voeno izvan naeg vidokruga. Raspolae li statistikim podacima od ljudi iz Ratrkavanja?"

"Naravno da ne."

"Onda, hoe da kae da nas je Leto ukrotio", ree izazovno Odrade.

"Moe i tako da razume ako ti je volja". Taraza podvue neto to je ugledala na ekranu."Zar ne bi jedan deo zahvalnosti trebalo da pripiemo naem voljenom baaru Milesu Tegu?" upita Odrade. "Ili njegovim nadarenim prethodnicima?"

"Mi smo odabrale te ljude", ree Taraza.

"Ne uviam smisao ove rasprave o stvarima rata", ree Odrade. "Kakve to veze ima sa naim sadanjim problemom?"

"Postoje neki koji misle da bi nam se moglo dogoditi da se vratimo na uslove iz vremena Tiranina, dakakao, uz veoma neprijatan pad."

"Oh?" Odrade napui usne.

"Vie skupina meu naim Izgubljenim koji su se vratili prodaju naoruanje svakome ko eli ili moe da ga kupi."

"Konkretno, kome?" upita Odrade.

"Sloeno naoruanje se u znatnim koliinama prebacuje na Gamu, a gotovo je izvesno da Tleilaksi gomilaju neka od gadnijih oruja."

Taraza se ponovo zavali u naslonjai i protrlja slepoonice. Prozborila je tihim, bezmalo nesigurnim glasom: "Smatramo da donosimo odluke od najveeg znaaja, koje proizilaze iz najuzvienijih naela."

Odrade je i ranije bila svedok ovakvog raspoloenja, te upita: "Da li to naa Vrhovna majka sumnja u ispravnost Bene Geserita?"

"Da li sumnjam? Oh, ne. Ali oseam nelagodnost. itavog ivota izgaramo za te visoko plemenite ciljeve, a ta na kraju otkrivamo? Otkrivamo da su mnoge stvari kojima smo posvetile nae ivote proizale iz beznaajnih odluka. Trag njihovog porekla moe se pratiti sve do elja za linom udobnou ili lagodnou, i one nemaju nieg zajednikog sa naim visokim idealima. Gotovo uvek su posredi bili svetovni praktini dogovori koji su zadovoljavali potrebe onih koji su mogli da donose odluke."

"ula sam te kako to naziva politikom nunou", primeti Odrade.

Usmerivi ponovo panju na ekran, Taraza progovori glasom u kome se oseala vrsta kontrola: "Ako se institucionalizujemo u prosuivanju, onda smo na dobrom putu da unitimo Bene Geserit."

"U mojoj biografiji nee otkriti beznaajne odluke", ree Odrade.

"Tragam za izvorima slabosti, za pukotinama."

"Ni njih nee pronai."

Taraza prikri smeak. Prepoznala je ovu egocentrinu crtu: Odradin nain bockanja Vrhovne majke. Odrada je umela vrlo veto da se prikazuje nestrpljivom, dok se u stvari povlaila u bezvremeni tok strpljenja.

S obzirom na to da Taraza nije prihvatila mamac Odrade se predade spokojnom iekivanju - laganog daha, smirenog uma. Strpljenje je nailo bez razmiljanja o njemu. Sestrinstvo ju je odavno nauilo kako da razdvoji prolost i sadanjost u istovremene tokove. Mogla je, uz opaanje neposredne okoline, da odabira delie i odlomke svoje prolosti i proivljava ih kao da su se odvijali na platnu postavljenom preko sadanjosti.

Rad seanja, pomisli Odrade. Izvui neophodne stvari i ostaviti ih da poivaju. Uklanjanje prepreka. Kada je sve drugo otupelo, jo je ostajalo njeno zamreno detinjstvo.

Bila su vremena kada je Odrade ivela kao veina dece: u kui sa mukarcem i enom, koji su se, i ako nisu bili njeni roditelji nesumnjivo ponaali kao loco parentis. I sva druga deca koju je tada poznavala ivela su u sliim situacijama. Imala su tate i mame. Ponekad je samo tata radio daleko od kue. Ponekad je samo mama izlazila radi svojih poslova. U Odradinom sluaju, ena je ostajala kod kue i nikakva kree-dadilja nije uvala dete za radnog vremena. Mnogo kasnije Odrade je saznala da je njena roena majka dala pozamanu sumu novca da bi obezbedila takve uslove za svoje ensko edo, koje je na taj nain bilo naprosto skriveno, iako je stalno bilo pred oima.

"Ona te krije kod nas zato to te voli", objasnila joj je ta ena kada je Odrade dovoljno odrasla da bi mogla razumeti. "Zbog toga nikad ne sme da otkrije da ti mi nismo pravi roditelji."

Odrade je kasnije saznala da ljubav nije imala nikakave veze sa tim. asne majke nisu delale iz tako prozainih pobuda. A i Odradina roena majka bila je sestra reda Bene Geserita.

Sve ovo otkriveno je Odradi u skladu sa prvobitnim planom. Njeno ime: Odrade. Uvek su je zvali Darvi, osim u sluajevima kada ja onaj koji ju je oslovljavao bio razdragan ili ljut. Mladi prijatelji su to spontano skratili na Dar.

Sve, ipak, nije ilo u skladu sa prvobitnim planom. Odrade se seala uzane postelje u prostoriji kojoj su vedrinu davale slike ivotinja i fantastinih pejsaa na pastelno plavim zidovima. Bele zavese leprale su na prozoru od blagih prolenih i letnjih povetaraca. Odrade je pamtila skakanje po uzanoj postelji - udesno srene igre, gore, dole, gore, dole. Mnogo smeha. Ruke je epae u poluskoku i vrsto je prigrlie. Bile su to ruke jednog mukarca. Okruglo lice sa malim brkovima koji su je golicali do hihotanja. Krevet je udario u zid kada je skoila i od tog pokreta na zidu se stvorie urezi.

Odrade se u ovom asu poigravala svojim seanjima i nije joj se dalo da ih odbaci u bunar racionalnosti. Belege na zidu. Belege smeha i radosti. Kako su male bile, a koliko su mnogo znaile.

udno je kojiko je u poslednje vreme sve vie razmiljala o tati. Nisu sva seanja bila srena. Bilo je trenutaka kada je on bio tuno ljut i opominjao mamu da se 'ne upetljava suvie'. Imao je lice koje je odavalo brojne nelagodnosti. Glas mu je liio na lajanje, naroito kada je bio ljutitog raspoloenja. Mama bi hodala na prstima, sa oima punim brige. Odrade je oseala brigu i strah i zamerala je to tom mukarcu. ena je najbolje znala kako da postupa s njim. Poljubila bi ga u potiljak, pogladila mu obraz i apnula u uvo.

Ova drevna 'prirodna' oseanja zahtevala su od analitiarke-nadzornice iz reda Bene Geserita puno rada sa Odrade pre nego to su bila odstranjena. Ali ak i sada bilo je tetnih ostataka koje je trebalo razabrati i odbaciti. ak i sada Odrade je znala da sve to nije nestalo.

Posmatrajui kako Taraza sa velikom briljivou prouava biografske zabeleke, Odrade se pitala da li je to bila ona pukotina koju je Vrhovna majka ugledala.

Svakako da su se do sada uverile da sam u stanju da izaem na kraj sa oseanjima iz tog ranog razdoblja.

Sve je to bilo tako davno. Pa ipak, morala je priznati da seanje na onog mukarca i onu enu poiva u njoj, vezano takvom silom da moda nikada nee biti potpuno izbrisano. Posebno na mamu.

asna majka in extremis koja je rodila Odrade smestila ju je na skrovito mesto na Gamuu iz razloga koji je Odrade sada sasvim dobro shvatila. Odrade joj zbog toga nije prebacivala. Bilo je to neophodno da bi obe preivele. Tekoe su nastale iz injenice da je pomajka pruila Odradi ono to veina majki prua svojoj deci, ono u ta Sestrinstvo nije imalo ni trunke poverenja - ljubav.

Kada su se asne majke konano pojavile, pomajka se nije opirala oduzimanju svog deteta. Dole su dve asne majke u pratnji skupine mukih i enskih nadzornika. Kasnije je Odrade dugo pokuavala da razume znaenje tog bolnog trenutka. Ona ena je u dubini due znala da e dan rastanka doi. Bilo je samo pitanje vremena. Pa ipak, budui da su dani prerastali u godine - skoro est standardnih godina - ena se usudila da gaji nadu.

A onda su dole asne majke, sa svojim nezgrapnim pomonicima. One su sve vreme naprosto ekale dok nije postalo bezbedno, to jest dok se nisu uverile da nijedan lovac nije saznao da je ovo bila Bene Geserit - planirani potomak loze Atreida.

Odrade je videla kako njenoj pomajci daju veliki iznos novca. ena je bacila novac na pod. Ali nijedanput nije podigla glas u znak protesta. Odrasli koji su sudelovali u toj sceni znali su na kojoj strani lei mo.

Prizivajui ta zgusnuta oseanja, Odrade je u svesti jo mogla da vidi kako ena seda u stolicu sa ravnim naslonom pored prozora koji je gledao na ulicu, kako se uuruje u njoj i poinje da se ljulja napred, nazad, napred, nazad. Pri tom, nije davala glasa od sebe. asne majke su upotrebile Glas i svoje znamenite trikove uz dim opojnih trava i razoruavajue prisusvo da bi namamile Odrade u kola koja su ih ekala na ulici. "Bie samo za kratko, poslala nas je tvoja prava majka."

Odrade je osetila la, ali ju je radoznalost golicala. Moja prava majka.

Njeno poslednje vienje ene koja je do tada za nju bila jedini znani enski roditelj bila je upravo ta slika prilike pored prozora koja se ljulja napred-nazad sa izrazom jada na licu i rukama obavijenim oko vlastitog tela.

Kasnije, kada je Odrade pominjala povratak pomajci, ta zapamena verzija ve je bila ugraena u vanu pouku Bene Geserita.

"Ljubav vodi u jad. Ljubav je veoma drevna sila, koja je imala svrhu u svoje vreme, ali vie nije bitna za opstanak vrste. Setimo se greke one ene, njenog bola."

Sve negde do osamnaeste godine Odrade se smirivala sanjarenjem. Ona je zaista nameravala da se vrati poto postane prava asna majka. Htela je da se vrati i pronae tu enu koju je volela, da je pronae iako ova nije imala nikakvo drugo ime do 'mama' i 'Sibija'. Odrade se seala smeha starijih prijatelja koji su tu enu zvali Sibija.

Mama Sibija.

Sestre su, meutim, saznale za ova sanjarenja i istraile njihov izvor. To je, takoe, odmah ugraeno u odgovarajuu pouku.

"Sanjarenje je prvi vid buenja onog to zovemo istovremenim tokovima. Ovo je, opet, vano sredstvo racionalnog miljenja. Uz njegovu pomo moe da razbistri um, pripremivi ga za bolje razmiljanje."

Istovremeni tokovi.

Odrade se usresredi na Tarazu koja je sedela za stolom jutarnje sobe. Trauma iz detinjstva mora da je bila briljivo pohranjena u rekonstruisanom mestu seanja. Sve se to zbilo daleko odatle, na Gamuu, planeti koju su ljudi Dana ponovo sazdali posle Vremena gladi i Ratrkavanja. Narod Dana, odnosno Kaledana u to doba. Odrade se vrsto uhvatila racionalnog miljenja koristei zastoj Drugih seanja koja su preplavila njenu svest za vreme zainske agonije kada je stvarno postala prava asna majka.

Istovremeni tokovi... filter svesti... Druga seanja.

Koliko su mona bila orua koja joj je Sestrinstvo podarilo! Kako opasna orua! Svi oni drugi ivoti leali su odmah tamo iza zastora svesti, kao orua opastanka, a ne nain zadovoljavanja nehajne radoznalosti.

Taraza ponovo progovori, prevodei izvode iz materijala koji je promicao pred njenim oima. "Premnogo traga po svojim Drugim seanjima. To ti oduzima energiju, koju bi trebalo bolje uvati."

Vrhovna majka uzdie svoje potpuno plave oi i prodorno pogleda Odrade. "Ponekad ide do samog ruba telesne izdrljivosti. To te moe odvesti u preranu smrt."

"Oprezna sam sa zainom, majko."

"Pa i treba da bude! Telo moe da podnese samo onoliko melana, koliko je u stanju da prodre u svoju prolost!"

"Jesi li pronala moju pukotinu?" upita Odrade.

"Gamu!" Jedna re, ali ipak itava beseda.

Odrade je to znala. Neizbena trauma onih izgubljenih godina na Gamuu. One su bile odvraanje koje je trebalo iskoreniti i uiniti ga racionalno prihvatljivim.

"Ali ja sam poslata na Rakis", ree Odrade.

"I postaraj se da se seti naeg aforizma o umerenosti. Seti se ko si!"

Taraza se jo jedanput nae prema ekranu.

Ja sam Odrade, pomisli Odrade.

U kolama Bene Geserita, gde su se vlastita imena lako gubila, prozivka je bila vrena po prezimenima. Prijateljice i poznanice usvojile su naviku korienja prezimena iz prozivke. Rano su nauile da je deljenje tajnih ili linih imena bilo prastaro sredstvo zadobijanja naklonosti druge osobe.

Taraza, starija za tri razreda od Otrade, bila je zaduena da 'dovodi u red mlae devojke'; izraz sraunatog druenja koje su budnim okom motrile uiteljice.

'Dovoenje u red' podrazumevalo je odreenu meru gospodarenja nad mlaima, ali je takoe ukljuivalo prenoenje izvesnih bitnih saznanja koja su se bolje uila od nekog s kim ste bili gotovo na ravnoj nozi. Taraza, koja je imala uvid u podatke o prolosti svoje tienice, poela je da zove mladu devojku 'Dar'. Odrade je uzvratila, oslovljavajui Tarazu sa 'Tar'. Dva imena bila su veoma srodna - Dar i Tar. ak i poto su ih asne majke sluajno ule i prekorile zbog toga, povremeno im se dogaalo da naprave omaku, makar samo iz zabave.

Odrade, gledajui paljivo nadole u Tarazu, ree kratko: "Dar i Tar."

Ivice Tarazinih usta izvie se u osmeh.

"ta to ima u podacima o meni sa im se ve vie puta nisi upoznala?" upita Odrade.

Taraza se zavali i saeka da se psu-naslonjaa prilagodi novom poloaju tela. Poloi zatim sklopljene ruke na plohu stola i podie pogled prema mlaoj eni.

Ne mnogo mlaoj, zapravo, pomisli Taraza.

Jo od kole, meutim, Taraza je razmiljala o Odradi kao o nekom ko je u potpunosti smeten u mlau starosnu skupinu, stvarajui na taj nain jaz koji nikakvo proticanje vremena nije moglo da premosti.

"Uobiajena kontrola na poetku posla, Dar", ree Taraza.

"Projekat je poodmakao od poetka", primeti Odrade.

"Ali tvoje uee u njemu poinje sada. Inae, uputamo se u jedan takav poetak kakav nikada ranije nije preduziman."

"Hou li sada saznati itav plan sa ovim golom?"

"Ne."

Tako je to bilo. Iako je sve ilo u prilog raspravi na visokom nivou i 'potrebi da se zna', sve je to poniatavala jedna re. Ali Odrade je shvatala. Postojao je jedan organizacioni propis koji je doneo prvobitni Kapitol Bene Geserita i koji je, uz veoma male izmene trajao milenijumima. Odeljenja Bene Geserita bila su ispresecana vrstim horizontalnim i vertikalnim pregradama, podeljena u izolovane skupine koje su se sticale u jedinstvenoj komandi jedino ovde na vrhu. Rukovoenje dunostima (itaj: poverenim ulogama) obavljano je unutar odvojenih elija. Aktivni lanovi unutar jedne elije nisu poznavali pripadnike drugih paralelnih elija.

Ali ja znam da je asna majka Lusila u jednoj paralelnoj eliji, pomisli Odrade. To je logian odgovor.

Prepoznala je ovu neminovnost. Bilo je to staro ustrojstvo preuzeto iz iskustava tajnih revolucionarnih udruenja. Bene Geserit su uvek videle sebe kao stalne revolucionarke. Bila je to trajna revolucija priguena jedino za vreme vladavine Tiranina, Leta II.

Priguena, ali ne i skrenuta ili zaustavljena, opomenu se Odrade.

"Da li u onome to treba da uini", upita iznenada Taraza, "osea bilo kakvu neposrednu pretnju Sestrinstvu?"

Bilo je to jedno od Tarazinih osobenih pitanja, na koja je Odrade nauila da odgovara iz titraja nemog instinkta koji se tek naknadno mogao uobliiti u rei. Ona hitro odgovori: "Ako propustimo da delamo, to je gore."

"Imamo razloga da verujemo da e biti opasnosti", objasni Taraza. Govorila je suvim, dalekim glasom. Taraza nije volela da priziva ovu Odradinu sposobnost. Mlada ena je posedovala dragocen instinkt za otkrivanje pretnji Sestrinstvu. On je poticao od snanog uticaja iz njene genetske linije, naravno - Atreida sa njihovim opasnim nadarenostima. U Odradinom dosjeu rasploavanja nalazila se posebna naznaka: "Briljivo ispitati sve izdanke." Dvoje od tih izdanaka je potajno usmreno.

Ne bi trebalo da budim Odradin dar sada, ak ni za trenutak, pomisli Taraza. No, ponekad je iskuenje bilo veliko.

Taraza uklopi projektor u plohu stola i zagleda se u praznu povrinu, rekavi: "ak i ako pronae savrenog mukog partnera, ne sme da se spaja s njim bez nae dozvole dok si daleko od nas."

"Greka moje roene majke", ree Odrade.

"Greku tvoje roene majke trebalo je utvrditi jo dok se parila!"

Odrade je ovo inila i ranije. Postojala je ta stvar u vezi s Atreidima koja je zahtevala najbriljiviji nadzor Gospodarica rasploavanja. Re je bila o sirovoj nadarenosti, naravno. Ona je znala za tu sirovu nadarenost, tu genetsku silu koja je proizvela Kvizaca Haderaha i Tiranina. Ipak, za im su sada tragale Gospodarice rasploavanja? Da li je njihov pristup bio preteno negativan? Ne dozvoliti vie roenja! Ona nikad nije videla nijednu od svojih beba, poto su bile roene, to nije naroito neobina stvar za Sestrinstvo. Takoe, nikad nije videla nijedan podatak iz vlastitog genetskog dosjea. I na ovom polju Sestrinstvo je dejstvovalo uz oprezno razdvajanje moi.

A one ranije zabrane na moja Druga seanja!

Otkrila je prazne prostore u svojim seanjima i otvorila ih. Verovatno da su jedino Taraza i moda dve druge savetnice (najverovatnije Belonda i jo jedna starija asna majka) imale uvid u osetljive podatke o rasploavanju.

Da li su se Taraza i ostale odista zaklele da e pre umreti nego odati poverljive podatke nekom sa strane? Postojao je, najposle, taan obred nasleivanja ukoliko bi se desilo da neka kljuna asna majka umre daleko od sestara bez prilike da im preda ivote zaprtene u njoj. Ovaj obred je primenjivan mnogo puta za Tiraninove vlade. Uasno razdoblje! Kad se samo pomisli da su revolucionarne elije Sestrinstva za njega bile sasvim prozirne! udovite. Znala je da njene sestre nikad nisu zavaravale sebe da se Leto II uzdrao od unitenja Bene Geserita zbog neke duboko usaene odanosti prema svojoj babi, gospi Desiki.

Jesi li tu, Desika?

Odrade je osetila komeanje duboko u sebi. Greka jedne asne majke: "Dopustila je sebi da se zaljubi!" Tako mala stvar, a koliko ogromne posledice. Tri i po hiljade godina tiranije! Zlatna staza, beskonanost? ta je sa izgubljenim megatrilionima nestalim u Ratrkavanju? Kakvu pretnju predstavljaju Izgubljeni koji se sada vraaju?

Kao da ita Odradine misli, to je izgleda ponekad i inila, Taraza ree: "Ratrkani su odmah tu... samo ekaju da se pojave."

Odrade je ula sve dokaze. Opasnost s jedne strane, a s druge neto magnetski privlano. Tako mnogo velianstvenih nepoznanica. Sestrinstvo sa svojim talentima bruenim melanom tokom milenija - ta bi ono moglo da uini sa takvim neiskorienim izvorima oveanstva? Pomislimo na bezbrojne gene tamo izvan! Pomislimo na potencijalne talente koji slobodno lebde u vaseljenama gde mogu biti zauvek izgubljeni!

"Nedostatak znanja je ono to priziva najvee strahove", ree Odrade.

"I najvee ambicije", odvrati Taraza.

"Znai, idem na Rakis?"

"Kad doe as. Smatram da si dorasla tom zadatku."

"Inae me ne bi rasporedila na njega."

Bila je to jedna stara razmena rei izmeu njih, koju su upranjavale jo u kolskim danima. Taraza je, meutim, shvatila da u to nije ula svesno. Njih dve povezivalo je premnogo seanja: Dar i Tar. Morae da se uva toga.

"Zapamti kome si odana", napomenu Taraza.

3.

Postojanje ne-brodova otvara mogunost unitavanja itavih planeta bez odmazde. Neki veliki predmet, asteroid ili slino, mogao bi se poslati na planetu. Takoe je mogue, uz pomo seksualnog prevrata okrenuti ljude jedne protiv drugih, a onda ih naoruati da se meusobno unite. ini se da su Uvaene Nalonice sklone ovoj potonjoj tehnici.

Analiza Bene Geserita

Sa svog mesta u dvoritu, ak i kad je izgledalo da to ne ini, Dankan Ajdaho nije odvajao panju od posmatraa iznad sebe. Tu je, svakako, bio i Patrin, ali Patrina nije uzimao u obzir. asne majke preko puta Patrina bile su predmet njegovog posmatranja. Videvi Lusilu, pomislio je: To je nova. Ova misao ga je ispunila plimom uzbuenja, koje je iskalio u ponavljanju telesnih vebi.

Okonao je prva tri stava vebe-igre koju mu je zadao Miles Teg, neodreeno svestan da e Patrin izvestiti o tome kako ih je izveo. Dankanu su se dopadali Teg i stari Patrin, a slutio je i da je to oseanje uzajamno. to se tie ove nove asne majke - njeno prisustvo nagovetavalo je zanimljive promene. Kao prvo, bila je mlaa od ostalih. Pored toga, ova nova nije pokuavala da sakrije oi, to je bio prvi znak njene pripadnosti Bene Geseritu. Njegovo prvo vienje vangijue stavilo ga je nasuprot oiju skrivenih iza kontaktnih soiva, koje su podraavale zenice neovisnika i pomalo zakrvavljene beonjae. uo je od jedne akolitke u Tvravi da su vangijuina soiva takoe popravljala 'astigmatizam prihvaen u njenoj genetskoj liniji kao umerenu cenu razmene za druge kvalitete koje ona prenosi svojim izdancima'.

U to vreme veina ovih opaski Dankanu je bila nerazumljiva, no on je posegnuo za objanjenjima u biblioteci Tvrave, objanjenjima koja su bila i oskudna i veoma ograniena po sadraju. Sama vangiju izbegavala je sva njegova pitanja o ovom predmetu, ali kasnija ponaanja njegovih uiteljica govorila su mu da ju je to ljutilo. Krajnje tipino, iskaljivala je bes na drugima.

Ono to ju je, slutio je, stvarno uznemiravalo, bilo je njegovo nastojanje da sazna da li mu je ona majka.

Ve due vremena Dankan je znao da je neto posebno. Postojala su mesta u zamrenom okrilju ove Tvrave Bene Geserita kojima mu nije bio dozvoljen pristup. Ali on je otkrio tajne puteve da izbegne ove zabrane i esto je zurio kroz debeli plaz i otvorene prozore u straare i iroka prostranstva raienog terena koji je po potrebi mogao biti 'pokriven' unakrsnom vatrom iz strateki rasporeenih betonskih bunkera. Lino ga je Miles Teg poduavao o znaaju rasporeivanja vatrenih poloaja za unakrsnu vatru.

Sada se ova planeta zvala Gamu. Nekada je bila poznata kao Giedi I, ali joj je ovek po imenu Gurni Halek promenio ime. Sve je to bila drevna istorija. Dosadne stvari. U planetnom talogu jo se zadravao slab miris gorkog ulja iz njenih pre-danijanskih dana. Uiteljice su joj objasnile da su joj hiljade godina posebnog saenja promenile preanji lik. Mogao je da vidi deo te promene sa Tvrave. ume etinara i drugog drvea okruavale su ih odasvud.

I dalje potajno motrei na dve asne majke, Dankan je izveo niz premeta. Dok se kretao, napinjao je svoje gipke miie ba kao to ga je Teg uio.

Teg ga je, takoe, uputio u sistem odbrane planete. Gamu je bio okruen orbitalnim kontrolnim monitorima ije su posade liene porodica. Porodice su ostajale na Gamuu, kao taoci koji su obezbeivali budnost tih orbitalnih straara. Negde izmeu letelica i svemira lebdele su ne-letelice ije su posade u celosti bile sastavljene od baarovih ljudi i sestara Bene Geserita.

"Ne bih se primao ove dunosti bez neograniene kontrole nad svim odbrambenim merama", objasnio je Teg.

Dankan je shvatio da je on bio 'ova dunost'. Tvrava je sluila njegovoj zatiti. Tegovi orbitalni monitori, ukljuujui i ne-letelice, titile su, pak, Tvravu.

Sve je to bio deo vojnog obrazovanja koje je Dankanu na neki nain bilo blisko. Jo dok je uio kako se naizgled ranjiva planeta brani od napada iz svemira, znao je kada je takva odbrana propisno postavljena. Kao celina, bilo je to izuzetno sloeno, ako su se inioci dali razabrati i razumeti. Postojalo je, na primer, neprekidno nadziranje atmosfere i krvnog seruma itelja Gamua. Suk-lekara na platnom spisku Bene Geserita bilo je na sve strane.

"Bolesti su oruje", govorio je Teg. "Naa odbrana protiv bolesti mora da bude tanano podeena."

Teg je poesto grdio pasivnu odbranu. Nazivao ju je 'proizvodom opsadnog mentaliteta koji je od davnina poznat po tome to stvara pogubnu slabost'.

Kad god je Teg davao vojna uputstva, Dankan je paljivo sluao. Patrin i zapisi iz biblioteke potvrivali su injenicu da je mentat baar Miles Teg bio uveni vojskovoa Bene Geserita. Patrin je esto priao o njihovoj zajednikoj vojnikoj slubi i uvek je Tega prikazivao kao junaka.

"Pokretljivost je klju vojnog uspeha", govorio je Teg. "Ukoliko si okovan tvravom, pa makar to bila i itava planeta-tvrava, u krajnjoj liniji si ranjiv."

Teg nije mnogo mario za Gamu.

"Vidim da ve zna da se ovo mesto nekad zvalo Giedi I. Harkoneni koji su ovde vladali nauili su nas nekolikim stvarima. Zahvaljujui njima stekli smo potpunija saznanja o tome koliko ljudska bia mogu da postanu zastraujue okrutna."

Prisetivi se ovih rei, Dankan opazi da dve asne majke koje su ga posmatrale sa parapeta oigledno razgovaraju o njemu.

Jesam li dunost i za ovu novu?

Dankan nije voleo da ga promatraju i nadao se da e mu ova nova dozvoljavati da povremeno bude bez nadzora. Nije delovala posebno kruto. Nije liila na vangiju.

Nastavljajui vebe Dankan ih je vremenski podesio ritmu kletve koju je u sebi izricao: Prokleta vangiju! Prokleta vangiju!

Mrzeo je vangiju od svoje devete godine - ve etiri godine. Ona ne zna za moju mrnju, mislio je. Verovatno je zaboravila sve u vezi sa dogaajem koji je tu mrnju zapalio.

Jedva da je imao devet godina kada je uspeo da se provue kroz unutranji obru straara i prodre u tunel koji je vodio do jednog od betonskih bunkera. U tunelu se oseao miris gljiva. Priguena svetla. Memla. Zurio je kroz proreze za bunkerska oruja kada su ga konano uhvatili i najurili u sredite Tvrave.

Zbog ovog bekstva vangiju mu je oitala strogu bukvicu. Doiveo ju je kao nedostupnu i preteu osobu ija su se nareenja morala sluati. Jo je tako razmiljao o njoj, iako je od tada saznao za zapovedniki Glas Bene Geserita, glasovnu vetinu koja je bila u stanju da slomi volju i najtvreg neobuenog sluaoca.

Ona se mora posluati.

"Prouzrokovao si disciplinsko kanjavanje cele straarske jedinice", rekla je vangiju. "Bie otro kanjeni."

Ovo je bio najstraniji deo nauka. Dankanu su se sviali neki meu straarima i povremeno je svojim smehom i prevrtanjem uspevao da namami pojedince u igru. Njegov nestaluk, provlaenje u bunker, nakodio je njegovim prijateljima.

Dankan je znao ta znai biti kanjen.

Prokleta vangiju! Prokleta vangiju...!

Posle vangijuine pridike, Dankan je odjurio do svoje tadanje glavne instruktorke, asne majke Tamalane, jo jedne smeurane starice hladnog i nepristupanog dranja sa belosnenom kosom iznad uzanog lica na kome je koa izgledala kao tavljena. Zatraio je da mu Tamalane kae kakva e biti kazna za straare. Tamalane je utonula u iznenaujue zamiljeno stanje, a onda je prozborila glasom koji je podseao na struganje peska po drvetu.

"Kazne? Da, da."

Nalazili su se u maloj uionici do prostranije dvorane za vebanje u koju je Tamalane odlazila svako vee da pripremi asove za naredni dan. Ovo mesto bilo je puno mehurastih i kalemastih oitavaa i drugih sloenih pomagala za skladitenje podataka i njihovo korienje. Dankanu se ovo mesto daleko vie svialo od Biblioteke, ali mu nije dozvoljeno da tu ulazi nepozvan. Prostorija je bila jarko osvetljena brojnim lebdeim sjajnim kuglama. Kada je upao, Tamalane je prekinula pripremanje zadataka i okrenula se prema vratima.

"Kada su u pitanju nae najvee kazne uvek se primenjuje poneto od rtvenog banketa."

"Banketa?" zbunjeno je odvratio Dankan.

Tamalane se sasvim okrenula na svojoj obrtnoj stolici i pogledala ga pravo u oi. Njeni kao od elika zubi blistali su u sjajnoj svetlosti. "Istorija je retko bila blagonaklona prema onima koji se moraju kazniti", ree ona.

Dankan se trgnuo na re 'istorija'. Bio je to jedan od Tamalaninih znakova. Nameravala je da mu odri predavanje, jo jedno dosadno predavanje.

"Kazne Bene Geserita ne mogu se zaboraviti."

Dankan se usredsredi na Tamalanina staraka usta, osetivi najedanput da ona govori iz linog bolnog iskustva. Pruala mu se prilika da sazna neto zanimljivo!

"Nae kazne sadre neizbenu pouku", ree Tamalana. "Ona je mnogo tea od samog bola."

Dankan je seo na pod do njenih nogu. Iz ovog ugla Tamalane je izgledala kao zloslutna spodoba zaodenuta u crno.

"Mi ne kanjavamo tako to izazivamo krajnju patnju", ree ona. "To je rezervisano za prolaenje asnih majki kroz zain."

Dankan klimnu. Zabeleke u biblioteci govorile su o 'zainskoj agoniji', tajanstvenom iskuenju u kome su se stvarale asne majke.

"Najvee kazne su, pored svega, i bolne", ree ona. "One su, takoe, emocionalno bolne. Ocenjujemo da su oseanja izazvana kaznom uvek izraz pokajnikove najvee slabosti, te na taj nain osnaujemo kanjenog."

Njene rei ispunile su Dankana nejasnim strahom. ta su uinili njegovim straarima? Nije mogao nita da kae, no nije bilo ni potrebe. Tamalane nije zavrila.

"Na kraju kanjavanja uvek dolazi jedna poslastica", ree ona i pljesnu rukama po kolenima.

Dankan se namrtio. Poslastica? To je bio odista deo banketa. Kako je banket mogao biti kazna?

"To nije pravi banket ve samo ideja banketa", ree Tamalane. Rukom nalik na kandu opisala je krug u vazduhu. "Dolazi poslastica, dakle neto potpuno neoekivano. Pokajnik misli: Ah, konano mi je oproteno! Razume li?"

Dankan zavrte glavom. Ne, nije razumeo.

"To je slast trenutka", ree ona. "Proao si kroz sve delove bolnog banketa i doao si do kraja kada moe neim da se nasladi. Ali! Upravo dok se naslauje, nailazi nadasve bolan trenutak, prepoznavanje, razumevanje da na kraju nema zadovoljstva. Ne, odista. To je krajnja patnja najvee kazne. Time se zakljuuje pouka Bene Geserita."

"Ali ta e uiniti onim straarima?" Dankanu su se gotovo otele ove rei.

"Ne umem da kaem kakvi e biti odreeni inioci pojedinane kazne. Nije ni potrebno da to znam. Mogu ti jedino rei da e biti razliiti za svakog od njih."

Tamalane nije elela nita vie da prozbori o ovome. Vratila se pripremanju zadataka za sutranji dan. "Nastaviemo sutra", ree ona, "sa poduavanjem kako da uhvati izvore razliitih naglasaka govornog Galaha."

Niko drugi, ak ni Teg i Patrin, nije eleo da odgovori na njegova pitanja o kazni. Pa i sami straari, kada ih je posle svega video, odbijali su da govore o iskuenju kroz koje su proli. Neki su osorno reagovali na njegove predloge, a nijedan vie nikad nije hteo da se igra sa njim. Meu kanjenima nije bilo ni trunke pratanja. To je makar bilo jasno.

Prokleta vangiju! Prokleta vangiju!...

Tada se zaela njegova duboka mrnja prema njoj. Sve te stare vetice bile su obuhvaene mrnjom. Da li e i ova mlada biti ista kao stare?

Prokleta vangiju!

Kada je upitao vangiju: "Zato si morala da ih kazni?" vangiju se premiljala neko vreme pre no to mu je odgovorila: "Ovde na Gamuu ti preti opasnost. Ima ljudi koji ti ele nesreu."

Dankan nije pitao zbog ega. Bila je to jo jedna oblast u kojoj njegova pitanja nisu dobijala odgovore. ak ni Teg nije hteo da mu odgovori, iako je samo Tegovo prisustvo govorilo da je ta opasnost injenica.

Ipak, Miles Teg bio je mentat koji je morao znati mnoge odgovore. Dankan je esto viao kako oi starog oveka blistaju dok su mu misli bile daleko. Ali nije bilo mentatovog odgovora na takva pitanja kao to su:

"Zbog ega smo ovde na Gamuu?"

"Od koga me titi? Ko eli da mi naudi?"

"Ko su mi roditelji?"

Ovakva pitanja doekivao bi muk ili bi ponekad Teg promumlao: "Ne mogu da ti odgovorim."

Od biblioteke nije bilo vajde. Otkrio je to kada mu je bilo osam godina. U to vreme glavni instruktor mu je bila grena asna majka po imenu Luran Geasa - ne ba tako stara kao vangiju, ali dobrano zamakla u godine: imala je preko stotinu, u svakom sluaju.

Na njegova pitanja biblioteka mu je pruala podatke o Gamu/Giedi I, o Harkonenima i njihovom padu, o razliitim sukobima koje je Teg kao vojni zapovednik reavao. Nijedna od tih bitaka nije bila prikazana kao posebno krvava; nekoliko komentatora je ukazivalo na Tegovu 'izvanrednu diplomatsku sposobnost'. No, jedan podatak vodio je sledeem, tako da je Dankan saznao o vremenu Bogocara i njegovom korienju vlastitog naroda. To razdoblje sedmicama je zaokupljalo Dankanovu panju. Pronaao je jednu staru kartu i projektovao ju je na ini zid. Komentatorovi natpisi svedoili su da je ova ista Tvrava bila komandni centar Ribogovornica, naputen za vreme Ratrkavanja.

Ribogovornice!

Dankan je tada poeleo da je mogao da ivi u njihovo vreme i slui kao jedan od retkih mukih savetnika u enskoj vojsci koja je oboavala Bogocara.

Oh, iveti na Rakisu u to doba!

Teg je bio iznenaujue pristupaan kada bi se povela re o Bogocaru, koga je uvek nazivao 'Tiraninom'. Brava biblioteke bila je otvorena i u susret Dankanu potekoe podaci o Rakisu.

"Da li u ikad videti Rakis?" pitao je Geasu.

"Pripremamo te da ivi tamo."

Ovaj odgovor ga je zaudio. Sve to su ga do tada uili o toj udaljenoj planeti dolo je u novo arite panje.

"Zbog ega u tamo iveti?"

"Ne mogu da ti na to odgovorim."

Sa obnovljenim zanimanjem vratio se prouavanju te tajanstvene planete i njenih jadnih svetenika ai-Huluda, Podeljenog Boga. Crvi. Bogocar se pretvorio u te crve! Sama zamisao ispunila je Danklana strahopotovanjem. Moda je tu i bilo neeg vrednog oboavanja. Ova misao dotakla je neku icu u njemu. ta je nagnalo tog oveka da prihvati takav uasan preobraaj?

Dankan je znao ta su njegovi uvari i ostali u Tvravi mislili o Rakisu i o jezgru svetenstva. Prezrive opaske i smeh kazivale su sve. Teg je govorio: "Verovatno nikad neemo saznati punu istinu o tome, ali velim ti, to nije religija za jednog vojnika."

vangiju je stavila taku na razgovor o toj temi, rekavi: "Ti treba da ui o Tiraninu, ali ne sme da veruje u njegovu religiju. To je ispod nivoa tvoje svesti i dostojno je prezrenja."

Svaki slobodan trenutak u svom kolovanju Dankan je koristio da paljivo ita sve to je biblioteka imala o Tiraninu: Svetu knjigu o Podeljenom bogu, Bibliju uvara, Narandastu Katoliku Bibliju, pa ak i Apokrife. Saznao je i za ve davno nepostojei Biro Vere i 'Biser koji je Sunce Razumevanja'.

Sama ideja o crvima ga je opinjavala. Njihova veliina! Veliki crv bi se protegao sa jednog na drugi kraj Tvrave. Ljudi su u vreme pre Tiranina jahali te crve, ali je sada rakijsko svetenstvo to zabranjivalo.

Posebno su ga privukli opisi jednog arheolokog tima koji je otkrio Tiraninovu primitivnu ne-prostoriju na Rakisu. To mesto se zvalo Dar-es-Balat. Izvetaj arheologa Hadi Benota nosio je oznaku: 'Zabranjeno od strane rakijskog svetenstva'. Broj dosjea o ovom predmetu u arhivama Bene Geserita bio je podugaak, a ono to je Benot otkrio zapanjujue.

"Jezgro Bogocareve svesti u svakom crvu?" pitao je Geasu.

"Tako se pria. Pa ak i da je istina, oni nisu svesni. Sam Tiranin je govorio da e ui u beskrajan san."

Za svaki as poduavanja bila je upriliena posebna nastavna jedinica i objanjenje religije u duhu Bene Geserita dok konano nije bio suoen sa izvetajima nazvanim 'Devet Sioninih keri' i 'Hiljadu Ajdahovih sinova'.

Susrevi Geasu, zapitao ju je: "Moje ime je takoe Dankan Ajdaho. ta to znai?"

Geasa se uvek kretala kao da je bila pod senkom svoje greke, sa duguljastom glavom pognutom napred i vodnjikavim oima oborenim ka zemlji. Susret se odigrao predvee u dugakoj dvorani izvan vebaonice. Ona vidno preblede na njegovo pitanje.

Poto nije odgovorila, on je upita: "Jesam li ja potomak Dankana Ajdaha?"

"Morae da pita vangiju." Geasin glas je zvuao kao da su je ove rei zabolele.

Poznat mu je bio ovaj odgovor i to ga je raalostilo. Htela je da kae da e mu biti reeno neto to e ga uutkati, sve u svemu veoma malo. vangiju je, meutim, bila otvorenija nego to je oekivao.

"U tvojim venama tee verodostojna krv vrlog Dankana Ajdaha."

"Ko su mi roditelji?"

"Odavno su mrtvi."

"Kako su umrli?"

"Ne znam. K nama si doao kao siroe."

"Zato onda ljudi hoe da mi naude?"

"Plae se onog to bi mogao da uini."

"ta je to to bih ja mogao da uinim?"

"Nastavi sa uenjem. Sve e ti postati jasno jednog dana."

Umukni i ui. Jo jedan poznat odgovor.

Posluao ju je jer je ve znao da oseti kada su mu vrata bila zatvorena. Ali sada je njegova znatielja pronala druge izvetaje o Vremenima gladi i Ratrkavanja, ne-prostorijama i ne-letelicama kojima se nije moglo ui u trag, ak ni uz pomo najmonijih predviajuih umova u njihovoj vaseljeni. Na ovom mestu suoio se sa injenicom da su potomci Dankana Ajdaha i Sione, tih drevnih ljudi koji su sluili Bogocaru, takoe nevidljivi prorocima i predskazateljima. ak ni Esnafovi navigatori, u dubokom melaneskom transu, nisu mogli da otkriju takve ljude. Izvetaji su mu govorili da je Siona po poreklu bila pravi Atreid, a da je Dankan Ajdaho bio gola.

Gola?

Prevrnuo je biblioteklu u potrazi za podrobnim objanjenjem ove neobine rei. Gola. Biblioteka mu nije ponudila nita vie od krtog opisa: 'Gole: ljudska bia odgajena iz elija lea u Tleilaksinim akslotl rezervoarima.'

Akslotl rezervoari?

'Sredstvo Tleilaksa za reprodukovanje ivih ljudskih bia iz elija lea.'

"Opii golu", zatraio je.

"Nevino telo lieno svojih prvobitnih seanja. Vidi pod 'akslotl rezervoari'.

Dankan je nauio da ita tiinu, prazna mesta u kojima su mu se ljudi iz Tvrave otkrivali. Sve mu je namah postalo jasno. Znao je! Imao je samo deset godina, a znao je!

Ja sam gola.

Nije mogao da se seti akslotl rezervoara u kojima su se njegove elije pretvorile u dete. Najranije ega se seao bila je Geasa kako ga uzima iz kolevke, oprezne zainteresovanosti u tim oima odraslog bia koje su tako esto nestajale u lukavom mirenju.

Bilo je to kao da je znanje koje su mu ljudi iz Tvrave tako nevoljno pruili konano poprimilo sredinji oblik: njega samog.

"Kai mi neto vie o Bene Tleilaksima", zahtevao je od biblioteke.

"To su ljudi podeljeni u sebi na Liceigrae i Gospodare. Liceigrai su hibridi, besplodni i podreeni Gospodarima."

Zbog ega mi ovo ine?

Informacijske naprave u biblioteci odjednom su mu postale strane i opasne. Plaio se, ne toga da e se njegova pitanja suoiti sa jo vie praznih zidova, ve da e dobiti odgovore.

Zbog ega sam toliko vaan vangijui i ostalima?

Oseao je da su mu naneli nepravdu, ak i Miles Teg i Patrin. Zato je trebalo uzeti elije nekog ljudskog bia i proizvesti golu?

Postavio je sledee pitanje posle velikog kolebanja. "Moe li se gola ikada setiti ko je bio?"

"Moe."

"Kako?"

"Psiholoki identitet gole u odnosu na original predodreuje izvesne reakcije koje se mogu proizvesti traumom."

Ovo nije bio nikakav odgovor!

"Ali, kako?"

U tom trenutku upala je vangiju, doavi u biblioteku bez najave. Neto je, dakle, u njegovim pitanjima bilo podeeno da joj da znak za uzbunu!

"Sve e ti postati jasno kada za to doe vreme", rekla je.

Ona ga je uutkivala! Osetio je nepravdu u tome, nedostatak istinitosti. Neto u njemu mu je govorilo da njegovo neprobojno bie sadri vie ljudske mudrosti od onih koji su sebe smatrali tako nadmonim. Njegova mrnja prema vangijui se pojaala. Ona je bila olienje svega to ga je muilo i osujeivalo njegova pitanja.

Sada se, meutim, zapalila njegova uobrazilja. Ponovo e se domoi svojih prvobitnih seanja! Oseao je istinu u tome. Setie se svojih roditelja, porodice, prijatelja... neprijatelja.

Zatraio je odgovor na ovo od vangiju: "Jeste li me proizveli zbog mojih neprijatelja?"

"Ve si nauio vrednost utanja, dete", rekla je. "Osloni se na tu mudrost."

Vrlo dobro. Upravo tako u se boriti protiv tebe, prokleta vangiju. utau i uiu. Neu ti pokazati kako se stvarno oseam.

"Zna", rekla je, "mislim da podiemo jednog stoika."

Ona ga je titila! On nije eleo da bude tien. Borie se protiv svih njih utanjem i smotrenou. Dankan je odjurio iz biblioteke i zabio se u svoju sobu.

Narednih meseci, mnoge stvari su potvrdile da je zaista gola. ak je i dete bilo u stanju da razabere kada su stvari oko njega izuzetne. Povremeno je viao drugu decu s one strane zida, kako hodaju du ivinog puta, smeju se i dozivaju. Pronaao je u biblioteci izvetaj o deci. Odrasli nisu dolazili i terali ih da izvode tegobne vebe koje su njemu bile nametnute. Druga deca nisu imala asnu majku vangiju koja bi im izdavala naloge za svaki, pa i najmanji trenutak njihovog ivota.

Njegovo otkrie ubrzalo je jo jednu promenu u Dankanovom ivotu. Luran Geasa bila je opozvana sa dunosti njegove glavne nastavnice i vie se nije vratila.

Nije smela da mi dopusti da saznam o golama.

Istina je bila unekoliko sloenija, kao to je vangiju objasnila Lusili na osmatrakom parapetu na dan Lusilinog dolaska.

"Znamo da e neizbean trenutak doi. Saznae o golama i postaviti otra pitanja."

"Bilo je krajnje vreme da jedna asna majka preuzme svakodnevno obrazovanje. Moda je Geasa bila greka."

"Dovodi li to u pitanje moje prosuivanje?" prasnu vangiju.

"Da li je tvoje prosuivanje toliko savreno da se nikad ne moe dovesti u pitanje?" U Lusilinom mekom kontraaltu ovo pitanje je imalo estinu amara.

vangiju je skoro minut bila bez rei. Najzad je rekla: "Geasa je mislila da je gola maleno, ljupko dete. Zaplakala je i rekla da e joj nedostajati."

"Zar nije bila upozorena na to?"

"Geasa nije prola nau obuku."

"I tako si je tada zamenila Tamalaneom. Ne poznajem Tamalaneu, ali pretpostavljham da je prilino stara."

"Prilino."

"Kako je reagovao na uklanjanje Gease?"

"Pitao je gde je nestala. Nismo mu odgovorili."

"Kako je prola Tamalane?"

"Ve treeg dana rekao joj je veoma smireno: 'Mrzim te. Je li to ono to bi trebalo da oseam?'"

"Tako brzo!"

"Upravo sada te posmatra i razmilja: 'Mrzim vangiju. Da li u morati da mrzim i ovu novu?' Ali u isti mah misli da ti nisi kao druge stare vetice. Ti si mlada. On zna da to mora da je vano."

4.

Ljudska bia najbolje ive kada svako zna mesto na kome treba da se nalazi, kada svako zna gde pripada u shemi stvari i ta moe da postigne. Uniti to mesto i unitio si osobu.

Uenje Bene Geserita

Miles Teg nije eleo ovu dunost na Gamuu. Majstor oruja sa detetom golom? ak i sa takvim detetom golom kakvo je bilo ovo, sa itavom istorijom ispletenom oko njega. Bilo je to neeljeno ometanje Tegove valjano sreene mirovine.

No, on je proiveo itav ivot kao vojni mentat pod voljom Bene Geserita i nije mogao da prorauna nijedan in nepokornosti.

Quis custodiet ipsos custodiet?

Ko e da uva uvare; ko e paziti da uvari ne poine bilo kakav prekraj?

To je bilo pitanje o kome je Teg podrobno razmiljao u vie prilika. On je uobliio jedno od temeljnih naela njegove odanosti Bene Geseritu. Bez obzira na to ta bi se moglo prigovoriti Sestrinstvu, one su ispoljavale zadivljujuu stalnost svrsishodnosti.

Moralne svrsishodnosti, utvrdio je Teg.

Moralna svrsishodnost Bene Geserita u potpunosti se slagala sa Tegovim principima. Uopte se nije postavljalo kao pitanje to to su ti principi u njemu bili posledica uslovljavanja od strane Bene Geserita. Racionalno razmiljanje, pogotovo mentatova racionalnost, nisu bili u stanju drugaije da prosuuju.

Teg je sveo stvari na sutinu: kada bi samo jedna osoba sledila takve principe, ovo bi bila bolja vaseljena.. Nikad re nije bila o o pitanju pravde. Pravda trai pribeite u zakonu, a ovaj moe biti neverna ljubavnica, uvek predmet hira i predrasuda onih koji donose zakone. Ne, bilo je to pitanje ispravnosti, pojma koji je dosezao mnogo dublje. Ljudi kojima je bila data sposobnost prosuivanja mora da su oseali ispravnost tog stava.

Prema Tegovom miljenju, izjave kao to su 'nuno je pridravati se slova zakona' bile su opasne za principe kojima se on rukovodio. Biti ispravan zahtevalo je saglasnost, predvidljivu stalnost i, iznad svega, odanost prema ostalima na niim i viim poloajima u hijerarhiji. Komandovanju koje se rukovodilo takvim principima nije bila potrebna nikakva kontrola spolja. Vrio si svoju dunost jer je to bilo dobro. A nisi se pokoravao zbog toga to je to bilo predvidljivo ispravno. inio si to jer je ispravnost bila stvar ovog trenutka. Predvianje i predskazivanje nisu imali ama ba nikakve veze sa tim.

Teg je znao da su Atreidi bili na glasu po pouzdanom predvianju; meutim za mudre izreke nije bilo mesta u njegovoj vaseljeni. Prihvatao si vaseljenu onakvu kakvu si je zatekao i primenjivao svoje principe gde god je to bilo mogue. Apsolutne naredbe u hijerarhiji uvek su bile bespogovorno izvravane. To ne znai da je njegovo ponovno naimenovanje bilo izraz Tarazinog bespogovornog nareenja, ali se to u ovom sluaju podrazumevalo.

"Ti si savrena osoba za ovaj zadatak."

On je imao dug ivot sa puno velikih uspeha i otiao je u penziju uz dune poasti. Teg je znao da je bio star, spor i sa svim manama vremenosti koje su vrebale na rubu njegove svesti, ali ga je zov dunosti okrepio iako se sa naporom sputao da kae 'ne'.

Naimenovanje je izvrila lino Taraza. Moni stareina svih (ukljuujui i Misionariju Protektivu), ona ga je izdvojila. Ne ma koja asna majka - ve Vrhovna asna majka.

Taraza je dola u njegovo penzionersko utoite na Lerneusu. Ovaj njen gest znaio je ukazivanje velike asti. Pojavila se na njegovoj kapiji nenajavljena, u pratnji samo dve akolitke slukinje i omanje skupine uvara meu kojima je prepoznao neka lica koja je upravo on nekad obuavao. Bilo je zanimljivo i vreme njenog dolaska. Ujutro, neposredno poto je zavrio doruak. Ona je poznavala njegove navike i izvesno je znala da je upravo u ovo doba dana najiliji. elela je da ga zatekne budnog i na vrhuncu sposobnosti.

Patrin, Tegov stari pomonik, odveo je Tarazu u dnevnu sobu u istonom krilu zgrade, malu prostoriju elegantno ureenu u kojoj se nalazio samo vrst nametaj. Tegova odbojnost prema psu-naslonjaima i drugom pokretnom nametaju bila je dobro poznata. Patrin je napravio kiselo lice dok je u sobu uvodio Vrhovnu majku odevenu u crno. Teg je smesta prepoznao ovaj izraz. Patrinovo duguljasto, bledo lice, sa mnogobrojnim starakim borama moglo je nekom izgledati kao nepokretna maska, ali Teg se prenuo videvi produbljene bore pored ovekovih usta, i ukoen pogled njegovih starakih oiju. Taraza je na putu ovamo zasigurno neto rekla to je uznemirilo Patrina.

Visoka klizea vrata od tekog plaza uokviravala su pogled iz ove sobe prema istoku, gde se pruao dugaak strm travnjak sve do drvea pokraj reke. Taraza je zastala odmah poto je ula u prostoriju da bi uivala u prizoru.

Teg je, iako mu to niko nije naloio, dotakao jedno dugme. Zastori skliznue preko prozora i namah se upalie sjajne kugle. Tegov postupak kazivao je Tarazi da je on proraunao potrebu za razgovorom u etiri oka. Istakao je ovo, naredivi Patrinu: "Molim te, postaraj se da nas niko ne uznemirava."

"A vaa nareenja za junu farmu, gospodaru", usudio se da upita Patrin.

"Molim te, pobrini se sam za to. Ti i Firus znate ta elim."

Patrin je malo ustrije zatvorio vrata kad je izlazio - jedva primetan znak koji je, meutim, Tegu puno govorio.

Taraza je koraknula u dubinu sobe i premerila je pogledom. "Limunastozelena", ree ona. "Jedna od mojih omiljenih boja. Tvoja majka je imala istanano oko."

Tegu je godio ovaj kompliment. Gajio je duboku ljubav prema ovoj zgradi i ovoj zemlji. Njegova porodica ivela je ovde samo tri pokolenja, ali je ipak ovom mestu dala svoje obeleje. Tragovi koje je ostavila njegova majka bili su vidljivi u veini soba.

"Bezbedno je voleti zemlju i mesta", ree Teg.

"Posebno mi se dopadaju zagasitonarandasti ilimi u predvorju i lepezasti prozori od matiranog stakla iznad ulaznih vrata", ree Taraza. "Lepezasti prozor je prava antika, sigurna sam."

"Ipak, verujem da nisi dola da pria o unutranjoj dekoraciji", primeti Teg.

Taraza se prigueno nasmeja.

Imala je visok glas, koji je kroz obuku Sestrinstva nauila da koristi sa strahotnom uspenou. Bio je to glas koji se nije mogao lako zanemariti, ak i kada se inilo da ga ne upotrebljava krajnje proraunato, kao to je sada bio sluaj. Teg ju je viao u Savetu Bene Geserita. Njeno dranje tamo bilo je mono i ubedljivo, a svaka re pokazatelj britkog uma koji je upravljao njenim odlukama. I sada je u pozadini njenog ponaanja mogao da nasluti neku vanu odluku.

Teg pokaza rukom na zelenu tapaciranu stolicu sa svoje leve strane. Letimino ju je pogledala, jo jednom obuhvatila pogledom itavu prostoriju i obuzdala osmeh.

Smela bi se opkladiti da u kui nije bilo nijedne psu-naslonjae. Teg je i sam bio antika koja se okruila antikvitetima. Sela je i poravnala odoru dok je ekala da Teg sedne u istovetnu stolicu preko puta nje.

"alim zbog nude koja me nagoni da zatraim da se reaktivira, baare", zapoe ona. "Na alost, okolnosti mi daju veoma malo izbora."

Tegove dugake ruke poivale su nehajno na naslonima stolice; mentat se odmarao ekajui. Njegov stav je govorio: ispuni um podacima.

Taraza je za trenutak bila zbunjena. Ovo je bila prava muka. Teg je, onako visok, sa tom krupnom glavom krunisanom sedom kosom, jo imao kraljevsku figuru. Imao je, znala je to, etiri standardne godine manje od trista godina. Uzimajui u obzir da je standardna godina bila za nekih dvadeset etiri asa kraa od takozvane primitivne godine, u pitanju je bila impresivna starost sa iskustvom u slubi Bene Geserita, to je iskazivalo njeno potovanje prema njemu. Opazila je da je Teg nosio laganu sivu uniformu bez oznaka: briljivo skrojene pantalone i kratak kaput preko bele koulje koja je bila raskopana pri grlu, otkrivajui duboko izbrazdan vrat. Od pojasa je dopiralo svetlucanje zlata i ona prepoznade baarski steg koji je primio na odlasku u penziju. Koliko je to samo liilo na utilitaristu Tega! Dao je da mu usade zlatnu triariju u preicu opasaa. Ovo je jo vie potkrepilo njene nade. Teg e razumeti njen problem.

"Mogu li da dobijem au vode?" upita Taraza. "Putovanje je bilo dugo i zamorno. Poslednju etapu preli smo u jednom od naih transportera koje je trebalo zameniti jo pre pet stotina godina."

Teg ustade, ode do jedne zidne ploe, izvadi rashlaen bokal i au vode iz plakara koji se nalazio iza ploe. Poloio je bokal i au na nizak sto do Tarazine desne ruke. "Imam melana", ree on.

"Ne, hvala Milese. Imam svoju zalihu."

Teg ponovo sede na svoje mesto i ona opazi znake krutosti. Bio je, za svoje godine, ipak, izvanredno gibak.

Taraza nasu pola ae vode i popi je u jednom gutljaju. Odloila je au na poboni sto sa posebnom panjom. Kako da pone? Tegovo dranje nije je moglo prevariti. On nije eleo da napusti mirovinu. Njeni analitiari su je upozorili na to. Od kako se penzionisao, njegovo zanimanje za poljoprivredu nije se moglo okarakterisati kao uzgredno. Njegovo prostrano imanje ovde na Lerneusu uglavnom je bilo pretvoreno u eksperimentalnu batu.

Podigla je oi i stala otvoreno da ga posmatra. etvrtasta ramena naglaavala su Tegov uzani struk. To znai da je jo aktivan. To duguljasto lice sa otrim crtama od jakih kostiju: tipino atreidsko. Teg joj je netremice uzvratio pogled, kao to je uvek inio, zahtevajui panju ali ostajui otvoren za sve to bi Vrhovna majka mogla da kae. Tanka usta bila su isturena u blag osmeh, otkrivajui svetle i ravne zube.

On zna da mi je nelagodno, pomisli ona. Prokletstvo! On je isto toliko sluga Sestrinstva koliko i ja!

Teg je nije izazivao pitanjima. Dranje mu je ostalo besprekorno, ljubopitljivo, ali povueno. Prisetila se da je ovo bila uobiajena crta mentata i nita se drugo tu nije moglo proitati.

Iznenada, Teg ustade i prie stolu sa Tarazine leve strane. Okrenuo se, prekrstio ruke na prsima i pognuo glavu gledajui nanie u nju.

Taraza je bila prinuena da obrne stolicu kako bi se ponovo nala naspram njega. Proklet bio! Teg nije nameravao da joj olaka posao. Sve asne majke ispitivaice ukazivale su na tekou da privole Tega da sedi za vreme razgovora. Vie je voleo da stoji, drei ramena vojniki kruto, sa netreminim pogledom uperenim nadole. Malo je bilo asnih majki koje su se mogle meriti s njim po visini - preko dva metra. Ova crta ponaanja, prema jednodunom miljenju analitiarki, bila je Tegov nain (verovatno nesvestan) da se usprotivi autoritetu Sestrinstva. Nita od toga, meutim, nije se ispoljavalo u drugim vidovima njegovog ponaanja. Teg je bio najpouzdaniji vojni zapovednik koga je Sestrinstvo ikad imalo.

U viedrutvenoj vaseljeni ije su se glavne vezivne sile nalazile u sloenom uzajamnom dejstvu uprkos jednostavnosti naziva, pouzdani vojni zapovednici vredeli su koliinu melana koja je viestruko prevazilazila njihovu telesnu teinu. Religije i obino pamenje carskih tiranija uvek su imale uticaja u pregovorima, ali su ekonomske sile bile te koje su na kraju odnosile prevagu; vojniki novi mogao je da ue u bilo koju mainu za sabiranje. Tako je to bilo u svakom pregovaranju i bie sve dok je nunost pokretaka snaga sistema trgovine - potreba za odreenim stvarima (kao to su zain i tehniki proizvodi Iksa), potreba za specijalistima (kao to su mentati i suk-doktori) i sve ostale svetovne potrebe za koje postoje potrebe trita - za radnom snagom, za graditeljima, za dizajnerima, za naroitim oblicima ivota, za umetnicima, za egzotinim zadovoljstvima...

Nijedan zakonski sistem nije bio u stanju da povee takvu sloenost u celinu i ta injenica je sasvim oigledno proizvela jo jednu nunost - stalnu potrebu za arbitrima koji dele udarce. asnim majkama je prirodno dopala ova uloga unutar te ekonomske mree i Miles Teg je to znao. Takoe je znao da je jo jedanput izveden na pozornicu, kao brod oko koga se cenkaju. Pitanje da li je i sam uivao u toj ulozi nije imalo nikakvog znaaja u cenkanju.

"Nije to isto kao u vreme kad si imao nekog od porodice, za koga bi ovde bio vezan", ree Taraza.

Teg je utke ovo primio. Da, njegova ena bila je pokojna ve trideset osam godina. Njegova deca bili su odrasli ljudi i, osim jedne kerke, ivela su izvan porodinog gnezda. Imao je puno linih potreba, ali ne i porodinih obaveza. Istina.

Taraza ga potom podseti na njegovo dugo i verno slubovanje Sestrinstvu, navodei vie nezaboravnih podviga. Znala je da e pohvala imati malo uticaja na njega, ali joj je obezbedila uvod za ono to je moralo da usledi.

"Tebi je poznato koliko lii na neke lanove tvoje porodice", ree ona.

Teg jedva primetno klimnu.

"Tvoja slinost sa prvim Letom Atreidom, Tiraninovim dedom, stvarno je izuzetna", ree ona.

Teg niim nije pokazao da je ovo uo ili da se slae s tim. Bio je to naprosto jedan podatak, neto to je ve bilo uskladiteno u njegovom izobilnom pamenju. Znao je da u sebi nosi gene Atreida. Uoio je tu slinost u Kapitolu. Bilo je to neobino, gotovo kao gledanje u ogledalo.

"Malo si vii", ree Taraza.

Teg je nastavio da odozgo zuri u nju.

"Do avola, baaru", ree Taraza, "hoe li barem da pokua da mi pomogne?"

"Je li to nareenje, Vrhovna majko?"

"Ne, to nije nareenje!"

Tegovim licem polako se rairio osmeh. injenica da je Taraza sebi dopustila da ovako prasne u njegovom prisustvu govorila je mnogo. Ona to ne bi uradila pred ljudima za koje je drala da su nedostojni poverenja. A svakako ne bi sebi dozvolila takvo ispoljavanje oseanja pred osobom koju je smatrala samo podreenom.

Taraza se malo zavali u stolici i uputi mu osmeh. "U redu", ree ona. "Malo si se razonodio. Patrin mi ree da u te veoma oneraspoloiti ako te pozovem da se vrati dunostima. Uveravam te da si presudan za nae planove."

"Kakve planove, Vrhovna majko?"

"Na Gamuu odgajamo golu Dankana Ajdaha. Ima skoro est godina i spreman je za vojniku ovuku."

Tegove oi se jedva primetno rairie.

"Za tebe e to biti naporna dunost", ree Taraza, "ali elim da to pre preuzme njegovo obuavanje i zatitu."

"Moja slinost sa Vojvodom Atreidom", ree Teg. "Iskoristiete me za uspostavljanje njegovih prvobitnih seanja."

"Da, u roku od osam do deset godina."

"Toliko dugo!" Teg zavrte glavom. "Zbog ega ba Gamu?"

"Po naem nalogu Bene Tleilaksi su promenili njegovo prana-bindu naslee. Njegovi refleksi e po brzini biti ravni refleksima bilo kog roenog u nae vreme. Gamu... prvi Dankan Ajdaho roen je i odgajan tamo. Zbog promena u njegovom elijskom nasleu moramo i sve ostalo, koliko je god mogue, pribliiti prvobitnim uslovima."

"Zbog ega to inite?" Ovo je bilo reeno tonom mentatske svesti koja prikuplja podatke.

"Na Rakisu je otkriveno jedno ensko dete koje je sposobno da kontrolie crve. Bie posla i za naeg golu tamo."

"Spariete ih?"

"Ne zapoljavam te kao mentata. Nama su potrebne tvoje vojnike sposobnosti i slinost sa prvim Letom. Ti e znati, kada kucne as, da vaspostavi njegova prvobitna seanja."

"Znai, stvarno elite da me vratite na posao kao Majstora oruja?"

"Misli li da je to unienje za oveka koji je bio vrhovni baar svih naih snaga?"

"Vrhovna majko, ti si tu da izdaje nareenja, a ja da se pokoravam. Ali neu prihvatiti to mesto bez svih prava zapovednitva nad itavim sistemom odbrane Gamua."

"To je ve sreeno, Milese."

"Ti si zaista uvek znala kako moj um dela."

"I uvek sam imala poverenja u tvoju odanost."

Teg se odgurnuo od pobonog stola i zastao za trenutak razmiljajui, a onda ree: "Ko e mi davati uputstva?"

"Belonda iz Arhiva, isto kao i pre. Dae ti ifru da bi se obezbedila razmena poruka izmeu nas."

"Ja u ti dati spisak ljudi", ree Teg. "Starih drugara i dece nekih od njih. Hou da me svi oni ekaju na Gamuu kad budem stigao."

"Ne misli li da e neko od njih odbiti?"

Njegov pogled kao da je govorio: Ne budi luda!

Taraza se prigueno nasmeja i pomisli: Postoji jedna stvar koju smo valjano nauili od prvih Atreida - kako da kod ljudi koji zapovedaju postignemo najvei stepen predanosti i odanosti.

"Patrin e obaviti regrutovanje", ree Teg. "Znam da nee prihvatiti in, ali mu treba obezbediti punu platu i pogodnosti koje dolikuju autantu pukovnika."

"Tebi e, naravno, biti vraen in vrhovnog baara", ree ona. "Mi emo..."

"Ne. Imate Burzmalija. Nije nam potrebno da mu slabimo pozicije ponovnim postavljanjem njegovog starog zapovednika u nadreen poloaj."

Posmatrala ga je za trenutak, a onda ree: "Jo nismo opunomoili Burzmalija kao..."

"To mi je dobro poznato. Moji stari drugari iscrpno me obavetavaju o politici Sestrinstva. Ali ti i ja, Vrhovna majko, znamo da je to samo pitanje vremena. Burzmali je bez sumnje najbolji."

Mogla je jedino da se sa tim saglasi. Bilo je to neto vie od mentatske procene. Bila je to Tegova procena. Ali jedna druga misao ju je kosnula.

"Onda, ti zna za nau raspravu u Savetu!" ree ona prekorno. "A pustio si me..."

"Vrhovna majko, kad bih mislio da ete proizvesti novo udovite na Rakisu, rekao bih to. Vi imate poverenja u moje odluke; ja u vae."

"Proklet bio, Milese, predugo smo bili razdvojeni." Taraza je ustala. "Ve i samo saznanje da se vraa u zapregu ini me spokojnijom."

"Zaprege", ree on. "Da. Ponovo me postavljate za baara na specijalnom zadatku. Na taj nain nee biti budalastih pitanja kada vest stigne do Burzmalija."

Taraza izvue sveanj ridulijanskog papira ispod odore i predade ga Tegu. "Ove sam ve potpisala. Sam unesi tekst o svom ponovnom postavljenju. Sva ostala ovlaenja su tamo, dokumenta za prevoz i tako dalje. Ova nareenja ti lino ja izdajem. Samo e mene sluati. Ti si moj baar, razume li?"

"Zar to nisam uvek bio?" upita on.

"Sada je to vanije nego ikad. uvaj tog golu i valjano ga obuavaj. On je tvoja odgovornost. A ja u te podravati u svemu tome ma ko da se suprotstavi."

"ujem da vangiju zapoveda na Gamuu."

"Ma ko da se suprotstavi, rekoh, Milese. Ne veruj vangijui."

"Razumem. Hoe li da rua sa nama. Moja kerka..."

"ao mi je, Milese, ali moram hitno da se vratim. Smesta u ti poslati Belondu."

Teg ju je otpratio do vrata, izmenio nekoliko ala sa svojim nekadanjim uenicima iz njene pratnje i saekao da odu. Imali su oklopljeno povrinsko vozilo koje je ekalo sa upaljenim motorom, jedan od novih modela koji su oito doneli sa sobom. Taj prizor izazvao je kod njega nelagodno oseanje.

Hitnost!

Taraza je lino dola: Vrhovna majka na kurirskom zadatku! Bila je svesna ta e mu to otkriti. Uz toliko prisno poznavanje naina ponaanja Sestrinstva, ono to se upravo dogodilo bilo je za njega pravo otkrovenje. Rasprava u Savetu Bene Geserita otila je mnogo dalje i od onog to su mu njegovi izvestioci preneli.

"Ti si moj baar."

Teg je letimino pregledao sveanj ovlaenja i dokumenata koje mu je Taraza ostavila. Na njima je ve bio njen peat i potpis. Poverenje koje je ovo podrazumevalo pridodalo se nekim stvarima koje je naslutio; sve to pojaalo je njegov nemir.

"Ne veruj vangijui."

Gurnuo je najpre papire u dep i krenuo da pronae Patrina. Valjalo je Patrinu dati uputstva i umiriti ga. Morae da razmotre koga da pozovu u pomo za izvrenje ovog zadatka. Stao je da u svesti rea pojedina imena. Predstoji opasna dunost. U obzir su dolazili samo najbolji ljudi. Prokletstvo! Sve u vezi sa imanjem morae da preuzmu Firus i Dimela. Koliko mnogo pojedinosti! Dok je lagano koraao kroz kuu osetio je kako mu bilo bre kuca.

Prolazei pored kunog uvara, jednog od svojih starih vojnika, Teg se zaustavi: "Martine, otkai sve moje sastanke za danas. Pronai mi kerku i reci da odmah doe u moju radnu sobu."

Vest se rairila kuom, a odatle i imanjem. Sluge i porodica, znajui da je Vrhovna asna majka upravo nasamo razgovarala sa njim, odmah su postavili zatitnu zavesu da bi ga sauvali od zaludnih ometanja. Njegova najstarija kerka Dimela odseno ga je prekinula kada je pokuao da nanie pojedinosti neophodne za nastavak projekta na eksperimentalnoj farmi.

"Oe, nisam dete!"

Nalazili su se u maloj staklenoj bati, koja je bila povezana sa njegovom radnom sobom. Ostaci Tegovog ruka leali su na uglu grnarskog stola. Patrinova belenica stajala je oslonjena na zid iza posluavnika.

Teg otro pogleda svoju ker. Dimelina spoljanjost ga je zadovoljavala, ali ne i visina. Odvie iljata da bi bila lepa, ona se dobro udala. Dimela i Firus imali su troje lepe dece.

"Gde je Firus?" upita Teg.

"Otiao je da se pobrine za presaivanje na Junoj farmi."

"Oh, da. Patrin mi je ve rekao."

Teg se osmehnu. Uvek mu se dopadalo to je Dimela odbila ponudu Sestrinstva, odluivi se da se uda za Firusa, roenog Lerneuanina, i da ostane u blizini svog oca.

"Sve to znam jeste da te pozivaju da se ponovo primi dunosti", ree Dimela. "Je li to opasan zadatak?"

"Zna, ponekad govori ba kao tvoja majka", odvrati Teg.

"Dakle, opasno je! Proklete bile, zar nisi dovoljno uinio za njih?"

"Oigledno nisam."

Okrenula se i pola kada je Patrin uao na ulaz staklene bate na drugom kraju. uo je kako neto govori Patrinu dok su se mimoilazili.

"to je stariji to i sam vie lii na neku asnu majku!"

ta je drugo mogla da oekuje? pitao se Teg. Kao sin jedne asne majke i oca koji je bio nevaan funkcioner CHOAM-a, rastao je u domainstvu koje je ivelo po taktu Sestrinstva. Postalo mu je to jasno jo u ranom uzrastu, kada je oeva privrenost CHOAM-ovoj meuplanetarnoj trgovinskoj mrei jednostavno namah iezla poto mu je majka stavila prigovor.

Ova kua bila je kua njegove majke sve do njene smrti, do koje je dolo nepunu godinu posle oeve. Obeleja njenog ukusa leala su svuda oko njega.

Patrin se zaustavi ispred njega. "Vratio sam se po svoju belenicu. Jesi li dodao koje ime?"

"Nekoliko. Bolje odmah kreni na posao."

"Razumem!" Patrinovo lice za trenutak poprimi izraz krutosti i on poe natrag putem kojim je doao, lupkajui belenicom po nozi.

I on to osea, pomisli Teg.