JEFFERSONSKA REPUBLIKA (esej)

SADRAJ:

I UVOD.........................................................................................................3

II Prvi i drugi Jeffersonov mandat.............................................................3

James Madison i rjeenje problema neutralnosti..................................5 James Monroe i promjena politike........................................................6

III ZAKLJUAK.........................................................................................7

LITERATURA.............................................................................................8

I UVOD

Smatra se da, kada se uspostavlja sistem vladavine, u kojem ljudi imaju za zadatak upravljati drugim ljudima, temeljni problem lei u tome to se vladi mora omoguiti da kontrolie one kojima upravlja, a potom je obavezati da kontrolie samu sebe. Bez sumnje, ovisnost vlade o narodu predstavlja najvaniji olio controller vlasti - ali ovjeanstvo iz iskustva zna kako moraju postojati i dodatne mjere opreza. Da se putem suprotstavljanja razliitih interesa mogu pronai greke i u najboljim namjerama, mogue je uoiti u svim oblicima meuljudskih odnosa, privatnih kao i javnih. Zbog toga je cilj odreene funkcije trajno razdijeliti i tako urediti kako bi svaka mogla koiti drugu - time bi privatni interes svakog pojedinca mogao postati zatitnikom javnih prava. Bilo bi naravno idealno kada bi se ovo primjenjivalo i u praksi. A da je bilo onih koji su to, na neki sebi svojstven nain, i pokuali uiniti, moe se vidjeti u nastavku teksta.II Prvi i drugi Jeffersonov mandat

Neki historiari smatraju da je izbor Thomasa Jeffersona za predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava bio druga amerika revolucija. Iako je ova formulacija vjerovatno pretjerana, ipak je istina da je sa Jeffersonom dola na vlast sasvim nova politika filozofija. Washington i Adams vjerovali su u slobodu ali nisu vjerovali u demokratiju, Jefferson je naprotiv vjerovao u ameriki narod. Jo kao mladi, on je o politici Sjedinjenih Amerikih Drava izgradio tri nazora kojih se drao. Prvi se odnosio na superiornost decentralizovane vladavine, smatrao je da je lokalna vladavina bolja, jer "... ljudi shvataju bolje male stvari za koje su osobno zainteresovani negoli velike o kojima se daju lako prevariti". On je smatrao da su SAD prevelika drava da bi o svim poslovima mogla voditi rauna centralna vlada. Drugi nazor bilo je vjerovanje u superiornost ratarske civilizacije, nas gradskom; i trei nazor, Jeffersona su vrijeale ovlasti to ih je Ustav dao Vrhovnom sudu: "Najvie od svega bojim se federalne pravosudne vlasti ... Kako se moe zvati republikanskom ona vladavina, u kojoj je znatan dio najvie vlasti nezavisan od nacije?" Jefferson je smatrao da je dobra vlada ona koja puta ljude da slobodno obavljaju svoje poslove. Ipak, po dolasku na mjesto predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava, Jefferson je spoznao da bi bilo politiki nepromiljeno, pa ak i praktiki nemogue, pokuati izbrisati naslijee hamiltonovskih mjera koje je zatekao. Vodio je prilino promiljenu politiku, izbjegavao je ambiciozne mjera, odravao je savezno ustrojstvo to je mogue jednostavijim, provodio je najumjereniju moguu privrednu politiku, elio je da to prije isplati dravni dug, pa je smanjio trokove, broj osoblja i izbjegavao rat. Zauzimajui takav stav, Jefferson nije samo slijedio vlastite agrarne i demokratske pretpostavke, nego se pokazao mudrim poznavaocem raspoloenja zemlje. Hamiltonovski je sistem, uprkos svim svojim uspjesima, bio preuranjen i zasnivao se na prolaznom i sluajnom usponu trgovaki orijentirane manjine, koja je bila u nesuglasju sa veinom puanstva. Uprkos razvijenoj prekomorskoj trgovini koja je postepeno uvlaila sve vie farmera i plantaera u proizvodnji trinih dobara, zemlja je u cijelosti i dalje bila usko vezana uz viziju jednostavne i neprogresivistike, demokratske utopije u kojoj su prevladavali farmeri koji su proizvodili dobra za vlastite potrebe, i stoga bili nezavisni i poteni.

Jeffersonovo razborito ponaanje na dunosti predsjednika, kao i rjeitost njegovih govora, i politike u korist agrarnih i demokratskih ideala, obezbjedili su mu veliku politiku snagu, ak i u Novoj Engleskoj tokom Jeffersonovog predsjednitva Amerkanci su vjerovali da njihov utopistiki republikanski poredak moe vjeno trajati bez promjena. Ali nisu shvatili da historija ne puta na miru drutva, a posebno ne utopistika. Jedini problemi koje je veina njih primjeivala bili su oni koji su proizilazili iz neprekidnog meunarodnog sukoba. To e kasnije postati ozbiljan problem za Jeffersona i njegovog nasljednika Madisona, to e na kraju dovesti do rata. Meutim republikanskoj utopiji nije nakodio rat, nego pritajene snage zapadne ekspanzije i privrednih promjena koje su ve dobivale na snazi.

Jeffersonova disciplinirana veina u Kongresu hitno pristupila opozivu poreza na viski, nepopularnih poreza za rate pripreme i dijelova Zakona o strancima i pobunama. Osloboeni su svi oni koji su po tim zakonima bili zatvoreni, a novane su im kazne vraene. Jedina ozbiljna bitka oko ostataka federalizma dogodila se u vezi sa sudstvom. Federalni su suduvi bili doivotno popunjeni iskljuivi federalistima. U zadnjim danima Adamsove vlade federalisti su nastojali ojaati svoju sudsku tvravu jednim zakonom kojim je ustanovljen niz novih sudova, a predsjednik Adams zadnje sate svog mandata proveo je potpisujui vjerovnice "pononim sucima" i drugim djelatnicima za popunu novih sudova. im su republikanci preuzeli vlast, opozvali su zakon kojim su ustanovljeni ti novi sudovi, a Jeffesson je svome ministru vanjskih poslova Jamesu Madisonu naredio da obustavi izdavanje vjerovnica Adamsovim pononim imenovanjima.

U poetku Jeffersonova mandata okolnosti meunarodnog rata pruile su Sjedinjenim Dravama sjajne diplomatske mogunosti. Naime Napoleon je upravo bio prisilio paniju da vrati Francuskoj Lousianu nadajui se da e ona postati itnicom za rastue francusko carstvo na zapadu. Dok je bila pod panskom vlau Lousiana nije predstavljala neku veliku opasnost za Sjedinjene Amerike Drave.meutim mogunost dolaska Francuske na Mississippi s privrednom omom nad cijelom unutranjosti zemlje, bila je sasvim druga stvar. Stoga je Jefferson u Pariz hitno poslao Jamesa Monroa da pomogne amerikom izaslaniku Robertu Livingstonu da osigura amerike interese na uu Mississippija. Njihov zadatak bio je da kupe otoi New Orleans, mali dio Louisiane smjeten istono od donjeg toka Mississippija. Do poetka pregovora 1803. g. Propast francuskih izviakih snaga u zapadnoj Indiji i poetak europskog rata nakon kratkog primirja natjerali su Napoleona da odustane od planova stvaranja francuskog carstva u Americi. Na uznenaenje amerikih pregovaraa, Francuzi su ponudili na prodaju ne samo New Orleans, nego i cijeli Louisianu, itavo zapadni podruje Mississippija, za 15 miliona dolara, iako su ameriki pregovarai time preli svoja ovlatenja. Kada je ova vijest sigla u Washington, Jeffersona koji se strogo pridravao Ustava, muio je neko vrijeme takav nedostatak preciznog ustavnog ovlatenja, za takvu kupnju teritorija, ali su sve njegove sumnje nestale dobivanjem tako velikoga agrarnog "carstva za slobodu". Preporuujui Kongresu da to prije ratificira ovu kupovinu, prije nego to se Napoleon predomisli, Jefferson je izgleda prihvatio Hamiltonovu doktrinu impliciranih vlasti.

Jo prije kupovine Louisiane, Jefferson je pokazao interes za zapadni teritorij poduzimanjem priprema za ekspediciju pod vodstvom Meriwethera Lewisa i Williama Clarka. Thomas Jefferson i njegovi saradnici pokazivali su veliku brinost za agrarni, demokratski zapad. Iz tog razloga on je donio odluku da da se jedan postotak od prihoda od prodaje zemlje u novoj dravi Ohio iskoristi za gradnju velike ceste od Cumberlanda u dravi Maryland, preko planina do mjesta Wheeling u Virginiji. Nove zapadne drave su zauzvrat pruile veliku potporu Republikanskoj stranci, to su uinile i druge drave. Godine 1804., Jefferson je izabran na drugi mandat, sa velikom pobjedom u odnosu na svoga protivnika. Tokom njegovog drugog mandata, europski je rat uao u svoju otriju fazu. . Naime, Engleska i Francuska, ulazile su u konani okraj, pokuavajui unititi jedna druguprivrednim ratom, a Amerikanci su se, kao vodea neutralna sila nali u sreditu. Zato su oni, zbog svojih interesa i naela, odmah objevili svoju doktrinu neutralnih prava, i tako proglasile slobodnu trgovinu sa svim zaraenim stranama.

Meutim, u ovakvim okolnostima, nije se moglo raunati da e zaraene strane to i prihvatiti. Federalisti su ve bili svjesni realnosti situacije. Jeffersonu je takoer bilo jednako stalo koliko i njima da, pa ak i vie, da izbjegne ulazak u rat, ali je oklijevaodovesti u pitanje amerika naela neutralnih prava. Tokom prvog Jeffersonovog mandata ameriki su brodari nagomilali strahovite zarade koje su vie nego nadoknadile njihove gubitke od pljenidbe brodova pod privremeno olabavljenim francuskim i britanskim restrikcijama. Brizanski pomorski sud je 1805.g stavio izvan zakona najunosniji dio te trgovine. Bila je to samo prva u nizu mnogih britanskih mjera blokiranja Europe radi zaustavljanje dotoka dobara za francuske ratne svrhe. Rezultat je bio porast pljenidbe amerikog brodovlja. Kongres je na ovo odgovorio zabranom ulaska neke britanske robe u amerike luke , a vlada je nastojala upotrijebiti Zakon o neuvoenju kao protuteu na pregovorima u Londonu. Britanska ponienja dosegla su vrhunac 1807. g. kada je britanski mornariki brod Leopard, iznenada otvorio vatru na ameriki brod Chesapeake, zaustavio ga i odveo etiri mornara. "Poput Adamsa prije njega, Jefferson se morao opirati poklicima na rat, dok je u meuvremenu "gurao" kroz Kongres Zakon o embargu iz 1807." Ova mjera prisilile zabranila je amerikim brodovima da plove u Europu. Jeffersom se nadao da e urazumiti Britance uskraujui im isporuku prijeko potrebne amerike robe i prijevoza. No, embargo je vie nakodio amerikim trgovcima i izvoznim interesima nego Britancima. Neposredno prije isteka mandata Jefferson je doao do spoznaje da je embargo dalje neodriv. Kongres je povukao taj zakon, a slijedeem oredsjedniku Jamesu Madisonu, ostavljeni je da trai neko bolje rjeenje problema neutralnih prava.James Madison i rjeenje problema neutralnosti

Tokom prve godine Madisonovog mandata, Sjedinjene Drave su zabranjivale trgovinu sa Britanijom i Francuskom, a onda je u maju 1810. godine Kongres je odobrio trgovinu sa obje te zemlje. Napoleon se pretvarao da surauje. Krajem 1810., Madison je proklamovao prekid odnosa sa Britanijom. U Kongresu grupa, ukljuujui Henrya Claya i Johna C. Calhuna, takozvane War Hawks (ratne sokolove), vrila je pritisak na predsjednika da odabere militantniju politiku. Konano, zbog uestalog Britanskog pritiska na moru, zarobljavanja mornara i zapljenjivanja tereta, Madison je podlegao pritisku i 1. juna 1812. godine zatraio od Kongresa da objavi rat. Meutim, mlada Amerika federacija nije bila spremna za rat. Britanski vojnici su 1812. godine uli u Washington i spalili Bijelu kuu i Capitol. Ali, nekoliko uspjenih pomorskih bitki, koje su kuliminirale trijumfom generala Andrewa Jacksona kod New Orleansa, uvjerili su Amerikance da je rat 1812. bio izuzetno uspjean. Kao rezultat takvog uvjerenja ojaao je nacionalni osjeaj, a Federalisti iz Nove Engleske koji su se protivili ratu i ak prijetili secesijom naili su na toliko protivljenje u masama da je Federalizam kao partija jednostavno isezao.

Posebno obiljeje ovog ameriko engleskog sukoba bilo je da su pregovori poeli ve ne dan objave i da nikad nisu bili prekinuti. U njih se ak bio upleo i ruski car. Mir je potpisan 25. decembra 1914. g. Teko da se moe zamisliti besmisleniji i uzaludniji sukob od rata 1812. g. Njemu je kao izvor sluila elja da se osigura sloboda mora, a zavrio se mirom koji to uope nije spomenuo niti jednom rijei. Taj rat je toliko podvojio zemlju da se Madison bojao odcjepljenja, a zavrio se u tolikoj jednodunosti da se slavna ustavotvorna skuptina u Hartfordu razila ne postavivi nikakvih zahtjeva.

Ovaj mir "...poistovjeivao se sa svretkom jednoga svijeta." U Sjedinjenim Dravama, kao i u Evropi, XIX st. poinje 1815. g. U XIX st. Zapadni svijet stupa u razdoblje nacionalizma, dok se SAD, sada osjeaju samostalnije i nezavisnije nego ikad. Za vrijeme rata Istok je stvorio svoju industriju, Jug se ponovo obogatio uzgojem pamuka, a na zapadu cio jedan kontinent ekao je da bude ukljuen u iskoritavanje. Opi privredni napredak osigurao je jedinstvo zemlje. Ono je dolo do punog izraaja prilikom dvaju izbora Madisonovog nasljednika, bio je to njegov dravni sekretar James Monroe.

James Monroe i promjena politike

Energija i podrka koju je iskazivao predsjedniku Medisonu, navela je Republikance da ga kandiduju za predsjednike izbore 1816. godine. Dobio je glasove svih drava osim triju: Massachusettsa, Connecticuta i Delawearea. Sa vrlo slabom opozicijom Federalista lako je pobjedio i na ponovljenoj kandidaturi osvojivi drugi mandat 1820. godine. Programi vie nisu bili usko sekcijski, nego nacionalni ili ak nacionalistiki. Formirana je vojska od 10 000 ljudi sa dva general majora a novi brodovi upotpunili su mornaricu. Republikanci, naroito oni sa zapadasada su se ponovo vratili na planove Aleksandra Hamiltona. Priznavi odjednom da su djelatnosti sredinje vkade nune i dobre osnovali su drugu Banku SAD a i izglasali zatitne tarife.

U vrijeme predsjednika Monroea, narod teritorije Missouri je traio prijem u Federalnu Zajednicu, ali je 1819. njihov zahtijev odbijen zbog toga to je na teritoriji Missouria na snazi bilo ropstvo, kojeg nije bilo u slobodnim dravama unutar Federalne Zajednice. Konano je sluaj Missouria rijeen tako to je njegova teritorija u paru sa slobodnom dravom Maine ula u Uniju, ali uz zabranu prelaska ropstva sjeverno i zapadno od rijeke Missouri za sva vremena. James Monroe e ostati poznat u istoriji i po vanjskoj politici, posebno prema Evropi. On je upozorio na opasnost da neke konzervativne zemlje Evrope mogu pomoi paniji da povrati svoje kolonije u Junoj Americi. Britanija sa svojom monom mornaricom, takoer, se protivila ponovnom panskom osvajanju June Amerike, i predloila je SAD - u zajedniku proklamaciju u tom smislu. Bivi predsjednici Jefferson i Madison su predlagali Monroeu da prihvati britansku ponudu, ali je dravni sekretar Adams savjetovao da bi bilo bolje amerike principe iznijeti Rusiji i Francuskoj, a onda se obratiti Britaniji. Monroe je posluao Adamsa i upozorio da ne samo da Latinska Amerika mora biti ostavljena na miru, nego da Rusija ne smije kroiti u pravcu juga na Pacifikoj obali, na ameriki kontinent, niti mogu biti razmatrane kao subjekt budue kolonizacije od strane bilo koje evropske sile.

Drugog novembra 1823. godine, upuena je poruka kongresu, koja je objavila ono to je nazvano Monroeova doktrina, ali je zapravo prije svega bila Adamsova doktrina. Ta poruka izjavljivala je da ameriki kontinenti ne smiju ubudue biti smatrani podrujem budue kolonizacijeevropskih sila; da se SAD nee uplitati ni u jedan rat izmeu evropskih sila; da one zauzvrat nee moi biti indiferentne prema onome to se bude deavalo u Americi i da e svaki pokuaj monarhijskih silada prenesu u uvrste svoj politiki sistem na tom podruju biti smatrani pogibeljnim; da one nee svojom intervencijom pomagati da evropskim silama budu oduzete ve steene kolonije; da e SAD svaku intervenciju protiv nezavisnosti junoamerikih republika smatrati neprijateljskim inom. Ova doktrina nije imala napadaki karakter. elja da druge sile ne upliu u dogaaje u Junoj Americi ukljuivala je da SAD i same sebi zabrane prisvajanje tueg podruja. Po shvatanju Adamsa i Monroea, nije se radilo o nekoj doktrini, nego o deklaracijivezanoj za posve odreene savremene dogaaje. Taj dokument je tek poslije postao poveljom amerike vanjske politike.III ZAKLJUAK A. Maurois, Povijest Sjedinjenih Amerikih Drava, Zagreb, 1960., str. 198.

IBID

Sellers, May, McMillan, Povijest Sjedinjenih Amerikih Drava, Zagreb, 1996., str. 92.

A. Maurois, Povijest Sjedinjenih Amerikih Drava, Zagreb, 1960., str. 218.

PAGE 7