ISLAM I KRANSTVO

ISLAM I KRANSTVO

I. MUHAMED I KURAN: PROROTVO I OBJAVA

1. JOSEF VAN ESS: ISLAMSKE PERSPEKTIVE

lo image i njegove posljedice

strah spram islama normalan je

po. 13. st. Guibert od Nogeuta u svojim Gesta Dei per Francos doao do kratke napomene o Muhamedu stvorio neprijateljsku sliku za koju mu je izvor samo plebeia opinio (miljenje ovjeka s ulice)

II. vat. sabor objavio je deklaraciju o muslimanima, ali ni ona nije otklonila plebeia opinio

donedavna se o islamu nikada nije govorilo u kolama (nije bilo obrazovno dobro), ni u sastavu povijesti, ni u nastavi religije...

u posljednje vrijeme se naglaava zajednika abrahamska batina (idovstvo kranstvo islam)

vremenski poredak kao mjerilo vrijednosti

za uzajamni odnos ovih triju religija nije nevano to one stoje u vremenskom slijedu obje kasnije shvaaju sebe kao dokidanje i nadmaivanje prethodnih

najstarija (idovstvo) polazi od toga da je Bog samo jednom govorio jednom zauvijek izabranom partneru

islam isto pravocrtno interpretira Boji plan ranije religije su predstupnjevi, nisu beskorisne, ali su nepotpune

Muhamed kao arapski prorok

ivot mu je protekao potpuno drugaije od Isusovog u svojoj zemaljskoj egzistenciji je imao uspjeha (odvajanje Mekke i ujedinjejne arapskog poluotoka), dok je Isus propao

nije doao iz tako skuenih prilika kao Isus otac mu bio trgovac pa je i Muhamed stekao trgovaka iskustva te stupio u slubu kod udovice jednog trgovca (oenio ju, on je imao oko 25, a ona oko 40 god., no ipak mu je rodila 4 keri i 23 sina; sinovi umrli)

iskustveni svijet Muhamedov nije bio nomadski nego svijet sesilnog graanina

islam ne nastaje u pustinji, nego u gradu u gradu koji je leao na sjecitu karavanskih puteva; s trgovinom dolo bogatstvo, a s njime i socijalno nezadovoljstvo odgovor na tu napetost obukao se u jezik religije

staroarapski politeizam nije bio dorastao problemu, a jednom Arapu prikloniti se idovstvu ili kranstvu, znailo je spajanje s jednom od velikih civilizacija svijeta koji ga je okruivao predavanje stvarnoj sili

na Arapskom poluotoku, pogotovo u Mekki, ovjek je elio biti slobodan

oblik i sadraj nove objave

izvjesni elementi idovske i kranske vjere mogli su se iriti (u ogranienoj mjeri)

kada je Muhamed prihvatio ideju suda, bio je svjestan da ponavlja idovski i kranski model, no ipak i uvjeren da ga iznova formulira

prvi put se objava odjenula u neposredno razumljivo ruho nije bilo arapskog prijevoda Biblije; kranski redovnici su svete tekstove govorili na aramejskom, a idovi na hebrejskom

stoga je Muhamed bio arapski prorok, a njegovo pismo objave arapski Kuran

pomou eshatologije zauzima stav prema socijelnim neprilikama upozorava mekanske trgovce da e jednom i sami u velikom obraunu morati pokazati svoje knjige

apokalipsa je tada dobro prolazila (iz slinih razloga kao danas)

Muhamed nije revolucionar, nego prorok oko sebe okuplja i slabe, i mlade, i robove, no zna da se ne moe bez monika

ropstvo shvaao kao prirodno dano ureenje

kasno je postao svjestan svoga poziva (oko 40. godine)

u Kuranu je rije o vizijama, ekstatinim dogaajima

problem: Kuran nije kronoloki sreen kao evanelja

jedini sigurni kriterij jest dikcija: kratki, esto eliptini iskazi koji podsjeaju na poklike, uvedeni zagonetnim formulama zaklinjanja, povezani snanim proznim rimama stil vraeva kakve su poznavali Arapi

Muhamed o prorotvu u SZ smislu nije nita znao, stoga su ga i njegovi suvremenici najvie usporeivali s vraevima, ili s opsjednutima, ili s pjesnicima

naiao na otpor u Mekki poeo govoriti o svojim prethodnicima: o Mojsiju, Isusu, Noi, Abrahamu, Lotu, pa i o prorocima arapske mitske povijesti sve ih oblikovao po svom uzoru

teko je biti prorokom, no Bog je na njegovoj strani na takav nain nastajale legende o kazni, karakteristine za Kuran

proboj u Medinu

da nije promijenio svoju bazu, Muhamed bi bio zaboravljen

preseljenje iz Mekke u Medinu poznat kao HIDRA (od toga dana muslimani raunaju svoje vrijeme)

pod hidrom se misli na emigraciju; ona je uvijek bila modus kojim je neka disidentska skupina otkazivala svoju pripadnost dotadanjem plemenskom savezu i naseljavala se nagdje drugdje

Muhamed odlazi u oko 350 km udaljenu Medinu vjeto je izabrao mjesto: 2 najvanija plemena iz Medine bila su u neprijateljstvu

ljudi su u Muhamedu vidjeli posrednikog suca koji odrava mir meu njima

drugi vaan element stanovnitva bila su 3 idovska plemena koja su tu bila od davnine (na njima se morala dokazati Muhamedova samosvijest)

idovi ga doekali eljeznom suzdranou i nadmonom ironijom

Muhamed je pobijedio na obje fronte: na kraju ivota osvojio Mekku, idovi protjerani iz Medine

veoma je vano: 1. da je Muhamedu na kraju bio dodijeljen onaj uspjeh u koji je

vjerovao od poetka

- kada je umro, islam su prihvatili Mekka, Medina i arapska

plemena u pustinji

2. promjena molitvenog smjera klanjaju se prema Mekki, a ne vie

prema Jeruzalemu

hodoae u abu sastavni dio muslim. rituala

abu je, prema Kuranu, osnovao Abraham kad se jednom s Jimaelom zaustavio u Mekki

Muhamedova proroka samosvijest

islam ima karakter reforme

ja sam ovjek kao i vi, samo meni se objavljuje da je va Bog samo jedan Bog (Muhamed)

prorok ne mora biti udotvorac, sama objava je udo

pojam inspiracije

Pismo to je bitno; Bog se objavljuje u Knjizi

islam, idovstvo i kranstvo religije Knjige

Kuran ne interpretira samo ono to je Bog rekao, nego sadri Boja ipsissima verba

islam vjeruje u verbalnu Muhamedovu inspiraciju (Bog mu se obraa imperativom: Reci!)

Musliman doivljava Boga u recitiranju Kurana jer je u Kuranu rije postala knjigom

Kuran je neprevodljiv, a prijevodi su sluili samo kao pomo u razumijevanju

islam poznaje propovijed prvo je ona imala politiku, danas je ponekad orue religiozne revolucije

udesnost Kurana

postoji egzegeza omoguuje aktualizaciju Pisma

postojala tendencija da se sam doslovan tekst Kurana izdvoji iz vremena i shvati kao nepromjenjiv, potpun dokument boanskog jezika

Bog govori arapski, a Bog ne grijei

uzvisivanje proroka

da bi se iskljuila svaka mogunost Muhamedova utjecanja na objavu vlastitim idejama, zamislili su ga kao analfabeta (mislilo se da ne zna ni itati ni pisati pa nije mogao poznavati SZ i NZ ipak u Kuranu nalazimo paralele s tim knjigama (mogao ih je dati samo Bog)

kad se Kuran uzvisio iznad svih ljuskih mjerila, trebalo se oekivati sniavanje vrijednosti Proroka islamska mistika pridonijela njegovom uzvisivanju

no, u svakoj idealizaciji Muhamed ostaje stvorenjem

inkarnacija u islamu sablanjiva

2. HANS KNG: KRANSKI ODGOVOR

od ignorancije preko arogancije do tolerancije

podrobnija prouavanja islama zapoela tek kad je 1142. opat iz Clunyja Petrus Venerabilis posjetio panjolsku zaposjednutu od Arapa

1143. prvi latinski prijevod Kurana

sve do kota Alexandera Rossa i njegovog djela Pansebeia (1650. g.) slika o islamu bila potpuno izobliena (svjesno se iskrivljavala istina mjeavinom nasilja i pohlepe za uitkom)

u srednjem vijeku najvee divljenje prema nadmoi arapske kulture, filozofije, prirodoslovlja i medicine (filozofija i teologija Tome Akvinskog nezamisliva bez Arapa)

u renesansi potcjenjivanje i odbacivanje svega arapskog

1530. papa dao spaliti tekst Kurana izdanog u Veneciji (zvali ga turska bludnica)

prosvjetiteljstvo uzvisuje ideju tolerancije; Lessing Mudri Natan (1783.) glasovita parabola o 3 prstena ili religije o kojima nitko ne moe biti siguran koja je prva

19. st. polet orijentalistike

19. i 20. st. napredak:

1. visoka historijskokritika ocjena Proroka Muhameda

2. povijest Kurana Theodora Nldena; historijskokritika izdanja Kurana i moderni prijevodi

3. opseno prouavanje islamske kulture Louis Massignon se zalagao za bratimljenje religije nade (idovstvo), religije ljubavi (kranstvo) i religije vjere (islam)

4. visoka povijesnokritika ocjena kuranske slike Isusa

krani esto jo motre islam kao ukoenu veliinu, kao zatvoren religijski sustav umjesto kao ivu religiju

islam eli biti sveobuhvatnim ivotnim pogledom, ivotnim stavom koji sve proima put spasenja

islam put spasenja?

tradicionalno katoliko stajalite Extra Ecclesiam nulla salus! i Extra Ecclesiam nulla propheta

konano je II. vatikanski sabor u svojoj Konstituciji o Crkvi sve razjasnio (LG 16): i islam moe biti put spasenju, put spasenja izvanredni put

danas u kranskoj teologiji razlikujemo 2 puta spasenja:

1. redovni kranski put (Put)

2. izvanredni nekranski put (staza)

Muhamed prorok? Muhamed, tonije Kuran, u povijesti arapskih naroda znai nesaglediv epohalni urez: on je ujedno i discontinuum u osobi konano nesvodljivi lik koji se ne moe jednostavno svesti iz onoga to je prethodilo, nego posve disparatno, Kuranom postavlja nova stalna mjerila

Muhamed kao prorok djelovao na velik dio ovjeanstva kao religijski arhetip

postoje religije koje ne poznaju proroke u strogom smislu (hindusi imaju gurue i sadhue, Kinezi mudrace, budisti uitelje)

paralele:

1. kao ni proroci Izraela, ni Muhamed nije djelovao u slubi koju mu je podarila zajednica, nego na temelju posebnog odnosa prema Bogu

2. i Muhamed je bio osoba snane volje koja sebe vidi proetog boanskim pozivom

3. i Muhamed se obraao u religijsko-drutvenoj krizi

4. ni on ne eli biti nita drugo do Boji glasnik

5. i on neumorno navijeta jednoga Boga

6. i on zahtijeva bezuvjetnu poslunost jednom Bogu

7. i on povezuje svoj monoteizam s humanizmom

usporedba SZ i Kurana nemaju li ove 3 religije objave semitskog porijekla isti temelj?

to god se prigovorilo Muhamedu, posve je neosporno da je i danas gotovo 800 milijuna ljudi obiljeeno zahtjevnom snagom jedne vjere povezani jednostavnim svjedoenjem vjere (nema drugoga Boga osim Boga, a Muhamed je njegov Prorok)

povezani su s 5 temeljnih dunosti: svjedoenje vjere, molitva, porez za siromahe, mjesec posta i hodoae

glede lika Proroka, valja dodati:

1. ljudi u Arabiji u 7. st. s pravom su posluali Muhamedov glas

2. u odnosu na politeizam staroarapskih plemena, uzdignuti su na posve drukiju religijsku ravan

3. od Muhameda su (od Kurana) svi primili mnogo nadahnua i snage za novi religijski polazak

ljudima arapskog prostora Muhamed je bio i jest religijski Reformator, Zakonodavac i Voa Prorok

on je model ivota za onaj oblik ivota kakav islam eli

Kuran rije Boja? Kuran jednom za svagda zabiljeena rije koja se ne moe naknadno mijenjati

izvorni potie iz 7. st.

on je za islam i njegovo zakonodavstvo neto kao ustav, temeljni zakon ne moe se proizvoljno interpretirati

Kuran je trajna konstanta on je islamu predao moralnu obvezu, vanjsku dinamiku, religioznu dubinu i moralna naela odgovornost ovjeka pred Bogom, socijalnu pravdu i muslimansku solidarnost

objava izvan Biblije je li Muhamed dobio Boju objavu?

Karl Barth u djelu Crkvena dogmatika osjetio se prinuenim priznati kako osim jednog svjetla, osim jedne Rijei Boje, valja prihvatiti i druge istinite rijei profane rijei nekrana koje takoer na svoj nain govore o Bojoj milosti, pratanju i pomirenju

Bog poganima ne ostaje skriven

misao o Logosu koji poput sjemena djeluje oduvijek i posvuda na svijetu (Logos sprematikos) na poganski svijet primijenili ve kranski teolozi 2. i 3. st. (Justin, Klement Aleksandrijski, Origen...)

Muhamed ne donosi svoju poruku jednostavno iz samoga sebe Boja Rije

inspiriran od rijei do rijei? sam Kuran razliito je naglaavao da su idovi i krani ljudi Knjige, posjednici Pisma

no, Bibliju nije na nebu ispisao jedan autor, nego razliiti na zemlji

Biblija nije bez nedostataka, pogreaka, nejasnoa, ogranienosti i zabluda ona je sloena zbirka dokumenata vjere koji u ljudskom obliku svjedoe Boju objavu i rije u mnogim ljudskim rijeima jedna rije Boja

istinu ne jame nepogreivost i neobmanjivost autora, nego istina sadraja

Kuran djeluje nadahnuto i nadahnjujue knjiga za ivot i djelo

od kritike Biblije do kritike Kurana po islamskom shvaanju, Muhamed je primio Kuran izravno od Boga

W. M. Watt (1980.) prikaz islama; naglasio kako je Muh., u skladu s vjerom, bio potpuno uvjeren kako moe razlikovati Allahove objave od vlastitih misli

prema J. Wansboroughu (Quranic Studies, 1977.) Kuran bi ponajprije bio tvorevina zajednice

Gnter Lling (Ponovno otkrie Proroka Muhameda) nastoji u Kuranu otkriti predislamske kranske strofne pjesme razlikuje kransko-arapski Pra-kuran, Prorokov Kuran i poslijeproroki Kuran

1. u Muhamedovo vrijeme postojale su veze s kranskim Bizantom, te idovima i kranima sa susjednih teritorija

2. sam Kuran esto spominje biblijske pojave Abrahama, 3 velika proroka (Noa, Mojsije, Isus), Davida, Salomona, Jonu, Ivana Krstitelja i Djevicu Mariju

miljenje prof. Fazlura Rahmana - Muhamed je oko 40. godine imao jedan ili vie ekstatinih doivljaja; svoje uvide oblikovao tijekom svoje djelatnosti u Mekki i Medini; objava Kurana trajala 23 god. Rije Boja Kurana mora se razumijevati i kao ljudska rije Proroka povijesno-kritiko shvaanje Kurana

1. ne shvaati Kuran kao zbirku utvrenih formula, ukoenih doktrina i nepromjenjivih zakonskih lanaka nekritino dogmatsko shvaanje

2. ne shvaati Kuran kao rijeku interpretacija koje se stalno mijenjaju nekritino fenomenoloko shvaanje

3. Kuran treba shvaati kao ivu poruku koja se u liturgijskoj recitaciji neprestano iznova razumijeva, kao veliko proroko svjedoanstvo o jednom i jedinom, monom i milosrdnom Bogu, Stvoritelju i Usavritelju

II. SUNITI I IJITI: DRAVA, PRAVO I KULT1. JOSEF VAN ESS: ISLAMSKE PERSPEKTIVE

svjetski historijski uspjeh i njegovi nedostaci teko je rei koliko je daleko sam Muhamed mislio iriti islam izvan Arapskog poluotoka

nakon njegove smrti, raspalo se jedinstvo arapskih plemena

najezda Mongola 1258. razoren Bagdad i ubijen posljednji kalif Mongoli bili amanisti ili budisti i nestorijanski krani u 14. st. se obratili na islam

Osmansko Carstvo pomaklo granice

3 od prva 4 kalifa ubili vlastiti drugovi po vjeri nisu se mogli dogovoriti o legitimnosti ovih kalifa

Prorok nije ostavio za sobom nasljednika

predodbe povijesti dovele do dubljih sukoba i raskola u islamu SUNIZAM I IJIZAM

razliite slike povijesti IJITI ine 7 % muslim. stanovnitva, veina u Iranu

u Iraku vie od stan.

ijiti i suniti razlikuju se po malenkostima (poziv na molitvu, obredno pranje, imena...)

Ebu Bekir, Omar i Osman prva 3 od 4 kalifa s kojima poinje islamska povijest, zajedno s 4. Alijom, s kojim zavrava ova epoha idealne vlasti (zlatno doba) po sunitskom shvaanju svi su bili pravovjerni

prema ijitskom shvaanju, vlast je s pravom pripadala jedino Aliji

Alija je oenio Muhamedovu ki Fatimu a krvna pripadnost Prorokovoj kui u ijizmu vrijedila vie od pristanka veine

IJA stranka (misli se na Alijinu stranku)

Kuran ne govori u usporedbama postoje konkretni propisi islam je religija Zakona

Kuran ne poznaje podjele na svjetovno i duhovno

islam je sam sebi stvorio to svjetovno carstvo, a njegovi su sljedbenici odgovorni Bogu za nain upravljanja

nakon to su ubili Aliju, njegovi nasljednici vie nikada nisu doli na vlast, no bili su u stalnoj opoziciji prema vlasti s vlastitim poglavarom imamom sredinom 9. st. (3. st. hidre) 12. je imam nestao u jednom podrumu u Samari

ijiti vjeruju da on nije nestao nego da i dalje ivi skriven i vratit e se na kraju vjekova kao Mahdi Mesija

ijiti oni muslimani koji su razvili smisao za trpljenje

upravljanje vlau i pravo kalif nasljednik ili zamjenik Prorokov

od Proroka uzeli samo ulogu vladara, ne zakonodavca ili tumaa objave

kalif je bio tu da zakonu pribavi valjanost, ali kako ga je trebalo primjenjivati to je saznavao od ULEMA (znalci religijskog prava)

pravi Prorokovi nasljednici su, zapravo, profesori kanonskog prava (mooooooooolim)

ijiti imaju mule ili ajablase

suniti imaju uleme

Kuran sadri veliki broj zapovijedi i zabrana, no on nije zakonik

tradicija i juridika metoda s tisuama i tisuama izreka postavilo se pitanje njihove autentinosti kriterij istine

istina se spoznaje na temelju dostojnosti osobe koja prenosi tu izreku

ijiti poli od toga da je ve prva zajednica krenula krivim putem; tradicija se morala ograniiti na Prorokovu porodicu - ograniili se na imame

suniti tradicija se iz generacije u generaciju sve vie irila

islamsko pravo materialiter boansko pravo koje se dopunjava prorokom tradicijom

ono je u ekstremnijoj mjeri JURISTIKO PRAVO

juristi oblikovali 2 instrumenta: konsenzus i zakljuak po analogiji

konsenzus potvrivao da su juristi odreene generacije prakticirali odreeni uzus ili ga odobravali

zakljuak po analogiji doputao paralelnu obradu sluajeva koji nisu obraeni u osnovnoj grai

suniti vie cijenili konsenzus tako nastajale pravne kole

ijiti zadrali naelo slobodnog suenja

Homeinij uzima svjetovnu i duhovnu vlast u svoje ruke

teonomni zakon, svjetovna drava i individualna svijest ono to je kr. teol. to je muslim. vjersko pravo

gotovo u svim muslimanskim zemljama, islam je dravna religija (ustav se u najveoj mjeri temelji na Kuranu i islamskom pravu)

samo ovjek poput Atatrka (dosljedan laicist) usudio se jednostavno adaptirati vicarski ustav

znatna veina islamskih drava i dalje dri da sekularnih podruja (radi Boje asti) ne bi trebalo biti

spor oko ljudskih prava pojava Opeg islamskog odeenja prava ovjeka koji se zasniva na Kuranu i suni 19.09.1981. prihvaa ga u Parizu Islamski savjet za Europu

prava ovjeka su darovana od Boga musliman poima prava ovjeka kao komplement ovjekovih dunosti (islamsko pravo nauk o dunosti)

pitanja etike nisu ureivana pozivanjem na savjest, nego na tradiciju, Rije Boju i Prorokov primjer

iz islama nitko ne istupa jer nema Crkve (istupiti iz islama znailo bi napustiti drutvo)

konverzija u tue religije nikada nije bilo

temeljne zapovijedi islama musliman ne doivljava svoj identitet u formulama vjere, nego u odreenim radnjama koje izvrava nema creda

5 stupova (arkn) islama

1. molitva - 5 x dnevno molitva se sastoji od rijei i pokreta

rijei su stereotipne molitva se celebrira, ona je liturgija, a ne razgovor s Bogom

2. hodoae u Mekku za vrijeme hada cijeli ovjek stupa u stanje izuzetne istoe, koja se manifestira posebnom nonjom, uzdravanjem od pranja, ianja...

7 puta se obilazi aba, a konano se odlazi na brdo Arafat

3. post uzdravanje od jela i pia, duhana i spolnog openja od izlaska do zalaska sunca tijekom cijelog ramazana

4. porez za siromane (milostinja) zakon utemeljen na Kuranu

5. svjedoenje: Svjedoim da nema drugog Boga osim Allaha; svjedoim da je Muhamed Boji Poslanik!

2 temeljne istine monoteizam i Muhamedovo poslanstvo

smisao zapovijedi ritual i kult smisleni su zato to ih je Bog htio kao takve

2. HANS KNG: KRANSKI ODGOVOR

stara religija u novome vremenu za islam su pravo, drava, politika i religija jedna cjelina

kritiziraju sekularizaciju; odvraanje o europsko-amerike kulture javlja se potreba reislamizacije

islamski apologeti dre da se islam ne mora bojati sekularizacije i samim tim to uope nije provodio klerikalizaciju zato to u islamu nema Crkve odvojene od drave, nema ureenog klera

no, premda su laici uleme (sunitski vjerski znalci) i mule ili ajatolasi (ijitski znalci) djeluju praktiki kao kler

srednjovjekovna paradigma religije islam jedina religija koja je oblikovala religijski sistem koji obuhvaa sav privatni i javni ivot

paradigma (po S. Kuhnu) ukupna konstelacija uvjerenja, vrijednosti, tehnika... kakve prihvaa odreena zajednica

dilema relevancije i identiteta dilema islama: moe li se ista drava trajno posve otvoriti tehnolokom napretku, a da ujedno ipak djeluje kao strog uvar puritansko-islamskog stava prema ivotu? kriza relevancije i identiteta

trei put: religija u sekularnom drutvu sekularizacija ne znai nuno iskliznue u bezboni sekularizam

sekularizirani humanizam nije jednak sekularistikom ateizmu

u procesu sekularizacije primarno je rije o funkcionalnoj promjeni religije i evolucijskoj diferencijaciji (podjela rada koncentriranje na primarne zadae)

potrebno je vjeru u pseudobogove moderne zamijeniti vjerom u jednoga istinskog Boga

polazita za unutarislamsku reformu 18. st. na Arapskom poluotoku vahabitski reformatorski pokret zahtijevao povratak Kuranu i suni

19. st. doba islamskih reformatorskih tenja

- Sayyid Ahmad Khan (1827. 1898.)

- Muhammad Iqbala (1877. - 1938.) duhovni otac Pakistana

- Jamaluddin al-Afghani (1838. 1897.) zastupao istinski islam nijekao navodni konflikt uma i islamske vjere

- Muhammad Abduh (1849. 1905.) teolog, teio duhovno-drutvenoj, a ne politikoj revoluciji

Bassam Tibi politolog, Kriza modernog islama, zahtijeva od islama naputanje agresivnog defenzivnog stava prema zapadnoj moderni

zastupa pretpostavku parcijalne sekularizacije

moe li islamski fundamentalizam preivjeti? islamski fundamentalizam 2 krila: desno konzervativno (Saudijska Arabija)

lijevo revolucionarno (Homeinijev Iran)

teoloku osnovu ini uvjerenje da je suna na istoj razini s Kuranom

1. od upravne i sudske prakse pa do masovnih medija u islamske drave dopiru svjetovne zapadne ideje

2. slino vjeronauku vjerski odgoj koji nije problemski orijentiran, nego je usmjeren na memoriranje tradicionalnih formula (Kuran, hadis, pravo, arapska gramatika)

3. dananja islamska literatura pribliava stajalita islama i zapadnog pogleda integracija zapadnog misaonog dobra

4. islamiziranje politike i politiziranje islama ii e na utrb religije

5. najvea prijetnja islamu je sekularistiki materijalizam (car, sex and career)

6. gotovo muslimana ivi kao vjerska manjina u dijaspori

7. u islamskim zemljama spor izmeu tradicionalista i liberalnih snaga (Egipat, Maroko, Somalija, Turska, Indija, Indonezija...)

problem pozakonjene religije erijat islamsko pravo konstitutivni element umme

sredinji problem je doslovno pridravanje napisanog (SZ 613 propisa; CIC iz 1918. 2414 kanona; al-Butharijeva islamska zbirka predaje 7300 hadisa) teret u praksi

kod krana Isusov nauk; Pavao opravdanje bez vrenja Zakona, sloboda od Zakona (Kuran to izostavlja Muhamed utemeljio religiju Zakona)

Boje zapovijedi radi ovjeka islam znai predanost Bogu (Isusovo: Budi volja Tvoja!) misli se na Boju volju za spasenje

ni jedan zakon ne moe uraunati sve sluajeve ivota

Isus ne navijeta zakon nad zakonom, nego ivot u ljubavi prema Bogu i ljudima

sluenje ovjeku ima prednost pred uvaavanjem zakona humanost umjesto legalizma

erijat radi ovjeka, ne ovjek radi erijata ovjek je mjera zakona!

polazita za unutarislamsku kritiku zakona u razumijevanju Kurana trebalo bi ga studirati u povijesnom poretku da bismo cijenili razvitak njegovih tema i ideja

zbornik Islam in Transition poticaji na promjenu islamskog shvaanja ivota

u Indiji itava skupina muslimanskih znanstvenika odbacila teoriju doslovne inspiriranosti Kurana i izjasnila se za njegovu povijesnu interpretaciju

i za Kuran, kao i za Bibliju, vrijedi Boja rije je dostupna samo u ovjekovoj rijei, boanska objava prenosi se samo ljudskom iskustvom i interpretacijom

treba jasno razlikovati kuransku etiku i kuransko pravo

III. BOJI LIK I ISLAMSKA MISTIKA, LJUDSKI LIK I DRUTVO1. JOSEF VAN ESS: ISLAMSKE PERSPEKTIVE

primat monoteizma za muslimana je monoteizam ivljena realnost njegov Bog je Bog bez misterija njegov misterij nije u njegovom biu, nego u njegovom djelovanju o svom biu on se sam izjasnio u objavi

ispovijedanje vjere sura 112: Allah jedan, nije rodio i nije roen, nitko mu nije ravan

Bog kao milosrdni gospodar islam ne poznaje predodbu posrednika Muhamed donosi spasenje samo u smislu informacije; nema sakramenata, kultnih slika, crkvene glazbe Bog je transcendentalan

Bog je Jedan, Jedini, Milostivi, Gospodar

Allah = Bog (naprosto)

ar-Rahmn = Sveopi Dobroinitelj, Milostivi

islam snano naglaava da je ovjek Boje stvorenje

ovjek se u islamu predaje Bojoj volji, a ne Bogu kao osobi

produbljivanje pojma ljubavi u islamskoj mistici ljubav (Boga prema ovjeku i obrnuto) imala sredinje mjesto u islamu od poetka kao najvie ostvarenje uspona prema Bogu

o toj ljubavi pie i ena iz Basre (8.st.) pjesma

mistika nije pripadala samo pojedincima kao na Zapadu u 19. st. nastaju zajednice kojima su pripadali iroki krugovi stanovnitva taj pokret se razvijao kao reakcija na snani proces judificiranja i intelektualiziranja islama; protiv svjetovnosti

mistika je omoguila da pojmovi ljubavi i nestajanja u Bogu prodru u opu svijest

danas je sve manje mistikih bratstava ona su trn u oku nacionalistima i fundamentalistima

ljubav u mistici je ljubav u kojoj Bog postupno i potpuno zauzima mjesto onoga drugoga to za ovjeka ne znai sjedinjavanje, nego nestajanje depersonalizacija

priroda kao zrcalo boanske moi Bog i prirodu u svakom trenutku dri u ruci sam Bog u svakom trenutku odreuje svako dogaanje, bez drugih uzroka (causarum secundarum)

svijet ima svoj red, ali to nije red svemira Bog postavlja taj red, ali za Boga on nije obvezujui jer Bog moe initi udesa (okazionalizam)

i prirodni zakoni vrijede samo ogranieno ukoliko Bog iz navike donosi uvijek iste odluke (cantume de Dien)

ak i da je Bog nepredvidiv On ipak ne ini u svakom trenutku neto drugo - ak ni udesa ne ini kako mu drago jer je udo (po islamskoj teologiji) uvijek potvrivanje koje pomae proroku da bolje djeluje na publiku

za muslimana Bog ne govori iz prirode, nego mimo nje

priroda teoloki ne postoji, stoga nije ni sila kojoj bi se ovjek mogao prilagoditi

musliman nije zatitnik prirode (povijesno islam utemeljen u predjelima gdje je priroda, uglavnom, ovjekov neprijatelj)

islamski teolozi ne polaze od kozmologije (poput Grka), oni ne trae prvo naelo prirode

osnovno zanimanje bilo je pravo i pravnika slika svijeta (odgovorno djelovanje)

boanska mo i ljudska sloboda u kojoj mjeri postoji sloboda volje?

predrasuda muslimani vjeruju u Kismet; fatalisti (Kismet ne spominje se u teologiji)

predodba destinacije: svi nevjernici su kanjeni od Boga sljepoom i paklom, a svi muslimani su odreeni za raj

Bog doputa da se dogaa zlo i pomae u dobru oboje odgovara vjenom planu koji On unaprijed zna, ali prethodno znanje nema nuno karakter predodreivanja (ovjeku preostaje odluka i po tim odlukama e mu se suditi)

ne govori se o slobodnoj volji nego o izboru znai da je zadan okvir unutar kojeg se ispunjava sloboda sloboda je sloboda odluivanja unutar alternativa koje je stvorio boanski Zakon

malo izravno govore o volji vie govore o tome koliko je ovjek sposoban htjeti i djelovati

ovjek nema volje, nego je uvijek iznova prima kad je postavljen pred neki izbor

postoje grijesi, ali ne grijeh koji je doao na svijet ne postoji mysterium inquitatis, ima samo krivih odluka

prema Kuranu, Sotonin je grijeh u tome to se odbio pokloniti Adamu kada mu je to Bog zapovijedio (prekrio je Boju zapovijed, ali time u izvjesnoj mjeri potuje monoteizam) 15, 28 35

Bog je Sotonu prokleo, ali ga i dalje ljubi

time ovjeanstvo ostaje nedirnuto; slino vrijedi i za Adamov pad (poskliznue) kojega je sam Adam ispravio putem kajanja

tjelesnoduevno jedinstvo ovjeka islamska teologija jedva da poznaje pojam osobe

besmrtnost due dugo se uope nije priznavala oboje umru zajedno i zajedno bivaju probueni

Kuran opisuje rajske radosti kao tjelesnoduevni doivljaj nije samo visio beatifica ve vanu ulogu imaju jelo, pie, djevice...

gledanje (ali ne permanentno, ve povremeno) Boga je vrhunac ispunjenja

seksualnost nitko ne proklinje, ak ni asketi ona je legitimna samo unutar Zakona (preljub i razvrat se kanjavaju)

ideal nije redovnik nego oenjen ovjek

ni siromatvo nije postalo idealom Kuran pretpostavlja bogatstvo kao prirodnu datost koja pridonosi opem dobru

zajednica vjernika musliman je opravdan ispovijedanjem vjere ehadetom

Bog ne oprata jedino politeizam

umma = zajednica = ekumena

rasne razlike u islamu nikada nisu imale ulogu kao u kranstvu (crnaca je bilo ve u prvoj zajednici)

islamski zakon ne poznaje nijednu kategoriju osoba za koje bi vrijedio poseban statut (osim robova)

islamska egalite i njene granice islam nekim socijalnim pojavama nije doputao da se pojave, ali ono to je zatekao esto je jednostavno prihvaao npr. ropstvo (nikada nisu sumnjali u opravdanost tog ureenja)

jurist je uvijek oznaavao ropstvo kao iznimku normalno stanje je sloboda

muslimana se nije moglo uiniti robom, ali rob koji je preao na islam nije nuno dobio slobodu

i ena je zakonski bila prikraena (obitelj ima tradicionalno-patrijarhalnu strukturu)

brano pravo iznova formulirano tek u 20. st. (stari vjerski zakon rastavu je jednostrano dosuivao mu, bez utjecaja suda)

poligamija je u islamu uvijek privilegija mukarca 4, 3

emancipacija u naem smislu je fenomen gradske male obitelji; u naslijeenoj orijentalnoj sredini ena se ne oslobaa od mukarca nego od svekrve

islam pomou Kurana i vjerskog zakona utemeljuje izvjesne socijalne datosti

2. HANS KNG: KRANSKI ODGOVOR

o enskom pitanju u islamu kraj 19. st. u islamu bilo emancipacije ena (intelektualni krugovi)

poligamija praksa koju je dopustio Muhamed

ve u predislamsloj kulturi postojala je poligamija, tonije poliginija (mnogoenstvo), a po nekim islamistima i poliandrija (mnogomutvo)

patrijarsi Abraham, Izak i Jakov imali vie od jedne ene

Kuran 4 legitimne ene i proizvoljan broj konkubina to je jedva uvaavalo dostojanstvo ene

ene su prikraene i u nasljednom pravu i u sudskom svjedoenju

zajednika obiljeja vjere u jednoga Boga vjera idova, krana i muslimana iva vjera u jednoga Boga i njegovo djelovanje u svijetu

ta iva vjera nije samo dranje da su biblijski ili kuranski tekstovi istiniti; nije ni puki produkt voljnog napora, slijepa odluka, neobjanjiv skok; nije ak ni credo quia absurdum; nije ni puko subjektivno ganue (nije, dakle, shvaena ni intelektualistiki, ni voluntaristiki, ni emocionalno)

vjera znai da cijeli ovjek ovdje i sada svim snagama svoga duha s bezuvjetnim povjerenjem prihvaa i preputa se Bogu i Njegovoj Rijei

ni Biblija ni Kuran ne dokazuju Boga, nego stalno i svugdje na njega upuuju

zajedniko idovima, kranima i muslimanima:

1. vjera u jednoga i jedinoga Boga koji svemu daje smisao i ivot (za islam je praistina dana ve s Adamom)

2. vjera u povijesnog Boga koji nije samo prvo naelo prirode (arche), nego djeluje u povijesti (ujedno je i transcendentalan i imanentan)

3. vjera u Boga koji je nasuprotnost koju mogu osloviti (molitva i meditacija)

4. vjera u milosrdnog i milostivog Boga koji se priklanja ljudima

5. i idovi i krani i muslimani sudjeluju u velikom svjetskom monoteistikom pokretu

Boje djelovanje i ovjekova sloboda kasna srednjovjekovna islamska teologija je snano predeterministiki obiljeena

dananji islam islam znai aktivnu predanost i spremnost da se prihvati Boja volja ovjek nije bezvoljno orue svojevoljnog Boga

muslimanski fatalizam zapadnjaka predrasuda (kismet mali pronalazak Karla Maya)

kao i u SZ, sloboda u Kuranu ne znai slobodu izbora, nego status slobodnog ovjeka nasuprot robu

kao i u SZ, i u Kuranu ovjek potpuno sam djeluje i odluuje

priroda Boje stvorenje koje treba iskoritavati, ali i uvati ona ima autonomiju utemeljenu na teonomiji ona nuno funkcionira po odreenim zakonima, ali su ti zakoni dani od Boga

1. svijetom ne upravlja slijepi sluaj, nego milostivi i milosrdni Bog

2. Boja apsolutna sloboda ne ugroava ovjekovu relativnu, nego ju omoguava i osnauje

vjena predodreenost i ivot vjeni 2 vane teme:

1. PREDESTINACIJA vjena predodreenost ljudi za spasenje ili propast

kao i aksiom extra Ecclesiam nulla salus; tako i aksiom extra Ummam nulla salus mulimani jo uvijek rado alju sve nemuslimane u pakao

2. BESMRTNOST DUE nije specifino idovska ili kranska ideja, nego potjee od Platona

ne vjeruje se u osloboenje ovjeka iz njegove tjelesnosti, nego u i sa njegovom tjelesnosti novo stvaranje preobrazba cijelog ovjeka (obnovljena tjelesnost u Bojoj dimenziji s onu stranu prostora i vremena)

eros i agape Bog Kurana nije lien ljubavi, ali nije ljubav

nasuprot muslimanima, krani su ve u poetku stvorili vlastitu rije za ljubav koja se bez tekoa mogla primjeniti na Boga -

morala se napraviti razlika izmeu poudne ljubavi (koja jedino trai svoje) i darujue ljubavi (koja trai ono to pripada drugome)

nije tono da istinska ljubav moe biti samo agape, ne i eros

SZ posve samorazumljivo govori o agapan mukarca prema eni i roditelja prema djeci

NZ Isus ne trai od sljedbenika da se ne ene

o Bojoj ljubavi i ljudskoj ljubavi u NZ se govori ljudski, a elementarna ljudska ljubav se nipoto ne omalovaava

u kranstvu je eros esto obezvrijeen i proklet strastvena ljubav koja drugoga udi za sebe ograniena je samo na seks, a time su erotika i seksualnost diskvalificirani, dok je agape preuvelian i oneovjeen

radikalnost kranske ljubavi za Isusa nije bilo odluujue skrupulozno potivanje propisa ili zabrana

za njega je prvenstveno karakteristina bezgranina spremnost na opratanje; apelira na ljudsku ljubav

ne samo pokoravanje hijerarhiji (autoritetu), nego uzajamna sluba svih

za njega je karakteristino i dobrovoljno odricanje bez koristi (odricanje od prava u korist drugog)

u besmislenoj patnji ponuda smisla posve drugaije od Muhameda, Isus je ivio patnju na egzemplaran nain i to patnju nedunoga, naputenog i od ljudi i od Boga

no kranska teologija je napredovala od theologiae crucis do theologiae gloriae, no kod Muhameda je od poetka postojala theologiae gloriae jer je Bog oslobodio svoje izabranike u liku uspjenog proroka, ratnika i dravnika Muhameda

prema shvaanju Kurana, Bog nije ostavio Isusa da umre na kriu

u djelovanju, trpljenju i cijeloj Isusovoj sudbini, ocrtava se novi stav prema patnji, neuspjehu i svemu negativnom openito takvog stava nema u sunitskom islamu

kranstvo vjeruje da je u Isusovoj patnji i smrti preko svekolike Boje nepojmljivosti, koja je u Kuranu veoma snano naglaena, postalo oevidno oslobaanje od patnje

patnja i smrt su postali vjenim ivotom i ispunjenjem svih eznua tako i ljudski ivot i patnja mogu dobiti smisao

Bog ljubavi ponuditi ljudima smisao mogu ga sresti, kako u radosti i svjetlu, tako i u tami, alosti, melankoliji, besmislu i patnji

moja patnja i smrt mogu postati mjesto susreta s Bogom

u Isusu se manifestirao Bog koji zahtijeva, ali i daruje ljubav

NZ vjeruje da je Bog ljubav (za razliku od Kurana) 1 Iv 4, 8

IV. ISLAM I DRUGE RELIGIJE. ISUS U KURANU1. JOSEF VAN ESS: ISLAMSKE PERSPEKTIVE

o spremnosti na dijalog u islamu dugo vremena se Kuran interpretirao kao zbirka teologumena meu kojima se moglo nai zrna preuzetih iz idovstva ili kranstva, ali oni su svu svoju vrijednost crpili jedino iz svoga izvora

Isus u Kuranu Muhamed je u Isusu vidio zanimljiv paralelan sluaj samome sebi

Kuran ne doputa sumnju u to da je Isus propovijedao istinu, no naglaava eksplicitno da je Isus samo ovjek (43, 63)

Isus je prema kuranskom iskazu navijestio Muhamedov dolazak (61, 6)

njegova se udesa priznaju, ali ih on ne ini kao Sin Boji, nego voljom Allahovom (3, 49 i 5, 10)

spadao je u pravednike bliske Bogu (3, 45)

s potovanjem se odnosio prema svojoj majci (19, 392

govori o Isusovim uenicima (61, 14) i odbacivanju od suvremenika (61, 6; 5, 110)

idovi pokuavaju ubiti Isusa i hvale se da su to uinili, no to im se samo priinilo jer ga je Bog uzdigao k sebi (4, 157) doketistika teza

pasija je zapravo smislena kada se shvati kao spasenje, a ta je kategorija islamu nepoznata

Ivan Krstitelj - Isusov prethodnik; Isus - Muhamedov prethodnik

Kuran prihvaa bezgreno zaee, ali ono njima nije znak Kristove boanske prirode nego puki znak Boje svemoi (19, 21)

Isus je obeao da e poslati Branitelja, Poslanika (Iv, 14, 16. 26) parakletos prema kranskom vjerovanju to je Duh Sveti poslan na Duhove, a prema islamu on se pojavio u Muhamedu

Duh (sveti) Muhamed sebe nije vidio kao Duha Svetoga s kojim se izjednauje Paraklet u Iv 14, 26

u Kuranu ponekad Duh ima funkciju ivota (kao u Marijinom zaeu 21, 91), ponekad ima funkciju glasnika

Duh je uvijek Boji instrument

idovstvo i kranstvo u motritu islamske povijesti spasenja prema islamskoj predodbi, Kuran see iza Tore i Biblije u njemu se iznova prima Abrahamova religija

egzegeza (islamska) Boje pitanje Zar ja nisam va gospodar?

postavljeno je Abrahamu i njegovom potomstvu jo prije roenja (7, 171), a budui da su oni odgovorili pozitivno, prihvatili su islam iz vjenosti

islam je bio prva ovjekova vjeroispovijest prije svih vremena kad musliman izgovara ehadet, ponavlja svjedoanstvo koje je poloio jo u preegzistenciji

tako se svaki ovjek raa u islamskoj prareligiji, a okolina ga ini idovom, kraninom ili zoroastrovcem anima naturaliter moslemica

krani i idovi nisu nevjernici zato to ne znaju bolje, nego zato to ne ele drugaije

idovi i krani u Kuranu i islamskom pravu u Kuranu se idovi moralno osuuju zbog svoje nepokornosti (vie politiki protivnici)

Kuran krane kori zbog izvjesnih dogmatskih tvrdnji i krivih zakljuaka (5,82)

Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono to Allah i njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru... (9, 29 31)

dihad = sveta borba; slui irenju muslimanske vlasti, ne islama

neki idu u ovom smjeru: dihad = namuiti se na putu Bojem i to se ne mora odnositi na ratnike sposobnosti, ve na borbu sa samim sobom, s askezom

praktino postupanje prema ljudima Knjige poloaj ljudi Knjige (krana i idova) bio je razliit unutar i izvan ekumene izvan su bili neprijatelji, no unutar ekumene su ih trpjeli (imali su vrsto odreena prava izvedena iz onih ugovora to ih je Prorok zakljuio sa idovima i kranima)

vjerska autonomija kod njih nije znaila segregaciju nisu postojala geta

nemuslimani nisu bili neisti, moglo ih se pozvati za stol - islam je tu puno fleksibilniji od idovstva

idovi i krani nisu bili stranci u islamskom svijetu (imali su isti jezik, dijelili istu kulturu...)

ouvali su svoj autonoman status pridravajui se izvjesnih propisa plaajui davanja, glavarinu, obraajui se muslimanima s potovanjem, nikada ne enei muslimanke

tolerancija izvana i iznutra pod tolerancijom se ne misli na vjersku slobodu u dananjem smislu, jer su povlastice imali samo ljudi Knjige (ak ni religije koje su izrasle iz islama)

tolerancija u islamu vjerski ustupci (nema sekularnih korijena)

nemuslimani imaju prava gosta (nisu ravnopravni ni ene ni robovi)

islamska tolerancija je spreavala progone, ali ne i diskriminaciju povlastice i diskriminacije bile zajamene zakonom

diskriminacije su imale simbolian smisao nemuslimani nisu smjeli graditi tako visoke kue kao muslimani, morali su jahati magarca umjesto konja, nositi odreenu odjeu ili se raspoznavati posebnim obiljejima

obraenje i misija islam je vrio socijalni pritisak nije obraao krane ognjem i maem

drugaije je bilo tamo gdje se islam irio protiv pogana u Indiji 1000 masakara nad Hindusima, spalili hramove; u Africi, Indoneziji, Kini vie mirna infiltracija (pomou trgovaca)

saetak: snaga i slabost islama Trinitet za krane predstavlja misterij, dok je to za muslimane logiki besmisao

odricanje od braka za krane sloboda od svijeta, za muslimane asketsko pretjerivanje

slabost islama je tamo gdje mu je i snaga u uspjehu

samo je ijizam u svojoj misli odredio mjesto za patnju i neuspjeh, a ijizam se sasvim dobro osjea u uspjehu

2. HANS KNG: KRANSKI ODGOVOR

II. vatikanski sabor valja izbjegavati raniji ekskluzivizam spasenja i poduzeti konzekventno i konzistentno novo vrednovanje islama kao puta spasenja, Muhameda kao Proroka i Kurana kao Rijei Boje

je li Isusov portret toan? Claus Schedl Muhamed i Isus (1978.) sva graa u Kuranu integrirana je potpuno koherentno u teoloku koncepciju Kurana

Muhamed ne mora proturijeiti Isusu: Isusova je propovijed i njegova, a bezgreno zaee, kao i udesa, priznaju se bez zavisti

sve osim jednog: od Isusa se ne bi smio praviti Bog

Isus je za Kuran prorok, velik kao samo jo Abraham, Noa i Mojsije

kao to je Krstitelj Isusov pretea, tako je i Isus Muhamedov pretea

prema Kuranu, Isus je kao drugi Adam izravno stvoren od Boga (bezgreno zaee), ali je zbog toga izuzetno Boje stvorenje Isusov je lik u Kuranu previe ploan, bezlian i besadrajan

Trinitet nasavladiva zapreka? samome Isusu je sresinja problematika bila glede nadolazeega Bojeg Kraljevstva nadvladati sljedbu Zakona ispunjavanjem volje Boje u ljubavi

islam osporava obje uzajamno povezane sredinje dogme kranstva: Trojedinstvo (Trinitet) i oovjeenje Boga (inkarnacija) - 4, 171; 5, 73

muslimanska kritika Triniteta 10. st. za Rim saeculum obscurum, a za islam stoljee sjajne kulture i znanosti

Hasan ibu Aiyub pismo u kojem pie razloge prelaska na islam nauk o Trinitetu i inkarnaciji

sidonski biskup Pavao ar-Rahiba (13. st.) u Prikazu kranskog nauka vjere najprije govori o vjeri u jednog Boga, a onda govori da su ti iskazi o jednom Bogu, iskazi kako je on jedna supstancija u 3 osobe

u Poslanici muslimanima govor da je Bog jedno bie (Otac) koje posjeduje um (Logos, Sin) i ivot (Duh) 3 osobe, ali ipak jedan jedini Bog

Al-Qarafi (umro 1285.) ueni musliman, govori da su um (Logos) i ivot nedvojbeno boanski predikati, ali da ne postoji ni najmanji razlog da se od tih boanskih svojstava stvaraju boanske osobe

bolest definiranja katoliki teolog Hermann Stieglecker nedovoljna utemeljenost sredinje kranske dogme jedan od najteih uzroka koji su pridonijeli slomu kranstva na Bliskom istoku i u Africi

islam i idovstvo nemaju potrebu da sve to se vjeruje tono definira, ogranii

bolest definiranja grko-rimski specijalitet

grko intelektualiziranje vjere izraeno u dogmatiziranju; esto pretjerana spekulacija

rimsko smisao za formu, zakon i organizaciju, tradiciju i jedinstvo; tradicionalizam, juridizam, trijumfalizam

islam se vie orijentirao na ortopraksiju nego na ortodoksiju

kod njih je definiranje i dogmatiziranje ogranieno na pravnu sferu

to znai: Bog ima Sina? u sreditu Isusova propovijedanja nije njegova osoba, nego Bog: Boje Kraljevstvo, Boje ime, Boja volja koju ovjek treba ispunjavati

samo na jednom mjestu u NZ se jasno potvruje da su Otac, Sin (Rije) i Duh jedno (1 Iv 5, 7)

ovo se mjesto ne nalazi u najstarijim rukopisima (najvjerojatnije nastalo u 3. 4. st. u Sjevernoj Africi ili u panjolskoj)

sam Isus je bio idov, i on, kao i dananji muslimani, teko da je mislio poljuljati vjeru u jednoga Boga (usp. Mk 10, 17)

titulu Sina Bojeg nije rabio za sebe, ali ipak je njegovo pravo faktiki nadilazilo pravo proroka utoliko to je upotrijebio Boji autoritet (glede Zakona i oprosta grijeha)

tek poslije uskrsnua je prva zajednica vjernika poela rabiti za njega titulu Sin ili Sin Boji

kao to je kralj Izraela postavljen za sina Jahvina stupanjem na prijestolje (Ps 2, 7; 89, 27; 2 Sam 7, 12 16), tako je i s uskrsnuem i uzaaem Raspetoga (usp. Rim 1, 3; Dj 13, 33)

bogosinstvo u NZ misli se na postavljanje u pravni i politiki poredak u SZ-smislu, a ne na fiziko bogosinstvo; nego na to da je Bog izabrao i opunomoio Isusa u SZ

specifino kransko irenjem kranstva u svijet helenistike misli, Isus se kao Boji Sin sve vie stavljao na istu razinu s Ocem

poslanje Sina Bojeg ili oovjeenje Rijei Boje, a ne oovjeenje Boga (usp. Gal 4, 4; 2 Kor 8, 9; Rim 8, 3; Iv 1) Isus je onaj u kojem se potpuno podudaraju rije i in, nauk i ivot, postojanje i djelovanje; jedinstvo spoznaje, htijenja, djelovanja i obajve Boga i Isusa

i za Isusa je Bog uvijek jedan i jedini

Sin nije tek Boje ime (modus) zabluda je usporeivati Trinitet s 99 Bojih imena (kvaliteta) u islamu

temelj i sredite vjere u kranstvu nije sveta Knjiga ili Zakon, nego povijesna osoba Isusa Krista koja jami za Boga, objavljuje Ga

1. vjerovati u Sina Bojega znai vjerovati u objavu jednoga Boga u ovjeku Isusu iz Nazareta

2. vjerovati u Boga, Oca, prema NZ znai vjerovati u jednoga Boga

3. Otac se ne smije doslovno shvaati u opreci s majka, nego analogno

4. Isus Krist u NZ se ne promatra primarno kao vjena unutarboanska hipostaza, nego kao ljudska osoba u ovoj povijesti, u njenom realnom odnosu s Bogom: kao poslanik, Mesija i Rije vjenoga Boga u ljudskome liku

5. vjerovati u Duha Svetoga znai vjerovati u Boju mo i snagu u ovjeku i svijetu

i za muslimane, transcendentalni Bog je blizak ovjeku, prisutan u duhu, pomou duha i kao duh (hebrejski ruah; arapski rh, rih; grki pneuma)

Duh Sveti, biblijski gledano, jest sam Bog, utoliko to je djelatan u ovjeku kao sila i snaga koja zahvaa, ali je i nedohvatna (1 Kor 15, 45; 2 Kor 3, 17; 13, 13)

biti kranin nije nauk o Trinitetu, nego vjera u jednoga i jedinoga Boga, praktino nasljedovanje Isusa u pouzdanju u snagu Duha Bojega, onoga Duha koji djeluje i u dijalogu s nekranima

specifino u kranstvu Boja objava u Isusu putem Duha

Isus kao sluga Boji Ivanovo evanelje govori o Isusovoj preegzistenciji prije postanka svijeta, dok to sinoptici ne poznaju (Iv pod utjecajem helenistike misli)

prema sinopticima, Isus je u potpunosti Sin ovjeji koji trpi, po kojem Bog djeluje

Luka u Djelima koristi staru grau iz predaje koja Isusa potpuno podreuje Bogu ti su izvjetaji dosta adoptivno obojeni

Adolf von Harnack je vidio u islamu daljnje oitovanje judeokranstva, tonije gnostikog judeokranstva i to posebice sekte EKLESAITA zastupali monoteizam i odbacivali crkveni nauk o hipostazama i Sinu Bojem

on govori da je islam preobrazba idovske religije koja je i sama ve preobraena gnostikim idovskim kranstvom na arapskom tlu, djelovanjem velikog proroka tradicijskopovijesne paralele ipak su neporecive

u Muhamedovom poimanju Isusa, iznova su na svjetlo povijesti izale predaje judeokranskog duha cijelu Isusovu veliinu vidi u tome to je po Isusu i u njemu kao Sluzi i Poslaniku djelovao sam Bog

Muhamedova kristologija i nije jako udaljena od judeokranske kristologije

o emu bismo trebali govoriti Muhamed svojom predajom o Isusu podsjea i idove da Isus pripada kontinuitetu idovske povijesti spasenja

njegovo vrednovanje Isusa nije pod idovskim, nego pod judeokranskim utjecajem

Muhamed samo jasan opominja?1. krani i muslimani vjeruju u jednoga Boga i odatle u jednu povijest spasenja (krani na Adama, Nou, Abrahama i druge gledaju kao na krane prije Krista, a muslimani te iste oce, pa i Isusa, vide kao muslimane prije Muhameda)

2. prema Muhamedu, koji svjedoi za Isusa, krani vie ne mogu biti ravnoduni i podcjenjivati ga

3. Isus, za koga je svjedoio Muhamed, i dalje moe muslimanima rei neto vano

i krani i muslimani ive u istom svijetu i oni moraju ouvati svoju vjeru

uza svu razliitost, njihova ih vjera obvezuje na odgovoran ivot pred Bogom i na slubu ljudskoj zajednici

i krani i muslimani pozvani na svjedoenje o vlastitoj vjeri radi obostrane informacije, obostranog izazova i obostrane transformacije

VREMENSKA TABLICA~ 570. roenje Muhamedovo

~ 613. poetak Muhamedovog poslanja

622. hidra (seoba u Medinu) poetak muslimaniskog raunanja vremena

632. Muhamedova smrt

632. 661. 4 pravovjerna kalifa (Ebu Bekir, Omer, Osman i Alija)

638. osvajanje Jeruzalema

1096. 1099. 1. kriarski rat, 1099. kriari osvajaju Jeruzalem

1187. Saladin ponovno osvaja Jeruzalem

1453. Osmanlije osvajaju Carigrad

1492. kraj islamske vlasti u panjolskoj i progon muslimana i idova iz panjolske

19. st. slabljenje Osmanskog Carstva

1923. 1938. sekularizacija Turske pod Atatrkom

od ~ 1945. Black Muslims u SAD u

133