kršćanstvo kroz historiju

8/14/2019 Kršćanstvo kroz historiju

http://slidepdf.com/reader/full/krscanstvo-kroz-historiju 1/142

Kršćanstvo – Istina o kršćanstvu kroz historijui vjerovanje

[Bosanski]

ا وعقيدةخي الرصنانية تار

[باللغة البوسنية]

Dr. Mustafa Šahin مصطفى شانيه

Prevod: Hasan Poparaحسن بوبارا:تمجرة

Pregledao: Grupa daijaجماعة من الدعاة:مراجعة

Pomoćni ured za dawu pri Rebwi – Rijad ملاكتب التعاينو للدعوة وتوعية جلااليات بالربوة بالرياض

1428 – 2008

http://www.islamhouse.com/s/9815



www.islamski.com

www.islamski.com

3

U ime Allaha, milostivog, samilosnog

PREDGOVOR OVOM IZDANJU U jeku priprema kr{}anskog svijeta za skoro obilje‘avanje 2000 godina kr{}anstva, nedavno je (1991.)u izdanju Daru-l-i ’ tisamaa u Kairu, iza{la iz {tampe izuzetno vrijedna knjiga pod naslovom:

Kr{}anstvo kroz historiju, u~enje, knjige i pravce (Naslov originala; En-nasranijjetu tarihan we akideten wekutuben we mezahibe ) iz pera dr. Mustafe [ahina, profesora uporednih religija na Teolo{kom fakultetuu Pe{evaru.Ova knjiga predstavlja svojevrsnu dokumentiranu studiju o razvoju kr{}anstva, od njegovih prvihdana do danas. U njoj autor, navode}i brojne citate iz svetih knjiga i rezultate najnovijih istra‘ivanja,kako islamskih tako i najeminentnijih kr{}anskih nau~nika iz oblasti povijesti religija, argumentiranodokazuje da je dana{nje kr{}anstvo, kao i judizam prije njega, toliko iskrivljeno da od njegovogprvobitnog i originalnog u~enja nije ostalo gotovo ni{ta.Pa‘ljivom analizom knjiga Starog i Novog zavjeta, s posebnim osvrtom na evan|elja, njihovimme|usobnim pore|enjem i pore|enjem sa u~enjem apostola Pavla, utemeljiva~a Crkve, iznesenim unjegovim poslanicama, kao i kasnijim odlukama ekumenskih koncila, u njoj autor razotkriva sav jaz i

kriti~ne zaokrete u razvoju kr{}anskog u~enja, nepobitno dokazuju}i da ono, ve} odavno, vi{epredstavlja svojevrsnu mje{avinu i isprepletenost starih paganskih u~enja, nego istinski nauk, koji jepropagirao Isa, a.s.(Isus Krist). Kroz cijelu knjigu provla~i se ideja da t ri velike religije: judizam,kr{}anstvo i islam, ne dijele samo podneblje zajedni~kog nastanka, Bliski istok, nego i isti nebeski izvor i pravo da islam, kao najmla|a i najautenti~nija religija, ostale dvije pozove na dijalog i ispravljanjeiskrivljenog:Reci: O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne rije~i i nama i vama zajedni~ke; da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne dr‘imo! (Kur’an, Ali ‘Imran, 64) Ovakvo razmi{ljanje name}e se, tim pri je, {to se u zadnje vrijeme, sve ~e{}e, ~uju otvorena osporavanja

prava na ravnopravan pristup sve tri nebeske vjere, izvan prostora zajedni~ke im kolijevke.Najupe~atljiviji primjer za to je evropski dio kr{}anskog svijeta koji bi najra|e pred plimom islama zalupio vrata i za~ahurio se u dogmama svojih svatanja vjere zadr‘avaju}i istovremeno za sebe pravoda na velika vrata {irom svijeta uvodi samo svoja shvatanja ovako iskrivljenog kr{}anskog u~enja, ~aki tamo gdje ga do sada nikada nije ni bilo.Ta ista Evropa zanemaruje historijske ~injenice da je ona ikr{}anstvo, kao tekovinu Istoka, preuzela samo nekoliko stolje}a prije pojave islama na svome tlu,krajem sedmog i po~etkom osmog stolje}a. To priznaju i neki zapadni histori~ari, poput Gibbona, kojivjeruje da bi, da kojim slu~ajem Karlo Martel sa merovin{kog kraljevskog dvora nije uspio da kodPoatjea 732.god. zaustavi nadiranje Arapa prema sjeveru, sudbina Evrope bila zape~a}ena. Mo‘da bise danas u Parizu i Londonu, umjesto dana{njih crkava nalazile d‘amije, a umjesto crkvenih zvona,prolamali ezani, te umjesto izlaganja Biblije na Oksfordu i drugim nau~nim centrima, tuma~io

Kur ’ an. Za to nas jo{ vi{e raduje da na{im ~itaocima, u doba najnovijeg su~eljavanja polumjeseca na ovim prostorima s krstom s jedne i kri‘om s druge strane, ponudimo prijevod knjige na bosanskom jeziku.Skre}emo pa‘nju ~itaocu da smo u na{em radu na prijevodu ove knjige na bosanski jezik nailazili na odre|ene pote{ko}e zbog:a) relativno velikog broja {tampa rskih gre{aka i tehni~kih propusta u arapskom originalu,b) ~estog prepri~avanja i citiranja biblijskih odlomaka, bez navo|enja broja poglavlja, citiranihstihova, pa ~ak i imena biblijskih knjiga iz kojih su preuzeti i



www.islamski.com

www.islamski.com

4

c) navo|enja izvora, literature i st ranih imena u a rapskom prijevodu, a ne u originalu.Mi se ipak nadamo da smo ve}inu ovih nedostataka, u bosanskom p rijevodu, uspjeli uklonuti, sve citateuredno obilje‘iti i usporediti sa arapskim i hrvatskim prijevodom Biblije sa gr~kog jezika i bar ve}inustranih imena ispravno prenijeti. Ukoliko je u vezi s ovim posljednjim, ostalo bilo kakvih nedoumica,molimo ~itaoca da ima na umu da su imena preuzeta u onom obliku u kakvom smo ih pro~itali uarapskom originalu. [to se ti~e ve}ine imena, naro~ito onih biblijskih, njih smo prenijeli u zapadnojvarijanti i samo u rijetkim slu~ajevima, kada se o njima govori sa stanovi{ta islamskog u~enja, koristilismo izvorna arapska imena. Tako smo npr. ime Isa, a.s., koristili samo u onim slu~ajevima gdje se onjemu govori sa stanovi{ta islamskog u~enja, a u svim drugim slu~ajevima smo koristili zapadno-kr{}anski oblik Isus ili Isus Krist, jer se tamo o njemu govori kroz prizmu kr{}anstva.Prevodilac

U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG

Oni, kojima je dato znanje dobro znaju da je ono {to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina. (Kur’an, Sebe’, 6) Onima koji se ozbiljno ‘ele upoznati sa istinom o Mesiji i kr{}anstvu, i upustiti se u ozbiljnoistra‘ivanje o njima, poklanjam ovu knjigu da im bude svjetiljka na tome putu.“A ovo je vje~ni ‘ivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) “I Otac koji me posla svjedo~io je za mene.Vi niti ste kada ~uli njegova glasa, niti ste vidjeli njegova lica.”(Ivan 5,37)

POSVETA

Na samom po~etku odlu~ili smo da ovu knjigu, posvetimo prvenstveno aktivistima na polju islamske djelatnosti, a zatim i {irokom sloju ~italaca. Pi{u}i ovu knjigu o kr{}anstvu, njegovom nastanku,

u~enju te knjigama i pravcima, vodili smo ra~una da se ona zasniva na originalnim izvorima,kr{}anskim knjigama i tekstovima koji su prihva}eni od sljedbenika. Otuda je bilo neophodno da izlo‘imo i stav islamskog u~enja o pitanjima kojih su pune kr{}anske knjige i u~enje. Otuda je na{e izlaganje kr{}anstva u ovoj knjizi popra}eno navo|enjem islamskog stava o svakom pojedinom pitanju,vode}i ra~una da se ona temelje na originalnim tekstovima. Kao {to smo u na{oj prvoj knjizi posve}enoj judaizmu a koja je iza{la neposredno prije ove, rekli da je, prije svega, posve}ena afganistanskim borcima i njihovoj djeci, a zatim i ostalim ~itaocima koji se bave problemima vjere, i ovdje nagla{avamo da ovu knjigu posve}ujemo afganistanskim borcima i njihovoj djeci, studentima Teolo{kog fakulteta, kojima sam imao ~ast predavati predmet uporedne religije u periodu izme|u 1987. i 1990. god. Kao plod ovog rada nastale su knjige Judaizam i Kr{}anstvo. Ko bi drugi, ako ne oni, bili zaslu‘ni da im se posvete ova dva djela? Oni su okru‘eni misionarima, koji su se okomili sa svih strana da svojom najrazli~itijom

propagandnom djelatnosti, bilo putem knjiga, bilo pru‘anjem humanitarne, medicinske i druge pomo}i,navedu ih da prime kr{}anstvo. U nekim slu~ajevima misionari to od njih otvoreno tra‘e, ~ine}i najgnusniji atak na slobodu izra‘avanja vjere. I desilo se {to se desilo. Opasnost crkvenog zvona zakucala

je na vrata nadle‘nih na afganistanskom univerzitetu, odjelu za vjersku djelatnost i d‘ihad privremeno smje{tenom u pakistanskom gradu Pe{evaru. Ovaj univerzitet pru‘a sve usluge afganistanskim studentima i borcima koji su gosti u bratskom Pakistanu. Molim Uzvi{enog Allaha da ovo djelo uvrsti u dobra djela, jer On usli{ava molbu i zna svaku namjeru. Amin!

Islamabad, 1. maja 1991. god.



www.islamski.com

www.islamski.com

5

PREDGOVOR

Kada bi se op{irno govorilo o kr{}anstvu, njegovom u~enju, knjigama i svemu {to je vezano za njega,bilo bi potrebno napisati tomove knjiga. Mi smo, uz Bo‘iju pomo}, u ovoj knjizi uspjeli izdvojiti teme a izostavljaju}i samo one pojedinosti koje bi ~itaoca odvele u nedoumice od ~ije spoznaje ne bi imaovelike koristi. Zato smo sav svoj trud, u granicama na{ih mogu}nosti, usredsredili na izlaganje glavnihtemelja k r{}anstva, kojima se ono, u svojoj cijelosti definira. Ako se neko ne zadovolji sa izlo ’enim i

‘eli se upustiti u dublje izu~avanje, neka to sam u~ini.Ova knjiga ima devet poglavlja i zaklju~nu rije~. U svakom od njih smo obradili vi{e pitanja vezanih za naslov poglavlja, koja smo obilje‘ili rednim brojevima, umjesto da ih naslovljavamo. Ovim smo ‘eljeliposti}i slijed obra|enih pitanja i, osim u rijetkim slu~ajevima, izbje}i spominjanje podnaslova.Pomenutih devet poglavlja i zaklju~na rije~ su navedeni sljede}im redom:PRVO POGLAVLJE - MESIJINO D OBAU ovom poglavlju smo obradili brojne pojedinosti koje su nam omogu}ile da izlo‘imo Mesijin ‘ivot imisiju od po~etka do kraja, {to je, svakako, od nas zahti jevalo da njegovo doba sagledamo iz sljede}ihuglova:1. Jevrejske sekte u Mesijino doba,2. Polo ’ aj jevrejskog hrama i njegova uloga me|u Jevrejima,3. Dru{tveno-politi~ke prilike u Palestini u doba Mesije,4. Vjerski ‘ivot u Mesijino doba,5. Galileja - oblast u kojoj je ‘ivio Mesija i njene veze sa okolnim zemljama,6. Kada je Mesija ro|en,7. Sredina u kojoj je Mesija ro|en,8. Pomazanici me|u Izrael}anima.DRUGO POGLAVLJE - MESIJINO PORIJEKLOU ovom poglavlju se govori o Mesijinom porijeklu, ‘ivotu, djelovanju i kraju. Ovo poglavlje, zatim,govori o njegovim ~udima, tvrdnjama o raspe}u, ustajanju iz mrtvih i na kraju rasprava o tome na osnovu tekstova iz kr{}anskih svetih knjiga.

TRE]E POG LAVLJEOvo poglavlje smo posvetili izlaganju kr{}anskog u~enja. U njemu raspravljamo o kr{}anskom u~enjuo trojstvu i bo‘anstvenosti Mesije. U njemu dalje analiziramo sve izraze navedene u tom pogledu.Ovom pitanju prilazimo sa svih aspekata. Oslanjaju}i se pri tome na tekstove iz svetih knjiga, na krajuiznosimo istinsko u~enje koje je donio Mesija.^ETVRTO PO GLAVLJEU ovom poglavlju, kao dopuni tre}eg, govori se o kr{}anskim obredima. U njemu govorimo o kr{tenju,euharistiji, svetosti kri‘a i sl., navode}i kao podlogu tekstove iz svetih knjiga. Na kraju, o svakom odovih obreda govorimo o njegovom izvornom obliku prije nego {to su ih preuzeli kr{}ani.PETO POGLAVLJEU petom poglavlju se govori o kr{}anskim svetim knjigama koje oni prihvataju. Ovo poglavlje dolazi

iza poglavlja o kr{}anskom u~enju i obredima kako bi moglo poslu‘iti kao njihov izvor. U njemugovorimo o svetim knjigama kod kr{}ana, a naro~itu pa‘nju posve}ujemo Evan|elju. Govore}i o

evan|eljima, za svako smo rekli ko ga je sastavio, kada, gdje i na kom jeziku. Na kraju poglavlja dajemo kratak pregled mi{ljenja o ovom pitanju.

[ESTO POGLAVLJEU ovom poglavlju govori se o stvarnim izvorima kr{}anskog u~enja - u~enje po u~enje i obred poobred.SEDMO PO GLAVLJE



www.islamski.com

www.islamski.com

6

Ovo poglavlje se nadovezuje na ostala i govori o vjerozakonu u kr{}anstvu. U njemu govorimo o tome{ta se mo‘e nazvati kr{}anskim vjerozakonom. Ovo poglavlje, tako|er, govori o stavljanju nekihpropisa van snage, uz navo|enje primjera iz kr{}anskih svetih knjiga. Na kraju govorimo o tome {ta kr{}ani prigovaraju muslimanima i na te prigovore dajemo odgovore.OSMO POG LAVLJEOvo poglavlje govori o kr{}anskim sektama i pri tome detaljno iznosimo razloge koji su doveli do ovepodjele. Dalje govorimo o temeljnim u~enjima svake sekte, o zajedni~kim nitima koje ih povezuju i osvetim koncilima.DEVETO POGLAVLJEDeveto poglavlje smo posvetili razmatranju nekih pitanja i nala‘enju odgovora na njih. Nakon ovogpoglavlja dolazi zaklju~na rije~ u kojoj ukratko govorimo o rezultatima nekih istra‘ivanja okr{}anstvu od strane nekih zapadnih kr{}anskih istra‘iva~a. Rezultate ovih istra‘ivanja donosimo na samom kraju.Molimo Uzvi{enog Allaha da ovu knjigu upi{e u dobra djela i da je u~ini vodiljom svakom ko ‘eli da seupozna sa istinskim u~enjem o Jednom i Jedinom Bogu, Gospoda ru svjetova.Amin!

PRVO POGLAVLJE

MESIJINO DOBA

1. JEVREJSKE SEKTE U MESIJ INO DOBA

U Mesijino doba djelovalo je sljede}ih pet sekti: saduceji, farizeji, eseni, zeloti i samarijanci. Svaka odovih sekti, na svoj na~in, i{~ekivala je dolazak obe}anog Mesije Spasitelja. O svakoj od ovih sektigovorit }emo zasebno.1. Saduceji

Saduceji su sljedbenici Sadoka koji je u doba Salamona predvodio sve}eni}ku slu‘bu. Nastanjivali suurbana naselja i odlikovali se njegovanjem tradicije, dru{tvenim ugledom i bogatstvom. Zbog svojeprivr‘enosti tradiciji, najstro‘ije su osu|ivali uvo|enje novina u interpretaciji vjerskih tekstova. Usvom u~enju podr‘avali su vlast Hrama i sve}enstva. Priznavali su pet Mojsijevih knjiga, a ostaleodbacivali, naro~ito Talmud. S obzirom da su u‘ivali sva dobra i blagodati postoje}eg dru{tvenogsistema, zalagali su se za njegovo o~uvanje. Podr‘avali su postoje}u garnituru politi~ke vlasti Grka iRimljana. U tome im je i{lo na ruku nepostojanje vjerskih tekstova o onosvjetskom ‘ivotu. U ovome suse razlikovali od ostalih vjerskih sekti koje su vjerovale u pro‘ivljavanje nakon smrti i polaganjera~una 1. Mesijini neprijatelji, me|u saducejima su bili Ananija i Kajfa. Razlog za to treba tra‘iti u tome{to su saduceji nastojali da o~uvaju vlast Hrama i postoje}i poredak. Koliko god su bili dosljedni upitanjima vezanim za njihovo vjersko u~enje, jo{ su vi{e bili liberalni po pitanjima vezanim za njihovsvakodnevni ‘ivot. S obzirom da su u svjetovnim pitanjima, poslovima i dru{tvenom polo‘aju bilitijesno povezani sa vlastima, saduceji nisu izbjegavali strance, nego su sa njima bili u tijesnojkolaboraciji2.

1 Abbas el-Akkad; Hajatu-l-Mesih, Daru-l-Hilal, Kairo, bez godine izdanja, str.37.[arl D’ejnz el-Mesihijjetu, ne{‘etuhu we tetawwuruha, arapski prijevod dr. [ejh Abdulhalim Mahmud, Kairo, Daru-l-Mearif, drugoizdanje, stranica 42

2 Isto, str.39.



www.islamski.com

www.islamski.com

7

2.FarizejiFarizeji su, po svom u~enju, predstavljali sektu koja je stajala nasuprot saducejima. Broj~ano su bili ja~i od saduceja, a u narodnim masama i me|u vode}im li~nostima, njihovo u~enje je bilo popularnije idublje je pustilo svoje korijene. Nisu se mije{ali sa strancima niti su njihovi pripadnici zauzimaliistaknutija mjesta u vlasti i svjetovnim poslovima. Farizeji su dobili ime po hebrejskoj rije~i, koja je poizgovoru i zna~enju sli~na arapskoj rije~i „ferz” (izdvajanje, odvajanje). Prema tome, oni sebesmatraju odabranim. Me|utim, njihovi protivnici ih sa omalova‘avanjem nazivaju ovim pogrdnim

imenom, kojim su se sami izdvojili iz zajednice i time napustili put pre|a{njih generacija. Farizeji to,pak, tuma~e druga~ije i ka‘u da njihovo ime zna~i „odabrani, pretpostavljeni”, navode}i kao dokazBo‘ije rije~i upu}ene svim Izrael}anima u dvadesetom poglavlju levitskog zakonika, gdje On ka‘e: „Ja sam Jahve, va{ Bog koji sam vas odvojio od tih naroda.” Zbog ovoga su farizeji imali osje}aj ponosa ioholosti, {to }e kasnije biti razlog da im Mesija prigovori. Dizali su pobune protiv zvani~ne vlasti, bezobzira da li se radi o vlasti Hrama, ili centrima strane politi~ke vlasti. To je imalo za rezultat da oninisu priznavali sve}enstvo i njegov monopol nad djelatnostima Hrama kao i ceremonijal okoprino{enja ‘rtve. Pored ovoga, oni su osu|ivali sve one koji su prihvatali obi~aje stranaca. Njihova najpoznatija pobuna protiv uvo|enja novina u vjeri, bila je ona koju su digli protiv kralja Antioha koji je 168. god. prije n.e. vrhovnom sve}eniku Hrama naredio da kao ‘rtvu prinese svinje. Zbog ovakve

samovolje vlasti i monopola nad Hramom od strane sve}enstva, oni su pozivali da se bogoslu‘je obavlja u ku}ama, bez prisustva zvani~nog sve}enstva,{to je dovelo do toga da svaka ku}a postane sveti hram.Na taj na~in su postali krajnji ekstremisti, iako su, u osnovi, naginjali umjerenosti i suprotstavljali semonopolu i samovolji. Po pitanju tuma~enja vjerskih tekstova i tradicije oni su od svih bili najbli‘iracionalnom prosu|ivanju. Tako su npr. prihvatali otkupninu za svoje ubijene, nasuprot saducejima,koji su se strogo pridr‘avali pravila „oko za oko, zub za zub” i koji nisu prihvatali otkupninu. Ako susaduceji bili najbli‘i materijalizmu i doslovnoj primjeni osnovnih postavki njihovog u~enja, za farizejese mo‘e re}i da su bili najskloniji duhovnim vrijednostima i normama lijepog pona{anja u svojimshvatanjima i razmi{ljanjima. Nasuprot saduceja, oni su vjerovali u pro‘ivljavanje nakon smrti i uduhovnom svijetu i{~ekivali dolazak Mesije Spasitelja koji ne}e imati obilje‘je svjetovne vlasti. Ako susaduceji bili neka vrsta aristokratske kaste, onda se mo‘e re}i da su farizeji predstavljali neku vrstu

demokrata. U Mesijinu dobu, me|u njima su bile prepoznatljive dvije struje. Prvu su sa~injavalepristalice mudraca Hilela koji je u Palestinu do{ao iz Babilona. Pristalice ove grupacije bile sutolerantne i ljubazne u odnosima sa strancima. Druga struja koja je slijedila mudraca [amaja bila jedosljedna u strogoj primjeni svoga u~enja. U svojoj dosljednosti su i{li tako daleko da su odbijaliprimiti nove kandidate u svoje redove ukoliko nisu bili Jevreji. Ako je Hilelova deviza bila umjerenost,onda je [amajeva bila borba protiv te umjerenosti. Njegovo ljubomorno njegovanje tradicijenadma{ivalo je ‘elju za novim stremljenjima. Mesijini u~itelji u djetinjstvu najverovatnije su bili izreda farizeja .3 3. EseniOva sekta je po broju svojih pristalica mnogo manja od prethodno dvije pomenute, ali je po utjecajukoji je ostavila, ako ne sna‘nija, onda bar sa njima ravna. Njihov broj, u doba Josipa Flavija (jevrejskog histori~ara iz poznog prvog stolje}a i doba Mesijinog ro|enja) procjenjuje se na oko ~etirihiljade na jugu Palestine. Svoju snagu crpili su iz strogosti u~enja, izvanredne organizacije i porijekla iz same sr‘i izraelskog naroda. Ovo posljednje bilo je ja~e od svega drugog, {to im je omogu}ilo da se usvom u~enju i nacionalnom obilje‘ju, gotovo oslobode vlasti Hrama. Da nije njihovog priznavanja prino{enja ‘rtve Hramu, te{ko bi se i po ~emu drugom mogli ubrajati u jevrejsku sektu. ^ak i u

3 El-Akkad, Ranije spomenuti izvor, str.40 Abdulmed’id e{-[erki; el-Fikru-l-islami fi-r-Redi’ale-n-Nesara, Tunis,1986.god., str.33



www.islamski.com

www.islamski.com

8

obredima prino{enja ‘rtve, ova sekta se razlikuje od drugih, jer je osu|ivala klanje ‘ivotinja i svoje‘rtve prinosila u bilju. Ovo ime najvjerovatnije je izvedeno iz rije~i „asi” koja na aramejskom zna~i„iskusan ljekar, erudit” i koja u arapskom ima isto zna~enje. Ovo semanti~ko zna~enje je sasvimlogi~no, jer su se bavili iscjeljenjem du{e. Svoje bolesne lije~ili su svakojakim molitvama i tvrdili da suupu}eni u tajne iscjeljenja. Preovladava mi{ljenje da je ova sekta nastala u drugom stolje}u prije n.e. ida je mnoge tajne svojih obreda preuzela iz aleksandrijskih {kola i nekih filozofskih u~enja, kao {to jePitagorino, koje najstro‘e zabranjuje klanje ‘ivotinja, zagovara isposni{tvo i zadovoljstvo sa malim.U~enje esena Pripadnicima ove sekte je bilo zabranjeno posjedovati dvije odje}e ili gomilati ku}ne potrep{tine ihranu. Me|u njima je preovladavao mona{ki ‘ivot i celibat, mada je i me|u njima bilo nekima dozvoljeno da zasnuju porodicu. Materija je po njihovom u~enju izvor svakog zla. Pripadnici ove sektepredavali su se {utnji i pokajanju. Jedina radost koja im je bila dozvoljena je bila radost du{e, radost zbog uspostavljanja kontakta sa du{ama i vi{im nebeskim svijetom, gdje se molitvama, disciplinom iustrajno{}u u pokornosti, uzdi‘e vjernik. Na svojim putovanjima pripadnici ove sekte bratimili su sedvojica po dvojica. Rijetko su vi|ani u gradovima i naseljenim mjestima. Vjerovali su u Sudnji dan,pro‘ivljenje poslije smrti i dolazak Mesije Spasitelja. Spasenje je po njima duhovni preporod koji ljudeupu}uje na valjan i ~estit ‘ivot. U traganju za Bo‘ijim zadovoljstvom slijede Amosa, zagovara~a na~ela

da je pribli‘avanje Bogu pravdom i milo{}u bolje od prino{enja ‘rtve i poklona. Obavljali su vjerskopranje i Bogu su se u svojim molitvama obra}ali pred zoru. Subota im je bila neradni dan. Izme|u sebenisu imali pretpostavljene i pot~injene. Ropstvo je me|u njima bilo zabranjeno, a omiljeno zanimanjezemljoradnja i ru~ni zanati. Trgovina im je bila najstro‘e zabranjena. Stro‘ije od svega bilo jezabranjeno nositi oru‘je.Ustrojstvo i hijerarh ija kod esenaEseni su bili organizirani u }eliji sa trostepenastom piramidom. Prvi stepen je okupljao maloljetnedje~ake. U drugom stepenu su bili zavje{tenici. To su oni koji su prethodno polo‘ili zakletvu, godinudana proveli u uvje‘bavanju u slu‘bi Bo‘ijoj i upoznavanju sa tajnim u~enjem sekte. Zatim sekandidat priklju~ivao nekome ko je na stepenu u~itelja kod koga je ostajao dvije godine. Poslije toga obla~io bi simbol sekte, plavu odje}u i pojas, a u ruci nosio {tap kao znak te{kog fizi~kog rada. Tu je jo{

bilo vjersko pranje, ~itanje vjerskih knjiga, zakletva na vjernost i ~uvanje tajni b ratstva. Nakon toga,sve do smrti bilo je zabranjeno zaklinjati se, bez obzira da li se radilo o istinitoj ili la‘noj zakletvi. ^lankoji bi prekr{io zakletvu mogao je biti isklju~en iz bratstva, pod uvjetom da ga je za prekr{aj optu‘ilostotinu njegovih drugova. [tavi{e, mogao je biti osu|en i na smrtnu kaznu, ako je prekr{aj zna~ioizdaju ili negiranje temeljnih u~enja vjere.4. ZelotiNije isklju~eno da su zeloti ili galilejci, sljedbenici Jude Galilejca, jedno ekstremno krilo esena, jer su uisposni{tvu i skromnom ‘ivotu slijedili njihov put. Oni su jo{ vi{e od samih esena zagovarali rad na ostvarenju predskazanja o skorom dolasku Dana spasenja. Ovi zeloti su isti oni koji su {este ili sedmegodine p.n.e. digli pobunu i otkazali poslu{nost sirijskom vladaru Kvirinu koji je izdao nalog za popisstanovni{tva po kome su se Jevreji trebali izja{njavati kao carski podanici. Ovi su to odlu~no odbili i to

shvatili kao uvredu i poni‘enje. U ovoj pobuni poginuo je i sam Juda Galilejac, njegovi sinovi i cijela porodica 4. 5. SamarijanciSamarijanci su mje{avina Jevreja i Asiraca koji su nastanjivali prostore starog jevrejskog carstva.Asirci su se sa Jevrejima izmje{ali nakon poznatog progona Jevreja u Babilon. Nabukodonozor II

4 El-Akkad, Prethodni izvor, str. 41-44



www.islamski.com

www.islamski.com

9

dozvolio je da u Palestini ostane jedan broj seljaka i radnika iz reda Jevreja i s njima neka asirska plemena. Oni su se kasnije u mjestima u kojima su ‘ivjeli me|usobno izmje{ali putem rodbinskih veza,kroz obi~aje i vjerske obrede. Kada su se prognani Jevreji ponovo vratili iz Babilona u Palestinu,samarijancima su osporili priznati autenti~nost njihovog vjerskog u~enja i obreda, jer su se navodnokosili sa njihovom tradicijom. [tavi{e, oni su ih proglasili hereticima i idolopoklonicima, pa su imzabranili da sa njima u~estvuju u podizanju novog Hrama, ~iju je izgradnju na temeljima starog, koji je razorio Nabukodonozor, dozvolio perzijski kralj Kir. Nakon poraza Babilonaca oni su potpali podvlast Prezijanaca. Po{to su Jevreji, povratnici iz Babilona odbili da im se samarijanci, zbog iskrivljenogu~enja, pridru‘e u gradnji Hrama, ovi su se odlu~ili na podizanje zasebnog hrama na b rdu Gerizim. Na taj na~in oni su po~eli skrnaviti jeruzalemski Hram, jer su slu‘bu Bo‘iju isklju~ivo obavljali unovopodignutom hramu. Ovaj novoizgra|eni hram gotovo dvije stotine godina bio je konkurencija jeruzalemskom, dok ga stotinjak i ne{to godina p.n.e. nije sru{io Ivan Hirkan, glavni jeruzalemskisve}enik. Me|utim, i poslije ovog, samarijanci su ponovo podigli svoj hram koji je postojao sve dok ga nisu sru{ili Rimljani nakon pobune koju su protiv njih samarijanci podigli u petom stolje}u na{e ere.Tom prilikom Vespazijan je razorio nihov grad i na njegovim ru{evinama podigao Neopolis (NoviGrad) danas poznat pod imenom Nablus.Vjerovanje samarijanac a

Malobrojni ostaci samarijanaca i do dan danas u Palestini ljubomorno ~uvaju svoju vjeru i obi~aje.Oni ne priznaju postoje}i Tevrat koji slijede drugi Jevreji hebrejskog porijekla, nego imaju zasebnuknjigu Tevrata, napisanu na njihovm jeziku. Ova njihova knjiga sastoji se samo iz pet Mojsijevihknjiga. Ostale, ovoj knjizi pridodate knjige oni ne prihvataju, izuzimaju}i Ho{eovu knjigu o sucima,koje oni smatraju knjigama o historiji, a ne sastavnim dijelom Tevrata. Ne vjeruju u sveta mjesta,izuzimaju}i mjesto njihovog nekada{njeg hrama na brdu Gerizim. U Mesijino doba, sukob izme|upristalica ova dva hrama, je bio uzeo toliko maha, da je zbog nesigurnosti na putu gotovo u potpunostibio obustavljen promet na svim komunikacijama koje su povezivale Samareju i druge zemlje. Svakionaj koji bi se usudio da sa juga, iz Judeje, krene na put za Samareju na sjeveru, bio je izlo‘enopasnosti da bude poni‘en i maltretiran5. Samarijanci su vjerovali u duhovno spasenje od o~ekivanog Mesije, ili obe}anog poslanika. Dok su

stanovnici judejskog kraljevstva na jugu vjerovali da je njihova prijestolnica Jeruzalem o~ekivanomjesto Kralja Davidova roda, njihovog Spasitelja, dotle su samarijanci to negirali i vjerovali da su

jedino oni dostojni imena Izrael}ana i da vode direktno porijeklo od Jakova. Pored ovih vjerskih sektiu to doba su postojali i slobodni pojedinci koji su u sve druge bili izgubili nadu. @ivjeli su u isposni~kim}elijama, daleko od o~iju urbanih naselja i civilizacije. Ovakvi samotnjaci u‘ivali su ugled i po{tovanje{irokih narodnih masa koje su se bile zasitile propovjednika ogrezlih u ovosvjetskim blagodatima,okru‘enim vlastodr‘cima i sve}enstvom. Jedan od ovakvih isposnika bio je i Panos kod koga je JosipFlavije, veliki histori~ar u~io tri godine. Ovaj asketa ‘ivio je u potpunoj izoliranosti od svijeta izadovoljavao se sa onim {to mu je svijet dobrovoljno donosio. Tijelo je ~istio vodom, a du{u ~itanjemsvetih knjiga i vje‘bama. Ovakvih asketa, sli~nih njemu bilo je vi{e i svi su svoje molitve obavljali uzmaksimalno ~i{}enje i u izolaciji, daleko od o~iju svijeta. Jedan od najpoznatijih ovakvih asketa je bioJahja, u evan|eljima poznat pod imenom Ivan Krstitelj6. 2. HRAM U MESIJINO D OBAKada smo govorili o Hramu, rekli smo da je njegov graditelj bio Mudri Salomon. Hram je trebao biti

5 El-Akkad, (Abbas), Hajatu-l-Mesih, Daru-l-Hilal, Kairo bez datuma izdanja, str. 44. Pogledati [arl D‘ejnz, Prethodni izvor, str.43.

6 isto, str.45.



www.islamski.com

www.islamski.com

10

mjesto obavljanja molitve i prebivali{te Gospoda Jahvea. Ovaj Hram je sagra|en na mjestu gdje jenekada stajao {ator, a poslije njega Drevni hram. Oko ~etiri stolje}a kasnije do{li su Babilonci i razoriliHram. Kasnije je perzijski kralj Kir 536. god. p.n.e. naredio da se Hram ponovo podigne. Rimski car Herod oko pet stotina godina kasnije je naredio da se Hram ponovo obnovi i pro{iri. Do ove gradnje jedo{lo u doba Mesijinog ro|enja.Sve}enstvoU doba Mesijinog ro|enja vlast sve}enstva je bila spala na najni‘i stepen. Hiljade neukih i nezaposlenih

sve}enika prepu{talo se vra~anju i stupalo u zavje{tenike ne u~estvuju}i na bilo koji na~in uprosvje}ivanju naroda i obavljanju slu‘be Bo‘ije.PisariPored spomenutih postojali su i ljudi koji su bili pismeni i koji su po narud‘bi prepisivali vjerskeknjige. Nisu imali nikakva upliva u slu‘bi Hrama, u njemu se nisu zavje{tali niti u‘ivali u blagodatima njegovih zadu‘bina. Oni su predstavljali grupu pisara ili vjerou~itelja. Svi su bili iz reda farizeja kojisu, nasuprot saducejima, priznavali nove knjige i na njih se oslanjali u svojim obredima i me|usobnimodnosima. U doba Mesijinog dolaska mnogi sve}enici su se bavili proricanjem i gatanjem, ali to nisuobavljali u samom Hramu. Tako|er, veliki je broj pisara i vjerou~itelja djelovao na podru~ju vjerskihznanosti, ali nisu ubrajani u red vjerskih velikodostojanstvenika, jer se na taj polo‘aj dolazilo

nasljednim putem. U to doba u narodu je bilo ra{ireno mi{ljenje o nemarnosti i nezainteresiranostinasljednog sve}enstva prema vjerskim pitanjima, prosvje}ivanju masa i pronala‘enju vjerskihrje{enja. Istovremeno, obra}anje svijeta nezvani~nom sve}enstvu i u~enim ljudima, radi dobijanja odgovora na vjerske probleme, sve je vi{e uzimalo maha. Sve se ovo de{avalo na o~igled nasljednogsve}enstva, koje je sve vi{e i vi{e gubilo ugled, ~ak i kad se radilo o slu‘bi u Hramu, jer se svijet po~eookretati prema nezvani~nom sve}enstvu i njega slijediti.SinedrijU doba Mesijina ro|enja slu‘bu u Hramu obavljalo je Veliko vije}e zvano Sinedrij, sastavljeno od 71~lana. Od ovog broja dvadeset trojica su sa~injavali Vrhovni savjet koji je po tradiciji imao zvani~nikarakter. Njegovi ~lanovi su bili u bliskoj vezi sa predstavnicima dr‘avne vlasti. Ovo je naro~ito va‘iloza pitanja od op}eg zna~aja, primjene zakona i njegovog o~uvanja. U Mesijino doba ovome je vije}u

bilo oduzeto pravo izricanja presuda za te{ke prekr{aje. Ovo se poklapa sa periodom koji je prethodiodrugom ru{enju Hrama u trajanju od oko ~etrdeset godina. Dono{enje presude za naj te‘e prijestupe uMesijino doba pripadalo je rimskom namjesniku koji je presudu Vrhovnog vije}a mogao potvrditi ilioboriti u svako doba. Sinedrij je bio neprijateljski raspolo‘en prema o~ekivanom Mesijinom dolasku, jer je to zna~ilo priznavanje postojanja anarhije u tom vremenu i nemo}i da se zavede red.Odgovornost za ovakav nered moralo je snositi i pomenuto vije}e7. Nazare}ani (zavje{tenici)Nazare}ani ili zavje{tenici su ljudi koji su sebe i svoje porodice bili stavili u slu‘bu Bo‘iju i najavuskorog dolaska Obe}anog dana, Dana spasenja od nepravde. Nazare}ani nisu bili organizirana grupacija poput drugih vjerskih sekti. Oni su bili slobodni pojedinci koji su se sa svojim porodicama odlu~ivali na ovakav ‘ivot, i kao takvi pripadali su cijelom narodu. Prilikom zavjetovanja na ovakav

‘ivot nije im se uslovljavalo da se klone drugih ljudi, niti da se osamljuju u isposni~kim }elijama.Me|utim, prilikom zavjetovanja morali su obe}ati da ne}e piti vino, niti svoje tijelo prljatidodirivanjem mrtvih. Broj ovakvih zavje{tenika bio je u stalnom porastu, naro~ito u doba pojaveMesije, jer se to vrijeme podudaralo sa istekom ~etiri hiljade godina od stvaranja svijeta. Pohebrejskom kalendaru u to vrijeme o~ekivala se pojava i dolazak obe}anog Mesije. Ivan Krstitelj

7 El-Akkad, Prethodni izvor, str. 47-48; [arl D’ejnz, Prethodni izvor, str. 44, Abdu-l-Med‘id e{-[erki, El-Fikru-l-Islami fi-r-reddiale-n-nesara, Tunis, 1986. str. 33-34



www.islamski.com

www.islamski.com

11

(Jahja, a.s.) je bio jedan od mnogobrojnih predznaka njegovog dolaska. [tavi{e, vjerovalo se da ga jeon li~no krstio i pred njim dao prisegu. Imaju}i u vidu da su ovi mladi}i, Nazare}ani bili puni poleta izanosa protkanog vjerom u uspostavljanju reda me|u ljudima, oni su u doba Mesije predstavljalizna~ajnu snagu. Ovo tim prije, jer su smatrali da su oni ti koji nose ideju Mesijinog dolaska, njegovogdo~eka i slije|enja. U tome im nije bila dorasla ni jedna organizirana vjerska sekta, ni bilo koje, u todoba, postoje}e u~enje.3. DRU[TVENO - POLITI^KE PRILIKE U PALESTINI U DOBA MESIJE

Sirija i Palestina u{li su u sastav Rimskog Carstva u vrijeme velikog vojskovo|e Pompeja. Mesija jero|en u doba ~uvenog rimskog imperatora Augusta Cezara. Njegova slava, prije svega, po~iva na vojnoj mo}i na koju se Rim oslanjao do te mjere da je zbog apsolutisti~ke vlasti dokinuta Republika.Ovaj imperator, poslije koga su do{li Trajan i Hadrijan, uzdignut je na stepen bo‘anstva i kao takav uzdruge kultove morao se obo‘avati. Po njemu se sve do danas zove i jedan od dvanaest mjeseci u godini.Zbog apsolutisti~ke vlasti u rukama vladara do{lo je do jaza izme|u zakona i reda, izme|u vladaju}e ipot~injene klase. U rukama vlasti na{lo se bogatstvo, rasko{ i nasilje, s jedne strane, a siroma{tvo,bijeda i poni‘enje me|u podanicima, s druge strane. Uklju~ivanjem Palestine u Rimsko Carstvosituacija se nije smirila, nego je rivalstvo izme|u rimskih i perzijskih pristalica i dalje raslo. Rezultat ovog rivalstva je bio da su perzijske pristalice u Jeruzalemu nadvladale rimske. ^ak je i u izboru

glavnog sve}enika bila sna‘na konkurencija. Tako se desilo da je Antigon, kandidat perzijskihpristalica pribjegao lukavoj intrigi i pobjedio Hirkana, svoga rivala koga su kandidirale pristaliceRima. Me|utim, jezi~ak na vagi Rimljana na kraju je ipak, pretegao u njihovu korist. Kada je Herod,poglavica jevrejskih plemena u Idumeji, pustinjskoj oblasti na jugu Palestine, uvidio da situacija idenaruku Rimljanima u Palestini, i on je stao uz njih. Da bi mu se odu‘ili za ovakvo dr‘anje Rimljani suga postavili za kralja Judeje, Samarije i Galileje gdje se rodio Mesija (Mesih, Isa, sin Merjemin). Herod je nastojao da u svakodnevnom ‘ivotu ‘ivi u skladu rimskih obi~aja, kul ture i civilizacije, poku{avaju}ida u isto vrijeme za sebe pridobije jevrejsku duhovnu vlast. Iako je sam potjecao iz jevrejskogplemena, u svjetovnim stvarima, na~inu no{nje i stanovanja, poku{ao je da uvede opona{anje Rimljana i Grka. S druge strane, obnovom Hrama na svoj t ro{ak i kandidiranjem svojih ljudi na najvi{e polo‘ajeme|u sve}enstvom Hrama, ‘elio je zadobiti naklonost duhovne vlasti. Me|utim, uprkos ovom

njegovom nastojanju da pomiri antagonizam izme|u dvije suprotstavljene struje, bio je a i nakon smrtiostao omra‘en me|u pripadnicima svoje vjere i naroda. Poslije njegove smrti, uz blagoslov Rima, vlast u Palestini su preuzela trojica njegovih sinova. Galileja, Mesijino rodno mjesto pripalo je Herodu(drugom) Antipi, Judeja Arhelaju, a brdoviti predjeli prema [amu Filipu.Politi~ke prilike u Palestini u doba Mesijinog ro|enja bile su krajnje lo{e. Socijalne prilike bile su jo{gore. Veliki broj iznemoglih, bolesnih, nepokretnih, sakatih, paraliziranih, ludih, osu{enih ruku i nogu,gluhonijemih i slijepih susretao se na svakom koraku. Bilo je i takvih za koje se vjerovalo da suneprekidno opsjednuti demonima. Sve ove bolesti bile su ra{irene, kako me|u djecom, tako i me|uomladinom i starcima. Pored toga me|u svijetom je harala i lepra i neizlje~ive krvare}e rane. Sve ove imnogobrojne druge neda}e bile su prisutne u vremenu u kome se trebao pojaviti Mesija. Zbog svega ovog u dru{tvu su djelovale naj razli~itije grupe ljekara i nadriljekara koji su svoje pacijente lije~iliprimjenom duhovne terapije koja se temeljila na ~vrstom vjerovanju i ~istom ‘ivotu. Uz ovo, postojala su i druga sredstva za smirenje i utjehu, uglavnom uz pomo} duboke vjere. Sredina je u potpunosti bila spremna da prihvati onoga ko }e do}i i koji }e sve ove jadnike uzeti za ruku. Oni koji su radili na smirivanju stanja i ulijevanju nade bili su prethodnica Mesije koji }e do}i i sa sobom donijetidjelotvoran lijek za sve.Jedan od njegovih prethodnika svakako je bio i Ivan Krstitelj koji je pranju i ~i{}enju vodom daoposeban zna~aj u borbi protiv svih ovih bolesti. Ivan je protiv dvora kralja Heroda podigao sna ’ nupobunu, jer je ovaj na silu htio da od njegovog brata preotme ‘enu koja se zvala Herodijada. Kralj



www.islamski.com

www.islamski.com

12

Herod je na redio da se Ivan pogubi. Uradio je to da bi ispunio ‘elju njegove snahe i njene k}eri Salome.Za Salomu se ka‘e da je od nje Herod tra‘io da pred njim ple{e i da je po nagovoru majke pristala, alipod uvjetom da kralj ispuni sve {to ona bude tra‘ila. Kada je na to pristao, zatra‘ila je Ivanovu glavu, jer se suprotstavljao Herodijadinoj udaji za kralja. Kralj je ispunio njenu ‘elju i pogubio Ivana Krstitelja (Jahja, a.s.). Ovaj doga|aj se zbio za vrijeme Mesije (Isaa, a.s.) koji mu je i sam prisustvovao.Neposredno nakon ovog doga|aja on }e obznaniti svoju misiju, o ~emu }emo kasnije detaljnijegovoriti8. Pisac knjige Historija crkve dodaje da je Herod Herodijadu uzeo sebi za ‘enu, nakon {to je pustio svojuraniju zakonsku ‘enu Aretinu, k}erku kraljice Mitre. Herodijada je silom preoteta od njenog mu‘a koji je jo{ bio ‘iv.4. VJERSKI @IVOT U MESIJINO DOBARimsko Carstvo u Mesijino doba je dostiglo vrhunac svoje mo}i. Njegova vlast protezala se na gotovocio do tada poznati svijet, izuzimaju}i Daleki istok. Pod njegovom vla{}u na{li su se pripadnici mnogihnaroda, razli~ite rase, jezika i vjerovanja. Tako su se u Aleksandriji, Nablusu i Jeruzalemu mogli srestiljudi svih vjerovanja. U ovom {arenilu vjera i naroda, isto~na u~enja su se po pravilu nametala Zapadu, uklju~uju}i i sami Rim. Kada se pojavilo kr{}anstvo, ni ono nije bilo izuzetak od ovog pravila,nego je samo potvrdilo raniju praksu. Razlog za ovo treba tra‘iti u tome {to je sve}enstvo sa Istoka

javno priznavalo utjelovljenje boga u liku vladara, ~ime je prakti~no bio trasiran put za njihovoobo‘avanje. Vladarima se to svakako dopadalo. Tako npr. u Egiptu imamo pojavu da se vjerovalo da je Aleksandar sin boga Amona. Njegov nasljednik, kralj Antioh, oti{ao je dalje i od toga progla{avaju}ise bogom i tra‘e}i da se prema njemu tako i odnosi. Desilo se to na tlu Palestine dok je njom vladao. Na prostore Rimskog Carstva pro{irili su se razni kultovi sa istoka, poput Mitre iz Perzije, Izide iz Egipta,Orfeja iz Gr~ke, ta~nije iz Male Azije. Svi ovi kultovi vodili su porijeklo sa Istoka. Mitra je bio kult sa dvije omiljene osobine, od kojih je jednu predstavljalo svjetlo koje razgoni tamu, a drugu neustra{ivost borca, gospodara vojnika. Kao takav ovaj kult je bio omiljen kod vojnika, ali i nekih drugih, kao {to supastiri i no}ni radnici. Vjerovalo se da on boravi u ljudskim tijelima kao {to siromasi borave upe}inama. Znaci obo‘avanja ovog kulta bili su konzumiranje hljeba i vina, javno i tajno. Tragoviobo‘avanja ovog kulta prona|eni su i u najudaljenijim dijelovima nekada{njeg Rimskog Carstva, na

zidovima podignutim u ono vrijeme na prostorima dana{nje Engleske, kao i na drugim mjestima. Ovajkult su naro~ito obo‘avali mladi vojnici, jer je u Avesti bio opisan kao bog pobjednik, sljedbenik boga Ahuramazde, boga dobra, koji se bori protiv Ahrimana, boga zla. U {irenju na rimskim i gr~kimprostorima ~esto su poistovje}ivani kultovi egipatske Izide i perzijske Mitre. Nju su grci nazivaliDemetrom i imala je iste osobine kao i egipatska Izida, jer su je smatrali boginjom plodnosti. Uz nju jeobo‘avan i mjesec. Smatrana je boginjom mora i moreplovstva. Prikazivana je na slikama koje odi{u~istotom i ljubavi. U svom naru~ju dr‘i dijete iz ~ijeg lica zra~i svjetlost, simbol materinstva, dobrote i~ednosti. Sve}enici su na Zapadu brijali svoje glave po ugledu na egipatske sve}enike. Me|u njenimobo‘avaocima bilo je i mu{karaca i ‘ena. Nazivana je za{titinicom ku}e i porodice. Rimljani koji su potradiciji bili privr‘eni porodici i pokoravanju roditeljima, zbog njenih osobina su je prihvatili kao svojebo‘anstvo. Tajnovitost ceremonijala koji je prire|ivan u ~ast kulta Izide i Mitre imao je svoje ~ari iutjecaj na ljude da ih svojataju. Pored ovog, Egipat je dao jo{ jedan zna~ajan kult, iako je okupljaorelativno ograni~en broj sljedbenika. Bio je to kult erutida koji spominje aleksanadrijski filozof Filon.Sljedbenici ovog kulta su ‘ivjeli u asketskim }elijama oko starog Marjuta u okolini Aleksandrije. Nekihistori~ari su skloni vjerovanju da su ovi erutidi zapravo bili u~itelji jevrejskih asketa esena. Ovometreba dodati da je u to doba postojao i kult Orfeja. Ovaj kult je u osnovi bio gr~kog porijekla, ali se

8 El-Akkad, Hajatu-l-Mesih, str.52-59. Pogledaj tako|er, Istorija crkve (Tarihu-l-Kaniseti), prijevod na arapski, sve}enik MarkoDavud, Kairo bez datuma izdanja, str.49



www.islamski.com

www.islamski.com

13

kasnije stopio sa ostalim isto~nim kultovima u pogledu asketizma, duhovnih bratimljenja, zabranikonzumiranja mesa. Tu treba dodati i zabranu obla~enja bijele odje}e i konzumiranja vina, osimprilikom prino{enja ‘rtve. U vrijeme Mesijinog dolaska ovaj kult je bio dosta ra{iren. Sljedbenici ovogkulta vjerovali su da Orfej posje}uje svijet umrlih i da se otuda vra}a. Pripadnici ovog kulta imali sudva praznika, jedan u kome su oplakivali Orfejevu smrt, i drugi u kome su se veselili zbog njegovogponovnog pro‘ivljenja. Ovo podsje}a na obilje‘avanje smrti i pro‘ivljavanje boga prolje}a Adonisa.Otuda poznavaoci uporednih religija primje}uju da egipatski bog Aton odgovara gr~kom boguAdonisu. Na hebrejskom jeziku „Adonaj” zna~i „Gospod, Gospodin” i to je kod Jevreja jedno odBo‘ijih imena. Sva ova imena vode porijeklo iz Starog Egipta.5. GALILEJAMesija je ro|en u Galileji ili „Galileji naroda” kako su je zvali Izrael}ani, jer je bila zemlja otvorena za sve narode, kako one sa Istoka, tako i za one sa Zapada. Galileja nikada nije bila namijenjena samoIzrael}anima. Na hebrejskom jeziku Galileja zna~i „krug” ili „okru‘enje”. Ovim imenom se htjelo re}ida je bila uvijek otvorena za prognanike i izbjeglice iz drugih krajeva Palestine, naro~ito sa juga, gdjese nalazila Judeja. (Pogledati kartu) Galileja je bila sastavni dio oblasti sjeverne obale, u staroj historijipoznate pod nazivom Kanaan. Grci su kasnije ovu oblast nazvali Fenikijom {to zna~i „crvena boja”koju cijela oblast dobija od crvenkastih litica galilejskih planina. Odnosi izme|u Galileje i Judeje

uvijek su bili napeti i neprijateljski, ako ne ka’ emo u neprija teljstvu, na ratnoj nozi, iako su pojedinikrajevi Galileje i Kanaana od samog osnivanja Davidova carstva bili u njega uklju~eni. Kada je Judeja zagospodarila Kanaanom, Jevreji su od Kanaani}ana preuzeli tekovine njihove kulture i civilizacije na polju zanatstva, trgovine i graditeljstva. Ovo posljednje posebno je do{lo do izra‘aja u gradnji Hrama idvorova. (Pogledaj o tome u sedmom poglavlju Prve knjige o Kraljevima i dvadeset sedmom poglavljuKnjige o Ezekijelu!) Jevreji su se u kultu ri i umjetnosti oslanjali na Kanaani}ane. Zbog mije{anja stanovnika Galileje i Samarije (dvije oblasti na sjeveru Palestine) sa strancima i preuzimanja od njihmnogih obi~aja, tradicije i jezika, ju‘ni Jevreji u oblasti Judeje nisu ih podnosili. Me|utim, svi Jevreji,a naro~ito oni iz oblasti Judeje na jugu, bili su im zavidni. Oni su strance koji su ‘ivjeli na sjeveruprisiljavali ili da prime judaizam, ili da se isele. Veliki broj stanovnika Galileje bili su Arapi koji sugovorili aramejski i slu‘ili se hebrejskim sa stranim dijalektom. Ekstremni Jevreji iz oblasti Judeje na

jugu, nisu iz Galileje o~ekivali da im i{ta dobro do|e. U tom smislu imali su i poslovicu koja glasi:„Nikakvo dobro ne dolazi iz Galileje.” Kada se u Galileji pojavio Mesija, podrugljivo su govorili da izGalileje nikada nije iza{ao nijedan poslanik. Nasuprot grubosti stanovnika Judeje na jugu, vjerska tolerancija je bila jedna od osobina i vrlina stanovnika Galileje na sjeveru. Nekoliko godina poslijeMesijinog ro|enja, nakon smrti Heroda Velikog, Galileja se oslobodila vlasti Judeje, kada je ona pripala, zajedno sa okolnom pustinjom, u posjed njegovog sina Heroda Antipe. Prijestolnica Galilejebila je Tiberija, u blizini Nazareta, gdje je odrastao Mesija 9. 6. KADA JE MESIJA RO\EN ?Iz ra~unanja vremena po novoj eri obi~no se misli da je Mesija ro|en u njenoj prvoj godini. Po ovomra~unanju vremena evropski se narodi slu‘e od 532. god. Te godine je monah Dionosije Mali pozvao na ra~unanje vremena po godini Mesijina ro|enja. Me|utim, danas je utvr|eno da se ova era ra~una odpogre{nog datuma, jer je Mesija ro|en ~etiri godine prije ovog datuma. Do ovakvog zaklju~ka se do{lomnogobrojnim pore|enjima imena palestinskih vladara prije njegova ro|enja i njegovih savremenika,sa rimskim vladarima. Otuda se zasigurno mo‘e ustanoviti da je Mesija ro|en oko 749. god. porimskom ra~unanju vremena. Svoju misiju po~eo je obznanjivati u tridesetoj godini tj. 779. god.Stvarna godina njegovog ro|enja bila je ~etiri godine ranije, nego {to se danas ra~una. Postoje i druga

9 El-Akkad, Hajatu-l-Mesih, str. 78-81



www.islamski.com

www.islamski.com

14

mi{ljenja da je Mesija ro|en oko pete ili {este godine prije n.e10. Neki histori~ari koptske crkvesmje{taju Mesijino ro|enje na dan 25. decembar, {to odgovara 28. kiheku, ~etvrtom mjesecu koptskegodine. (el-Haride en-Nefise, str.16. u prenosu iz Historija c rkve od Josabija el-Kajsarija u prijevodu odel-Kums Markos Davud, Kairo bez datuma izdanja.) Me|utim, jedan muslimanski istra‘iva~, egipatskiprofesor Muhammed Izzet et-Tahtavi u svojoj knjizi En-Nasr anijjetu we-l-islam dokazuje da je Mesijinoro|enje bilo u ljetnom periodu i da ono nikako nije moglo biti u zimu. Ono je moglo biti ili u mjesecuaugustu ili septembru, a nikako 25. decembra kako tvrde zapadnoevropski kr{}ani, niti u januaru,kako tvrde isto~ni kr{}ani. Ovo svoje mi{ljenje temelji na nepobitnim dokazima koje preuzima iz izjava samih kr{}anskih u~enjaka. Ovdje }emo prenijeti ukratko {ta on i oni o tome ka‘u. U svom Evan|eljuLuka o Mesijinom ro|enju navodi da su te iste no}i u mjestu u kome se Mesija rodio, pastiri podvedrim nebom ~uvali stoku kad im je:„Najedanput pristupio an|eo G ospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasjao, pa su se vrlo upla{ili. An|eoim je rekao: - Ne bojte se, jer vam evo donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod.Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.” (Luka 3,9-11)Spominjanje no}nih ~uvara govori o tome da je to vrijeme bilo pogodno za napasanje stoke, a to jemogu}e samo ljeti, jer u zimskom periodu u tim krajevima opada temperatura, naro~ito no}u. [tavi{e,brdovite krajeve Palestine zna i snijeg prekriti,pa nikakva napasanja stoke u tom periodu nije moglo

biti.Zbog ~ega se onda Mesijino ro|enje smje{ta u zimski period? Odgovor na ovo pitanje daje episkopBarenz koji ka‘e da se taj datum, 25. decembar, podudario sa datumom velike proslave koja se u Rimuorganizirala povodom nacionalnog paganskog praznika. Crkva nije mogla ukinuti ovaj praznik, negoga je prihvatila kao narodni praznik koji se od tada proslavlja kao crkveni praznik.Poslije dugogodi{njih rasprava, zapadni svijet je oko 300. godine 25. decembar prihvatio kao datumproslave Isusovog ro|enja. Ovo mi{ljenje episkopa Barenza prihvatila je Britanska EnciklopedijaChampers (Pogledaj o tome na 642. i 643. str. Britanske enciklopedije, 5. svezak, 15. izdanje). Kada sucrkveni oci 340. godine odlu~ili da obilje‘avaju i proslavljaju ovaj praznik, oni su s dozom velikemudrosti odabrali zimski solisticij, jer je on, kako smo ranije rekli, u to doba bio najpoznatiji praznik.Mi{ljenje da je Mesija ro|en u augustu ili septembru prihvatila je i enciklopedija Champers. Za

ovakvo mi{ljenje opredijelio se i dr. D‘on D. Ever u svojoj knjizi Leksikon Svetog pisma, pod rije~i:„godina”. Profesor Bek, jedan od komentatora Svetog pisma, tako|e isklju~uje mogu}nost da je Mesija mogao biti ro|en 25. decembra. Oni koji poput prof. Beka smatraju da je Mesija ro|en u augustu iliseptembru odre|uju to kao 8. godine p.n.e., a raspe}e odre|uju da je bilo u srijedu, 34. godine n.e11. Ovako kazuje i Kur ’ a n ^asni kad govori da je Merjemi, nakon {to je rodila Mesiha, bilo nare|eno da zatrese palmino stablo kako bi je posule datule svje‘e. Tako|e joj je bilo nare|eno da se napije sa potoka koji je tekao pored palme12. Po{to u zimskom periodu nema ni datula svje‘ih na palmi, nitipotoka, oni su se mogli na}i samo u ljetnom periodu.7. SREDINA U KOJO J JE @IVIO MESIJAMesija je ro|en kao Jevrej. Odrastao je u jevrejskoj sredini iz koje je, kako znamo, naslijedio elemente

duhovne i vjerske kulture. Kr{}anstvo se u po~etku, van Palestine, pro{irilo prvenstveno zahvaljuju}iJevrejima. Prema tome Isa, a.s., je ro|en i odrastao u sredini u kojoj su ljudi bili, prije svega,

10 El-Akkad, Hajatu-l-Mesih, str.82-85. Ibn el-Batrik potvr|uje da je Mesija ro|en u 42. godini iza Augusta Cezara, {to odgovara 33. godini iza kralja Heroda u Palestini (et-Tarihu-l-med‘muu, str.89.)

11 Muhammed Izzet et-Tahtawi, en-Nasranijjetu we-l-islam, Kairo 1407./1987. god. str.241-244

12 Prethodni izvor



www.islamski.com

www.islamski.com

15

preokupirani vjerskim pitanjima. Pojavio se u sredini koja je o~ekivala da se desi neko ~udo koje }e teljude u~initi vladarima na Zemlji. Glavna preokupacija svih vjerovjesnika tog vremena koji supotjecali iz Galileje, bila je najava njegovog skorog dolaska i ostvarenje o~ekivane nade. Izgleda da jeovakva klima doprinijela da Isa, a.s., po~ne obznanjivati svoju misiju. Kad ju je obznanio, on jezapravo samo obnovio lanac vjerovjesnika samo iz reda Izrael}ana koji je bio prekinut nakon povratka Jevreja iz babilonskog izgnanstva. Prije njega karike ovog lanca poku{ali su spojiti drugi vjerovjesnici,me|u kojima je bio i Ivan Krstitelj (Jahja, a.s.)13. 8. POMAZANICI ME\U IZRAEL]ANIMAMesija (Isa, sin Merjemin) nije bio prvi pomazanik me|u Izrael}anima. I prije njega bilo je vi{epomazanika, ali je on bio najpoznatiji i najve}i me|u njima. Pod pojmom pomazanik podrazumijeva seda neki od vjerovjesnika poma‘e svetim uljem nekoga. Na ovo se ukazuje na vi{e mjesta u jevrejskimsvetim knjigama. Jedan od takvih slu~ajeva je onaj kad je Bog naredio Musau da poma‘e svoga brata Haruna. To je isto uradio i Samuel (jedan od izraelskih vjerovjesnika) sa [aulom (Samuel I 9,15-16 i24-26). Samuel je, tako|er, pomazao Davida (Samuel I 16,12-13). Prije nego {to je Ilija uzdignut na nebo on je pomazao svoga u~enika, kasnijeg vjerovjesnika Ho{ea. ^ak je i perzijski kralj Kir pomazanod strane Jevreja, kada su sa njim stupili u vezu, za vrijeme babilonskog izgnanstva. Oni su mupomogli da porazi Babilon. Kir im ovo nije zaboravio, pa ih je nakon pobjede vratio u Palestinu. Ovo

Kirovo dobro Jevreji nisu zaboravili, zbog ~ega su ga smatrali svojim pomazanikom. Ovo treba shvatitiu smislu da su ga cijenili, uva‘avali i prema njemu se odnosili kao {to su se odnosili prema svojimvjerovjesnicima, ili tome sli~no. Na kraju, napokon je do{ao Mesija (Isa, a.s.) kao najve}i pomazanikkoji se pojavio me|u Izrael}anima, i ako ga Jevreji ne priznaju, nego ga odbacuju sve do danas. Oni suo~ekivali Mesiju kral ja koji }e im uspostaviti kral jevstvo i njime vladati a Mesija je li~no izjavio da nijekralj. Ostavimo ovo za neku drugu priliku, o ~emu }emo govoriti kada na to do|e red u ovoj knjizi, ipo~nimo sa izlaganjem o Mesijinom ‘ivotu.ZNA^AJNIJI DATUMI U KR[]ANSKOJ HISTORIJI- August Cezar, 27. god. p.n.e. - 14. god. n.e.- Herod Veliki, 37. god p.n.e. - 4. god.p.n.e.- Mesijino ro|enje, 8 - 6. god. p.n.e.- Smrt Heroda Velikog 4. god. p.n.e.

- Herod Antipa, vladao oblasti Galileje od 4. god. p.n.e. do 39.god. n.e.- Herod Filip, vladao Batanejom od 4. god. p.n.e. do 34. god n.e.- Herod Arhelaj, vladao Judejom, Samarejom i Idumejom od 4. god.p.n.e. do 6. god n.e.- Kajfa, vrhovni jevrejski sve}enik od 18. do 36. god. n.e.- Ilija (Iljas, a.s.) sin Zaharija (Zekerijja, a.s.) po~eo krstiti 28. god. n.e.- Poncije Pilat, od 26. do 36. god n.e.- Navodno Mesijino raspe}e, 29. ili 33. god n.e.- Pavlovo preobra}anje u k r{}anstvo 34. ili 35. god n.e.- Pavle po~inje djelovati kao misionar kr{}anstva 35. god n.e.- Herod Agripa I, vladao Judejom od 41. do 44. god. n.e.- Glad u Palestini 46. do 48. god. n.e.- Smrt Heroda Agripe I, 44. god. n.e.- Prvo Pavlovo putovanje u ulozi misionara k r{}anstva, 47. god. n.e.- Prvi crkveni koncil u Jeruzalemu 49. (?) god. n.e.- Tiberije Aleksandar , vladao Judejom od 46. do 48. god. n.e.- Antonije Felix, preuzeo pri jesto Judeje 52. god.

13 [arl D‘inejber, el-Mesihijjetu, ne{‘etuha we tetawuruha, arapski prijevod od Abdulhalima Mahmuda, Daru-l-Mearif, Kairo, bezdatuma izdanja, str.40,42,47 i 48



www.islamski.com

www.islamski.com

16

- Pavlovo hap{enje i zatvaranje (u Kajsarij ji u Palestini) 59. do 61. god. n.e.- Pavlovo putovanje u Rim 61. do 62. god- Smrt Mesijinog brata Jakova, brata Gospodnjeg 62. god. n.e.- Petrova i Pavlova smrt u Rimu 64. i 65. god.- Pobuna Jevreja protiv Rimljana 66. do 70. god.- Pad Jeruzalema i njegovo raza ranje od strane Rimljana 70. god.- Razar anje Je ruzalema i njegovo ponovno podizanje pod imenom „Ilija Kapitolija, 135. god.”

DRUGO POGLAVLJE

MESIJINA BIOGRAFIJA

1.MESIJA I NJEGOVO PORIJEKLOBilo bi normalno o~ekivati da pisari evan|elja, kad govore o biografiji Mesije, koga smatraju Bogom iSinom Bo‘ijim, i ne spominju ne{to {to se zove Mesijino porijeklo, jer pravi Bog nema rodoslovlja.Ovako bar govori zdrav razum, istina i stvarnost. Zdrav razum, dakle, govori da Bog nije kao ~ovjek,da se On ne mo‘e porediti sa svojim stvorenjima, te da On nije nikome i ni~emu sli~an. Historijska stvarnost ne dopu{ta mogu}nost da autenti~ne knjige bilo koga vjerovjesnika mogu govoriti o ne~emu{to se zove Bo‘ije porijeklo. Ja ovdje spominjem izraz „historijska realnost”, ne zato {to on ovdje ima posebnu te‘inu, ve} da bi iscrpili sve eventualne mogu}nosti. Dakle, logika (sud razuma) i historijska stvarnost isklju~uju mogu}nost da istinski Bog mo‘e imati svoje porijeklo. Me|utim, sa la‘nim,izmi{ljenim bogovima, stvari ne moraju stajati ovako. Ho}u re}i da je kod njih upravo obrnuto, tj.imaju svoje porijeklo, o~eve, djedove itd. Ni ovo, tako|er, nije van zdrave pameti i historijskestvarnosti... Dakle, sa logikom i historijskom realno{}u se ne kosi da la‘ni bogovi poput Kisre, Cezara,Lata ili Hubela, mogu imati svoje o~eve, djedove, porodice i sl. Sve ovo zdrav razum mo‘e pr ihvatiti, a historijska stvarnost potvrditi. Tako kurej{ijski prvaci dolaze i pitaju poslanika islama, Muhammed,

a.s.: „Navedi nam rodoslovlje svoga Gospodara?” tj. reci nam njegovu lozu iz koje potje~e. Postupili suovako jer su ranije ve} bili navikli da svojim bo‘anstvima daju rodoslovlje. Kakav je bio odgovor Poslanika, a.s. Bo‘iji Poslanik, s.a.v.s., li~no im nije odgovorio, nego je odgovor dao Uzvi{eni Allahobjavljuju}i Kur ’ an koji se ~ita i u njemu rije~i:Reci: On je Allah - Jedan! Allah je uto~i{te svakom! Nije rodio i ro|en nije, i niko Mu ravan nije! (El-Ihlas, 1-4) Prema tome, Uzvi{eni Allah nije nikoga rodio i nije ro|en. Nema druga i niko Mu ravan nije. On jepravi i istinski Bog. [to se ti~e la‘nih bogova, sa njima stvari druga~ije stoje. Njih je u Mesijino doba bilo veoma mnogo. Rimljani su imali mnogo la‘nih bogova. Grci tako|er. I jedni i drugi su u Mesijinodoba bili na sceni svjetske pozornice. Rimska vlast i dr‘ava prostirala se, ne samo na prostorima Palestine, nego i u drugim krajevima Bliskog istoka. ^ak je i Egipat ulazio u sastav prostranogRimskog Carstva. Gr~ka kultu ra, filozofija, i pagansko u~enje, sa svim onim {to je ona sa sobom nosila,od jezika do ba{tine, naslije|ene od Helena i stopljene u duhovne vrijednosti Istoka, a naro~ito jevrejske vjerske sekte, bila je sna‘no prisutna u Palestini i van nje. Ovo se mo‘e re}i i za Perziju koja je imala svoja bo‘anstva svjetla i mraka, Babilon, Mezopotamiju i Egipat. Sve ove zemlje imale susvoja bo‘anstva i paganska vjerska u~enja o njima. Sastavlja~i evan|elja svakako su bili upoznati sa svim ovim kretanjima i atmosferom koja je vladala u njihovom okru‘enju. Zasigurno se mo‘e tvrditida su bili upoznati i sa rodoslovljem tamo{njih bo‘anstava i najr azli~itijih kultova. Zbog svega ovog,oni su, dok su pisali svoja evan|elja i Mesijinu biografiju, bili pod sna‘nim utjecajem sredine u kojoj su



www.islamski.com

www.islamski.com

17

‘ivjeli i djelovali. U knjige koje su sastavljali unijeli su mnogo natruha iz pomenutih paganskih u~enja iobi~aja. Jedna od takvih stvari je bilo i Mesijino rodoslovlje. Normalno je o~ekivati da sastavlja~ievan|elja, ukoliko Mesiju smatraju bogom, i ne pote‘u ovo pitanje. To {to je navelo neke od njih(Mateja i Luku) da daju opis Mesijinog rodoslovlja, zapravo i nije ni{ta drugo do skriveno, potajnovjerovanje da je on samo ~ovjek, a ne bog. Druga dvojica, Marko i Ivan uop}e ne govore o Mesijinomrodoslovlju, o ~emu }emo detaljnije, govoriti, kad budemo govorili o svakom evan|elju, zasebno.Me|utim, ovdje ‘elimo naglasiti da su Matej i Luka, prilikom opisa Mesijinog rodoslovlja, napravilikatastrofalne gre{ke, koje govore da su bili ili totalno neupu}eni u ono o ~emu pi{u, ili neodgovorni. Bezobzira o ~emu se ovdje radi nepoznavanju ili neodgovornosti, mo‘e se re}i da se to nije smjelo dogoditi,pogotovu kad se radi o ovako va‘nim stvarima. Kad se govori o porijeklu ~ovjeka, bilo kog ~ovjeka,mora se biti precizno i odgovorno i bez ikakvih neslaganja. Tako se npr. ka‘e: „Taj i taj, sin toga i toga,unuk toga i toga itd. sve do posljednjeg pretka od koga se izvodi porijeklo.” Me|utim, Sveti Matej ilionaj koji je napisao Evan|elje pod njegovim imenom, kao i Sveti Luka, ili onaj ko je pod njegovimimenom napisao Evan|elje, nedopustivo se mnogo me|usobno mimoilaze i proturje~e kad govore oMesijinom rodoslovlju. [ta svaki od njih o ovome ka‘e? Matej zapo~inje svoje Evan|elje sljede}im rije~ima: „Djetinjstvo obe}anog Mesije Isusa Krista...”Isusovo ljudsko pori jeklo

1. Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova:2. „Abraham rodi Izaka, Izak rodi Jakova, Jakov rodi Judu i bra}u njegovu.” Ovako nastavlja sve do pred kraj rodoslovlja, gdje ka‘e:16 . „Jako14v rodi Josipa, mu‘a Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist.”Od Abrahama do Davida je ~etrnaest koljena, od Davida do protjerivanja u Babilon ~etrnaest i odprotjerivanja u Babilon do Mesije ~etrnaest koljena. Me|utim Luka na po~etku svog Evan|elja izostavlja opis Mesijinog rodoslovlja i spominje ga tek u Drugom poglavlju kod pri~a o Mariji. Nakonpri~e o njoj on govori o Isusovom kr{tenju od strane Ivana Krstitelja (Jahja, a.s.) u rijeci Jordan,nakon ~ega je Isus po~eo obznanjivati svoju misiju. Samo na ovom mjestu Luka govori o njegovomrodoslovlju i ka‘e:„Isusu je na po~etku njegova djelovanja bilo otprilike trideset godina, a bija{e, kako se dr‘alo -

sin Josipov, sin Helijev, Matatov, Levijev...”On tako nastavlja sve do Abrahama (Ibrahima, a.s.). Pore|enjem rodoslovlja koja navode Matej iLuka dolazi se do zaklju~ka da su im se potkrale gre{ke koje mo‘e uo~iti i obi~ni ~italac, bez ikakveprethodne upu}enosti u ovu oblast. Rodoslovlje porijekla po Lukinom evan|elju ide preko Davidova sina Natana, za r azliku od Mateja, po kome ono ide preko Davidova sina Salamona.- Matej ka‘e da je Josip Drvodjelja Jakovljev sin, dok Luka tvrdi da je on Helijev sin.- Matej, dalje, ka‘e da su Mesijini preci od Davida pa do babilonskog progonstva bili ugledni vladari,dok Luka ka‘e da nisu bili ni vladari ni poznati, izuzimaju}i Davida i Natana.- Matej ka‘e da je Salatiel Jehonijev sin (jedan od predaka u lozi Mesijinog rodoslovlja), dok Luka ka‘e da je on Nerijev sin.- Matej ka‘e da je Abijud Zerubebelov sin, dok Luka ka‘e da se on zvao Rezin. Do ovakvih gre{aka jedo{lo i pored toga {to su imena Zerubebelovih sinova ve} bila napisana u Trinaestom poglavlju Prveknjige Ljetopisa (jedna od jevrejskih knjiga) gdje me|u njegovim sinovima nema onih sa imenima Abijud i Rezin.- Matej ka‘e da izme|u Davida i Mesije ima {esnaest koljena, dok Luka ka‘e da je izme|u njih dvojice~etrdeset i jedno koljeno.

14 Ovdje se ne misli na Jakuba, oca Jusuf, a.s., nego na Jakova, oca Josipa Drvodjelje, mu‘a Mesijine majke Marije



www.islamski.com

www.islamski.com

18

- Ostalo je da jo{ ka‘emo da ~ovjek ~ije su rodoslovlje dali, uop}e nije Mesija nego Josip Drvodjelja.Ovo je jedna velika, ako ne i najve}a gre{ka, koju su napravili navode}i lozu Mesijinog rodoslovlja. Na po~etku je nagla{eno da se daje rodoslovlje Mesije, a na kraju se uspostavilo da se, zapravo, radi oJosipu Drvodjelji, Marijinom mu‘u. Zar neka gre{ka mo‘e biti fatalnija od ove? Nikakvo seopravdanje ne nalazi ni u tvrdnji da se na ovaj na~in ‘eljelo izbje}i da se spomene Marijino ime, jer jenavodno to bilo sramota. Kakva bi to bila sramota, kad su je svi Jevreji poznavali i u mnogo slu~ajeva optu‘ivali za nemoral, jer je bez mu‘a rodila Mesiju. Zar neka uvreda pominjanjem njenog imena,mo‘e biti te‘a od ove?! Ko ‘eli da se upozna sa jo{ nekim detaljima i prigovorima, preporu~ujemo muda pro~ita Prvu knjigu Ljetopisa, jednu od svetih jevrejskih knjiga koja je {tampana u okviru Starogzavjeta. Tamo se mo‘e na}i jo{ prigovora. Zbog gore navedenog jasno se vidi zbog ~ega se ni Matejeva ni Lukina verzija Mesijinog rodoslovlja, ne mo‘e prihvatiti kao ispravna, jer one jedna druguisklju~uju. Dakle, ako bi se jedna uzela kao ta~na, druga bi bila neta~na 15. 2. KO JE MARIJA, MESIJINA MAJKA?Ona je k}i Imranova, uglednog i u~enog ~ovjeka me|u Izraeli}anima. Umro je ostaviv{i iza sebemalodobnu djevoj~icu o kojoj se neko trebao brinuti. Brigu o njoj preuzeo je Zaharija, mu‘ njene tetkepo majci, Elizabete. Kad god bi Zaharija (Zekerijjah, a.s.) u{ao u njenu }eliju u hramu kod nje bi, zato{to je bila bogobojazna i ~estita, na{ao hranu. O tome govori i Kur ’ a n ~asni u suri Ali Imran gdje se

ka‘e:Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom ..., do i kad meleki reko{e : O Merjema, tebe je Allah odabrao i ~istom stvorio i boljom od svih ‘ena na svijetu u~inio. (Ali ‘Imran, 33-43) 3. MER JEM DOBIJA VIJEST DA ] E ROD ITI ISAAOvo joj je saop}eno preko meleka D‘ibrila koji ju je nadahnuo, nakon ~ega je zanijela Mesiju Isaa.D‘ibril joj je, tako|er, nagovjestio da }e on biti vi|en i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahubliskih, da }e govoriti ljudima u kolijevci, a i kao odrastao, i biti ~estit....i pou~iti ga pismu i mudrosti iTevratu i Ind‘ilu. tj. da }e on biti radosna vijest i Bo‘iji znak ljudima o Allahovoj svemo}i i milosti.Me|utim, kr{}anske knjige govore da je an|eo, kada je Mariji saop}io vijest da }e zanijeti Mesiju,rekao da }e se on zvati Isus, Sin Bo‘iji, da }e mu njegov Gospodar dati prijesto njegovog pretka Davida, da }e vladati Jakovljevim potomstvom, da njegovoj vlasti ne}e biti kraja, te da je Elizabeta,Zaharijeva ‘ena, u {estom mjesecu trudno}e. Ovdje se da primijetiti da jedino Luka Mesiju naziva nadimcima koje d rugi ne spominju, poput „Sinom Svevi{njeg }e se zvati”, „Dijete koje }e{ roditi SinomBo‘ijim }e se zvati” i „kome }e dati Davidov prijesto”16. Da se jo{ primijetiti da pomenuti Luka nije bioMesijin u~enik, da ne spada me|u dvanaestoricu apostola, nego je ~ovjek koji je kasno primiokr{}anstvo i postao jedan od Pavlovih u~enika, koji ni sam nije nikada vidio Mesiju. Prema tome, oviizrazi su li~no Lukin proizvod. U~inio je to da bi do~arao i uljep{ao Mesijinu pojavu, iako mu to ninajmanje nije bilo potrebno. Histori~ari koji se bave izu~avanjem Mesijinog ‘ivota u vezi sa ovimnadimcima imaju svoje prigovore u koje spada:Prvo, Mesiji nije prili~ilo da sjedi na Davidovom prijestolju, jer vjerovjesnik Jeremija (jedan od

izraelskih vjerovjesnika ~ije ime nosi i jedna knjiga Starog zavjeta, koju Jevreji i kr{}ani smatr ajusvetim) ka‘e da mu je Gospod rekao da Joakin Judin kralj ne}e zasjesti na Davidov prijesto. Kod Luke

15 Tako|er, preporu~ujemo knjigu el-Mesihu fi mesadiri-l-Akaid el-mesihijeti od ing. Ahmeda Abdulwehhaba, izdana u Kairu 1978.god. str 78-83 i knjigu Kasasu-l-Enbijai od rahmetli Abdul wehhaba, izdanu u Kairu 1956. god. str.374

16 Mnogo je njih koji su i prije Mesije nazvani ovim nadimkom. Me|u onima koje spominju jevrejske knjige su [aul koga jepomazao Samuel svetim uljem, zatim David, Ho{ea...Pogledaj u: Samuel I 24,6,9,15-16,16,12-13 i Kraljevi I 19,15-17. Kao {to smogovorili o Mesijinom vremenu.



www.islamski.com

www.islamski.com

19

se Joakinovo ime navodi, u donekle iskrivljenom obliku, kao Elijakim.Drugo, Mesija zaista i nije zasjeo na Davidov prijesto. Desilo se upravo obrnuto, da je Mesija od straneJevreja bio maltretiran i pretu~en, kad im ga je Pilat izru~io. [to se ti~e njegovog nadimka „SinSvevi{njeg” za njega se mo‘e re}i da je pozajmljen iz nadimka koji je Zaharije (Zekerijja a.s.) daosvom sinu Iliji(Iljas, a.s.): „A ti }e{ dje~a~e vjerovjesnikom Svevi{njeg biti.” Luka je ove rije~i iskrivio ipripisao (Sin Svevi{njeg) u korist Mesijinu kako bi ga svijet zami{ljao i prihvatio kao Boga, Sina Bo‘ijeg. Iz samih Ivanovih rije~i razumije se da je Mesija bje‘ao od svoga naroda kad su ga htjelipostaviti i proglasiti za kralja. Kad bi navedena Lukina verzija kojim slu~ajem bila ta~na, postavlja sepitanje kako je mogao bje‘ati od ne~ega zbog ~ega ga je Bog poslao? Nepobitno se zna da on nije kaokralj vladao ni jednog jedinog dana, a kamoli vje~no. O trudno}i i poro|aju govore dvojica sastavljava~a evan|elja, Matej i Luka. Ovdje primje}ujemo da kr{}anske knjige pre{utkuju Isaovoobra}anje ljudima dok je jo{, kao novoro|en~e, bio u kolijevci, slu~aj sa palmom, ugonjenje Merjeme ula‘ od strane svijeta ... O ovome Kur ’ an govori, a evan|elja pre{utkuju. Za{to? Na to Uzvi{eni dajeodgovor u sljede}im ri je~ima:A dobar dio onoga ~ime su bili opominjani izostavljaju. (El-Ma’ide, 13) Jevreji su Merjem optu‘ivali za blud. O tome govori Kur ’ an kad ka‘e:I zbog nevjerovanja njihova i zbog izno{enja te{kih optu‘bi protiv Merjeme... (En-Nisa’, 156).

Evan|elja ovo sve pre{utkuju. Za{to? Je li zato {to su Jevreji bili odgojeni i u~tivi?! Ili, da li su onipovjerovali Merjemi da istinu govori kada je rekla da Mesiju donosi od D‘ibrila? Ipak, evan|elja, svetekr{}anske knjige navode jednu pri~u koja daje odgovor na njihovo pobijanje da je Mesija govorioljudima, dok je jo{ bio u kolijevci, {to Kur ’ an navodi, a evan|elja pre{utkuju. Ova pri~a kazuje da jeMesijina majka, nakon {to ga je rodila i nakon {to joj je istekao period babina, u pratnji Josipa Drvodjelje odnijela dje~aka u Jeruzalem, da bi u Hramu prinijela ‘rtvu. Tamo se ona susrela sa sve}enikom [imunom koji je jo{ od ranije imao bo‘ansko nadahnu}e i kome je Duh Sveti objavio da ne}e vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju Gospodnjeg. Potaknut od Duha Svetog ovaj ~ovjek je do{ao uhram upravo kad su roditelji nosili djete{ce Isusa da izvr{e na njemu propis Zakona. Tada ga je uzeo uruke, zahvalio Bogu, unio u Hram i detaljno opisao ko }e i {ta ovaj d je~ak biti.To je isto uradila i proro~ica Ana, Marijina majka. (Pogledaj: Luka, 2,26-29). Ovdje se postavlja

pitanje. Ako je to ta~no, za{to [imun nije kazao Jevrejima (iz kojih je i sam potjecao) da se O~ekivaniMesija ve} rodio, kako bi ga kad poraste mogli slijediti? Ovo je odgovor kr{}anima koji pobijajuKur ’ an kad govori da je Mesija govorio, dok je jo{ kao dijete bio u kolijevci, kad ka‘u:„Za{to u njega nisu vjerovali Jevreji, ili za{to barem ne posvjedo~e?”Odgovor na ovo pitanje je isti kao i na prvo. U Lukinom evan|elju se ka‘e da je Mesija osunne}en

osmi dan po ro|enju po jevrejskim propisima.4. MAGI I ISUSJedino Matej od sve ~etvorice sastavljava~a evan|elja spominje pri~u o magima i Isusu. Kratki sadr‘ajove pri~e sastoji se u tome da su trojica maga sa Istoka promatrali nebeske zvijezde i da su primjetili jednu koja jako sja i koja se kre}e. Oni su je po~eli pratiti i idu}i za njom, ona ih je dovela do

Jeruzalema.Tamo su pitali gdje je jevrejski kralj. Kad je za to ~uo Herod, upla{io se i o tome se po~eoraspitivati kod sve}enika. Oni su mu ispri~ali da }e se jevrejski kralj roditi u Betlehemu, pa je Herodpozvao mage, upitao ih zbog ~ega su do{li i kada im se ukazala zvijezda. Oni su mu ispri~ali da sa sobom nose poklone za novoro|enog dje~aka, budu}eg kralja. Herod im je naredio da po|u uBetlehem, da prona|u dijete i da ga o tome obavijeste, kako bi i on oti{ao i poklonio mu se. Kada sumagi saslu{ali kralja uputili su se u Betlehem, tamo prona{li dijete, poklonili mu se i uru~ili poklone.Boje}i se da Herod ne u~ini ne{to ru‘no dje~aku, na svom povratku nisu navratili kod kralja, nego suse drugim putem vratili u svoju zemlju. Kada je za ovo ~uo Herod, vidio je da je izigran, pa je naredioda se sva novoro|en~ad u Betlehemu poubijaju. Ibn Batrik ka‘e da je njihov dolazak bio dvije godne



www.islamski.com

www.islamski.com

20

nakon Mesijinog ro|enja, jer je to bilo u trideset petoj godini vladavine kralja Heroda, a Mesija jero|en u t rideset i tre}oj godini njegove vladavine17. O~ito je da se ovdje radi o potpuno izmi{ljenoj pri~i, jer kakve bi veze Mesija mogao imati sa magima koji su obo‘avali vatru? Da se ovaj doga|aj zaista zbio, na njega bi Luka, koji tvrdi da je svoje Evan|elje napisao sa krajnjom precizno{}u, sigurnoukazao. Dalje se postavlja pitanje kakav je bio stav Jevreja prema mladom kralju koga su toliko dugoi{~ekivali?! Za{to ga onda i Jevreji sa magima nisu posjetili? Drugi prigovor na ovu pri~u je da Mesija nije poslan magima. I na kraju, da je gornja pri~a istinita, Jevreji koji su pomno bilje‘ili Herodova zlodjela, sigurno bi zabilje‘ili i ubijanje djece18. 5. JOSIP I MARIJA SE SA MESIJOM SKLANJAJU U EGIPATI ovaj doga|aj spominje jedino Matej. Ukratko, ova pri~a kazuje da je Josipu Drvodjelji, nakon {to je

Herod naredio da se u Betlehemu pogube sva novoro|en~ad, u snu nare|eno da se sa dje~akom injegovom majkom skloni u Egipat. Oni su tamo ostali sve do Herodove smrti, kada je Josipu Drvodjeljiponovo nare|eno u snu da se sa dje~akom i njegovom majkom vrati ku}i. Me|utim, pisac knjige el-Far iku bejne-l-mahluki we-l-Haliki ovu pri~u smatra izmi{ljenom. (pogledaj istu na str.29. stavka C)6. ISUS RASPRAVLJA SA U^ENJACIMA NAKON POVRATKA U JUDEJU I NAPUNJENEDVANAESTE GODINE @IVOTAKada je Herod umro, Josipu se u snu pokazao an|eo Gospodnji i rekao mu:

Ustani, uzmi dijete i majku njegovu te idi u zemlju izraelsku, jer su umrli oni koji su htjeli ubitidijete. (Matej 2,20)Josip je uzeo dje~aka i Mariju i uputio se prema Judeji. Dje~ak je tada imao sedam godina. Kad sudo{li u Judeju i ~uli da tamo vlada Arhelaj, nakon smrti svoga oca Heroda, uputili su se u Galileju, gdjesu se nastanili u gradu zvanom Nazaret, jer su se bojali da ostanu u Judeji. Kada je dje~ak napuniodvanaest godina, Josip je sa Marijom i dje~akom oti{ao u Jeruzalem da se, po propisima objavljenim uMojsijevoj knjizi, poklone i pomole. Kada su zavr{ili sa molitvom vidjeli su da se dje~ak negdje izgubio,pa su pomislili da se sa njihovim ro|acima vratio u Galileju. Me|utim, kada su se vratili u Galilejutamo ga nisu zatekli, pa su se ponovo vratili u Jeruzalem da ga tamo tra‘e. Nakon tri dana traganja prona{li su ga u Hramu kako sa u~enjacima raspravlja o vjerozakonu. Svijet mu se ~udio kako kaomalodoban i nepismen dje~ak postavlja takva pitanja. Kada ga je na{la, majka ga je izgrdila {to je bez

njene i Josipove dozvole ostao u Jeruzalemu. Nakon toga nastanili su se u Nazaretu gdje je bio pokorani poslu{an prema njima dvoma. Ovdje primje}ujemo da su se u Jeruzalem uputili poslije Josipova sna u kome im je to nare|eno, da poslije saznanja da je Herodov sin Arhelaj pruzeo vlast, napusteJeruzalem i upute se prema Nazaretu itd... Ovdje se postavlja pitanje, kako je mogu}e da an|eo Josipuu snu naredi da idu u Judeju, tj. Jeruzalem, kad je njom vladao Arhelaj od koga su se bojali? Za{to im,onda, an|eo nije naredio da se direktno upute u Nazaret? Nijedno od evan|elja, nakon ovog doga|aja o Mesijinom ‘ivotu ni{ta ne govori, sve do njegove dvadeset i devete godine ‘ivota. Gdje je, onda, Isusproveo ovaj dugi period od sedamnaest godina? Neki evropski istra‘iva~i smatraju da je on u ovomperiodu putovao u Indiju radi izu~avanja budizma i da je, kad se otuda vratio, po~eo obznanjivatisvoju misiju, jer se njegovo u~enje o isposni{tvu, ~i{}enju du{e od grijeha i zla u potpunosti podudara sa u~enjem budizma. Oni dalje ka‘u da je Mesija u pogledu podsticanja na dare‘ljivost i uzvra}anjedobrim, kako prijateljima, tako i neprijateljima, oti{ao dalje i od samog Bude. Ovo je sve {to evropskiistra‘iva~i ka‘u o njegovom odsustvu u trajanju od sedamnaest godina.7. KAKO JE PO^ELA MESIJINA MISIJAKur ’ an ne govori kako i kada je Mesija po~eo obznanjivati svoju misiju. Me|utim, sastavlja~i

17 Ibn el-Batrik, Kitabu-l-Med‘mui str.89-90.

18 El-Ferku bejne-l-mahluki we-l-Haliki, str.30



www.islamski.com

www.islamski.com

21

evan|elja kazuju da je Ivan Krstitelj (Jahja, a.s.) neko vrijeme proveo u pustinji ‘ive}i asketskim‘ivotom, poslije ~ega se pojavio na obali rijeke Jordan, propovjedaju}i kr{tenje u znak obra}anja za opro{tenje od grijeha. Ljudi su mu dolazili i on ih je krstio u rijeci Jordan najavljuju}i im dolazak„carstva nebeskog”. Jevreji iz Jeruzalema su mu poslali neke sve}enike koji su ga pitali da li je on Ilija ?Odgovorio je da nije. Zatim su ga pitali da li je Mesija, pa je odgovorio da nije. Onda su ga pitali da li je on (obe}ani) prorok. Kad je rekao da ni to nije rekli su mu: „Pa ko si onda i za{to krsti{ ljude kadnisi ni Ilija, ni Mesija ni obe}ani prorok?” Insistirali su da im ka‘e. Rekao je: „Ja sam glas onog kojivi~e u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze. Neka krivudavi putevi postanu pravi, jer se pribli‘io dolazak carstva nebeskog”.(Ove rije~i su bile pozajmljene iz tre}eg stiha ~etrdesetogpoglavlja knjige proroka Izaije.) Evan|elja kazuju da je Mesija do{ao Ivanu, da ga je on krstio uJo rdanu. Kada je iza{ao iz vode, vidio je Duha Bo‘ijega kako se u liku goluba spustio na njega govore}imu:„Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” Nakon toga on je postio ~etrdeset dana u pustinjini{ta ne jedu}i niti piju}i. Kada je na kraju posta osjetio glad bio je isku{an od napasnika koji mu jepri{ao i rekao:„Ako si zaista Sin Bo‘iji, naredi da ovo kamenje postane kruh.” On je odgovorio:„Pisano je: Ne ‘ivi ~ovjek samo od kruha, nego o svakoj rije~i koja iza|e iz usta Bo‘ijih.” Zatim ga je

|avo zaustavio na vrhu hrama i rekao mu: „Ako si zaista sin Bo‘iji, baci se dolje, jer je pisano: Naredit }e svojim an|elima za tebe da te nose na rukama, da ne bi gdje nogom udario o kamen.” Isus mu jeodgovorio:„Tako|er je pisano: Ne ku{aj Gospodara, Boga svojega!” Onda ga je |avao odveo na jednu visokuplaninu, pokazao mu kraljevstva ovog svijeta i njihov rasko{, pa mu rekao:„Sve }u ti ovo dati ako padne{ ni~ice te mi se pokloni{.” Rekao mu je Isus:„Odstupi, sotono, jer je pisano: Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedino slu‘i!” Tada ga jenapustio |avao, a pristupili an|eli. Nakon toga Mesija je saznao da je Ivan ubijen pa se povukao uGalileju. Napustio je Nazaret i nastanio se Kafarnaumu. Od toga ~asa Isus je po~eo propovjedati:„Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!” Tada je imao trideset godina. (Pogledaj, Matej 4, Marko1, Luka 3 i 4, Ivan 1)

Oko ovog doga|aja Barnaba u svome Evan|elju ka‘e da je Mesija, kada je imao trideset godina, oti{aona Maslinsku goru sa svojom majkom da bere masline. Kada su u podne stigli, do{ao mu je an|eo i daoknjigu koju je Isus pojeo. U tom momentu sve je spoznao. Od toga dana Isus se rastao sa svojommajkom i po~eo propovijedati svoju misiju.Pri~a koju prenose sastavlja~i evan|elja o tome da ga je |avo htio isku{ati i njegove rije~i: „Ako sizaista Sin Bo‘iji..., navodi nas na to da se zapitamo19 da li je Isus prije toga nekada rekao da je on SinBo‘iji? Ako jeste kada je to bilo i kako? Drugo pitanje koje se ovdje postavlja je: Za{to }e ga isku{avat i|avo kad je on po njihovom vjerovanju bog?! Jo{ ne{to: Za{to je Isus pre{utao kad su oni sotoni reklida on mo‘e to i to?!8. MESIJA I EVAN\ELJEEvan|elje je rije~ Gr~kog porijekla i ona zna~i „radosna vijest”. Mnogo je dokaza da je Uzvi{eni AllahMesiji, zaista, objavio Ind‘il (evan|elje). U njemu je bila uputa, svjetlo i poziv Jevrejima da se vrateAllahu i da samo Njega obo‘avaju. U njemu im je bila data nagovijest doga|aja koji }e se tek dogoditi inagovije{ten skori dolazak vremena u kome }e im Allah poslati obe}anog vjerovjesnika sa novimvjerozakonom, poput onoga koji je dat Musau. U njemu je bio njegov opis i opis njegovih sljedbenika.Gdje se danas nalazi Ind‘il koji je bio dat Mesiji a koji Kur ’ an spominje na vi{e mjesta od kojih i:

19 Ovdje se treba zapitati: Jevreji su Ivana pitali da nije jedan od tri osobe: Ilija, Mesija, ili poslanik. Ko je taj o~ekivani poslanik?Mi odgovaramo: Na{ vjerovjesnik Muhammed, a.s.



www.islamski.com

www.islamski.com

22

Elif - Lam - Mim. Allah je - nema boga osim Njega, @ivi i Vje~ni! Tevrat i Ind‘il objavio jo{ prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koji rastavljaju istinu od neistine. (Ali ‘Imran,1-4) I pou~it }e ga pismu i mudrosti i Tevratu i Ind‘ilu. (Ali ‘Imran 48) O sljedbenici knjige, za{to se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Ind‘il nisu objavljeni

poslije njega? Zar ne shvatate? (Ali ‘Imran 65)

Pogledaj, tako|er, {ta se o ovome ka‘e u suri El-Ma ’ ide aje ti 46,47,66,68,110, zatim u 157 ajetu su reEl-A ’ raf, 111 ajetu sure Et-Tewbe, 29 ajetu sure El-Feth i 27 ajetu sure El-Hadid. Gdje je onda evan|elje koje je donio Mesija i koje spominje Kur ’ an? Gdje je evan|elje koje je Mesija predaosvojim u~enicima i naredio im da ga {ire me|u ljudima? Njega danas nema.Postoje samo pri~e koje supisali njegovi u~enici i oni koji to nisu bili. ^ak su i te pri~e pretrpjele mnogobrojna iskrivljavanja,dodavanja i oduzimanja.Kao dokaz da je Mesija donio svoje evan|elje i da je jedino to postojalo,a da drugih nije bilo, mogu nam kao argument poslu‘iti navodi iz Pavlovih poslanica, zvani~no prihva}enihod crkve, a koje iznosi prof. Abdulwehhab en-Ned‘d‘ar . Pogledaj {ta se u njima ka‘e:1. „Bog kojem svom du{om svojom slu‘im nagovje{}uje evan|elje njegova Sina, svjedok mi jeda vas se neprestano svaki put sje}am u svojim molitvama.”(Rimljanima 1,9)Pod ri je~ima „njegova Sina” misli na Isusa. Ovo ukazuje da je Mesija imao svoje Evan|elje20 2. „Ako li je zastrta na{a Radosna vijest, zastrta je onima koji propadaju.” (Korin}anima II, 4,3) 83%-13. „S njim {aljemo i brata ~ije zasluge u propovjedanju Radosne vijesti poznate po svimcrkvama.” (Korin}anima II, 8,18) 4. „^ujem da se tako brzo odme}ete od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prije|ete na drugo „evan|elje.” Tog drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju ikoji ‘ele izvrnuti Kristovo evan|elje.” (Gala}anima 1,6-7) 5. „Ali kad sam vidio da ne idu pravo prema istini evan|elja...” do kraja stiha (Gala}anima 2,14)6. „Ali, bra}o, ‘elim da vi znate da je moj polo‘aj veoma mnogo pripomogao {irenju Radosnevijesti. Oni koji su potaknuti ljubavi propovjedaju jer znaju da sam postavljen za odbranuRadosne vijesti.” (Filipljanima 1,12 i 16)Iz gore navedenog iskaza se razumije da je nekada postojalo Evan|elje i da je Pavle bio zadu‘en za njegovo ~uvanje. Svakako da ovo evan|elje o kome se ovdje govori, nije ni jedno od ~etiri dana{nja. Izgornjeg iskaza se tako|er vidi da je evan|elju prijetila opasnost, da ga je bilo potrebno ~uvati.

U dvadeset sedmom stihu, prvog poglavlja svoje poslanice Filipljanima, Pavle ih savjetuje: „Samo sevladaj te dostojno Kristove Radosne vijesti!”7. „Tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samoRadosnu vijest Bo‘iju nego i svoj ‘ivot.” (Solunjanima I, 2,8)U ovoj poslanici tako|er se ka‘e:„A poslasmo svoga brata i suradnika Bo‘ijega u Kristovoj Radosnoj vijesti - Timoteja...”(Solunjanima I, 3,2).

8. „Koji }e se osvetiti onima koji ne}e da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti ona{em Gospodinu Isusu. Oni }e biti ka‘njeni vje~nom propa{}u.” (Solunjanima II, 1,8-9).9. „koja su suglasna s Radosnom vijesti i slave bla’enog Boga koja je meni povjerena.” (TimotejuI, 1,11)10. „Sje}aj se Isusa Krista koji je ustao od mrtvih, ro|en od Davidova potomstva! Tako to u~i

20 Pomenuti Pavle je bio misionar kr{}anstva poslije Mesije.Poslao je vi{e poslanica u razne krajeve. Me|u njima su i poslaniceKorin}anima, Gala}anima, Filipljanima, Solunjanima, Timoteju. U daljem tekstu ove knjige op{irnije }emo govoriti o ovimnjegovim poslanicama.



www.islamski.com

www.islamski.com

23

moja Radosna vijest.” (Timoteju II, 2,8)Iz svega navedenog se vidi da je Mesija, Isa, sin Merjemin, svojim sljedbenicima ostavio Ind‘il, ali ga jesvijet vremenom napustio, usljed ~ega se zagubio. Kasnije je svijet po~eo slijediti knjige od kojih suneke napisali Mesijini u~enici, a neke u~enici njegovih u~enika, ili ~ak oni koji su jo{ kasnije iza njihdo{li.Tako se broj napisanih evan|elja popeo na brojku preko stotinu. Iz navedenih Pavlovih rije~i smovidjeli da su sastavlja~i novih evan|elja po~eli mijenjati njegov sadr‘aj. Pored ovoga je poznato da crkva nije prihvatila ona evan|elja koja joj se nisu dopadala, a prihvatila je ~etiri poznata evan|elja,iako u sebi nose:1. Prekinut lanac predaje,2. Nedovoljno podataka o stvarnom sastavlja~u, prevodiocu, stepenu autenti~nosti, vjerskojpodobnosti, ta~nosti itd.Ovome treba dodati da je zbog me|usobne isklju~ivosti ovih evan|elja, te{ko utvrditi {ta je u njima ta~no, a {ta nije21 9. SA KAKVIM JE ZADATKOM DO[AO MESIJA?Cilj Mesijine misije bio je sljede}i: Da odvrati Jevreje od grijeha, nedozvoljenih stvari, iskrivljavanja Bo‘ijeg zakona, od odustajanja da ~ine dobro i odvra}aju od zla, nevjerovanja u du{u i duhovne stvari

itd. Tako su oni npr. zabranjivali svaku vrstu rada subotom, pa makar to bila i dobra djela. Mesija im jerekao da to nije bio cilj zabrane rada subotom. U to je spadalo njihovo nasilno otimanje imetka podizgovorom zakletve i sl. {to im je Mesija tako|er osporio, zatim uvo|enje trgovine u Hram i pretvaranjeovog svetog mjesta u pijacu. Zbog ovoga ih je Mesija o{tro prekorio i ispreturao im stolove za mijenjanjenovca koje su bili postavili na ulazu u Hram. Oni su, zatim, Musaov vjerozakon tuma~ili po rije~ima, a nepo smislu, na {to su najstro‘e prisiljavali obi~an svijet, dok ih se istovremeno nisu pridr‘avali sve}enici,pisari i farizeji. Bilo je jo{ mnogo drugih iskrivljenih shvatanja vjere. Najte‘e od svega ovoga je bilo to {tooni nisu priznavali du{u, niti bilo {ta duhovno, nego su bili ogrezli u pohlepi za imetkom i njegovomobo‘avanju do te mjere, da se nisu ustru~avali od ~injenja najte‘ih grijeha i zlo~ina, na putu njegovogsticanja. Mesija je ‘elio da ih vrati na pravi put i da im uka‘e na njihove zablude, podsje}aju}i ih da postoji drugi svijet, pro‘ivljenje i du{a. On im je na tom putu pru‘ao materijalne dokaze i argumente,

kroz pokazivanje ~uda (mu ’ d‘iza) za vrijeme rasp rava koje je sa njima vodio. Saduceji, iako sugovorili smireno, bili su najuporniji u nijekanju pro‘ivljenja, nasuprot Farizeja, koji su u postavljanjupitanja i raspravama sa Mesijom, bili bu~ni. Pored toga, u to doba, postojalo je mnogo pisara,sve}enika i njihovih pomaga~a. Prvi su bili nagomilali ogromno bogatstvo prepisuju}i vjerske knjige za svoje bogate klijente, a drugi, kao sluge, spali na nezavidan polo‘aj mijenjaju}i i iskrivljuju}i vjeru ispu{taju}i se na ovosvjetske ni{tavnosti. Pored ovoga postojao je ogromni jaz izme|u njihovih rije~i idjela, o ~emu govore i evan|elja, a da i ne govorimo o njihovoj sklonosti da se laktaju oko prvog mjesta na skupovima, da im se obra}a pa‘nja prilikom pozdravljanja, susreta na ulici i pijaci. Pred svijetomsu se pretvarali u pokajnike, namjerno otezali molitvu, istovremeno se dr‘e}i nadmeno, obilaze}i ku}eudovica i sl.10. ISAOVA, A.S., ^UDA (MU ’ D@ IZE)Kur ’ an spominje sljede}a Mesijina ~uda:1. Da je kao dijete u kolijevci govorio kao odrastao ~ovjek:On }e govoriti ljudima jo{ u kolijevci, a i kao odrastao, i bit }e ~estit. (Ali ‘Imran, 46) I do|e ona s njim porodici svojoj, nose}i ga. O Merjemo - reko{e oni - u~inila si ne{to ne~uveno! Ej ti, koja u ~ednosti li~i{ Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica. A ona im na njega pokaza: - kako da govorimo djetetu u be{ici? - reko{e. „Ja sam

21 Abdulwehhab En-Ned‘d‘ar, Kasasu-l-Enbija‘, Kairo, ~etvrto izdanje, 1956. god. str.391.



www.islamski.com

www.islamski.com

24

Allahov rob - ono re~e, - meni }e On Knjigu dati i vjerovjesnikom me u~initi. (Merjem, 29- 30) 2. Da je od gline ne{to poput ptice pravio, {to je, kad bi u njega puhnuo, Bo‘ijom voljom pravompticom postajalo,3. Da je iscijelio slijepca koji se slijep rodio,4. Da je lije~io gubavce, bolest koja je me|u Jevrejima bila mnogo ra{irena. Ova bolest im je pravila mnogo problema, {to smo spomenuli kad smo govorili o vjerozakonu kod Jevreja.Ova ~uda se u Kur ’ anu spominju u sljede}im rije~ima Uzvi{enog: Kad Allah rekne: - O Isa, sineMerjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj, kada sam te D‘ibrilompomogao, pa si s ljudima, u be{ici i kao zreo mu‘, razgovarao, i kad sam te pismenosti imud rosti i Tevratu i Ind‘ilu nau~io, i kad si voljom Mojom, od blata ne{to poput pticenapravio i u nju udahnuo i kad je ona, voljom Mojom, postala ptica, i kad si voljomMojom, od ro|enja slijepca i gubavca iscijelio, i kad si voljom Mojom, mrtva dizao...(El-Ma ’ ide, 110)5. Da je ljudima kazivao {ta da jedu i u svojim ku}ama gomilaju, na {to ukazuje sljede}i kur ’ anski ajet u kome Uzvi{eni ka‘e:

I kazat }u vam {ta da jedete i {ta u domovima svojim gomilate. (Ali ‘Imran, 49) 6. Da je ljudima spu{tao sofru s neba, sa koje je jeo on i njegovo dru{tvo, na {to ukazuju rije~iUzvi{enog:Isa, sin Merjemin, re~e: - O Allahu, Gospodaru na{, spusti nam s neba trpezu da nam bude

praznik, i prvim od nas i onima kasnijim, ~udo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj i najbolji! (El-Ma’ide, 114) U kr{}anskim knjigama spominju se sljede}a ~uda:1. Iscjeljenje slijepca i gubavca,2. pro‘ivljenje mrtvaca,3. istjerivanje |avola iz ljudi,

4. gubljenje iz vida,5. smirivanje talasa uzburkanog mora kada je sa nekim svojim bio na la|i na Tiberijskom jezeru,6. Hodanje po vodi,7. Uve}avanje male koli~ine hrane da bi je bilo dovoljno za njegovu dr u‘inu,8. pretvaranje vode u vino (to je bilo njegovo prvo ~udo),Trojica su mrtvaca koje je Mesija pro‘ivio. To su:1. Mrtvac ispra}en na nosilima u gradu Nainu. Ovaj mrtvac je bio sin jedinac majke udovice. (Luka 7,11-16)2. K}erka nadstojnika jevrejske sinagoge za koju je, prije nego {to ju je o‘ivio, rekao da spava. (Marko5,21-43, Matej 9,24).3. Lazar, brat Marije Magdalene i sestre joj Marte. Lazar i njegove sestre su bili prisni prijatelji

Mesije. (Ivan 11,1-44).Prije svih ovih ~uda, bilo je ~udo njegova ra|anja samo od majke, bez oca. Ovakvo ro|enje nazivaju„djevi~anskim”. Iz gore navedenih ~uda moglo bi se re}i da se ona mogu podijeliti u dvije grupe:1. Ro|enje od majke djevice i2. Druga ~uda.Pored ovog, u evan|elju se susre}u rije~i i izrazi koji se pripisuju Mesiji da ih je on rekao kao {to su:„O~e moj koji si na nebu” i sl. Na osnovu ove tri stvari kr{}ani u Mesiju vjeruju kao u Boga Sina.Me|utim, to je zabluda o kojoj }emo govoriti na vi{e mjesta u ovoj knjizi. A sada }emo ne{to vi{e re}i o



www.islamski.com

www.islamski.com

25

prilikama u kojima su se pomenuta ~uda desila. ^uda koja kr{}ani ubrajaju u bo‘ansku mo} Mesije,poput pro‘ivljenja mrtvaca i hodanje po vodi, ve} su od ranije poznata kod Ilije i Ho{ea, dvojice jevrejskih vjerovjesnika. Spomen o tome nalazi se i u jevrejskim svetim knjigama u koje, poredJevreja, vjeruju i kr{}ani. O tome }emo govoriti kasnije.Pro~itaj pri~u o iscjeljenju gubavca (Matej 8,2 i Luka 5,12). Zatim, pogledaj pri~u o iscjeljenju uzete(paralizirane) osobe u Mateju 8,5. Ovaj slu~aj Luka navodi u verziji koja se ne sla‘e sa Matejevom, jer po Luki Mesiju za iscjeljenje bolesnika mole izraelske poglavice, dok Matej ka‘e da je to bio stotnik.Ivan, koji tako|er navodi ovaj slu~aj ka‘e da je bolesnik bio sin kraljevog sluge. Matej navodi pri~u osti{avanju uzburkanih morskih talasa. (Matej 8,23) Izgonjenje |avola iz dvojice opsjednutih spominjese u Mateju 8,28-34. Matej ka‘e da su Mesiju dvojica ludaka susrela u mjestu zvanom Gadara, dokMarko i Luka, koji tako|er spominju ovaj slu~aj, ka‘u da je to bilo u mjestu Gerasa. Oni jo{ ka‘u da nisu bila dva nego samo jedan bolesnik. U pri~i o iscjeljenju uzetog se ka‘e da je bolesnik Mesijidonesen u postelji. (Matej 9,1-3) Ovu pri~u spominju Marko i Luka s tim {to Marko ka‘e da se to desilou Kafarnaumu, a Matej i Luka ne spominju ime mjesta. Matej ka‘e da je bolesnik koji je le‘ao upostelji donesen Mesiji, Luka da mu je u krevetu spu{ten, a Marko da mu se zbog mno{tva svijeta nijemoglo pri}i, pa je skinut krov na ku}i i kroz otvor spu{tan na mjesto gdje je bio Mesija. Pogledaj, dalje,pri~u o uskrsnu}u umrle djevoj~ice (Marko 9,18-26). U pri~i se ka‘e da je djevoj~ica bila k}er nekog

poglavara, da je Mesija, kad je do{ao u njegovu ku}u, iz ku}e istjerao okupljeni svijet i rekao da djevoj~ica nije umrla, nego da spava. Na to su mu se okupljeni nasmijali, pa ih je istjerao iz ku}e, uzeodjevoj~icu za ruku i ona je ustala. Marko ovu pri~u prenosi u ne{to druga~ijoj verziji. On ka‘e da djevoj~ica nije bila mrtva, nego na umoru i da je to bila k}er nadstojnika sinagoge po imenu Jair.Mesija je vijest o njenoj smrti ~uo dok je svijetu govorio na jednom skupu. Luka ovu pri~u bilje‘i poMarkovoj verziji. Matej, dalje, navodi pri~u o iscjeljenju dvojice slijepaca (Matej 9,27-31). U njoj stojida je Mesija iscijelio dvojicu slijepaca.Marko, tako|er, govori o ovoj pri~i i ka‘e da je Mesija slijepca iscijelio dok je bio na putu iz Jerihona.On tako|er ka‘e da se radilo o jednom, a ne o dva slijepca i da mu je ime bilo Bartimej, sin Timejev(Marko 10,46-52). Markova verzija pri~e se djelimi~no poklapa sa onom koju prenosi Luka (Luka 18,35-43). Luka se sla‘e sa Markom da je slijepac iscijeljen i ka‘e da je Mesija pljunuo na zemlju,

pljuva~ku zamjesio sa zemljom, time pomazao slijepca po o~ima i rekao mu da ode i da se umije na izvoru. Kada je slijepac oti{ao i umio se, progledao je. Matej dalje navodi pri~u o pove}avanju hranekada se od pet kruhova i dvije ribe zasitilo pet hiljada ljudi, osim ‘ena i djece. (Matej 14,13-21). Ovupri~u navode i ostali sastavlja~i evan|elja uz neke manje nepodudarnosti. Matej i dalje spominje pri~uo Mesijinom hodanju po vodi. (Matej 14, 22-33) Ovu pri~u, sa izmjenom nekih detalja, navode Markoi Ivan, dok je Luka izostavlja. Matej dalje navodi pri~u o dijalogu Mesijinom sa ‘enom Kenanejkom ika‘e:83%-2„Isus izi|e odande i krenu u tirsku i sidonsku okolicu. Najedanput, ‘ena Kenanejka, koja do|e iz tog kraja, povika: „Smiluj mi se Gospodine, Sine Davidov! K}er mi vrlo mu~i zli duh.”Ali joj on ne uzvrati ni jedne rije~i. Na to mu se pribli‘i{e u~enici i zamoli{e ga: „Udovolji joj jer

vi~e za nama.” On odgovori: „Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Aliona do|e, pade pred njim ni~ice i re~e: „Gospodine pomozi mi!” On joj odgovori: „Nije pravooduzeti kruh djeci i baciti ga psi}ima.” „Jest, Gospodine! - doda ona - jer i psi}i jedu mrvice {topadaju sa stola njihovih gospodara.” Na to joj re~e Isus: „O ‘eno, velika je tvoja vjera. Neka tibude kako ‘eli{!” Istoga ~asa ozdravi njena k}i.” (Matej 15,21-28) Evan|elja prenose jo{ pri~a o iscijeljenju slijepaca, gubavaca i bolesnika. Me|utim, postoje dva doga|aja koja zaslu‘uju da se na njima zastane i da im se posveti posebna pa‘nja, jer se u njima, potvrdnji Mesijinih sljedbenika, navodno, govori o njegovoj bo‘anstvenosti. Ta dva doga|aja su ustvari



www.islamski.com

www.islamski.com

26

pri~e o:1. Isusovom proklinjanju neplodne smokve.U njoj se, naime, govori da je Mesija pro{ao pored stabla smokve na putu, i po{to je bio gladan pri{ao joj, pru‘io ruku prema njoj da ubere njene plodove, ali na njoj nije na{ao ni{ta, osim li{}a. Tada joj jerekao: „Nikada vi{e na tebi ne bilo roda!” Na to se smokva s mjesta osu{ila.Sva ~etiri evan|elja spominju ovu pri~u uz neka neslaganja u detaljima (Matej 21,18-22). Ovdje se

postavlja pitanje: Kako on „kao Bog” nije znao da na smokvi nema plodova? Drugo, kako on „kao

Bog” po njihovom vjerovanju nije svojim ~udima dao da na smokvi bude plodova? Tre}e, kakav jegrijeh stabla smokve {to joj je Mesija pri{ao kad na njoj nije bilo plodova? Kako su njegovi sljedbenicipred ovakvim pitanjima, koja se name}u sama po sebi, mogli zatvoriti o~i?2. Isus uskrisuje Lazar a.U ovoj pri~i govori se o Mesijinom pro‘ivljenju svoga ljubljenog prijatelja Lazara, ~etiri dana nakon

{to je umro i ukopan. Kada je Lazar umro Mesija je bio izvan sela Betanije u kome je Lazar ‘ivio. Ovo je bilo u blizini Jeruzalema. Mesija je u to vrijeme bio oti{ao u okolna sela da tamo propagira svojumisiju. Lazar je imao dvije sestre Martu i Mariju Magdalenu. Isus je ljubio Martu, njenu sestru Mari jui brata im Lazara, a i oni su njega ljubili. Kada je do{ao nadomak Betanije, prema Mesiji je potr~ala Marta sa svojom sestrom Marijom, koja je do{la ne{to kasnije i rekla: „Da si bio ovdje, na{ brat ne bi

umro!” Tada su se njih dvije rasplakale. To se i njega te{ko dojmilo pa je i on po~eo da pla~e. Onda jesa njima oti{ao do groba i zastao u gu‘vi koju je napravio svijet. Svakako su ovdje bile Marija i Marta u pro~elju. Tada je Isus podigao o~i i rekao:„O~e, zahvaljujem ti {to si me usli{ao. Ja sam znao da me uvijek usli{ava{, ali ovo rekoh radiovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao.” Rekav{i to, viknu jakim glasom: - Lazareizi|i - Pokojnik izi|e, obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu bija{e zamotanoru~nikom. Isus naredi:- Razve‘ite ga i pustite ga da ide!”Ova pri~a nalazi se u Ivanovom evan|elju. (Ivan 11,1-44). Ovdje bi trebalo napomenuti, da bi svakionaj ko vjeruje u Mesiju trebao ovo pro~itati nekoliko puta, ba{ ovu verziju, naro~ito onaj dio kad jeon digao ruke i upro o~i prema nebu, mole}i Boga, nazivaju}i ga Ocem i rekao: „Ja sam znao da meuvjek usli{ava{, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao.” Ovo je

otvoreno priznanje iz njegovih usta da je on poslanik i da stvar pro‘ivljenja nije u njegovim rukama direktno, nego u Bo‘ijim, kome se obratio molbom. Ako nije tako za{to on sam nije p ro‘ivio Lazara, neupiru}i svoj pogled prema nebu i ne mole}i Boga? Zatim se postavlja i drugo pitanje: Za{to je plakao ipotresao se kad je vidio kako pla~u i ‘ale Lazarove sestre? Za{to, kad Bog ne pla~e i ne uzbu|uje se?!Ako ka‘emo da je plakao onim svojim ljudskim dijelom u sebi, postavlja se pitanje: Za{to onaj Bo‘ijidio u njemu, nije savladao onaj ljudski, kakav je slu~aj kod pobo‘nih i odva‘nih ljudi? Da ne govorimoo melekima i savr{enim stvorenjima. Donosimo pregled Mesijinih ~uda i mjesta gdje se ona uevan|eljima nalaze, kako bi se moglo obratiti na njih. Ovdje treba imati na umu neslaganja uevan|eljima oko ovih ~uda, iako su njihovi sastavlja~i vjerovali da pi{u svete knjige.TABELA MESIJINIH ^UDA SPOMENUTIH U EVAN\ELJIMA

^UDO

MATEJ MARKO LUKA IVAN

1. Ozdravljenje gubavca 8,1-4 1,40-45 5,12-15 -

2. Ozdravljenje stotnikova sluge8,5-13 - 7,1-10 4,46-52

3. Ozdravljenjeu Petrovoj ku}i8,14-16 1,29-31 4,38-39 -

4. Ozdravljenje opsjednutih8,16-17 - - -

5. Opsjednuti iz Gadare- Opsjednuti iz Gerase

8,28-34-

-5,2-20

-8,27-34

--

6. Sti{avanje oluje na moru8,23-27 4,35-41 8,22-25 -



www.islamski.com

www.islamski.com

27

7. Ozdravljenje uzetog- Ozdravljenje uzetog

9,2-8-

-2,2-7

-5,18-25

5,7-9-

8. Ozdravljenje bolesne ‘ene i uskrisenje Jairove k}eri- Uskrsnu}e mladi}a iz Naina

9,18-25

-

5,22-43

-

-

7,11-15

-

-

9. Ozdravljenje bolesne ‘ene- Isus uskrisuje Lazara

9,19-22-

5,25-29-

8,43-48-

-11,1-44

10. Ozdravljenje u subotu12,10-13 3,1-5 6,6-11 -

11. S Isusovim dolaskom pada sotonino kraljevstvo 12,22-37 - 11,14-23 -

12. Isus ~udesno nahrani 5000 ljudi14,15-21 6,35-44 9,12-17 6,1-13

13. Isus ~udesno nahrani 4000 ljudi15,32-39 8,1-9 - -

14. Isus ide po vodi14,22-34 6,45-52 - 6,16-21

15. Kenanejka 15,21-28 7,25-29 - -

16. Preobra‘enje17,1-5 9,3-8 9,28-36 -

17. Isus pretvara vodu u vino- - - 2,1-12

18. Dva jerihonska slijepca - Jerihonski slijepac- Ozdravljenje slijepca iz Betsaide- Isus ozdravlja slijepca od ro|enja

20,29-34---

-10,46-52 8,22-26

-

----

---9,1-7

19. Propovijed i ~udo u sinagogi u Kafarnaumu- Ozdravljenje padavi~ara - Prijelaz u Kafarnaum, Izgon |avola

-

--

1,21-28

9,17-21-

-

-4,31-37

-

--

20. Isus proklinje neplodnu smokvu- 11,12-14 - -

21 .Prvi u~enici- - 5,1-11 -

22 .Ozdravljenje zgr~ene ‘ene u subotu

Ovo su samo neki primjeri neslaganja evan|elja oko Mesijinih ~uda.11. PR IMJERI KAKO JE BOG I PRIJE MESIJE NEKIM LJUD IMA DAVAO SVOJA ÛDA - KR[]ANIOVE LJUD E I N JIHOVA ÛDA PRIZNAJU ALI IM NE PRIPISU JU BO@ANSTVENOST, KAO [TO JESLUÂJ SA MESIJOM

Postoje i drugi ljudi kojima je Bog pokazao svoja ~uda, poput onih koja je pokazao preko Mesije.Me|u njima su neka vi{a od onih koja su pokazana preko Mesije. Ova ~uda drugih ljudi kr{}anipriznaju, jer su spomenuta u svetim knjigama Izrael}ana, a ove knjige kr{}ani priznaju i vjeruju unjih. Me|utim, za ove ljude oni ipak ne ka‘u da su bili bogovi, kako to tvrde za Mesiju.Za{to onda izme|u njih prave razliku? Navest }emo primjere koji to potvr|uju:1. ûdo ro|enja bez ocaU jevrejskim svetim knjigama kao i u Kur ’ a nu (ali }emo se ovdje zadr‘ati samo na jevrejskim

knjigama, jer u njih kr{}ani vjeruju) se navodi da je Adam, otac ~ovje~anstva, ro|en i bez oca i bezmajke.Za{to onda i za njega ne tvrde da je bog? Oni ka‘u da je Adam pogrije{io. Onda im se postavlja pitanje, za{to ga nisu obo‘avali dok nije pogrije{io? Zatim postoji i Eva, koja je na kraju krajeva,ro|ena bez oca. Postoji jo{ jedan ~ovjek za koga kr{}anske knjige tvrde da je ro|en i bez oca i bezmajke. To je Melkisedek, kralj sve}enik. Ipak, kr{}ani ga zbog takvog ro|enja ne smatraju bogom.Za{to? Istina koju treba da znaju kr{}ani u vezi sa Mesijom je, da je njegovo ro|enje bez oca do{lo da uvjeri Jevreje koji nisu vjerovali u postojanje du{e i koji su priznavali samo materiju. Zato je Mesija do{ao na ovakav na~in na svijet, da bi im se dokazalo da je mogu}e ro|enje i bez oca i bez uobi~ajenogodnosa (mu{karca i ‘ene), ne bi li se vratili na pravi put. Hazreti Hawwa, majka ~ovje~anstva, na svijet je do{la bez majke. O tome govore jevrejske svete knjige i ka‘u da ju je Bog stvorio od Adamovogrebra. Kr{}ani vjeruju u jevrejske svete knjige pa prema tome i u ovaj na~in stvaranja, koji je jo{



www.islamski.com

www.islamski.com

28

kompliciraniji od Mesijinog.2. Bezgrije{no za~e}e djevica bez mu{karc aMesijina majka, Marija nije bila jedina ‘ena koja je rodila dijete a da je mu{karac nije ni dotakao.Takvih slu~ajeva je bilo vi{e, a neki se de{avaju i u na{e dana{nje vrijeme. Jedan od takvih slu~ajeva upro{losti spominje se u Izaijinoj knjizi, jednoj od jevrejskih svetih knjiga. U njoj se ka‘e:„Evo, za~et }e djevica i roditi sina, i nadjenut }e mu ime Emanuel.” (Izaija, I, 7,14)Komentatori Starog zavjeta smatraju da se ovo predskazanje obistinilo u doba vladavine bezbo‘nog judejskog kralja Ahaza kada je jedna djevica rodila, a nakon toga se udala. Kr{}ani, pak smatraju da se ovo predskazanje odnosilo na Isusa Marijinog22 ali je prvo mi{ljenje vjerovatnije, jer Izaija upotrebljava rije~ „djevoj~ica”, a ne „djevica”.U svakom slu~aju, ra|anje djeteta od majke djevice ne zna~i da je dijete bog. Ako se pogleda umoderna nau~na saznanja, ona }e nam potvrditi, ne samo da postoji mogu}nost ovakvog za~e}a ira|anja, nego da se ovakvi slu~ajevi i de{avaju. Prije tridesetak godina poznati engleski ~asopis Lanset23 objavio je jednu studiju pod nazivom „Djevi~ansko razmno‘avanje kod sisavaca” u kome stoji:„Mogu}nost za~e}a kod ‘ene bez dospje}a makar i jedne kapi sperme u matericu je ne{to {to obi~ni~ovjek smatra nevjerovatnim. Me|utim, danas biolozi i stru~njaci za prou~avanje nasljednih osobina, iako je u pro{losti nau~na misao stajala na strani obi~nog ~ovjeka, ne isklju~uju ovu mogu}nost. O

nekim aspektima ovog problema pro{le sedmice je govorila dr. Helena Spirvej, profesor biologije na Londonskom univerzitetu u predavanju pod naslovom: „Za~e}e kod djevice”. Ovo predavanje jeprire|eno nakon {to se uo~ilo da su ‘enke nekih vrsta riba, koje su od izlijeganja bile izolirane odmu‘jaka, postale oplo|ene, nastavile se razmno‘avati i u ve}ini slu~ajeva izlijegati ‘ensko potomstvo.Razmno‘avanje putem samo ‘enke, bez mu‘jaka, kada se jaje samo po~ne dijeliti ili na neki drugina~in nadokna|ivati kromozome mu‘jaka (oblik dvopolnosti) veoma je rijetka pojava kod toplokrvnihki~menjaka. Me|utim, to je uobi~ajena pojava kod beski~menjaka. Proces podjele jaja{ca bezprisustva sperme mu‘jaka, zabilje‘en je kod ma~ke,24 lasice25 i u najnovije vrijeme kod nekih vrsta neoplo|enih ‘enki }urana 26 Razmno‘avanje samo od majke (‘enke) u punom smislu rije~i, gdje dobija potomstvo sposobno za samoprodukciju i normalan razvoj, mo‘e se posti}i kod sisavaca putemzamrzavanja kanala polnih }elija. Na ovaj na~in mo‘e se proizvesti jako veliki broj kuni}a bez

mu‘jaka. Imaju}i sve ovo u vidu, jo{ jednom moramo preispitati svoja saznanja o svemu ovome.Razmno‘avanje bez mu‘jaka je rijetko kod ki~menjaka, a mo‘da i kod sisavaca.”Britanski list Sundaz Bactorial u svome broju od 6. novembra 1955. godine osvrnuo se na predavanjedr. Helene Spirvej: „Za~e}e kod djevica” i nakon toga dobio nekoliko pisama od majki koje su tvrdileda su zatrudnjele na ovaj na~in i da mu{karac u tome ni u kakvom obliku nije imao udjela. Nakon toga pomenuti list je formirao jedan tim sastavljen od eminentnih stru~njaka, koji su pregledali neke od‘ena i izvr{ili potrebna ispitivanja. Ovaj tim stru~njaka dugo je ispitivao slu~aj jedne gospo|e po imenuImimari D‘ons i njene k}erke Monike koja je tada imala jedanaest godina. Za nju je njena majka tvrdila da ju je rodila bez odnosa sa bilo kojim mu{karcem u bilo kom obliku. Nakon {est mjeseciispitivanja, ovaj tim stru~njaka je podnio svoj izvje{taj u kome se ka‘e: „Izvr{ili smo sva mogu}a ispitivanja i primijenili sve poznate metode u nauci medicine. Nismo mogli dokazati da je bilo koji~ovjek, na bilo koji na~in imao u~e{}a u dolasku na svijet ove djevoj~ice. Svi dobijeni rezultati idu uprilog teorije o za~e}u i ro|enju od majke djevice. Kod djevoj~ice nismo mogli prona}i, u bilo komsmislu bilo ~ije tragove naslje|a, osim od njene majke. List Ahbaru-l-jeumi od 30.juna 1956. godine!

22 El-Kenzu-l-D‘elilu - fi tefsiri-l-ind‘il; Tefsiru-l-ind‘il, Matej poglavlje 9.23 Svezak za 1955. godinu24 Strass mann, E,o.omer. J.obstet.1959,58,237.25 Chang M.C. Amnat.rec. 1960,108,31.26 Otsen M.W. Mardsen, S.J. Scienc 1954,120,545.



www.islamski.com

www.islamski.com

29

Pokusi su, tako|er, potvrdili da se jaja{ce mo‘e aktivirati prirodnim i vje{ta~kim putem i tako otpo~etiproces za~e}a. Takav primjer zabilje‘en je kod ‘aba jo{ prije 45 godina, kada se izolirano jaje ‘enkeaktiviralo i nakon toga, bez sperme mu‘jaka formiralo plod. Ovakav slu~aj je sa ve}inombeski~menjaka, kao kod mrava npr. @enska polna }elija se mo‘e oploditi elektro ili mehani~kim putem,kako je jo{ davne 1912. godine tvrdio profesor Seferz, predsjednik Britanske akademije nauka 27 Godine 1978. agencija United Press objavila je sljede}u vijest: „Ju~e je na ostrvu Zelena glava jedna gospo|a rodila djevoj~icu koja je bila trudna. Ljekari su u prvi mah pomislili da se radi o nekoj vrstitumora u stomaku, ali je rentgenski snimak pokazao da se u njenom stomaku nalazi embrio star nekoliko mjeseci. Ljekari su se odlu~ili na hitnu operaciju i odstranili embrio iz njenog stomaka 28 kakobi spasili ‘ivot djevoj~ice. U vezi Mesijinog ro|enja od Djevice Marije, mnogo svijeta se ogrije{ilo. Nekiu to nisu povjerovali pa su o njoj iznosili „te{ke optu‘be”. Ovakve optu‘be i do dandanas odzvanjaju uevan|elju. U jednoj od polemika koju je mesija svojevremeno vodio sa Jevrejima, oni su mu rekli:„Mi nismo ro|eni iz preljube!” (Ivan 8,41).Drugi, pak, smatraju da je Isusovo ra|anje na ovako rijedak na~in, od majke djevice, znak bo‘anskeprirode u njemu, po kojoj se razlikuje od ostalih ljudi, uprkos tome {to je imao ljudski oblik. Izme|unijekanja da je Mesija ro|en na ovaj na~in, s jedne strane, i vjerovanja da je on bog, s druge strane,le‘i istina koja je ~ista kao suza i bez ikakvih nejasno}a. Svi oni koji istinski vjeruju u Boga svjedo~e:

Allahovo je carstvo nebesa i Zemlja. On stvara ono {to On ho}e. (A{-[ura, 49) Ako ne{to ho}emo, Mi samo za to reknemo: Budi - i ono bude. (En-Nahl, 40) 29 3. ûdo ozdravljenja bolesnika1. Musa, a.s., je izlije~io od kuge jednu grupu Jevreja. (Brojevi 16,46-49).2. Musa, a.s., je napravio zmiju od bakra i ostavio je na stup. Koga god bi ujela zmija i pogledao ovu{to ju je Musa napravio, ozdravio bi. (Brojevi 21,6-9).3. Vjerovjesnik Ho{ea lije~io je bolesne. (Kraljevi II 5,13-14).4. Vjerovjesnik Ho{ea lije~io je gubavce. (Kraljevi II 6,9-32).4. ûdo uve}avanja hran e1. Ilija, jedan od vjerovjesnika izraelskih u koga vjeruju i kr{}ani, uve}avao je hranu. Pored ovoga,njemu su gavrani jut rom i ve~eri donosili hljeb i meso. (Pogledaj pri~u o ovome u Kraljevi I 17,2-15).

2. Vjerovjesnik Elizej je tako|er uve}avao hranu (Kral jevi II 4,3-7 i 4,42-43).3. Vjerovjesnik Elizej je prokleo djecu koja su mu se rugala i govorila: „Hodi }elo! Hodi }elo!”, pa sena njih obazro, pogledao ih i prokleo u ime Jahvino. Na to su iza{la dva medvjeda iz {ume i rastrgala ~etrdeset i dvoje djece. (Kraljevi II 2,23-24)4. Elizej je tako|er prokleo svoga slugu Gehazi pa je na licu mjesta pobijelio i postao gubavac on injegovo potomstvo zauvijek. (Kraljevi II 5,15-27).5. Uzdizanje na nebo1. Idris, a.s., koji se u jevrejskim svetim knjigama spominje po imenom Henok uzdignut je na nebo.(Post 5,23-25).2. Ilija (Ilijas, a.s.) je tako|er uzdignut na nebo.

ûda koja je pokazivao Mesija, kako sam priznaje su od Boga, a ne od njega (Ivan 5,19 10,24-2514,12). To priznaje i Petar, najstariji Mesijin u~enik (Djela apostolska 2,22 10,34-38). Ima jo{ ne{toveoma va‘no. Mesija je sam nastojao da prikrije ~uda koja mu je davao Bog, boje}i se da njegov narodne zapadne u isku{enje pa da ne ka‘e da je on bog koji je do{ao s neba, jer se to, u ono vrijeme, lahkomoglo dogoditi. Pred nama su tekstovi iz kr{}anskih svetih knjiga koji ovo potvr|uju. O tome do koje

27 Iz knjige el-Ilmu we-l-Imranu od Fuada Sarufa, str.132.28 Novine el-D‘umhurijjetu od 9.marta 1978. godine29 Ahmed Abdulwehhab, en-Nubuwwetu we-l-Enbijau, str.65-67.



www.islamski.com

www.islamski.com

30

mjere je svijet bio podlo‘an isku{enjima i lutanju, najbolje govore i same kr{}anske knjige. Naime, onenam prenose da je svijet, vidjev{i kakva ~uda prave Pavle i Barnaba, najistaknutiji me|u kr{}anima,od kojih je prvi bio osniva~ kr{}anstva poslije Mesije, a drugi bliski u~enik, po~eo govoriti da jeBarnaba bog Zevs, a Pavle bog Hormus. Ovome su se Pavle i Barnaba o{tro usprotivili i jednomprilikom pocijepali svoju odje}u u znak protesta. (Usp. Djela apostolska 14,8-15). I po drugi put svijet opisuje Pavla kao boga (Djela apostolska 28,1-6). Svijet je ~ak i kralja Heroda bio spreman proglasitiza boga (Djela apostolska 12,21-24). Kao dokaz da je Mesija nastojao prikriti ~uda i zadovoljiti se samotime da mu ljudi vjeruju, mo‘emo navesti:1. Kada je pro‘ivio k}erku nadstojnika sinagoge prisutnima je rekao da o tome niko ne dozna. (Marko5,35-43; Luka 8,39-56).2. Kada je ozdravio gubavca rekao mu je da pazi i da o tome nikome ne govori. (Marko 1, 40-45; Matej8,1-4; Luka 5,12-14).3. Nakon ozdravljenja dvojice slijepaca zatra‘io je da o tome nikom ni{ta ne govore. (Matej 9,27-31;Marko 8,22-26).4. Nakon izgonjenja zlih duhova nije im dozvolio da govore, jer su ga prepoznali (Marko 1,32-34, Luka 4,40-41).12. ANALIZA MESIJINIH ^UDA

Isa, a.s.,,je ozdravio slijepca od ro|enja i gubavca. Iako je u vrijeme njegovog poslanstva lije~enje bilodosta napredno, Jevreji nisu uspijevali da izlije~e ovakve bolesnike. Zato im je Mesija pokazao ~uda ulije~enju. Vrijeme u kome je poslan Musa, a.s., bilo je poznato po razvijenom ~arobnja{tvu. Na{Vjerovjesnik je poslan u vrijeme u kojemu je govorni{tvo bilo na vrhuncu. Sva ta njihova ~uda su bila Bo‘ijom mo}i i nijedan od vjerovjesnika ih nije pripisao sebi li~no. Ni Musau ni Isau nije dat Sulejmanov prijesto koji je lebdio u zraku. Mu ’ d‘iza Kur ’ an a je umna mu ’ d‘iza i ujedno najve}e~udo na{eg vjerovjesnika. ^ulne mu ’ d‘ize su privremene, a umne t ra jne. Zahvaljuju}i nedosti‘nostiKur ’ ana uz Bo‘ijeg Poslanika, s.a.v.s., je, jo{ za njegova ‘ivota pristao veliki broj ljudi. Tako se s njimna oprosnom had‘d‘u okupilo 125.000 ljudi. Onih koji nisu bili na had‘d‘u bilo je jo{ vi{e. U tokudvadest pet narednih godina zastava islama vihorila se od Arapskog poluostrva do [panije na zapadu iSinda i Samarkanda na istoku. Evan|elje i druge kr{}anske knjige govore da su sve Mesijine mu ’ d‘ize

bile uzalud i da je u njega povjerovalo samo dvanaest u~enika, od kojih ga je jedan izdao i predao na raspe}e, a ostali su pobjegli. Na{ vjerovjesnik Muhammed, a.s., imao je vi{e ~uda od kojih }emospomenuti:1. u njegovim rukama Uzvi{enog su slavili pijesak i hrana,2. kamen ga je pozdravljao,3. sa njim je kamila govorila,4. nao~igled svijeta pred njim je zaplakala grana palme u njegovoj d‘amiji u Medini; sa njom jerazgovarao, a nakon toga ostavio na svoj minber,5. iz prstiju njegove ruke potekla je voda,6. dok je na otvorenom prostoru obavljao nu‘du, ispred njega su se sastavile dvije palme da bi ga zaklonile, a nakon toga se ponovo rastavile,7. kada je jedan beduin od njega zatra‘io da mu poka‘e ~udo, na njegov poziv ispred njega se stvorilostablo drveta i izgovorilo rije~i potvrde da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Bo‘iji rob iBo‘iji poslanik.8. sa jednim ~ovjekom je razgovarao vuk i najavio da }e se on Alejhisselam pojaviti.

9. Isra i Mi ’ rad‘,10. rascjepljenje mjeseca na njegovo pokazivanje prstom,11. svojim ashabima je jednom prilikom, dok su jeli meso od ovce, rekao da ne lome njene kosti. Kada su ru~ali i njeno meso pojeli,pro‘ivio je ovcu, naredio joj da ustane i ona je ustala.



www.islamski.com

www.islamski.com

31

Svi navedeni primjeri se spominju u vjerodostojnim hadiskim zbirkama. Svi primjeri ovih ~uda su ja~i jer se ne mogu tuma~iti, dok se za pro‘ivljenje mrtvaca, npr., mo‘e posumnjati da nije bio umro, negoda je bio u besvjesnom stanju.Ali kako se mo‘e prigovoriti kretanju stabla drveta, ili pla~u palmine grane? Na pitanje za{toMuhammed, a.s., nije pokazao ~udo pro‘ivljenja mrtvaca kao {to je to u~inio Isa, a.s., mo‘e seodgovoriti sljede}om konstatacijom. Isaovo pro‘ivljenje mrtvaca imalo je, poslije njega, za posljedicu jednu opasnu pojavu, po~eli su ga smatrati bZar je bilo mudro da se ponovo pojavi isto isku{enje poslije njega, a iza njega nema drugih poslanika koji bi ispravili iskrivljeno vjerovanje?13. KAKAV JE MESIJIN KRAJ?Po onome {to prenosi Kur ’ an o Mesijinom kraju, mo‘e se zaklju~iti da je on zagonetan, ali

istovremeno, i jednostavan, bez ikakvih zapleta. Kur ’ an obi~no, kad govori o poslanicima, kao i oonima koji to nisu, ne ulazi u detalje, jer je cilj da se iz pri~e uzme savjet i pouka. U tom smislu i samKur ’ an kazuje:U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’an nije izmi{ljena besjeda. (Jusuf, 111) Iz pri~e o Mesijinom kra ju koju Kur ’ an ukratko iznosi, vidi se da su Jevreji bili po~eli kovati lukave

intrige da ubiju Mesiju, me|utim, Allahovo odre|enje je bilo ja~e, i On im nije dopustio, niti da ga ubiju, niti da ga razapnu, nego je ubijen neko drugi, ko je li~io na Mesiju. Tako je Allah spasio Mesijuod njihovih spletki, uzdigao ga iznad njih, pa ga se tako nisu mogli domo}i. I ne samo to. Allah jeodredio da njegovi neprijatelji sve do Smaka svijeta budu ispod njegovih sljedbenika. O tome Kur ’ anka‘e:I u~init }u da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta...( Ali ‘Imran, 55).Kur ’ an odlu~no negira da je Mesija ubijen ili razapet pa ka‘e:A nisu ga ni ubili ni razapeli, ve} im se pri~inilo... (En-Nisa’ 157) Kur ’ an dalje govori da je Allah Isaa, a.s., sebi uzdigao i da mu je uzeo du{u. Ko je onda bio njemusli~an? Kur ’ an ne spominje njegovo ime. Kur’ a n, tako|er, ne govori o na~inu njegovog uzdizanja nismrti poslije toga, nego se samo zadovoljava ukazivanjem da su Jevreji smi{ljali plan za njegovoubistvo, da ih je Allah preduhitrio i spasio Mesiju. Me|utim, ostaje pitanje kako razumjeti rije~iUzvi{enog:I kada Allah re~e: O Isa, du{u }u ti uzeti k Sebi te uzdignuti i spasit }u te od nevjernika i u~init }u da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. (Ali ‘Imran, 55) [ta ovdje zna~i uzimanje du{e i uzdignu}e? Ovo je posebno va‘no razumjeti jer se uzdignu}e spominjeu jo{ jednom kontekstu koji glasi:I zbog njihovih rije~i:”Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika”... Anisu ga ni ubili ni raspeli, ve} im se pri~inilo. Oni koji su se o njemu u mi{ljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ni{ta pouzdano znali, samo su naga|ali; a sigurno je da ga nisu ubili, ve} ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar. (En-Nisa’ 157-158) Kao {to vidimo, uzdizanje se spominje dva puta, jednom u suri Ali ‘Imran, a drugi put u suri En-Nisa ’ . Muslimani vjeruju da je Allah Isaa, a.s,. uzdigao na nebo sa tijelom i du{om. Kao dokaz za ovonavode rije~i Uzvi{enog: i k Sebi te uzdignuti. Pored ovoga postoji i vi{e hadisa koji govore da je Mesija uzdignut na nebo sa du{om i tijelom, da je na nebu ‘iv i da }e se u ahiri zemanu spustiti na Zemlju iubiti Mesiju Ded‘d‘ala. Ovakvo razumijevanje nije obavezuju}e, u smislu da ako ga musliman neprihvata postaje nevjernik, nego je to samo nastojanje da razumije kur ’ anski tekst. Ako muslimanovakvo shvatan je slova Kur ’ ana pre{uti ili ne prihvati, to ne}e smetati njegovom vjerovanju. [to seti~e razumijevanja smrti, u smislu da Allah nije dopustio da se Jevreji domognu Mesije i da ga razapnu



www.islamski.com

www.islamski.com

32

i ubiju, nego ga je spasio i omogu}io mu da nastavi i dalje ‘ivjeti do odre|enog roka na Zemlji i da ga jenakon toga k Sebi uzdigao, i to je id‘tihad u shvatanju slova Kur ’ ana.Ko ovakvo razumijevanje ne prihvata, ono mu ne {teti u vjeri, jer nismo du ’ ni vjerovati vi{e nego {tood nas Kur ’ an t ra‘i. Me|utim, du‘ni smo ~vrsto vjerovati da Mesija nije ubijen, niti razapet, nego ga je Allah spasio od Jevreja i k Sebi uzdigao. Na koji je to na~in bilo mi to ta~no ne znamo, nego o tomeAllah najbolje zna. Ovo bi bilo ono {to nam o Mesijinom kraju ‘ivota ukratko govori Kur ’ a n. A sada }emo se ukratko upoznati kako o tome kazuju evan|elja. Kada su Jevreji vidjeli da Mesija pokazujesve vi{e ~uda, pobojali su se da za njim masovno ne krene svijet, pa se sastao starje{inski zbor naroda,glavari sve}eni~ki i knji‘evnici, da se dogovore {ta da urade sa Mesijom. Zaklju~ili su „da je bolje da umre jedan ~ovjek nego da propadne cio narod.”.Ovo su bile rije~i velikog sve}enika Kajfe koji je te godine bio predsjedavaju}i Velikog vije}a. Otkakosu okupljeni prihvatili ovo Kajfino mi{ljenje, po~eli su se dogovarati kako da ga ubiju. Isus se nije javno pojavljivao me|u Jevrejima, nego je oti{ao u jedno selo na rubu pustinje i tamo provodio dane.Kada se pribli‘io blagdan beskvasnih kruhova zvani Pasha, Isus se vratio u Jeruzalem da sa svojimu~enicima proslavi taj blagdan. Me|utim, u tajnosti su ve} bili skovani planovi za njegovo ubistvo.Me|u njegovih dvanaest u~enika zvanim apostolima, bio je jedan po imenu Juda Iskariotski koji je jo{od ranije sumnjao u njegovu istinitost i njegova ~uda i kolebao se; da li su to stvarno ~uda i li ~arolije?

Ovakve sumnje {irili su Jevreji i govorili da je Isus ~arobnjak i da je svoje ~arolije nau~io odEgip}ana 30 Pod utjecajem ovakvih pri~a Juda je posumnjao u Isusa, pa je, kada je ~uo da su Jevreji od Pilata dobili saglasnost za njegovo hap{enje kad god to za‘ele, li~no oti{ao u Kajfinu ku}u, i rekao mu da jeon jedan od njegovih u~enika i da }e mu pokazati gdje se Mesija nalazi. Kajfa se zbog ovoga iznenadio,ali mu je Juda objasnio da sumnja u Isusa i da ‘eli da ga isku{a, da vidi govori li istinu ili la‘e. Ovo jebio razlog zbog ~ega je do{ao da poka‘e gdje se Mesija skriva. Me|utim, Juda je za ovu uslugu tra‘ioda mu se plati, jer su u njegovom hap{enju Jevreji imali interesa, pa kad imaju oni, neka ima i on. Za vrijeme ove posjete Juda i Kajfa su se dogovorili da za ovu uslugu dobije trideset srebrenjaka. Izlaze}iod Kajfe Juda je obe}ao da }e se ponovo vratiti i Kajfi otkriti mjesto Isusovog sastanka sa u~enicima. Izaista, kada je Juda pokupio sve podatke, ponovo se sastao sa Kajfom i o svemu ga detaljno obavijestio.

Kajfa je tom prilikom insistirao da ih Juda li~no odvede do mjesta gdje se Isus sa svojim u~enicima skriva, jer je sastanak zakazan no}u, pa se moglo desiti da uhapse pogre{nu osobu. Po{to svi Jevrejinisu poznavali Isusa, dogovoreno je da }e Isus biti ona osoba koju Juda poljubi u ruku. I zaista,poglavari sve}enika, hramska stra‘a sa zapovjednicima i mno{tvo svijeta predvo|eni Judom, uputili suse prema zakazanom mjestu, gdje su se trebali sastati Isus i u~enici. Mjesto na kome su se trebali sastatizvalo se Gestemanija. Prije nego su Jevreji stigli, Isus se okrenuo u stranu, u blizini u~enika, zapao ustrah i tjeskobu pa im rekao: „@alosna je du{a moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte!” Zatim je oti{aomalo dalje, pao na zemlju, i molio da ga mimoi|e ako je mogu}e taj ~as. Govorio je: „Abba, O~e! Sve jetebi mogu}e. Otkloni ovaj kale‘ od mene! ali ne kako ja ho}u, nego kako ti ho}e{!” Ponovio je to triputa. Poslije prvog i drugog puta vra}ao se u~enicima i nalazio ih kako spavaju. Tre}i put ih je ukorio irekao im:

„Jo{ spavate i po~ivate?! Dosta je! Do{ao je ~as! Evo, Sin ^ovje~iji predaje se u ruke grije{nika!Ustanite! Hajdemo! Evo izdajnik je moj sasvim blizu.” (Marko 14,32-42)Onda je u{ao Juda a iza njega razularena masa naoru‘ana ma~evima i toljagama. Juda mu je pri{ao ipoljubio, a Isus je povikao: „Kao na razbojnika izi{li ste s ma~evima i toljagama da me uhvatite!”Popadali su po zemlji, pa su, kad su ustali uhvatili Isusa i odveli ga velikom sve}eniku Kajfi. Glavari

30 Ibn el-Batrik ka‘e da je do raspe}a do{lo u petak u dvadeset i devetoj godini vladavine kralja Heroda, sina Herodova. Taj danodgovara 23. martu odnosno 27. barmahatu (sedmom mjesecu koptske godine). Ibn el-Batrik, prethodni izvor, str.91.



www.islamski.com

www.islamski.com

33

sve}eni~ki i Veliko vije}e tra‘ili su la‘no svjedo~anstvo protiv Isusa da ga ubiju. Na kraju su prona{lidvojicu koji su posvjedo~ili da su ~uli da je Isus rekao: „Mogu razvaliti hram Bo‘iji i opet ga sagraditiza tri dana!” Me|utim, ovo svjedo~anstvo nije im se dopalo, pa je veliki sve}enik Isusa upitao:„Zaklinjem te ‘ivim Bogom da nam rekne{ jesi li ti Mesija, Sin Bo‘iji?” „Ti kaza”, odgovorio mu jeIsus, „ali ja vama ka‘em da }ete poslije ovoga vidjeti Sina ^ovje~ijega, gdje sjedi s desnu stranuSvemogu}eg i gdje dolazi na oblacima nebeskim.” Tada je veliki sve}enik poderao svoje haljine i rekao:„Pogrdio si Boga! ^emu nam vi{e trebaju svjedoci? U ovaj isti mah ~uli ste pogrdu. [to vam se ~ini?” - „Zaslu‘io je smrt” - odgovore. (Matej 26,65-68) I zaista odveli su ga Pilatu kad je jutro svanulo. Upravitelj ga je upitao: „Jesi li ti kralj ‘idovski?” „Tika‘e{” - odgovori mu Isus. Dok su ga optu‘ivali glavari sve}eni~ki i star je{ine, on ne odgovara{e ni{ta.Tada ga zapita Pilat:„Zar ne ~uje{ kako te{ko svjedo~e protiv tebe? Ali mu ne odgovori ni na jedno pitanje, tako da se upravitelj vrlo ~udio.” (Matej 27,11-14) Svakog blagdana upravitelj je obi~avao pustiti po jednog osu|enika koga je on tra‘io. Jedan zloglasnisu‘anj po imenu Baraba sa jo{ nekim drugovima le‘ao je u pritvoru i{~ekuju}i izvr{enje kazne, jer subili umije{ani u nekakvo ubistvo. Zato je Pilat upitao okupljeni svijet:„Koga ho}ete da vam pustim? Barabu ili Isusa, zvanog Mesiju?” (Matej 27,20)

Marko ka‘e da je Pilat rekao: „Ho}ete li da vam pustim kralja ‘idovskog?” Znao je da su ga glavarisve}eni~ki predali iz zavisti. Ali glavari sve}eni~ki uzbune svjetinu da im radije pusti Barabu. Pilat imponovo re~e: „[ta da onda ~inim s onim koga zovete kraljem ‘idovskim? - Razapni ga! - ponovo uzviknu{e.”(Marko 15,9-15)Nakon toga vojnici su ga odveli u pala~u, upr avnu zgradu za tu oblast, sazvali cijelu ~etu i po~eli mu se

rugati i izazivati ga, nakon {to su ga prethodno ogrnuli skrletnom kabanicom i ispleli vijenac od trnja ina njega ga stavili. Udarali su ga trskom po glavi i pljuvali. Kada su mu se izrugali, sa njega su skinuliskrletnu kabanicu, obukli mu njegovu odje}u i izveli ga na raspe}e. Tu su natjerali nekog ~ovjeka prolaznika koji se vra}ao iz polja, [imuna, Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese kri‘.

Isusa su doveli do mjesta Golgota, {to zna~i lubanja i poku{ali mu dati vino pomije{ano sa smirnom, ali je to on odbio. Kada su ga razapeli bilo je tri sata. Sa njim su razapeta jo{ dvojica lopova. Prolaznici suga izazivali i ismijavali mu se. Kada je bilo {est sati po cijeloj zemlji pala je tama i trajala sve do devet sati. U devet sati Isus je jakim glasom povikao:„Eloi, Eloi, lama sabakthani - {to zna~i: Bo‘e moj, Bo‘e moj, za{to si me ostavio? Nedugo poslijetoga Isus je viknuo jakim glasom i izdahnuo.” (Marko, 15,34)Ovo je opis raspe}a koji sam prenio uz neka manja skra}enja koja ne mijenjaju smisao. A sada }emo

govoriti o doga|ajima poslije raspe}a.14. D OGA\AJI NAKON RASPE]AEvan|elja kazuju da je tijelo razapetog Isusa zatra‘io da mu se preda ~ovjek po imenu Josip izArimateje. On je potajno o~ekivao carstvo Bo‘ije. Kad je u{ao Pilatu i zatra‘io Isusovo tijelo, Pilat se

za~udio da je tako brzo umro. Pilat mu je dozvolio da preuzme tijelo, pa je Josip kupio platno, skinuotijelo sa kri‘a, zavio ga u platno i polo‘io ga u grob koji je bio izdubljen u pe}ini. Na vrata groba navalio je kamen i oti{ao. Marija iz Magdale i Marija, njegova majka su gledale gdje je tijelo polo‘io.Kada je do{la subota, Marija iz Magdale, Marija, majka Jakovljeva i Saloma, oti{le su i kupilemiomirisa da odu da ga poma‘u. One su rano u nedjelju do{le na grob, kad je sunce bilo na izlasku ikad su pogledale, vidjele su da je kamen sa ulaza ve} pomaknut. Pogledale su u grob i vidjele mladi}a ubijeloj dugoj haljini gdje sjedi sa desne strane, pa su se upla{ile. On im je rekao: „Ne bojte se! Vi tra‘iterazapetog Isusa Nazare}anina. Uskrsnuo je! Nije ovdje. Evo mjesta gdje ga polo‘i{e. Idite i recite



www.islamski.com

www.islamski.com

34

njegovim u~enicima posebno Petru:„Pred vama ide u Galileju; ondje }ete ga vidjeti, kako vam je rekao.” (Marko 16,6-8)

One su tada iza{le iz groba i pobjegle. Nikome nisu ni{ta govorile, jer su se bojale.Nakon ovoga Marko ka‘e da se poslije toga po~etkom sedmice, prvo pokazao Mariji iz Magdale. (Izovoga se razumije da je ovo pokazivanje bilo prije onoga kod groba, kada je sa njom bila njegova majka i Saloma). Kako da o tome nije ispri~ala njegovoj majki i Salomi? Uprkos tome ona je oti{la i to,poslije ispri~ala njegovim pratiocima koji joj nisu povjerovali. Nakon ovoga Marko ka‘e:

„Poslije toga ukaza se u drugom obli~ju dvojici od njih na putu dok su i{li u selo. Ovi odo{e ijavi{e ostalima, ali ni njima nisu vjerovali. Napokon se ukaza jedanaestorici dok su bili za stolomte ih prekori zbog njihove nevjere i okorjelosti srca, jer nisu vjerovali onima koji su ga vidjelipo{to je uskrsnuo.Tada im re~e:„Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Marko 16,9-18).Ovo je kazivanje o raspe}u i doga|anjima koja su uslijedila poslije njega. O tome ima puno pri~a i jo{vi{e neslaganja. Ako bi to sve morali prokomentarisati, onda neka to budu kratke i mudre rije~i koje jenapisao rahmetli prof. Abbas el-Akkad u svojoj knjizi Hajatu-l-Mesih, gdje iza opisa Mesijinog sukoba sa trgovcima u Hramu i {vercerima, zelena{ima, kada ih je izgrdio i opomenuo da se nalaze u Bo‘ijoj

ku}i i da poslije molitve i ~i{~enja, rade lopovske poslove, ka‘e:„Izgleda da je ovaj doga|aj bio presudan i kap koja je prelila ~a{u, pa da razularena masa, podizgovorom o~uvanjem reda, pribjegne hitnom postupku za njegovu likvidaciju i nastupaju}e doga|ajeoko kojih se ne sla‘u ni prenosioci ni svjedoci.”Na ovoj prijelomnoj ta~ki prestaje uloga historije i nastupa uloga vjerskih u~enja. Od ovog doga|aja uHramu i onih koji su poslije njega uslijedili, pokrenuta je lavina bijesa od strane sve}enstva protivMesije, historija ne pru‘a ni jednu sigurnu vijest, niti argumentiran podatak. Tako po pitanjuhap{enja, istra‘iva~ doga|aja ne mo‘e nai}i ni na ime onoga ko ga je uhapsio, ni ko je u tomeu~estvovao, jesu li njegove posjete Hramu bile javne, ili tajne, o ~emu je bez nepobitnih historijskihargumenata te{ko govoriti31 O doga|ajima oko su|enja se ka‘e da je ono bilo no}u i da je presuda izdana u jednom danu, iako Musaov vjerozakon strogo zabran juje su|enje no}u i obara svaku presudu

u kojoj je u pitanju ne~iji ‘ivot, ako je donijeta samo na jednoj raspravi i u jednom danu. Po njegovomvjerozakonu, koji je tada bio na snazi, presuda gdje se radilo o smrtnoj kazni nije smjela biti izvr{ena,ako nije donesena jednoglasno32 Me|utim, u ovom slu~aju, ona je ipak bila izvr{ena, iako je rimskiupravitelj javno priznao nevinost osu|enog. Ivanovo evan|elje kazuje da je on odveden na izvr{enjekazne oko {est sati, dok Markovo ka‘e da je to bilo u tri sata. Ovo zna~i da prof. Akkad ne prihva ta vjerodostojnost evan|eljske predaje. Odmah iza ovoga prof. el-Akkad citira prof. Ri~arda Husbanda koji u svojoj knjizi Mesijino su|enje navodi datume blagdana prijesnih kruhova zvanog Pashe u sedamgodina od 27. do 33. godine odakle se vidi da je Pasha 30. godine bila u ~etvrtak, a da je u petak bila 33.godine. On spominje svih sedam godina i po njegovom prora~unu evan|eljska predaja da je Mesija ve~erao za blagdan prijesnih hljebova tj. Pashu u ~etvrtak, odgovara {estom aprilu 30. god, jer je to

jedina godina u kojoj je Pasha bila u ~etvrtak. U svih drugih sedam godina Pasha nije bila u ~etvrtak.Ako se prihvati da je Mesija ‘ivio trideset tri godine, to zna~i da je te godine Pasha trebala biti u~etvrtak, ali pomenuti istra‘iva~ dokazuje da je ona bila u petak. Kako se ovo mo‘e objasniti kad onitvrde da je Mesije ‘ivio 33 godine? Na osnovu rezultata do kojih je do{ao pomenuti istra‘iva~, na{ediskusije i postojanja mi{ljenja da je Mesije za Pashu ve~erao u ~etvrtak, govori da to uop}e nije bilo

31 Ovo zna~i da historija ne spominje o ovome i sve {to se o ovome zna ne zasniva se na historijskim izvorima, nego na vjerskim. Unjih vjeruje onaj ko vjeruje u to u~enje i koji govore u ime vjere. Oni koji govore u ime historije, nemaju pouzdanih dokaza da su seovi doga|aji desili.32 Ovo treba razumjeti da se ova verzija evan|elja kosi sa onim {to se zna o Jevrejima. Kako se onda u njega mo‘e povjerovati?



www.islamski.com

www.islamski.com

35

33. god. Profesor el-Akad navodi da je jedna grupa vrhunskih stru~njaka u sastavu [ain el-Ind‘ili za religiju, prof. Henrik Pavle sa univerziteta za orijentalne jezike, dr. Vegel, stru~njak za arheolo{ka istra‘ivanja za Egipat i Bliski istok i dr. Hogotol iz [vedske za historiju i drugi, do{la do zaklju~ka da se pomenuti doga|aji sa stajali{ta historijske nauke i vjerskog u~enja, ne mogu me|usobno pomiriti.[to to zna~i? To zna~i da se navodi evan|elja u osnovi, kako smatraju ovi stru~njaci, ne podudaraju sa historijskom stvarnosti33 Profesor Abdulwehhab en-Ned‘d‘ar kazivanje evan|eljskih knjiga ohap{enju, raspe}u i uskrsnu}u komentari{e ovim rije~ima: „Biblijske knjige se ni po jednom drugompitanju ne mimoilaze koliko po pitanju Mesijinog raspe}a i ubistva. Gotovo da nema nijednog detalja oovim doga|ajima o kojima se evan|eljske knjige me|usobno sla‘u. Po{to su ove knjige napisali ljudi za koje kr{}ani smatraju da su bili nadahnuti i nepogrje{ivi, njihovo pisanje o ovako va‘nim stvarima,koje su po njima temelj vjere i uputa za spas, moralo je biti me|usobno podudarno i bez ikakvogneslaganja. Zato {to ~ovjek po prirodi nije spreman da prihvati bilo koju pri~u, novo za gotovo, ako ta pri~a ima vi{e verzija, po kojima se u nekim detaljima sla‘e, a u drugim mimoilazi, pogotovo akoprenosilac nije pouzdan. ^ak i oni koji u nju vjeruju, njihovo ubje|enje u njenu istinitost jepokolebljivo i tra~ak sumnje ostaje prisutan. Ja bih ‘elio da saslu{amo sve verzije ovih evan|elja, pa neka svako prosudi o stepenu njihovog neslaganja. Profesor el-Akkad zatim navodi trideset i ~etiricitata u kojima se sastavlja~i evan|elja ne sla‘u i to samo po pitanju dva slu~aja, hap{enja i raspe}a,

zadovoljavaju}i se samo ovim, kao dokazom njihovog neslaganja. Nakon toga, on postavlja jedno,sasvim logi~no pitanje, popra}eno svjedo~enjem nekih kr{}anskih sekti koje vjeruju da do raspe}a iubistva Mesije, zapravo nije ni do{lo, a to je: „Muhammed a.s. u pobijanju Mesijinog raspe}a i ubistva,nije imao nikakav cilj za sebe. ^ak bi njegova potvrda toga slu~aja, da ga je kojim slu~ajem potvrdio,i{la u smislu potvrde onoga {to Kur ’ an na vi{e mjesta spominje, da su Jevreji bili ubice Bo‘ijihposlanika. Me|utim, desilo se da je to sam Kur ’ an pobio u slu~aju njegovog raspe}a i ubistva Mesije.Bo‘iji Poslanik, s.a.v.s., sam po sebi nije ni{ta pobio niti potvrdio, nego je to bilo putem nadahnu}a odBoga kako se vidi iz kur’ a nskih rije~i:On ne govori po hiru svome, to je samo objava koja mu se obznanjuje. ( En-Ned‘m, 3-4)15. NESLAGANJA O MESIJINOM USKRSNU]U IZ GROBAVe} smo do sada govorili o brojnim neslaganjima o Mesijinom hap{enju i su|enju. Po pitanju njegovog

uskrsnu}a iz groba, tako|er postoje brojna neslaganja, ~ak i isklju~ivosti, me|u sastavlja~ima evan|elja. Ona se ukratko mogu svesti na:- Neslaganje oko vremena u kome su neke ‘ene oti{le da posjete grob u kome je bio zakopan Mesija,- Neslaganje o broju ‘ena i njihovim imenima,- Neslaganje o tome {ta su one na svome putu prema grobu, kod groba, ili kod ulaza u grob, vidjele.Jedni ka‘u da je njihov odlazak na grob bio u zoru prvog dana, tj. nedelju i da su ‘ene bile Marija izMagdale i jo{ jedna Marija 34 Ima onih koji ka‘u da je odlazak na grob ovih ‘ena bio u pono} uo~inedelje, kao {to su Ibn el-Batrik (Pogledaj kod njega na str. 92). Tre}i ka‘u da je njihov odlazak bioveoma rano, a zatim ka‘u kada je sunce bilo na izlasku i da su tu bile sljede}e tri ‘ene:1. Marija iz Magdale,2. Marija, Jakovljeva majka i3. Saloma Dalje se ka‘e da su one oti{le i kupile miomirisa da ga poma‘u35 iako se zna da Jevreji nisu trgovalisubotom, a to je dan uo~i njihove posjete grobu. U petak ga nisu mogle kupiti, jer je tek toga dana bila izvr{ena presuda i raspe}e. Neki ka‘u da su ‘ene koje su ga posjetile bile, jo{ sa Isusom do{le iz Galileje,

33 Pogledati knjigu Hajatu-l-Mesihi od El-Akkada, u izdanju Daru-l-Hilal, Kairo bez datuma izdanja, str.190/191Abdulwehhab en-Ned‘d‘ar, Kasasu-l-Enbija’ , str.447-44834 Matej 28,135 Marko 16,1-2



www.islamski.com

www.islamski.com

36

zajedno jo{ sa nekim ljudima ~ija se imena ne spominju. Zatim, da je me|u njima bilo i ‘ena imu{karaca. Po toj verziji u toj grupi su bili: Marija iz Magdale, Mari ja, Jakovljeva majka i Ivana. Poovoj verziji je, dakle, umjesto Salome bila Ivana 36 Po nekima, na grob je oti{la sama Marija iz Magdalei da je tada jo{ bio mrak. On ne spominje izlazak sunca kako stoji u Markovoj verziji 37 Oni se tako|er ne sla‘u u opisu onoga {ta su sve tamo vidjele. Neki ka‘u da su dvije ‘ene do{le na grob i kamen na{lena ulazu, da je an|eo si{ao sa neba i obavijestio ih da je Mesija uskrsnuo iz mrtvih 38 Drugi ka‘u da jekamen, kad su ‘ene do{le do groba, bio ve} uklonjen sa ulaza 39 Pored ovoga sastavlja~i evan|elja se nesla‘u da li su ‘ene tom prilikom srele an|ela ili nisu, kao i o tome da li je grob bio prazan kad supogledale u njegovu unutra{njost ili je u njemu sa desne strane sjedio jedan mladi}40 Jedni ka‘u da su‘ene grob na{le prazan, da su zastale i zaprepastile se, i da se odjednom, kad su u{le u grob pored njihobreo jedan mladi} u bijeloj dugoj haljini i rekao im: „Idite i recite njegovim u~enicima, posebnoPetru, neka pred vama ide u Galileju, ondje }e te ga vidjeti, kako vam je rekao.41 Drugi ka‘u da jeMarija iz Magdale, kad je opazila da je kamen dignut s groba, otr~ala do [imuna Petra, u~enika koga je Isus osobito volio, koji je bio sa jo{ jednim u~enikom, i rekla im da Isus vi{e nije u grobu42 U veziovog doga|aja, dalje nailazimo na jo{ jedno neslaganje. Matej, naime, ka‘e da su dvije ‘ene, kada sukrenule da obavijeste u~enike da Isusa vi{e nema u grobu, srele Isusa na putu koji ih je pozdravio itd.,dok Marko ka‘e da su, kad ga nisu na{le u grobu, brzo iza{le i pobjegle, te da nikome nisu ni{ta

govorile, jer su se bojale. Me|utim, on odmah poslije toga ka‘e da se on prvo pokazao Mariji izMagdale, dok je bila sama, te da je nakon toga oti{la i javila njegovim pratiocima koji su tada bili usuzama i tuzi. Kad su je ~uli da pri~a da je on ‘iv, nisu joj povjerovali. Ovo se kosi sa onim {to ka‘eLuka, da su one oti{le i o tome ispri~ale to u~enicima, ali im oni nisu vjerovali. Jedino Luka ka‘e da jePetar ustao i smjesta otr~ao na grob. Istovremeno, Ivan ka‘e da je samo Marija iz Magdale oti{la i otome obavijestila u~enike, te da su na grob otr~ala dvojica u~enika, Petar i jo{ jedan drugi koga je Isusmnogo ljubio. Ivan govori o jo{ jednom dolasku Marije iz Magdale na grob, gdje je dok je stajala iplakala, kad se nadvirila na grob vidjela dva an|ela gdje sjede u bijelim haljinama na mjestu gdje jetrebao biti Isus. Nakon nekoliko rije~i sa njima, okrenula se i vidjela Isusa gdje stoji i da joj je rekao:„Marijo!” Marko ka‘e da se on pokazao dvjema ‘enama u drugom obliku, da su one o tome ispri~aleu~enicima, ali im oni nisu vjerovali. Jedino Luka govori o jo{ jednom pokazivanju Isusovom dvojici

u~enika na putu u Emaus. Dok su njih dvojica razgovarali o svim tim doga|ajima, pridru‘io im se tre}i~ovjek i s njima putovao sve dok nisu stigli u selo, gdje je on htio da produ‘i put, ali su ga oni uzelizaustavljati i moliti da ostane sa njima, jer je ve} dan bio na izmaku. Kada je pristao i kad je, dok susjedili za stolom, uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i poku}io im ga, prepoznali su da je to Isus, ali je on u tom trenutku nestao ispred njihovih o~iju. Iz svega ovoga {to smo naveli, mo‘e se re}i, da nenailazimo ni na jednog svjedoka, ni mu{ko, ni ‘ensko, koji je vjerovao u Mesiju ili nije, da ka‘e da ga jevidio u grobu ili da iz njega izlazi. Svi koji ka‘u da su ga vidjeli, ka‘u da je to bilo izvan groba. Ovogovori u prilog muslimanima koji vjeruju da on nije ubijen i da je ukoliko je do{lo do kakva raspe}a,morao biti neko drugi, a da je on ostao ‘iv i zdrav i da ga se njegovi neprijatelji nisu domogli43

16. KR[]ANSKE SEKTE KOJE NE PRIZNAJU RASPE]E

36 Luka 24, 9-1037 Ivan 20,1-238 Matej 28,539 Marko 16,440 Marko 16,5

41 Marko 16, 742 Ivan 20,1-443 Abdulwehhab en-Ned‘d‘ar, Kasasu-l-Enbija‘, str.449



www.islamski.com

www.islamski.com

37

Kada se radi o Mesijinom raspe}u i ubistvu, mo‘e se re}i da ni me|u kr{}anima nema jednoglasnogmi{ljenja. Naprotiv, neke kr{}anske sekte odbacuju mogu}nost da je do Mesijinog raspe}a i ubistva uop}e i do{lo. Me|u njih spadaju:- Satr inusije,- Karbukra tije,- Markinije,- Bardisjanije,- Tatjanisije,- Barskalonije i- Bolisije.Ovi kao ni mnogi drugi nikako ne prihvataju da je Mesija zaista raspet i da je umro na kri‘u. Ovakomi{ljenje dijeli i njihova historija koja se izu~ava na engleskim {kolama. Neki me|u njima smatraju da je razapeta osoba bio neko drugi a ne Isus i da se zlo~ina~ka ruka njega nikada nije domogla, ve} da ga je Bog uzdigao k Sebi na nebo (sekte dosije, mersije i filantinije). Od nekih u~enjaka koji zastupajuovakvo mi{ljenje, ovdje }emo navesti:1. Erado Ersija, poznat po svom neprijateljskom raspolo‘enju prema muslimanima u svojoj knjiziU~enje muslimana o nekim pitanjima kr{}anstva44 ka‘e: „Kur ’ an pobija Isusovo ubistvo i raspe}e. Ono

{to tvrdi Kur ’ an podr ‘avaju neke kr{}anske sekte, kao {to su basilidije koji vjeru ju da je [imun bionalik na Isusa ili seritije koje smatraju da je jedan od apostola bio razapet umjesto Isusa.”2. Njema~ki histori~ar Herarnest Dibon koji u svojoj knjizi Islam tj. istinsko kr{}anstvo na 142. stranika‘e: „Sva pitanja oko raspe}a i iskupljenja su obi~ne izmi{ljotine od strane Pavla i njemu sli~nih kojinikada nisu vidjeli Mesiju, Ovo nema nikakve veze sa istinskim kr{}anstvom.”3. Mulmin u prvom djelu svoje knjige pod naslovom Istorija kr{}anske vjere ka‘e: „Izvr{enje presude jebilo po mraku i slaboj vidljivosti zbog ~ega je postojala mogu}nost da je Mesija zamijenjen sa nekim odzatvorenika koji su u jeruzalemskom zatvoru izdr‘avali kaznu, ~ekaju}i smrtnu presudu za po~injena te{ka krivi~na djela. Ovako mi{ljenje zastupaju i neke kr{}anske sekte, u ~emu ih podr‘ava i Kur ’ an.”17. SVJEDO^ANSTVA IZ PSALMI NEG IRAJU RASPE]EPsalmi su jedna od svetih jevrejskih kniga koje se u Kur ’ anu spominju pod imenom Zebur . Jevreji i

kr{}ani vjeruju da je ovu knjigu napisao David (Dawud, a.s.). Me|utim, neka novija istra‘ivanja dokazuju da to nije ta~no i pobijaju ovu njihovu tvrdnju. Ovdje se ne}emo upu{tati u ova istra‘ivanja,ve} }emo samo ovu knjigu Psalmi, malo analizirati. O ~emu oni dakle govore? Kr{}ani u njima,navodno, nalaze mnogobrojne citate koji predskazuju {ta }e se sve Mesiji desiti. Po njima, to supredskazanja koja su se kasnije obistinila. Kr{}ani ove citate navode kao potvrdu Mesijine misije usvoju korist, a protiv Jevreja, dok Jevreji njima pobijaju kr{}ane i tuma~e ih druga~ije u svoju korist.Ovdje }emo se zadr‘ati na nekim predskazanjima kakvih u kr{}anstvu ima veoma mnogo, a koja predskazuju doga|aje u vezi sa Mesijom. Me|utim, mi }emo vidjeti da to nije tako i da se ona neuklapaju u njihovo vjerovanje. Tako se npr. u knjizi Psalmi 91,9-16 govori o predskazanju koje opisujeroba koji je Boga uzeo za uto~i{te, tj. da }e ga Bog spasiti, uzdi}i i proslaviti:Je r J ahve je zaklon tvoj,Vi{njega odabra sebi za okrilje.Ne}e te sna}i nesre}a ,nevolja se ne}e priklju~iti {atoru tvojem.jer an|elima svojim zapovijedi,da te ~uvaju na svim putevima tvojim,

44 Na strani 49



www.islamski.com

www.islamski.com

38

Na rukama }e te nositi,da se ne spotakne{ o kamen.Nogom }e{ gaziti lava i ljuticu,zgazit }e{ lavicu i zmiju.Izbavit }u ga jer me ljubi,zakrilit ga jer poznaje ime moje,

Zazvat }e me, a ja }u ga usli{iti,s njim }u b iti u nevolji,spasit }u ga i proslaviti,Nasitit }u ga danima mnogim,pokazat }u mu spasenje svoje.Ako je ovo predskazanje, zar ono ne kazuje da }e Bog spasiti svoga roba i udovoljiti njegovoj molbi. Tozna~i da ga se njegovi neprijatelji ne}e mo}i domo}i, i da }e se s Bo‘ijom pomo}i od njih spasiti. Alikr{}ani ka‘u da je Mesija razapet. Pa kako onda ovo predskazanje mo‘e biti istinito? Zar se u njemune ka‘e da }e ga Bog spasiti i uzdi}i? Ivanovo evan|elje govori o nekim detaljima koje druga evan|elja ne spominju. Ovi detalji se poklapaju sa jednim drugim predskazanjem iz Psalmi. Ivan ka‘e da su

Jevreji, kad su u{li Mesiji da ga uhapse, popadali po zemlji, nakon {to ih je on upitao koga tra‘e i rekaoda je to on. Ovo padanje po zemlji poklapa se sa predskazanjem iz Psalmi koje smo naveli, kao i sa jo{ jednim drugim u kome se ka‘e:Du{mani moji natr ag krenu{e,pado{e i p red licem tvojim pogibo{e.Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju,ti sjede na prijesto-sudac pravedan.(Psa lmi 9,4-5)U jednom se drugom predskazanju ka‘e:Jahve }e spasiti onoga ko se njega bojia pakosnik }e dobiti kaznu zaslu‘enuKo drugome jamu kopa, sam }e u nju pasti.U jo{ jednom predskazanju stoji:Kad n avale na me zlotvori da mi tijelo ‘deru,pro tivnici moji i du{mani, oni posr}u i padaju...I sada di‘em glavu iznad du{mana oko sebe.(Psa lmi 27,2-6)Jedan drugi Psalm kazuje:Eto zlotvor za~e nepravdu,

otrudnje pako{}u i podlost rodi.Iskopa jamu i p rodube; sam u jamu svoju pade!P akost }e njegova pasti njemu na gl avu,njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo.(Psa lmi 7,15-17)Na drugom mjestu se ka‘e:Oni posr}u i padaju, mi se dr‘imo i stojimo. (Psalmi 20,9) Zaboga brate, kr{}aninu, kako nakon ovoga mo‘e{ tvrditi da je Mesija razapet kad evo, i ove rije~i



www.islamski.com

www.islamski.com

39

govore da ga je Uzvi{eni Bog usli{ao, primio njegovu molitvu i pla~ i pomogao mu da se spasi?! Ili, da po tvome raspe}e ne zna~i usli{avanje njegove molbe? Ali ostavljamo tebi da sam prosudi{ po svojojslobodnoj savjesti, bez prist rasnosti, {ta je prava i istinska vjera 45 A sada }emo zajedno vidjeti {ta oraspe}u ka‘u najnovija istra‘ivanja, gledano kroz prizmu znanosti, uzimaju}i, svakako u obzir vjersketekstove koje navode evan|elja.18. NAJNOVIJA ISTRA@IVANJA POBIJAJU DA JE MESIJA UMRO NA KRI@U1. Uvod

Prije nego {to pre|emo na izlaganje najnovijih istra‘ivanja i ponovnog ~itanja tekstova evan|elja uduhu rezultata tih istra‘ivanja, ovdje }emo se ukratko zadr‘ati na nekim detaljima o posljednimdanima Mesijinog ‘ivota. Evan|elja kazuju: Jevreji su uhapsili Mesiju, sudili mu i tra‘ili od Pilata,rimskog upravitelja za Palestinu, da se on optu‘i i osudi za vjerolomstvo, iako je Pilat bio idolopoklonikkoji ne poznaje su{tinu ove optu‘be. Me|utim, on je pod pritiskom Jevreja izdao naredbu za Mesijinopogubljenje. U to doba uobi~ajeni na~in za pogubljenje je bilo raspe}e na kri‘u. Tako je do{lo i doMesijinog raspe}a. Evan|elja govore da je on umro na kri‘u, sa koga je ubrzo nakon toga skinut, da ga ne bi novi dan zatekao na kri‘u i njegov narod zbog toga bio proklet, bez obzira o kome se radilo.Ovako su ba r u~ile njihove svete knjige. Po{to novi dan kod Jevreja po~inje sa zalaskom sunca, po‘urilisu da ga {to prije skinu sa kri‘a. To je u~inio jedan od uglednijih i bogatijih Jevreja koji je u Mesiju

potajno vjerovao. Nakon {to ga je skinuo, on ga je zakopao u grob. Prethodno ga je okupao i zavio uplatno po starim jevrejskim obi~ajima. U tom poslu pomogao mu je jo{ jedan ~ovjek. Zakopavanje jeobavljeno u unutra{njosti jedne stijene koja je iskopana za grobnicu. Poslije jednog dana i dvije no}iuspostavilo se da njegovo tijelo vi{e nije tamo. Ovo su otkrile neke njegove bliske pristalice. Doga|aji suse odvijali velikom brzinom. Poslije ovoga Mesija se nekoliko puta pokazao svojim u~enicima i nekimdrugim ljudima. Bilo je to u vi{e razli~itih situacija, o tome }emo kasnije op{irnije govoriti. Tomprilikom on je od u~enika tra‘io da ne{to pojede, kako bi ih uvjerio da je ‘iv i prisutan i tijelom idu{om. Svi ovi doga|aji spominju se u njihovim knjigama. Ove tekstove }emo poku{ati jo{ jednomanalizira ti u svjetlu novih saznanja i stanja koja su pre‘ivjeli ljudi koji su ustali iz mrtvih, ili se misli da su bili sa njima. Ovome treba dodati i prakti~na iskustva ljudi koji su bili razapeti na isti na~in kao iMesija, ali su ipak ostali ‘ivi nakon {to su bili podvrgnuti raspe}u i prikivanju ekserima za drveni kri‘.

Bit }e dobro da pored svakog slu~aja malo zastanemo, da ga malo analiziramo, objasnimo iprokomentari{emo. Na kraju }emo vidjeti da svi ovi zaklju~ci vode u jednom pravcu, konstataciji da Mesije, ~ak i da je bio razapet kako vjeruju kr{}ani, nije umro na kri‘u, nego je bio samo onesvije{}en.Prema tome ni u tom slu~aju nije do{lo do njegovog ubistva od strane Jevreja, nego se to samopri~inilo. Ka‘emo pri~inilo, jer tijelo, iako je izgledalo mrtvo, u stvarnosti nije bilo ispustilo du{u iMesije nije bio mrtav, nego je ovo pre‘ivio. Zato }emo prvo predo~iti primje re u kojima su ljudi nakonprividne smrti nastavili da ‘ive. Nakon toga razmotrit }emo slu~ajeve u kojima su pojedine osobe bilerazapete, ali nisu umrle. I na kraju, jo{ }emo jednom analizirati tekstove evan|elja u svijetlu novihotkri}a.Ima slu~ajeva u kojima su pojedini ljudi prividno bili mrtvi, ~ak i takvih u kojima su ljekarikonstatirali klini~ku smrt, ali su ti ljudi nakon izvjesnog vremena do{li sebi i nastavili da normalno‘ive. Prema tome u ovim slu~ajevima se radilo o prividnoj, a ne o stvarnoj smrti. Navodimo primjeretakvih slu~ajeva:a) List Da ily News od 3. januara 1984. god. je objavio vijest da se odje}a i tijelo gosp. Barnabe po~elopomicati prilikom njegovog spu{tanja u grob. Ovo se desilo u gradu Najrobiju. Kasnije se ustanovilo

45 U ozbiljnoj studiji o predskazanjima Starog zavjeta o zavjeri protiv Mesije koju je napravio prof. Mensur Husejn u svojoj knjiziDa’wetu-l-Hakk u kojoj detaljno analizira sve psalme za koje kr{}ani tvrde da su u njima predskazanja o Mesijinom raspe}u. On ihrazmatra jednu po jednu i odlu~no tvrdi da sve do jedne idu u prilog tome da je Mesija spa{en. Ovakvih psalmi ima trideset i jedna.Naro~ito je va‘no obratiti {ta o tome govore one pod brojevima: 9, 20 i 22, i strane pomenute knige od 86-l77.



www.islamski.com

www.islamski.com

40

da je pomenuta osoba bila konzumirala preveliku koli~inu alkohola.b) Jedna djevoj~ica pri~a kako se, ~etiri dana nakon prividne smrti vratila u ‘ivot. (Daily News od 15.novembra 1955. god.)c) ôvjek koji je dva sata bio mrtav jo{ uvijek je u ‘ivotu. ûdo koje zbunjuje ljekare. (Sunday Tribuneod 16. marta 1960.)d) êtiri minuta smrti. ôvjekovo srce je prestalo raditi, ali je on nastavio ‘ivjeti. (Sunday Express od22. jula 1961.)e) Ne zna da je devedeset sekundi bio mrtav. (Kejb Ard‘os od 16. maja 1961.)f) Doktor Hejg vratio se iz mrtvih. (Kejb Ard‘os od 04. maja 1961.)g) Pomicanje odje}e spasilo je mladi}a da ne bude ‘iv zakopan. (Sunday Tribune od 13. maja 1962.)h) Povratak iz svijeta umrlih, dva dana nakon {to se mislilo da je umro. ( Post 25. jula 1965.)i) Mrtvo tijelo namignulo ljekaru. Ljekarske knjige potvrdile smrt. (Daily News od 25. marta1975.)j) Klini~ki mrtav, Todler jo{ uvijek ‘iv, dva dana borbe za njegov ‘ivot. (Sunday Tribune od 17. jula 1983)2. P ri~e ljudi koji su bili razapeti i ostali ‘iviNovine Week and world u broju od 3. augusta 1969. godine objavile su sliku na kojoj se vidi gosp. Peter Van Dirberd‘ kako se spu{ta na zemlju ({to zna~i da nije bio umro) sa kri‘a na kome je bio razapet u

trajanju od dvadeset minuta. Gospodin Van Dirberd‘ radi u kafani „Parman” u gradu New CastlePenital i u pro{loj sedmici se slo‘io da bude prikovan na kri‘u, kako bi dokazao da se ~ovjek mo‘ekontrolirati. U njegove ru ke zakucani su ekseri du‘ine 15 cm, a u noge tri eksera od kojih je svaki biodug 18 cm. Ekseri nisu izazvali nikakvo krvarenje i ~ovjek nije umro. Drugi primjer donose novineWeekend sunday koje izlaze u gradu New Castle u svom broju od 3. augusta 1969. godine, gdje se podnaslovom „[ta je to? Raspe}e ili obmana raspe}em.” donosi sli~an tekst sa fotografijom ~ovjeka razapetog na kri‘u.Novine Da ily News u svom broju od 17. oktobra 1955. godine na svojoj naslovnoj strani objavile su na udarnom mjestu naslov: „Djevojka koja se ljekarima ~etiri dana ~inila mrtva je o‘ivjela.”3. „Kri ’ kao igra~ka”

Pod gornjim naslovom novine Sunday News koje izlaze u Darus-selamu, u svom broju od 3. maja 1981.

godine, donose vijest o sve ve}oj pojavi razapinjanja na kri‘ na Filipinima. Novine navode da jenajmanje sedam slu~ajeva razapinjanja na kri‘u zabilje‘ila lokalna {tampa samo u jednom gradu, a mo‘da ih je bilo i u drugim mjestima, ali o njima nije ni{ta objavljeno. Jednom od raspe}a podlegla je jedna gospo|a po imenu Luzijana Riz, koja se opisuje kao prva ‘ena koja je izvela ovaj ritual s kri‘om.Kao novina u raspe}u na kri‘u ovdje se koristi zakucavanje eksera u ruke onima koji se dobrovoljnoodlu~e na ovu avanturu na kri‘u. Ekseri se kroz tijelo zakucaju u drveni kri‘, a nije zabilje‘eno da jeiko od ovoga umro, osim {to su razapeti u nekim slu~ajevima izgubili svijest. Jedan od njih je, kad jesi{ao i kad su mu ruke zamotavali zavojom, zapalio cigaretu. Jedna osoba je do sada izvela pet puta imisli i dalje nastaviti, jer se zakleo da }e to izvesti deset puta. Me|utim, tamo je bilo prisutno preko 250hiljada ljudi, pa je svijet htio da vidi i druge kandidate. Neka od ovih raspe}a su direktno preko TV -prijemnika preno{ena gledaocima 46

19. PON OVNO ÎTANJE TEKSTOVA O RASPE]U1. UvodMesija je nakon su|enja podvrgnut raspe}u na kri‘u, ali na njemu nije umro, kao {to vjeruju kr{}ani,nego je samo izgubio svijest. Po{to se Jevrejima ‘urilo da ga {to p rije skinu sa kri‘a, jer je po njihovomvjerovanju i u~enju svetih knjiga, onaj koji zano}i na kri‘u i njegova zemlja prokleti sve dok ne svane.Mesija je razapet na kri‘u visio od {est do devet sati poslije podne, tj. na izmaku dana. Zato su po‘urili

46 Ahmed Didat, Meseletu sulbi-l-Mesihi bejne-l-Hakikati we-l-iftirai, Kairo Daru-l-I’tisam, prijevod Ali D‘ewheri, 1989. str. 174.



www.islamski.com

www.islamski.com

41

da ga skinu ~im se primijete znakovi smrti. U tom trenutku je jedna osoba po imenu Josip iz Erimateje(tako ga opisuju evan|eoske knjige) pri{ao Mesiji i u pratnji rimskih vojnika i njihovog stotnika suoti{li do Pilata od koga je Josip zatr a‘io da mu se preda Isusovo tijelo.„Pilat se za~udi da je ve} umro te dozva stotnika pa ga upita je li davno umro.” (Marko 15,44)Za{to se Pilat za~udio da je ovako brzo umro? Jer je Mesija razapet na na~in na koji se sporo umire, a

ne na na~in u kome se upotrebljava „korifrahijum” naprava pomo}u koje se razapetom slome noge,usljed ~ega osoba iskrvari i brzo umre. Me|utim, kod Mesijina slu~aja nije kori{}ena ova naprava,nego je primjenjen spori na~in. U njegovom slu~aju razapetom se ve‘u ruke i ne koriste se ekseri za prikivanje na drveni kri‘, niti naprava za lomljenje nogu, tj. tjelo se pusti da zdravo visi. Ovako jepostupljeno i sa Mesijom. Nakon {to je razapet nastupilo je gubljenje svjesti. Raspe}e je po~elo u {est sati poslije podne, kako ka‘u evan|eoske pri~e. U devet sati nastupilo je gubljenje svijesti, za koju semislilo da je smrt. Kada je Isus spu{ten sa kri‘a, Josip iz Erimateje, i sam po porjeklu Jevrej, ga jeuzeo, okupao i zamotao u kefine. Josip je bio jedan od bogatijih Jevreja i potajno je vjerovao u Mesiju.U no{enju tijela, kupanju i zamotavanju u kefine Josipu je pomogao ~ovjek po imenu Nikodimije. Njihdvojica (koji su potajno vjerovali u njega), {to je sasvim i razumljivo, nisu nikome govorili da je tijelopokazivalo znakove ‘ivota, {to su, ako je tako bilo, morali primijetiti dok su ga kupali i spremali. To jeura|eno u potpunoj ta jnosti, jer su se bojali da neko od Jevreja ne do|e i ne dokraj~i ga, a to njih

dvojica nikako nisu ‘eljeli, jer su u n jega vjerovali. Tijelo su zatim odnijeli i zakopali, ta~nije polo‘ili uiskopanu udubinu u stijeni. Pomenuti grob u stijeni Josip iz Erimateje je prethodno sam isklesao. Ovonovootvoreno groblje, na kome niko ranije nije bio sahranjen, vi{e je li~ilo na malu prostorijicuisklesanu u stijeni, nego na uobi~ajeni grob iskopan u zemlji. Ovdje prenosimo opis ove grobnice kako je opisuje D‘im Bi{ub, jedan od najpoznatijih poznavalaca kr{}anstva, u svojoj knjizi pod naslovomDan kad a je umro Mesije. On u njoj ka‘e da je {irina grobnice bila 5 stopa, visina 7, a du‘ina 15. Ova grobnica sa svodom u unut ra{njosti vi{e je li~ila na prebivali{te nekog od siromaha i besku}nika, negona grob. Dvojica pomenutih ljudi unijeli su tijelo u grobnicu i tu ga polo‘ili. Sastavlja~i Evan|elja ka‘uda su to bili Josip iz Erimateje i njegov pomo}nik Nikodem.Me|utim, na kraju pri~e evan|elje u obliku jednine ka‘e:

„Pa na vrata groba navali kamen.” (Marko 15,46). Kada je Marija iz Magdale, prvo sama u nedelju ujutro (Ivan 20,1 i Marko 16,9) a zatim, po drugoj

verziji, ponovo sa jo{ dvije ‘ene do{la da posjeti grob, sa sobom je ponijela miomiris da ga poma‘e.Ovdje se name}e pitanje {ta je htjela pomazati, mrtvo tijelo koje je tri dana stajalo i mo‘da i u{~ulo, ili‘ivo tijelo? Logi~an odgovor je ‘ivo tijelo. Odmah poslije ovoga, Evan|elje govori da su one tra‘ileMesiju, ali ga nisu na{le u grobu. Me|utim, kad se Marija obazrela, vidjela je Isusa gdje stoji. Ali nijeznala da je Isus. On joj rekne:„@eno za{to pla~e{? Koga tra‘i{? Gospodine,-odgovori mu ona misle}i da je vrtlar (Josip izErimateje) - ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.” (Ivan 20,15)U njenom pitanju „Kamo si ga stavio?” po engleskoj verziji upotrijebljena je li~na zamjenica za razumno bi}e, a ne nerazumno. To zna~i da je tra‘ila Isusa ‘iva, a ne njegovo mrtvo tijelo, jer se za

mrtvo tijelo koristi zamjenica kao i za nerazumno bi}e. Ona je tako|er upotrijebila izraz „gdje si ga ostavio”, a ne … „gdje si ga zakopao”, jer je znala da je on ‘iv. Da jo{ jednom ~ujemo kako je glasilonjeno pitanje: „Ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.” Rije~i „da idem po nj”ovdje imaju veoma va‘no zna~enje: „da ga uzmem” Gdje da ga, ako je bio mrtav, uzme? Naprotiv, da ga uzme ‘iva, jer je sigurno znala i osje}ala da je ‘iv. I zaista, kad je izgovorila ove rije~i, odgovor jedo{ao od samog Mesije, (za koga je mislila da je ba{tovan).„Marijo” re~e joj Isus. „Rabbuni!” (to zna~i: ”u~itelju”) odgovori ona hebrejski i okrenu se knjemu.” (Ivan 20,16)



www.islamski.com

www.islamski.com

42

Ovdje joj je Isus otkrio istinu o ~emu se, zapravo radi. Kada ga je prepoznala po{la je prema njemu da ga uhvati za ruku od radosti koja ju je bila obuzela. Me|utim, Isus ju je preduhitrio rije~ima:„Nemoj me dulje dr‘ati, jer jo{ nisam uzi{ao k Ocu.” (Ivan 20,17)[ta je to zna~ilo? To je zna~ilo da ga ne dodiruje, jer ga je boljela rana izazvana ubodom koplja odstrane Jevreja dok je bio razapet na kri‘u, uslijed ~ega je iz rane curila krv i te~nost. To zna~i, kad biga dodirnula Marija sa ranom koja jo{ nije zamladila da bi ga povrijedila i da bi ga to zabolilo. U

rije~ima: „Jo{ nisam uzi{ao k Ocu”, htio je re~i: „Jo{ nisam umro.” Ovo joj je rekao stoje}i porednje na zemlji, dok ga je gledala svojim o~ima i bila sigurna u ono {to gleda i {to od njega slu{a.U rije~ima: „Jo{ nisam uzi{ao k Ocu” ona je sigurno razumjela „jo{ nisam umro”.Iz ovih njegovih rije~i nije mogla razumjeti da se spustio sa neba, nego da jo{ nije umro, tj. da je jo{ ‘iv.Nakon toga ona je po‘urila da ispri~a u~enicima {ta je vidjela.„Oni kad ~u{e da je ‘iv i da ga je ona vidjela, nisu vjerovali.” (Marko 16,11)Njegovo pojavljivanje u susjednom vrtu u blizini groba obu~enog u vrtlarovu odje}u, mo‘e se objasnitiovako: Po{to Isus nije bio mrtav, nego samo onesvije{}en, Josip iz Erimeteje je, nakon {to ga je polo‘iou grob, sa~ekao da se dan smiri, a onda je pod okriljem no}i pri{ao grobnici, otklonio kamen sa ulaza,u{ao unutra i odatle iznio Isusa i kasnije ga obukao u odje}u vrtlara.Sve se ovo odvijalo nakon {to je do{ao svijesti, nakon te{ke nesvijesti u koju je pao zbog udaranja,

maltretiranja, umora, gubljenja snage od dana otkako je uhap{en, te kasnijeg su|enja i r aspe}a. Kada je Marija iz Magdale do{la, zatekla ga je u stanju kakvog smo malo~as opisali, maskiranog, u odje}ivrtla ra, da ga ko od Jevreja ne bi prepoznao.Dokaz opravdanosti ovakvog razmi{ljanja je to {to je kamen sa ulaza u grob bio ve} uklonjen, {togovori da je izlazak iz groba bio i tijelom i du{om, a ne samo du{om. Njegovo pojavljivanje u odje}ivrtla ra i bojazan da ga ko od Jevreja ne prepozna samo potvr|uje mi{ljenje da nije bio umro, jer da jebio umro ne bi se imao ~ega bojati, jer onaj ko umire jedanput, po jevrejskim svetim knjigama, nijemogao umirati jo{ jedanput. Ovako bar u~e njihove knjige.2. Gre{ke koje su po~inili JevrejiPri~a o Isusovu raspe}u kazuje, da su nakon {to je Josip iz Erimateje i njegov pomo}nik uzeli tijelo isahranili ga u grob iskopan u kamenu, kako smo ranije opisali, sve}eni~ki glavari i farizeji do{li kodPilata te mu rekli: „Gospodaru, sjetili smo se da je onaj varalica jo{ za ‘ivota rekao: - Poslije tri dana uskrsnut }u.” Zato naredi da mu se ~uva grob do tre}eg dana da ne bi do{li njegovi u~enici, ukrali ga te rekli narodu:„Uskrsnuo je od mrtvih, pa bi posljednja prevara bila gora od prve.” (Matej 27,62-64).Ovdje se mo‘e konstatirati da su Jevreji zakasnili sa ~uvanjem groba ili sa zahtjevom za njegovim~uvanjem, najmanje za jedan dan, za koje vrijeme su Isusove pristalice pod okriljem no}i, uspjele da mu pomognu da iza|e iz groba. Prva njihova gre{ka je bila ta, {to su u poku{aju da se oslobode Isusa,dozvolili da se njegovo tijelo skine sa kri‘a bez prethodnog lomljenja nogu, vjeruju}i da je ve} biomrtav. Druga njihova gre{ka je bila da su nepoznatim Isusovim pristalicama dozvolili da pru‘e pomo}ranjenom ~ovjeku, nakon zatvaranja groba velikim kamenom. Tre}a njihova gre{ka je bila {to su

prekasno oti{li Pilatu sa zahtjevom da se grob ~uva, tj. tek sutradan, za koje vrijeme je Bog dao da sedesi ono {to se desilo, daleko od o~iju svijeta:I nevjernici po~e{e smi{ljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje. (Ali ‘Imran, 54) 3. Nastavak pri~eNakon {to je Mesija iza{ao iz groba i sreo se sa Marijom iz Magdale, ona je po‘urila do njegovihu~enika koji su se bili okupili u sobi na spratu, gdje su se sa Isusom sastali posljednji put prije nego {to}e do}i do njegovog raspe}a:



www.islamski.com

www.islamski.com

43

„Ona ode i to javi onima koji su bili njegovi pratioci, a sad bijahu u tuzi i suzama. Oni kad ~u{eda je ‘iv i da ga je ona vidjela, nisu vjerovali.” (Marko 16,10-11)Isti taj dan na putu za Emaus, Mesija se pokazao jo{ dvojici svojih u~enika, s njima putovao irazgovarao, dok nisu do{li do sela, gdje su ga pozvali da se sa njima odmori i gdje su mu ponudili da jede. Tom prilikom„dok je sjedio za stolom, uze kruh, zahvali, razlomi ga, pa im ga dade... Njima se otvori{e o~i iprepoznado{e ga... Ali njega nestade ispred njihovih o~iju.” (Luka 24,30-31)Odmah poslije toga, oni su po‘urili, oti{li u Jeruzalem i popeli se u potkrovlje, gdje su bili ostali

apostoli, da im o tome ispri~aju.„Ovi odo{e i javi{e ostalima, ali ni njima nisu vjerovali.” (Marko 16,13)Za{to nisu povjerovali Mariji iz Magdale i ovoj dvojici u~enika? Zato {to su mislili da je umro na

kri‘u i da }e njegovo pojavljivanje, ako ga bude, biti samo duhovno a ne i tjelesno. Ali za{to kad im jeMarija rekla da ga je svojim o~ima vidjela i tjelom i du{om nisu vjerovali?Za{to nisu vjerovali ni dvojici u~enika koji su im ovo isto ispri~ali, dodaju}i da je sa njima ~ak i jeo?Zato {to nisu o~ekivali da je ostao ‘iv. U tom momentu pojavio se me|u njima ‘iv Isus i s njima zajedno jeo. U~inio je to zato {to nisu vjerovali da je on me|u njima i du{om i tjelom. Na njegov zahtjev oni sumu ponudili ostatke ribe i med i on je to pojeo pred njima. Ovo je bio krunski dokaz da je me|u njima

njegovo ‘ivo tijelo, a ne samo du{a jer du{a ne jede. Ovo su oni svakako dobro znali. Me|utim, po{to suod drugih ~uli (jer sami nisu prisustvovali raspe}u, po{to su u vrijeme hap{enja pobjegli i njega samogostavili) da je njihov u~itelj razapet, da je na kri‘u umro, stavljen u grobnicu, i da su od tada ve} bila pro{la tri dana, pa se tijelo moralo po~eti kvariti. Isusovu pojavu me|u njima oni nisu mogli prihvatitikao stvarnost, nego su uobrazili da je to prikaza. On im je ‘elio pokazati da nije nikakva prikaza, negostvarni Isus koga poznaju, sa svojim tijelom i du{om, pa je od njih tra‘io ne{to hrane koju je stvarno ipojeo. Za~u|uju}e je ovdje da im je morao pokazati i dodatni dokaz kada im je rekao:

„Za{to ste zbunjeni? ^emu se takve sumnje ra|aju u va{im srcima? Pogledajte mojeruke i moje noge: Ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa nikostiju, a kao {to vidite, ja ih imam. Kada to re~e, pokaza im ruke i noge.” (Luka 24, 38-

40) Razlog njihovog odbijanja svih ovih dokaza bilo je njihovo prethodno ubje|enje da je umro, zbog ~ega su vjerovali da u slu~aju ukoliko se pojavi, to mora biti u duhovnom, a ne i u tjelesnom obliku. Ali, ko je rekao da }e osoba koja bude pro‘ivljena iz mrtvih biti duh? Izgleda sam Isus:„Duh nema mesa ni kostiju...” (Luka 24,39)

4. Isus kao Jon aJednog dana Jevreji su do{li i tra‘ili od Isusa da im poka‘e neko ~udo. Na ovo njihovo tra‘enje on im jeodgovorio:„Znak tra‘i pokvareni i preljubni~ki nara{taj, ali mu se ne}e dati drugi znak osim znaka-Joneproroka.” (Matej 12,39)47 Pomenuto Jonino ~udo jevrejske svete knjige pominju na vi{e mjesta. One ka‘u da je Jona u utrobiribe ostao tri dana i dvije no}i, nakon ~ega je ‘iv i zdrav iza{ao iz njene utrobe. Ovo je bilo ~udo koje jeIsus obe}ao Jevrejima. Drugim rije~ima on je nagovijestio da }e se i njemu desiti ne{to kao i Joni.Ovdje treba obratiti pa‘nju na to da je Jona u utrobu ribe u{ao zdrav i ~itav, u njoj ostao tri dana idvije no}i i nakon toga iz njene utrobe iza{ao ‘iv i zdrav. Prema tome, moglo se o~ekivati da }e se todesiti i Mesiji. To se zaista i desilo. U grobnicu je polo‘en ‘iv s tim {to se broj provedenih dana doneklerazlikuje. To zna~i da Isus nije prije ulaska u grob, niti u njemu samom, bio mrtav, kao {to ni Jona

47 Prorok Jona u jevrejskim knjigama odgovara vjerovjesniku Junusu, a.s., uIslamu. On se jo{ naziva i imenom Sahibu-l-hut



www.islamski.com

www.islamski.com

44

kada ga je progutala riba, niti u njenoj utrobi nije bio mrtav. Po{to je Jona ‘iv i zdrav iza{ao iz ribe,bilo je za o~ekivati da i Isus ‘iv i zdrav iza|e iz groba. Dakle, potpuno isto kao {to je bio slu~aj i sa Jonom. Jer, ako ka‘emo da je u grob polo‘en mrtav i u njemu tri dana proveo kao mrtav, kako se onda mo‘e porediti sa Jonom? Du‘ina boravka Mesije u grobu nije bila tri dana i dvije no}i, bar prema onome {to kazuju evan|elja. Zna~i da se ova du‘ina ne{to razlikuje od one koju je proveo Jona. Isus jeproveo u grobu jedan dan i dvije no}i, o ~emu smo ranije ve} govorili. Mi smo ovdje samo htjeli navestisli~nost izme|u Joninog i Isusovog slu~aja. Prema tome, kad kr{}ani ka‘u da je Isus u grobu bio mrtav,oni ne govore istinu. Na kraju krajeva, to se ne sla‘e ni sa samim Isusovim izjavama o sebi, kada sebe,pokazuju}i Jevrejima ~udo, poredi sa Jonom. Istina je da je on, kako smo vi{e puta ranije rekli, i bio‘iv. Engleska verzija evan|elja ka‘e da je jedan od u~enika po imenu Toma posumnjao da je onaj kojiim u potkrovlju govori zaista Mesija du{om i tijelo. Ovo je priznao i samom Mesiji. Na ovo Mesiji nijepreostalo ni{ta drugo nego da mu ka‘e:„Pru‘i prst svoj ovamo: Evo mojih ruku! Pru‘i ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi vi{enevjernik, ve} vjernik.” „Gospodin moj i Bog moj!”- izjavi Toma. (Ivan 20,27-28)Potpuno isto kao {to i mi svakodnevno govorimo vi{e puta „Gospodaru , Bo‘e!”20. D OKAZI KOJI G OVORE DA JE ON BIO @IV I DA NIJE UMRO NA KRI@U20/1. Da je do jevrejskog ubistva Mesije zaista do{lo, bilo bi ta~no i njihovo vjerovanje da Isa, sin

Mejremin, nije obe}ani Mesija, {to oni vje~ito odbijaju i od ovakvog vjerovanja nikada nisu odustali.Na ovo upu}uju i neke jevrejske knjige. Tako se u Ponovljenom zakonu ka‘e:„A prorok koji bi se usu|ivao govoriti {to u moje ime {to ja ne budem zapovijedio da govori, ikoji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.” (Ponovljeni zakon 18,20)20/2. Mesijin pla~ u no}i uo~i hap{enja, njegovo preklinjanje i tra‘enje pomo}i, kao i pojava an|ela koji su do{li da ga ohrabre, sve je to dokaz da je Bog udovoljio njegovim molbama da ne okusi ~a{usmrti i da ga je spasio. Ovu potvrdu iznosi ~ak i svetac Pavle u jednoj od svojih poslanica kad ka‘e:„On, po{to u vrijeme svog zemaljskog ‘ivota prikaza molitve i pro{nje sa jakim vapajima i sasuzama onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, bija{e usli{an iz strahopo{tovanja.” (PoslanicaHebrejima 5,7)20/3. [ta zna~e njegove rije~i:

„Bija{e usli{an iz strahopo{tovanja?”One zna~e da je Bog njegovim molbama udovoljio.Luka tako|er ka‘e: „Tada mu se ukaza an|eo s neba i po~e ga hrabriti.” (Luka 22,43)

Ako pa‘ljivo analiziramo Isusovu patnju vidjet }emo da mu je Bo‘ija milost bila naklonjena u vi{eprilika:a) Ulijevanje snage i podr{ka s neba,b) Pilat, rimski upravitelj u Palestini, od koga Jevreji tra‘e da mu nakon hap{enja sudi, progla{ava ga nevinim i nudi im njegovu amnestiju.c) Pilatova ‘ena je usnila san u kome joj je re~eno da se Isusu ne smije desiti ni{ta ru‘no,d) Njegove noge nisu bile slomljene prilikom raspe}a

e) Jevrejima se ‘urilo da ga {to prije skinu s kri‘a.O ovome pretposljednjem, da mu noge nisu bile slomljene, govori i jedno predskazanje koje seobistinilo.U njemu se, naime, ka‘e:Mnoge nevolje ima pravednik,ali ga Jahve od svih izbavlja.On ~uva sve kosti njegove,ni jedna mu se ne}e slomiti.



www.islamski.com

www.islamski.com

45

(Psa lmi 34,20-21)Ali, za{to su mu sa~uvane kosti potkoljenica i za{to nisu slomljene? To za mrtvu osobu, ili osobu koja }eumrijeti ne zna~i ni{ta. Me|utim, za onoga ko }e ostati u ‘ivotu i ko }e pre‘ivjeti, zna~i mnogo. Tako jebilo i sa Mesijom, koji nije umro na kri‘u. Predskazanje koje govori da }e mu kosti ostati ~itave i da ne}e biti slomljene, govori u prilog ‘ivota onome na koga se odnose, a nikako u prilog njegove smrti.20/4. Curen je te~nosti i krvi iz Isusova tijela dok je bio na kri ’ uEvan|eoske pri~e o Mesijinom raspe}u kazuju, da mu je dok je jo{ bio na kri‘u, pri{ao jedan vojnik ikopljem mu probo bok iz koga je po~ela da curi krv i voda. O tome Ivan ka‘e:„Kada do|o{e k Isusu i vidje{e da je mrtav, njemu ne prebi{e golijeni, nego jedan od vojnikakopljem probode bok pa odmah pote~e krv i voda.” (Ivan 19,33-34)Ovo zna~i da je Isus, kada je proboden, bio ‘iv. Po{to je probadanje kopljem imalo cilj da poka‘e da li je tijelo ‘ivo ili mrtvo, kad se ono nije pomaklo, zaklju~eno je da je ono, mr tvo. Me|utim, tijelo nije bilomrtvo, nego onesvije{}eno. Izlazak krvi i vode najbolji je dokaz da je ono bilo jo{ ‘ivo, istina koju nijepoznavala osoba koja ga je probola. Kao jo{ jedan dokaz da je tijelo bilo ‘ivo, mo‘e poslu‘iti i navodkoji stoji u 96. stupcu Britanske enciklopedije. 20/5. Isus je bio ‘iv kada je proboden kopljemZa{to te~nost i krv? Doktor W.B. specijalista za anesteziju u kral jevskoj bolnici u Glazgovu iznosi svoje

mi{ljenje iz dugogodi{nje prakse u periodi~niku Tankers Daygist {tampanom u Londonu u zimu 1949.god. gdje ka‘e: „Te~nost je bila posljedica iscrpljenosti nerava i krvnih sudova koja se naro~ito javlja pri prekomjernom izlaganju uda rcima palicom.” Kada se Isus pojavio u vrtu nasp ram groba, on je bioizmu~en bolom, {to potvr|uje prethodno tuma~enje, kome ide u prilog i najnovija nau~na saznanja izoblasti medicine.20/6. Evan|eoske predaje, govore}i o raspe}u, kazuju da je u to doba, izme|u {est i devet sati poslijepodne, bilo pojava grmljavina, pomra~enja Sunca i zemljotresa. Da li se ovo slu~ajno i bez razloga desilo? Svakako da nije, to se desilo da bi se izbjegao mete‘ nakon r aspe}a, s jedne strane, i da bi Bo‘ija milost putem njegovih spasilaca, do{la do njega, s druge strane. Josip iz Erimateje je u pratnji jednogrimskog stotnika oti{ao do Pilata i zamolio ga da mu preda Isusovo tijelo.„Pilat se za~udi da je ve} umro te TŽzva stotnika pa ga upita je li davno umro.” (Marko 15,44)Zbog ~ega se Pilat za~udio? On je iz svoga bogatog iskustva kao upravitelj znao da nijedan ~ovjek do

tada nije umro u roku od tri sata, u slu~aju kada nije kori{}ena naprava za lomljenje nogu, uslijed ~ega nastupi krvarenje i br‘a smrt. Ali u slu~aju Mesije ta naprava nije bila upotrijebljena. Me|utim, ova naprava je bila upotrijebljena kod dvojice drugih zatvorenika koji su zajedno sa Isusom bili razapeti,ali su i jedan i drugi, kada je Isus ve} bio skinut sa kr i‘a, bili jo{ ‘ivi. Profesor Ahmed Didat je pa‘ljivoanalizirao i prou~io sve tekstove o raspe}u i o tome napisao knjigu. On u pogledu raspe}a navoditridesetak argumenata koji govore da Mesija nije umro na kri‘u, niti je mrtav polo‘en u grobnicu. Ontako|er navodi da Mesija u grobu nije proveo tri dana i tri no}i, nego najvi{e jedan dan i dvije no}i.Ovdje }emo ukratko navesti do kakvih je sve on rezultata u ovoj studiji do{ao. Navest }emo ih istimredom kako je to on u~inio:

1. Isa, a.s., je ‘elio da se spasi od ovakve smrti. U tom pogledu bio je pripremio neke mjere za odbranuod Jevreja, jer je ‘elio da ostane ‘iv.2. Isa, a.s., je molio Uzvi{enog Allaha da ga spasi i sa~uva njegov ‘ivot od ovakve smrti.3. Bog je usli{io njegovu molbu, tj. spasio mu ‘ivot.4. Jedan od meleka je si{ao da mu ulije pouzdanje, nadu i sigurnost da }e ga Bog spasiti i da ga ne}eostaviti sama.5. Rimski upravitelj Pilat smatrao je da on nije kriv, {to je bio dovoljan razlog da ostane u ‘ivotu. (Pilat je bio oli~enje politi~ke i vojne mo}i koja je potvr|ivala ili poni{tavala donesene presude.)6. Pilatova ‘ena usnila je san u kome joj je re~eno da se ovom pravednom ~ovjeku ne smije desiti ni{ta



www.islamski.com

www.islamski.com

46

ru‘no, tj. da mora ostati ‘iv.7. Njegov boravak na kri‘u samo tri sata ne djeluje dovoljno ubjedljivo da je za to vrijeme umro, jer jebilo nemogu}e da osu|enik na smrt umre u tako kratkom roku, naro~ito kad se ima na umu kakav jesistem raspe}a bio primijenjen. ^ak da je bio i prikovan na kri‘u, ne bi tako brzo umro.8. I jedan i drugi od njegovih kolega, koji su s njim razapeti, bili su jo{ ‘ivi. Zato je Isa, a.s., u istovrijeme sigurno bio ‘iv.9. Enciklopedija evan|elja pod naslovom Kri‘ ka‘e da je Mesije u trenutku probadanja kopljem bio jo{uvijek ‘iv.10. Odmah nakon probadanja kopljem potekla je iz tijela teku}ina i krv, {to govori da je Isa, a.s., bio‘iv.11. Njegove potkoljenice nisu bile ni odsje~ene ni slomljene, {to je zna~ilo obistinjenje predskazanja,Nepovrije|ene noge mogle su koristiti samo ‘ivom, a nikako mr tvom Mesiji.12. Grmljavina, potres i pomra~enje Sunca, sve samo u tr ajanju od tri sata vremena, mogla je biti samoBo‘ija milost, za koje vrijeme se njegovi potajni prijatelji mogli prisko~iti u pomo} i doprinijeti da ostane ‘iv.13. Jevreji su posumnjali u njegovu navodnu smrt. Posumnjali su da je jo{ na kri‘u umro i pobojali seda nije ostao ‘iv.

14. Pilat se za~udio da je Isus ve} umro. Iz svog bogatog iskustva on je dobro znao da niko na kri‘u neumire tako lahko. Njegova sumnja u smrt zna~i njegovo ubje|enje da je jo{ bio ‘iv.15. Velika i prostrana grobnica isklesana u stijeni u blizini i na dohvat ruke, sa dobrom ventilacijom,pru‘ila je mogu}nost da se Mesiji pritekne u pomo} i da mu se pomogne da ostane ‘iv.16. Uklanjanje velikog kamena sa ulaza u grobnicu, kao i skidanje odje}e u koju je bio zamotan, govorida je to bilo potrebno uraditi samo u slu~aju da je bio ‘iv.17. Izvje{taj o smotanom ~ar{afu - Njema~ki nau~nici su kroz odre|ena istra‘ivanja doznali da Mesijino srce nije bilo prestalo kucati, {to zna~i da je bio ‘iv.18. Presvla~enje u tu|u odje}u. Ovo presvla~enje ne bi bilo potrebno da je Isa, a.s., pro‘ivljen nakonsmrti, nego je bilo potrebno samo u jednom slu~aju, da je jo{ bio ‘iv.19 . On ne dozvoljava Mariji iz Magdale da ga dotakne „Ne doti~i me!” jer, kad bi ga dohvatila,

povrijedila bi ga i to bi ga boljelo. (Rana jo{ nije bila zacijelila). To zna~i da je bio ‘iv.20. Njegove rije~i: „Jo{ nisam uzi{ao k Ocu.” u tada{njim jevrejskom rije~niku nije se druga~ije moglorazumjeti nego: „jo{ nisam umro” ili „jo{ sam ‘iv.”21. Marija iz Magdale se nije upla{ila kada ga je ugledala, jer je u njemu prethodno vidjela znake‘ivota (dok je skidan s kri‘a). Zato je za njim tragala da ga na|e ‘iva.22 . U~enici su se skamenili od straha kada su ga ugledali u sobi, jer sva njihova saznanja o njegovojnavodnoj smrti su bila preko drugih lica (niko od njih nije mogao biti direktan svjedok kad su ga svi do jednoga iznevjerili i pobjegli prilikom hap{enja). Zato nisu ni mogli povjerovati da je on jo{ ‘iv.23. U nekoliko navrata poslije raspe}a Isus je jeo. Hrana je potrebna samo ‘ivima.24 . Nikada se nije pokazao svojim neprijateljima me|u Jevrejima, jer je sa krajnjim naporom uspio da se spasi od smrti koju su mu oni re‘irali a i stoga {to je bio ‘iv (pa da mu se ne bi ponovilo prethodnoiskustvo).25 . Napravio je nekoliko kratkih posjeta (mjesta koja je nakon raspe}a posjetio su bila u uskomkrugu), {to zna~i da nije bio ustao iz mr tvih, nego je zaista bio ‘iv.26. Oni koji su ga pored grobnice vidjeli svjedo~e da je rekao:„Za{to tra‘ite ‘ivoga me|u mrtvima?” (Luka 24,6)

To jasno zna~i da je bio ‘iv, a ne mr tav.27. Svjedo~enje Marije iz MagdaleSveti Marko ka‘e:



www.islamski.com

www.islamski.com

47

„Oni, kad ~u{e da je ‘iv i da ga je ona v idjela, nisu vjerovali.” (Marko 16 ,11)Marija iz Magdale nije tra‘ila ni |avole ni duhove, ve} ‘ivog Isusa. Me|utim, u~enici joj nisu vjerovalida je njihov u~itelj ‘iv.28 . Doktor Primous ka‘e: „Krv i voda su, nakon probadanja Isusova boka kopljem, potekli iz njegovogtijela, radi isrcrpljenosti nerava i k rvnih sudova nakon uda ranja debelim {tapom. Poticanje krvi i vodesu siguran dokaz da je tijelo bilo jo{ ‘ivo.”29 . Isus je predskazao da }e njegovo ~udo biti poput Joninog. Prema onome {to se navodi u Staromzavjetu u Joninoj knjizi, Jona je ostao ‘iv, iako se o~ekivalo da je umro. Isto tako, dok se o~ekivalo da }e Isa, a.s., nakon raspe}a i polaganja u grob biti mrtav, on je ostao ‘iv, upravo kao {to je i Junus ostao‘iv48 Pomenuta pitanja i mnoga druga analiziraju se i izla‘u na stranicama pomenute knjige.Preporu~ujemo po{tovanom ~itaocu da ih pro~ita, a u slu~aju potrebe da to ~itanje ponovi jo{ koji put.Nadamo se da }e iz takvih ~itanja biti vi{estruke koristi.Molimo Uzvi{enog Allaha da se ovakva korist i ostvari49

20/7. Dokazi iz psalmi potvr|uju da je M esija spa{enU jednom psalmu se ka‘e:Znam evo: Jahve }e pobjedu dati svom pomazaniku,

uni{tit ga iz svetih nebesa sn agom pobjedne desnice svoje.”(Psa lmi 20,6)Ivanovo evan|elje kazuje nam ne{to sli~no poput ovog predskazanja. Naime, kad su Jevrejido{li da uhapse Mesiju on je rekao:„Koga tra‘ite?” Isusa Nazare}anina”, odgovorili su mu. „Ja sam”, odgovorio je Isus... (Ivan 18,5)

Kada je Isus ponovio odgovor, uzmaknuli su unazad i popadali po zemlji. U tom trenutku Bog jeuzdigao svoga vjerovjesnika, a njegov lik bacio na u~enika izdajnika, Judu. Kada su se Jevreji digli ido{li sebi, pred sobom su na{li nikog drugog nego Judu koga su odveli na raspe}e. Ovakav rasplet jemogu}, a potvr|uje ga i Isusova sposobnost da nestane iz vida. Ovu njegovu sposobnost sama evan|elja potvr|uju na vi{e mjesta. Tako nam Luka kazuje da ga u jednoj prilici nisu mogla prepoznati ni

dvojica najbli‘ih u~enika dok su ga sreli na putu za Emaus, iako su sa njim razgovarali i putovali.Luka ka‘e:„Njihovim o~ima bi uskra}eno da ga mogu prepoznati.” (Luka 24,16)Evan|elje govori o mnogobrojnim poku{ajima Jevreja da uhapse Isusa, da ga se domognu i rije{e.Me|utim, on je u svakoj prilici uspio da se sakrije i izvu~e, iako su oni bili svuda oko njega. Pogledaj{ta se sve o tome ka‘e u:- Ivan 7,27-30,- Ivan 8, 59- Ivan 8,59 i 10,29.21. PITANJA UPU ]ENA KR[]ANIMANa kr{}ansku tvrdnju da je Mesije ubijen da bi se iskupio od nasljednog grijeha, Tevrat odgovara sljede}im rije~ima

upu}enim Kajinu, Abelovom ubici: „Za{to si ljut? Za{to ti je lice namrgo|eno? Jer, ako pravo radi{, vedrinom odsijava{. A ne radi{ lipravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu {to na te vreba.” (Postanak, 4,6-7)U nekim drugim predskazanjima stoji zapisano:

48 U arapskom originalu presko~en je jedan primjer (Napomena prevodioca)49 Pisac na nastavku strane 81. svoje knjige donosi fotografiju prenesenu iz novine Daily News od 3. januara 1984. god. o micanjuodje}e i tijela gosp. Barnabe kad su htjeli da ga spuste u grob u Najrobiju, misle}i da je umro. Me|utim, on je bio samo previ{epopio alkohola.



www.islamski.com

www.islamski.com

48

„Ja ne ka‘njavam dijete zbog o~evih grijeha, niti roditelje zbog dje~ijih. ^istima pripada njihova~isto}a, a grije{nicima njihovi grijesi.” (el-Ed‘wibetu-l-Fahiretu str . 302)Kr{}anima se upu}uje slijede}e pitanje: „Ko je ljude i ‘ivotinje hranio u danima Mesijinog raspe}a injegovog boravka u grobu (3 dana)?” Da li je sa njegovim ubistvom ubijena i Rije~ i pokopana sa njegovim pokopom, ili ga je iznevjerila i pobjegla od njega kao i u~enici? Ako je sa njim pokopana,onda ju je jo{ neko ko je veliki, posjedovao, a ako ga je izdala i napustila, kako je to bilo mogu}e kadsu se bili srodili u jednom? (el-Ed‘wibetu-l-Fahiretu, str . 303) Kr{}anima se postavlja jo{ jedno pitanjeza razmi{ljanje. Mesijina smrt na ovakav na~in bila bi ili mudrost ili glupost. Ako ka‘u da je bila mudrost, onda za to duguju zahvalnost Jevrejima koji su im pomogli da se ispuni mudrost. Ako, pakka‘u da je to glupost, onda su glupost pripisali Bogu, a to je nevjerstvo. (el-Ed‘wibetu-l-Fahiretu, str.303)Jo{ jedno pitanje onima koji ka‘u da je Isus umro pa ponovo o‘ivio. Mi ih pitamo. - A ko ga je o‘ivio?Ako ka‘u da je ‘iv, to su du‘ni dokazati, a ako ka‘u da je mrtav, tvrde ne{to apsurdno, jer onaj kojidaje ‘ivot ne mo‘e biti mrtav. Ako ka‘u da ga je o‘ivio neko drugi, tj. onaj ko mu je dao smrt, onda isklju~uju njegovu bo‘ansku mo}, a on je po njima posjeduje. (el-Ed‘wibetu-l-Fahiretu str. 303)

22. O DGOVOR NA SUMNJU

Neki kr{}anski misionari u obra}anju muslimanskim masama ka‘u: „Mesija je uzdignut na nebo, a va{vjerovjesnik je pokopan u zemlju. Po tome je Mesija odabraniji od va{eg poslanika Muhammeda?” Na ovo im ovako odgovaramo:1. Mi im postavljamo pitanje: „Da li je po vama odabraniji Isus ili meleki?” Odgovorit }e: Isus”. Mi ihpitamo: „Kako kad su meleki bili na nebu kad se Isus nije bio ni rodio, kao i poslije njegovog ro|enja kad je bio na zemlji, pa ~ak i dok je ljudima prenosio svoje u~enje?”2. Dok je Isus bio na zemlji, ptice su danono}no letjele u vazduhu. Jesu li zbog toga ptice odabranije od~ovjeka?3. Morska pjena pliva po povr{ini vode, dok se dragulji nalaze u morskim dubinama.4. Ilija je dignut na nebo na vatrenoj jahalici. Njegov u~enik Ho{ea pri~a da je to vidio50 Mesija je rekaoJevrejima da se Ilija na Zemlju po drugi put vratio u liku Ivana (Jahjaa, a.s.)

^ak i Ilija koji se na vatrenoj jahalici popeo na nebo i s njega si{ao u liku Ivana, nije bio Bog nego~ovjek. Tako vi vjerujete. Kad govorimo o ovome, moramo se osvrnuti na neke gre{ke, bolje re}izablude, koje je lansirao jedan egipatski sve}enik i odgovoriti na njih. On, naime, tvrdi da i samKur ’ an potvr|uje bo‘anstvenost Mesije kad u suri Mer jem govori o njegovom ro|enju i navode seMesijine rije~i:I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao. (Merjem, 33) Pomenuti sve}enik smatra da ovaj potvr|uje Mesijinu bo‘anstvenost, jer se u istoj suri spominje iJahjaa, a.s. o kome Allah ka‘e:I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kada bude iz mrtvih

ustao! (Merjem, 15) Pomenuti sve}enik ka‘e da pri~a o Ivanu (Jahjau, a.s.) sadr‘ava Bo‘iji mir na njega, dok Mesijina pri~a sadr‘ava Mesijin mir na samog sebe, onog dana kada je ro|en, kada }e umrijeti i kada }e bitipro‘ivljen. Po njemu, ovo ukazuje na Mesijinu bo‘anstvenost, jer je sam na sebe izrekao mir. To zna~i,da je on po njemu bog, jer je Bog izrekao mir na Ivana. Mi mu odgovaramo: „Allah je bio i u jednom iu drugom slu~aju onaj koji je izrekao rije~i mira „selam” samo {to je u drugom (Mesijinom) slu~aju tobilo preko Mesije.”

50 Knjiga postanka, poglavlja 1 i 12.



www.islamski.com

www.islamski.com

49

Na{ odgovor na ovu zabludu je: Mesija u ova sva tri slu~aja na sebe je izrekao rije~i „selam” (mir,spas) jer je zbog njih kod svojih pristalica progla{en bogom, nakon svoje smrti. Ta tri momenta vezana za njegov ‘ivot su:- Njegovo ro|enje od majke djevice,- Mete‘ oko njegovog navodnog raspe}a i- Njegovo navodno pro‘ivljenje iz mrtvih.Mesija je na sebe izgovorio rije~i „selam” (rije~i mira, spasa), kao znak da je on od svega ovoga {to muse pripisuju nevin.[to se pak ti~e Jahjaa, a.s., po pitanju njegovog ro|enja i smrti nije bilo nikakvih zabluda. Ovoproizilazi iz rije~i „selam” koje je Allah izgovorio u vezi s njim, s jedne strane, i zato {to je ro|en kadmu je otac ve} bio u poznim godinama, {to je bio ubijen, strog i odva‘an, s druge strane.

TRE]E POGLAVLJE

Kr{}ansko vjerovanje 1. UVOD

Kr{}ani vjeruju u postojanje tri boga: Oca, Sina i Duha Svetoga i vjeruju da je svaki od njih potpun izaseban bog, nezavistan od ostala dva. Ovakvo svoje vjerovanje u trojstvo oni obja{njavaju tvrdnjomda Bog voli da bude voljen. Po{to ljubav podrazumijeva voljenog, on je predstavljen u Bogu Sinu(Mesiji, Isusu, sinu Marijinom). Ali, po{to uzajamna ljubav izme|u dvoje neminovno podrazumijeva iplod te ljubavi, on je predstavljen u Duhu Svetom. Tako su, po njihovom vjerovanju, sva trojica bogovi. Me|utim, ovakvo u~enje je u suprotnosti sa tekstom Tevrata koji u~i da je Bog jedan, a kr{}aniga prihvataju kao svoju knjigu. Oni onda ka‘u: „Vjerovanje u t rojstvo sadr‘ava i vjerovanje u jednogBoga”, ili „Trojstvo je sadr ’ ano i u vjerovanju u jednog Boga,” ili „Vjerovanje u jednog Boga jesadr‘ano u trojstvu”. Ovakvoj igri rije~i pribjegavaju radi toga da bi pomirili tekst Tevrata sa u~enjemEvan|elja ~ije knjige smatraju Mesijinim nadahnu}em njihovim sastavlja~ima. Prvi Bog (Otac) jeosnova, drugi Bog (Sin), samim tim {to mu je Sin, je njegov ogranak, i tre}i Duh Sveti je posljedica. A

sada }emo ovo njihovo u~enje malo analizirati i vidjeti kako ga sami kr{}ani obrazla‘u: Kr{}ani ka‘uda su Otac, Sin i Duh Sveti bogovi i da je svaki od njih potpun i nezavisan od drugog. Svaki od njih ima zasebnu bit koja ga ~ini nezavisnim od druge dvojice. Kao takve nazivaju ih „Trima bo‘anskimosobama” (Tri hipostaze) po izvornom zna~enju gr~ke rije~i „Akanim” (samostalna i nezavisna osoba). Prema tome, besmislene su njihove rije~i kad ka‘u da su „trojica postali jednim”, ili da je„jedan postao trojica” kad je svaki od njih nezavisan od drugog. Po{to iz {kripca u koji su sami zapalinikako ne mogu da na|u izlaza, onda ka‘u da to predstavlja vi{e tajne vjerovanja i da ih kao takvetreba prihvatiti, jer su ih kao takve i oni preuzeli od svojih o~eva i djedova. Druga~ije re~eno, to zna~ida oni opona{aju svoje pretke. Na osnovu toga ispada da Bog, Sin i Duh Sveti nisu potpuni bogovi, jer i jedan i drugi svoje porijeklo vode od nekog tre}eg. Po njima, Bog Sin svoje postojanje vodi od Boga Oca. Duh Sveti tako|er svoje postojanje ne vodi od sebe samog, nego od nekog drugog. Sami kr{}ani sene sla‘u oko toga od koga ta~no Duh Sveti vodi svoje postojanje, da li samo od Boga Oca, ili i od Boga Oca i Boga Sina, zajedno. O ovome }emo op{irnije govoriti kad budemo govorili o kr{}anskim sektama.Njihova tvrdnja da Sin i Duh Sveti posjeduju bo‘ije osobine povla~i za sobom konstataciju da su i jedan i drugi nepotpuni bogovi. Sin samim tim {to je Sin, nije star koliko i otac i morao je do}i poslijenjega, pa prema tome mora biti mla|i od njega. To {to tvrde da je Sin star koliko i Otac je najobi~nija glupost, jer kako Sin mo‘e biti ro|en od Oca, kako oni tvrde, a da opet Sin bude star koliko i Otac i utom pogledu jednak njemu?! Isti se problem name}e i oko Duha Svetog. Ni on ne mo‘e biti star koliko iOtac, nego od njega mora biti mla|i, a ako je mla|i, on nije oduvjek, nego je postao. Ako tome dodamo



www.islamski.com

www.islamski.com

50

njihovu uzajamnu potrebu jednog za drugim i nemogu}nost njihovog samopostojanja, onda imnedostaje osobina boga, jer Sin za svoje postojanje treba Oca. Isto tako duh Sveti svoje postojanje vodiod Oca i Sina, ili samo Oca, u zavisnosti o kojoj je sekti i u~enju u kr{}anstvu rije~. Ovdje se name}e jo{ jedno pitanje; „Ako su i Otac i Sin oduvijek, za{to se uop}e jedan naziva Ocem, a drugi Sinom? Za{tostvar onda nije obrnuta?” Dakle, kako Bog Sin mo‘e biti potpun bog (pod Bogom Sinom misle na Isusa Mesiju, sina Marijinog) kad je sam sebi porekao posjedovanje potpunog znanja, a jedino tako dolikujepravom Bogu, i kad je svojim u~enicima rekao da ta~no vrijeme Smaka svijeta zna samo Bog i da to neznaju ~ak ni an|eli? Kako onda takav, sa nepotpunim znanjem, mo‘e biti bog? Pored toga on jenegirao svoju mo} da pravi ~uda rekav{i:„Sve {to vam govorim i radim je od Oca koji me je poslao.”Sve ovo su nedostaci koji nisu svojstveni pravom Bogu. Sam Mesija je za sebe znao da nije Bog.Njegovo otvoreno priznanje o tome nalazi se u kr{}anskim svetim knjigama, o ~emu }emo govoritinakon {to izlo‘imo temelje njihovog vjerovanja.2. KR[]ANSKE DOGMEKr{}ani smat raju da svako ko ho}e da bude kr{}anin mora vjerovati u tri sljede}e stvari:1. Trojstvo, tj. postojanje t ri boga; Oca, Sina i Duha Svetog, o ~emu smo malo pri je govorili i rekli da sepod Bogom Sinom misli na Mesiju, Isusa, sina Marijina.

2. Kr{}ani vjeruju i uslovljavaju svakome onome ko ‘eli da bude kr{}anin da mora otvoreno priznatisvoje ubje|enje da je Mesija razapet, mu~en i umro na kri‘u, da je to bilo iskupljenje od naslije|enoggrijeha od Adama, oca ~ovje~anstva, kada je okusio plod zabranjenog drveta i time se ogrije{io prema Bogu koji mu je to drvo zabranio. Po~injeni grijeh je kolao njegovom krvi i tijelu, ~ak i nakonnjegovog progona iz raja i spu{tanja na Zemlju. Po{to ni to nije bilo dovoljno kao kazna i otkup odgrijeha, oni ka‘u (Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onoga {to oni govore) da je Bog dugovremena (oko ~etiri hiljade godina) razmi{ljao kako da rije{i ovaj problem da li da Adamu oprosti, ilida ga kazni za po~injeni grijeh. Ako bi mu oprostio, pravda ne bi bila zadovoljena, a ona se mo‘ezadovoljiti samo na taj na~in da onaj ko je pogrije{io bude ka‘njen za svoj grijeh. Tako je do{lo dosukoba izme|u pravde sa jedne i milosti sa druge strane. Po{to se ove dvije osobine nisu mogle pomiriti,na kraju ovog dugog perioda u kome je cijelo ovo vrijeme Bog (po njihovom vjerovanju) bio zbunjen,

prona|eno je adekvatno rje{enje, tako da je Svog Sina, Isusa Mesiju, poslao u ljudskom liku na raspe}e kao otkup za grijeh. Oni dalje ka‘u da je to bilo jedino pravedno rije{enje problema koji jestajao pred Bogom (Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga {to oni govore). Kr{}ani daljeobja{njavaju da otkup nije mogao biti izvr{en od strane Adama, jer je bio nepokoran i neposlu{an, nitiod an|ela i ‘ivotinja, jer oni nisu krivi. Mudrost se sastoji u tome da je Bog umjesto Adama, poslaosvoga sina koji se li~no ‘rtvovao za Adama i otkupio za njegov grijeh. Ovdje se kr{}anima upu}ujenekoliko pitanja: - [ta je bio njegov grijeh? U ~emu se sastoji mudrost da Bog ‘rtvuje svoga Sina,umjesto da oprosti grijeh i da se smiluje onome ko ga je po~inio? I na k raju, kakav je smisao i uloga milosti? Ukratko re~eno, vjerovanje u Mesijino raspe}e je jedna od osnovnih postavki kr{}anskogu~enja.3. Tre}i kredo kr{}anskog u~enja je da }e Mesija biti taj koji }e, umjesto Oca, ka‘njavati ljude. Kr{}anito obja{njavaju na sljede}i na~in: Isus Mesija je, nakon raspe}a, smrti na kri‘u i zakopavanja u grob,uskrsnuo iz mrtvih (kao {to smo ranije opisali) i nakon toga po‘urio u pakao da otuda izvede ranijeproroke i njihove narode, jer su tamo dospjeli zato {to nisu vjerovali u njega i njegovo raspe}e itd.Tamo im se on predstavio i upoznao ih ko je i {ta je on. One koji su mu povjerovali, izveo je iz pakla, a one koji nisu mogli povjerovati da se on pojavio na Zemlji, ostavio je u paklu. On se, zatim, nakonpovratka iz pakla i prikazivanja nekim svojim sljedbenicima na Zemlji (kako smo ranije pisali) popeona nebo i sjeo sa desne strane svoga Oca, koji mu je povjerio poslove oko su|enja ljudima, jer mu seMesija nakon uspe}a na nebo obratio rije~ima: „Predaj mi se da ti se osvetim, jer si me ti osudio da



www.islamski.com

www.islamski.com

51

umrem na kri‘u bez ikakva prava. Ti si svojim rije~ima rekao Mojsiju: „Ko ubije mora biti ubijen.” Tisi me ubio, pa mi se predaj da i ja tebe ubijem!” Onda mu je Otac rekao: „Je li ti dovoljno da tebipovjerim su|enje ljudima...?” Isus je na to pristao i sada ~eka sjede}i sa desne strane svoga Oca.Ovakvo vjerovanje mora prihvatiti svako onaj ko ‘eli da postane kr{}anin. Ovo bi bila tri kreda kr{}anskog vjerovanja. Oni su temelji njihove vjere. Na ovo se nadovezuju tri, ili ~etiri druge stvarikoje se nazivaju vjerskim obredima, ili znacima da je onaj ko ih obavlja, kr{}anin. One dolaze odmahiza vjerovanja, jer je vjerovanje u tri stvari, koje smo ranije opisali, temelj vjere. Obredi dolaze odmahiza njih. Prije nego {to po~nemo govoriti o ovim obredima ‘eljeli bi da kr{}anima postavimo sljede}epitanje: „Vi tvrdite da se va{ bog sa tri hipostaze odlikuje sa sljede}im osobinama; postojanjem,‘ivotom, znanjem ili govorom? Me|usobno se ne sla‘ete {ta se pod ta tri ili ~etiri svojstva podrazumijeva. ^etvrto je svemo}, jer se zahvaljuju}i njoj obistinila pravda. Peto je volja, jer je ona sudbina i odre|enje po kojoj se vrednuju djela i svrstavaju stvorenja. Ona je vi{a sila koja gospodari ikojoj se pokoravaju sva htijenja. [esto je vid, a on je spoznaja i znanje, glavnije od znanja koje vispominjete, jer svaki vid je znanje, a svako znanje nije vid. Sva ova svojstva, njih pet, {est, sedam, deset ili vi{e, potvr|ena su i Starim i Novim zavjetom, hiljadama godina unazad i nije potrebno to ponovopodvla~iti, ali su kr{}ani du‘ni donijeti dokaz na osnovu ~ega sve ove osobine svode na samo tri, {tonikada ne}e uspjeti u~initi. (el-Ed‘wibetu-l-Fahiretu str. 318)

3. NEOSNOVANOST TVRDNJE DA JE U TROJSTVU SADR@AN MONOTEIZAMKr{}ani ka‘u: „Trojstvo zna~i tri imena za jednog Gospodara, jednog Boga i jednog Tvorca. Onaj kojise naziva ovim imenima bio je i ostao ‘ivi, koji govori tj. odlikuje se postojanjem, govorom i ‘ivotom.”Bit je ovdje - Bog Otac koji je ishodi{te ostale dvojice, govor Bog Sin koji iz njeg proizilazi, kao {togovor proizilazi iz razuma, dok je ‘ivot Duh Sveti. Na ovakvo shvatanje treba odgovoriti sa vi{easpekata:1. Imena Uzvi{enog Allaha su mnogobrojna i vi{ezna~na. On je:On je Allah - nema drugog boga osim Njega - On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta,On je Milostiv, Samilosni! On je Allah - nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakog obezbje|uje, Onaj koji nad svim bdi, Silni,Uzvi{eni, Gordi, Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ni~ega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljep{a imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri. (El-Ha{r, 22- 24) Ako Allah ima mnogo svojih li~nih imena, kao {to su „Silni”, „Mo}ni„ i sl. njihovo svo|enje na samo

tri imena je velika zabluda. Ma {ta se pod ovim ograni~avanjem na samo tri imena smatralo, nepobitna je ~injenica da ispu{tanje ostalih predstavlja veliku gre{ku i zabludu.2. Njihova tvrdnja da su od Boga Oca nastala dr uga dvojica i da je Bog Sin, rije~ proizi{la iz njega, teda se rije~ izrodila iz razuma je bez ikakve osnove, jer su svojstva savr{enstva nu‘no vezana jedino za bit Uzvi{enog Gospodara. On je oduvijek i zauvijek @iv, Znan, Mo}an, jer nije postao ‘iv nakon {to jebio mrtav, niti znan nakon {to je bio neznan.

3. Oni tvrde da Bog Sin potje~e od Boga Oca. Ako time ‘ele re}i da je to njegova nu‘na osobina (svojstvo), onda je i ‘ivot nu‘na Bo‘ija osobina. Iz toga proizilazi da je Duh Sveti njegov drugi sin. Ako,pak, ‘ele re}i da je tu osobinu stekao nakon {to je nije imao, to povla~i drugu konstataciju da je postaoznan nakon {to to nije bio, {to je neistina i nevjerstvo, jer bi se to odnosilo i na njegov ‘ivot i zna~ilo da je postao ‘iv nakon {to je bio mrtav.4. Nazivanje Bo‘ijeg ‘ivota Duhom Svetim je ne{to o ~emu, na taj na~in, ne govori nijedna objavljena knjiga Bo‘ija. Nazivanje Bo‘ijeg ‘ivota Duhom Svetim je plod njihovog izmi{ljanja i iskrivljavanja istine.



www.islamski.com

www.islamski.com

52

5. Oni tvrde da je rije~ tj. znanje ne{to {to je neodvojivo od Mesije. Ako oni u Mesiji vide sveznaju}u bit Bo‘iju koja govori, onda je i Mesija Bog Otac i to bi zna~ilo da je Mesija istovremeno Bog Otac, BogSin i Duh Sveti, a to je, ~ak i po njima kao i po ostalim ljudima, zabluda i nevjerstvo.6. Znanje je svojstvo, a svojstvo ne stvara i ne opskrbljuje. Sam Mesija, po jednoglasnom mi{ljenjurazumnih ljudi, ne po~iva samo na svojstvu. On je po njima tvorac nebesa i zemlje i kao takav ne mo ’epo~ivati samo na svojstvu. Bog koji se obo‘ava je @ivi, Sveznaju}i i Svemo}ni. On nije samo ‘ivot,znanje i govor. Ako bi neko molio rije~ima: „@ivote Bo‘iji, znanje Bo‘ije, govore Bo‘iji, oprosti mi,smiluj mi se i uputi me!”, to bi za normalan razum bilo besmisleno. Zato nije dozvoljeno pripadnikunijedne vjere da se obrati Tevratu, Evan|elju ili nekoj drugoj nebeskoj knjizi, za koju se vjeruje da jeBo‘ija objava, da ka‘e: „Oprosti mi, ili smiluj mi se!” Vi se ipak Mesiji, koji je po va{em vjerovanjutvorac, obra}ate i molite: „Oprosti nam i smiluj nam se!” ^ak i u slu~aju da je on Bo‘ije znanje i govor,ne mo‘e se smat ra ti bogom, predmetom obo‘avanja, a kamoli u slu~aju kad on nije ni Bo‘ije znanje nigovor, nego stvorenje stvoreno Bo‘ijim r ije~ima: „Budi, pa je bio!51 4. [TA SE PO DRAZUMJEVA PO D D UHOM SVETIM?Pod Duhom Svetim se podrazumijeva Gabriel (D‘ibril), an|eo preko koga Bog dostavlja svoju Objavuvjerovjesnicima. To {to kr{}ani tvrde da je on Bog, jedan od Tri hipostaze, nije ta~no. Kad mi, misle}ina Mesiju, uz Rije~ Allah dodajemo rije~ „Ruh” (Duh) kao u primjerima „Ruhullahi” ili „Ruhun

minhu”, mi ni u kom slu~aju Mesiju ne smatramo bogom, jer isto tako ka‘emo: „Nakatullahi” (Bo‘ija deva), „Bejtullahi” (Bo‘ija ku}a) ili „Ibadullahi” (Bo‘iji robovi). Dodavanje ovih rije~i uz vlastitoBo‘ije ime Allah je iz po~asti i po{tovanja. Allah na vi{e mjesta u Kur ’ a nu spominje D‘ibrilovu pomo}Isau, sinu Mejreminu, a u jednom od njih, u suri El-Bekare, ka‘e:I mi smo Musau knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim slali poslanike, a Isau, sinu Mejreminu, o~igledne dokaze dali i D‘ibrilom ga pomogli... (El-Bekare, 87) Kur ’ an je objavljen preko meleka D‘ibrila. O tome govore sljede}e rije~i Uzvi{enog:Kada Mi jedan ajet dokinemo drugim, - a Allah najbolje zna {ta vam objavljujemo, - oni

govore: „Ti samo izmi{lja{!” A nije tako, nego ve}ina njih ne zna. Reci: „Od Gospodara Tvoga objavljuje ga melek D‘ibril kao istinu.” (En-Nahl, 101-102).Na drugom mjestu Uzvi{eni ka‘e:Donosi ga povjerljivi D‘ibril, na srce tvoje da opominje{. (E{-[ura, 193-194) Prema tome Ruhu-l-Kudus ili Ruhu-l-Emin je melek D‘ibril preko koga je Allah dostavljao objavu -Kur ’ an. Buharija i Muslim prenose preko Ebu Hurejre da je u jednom hadisu Bo‘iji Poslanik, s.a.w.s.,Hasanu ibn Sabitu, neka je Allah sa njim zadovoljan, rekao: „Primi od mene, Bo‘e, pomozi ga

melekom D‘ibrilom!” Muslim, kao i neki drugi prenosioci hadisa, u svom Sahihu bilje‘i da je Ai{a,neka je Allah sa njom zadovoljan, rekla: „^ula sam da je Bo‘iji Poslanik, s.a.w.s., rekao Hasanu ibnSabitu, neka je Allah sa njim zadovoljan: „Sve dok brani{ Allaha i Njegova Poslanika poma‘e teD‘ibril.52 Hasan ibn Sabit je jedan od muslimanskih pjesnika koji je u svojim pjesmama branio Allaha i Njegova Poslanika, a ismijavao idolopoklonike koji su u la‘ ugonili Muhammeda, a.s. U tome ga jeAllah pomagao D‘ibrilom (Ruhu-l-Kudusom). Svi ljudi na svijetu znaju da Muhammed, a.s., Hasanu

ibn Sabitu nije pripisao Bo‘iju osobinu time {to je rekao da ga Allah poma‘e D‘ibrilom i da Bo‘ijuosobinu nije poistovijetio sa ljudskom. Takav je slu~aj bio i sa Mesijom. To priznaju i sljedbeniciKnjige (Ehlu-l-Kitab), jer znaju da su i drugi poslanici, poput Dawuda, a.s., bili potpomaganiD‘ibrilom. Kr{}ani vjeruju da su i apostoli potpomognuti D‘ibrilom. Ukratko, i muslimani, i kr{}ani, iJevreji se sla‘u da Mesija nije bio jedini koji je bio potpomognut D‘ibrilom, nego se tu ubrajaju i ostaliposlanici, pa ~ak i d rugi ljudi koji nisu bili poslanici. (El-D‘ewabu es-sahihu, prvo izdanje, str. 256.).

51 Ibn Tejmija, el-D‘ewabu es-sahihu limen beddele dine-l-Mesihi, drugo izdanje, Kairo, str.11252 Ibn Tejmijja, el-D‘ewabu es-sahihu, drugo izdanje, Kairo, str 121.



www.islamski.com

www.islamski.com

53

5. P OTP OMAGANJE D@IBRILOMTo je op}enito za sve koji poma‘u poslanicima protiv idolopoklonika i sljedbenika Knjige (Ehlu-l-Kitab) koji im se ne pokoravaju. Ni u Kur ’ anu ni u Ind‘ilu, niti drugim nebeskim knjigama ne mo‘ese na}i nikakav tekst koji bi potvrdio da je Duh Sveti kojim je potpomognut Mesija, Bo‘ije svojstvo ili‘ivot na kome on po~iva. U njima se tako|er ne mo‘e na}i potvrda da Duh Sveti stvara ili dajeopskrbu. Prema tome, Duh Sveti nije Bog niti neko od Njegovih svojstava. [tavi{e, ni jedanvjerovjesnik nije rekao da se neko od Bo‘ijih svojstava naziva Sinom ili Duhom Svetim. Kad kr{}aniMesijine rije~i: „Krstite ljude u ime Oca, Sina i Duha Svetog” tuma~e tako da je Sin svojstvo Bo‘ijegznanja, a Duh Sveti svojstvo ‘ivota, oni otvoreno potvaraju Mesiju za ne{to {to nije rekao. U njegovimrije~ima kao ni u rije~ima bilo kog Bo‘ijeg poslanika ne stoji da je Bog neko od svojih stvorenja ilineku svoju osobinu, nazvao sinom, niti je svoj ‘ivot nazvao Duhom Svetim 53

6. [TA ZNA^E BO@IJE RIJE^I: “A MI SMO UDAHNULI U NJU @IVOT”Gornje rije~i dolaze u kontekstu pri~e o Merjem i Mesiji gdje Allah ka‘e da je melek u nju udahnuo ida je tako zanijela Isaa. Ovaj kur ’ anski ajet u cjelosti glasi:Merjemu, k}er Imranovu, koja je nevinost sa~uvala, a Mi smo udahnuli u nju ‘ivot i ona je u rije~i Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila.

(Et-Tahrim, 12.) U drugom a jetu Uzvi{eni ka‘e:A i u onu koja je sa~uvala djevi~anstvo svoje, u njoj ‘ivot udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svijetovima u~inismo. ( El-Enbija, 91.) Kr{}ani ‘ele da ovim doka‘u da je Mesija, do{av{i na svijet kao rezultat Bo‘ijih rije~i „Min ruhina”,Bo‘iji Sin. Me|utim, ovo nije ta~no, jer Allah i za Adema, a.s., u Kur ’ anu ka‘e:I kad mu dam lik i u njega udahnem du{u, vi mu se poklonite! (El-Hid’r, 29.) Porede}i Mesiju sa Ademom, a.s., Allah ka‘e:Isaov slu~aj je u Allaha isti kao i slu~aj Ademov; od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: „Budi!” - i on bi. ( Ali ‘Imran, 59 )

7. RIJE^ I “SIN” I “D UH SVETI” KO D KR[]ANA SE KORISTE I ZA ONE KOJI SE NE SMATRAJUMESIJOM KAO [TO SU APOSTOLIApostoli prenose da je Mesija i njima rekao: „Bog je moj otac i va{ otac, moj Bog i va{ Bog.” Onitako|er tvrde da se Duh Sveti u njima utjelovljuje. U Tori stoji da je Gospodar objavio Mojsiju:„Idi faraonu i reci mu: Moj ti Gospodar ka‘e: Izrael je moj sin prvenac. Po{alji ga neka Mene obo‘ava. Ako odbije{ da po{alje{ moga sina prvenca, ja }u ubiti tvoga prvoro|enog sina.” U Davidovim psalmima se ka‘e:„Ti si moj sin. Tra‘i {ta ho}e{ ja }u ti dati.”Evan|elje kazuje da je Mesija rekao:„Ja odlazim svome Ocu i va{em Ocu, svome Bogu i va{em Bogu.”On je rekao:„Kada se molite recite: - O~e na{, koji si na nebu, neka je sveto tvoje ime...” itd.Kr{}ani za svece tvrde da se u njima utjelovljuje Duh Sveti, kao {to se utjelovio u Davidu i drugimposlanicima. [tavi{e, on se po njima ut jelovljuje i u svakom iskrenom vjerniku.

53 el-D‘ewabu es-sahihu, prvo izdanje. str. 257



www.islamski.com

www.islamski.com

54

^ETVRTO POGLAVLJE

Kr{}anski obredi U kr{}anstvu postoje tr i ili ~etiri ob reda, u zavisnosti od toga ~ije se mi{ljenje uzima. To su:1. Kr{tenje,2. Euharistija,3. Svetost kri‘a i

4. Priznavanje grijeha pred sve}enikom (pokajanje) kod nekih sekti.1. KR[TENJEPod kr{tenjem (babtizm) se podrazumjeva pranje (~i{}enje) tijela u crkvi posebnom vodom koje ~inisve}enik. To je voda u koju se stavi puno soli i pomije{a sa balisanom, dobijenim iz istoimene biljke. Soi balisan se stavljaju da se voda ne bi pokvarila. Voda se obi~no ~uva u bunaru ili bazenu u crkvi ilinjenoj blizini. Sve}enik iz njega zahvati odre|enu koli~inu vode, na nju pro~ita molitvu pa njompoprska osobu koja ulazi u kr{}ansku vjeru. (Neki kr{}anski pravci uslovljavaju da se osoba koja prihvati kr{}anstvo u ovoj vodi okupa). Prilikom izvo|enja ovog obreda sve}enik ka‘e: „Krstim te uime Oca, Sina i Duha Svetog”, a zatim, nakon {to osoba nedvosmisleno izjavi da prihvata kr{}anstvokakvo smo ranije opisali, njegovo tijelo poprska tri puta, ili mu da vodu da se u njoj tri puta okupa.Ovakvo kr{tenje obavljaju svi kr{}ani. Najbolje je da ga obave dok su jo{ mali. Neki ga, me|utim,odga|aju i ostavljaju za poodmakle godine ‘ivota, jer onaj ko se krsti, nakon ovog obreda podlije‘eobavezi da ‘ivi po normama kr{}anskog u~enja i da se ~uva grijeha. Ko se toga boji, on kr{tenjeostavlja za kasnije pod uvjetom da nije kr{ten kao dijete. Djecu krste njihovi roditelji i umjesto njihizgovaraju rije~i vjerovanja. Osoba koja nosi dijete sve}eniku u crkvi na kr{tenje i prskanje vodom,odnosno kupanje, smatra se duhovnim ocem djeteta (kumom). Kada dijete odraste pomenuta osoba seposebno po{tuje i uva‘ava, u mnogim slu~ajevima vi{e nego i ro|eni otac. Ovaj obred kr{}ani supreuzeli od Jevreja. Ivan Krstitelj (Jahja, a.s.) je mnogo ranije krstio ljude u rijeci Jordan. On je li~nokrstio Mesiju, pa se zbog toga i zove Ivan Krstitelj. Po{to znamo da je on bio Jevrej i da je krstioJevreje, to zna~i da je ovo u osnovi jevrejski obred. Sam Mesija je, prije nego {to je po~eo propagiratisvoje u~enje, bio Jevrej. Prema tome obred kr{tenja kr{}ani su preuzeli od Jevreja.

2. TAJNA VE^ERA (EUHARISTIJA)Ona se jo{ naziva i „pri~est”. Pod ovim se podrazumijeva da sve}enik kr{}anskom vjerniku da komadhljeba i malo vina (ili vode u slu~aju da nema vina) koji to treba da pojede. Ko to pojede smatra se da je pojeo dio Mesijinog tijela i popio njegovu krv. Na taj na~in osoba postaje odani kr{}anin, jer je unjega u{ao Mesija i njegovim tijelom kru‘i Mesijina krv. Drugim rije~ima, osoba je postala kao Mesija.U vezi s ovim, neka evan|elja prenose da je to isto Mesija u~inio sa svojim u~enicima, na isti na~in i sa istim ciljem. Zato je to za kr{}ane obavezan obred. Me|utim, ovo ne prakticiraju sve kr{}anske sektekao protestanti npr, koji se ovome o{tro suprotstavljaju, pa ~ak u pojedinim slu~ajevima i ismijavajugovore}i: „Kako se hljeb mo‘e pretvoriti u Mesiju i vino u njegovu krv, ako je Mesija jedan?”Sije~enjem hljeba i njegovo dijeljenje velikom broju ljudi, kao i dijeljenje vina isto tako velikom brojuljudi, moralo bi zna~iti postojanje milionskog broja ljudi-Mesija. Kako se, onda mogu prepoznati

vjernici koji pr akticira ju ovaj obred? P ristalice ovakvog shva}anja smatraju da je ovo Mesija sa svojimu~enicima uradio samo radi uspomene i da to oni nisu du‘ni prakticirati.3. SVETOST KRI@ASvetost kri‘a o~ituje se njegovim no{enjem ili crtanjem na prsima, kr{tenje rukom i prstima kad sene{to va‘no spomene, kad se zapadne u te{ko}e i sl. Jedan od oblika o~itovanja svetosti kri‘a je injegovo no{enje na privjesku. Svim pomenutim i sli~nim postupcima dokazuje se svetost kri‘a. Kri‘kao predmet naj~e{}e se izra|uje od zlata , drveta ili nekog drugog materijala. U ovome se povode za,navodno, Mesijinim rije~ima upu}enim nekom ~ovjeku: „Nosi kri‘ i slijedi me!”Kr{}ane kri‘, izme|u



www.islamski.com

www.islamski.com

55

ostalog, podsje}a na Mesijino raspe}e i na njegove patnje kojima je bio podvrgnut dok se iskupljivao odgrijeha. Kri‘ je, izme|u ostalog, i znak po‘rtvovanja. Zbog svega gore navedenog potrebno jedokazivati svetost kri‘a. Me|utim, o ovome nam historija druga~ije govori. Dokazivanje svetosti kri‘a od strane kr{}anskih vjernika bilo je nepoznato, najmanje prva t ri stolje}a kr{}anstva. Prema kri‘u seovako po~elo odnositi tek u ~etvrtom stolje}u, u doba vladavine cara Konstantina, rimskog vladara koji je primio kr{}anstvo i mnogo doprinio njegovom razvoju. Ovako nam bar govori historija 54 Da jeMesije razapet i da su se kr{}ani nakon toga u prva tri stolje}a ranog kr{}anstva znali da su se prema kri‘u du‘ni odnositi kao prema svetinji, oni bi to sigurno u~inili. Me|utim, nisu. Postavlja se pitanjeza{to? Nepobitna je ~injenica da su Rimljani i prije dolaska Mesije poznavali kri‘ i da se osu|enik na smrt na njemu razapinjao. To je bio naj~e{}i na~in izvr{enja smrtne presude.4. PRIZNAVANJE GRIJEHA PRED SVE]ENIKOM (POKAJANJE)I ovaj obred neke od kr{}anskih sekti smatraju obaveznim. Me|utim, neke kr{}anske zajednice, zboglo{eg iskustva i ataka na ‘ene od strane sve}enika koje su do{le da se pred njima ispovijede, nepridr‘avaju se ovog obreda. Pri~e o ovakvim slu~ajevima i atacima na obraz ‘ene, kr{}anima su dobropoznate. U Evropi se to svakodnevno de{ava pred njihovim o~ima i o tome ~esto pi{e tamo{nja {tampa.Me|utim, va‘nije od svega ovoga je pitanje ispravnosti ovog obreda i da li sve}enik mo‘e oprostitigrijehe nekoj osobi, ili je potrebno da i njemu samom neko oprosti njegove grijehe. Svakako. To je

Bog. Za{to onda izbjegava direktno obra}anje Bogu i tra‘enje oprosta od njega? Za{to se uop}e tra‘ioprost od ljudi koji su obi~ni grije{nici kao i svi ljudi. Ovo pitanje se postavlja kr{}anima pa neka onisami na njega odgovore. Ne postavljamo ga samo mi, nego i neke njihove sekte.5. ZAKLJU^AK O NAVED ENOM KR[]ANSKOM VJEROVANJUU pogledu opisanog kr{}anskog vjerovanja o trojstvu, bo‘anstvenosti Mesije, raspe}u i njegovom

su|enju ljudima, kr{}anima se postavlja slijede}e pitanje: - Da li je to posljednja rije~ kr{}anskogu~enja, njihovih svetih knjiga i prvobitne vjere s kojom je do{ao Isus Mesija, sin Marijin? Ima li sveovo i svoju drugu stranu? Odgovor na ova pitanja poku{at }emo prona}i u samim njihovim knjigama.One govore da ova pitanja imaju i druga~iji odgovor. U pogledu u~enja o trojstvu i Mesijinojbo‘anstvenosti, u tekstovima njihovih knjiga, postoje obrnuti argumenti koji govore da je Bog jedan,da On nema sebi nikog ravna, da je Mesija samo ~ovjek i Bo‘iji poslanik, kao i drugi poslanici koje je

Bog slao da upute ~ovje~anstvo. To zna~i da je Mesijin dolazak bio samo nastavak ustaljene prakse, pokojoj je Bog ljudima slao poslanike izme|u njih samih i da je on bio samo ~ovjek i poslanik, a nikakoan|eo koga je Bog, mimo ostale poslanike, spustio sa neba. U kr{}anskim svetim knjigama se, tako|er,nalaze tekstovi koji govore da se Mesije nisu domogli njegovi neprijatelji. U odgovoru na sve ovo bit }emo ne{to detaljniji.6. KR[]ANSKE SVETE KNJIGE POTVR\UJU BO@IJE JEDINSTVOU Evan|elju se nalaze mnogobrojni tekstovi koji jasno govore i potvr|uju da je Bog jedan, da On nema sudruga i da je Mesiju poslao da uputi ljude. Ovdje }emo navesti neke primjere uzete iz evan|elja, pa neka se pred njima zamisli svaki ~italac i svako ko ima razuma i sam donese svoj sud. Zatim }emo seosvrnuti na sumnjive izvore i tuma~enja na koja se oslanjaju i na njih dati na{ odgovor.

1. Tekstovi koji potvr|uju d a je Uzvi{eni Bog jedanSam po~etak Ivanova evan|elja je izazvao veliku polemiku, jer govori o bo‘anstvenosti rije~i. Kr{}anisu protuma~ili da „rije~” zna~i „Mesija”. Upravo na osnovu ovoga uvoda i ovakvog razumijevanja „rije~i” kojima po~inje Ivanovo evan|elje, kr{}ani vjeruju da je Mesija bog. U ovom uvodu Ivan ka‘e:„U po~etku bija{e rije~, i Rije~ bija{e kod Boga - i Rije~ bija{e Bog. Ona na po~etku bija{e kodBoga. Sve je po njoj postalo i ni{ta {to postoji nije bez nje postalo...” (Ivan 1,1-4)

54 Dr. Muhammed D‘abir, Fi-l-Akaidi we-l-Edjani-ed-Dijanatu l-Kubra El-Muasire, 1971, str.263



www.islamski.com

www.islamski.com

56

Na ovaj citat i druge, njemu sli~ne, osvrnut }emo se kasnije. Ako znamo da ovo Evan|elje na drugimmjestima govori da je Bog jedan, da je vjerovanje u jednog Boga prava vjera i da su takvupropovjedali svi vjerovjesnici i poslanici, to zna~i, a druga~ijeg zna~enja i ne mo‘e biti, da Ivanoverije~i na po~etku njegova Evan|elja treba razumjeti u duhu prihvatljivih ~injenica. Navodimo i drugecitate koji nepobitno govore da je Bog jedan. U tome se slu‘imo kako Ivanovim, tako i drugimevan|eljima 1. Ivan ka‘e da je Isus rekao: „A ovo je vje~ni ‘ivot; spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onogakoga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3)2. „Mjesto toga vi ‘elite ubiti mene koji sam vam objavio istinu koju sam ~uo od Boga.” (Ivan8,40)3. „Kad to vidje mno{tvo naroda, prestra{i se i po~e slaviti Boga, koji je takvu vlast dao ljudima.”(Matej 9,8)4. „Slavim te, O~e, Gospodaru neba i Zemlje, {to si ovo sakrio od umnih i mudrih, a objaviomalenima.” (Matej 11,25)Ovdje se govori o ~udima ~iji smisao nisu razumijeli svi ljudi.5. „Ja uz pomo} Duha Bo‘ijeg izgonim zle duhove.” (Matej 12,28)6. „Tko god mene prizna pred ljudima, priznat }u i ja njega pred svojim Ocem nebeskim.” (Matej

10,32)7. „Najedanput mu pristupi neki ~ovjek i zapita: - U~itelju, {to dobro moram u~initi da postignem‘ivot vje~ni? Za{to me pita{ o onom {to je dobro? - odgovori mu. - Samo je jedan Dobri.” (Matej19,16-17)8. „U~itelju, koja je najve}a zapovijed u Zakonu? On mu odgovori: ”Ljubi Gospodina Bogasvoga svim srcem svojim, svom du{om svojom i svom pameti svojom.” (Matej 22,36-37)9. „Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer imate samo jednog U~itelja, a vi ste bra}a! Nikoga naZemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednog Oca, onoga nebeskoga! (Matej 23,8-9)10. „Zatim ode malo dalje, pade ni~ice te se pomoli: - O~e moj! Ako je mogu}e, neka memimoi|e ovaj kale‘! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Matej 26,39)

U ovom slu~aju Isus je negirao da je njegova volja isto {to i Bo‘ija. O zna~enju rije~i: „O~e moj!” bit }e kasnije govora.11. „Isus govori: Prva glasi - ^uj Izraele: Gospodin Bog na{ jest jedini Bog. Ljubi GospodinaBoga svoga svim srcem svojim, svom du{om svojom, svom pameti svojom, i svom snagomsvojom! Druga je ova: Ljubi bli‘njega svoga kao samog sebe! Druge zapovijedi ve}e od ovenema.” Dobro, u~itelju, rekao si prema istini - do~eka knji‘evnik. - On je jedini i nema drugogaosim Njega.„ (Marko 12,29-32)12. „U to vrijeme ode Isus na Goru da moli. Tu provede cijelu no} mole}i Boga.” (Luka 6,12)13. „Za{to me zove{ dobrim? - re~e Isus. - Samo je jedan Dobri Bog.” (Luka 18,19)14. „Mjesto toga vi ‘elite ubiti mene koji sam vam objavio istinu koju sam ~uo od Boga.” (Ivan

8,40)Vjerujemo da su gornji citati bili dovoljni pa da se vidi da je Mesija priznavao samo jednog Boga. Asada }emo pre}i na analizu tekstova koji govore o drugim pitanjima.7. TEKSTOVI KOJI GOVORE DA JE ISUS ^OVJEK I DA JE O D BOGA POSLAN LJUDIMAU Ivanovom evan|elju spominju se mnogobrojni tekstovi u kojima se, bez izuzetaka, govori da je IsusKrist, sin Marijin, ~ovjek kao i ostali poslanici, poslan ljudima. U njima je najbolji odgovor onima kojismatraju da je on bio Bog. Navest }emo primjere iz Ivanovog i drugih evan|elja:1. „Zaista, zaista, ka‘em vam - nadoda Isus - vidjet }ete otvoreno nebo i an|ele Bo‘ije gdje ulaze



www.islamski.com

www.islamski.com

57

i silaze nad Sinom ^ovje~ijim.” (Ivan 1,51) 2. „I Isus je, umoran od puta, sjedio tako na zdencu. To je bilo oko {estoga sata.” (Ivan 4,6)Iz ovoga se jasno vidi da Isus nije bog, jer bi bilo apsurdno da se Bog umori od puta, a nije se umoriodok je svojom svemo}i stvorio nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih.3. „Do|o{e Ivanu te mu reko{e: „Rabbi, eno onaj koji je bio s tobom s onu stranu Jordana, komusi ti u prilog svjedo~io, krsti i svi idu k njemu. Ivan odgovori: - Niko ne mo‘e ni{ta prisvojiti {to

mu nije dano s neba. I sami ste mi svjedoci da sam rekao: Ja nisam Mesija, ve} sam poslan prednjim.” (Ivan 3,26-28)Zar ne vidite da je Ivan Krstitelj za Isusa rekao da je on ~ovjek i da za sebe ne mo‘e prisvojiti ni{ta {tomu nije dato s neba? Za njega i sebe je na drugom mjestu rekao:„On mora rasti, a ja se umanjivati.” (Ivan 3,30)

Da je Isus Bog on ne bi rastao i razvijao se, jer je to nespojivo sa Bogom.4. „Koga Bog posla, taj govori Bo‘ije rije~i, jer On daje Duha bez mjere.” (Ivan 3,34)Zar ne vidite da je Ivan Krstitelj za Isusa rekao da je on poslanik koji govori Bo‘ijim rije~ima?5. „Isus im re~e: „Moja se hrana sastoji u tome da vr{im volju onoga koji me je poslao i dovr{imnjegovo djelo.” (Ivan 4,34)Zar ovdje Isus nije nedvosmisleno rekao da je on poslanik koji vr{i volju onoga koji ga je poslao?

6. „Sam je Isus izjavio da prorok nema ~asti u svom zavi~aju.” (Ivan 4,44)Ova njegova izjava o svom poslanstvu u potpunosti se podudara sa iskustvom svih drugih poslanika,koji u svome zavi~aju i svome narodu nisu nai{li na po{tovanje nego su ih uvijek pomagali i slijedilidrugi, van njihova zavi~aja.7. „Gospodine, vidim da si prorok..., re~e mu ‘ena.” (Ivan 4,19)„@ena mu odvrati: - Znam da ima do}i Mesija, koji se zove Pomaznik. Kad on do|e, sve }e namobjaviti: - To sam ja koji govorim s tobom, re~e joj Isus.” (Ivan 4,25-26)Ovim rije~ima Isus je potvrdio da je obe}ani prorok.8. „Isus im tada re~e: - Zaista, zaista vam ka‘em, Sin ne mo‘e ni{ta sam od sebe u~initi, negosamo ono {to vidi da u~ini Otac. [to ovaj u~ini, to jednako ~ini i Sin.” (Ivan 5,19)

Kao da je znao {ta }e se sve o njemu poslije njega govoriti. Zato je nedvosmisleno izjavio da nije ustanju u~initi ni{ta, ~emu ga Bog nije podu~io da u~ini.9. „Zaista, zaista, ka‘em vam, tko slu{a moju rije~ i vjeruje onomu koji me posla, ima vje~ni‘ivot.” (Ivan 5,24)I u ovim Isusovim rije~ima je njegovo priznanje da je on poslanik.10. „Ja sam od sebe ne mogu ni{ta u~initi...jer ne tra‘im svoju volju, nego onoga koji me poslao.” (Ivan 5,30) 11. „Kako mo‘ete vjerovati vi koji primate slavu jedan od drugoga, a ne tra‘ite slave koja dolaziod jedinog Boga?” (Ivan 5,44)12. „Ljudi, kad vidje{e ~udo, koje u~ini Isus, reko{e: Ovo je uistinu prorok koji ima do}i na

svijet.” (Ivan 6,14)13. „Ovo djelo Bog ho}e - odgovori im Isus - da vjerujete u onoga koga je on poslao.” (Ivan6,29)14. „Jer ne si|oh s neba da vr{im svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A volja onoga kojime posla jest da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim, ve} da ga uskrisim u posljednji dan.”(Ivan 6,38-39)15. „Nitko ne mo‘e do}i k meni ako ga ne privu~e Otac koji me posla.” (Ivan 6,44) Tj. Bog upu}uje na pravi put, a ja sam samo njegov rob i poslanik i ja nikog ne mogu uputiti, ako ga



www.islamski.com

www.islamski.com

59

jer sam zato poslan.” (Luka 4,43)34. „Sve prisutne obuze strah te su slavili Boga: - Velik se prorok, govorili su, pojavi me|u nama.Bog pohodi narod svoj.” (Luka 7,16) Tj. Bog je htio dobro svome narodu.35. „Tko vas slu{a, mene slu{a. Tko vas prezire, mene prezire. Tko prezire mene, prezire onogakoji me poslao.” (Luka 10,16)Isus je ove rije~i uputio svim u~enicima.

36. „Poslije ta dva dana krenu odande u Galileju. Sam je Isus izjavio da prorok nema ~asti usvom zavi~aju.” (Ivan 4,43)8. TEKST EVAN\ELJA NEGIRA RASPE]E

37. „Tada Isus re~e: - Jo{ sam malo vremena s vama pa odlazim k Onomu koji me posla. Tra‘it}ete me, a ne}ete me na}i. Gdje budem ja, vi ne mo‘ete do}i.” (Ivan 7,33-35)38. „S obzirom na pravednost, ukoliko odlazim k Ocu te me vi{e ne}ete vidjeti.” (Ivan 16,10)39. „Jo{ malo pa me ne}ete vi{e vidjeti, i opet malo pa }ete me vidjeti..., jer odlazim k Ocu.”(Ivan 16,16)9. ISUS JE SVOJA ^UDA POKAZIVAO BO@IJOM VOLJOM I MO ]I40. Mesija izjavljuje da on svoja ~uda pokazuje pomo}u Duha Svetoga. Ovo se ne kosi sa kur ’ anskimtekstom. Pogledaj {ta se ka‘e u Matejevom evan|elju:

„Ako li ja uz pomo} Duha Bo‘ijeg izgonim zle duhove, zna~i da je do{lo k vama kraljevstvoBo‘ije.” (Matej 12,28)41. „Ja sam od sebe ne mogu ni{ta ~initi. Kako ~ujem, sudim, i moj je sud pravedan, jer ne tra‘imsvoju volju, nego volju onoga koji me poslao.” (Ivan 5,30)42. „Da volja je Oca mog da svaki koji vidi Sina i vjeruje u nj dobije ‘ivot vje~ni...” (Ivan 6,40)10. O PRO[TENJE GRIJEHAU Starom zavjetu, u knjizi „Ezekiel” se ka‘e:„Ako se bezbo‘nik odvrati od svojih grijeha {to ih po~ini, i bude ~uvao sve moje naredbe i vr{iozakon i pravdu, ‘ivjet }e i ne}e umrijeti. Sva njegova nedjela {to ih po~ini bit }e zaboravljena;zbog pravednosti {to je ~ini, ‘ivjet }e.” (Ezekiel 18,21-22)

S obzirom da kr{}ani vjeruju u Stari zavjet i u Ezekielovu knjigu u njemu, iz koje smo preuzeli gornjicitat, bilo bi im pametnije da ne spominju nasljednji grijeh, jer se kao {to se vidi iz navedenog citata grijeh opra{ta ~ak i bezbo‘niku kad se pokaje. Kako onda da ne bude opro{ten Adamu? Op}epoznato je da je Uzvi{eni Allah oprostio Ademu, a.s. Osvr}u}i se na ovo pitanje Stari zavjet o ovome ka‘e:„U onaj dan u koji s njega okusi{, zacijelo }e{ umrijeti!” (Post. 2,17)Da Allah Ademu i njegovoj ‘eni Hawwi nije oprostio, kazna i njihova smrt, na osnovu gornjeg citata, bibila momentalna i neizbje‘na. Me|utim, Allah je primio njihovo pokajanje, usli{io njihovu molbu ioprostio u~injeni grijeh. O ovome se na jednom drugom mjestu ka‘e:„I na~ini Jahve, Bog, ~ovjeku i njegovoj ‘eni odje}u od krzna pa ih odjenu.” (Post. 3,21)Pomenuta odje}a bila je izra|ena od ko‘e ovnova koju su prinijeli kao ‘rtvu da bi se otkupili od

po~injenog grijeha. Tako nije do{lo do izvr{enja smrtne kazne

55

1. Drugi dokaziOpra{tanje Adamovog grijeha isklju~uje mogu}nost besmislenog postojanja ideje o naslje|ivanjupo~injenog grijeha.1. Bog je primio ‘rtvu prinesenu od Abela, jer je bio iskren u svojoj namjeri, a odbio da primi odKajina, jer je bio pakostan. Da Bog nije bio oprostio Adamu, kazna za oba njegova sina bila bi ista.2. Drugi dokaz je potapanje nevjernika i spas vjernika u Nojino doba. (Post. 6 i 7). ^ak i da je grijeh

55 Bazilije Ishak, El-Hakk str. 143 citat preuzet iz el-Mesihu insanun em ilahun em ilanun, str.163 od Ned’di el-Merd’ana



www.islamski.com

www.islamski.com

60

postojao, svi grije{nici i nevjernici su u Nojino doba bili potopljeni, a vjernici spa{eni. Po{to su tada potopljeni svi grije{nici, nasljedni grijeh, sve da je i postojao, morao je nestati sa njima.

2. Jo{ jedan dokazIslam u~i da je Allah oprostio Ademu, a.s., da se ljudi ra|aju bez grijeha. O ovome je Isus Mesija rekao:„Pustite dje~icu i nemojte im prije~iti da do|u k meni, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.” Iode odanle po{to na njih stavi ruke.” (Matej 19,14-15)Kur ’ an ka‘e:Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri djelu Allahovu, prema kojoj je Onljude nau~io. - Ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer je prava vjera, ali ve}ina ljudito ne zna. (Er-Rum, 30.) U pogledu otkupljenja za tu|i grijeh, mo‘e se re}i da on pobija takvo vjerovanje. To se vidi iz

sljede}ih rije~i Uzvi{enog Allaha:Svaki ~ovjek je odgovoran za ono {to je uradio. (El-Muddessir, 38.) Isus ka‘e:„Ja vam ka‘em da }e ljudi za svaku nekorisnu rije~ {to je izreknu odgovarati na Sudnjem danu.Tvoje }e te rije~i opravdati, tvoje }e te rije~i osuditi.” (Matej 12,36-37)Ovakvo u~enje potvr|uje i Sta ri zavjet gdje se u Ponovljenom zakonu ka‘e:„Neka se o~evi ne osu|uju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog o~eva; neka svako za svoj grijehgine.” (Ponovljeni zakon 24,16)Na drugom se mjestu ka‘e:„Onaj koji zgrije{i, taj }e i umrijeti. Sin ne}e snositi grijeha o~eva, ni otac grijeha sinovljega.”(Ezekiel 18,20)11. O DGOVOR NA NEKE ZABLUDE KR[]ANAOni ka‘u: „Mesija je istinski Bog od istinskog Boga.” Ovakvu njihovu tvrdnju pobijaju same Isusoverije~i koje se nalaze u njihovim svetim knjigama. Spomenut }emo samo neke:1. Obra}aju}i se Bogu on je rekao:

„A ovo je vje~ni ‘ivot: spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.”(Ivan 17,3)2. On je rekao:„Gospodin Bog na{ jest jedini Bog.” (Marko 12,29)3. Obra}aju}i se svojim u~enicima Isus je rekao:„Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednog Oca, onoga nebeskoga!Tako|er ne dopustite da vas nazivaju vo|ama, jer imate samo jednog vo|u: Krista!” (Matej 23,9-10)4. Obra}aju}i se Jevrejima Isus je rekao:„Mjesto toga vi ‘elite ubiti mene koji sam vam objavio istinu koju sam ~uo od Boga.” (Ivan 8,40)

5. „Obra}aju}i se jednom ~lanu Velikog vije}a Isus je rekao: - Za{to me zove{ dobrim? - re~e muIsus - samo je jedan Dobri, Bog.” (Luka 18,19)Pored ovih postoji jo{ mnogo tekstova sli~ne sadr‘ine. Sve navedene Isusove izjave su otvorene i jasnogovore da postoji samo jedan istinski Bog, a da je on samo ~ovjek i njegov poslanik upu}en ljudima da ih upu}uje, kao {to je bio slu~aj i sa ostalim poslanicima. Naveli smo samo nekoliko primjera ovakvihtekstova, a njih je mnogo, i svi, kao {to vidite, govore suprotno kr{}anskom u~enju o bo‘anstvenostiIsusa Krista.1. Kr{}anske zablude



www.islamski.com

www.islamski.com

61

1. Jedna od glavnih zabluda koje se kr{}ani dr‘e i od nje ne odustaju je smatranje Isusa bogom,vjerovanje u Bo‘ije utjelovljenje u njemu i sjedinjenje s njim. Ovakvo svoje u~enje temelje na navodnim Isusovim rije~ima: „Ja i Otac smo jedno i tko gleda u mene, gleda u Oca. Ja sam u Ocu iOtac je u meni.”Odgovor:a) Ove izjave same po sebi ne zna~e ni{ta, jer su date u prenesenom zna~enju pa ih treba protuma~iti,tim prije {to se one kose sa nedvosmislenim Isusovim izjavama i priznanjem da je on samo ~ovjekposlan od Boga i ni{ta vi{e. O~ito je da onaj ko {alje i onaj ko se {alje nisu jedno te isto. Poistovje}ivanjeova dva pojma je apsurd i nespojivo sa zdravim razumom. Prema tome, Isus je tijelo, a tijelo jesastavljeni spoj elemenata. Elementi su prije sastavljanja bili rastavljeni i morao ih je neko sastaviti. Za sastavljanje je, dakle, bio potreban sastavlja~, a onaj kome je neko potreban, apsolutno nikada ne mo‘ebiti Bog. [to se ti~e utjelovljenja i sjedinjenja oni su nemogu}i u odnosu na bit Tvorca (neka suuzvi{ena Njegova imena), Jer, kad bi mu bilo potrebno utjelovljenje u ne~em ili nekom, to bi zna~ilonjegov nedostatak, a onaj kome ne{to nedostaje, kao {to smo ve} rekli, ne mo‘e biti Bog. S drugestrane, da se sjedinio s ne~im, to bi mu bilo sli~no, a ono {to je sli~no, nije kao i ono {to je isto. Drugimrije~ima, ono {to je stvoreno ne mo‘e biti Stvoritelj, (Bog). O~ito se ovdje radi samo o jednom vidupoistovje}ivanja, i to u pogledu pokornosti, tj. ko se pokorava Isusu pokorava se i Bogu, kako je i sam

Isus u tom smislu rekao:„Jer vas sam Otac ljubi, budu}i da ste vi mene ljubili.” (Ivan 16,27)Ovo treba shvatiti tako kao kad po{alje{ dijete da ti od nekoga ne{to donese, a ovaj mu ka‘e: „Neka tido|e otac!”, pa dijete ka‘e: „ Ja i otac smo jedno”, ili kad se nekome ko se voli ka‘e: „J a i ti smo jedno.”b) Ukoliko bi se uzelo u obzir samo bukvalno zna~enje rije~i, bez ulaska u njihovo stvarno zna~enje,onda bi se bo‘anstvenost mogla pripisati i Isusovim u~enicima, jer im je on rekao:„Da svi budu jedno, Kao {to si ti, O~e, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, dasvijet vjeruje da si me ti poslao! Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao{to smo mi jedno - ja u njima, a ti u meni. Da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me tiposlao i da si njih ljubio kao {to si mene ljubio.” (Ivan 17,21-23)Ako bi se ove rije~i bukvalno shvatile, onda su Isus i u~enici jednaki i ravnopravni. Jesu li prema tome ioni bogovi kao {to je on Bog?2. Druga njihova zabluda je ta {to vjeruju da je Isus, zaista, Bo‘iji Sin. Ovo svoje vjerovanje temelje na izrazima „Ljubljeni Sin” i „Jedini Sin”, upotrijebljenim za Isusa na nekim mjestima u Evan|elju.a) Treba znati da se ovi i sli~ni nazivi za Isusa koriste samo iz po~asti i po{tovanja prema njemu i ni{ta vi{e. To se vidi iz njegovih rije~i:„Blago mirotvorcima jer }e se zvati sinovi Bo‘iji!” (Matej 5,9)Jednom drugom prilikom Isus je svojim u~enicima rekao:„Dakle: budite savr{eni kao {to je savr{en Otac va{ nebeski!” (Matej 5,48)Iz gornjih citata vidimo da je Isus mirotvorce i one koji ~vrsto vjeruju nazivao sinovima Bo‘ijim.

U~inio je to iz po~asti prema njima, kao {to smo ve} rekli.U samom Evan|elju se i za Adama ka‘e da je sin Bo‘iji: Enosov, Setov, Adamov, Bo‘iji. (Luka 3,38)Adam po toj logici, ne samo da je ravnopravan Isusu, da se naziva ovim imenom, nego je i pre~i, sobzirom da je stvoren i bez oca i bez majke.b) U Starom zavjetu, u koji i kr{}ani vjeruju, se ka‘e za Izraela (Jakova)da je on sin Bo‘iji,prvoro|enac:„Tada reci faraonu: Ovako ka‘e Jahve: Izrael je moj prvoro|enac. Tra‘im od tebe da mi pusti{sina da mi iska‘e {tovanje. Ako odbije{ da ga pusti{, ja }u ubiti tvoga prvoro|enca.” (Izlazak



www.islamski.com

www.islamski.com

62

4,22-23)U Starom zavjetu se i za Davida ka‘e da je Bo‘iji sin, prvoro|enac:„On }e me zvati: O~e moj!... A ja }u ga prvoro|encem u~initi...” (Psalmi 89,20-28)Stari zavjet i Efrajima naziva Bo‘ijim sinom, prvencem:„Jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.” (Jeremija 31,9)Po{to sin prvoro|enac mo‘e biti samo jedan, a ovaj se naziv koristi za vi{e njih, to se mora shvatiti kaopo~ast i uva‘avanje onoga kome se ovaj naziv daje. Na osnovu ovoga mo‘e se zaklju~iti da se podpojmom „Otac” misli na Boga, a pod pojmom „sin” na dobrog ~ovjeka. Sam Isus je jednom prilikomobra}aju}i se svojim u~enicima rekao:„Uzlazim svome Ocu i va{em Ocu, svome Bogu i va{em Bogu.” (Ivan 20,17)

Zar ovdje sam Isus rije~ „Otac” nije protuma~io kao „Bog” i poistovijetio sebe sa svojim u~enicima.Ako je tako, jesu li onda i u~enici kao i on bogovi? Ili je ovaj naziv samo iz po~asti prema njima?3. Tre}a velika zabluda kr{}ana je ta {to vjeruju da je Isus oduvijek i zauvjek. Ovo svoje vjerovanjetemelje na Isusovim rije~ima:„Zaista, zaista, ka‘em vam, prije nego {to je Abraham bio, Ja Jesam.”(Ivan 8, 58)Odgovor na ovu zabludu: Ovo tako|er, bez obja{njenja ne zna~i ni{ta, jer se pod „prije” mo‘epodrazumijevati, du{om, tjelom, ili, zajedno i jednim i drugim. Druga i tre}a mogu}nost su apsurd, jer

je nemogu}e da ne{to {to nije bilo bude prije ne~ega {to je postojalo. Ako se, pak, pod ovim misli na du{u, onda je Isus u tom pogledu jednak sa svim drugim ljudima, jer su du{e svih stvorenja stvorenemnogo ranije nego njihova tijela. Da nije tako on ne bi ni izrekao pomenute rije~i. On je, naime, htiore}i: „Moja je du{a postojala prije Abrahamovog tijela.” U ovakvom razumijevanju njegovih rije~inema ni~eg ~udnog, jer je to nu‘nost. Blagoslovljenima je Isus rekao:„Do|ite blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno odpostanka svijeta.” (Matej 25,34)Jer, da njihove du{e nisu tada postojale, ne bi im bilo ni{ta ni pripravljeno. Zar se ne~emu {to nepostoji ne{to pripravlja? Ovaj primjer podsje}a na jedan hadis u kome je na{ Poslanik, s.a.w.s., rekao:„Ja sam bio vjerovjesnik dok je Adem bio izme|u du{e i tijela.” tj. „Ja sam du{om bio vjerovjesnik dokAdemovo tijelo nije bilo jo{ ni stvoreno.”4. ^etvrta njihova zabluda je {to Ivanove rije~i na po~etku njegova evan|elja bukvalno shvataju. Unjemu, naime, stoji:„U po~etku bija{e Rije~, i Rije~ bija{e kod Boga - i Rije~ bija{e Bog... i Rije~ tijelom postala.”(Ivan 1,1 i 1,14)Na{ odgovor na ovu zabludu:Rije~ „Kun” (Budi!) je Bo‘iji emr pomo}u koje sve postaje. Bez nje ne bi bilo ni~ega {to postoji. Po{tokr{}ani ne prihvata ju u~enje Kur ’ ana, navest }emo im citat iz Starog zavjeta koji ima sli~an sadr‘a j:„Jahvinom su rije~ju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.” (Psalmi 33,6)„I Rije~ bija{e od Boga” (Ivan 1,1)To zna~i da je rije~ oduvijek bila i zauvjek }e ostati osobina Boga, jer mu je vje~no svojstvo govor. U

vezi sa nastavkom gornjeg citata: „I Rije~ bija{e Bog”, potrebno je znati da se u njemu implicitnopodrazumijeva prvi ~lan genitivne veze (Mudaf), rije~ „Gospodar”, sa kojom zna~i: „I Gospodar rije~ibija{e Bog.” U vezi sa daljim tekstom navedenog citata: „I Rije~ tijelom postala,” treba re}i da se iovdje implicitno podrazumijeva prvi ~lan genitivne veze, rije~ „Eser” (plod, rezultat), tako da sa njomovaj citat zna~i: „I plod Rije~i tijelom postao.”U Starom zavjetu se ka‘e:„I re~e Bog: Neka zemlja izvede ‘iva bi}a, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjeradsvake vrste! I bi tako.” (Post. 1,24)



www.islamski.com

www.islamski.com

63

Rije~ je prema tome, Bo‘ija, a ne Isusova naredba, {to se nedvosmisleno vidi iz rije~i: „Neka zemlja izvede...” Ovakav na~in shvatanja je ispravan i kao takvog ga treba primijeniti i u vezi sa gornjimcitatima.Ako bi se gornji citati shvatili u bukvalnom (vanjskom) zna~enju da je „Rije~”, zaista, Bog itome dodali dalji tekst „I Rije~ tijelom postala”, to bi bilo apsurdno. Bog nije nikome i ni~emu sli~an inije mu svojstveno nikakvo nesavr{enstvo (te{bih i tenzih). Bukvalnim shva}anjem da je Bog postaotijelom zna~i Bogu pripisati promjenu stanja, a sve {to se mijenja je postalo i kao takvo ne mo‘e bitiBog. Ako bi se „Rije~” poistovijetila sa Bogom i na taj na~in protuma~ili navedeni citati, kako to ~iniIvan, citat bi glasio: „U po~etku bija{e Bog, i Bog bija{e kod Boga i Bog bija{e Bog.” To bi bio apsurd ine bi imalo nikakvog smisla. Jo{ ne{to: U ovim citatima, na kraju krajeva, Isus se doslovno nigdje i nespominje. Odakle im onda takav zaklju~ak!

2. Izrazi koje Kr{}ani koriste u svojim tvrdnjama da je Isus bog i na{ odgovor na njiha) Rije~ „Sin Bo‘iji”,b) Rije~ „Otac”,c) Rije~ „Bog”d)Rije~ „Gospodar”Kr{}ani ka‘u da se Isus li~no nazvao imenom „Sin Bo‘iji”: na osnovu toga oni tvrde da je Sin Bo‘iji i

sam Bog.Odgovor na ovu njihovu tvrdnju:a) Rije~ „Sin Bo‘iji” Pored toga {to se Isus nazvao Sinom Bo‘ijim, on se i nazvao i Sinom ^ovje~ijim, kao i SinomDavidovim. Prema tome, i njegova druga imena moraju se ravnopravno koristiti. Rije~ „Sin” u njenombukvalnom zna~enju nije ispravno koristiti. To bi podrazumijevalo spolni odnos izme|u roditelja inastanak od sperme, a to je ovdje apsurdno. Zato se ova rije~ mora shvatiti u prenesenom zna~enju, tj.zna~enju „Dobri”. Pored toga, imenom „Sin Bo‘iji” nazvani su i drugi, kao {to su Adam, David, Jakovi Salomon, i to u kr{}anskim svetim knjigama 56 Pored njih, ovim imenom su nazvani i drugi ljudi, kao{to su Izraelovi sinovi, Noine pristalice, kao i pristalice samog Isusa. Svi pomenuti nazvani su „Sinom”zbog njihove pokornosti Bogu i ~uvanja od grijeha. U davna vremena svaki pobo‘ni i pokorni vjernik

nazivao se „Sinom Bo‘ijim”57

se sasvim jasno mo‘e vidjeti iz teksta Starog zavjeta. Zato nije bilonikakvog razloga da se ovim imenom nazove i Isus Mesija. [tavi{e, svi vjernici i pobo‘ni ljudi mogli suse zvati ovim imenom. Sam Isus je otvoreno i jasno rekao: „Kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog...58 Ibnu-l-Kajjim onima koji, zbog imena „Sin Bo‘iji”, u Isusu vide Boga postavlja pitanje ika‘e: „Ako vi mislite da je on Bog zato {to je u evan|elju nazvan „Sinom Bo‘ijim”, onda ste i svi vibogovi jer s te i vi nazvani tim imenom!” a/1 Isus Krist, „Sin Bo ’i ji” Svi dobri ljudi i pobo‘ni vjernici nazvani su sinovima Bo‘ijim. Na ovakvo zna~enje ovih rije~i ukazujeIvan u svom Evan|elju gdje ka‘e:

56 Pogledati ko se sve naziva sinovima Bo‘ijim!- Adam (Luka 3,38)- Izrael (Izlazak, 4,22)- David (Psalmi 2,7 i 89,27)- Salomon (Samuel II 7,14)- Narod Izraela (Jo{ua 1,12 i 63,8) (Ponovljeni zakon 14,1-2)57 Pogledati: Postanak 1 i 2

58 Matej 5,9 i 5,45, I Ivanova posl. 3,9Hidajetu-l-Hijari fi ed‘wibetu-l-Jehudi we-n-Nesara, str. 280, Izdanje El-Mektebetu-l-Ilmijjetu, 1399.g. po Hid‘ri



www.islamski.com

www.islamski.com

64

„A svima koji ga primi{e dade vlast da postanu djeca Bo‘ija: onima koji vjeruju u njegovo ime.”(Ivan 1,12)„Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Bo‘ija. A to i jesmo!” (Ivan 3,1)Pavle je rekao:„Svi su oni koje vodi Bo‘iji Duh sinovi Bo‘iji.” (Poslanica Rimljanima 8,14)U svom govoru na Gori sam Isus je rekao:

„Blago mirotvorcima jer }e se zvati sinovi Bo‘iji.” (Matej 5,9)Iz svega gore navedenog se vidi da je Isusov nadimak „Sin Bo‘iji” u prenesenom a ne u bukvalnomsmislu.b) Rije~ „Otac ” Kr{}ani na osnovu citata u kojima se spominju rije~i „Isusov Otac” vjeruju da je Bog njegov Otac, a onnjegov Sin. Na osnovu ovakvog odnosa izme|u njih dvojice, oni vjeruju da je Isus istinski Bog odistinskog Boga. Na ovu njihovu tvrdnju mi im odgovaramo: Rije~ „Otac”, u istoj konstrukciji nijedodata samo uz Isusovo ime nego i uz imena drugih ljudi:„Vodit }u ih kraj poto~nih voda, putem ravnim kojim ne}e posrnuti, jer ja sam otac Izraelu,Efrajim je moj prvenac.” (Jeremija 31,9)Za Salomona je Bog rekao:

„Ja }u njemu biti otac a on }e meni biti sin: Ako u~ini {to zlo, kaznit }u ga ljudskom {ibom iudarcem kako ih zadaju sinovi ljudski.” (Samuel II 7,14)Iz ranije spomenutih tekstova smo vidjeli da su poslanici kao i drugi ljudi nazvani sinovima Bo‘ijim, a

Bog njihovim ocem. Obra}aju}i se svojim u~enicima, Isus je vi{e puta Boga nazvao svojim i njihovimocem. Ove njegove rije~i bilje‘e tekstovi evan|elja:„Ulazim svome Ocu i va{em Ocu, svome Bogu i va{em Bogu.” (Ivan 20,17)„Budite savr{eni kao {to je savr{en Otac va{ nebeski!” (Matej 5,48)„Pazite da ne vr{ite svoje pravednosti pred ljudima da vas oni vide! Ina~e ne}ete imati pla}e kodsvog Oca nebeskoga.” (Matej 6,1)Nazivanjem ovakvim imenima htjelo se re}i da Bog prema svojim stvorenjima ~ini dobro kao {to to

~ine roditelji svojoj djeci, ~ak i vi{e. Ovo se odnosi kako na Isusa, tako i na druge ljude

59

Ponekad serije~i „Otac” i „Sin” upotrebljavaju u sasvim druga~ijem zna~enju. Tako se npr. za |avola ka‘e da je„otac la‘i”, za Jevreje „sinovi Jeruzalema” i sl. (Pogledaj! Matej 8 i 3). Pored ovoga za ‘ive ljude sekoristi izraz: „Sinovi vremena”, a za stanovnike raja „sinovi Bo‘iji” ili „sinovi Sudnjeg dana” (Luka 3,38)c) Rije~ „Bog ” Ovim imenom su, u prenesenom zna~enju, nazvani neki poslanici u kr{}anskim svetim knjigama.

Ovakav naziv im je dat zbog njihove bliskosti Bogu. Me|u njih ne spadaju samo poslanici, nego i drugivjernici i dobri ljudi.„Gospodin moj i Bog moj!- izjavi Toma” (Ivan 20,28)„Bog ustaje u skup{tini bogova, usred bogova sud odr‘ava ... Vi ste bogovi i svi ste sinovi

Vi{njega! Ali }ete kao svi ljudi umrijeti.” (Psalmi 82,1, 6 i 7)„Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on }e tebi biti mjesto usta, a ti }e{ njemu biti mjestoBoga.” (Izlazak 4,16)„Vidi! Faraonu }u te nametnuti kao bo‘anstvo; tvoj brat Aron bit }e tvoj prorok.” (Izlazak 7,1)Odgovaraju}i Jevrejima i ukazuju}i im na preneseno zna~enje rije~i „bog” Isus je rekao Jevrejima:

59 El-Karafi, el-Ed‘wibetu-l-Fahire fi er-Redi ale-l-Esileti-l-fahire, {tampano na marginama knjige El-Fariku, str. 142, izdanje od1986.



www.islamski.com

www.islamski.com

65

„Ne stoji li pisano u va{em Zakonu: ”Bogovi ste?” (Ivan 10,34-36)Po{to je u kr{}anskim knjigama za Isusa upotrijebljen naziv „Bog” oni to smatraju nepobitnimdokazom da on to, zaista, i jeste. Me|utim, ova rije~ ima potpuno druga~ije zna~enje nego {to to onimisle. Ovim imenom je nazvan i Mojsije:„Vidi! Faraonu }u te nametnuti kao bo‘anstvo.” (Izlazak 7,1)Za Arona je re~eno Mojsiju:„Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on }e tebi biti mjesto usta, a ti }e{ biti njemu mjestoBoga.” (Izlazak 4,16)U navedenim primjerima Mojsijevo nazivanje ovim imenom je u zna~enju „Gospodar”,„Pretpostavljeni”. Tamo gdje se Isus naziva ovim imenom to ima isto zna~enje.d) Rije~ „Gospodar ” U Isusovo doba rije~ „Gospodar” koristila se u zna~enju „U~itelj”. On li~no je slu{ao i dozvolio da ga njegovi u~enici zovu ovim imenom. Pogledaj (Matej 16,22-23, Ivan 1,38-39 i 13,14). Rije~ „Gospodar” uzna~enju „Gospodin” upotrebljavali su i Grci u obra}anju svojim pretpostavljenim i uglednim ljudima.Ovaj naziv se koristi i u Tori u zna~enju „Gospodin” i „Skrbnik”. Rije~ „Gospodar” za ~ovjeka upotrebljava se i u Kur’ a nu. Jusuf, a.s., ka‘e:Gospodar moj me lijepo pazi. (Jusuf, 24.)

I mi danas u svakodnevnom ‘ivotu ka‘emo: „gospodar porodice”, „gospodar ku}e” itd., i nepomi{ljaju}i da onoga koga nazivamo ovakvim imenom smatramo Bogom. Me|utim, kr{}ani zbog toga {to je Isus nazivan ovakvim imenom, vjeruju da je on Bog. Istina je sasvim druga~ija, jer ovo ime ima druga~ije zna~enje. U samim njihovim knjigama se ka‘e da je Isus dvojici u~enika koji su ga pratilirekao:„[to vi tra‘ite?” A oni mu odgovorili: „Rabbi (to zna~i: U~itelju) gdje boravi{?” (Ivan 1,38)Matej navodi da je Peta r rekao Isusu: „Nek ti Bog bude milostiv, Gospodine! Tebi se takvo {to nesmije dogoditi!” On se okrenu Petru i re~e:„Sotono, idi mi s o~iju!” (Matej 16,22-23).Kad se Isus ukazao Mariji iz Magdale ona mu je rekla:„ Rabbuni (to zna~i: U~itelju!) odgovori ona hebrejski i okrenu se k njemu.” (Ivan 20,16)Rije~ „gospodar” upotrebljavala se i za rimskog imperatora, kao i za jevrejske kraljeve. Ovaj nazivkoristio se i u paganskim vjerama za njihova bo‘anstva. Kada su kasnije pagani na gr~kom govornompodru~ju primili kr{}anstvo, Isusa su nazivali istim imenom, budu}i da su ga ranije koristili za svoja bo‘anstva i da im je bilo poznato60 Na kraju krajeva, za{to da idemo tako daleko? Rije~ „gospodar„ idanas se koristi pa se ka‘e: „gospodar ku}e”, „gospodar porodice”, „gospodar situacije”, „gospodar rata” itd. u zna~enju „poglavar, starje{ina, vlasnik”. Evan|elje, kako smo ranije rekli, ovaj naziv za Isusa koristi u zna~enju „U~itelj”. Prema tome, kr{}ani iz ove rije~i nemaju nikakva dokaza za svojutvrdnju da je Isus Bog.12. PRIMJERI OBO@AVANJA LJUDILjudi su, gotovo u svim vremenima, obo‘avali svoje vladare i vo|e i smatrali ih svetim. To su ~inili sa

Budom u Indiji, mudracem Konfu~ijem u Kini, Zaratustrom u Perziji, Prometejom u Gr~koj ihiljadama njima sli~nim u raznim krajevima i vremenima. Tako je npr. svijet Pavla i Barnabuproglasio svecima i smatrao ih bogovima zato {to je Pavle izlije~io hroma ~ovjeka u gradi}u Listri(Pogledati! Djela apostolska 14,11-13). Mo‘da je Pavle, navode}i ovaj slu~aj, ‘elio da proturi istinitost svoje tvrdnje da je Isus bio Sin Bo‘iji i da je razapet na kri‘u da bi se otkupio od grijeha. Me|utim,ovakva mogu}nost je isklju~ena, jer je sam Isus rekao da se ne vjeruje onima koji pozivaju da se robuje

60 Men-huwe-l-Mesihu prijevodu Habiba Seida, str.; el-Mesihu ihsanun em ilahun, str. 195 - 196; Fethi Muhammed ez-Zagbi,Gulatu-{-[ia, Kairo, prvo izdanje 1988. str. 484



www.islamski.com

www.islamski.com

66

nekom drugom mimo Boga, pa makar takvi i ~uda pokazivali.

13. TEKSTOVI KOJI POBIJAJU TVRDNJU D A JE ISUS SIN BO@IJI1. Za pobijanje ove tvrdnje poslu‘it }emo se tekstovima samog evan|elja u kojima se mnogi prorociopisuju kao sinovi Bo‘iji:- Evan|elje naziva Adama sinom Bo‘ijim (Luka 3,38),- Izrael (Jakov) je u Tori nazvan sinom Bo‘ijim: „Izrael je moj prvoro|enac.” (Knjiga izlaska 4,22-23),- Tora obi~ne ljude opisuje kao sinove Bo‘ije: „Vi ste sinovi Jahve, Boga svoga.” (Ponovljeni zakon14,1).2. Dobri ljudi i mirotvorci su opisani kao sinovi Bo‘iji:„Blago mirotvorcima jer }e se zvati sinovi Bo‘ji.” (Matej 5,10)„A svima koji ga primi{e dade vlast da postanu djeca Bo‘ja: onima koji vjeruju u njegovo ime,onima koji nisu ro|eni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje mu‘evljeve, nego od Boga.”(Ivan 1,12-13)Pod nazivanjem ljudi djecom od strane Boga, ovdje se misli na njegovu ljubav prema njima. Na to

upu}uju i sljede}e rije~i:„Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest

siromasima.” (Luka 4,18)Ovaj citat preuzet je iz Starog zavjeta (Izaija 61,1). Mi im ka‘emo: Uzvi{eni Allah niti je jeo, niti jede,niti je pio, niti pije, niti je spavao, niti spava, niti je rodio, niti ra|a, niti Ga je ko vidio, niti }e Ga vidjeti, osim kad umre. Ovakvo zna~enje nalazi se i u prvom poglavlju Ivanova evan|elja. U njemu seka‘e:„Boga nitko nikada nije vidio.” (Ivan 1,18)U Mojsijevu zakonu stoji:„A ti - doda - moga lica ne mo‘e{ vidjeti, jer ne mo‘e ~ovjek mene vidjeti i na ‘ivotu ostati.”(Izlazak 33,20)Na drugom se mjestu ka‘e:

„Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj.” (Izaija 45,15)„Jahve je Bog vje~ni, kraljeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje i um je njegov neizmjerljiv.” (Izaija 40,28) Isus je u vi{e prilika izjavio da on nije do{ao da mijenja Toru. Na osnovu njegovog priznanja sve {to senalazi u Tori je obavezuju}e za kr{}ane.14. PETROVO SVJEDO^ANSTVOPetar koji zauzima istaknuto mjesto me|u Mesijinim u~enicima, jednom je prilikom, obra}aju}i seJevrejima rekao:„Izraelci, ~ujte ove rije~i: Bog je pred vama potvrdio Isusa Nezare}anina mo}nim djelima i~udesnim znacima koje, kako i sami znate, Bog u~ini po njemu me|u vama.” (Djela apostolska2,22)O~ito je da se Petar ovim govorom obra}ao Jevrejima pozivaju}i ih u kr{}anstvo. Da je u~enje o

Trojstvu i utjelovljenju Boga u liku Isusa bilo osnova kr{}anske vjere, Petar bi rije~i: „Bog je predvama potvrdio Isusa Nazare}anina”, sigurno druga~ije formulirao, a ne na ovaj na~in iz koga se jasnovidi da je Bog subjekt, a Isus objekt radnje.Na jednom drugom mjestu Petar ka‘e:„Bog Abrahamov, Izakov, i Jakovljev, Bog otaca na{ih proslavi svoga Slugu Isusa, kojeg ste vipredali i kojeg ste se odrekli pred Pilatom kad ovaj bija{e odlu~io da ga oslobodi.” (Djelaapostolska 3,13)



www.islamski.com

www.islamski.com

67

15. O DGOVOR NA ZABLUDE AUGUSTINA FILOZOFAZa Trojstvo Augustin tvrdi da se u krajnjem slu~aju svodi na jedno. On za to navodi primjer mozga koji je istovremeno subjekat, predmet i sredstvo spoznaje. Pobijaju}i ovu tvrdnju mi ka‘emo da seovdje radi o ~isto teoretskom trojstvu, dok je Trojstvo u koje vjeruju kr{}ani realnost, jer su Otac, Sin iDuh Sveti potpuno samostalni i neovisni jedan od drugog. Ovdje se name}u jo{ neka pitanja kao {to su:Kad je Marija rodila Isusa, da li je rodila samo njega, ili sa njim i ostalu dvojicu? Kr{}ani }e re}i:„Samo Isusa.” Mi im prigovaramo: „Ako tvrdite da je Trojstvo u jednom, kako se Isus mogao izdvojitiiz njega?” Drugo pitanje je: „Kada je Pilat razapeo Isusa, da li je razapeo samo njega, ili sa njim iostalu dvojicu?” Odgovor je: „Samo Isusa.” Ako vi tvrdite da je Trojstvo u jednom nerazdvojivo, kakose Isus mogao izdvojiti iz njega 61 1. Drugi p rimjer koji navodi Augustin i na{ odgovor na njegaObja{njavaju}i jedinstvo u Trojstvu, Augustin ka‘e: „^ovjekov mozak u‘iva u funkciji koju obavlja ion je toga svjestan. Dakle, mozak je u odnosu na funkciju koju onaj u‘iva, a u odnosu na u‘ivanje,onaj koji je svjestan toga u‘ivanja. Prema tome radi se o tri stvari sadr‘ane u jednoj.” Me|utim, iovdje treba konstatirati da se radi o pore|enju koje se temelji na nerazumijevanju. Mozak je subjekt funkcije koji ima svoje konkretno postojanje, dok su u‘ivanje u funkciji i svjest o u‘ivanju, samonjegove osobine i kao takve nemaju svoje nezavisno postojanje. U drugom primjeru Trojstva stvar je

obrnuta. Otac je bit, a Sin rije~ i Duh Sveti voljeni su njegova svojstva koja imaju stvarno, su{tinsko inezavisno postojanje. Prema tome, u prvom primjeru, primjeru mozga, jedinstveno je stvarno, a Trojstvo apstraktno, te je kao takvo potpuno normalno. U drugom primjeru, gdje se ‘eli dokazatipostojanje stvarnog mno{tva (Trojstva) u stvarnom jedinstvu, stvari su sasvim druga~ije. Takvo ne{tobilo bi apsurdno i to zdrav razum ne mo‘e prihvatiti 62 Ovdje }emo spomenuti ne{to sli~no u tom smislu.Neki egipatski sve}enici, naime, uporno u svojim govorima obi~nim masama poku{avaju dokazatiispravnost kr{}anskog vjerovanja u Trojstvo, citiraju}i izreku: „Upredeno u‘e je naj~vr{}e u‘e.” Ovimho}e re}i da je u‘e upredeno od tri struke ~vr{}e od onog koje je izra|eno od jedne struke.Zaboravljaju da je ovakvo pore|enje, prije svega, neprikladno, jer Boga i u‘e stavljaju na istu razinu.Ako Boga stavljaju na stepen u‘eta, pogledaj samo na {to su spali! Ipak im treba odgovoriti da neprili~i Boga opisivati sa slabosti i potrebom da se on oja~a sa jo{ jednim ili dvojicom, kako bi bio ja~i.

Za{to onda ne govore o ~etiri, pet ili vi{e bogova, jer su po toj logici zajedno ja~i od jednog ili trojice?!16. OD GOVOR NA KR[]ANSKE ZABLUDE O ISUSOVIM ^ UDIMA NA OSNOVU KO JIH TVRDE DAJE ON BOG1. Kr{}ani ka‘u: „Isus je Bog jer je ro|en na ~udan na~in, bez oca.” Odgovor:To je manje ~udno od Adamova slu~aja koji je ro|en i bez oca i bez majke. To nije ~udnije ni odpostojanja an|ela. Pa ipak, za njih ne tvrdite da su bogovi. Za{to bi onda i Isus bio bog?2. Ako, pak, tvrdite da je Isus bog zato {to je pokazivao ~uda, onda se i ta tvrdnja mo‘e pobiti. Vi znateda je vjerovjesnik Ho{ea ‘iv i mrtav pro‘ivljavao mrtvace. Njegovo pro‘ivljavanje mrtvaca nakonsmrti, ~udnije je od njihovog pro‘ivljavanja dok je bio ‘iv63 Vjerovjesnik Ilija je tako|er pro‘ivljavaomrtvace. On je pomazao bra{no u torbi i maslo u }upu jedne starice, pa su joj uz redovno kori{}enjetrajali punih sedam godina. On je pored toga, zamolio Boga da zadr‘i ki{u sedam godina i njegovoj jemolbi bilo udovoljeno.3. Vi ka‘ete da je Isus od pet hljebova nahranio pet hiljada ljudi. Mi vas podsje}amo da je Mojsije skojim je Bog govorio, zamolio Boga da njegov narod nahrani samom i prepelicama. Njegovoj molbi

61 Muhammed Tekki el-Usmani Ma hije en-Nasranijjetu u izdanju Organizacije islamskog svijeta bez datuma izdanja. Njujork 1948.godina str. 52-5362 Muhammed Tekki el-Usmani, prethodni izvor, str. 54-5563 Ljudi su nakon dugog vremena, u grob gdje je bio ukopan Ho{ea, htjeli da ukopaju jednog mrtvaca. Kada su mrtvaca spustili ugrob on je o‘ivio i ustao



www.islamski.com

www.islamski.com

68

bilo je udovoljeno i hranio se ovom hranom punih ~etrdeset godina, uz napomenu da je njihov brojprelazio {est stotina hiljada du{a.4. Vi ka‘ete da je Isus i{ao po vodi i da se nije utopio. Mi vas podsje}amo da je Mojsije udario {tapompo moru pa se more raspuklo i kroz njega se ukazao suh put kojim je pro{ao njegov narod. Za njim jekrenuo faraon i njegova vojska pa su se svi utopili. Na njegovu molbu je zatim iz kamena poteklodvanaest izvora, po jedno vrelo za svako pleme Izraelovo. Pored ovoga u Egiptu je pokazao deset ~uda kazne faraonovom narodu :

1. [tap pomo}u koga je pokazivao ~uda,2. pokvarenost vode i smrt vodenih ‘ivotinja,3. najezdu ‘aba koje su se pojavile svuda, ~ak i u ku}ama,4. najezdu u{iju po njihovim tijelima,5. maljavost po licu i tijelu,6. uginu}e stoke,7. gnojne upale i ~irove po tijelu,8. mraz od koga su se pomrzli i osu{ili vo}njaci,9. najezdu skakavaca {irom zemlje koji su uni{tavali ljetinu i

10 . tamu koja ih je obavijala puna t ri dana i no}i.

5. Ako tvrdite da je Isus bog zato {to se popeo na nebo, na{ odgovor je: Vi vjerujete da su se Ilija iHenok tako|er popeli na nebo. Po tom pitanju se o tome svi sla‘ete. Za{to, onda ne vjerujete da su i onibogovi? Po u~enju Tore i jednoglasnom mi{ljenju va{ih u~enjaka i evan|eoski Jona se popeo na nebo.Za{to i za njega ne tvrdite da je Bog?6. Ako Tvrdite da je Isus bog zato {to je sam sebe tako nazvao, mi na tu va{u tvrdnju ka‘emo:To je la‘ koju ste sami izmislili. Sama va{a evan|elja pobijaju ovu la‘. Zar u samoj va{oj svetoj knjizi,evan|elju, ne stoji da je Isus na kri ’ u molio:„Eli, Eli! Lama sabakthani”-a to zna~i: „Bo‘e moj, Bo‘e moj! Za{to si me ostavio?” (Matej27,46)Ranije smo naveli vi{e njegovih izjava iz kojih se nedvosmisleno vidi da je Isus za sebe rekao da je on

~ovjek i poslanik. Sve pomenute izjave uzete su iz va{ih svetih knjiga. Iz teksta posljednje Isusove izjave

dok je, kako vi tvrdite bio na kri‘u, nedvosmisleno se vidi da on ima Boga. Iz ranije navedenih citata evan|elja, vidjeli smo da su Isusova ~uda, zapravo Bo‘ija, a ne njegova, samo {to ih je Uzvi{eni ljudima pokazao preko njega.17. KO JE KRIVOTVORIO U^ENJE KOJE JE DONIO ISA, SIN MERJEMIN, BO@IJI POSLANIK, A.S.?Ako je Isaovo, a.s., u~enje, kao {to smo ranije rekli, imalo za cilj pozivanje ljudi na vjerovanje u jednog

Uzvi{enog Allaha i ako je on bio samo ~ovjek i poslanik poslan Izrael}anima, postavlja se pitanje; {ta jeljude poslije njega navelo da tvrde suprotno: da je on Sin Bo‘iji, tre}i od Trojice i da je razapet na kri‘u kako bi se otkupio od naslije|enog grijeha koji je po~inio Adam, otac ~ovje~anstva?Odgovor:Za sve ovo je kriv jedan ~ovjek, jevrejski uljez me|u kr{}anima i zakleti neprijatelj Isusa i onih koji sumu za ‘ivota povjerovali. Iznenada, nakon {to je Isus napustio ovaj svijet, pet godina po njegovomuskrsnu}u, oko 38. godine po ro|enju, ovaj ~ovjek je objelodanio da je povjerovao u Isusa, postao jedan od njegovih pristalica i da ‘eli da {iri njegovo u~enje. Tako se ovaj uljez uvukao me|u Isusovepristalice, koje su ga primile i uvele u svoje dru{tvo, misle}i da dolazi sa dobrim namjerama. Me|utim,on je svojim lukavstvom uspio da se nametne i iskrivi prvobitno u~enje koje je propovijedao Isus. On jeraznim mahinacijama i po naho|enju svoga |avola, dodavao, oduzimao i mijenjao prvobitnokr{}ansko u~enje, dok ga nije iskrivio i doveo u ovako izopa~eni oblik kakav jeste. Ime ovog ~ovjeka bilo je Saul koje je kasnije promijenuo u Sveti Pavle Apostol!1. Pavle



www.islamski.com

www.islamski.com

69

Ko je ovaj ~ovjek koji se prihvatio posla na iskrivljavanju istinskog kr{}anskog u~enja o vjeri kakvog je donio od Boga Isus, sin Marijin? To je Seul, sin Kisov. Njegovo prvobitno ime bilo je Saul. Otac muse zvao Kisaj. Potje~e od Benjaminove loze. Radio je kao zanatlija na izradi {atora u gradu Tarzu uSiriji. (U pro{losti je pripadao Turskoj). U ovom gradu rodio mu se sin Saul, koji }e kasnije promijenitiime u Pavle. Izgleda da je ovo posljednje bilo sinonim njegovog imena Saul za prepoznavanje na jezikuRimljana. Ta~an datum njegovog ro|enja nije nam poznat, ali je sigurno da se rodio poslije Isusa.Odre|uju}i datum njegovog ro|enja, profesor Dirvant ka‘e da je to bilo desete godine po Kristu.Njegovi roditelji su bili Jevreji i pripadali su sekti farizeja. Poznato je da su farizeji, o ~emu smo ranijegovorili, vodili veoma ‘u~ne rasprave sa Isusom. Pavle, o kome je ovdje govor, nije bio Isusov u~enik,niti ga je kada za ‘ivota vidio, pa se sa njim nije mogao ni dru‘iti.Govore}i o tome {ta ga je navelo da primi kr{}anstvo, Pavle o sebi ka‘e da je bio na putu za Damask u jednoj hajci za Isusovim pristalicama, kada je odjednom sa neba ~uo glas koji mu se obra}a:„Saule! Za{to me uznemirava{?”Od toga trenutka, ka‘e Pavle, po~eo je da vjeruje u Isusa. Prema tome, Saulovo preobra}anje ukr{}anstvo desilo se iznenada. Ovakvu pri~u ispri~ao je Pavle Isusovim u~enicima koji su mupovjerovali, primili ga ravnopravno u svoje dru{tvo. Ubrzo poslije toga, on je, kao i oni, po~eo da propagira kr{}anstvo. Zanimljivo je da je Pavle ubrzo, nakon ulaska u dru{tvo Isusovih u~enika, po

skupovima po~eo da propagira da je Isus Sin Bo‘iji. U vezi sa tim u samom evan|elju postoji jedancitat 64 Obratite ovdje pa‘nju na rije~ „ubrzo” (s mjesta) i tvrdnju da je Isus Sin Bo‘iji. Ne govori li to da su tonjegove rije~i, a ne rije~i nekog od apostola. U pri~i se dalje ka‘e da je on, nakon {to je u Damaskuproveo neko vrijeme, otuda pobjegao i do{ao u Jeruzalem i tamo se prvo susreo sa Barnabom, jednimod najbli‘ih Isusovih u~enika kome je ispri~ao svoju pri~u kako je po~eo vjerovati u Isusa.Nakon toga Barnaba ga je uzeo i odveo apostolima kojima je ispri~ao kako je napustio Damask nakon{to mu se ukazao Gospodin Isus. Zbog navodne zavjere Jevreja u Je ruzalemu protiv njega i straha da ga ne ubiju, Pavle napu{ta Jeruzalem i ponovo se nastanjuje u svom rodnom Tarzu. Tamo }e se ponovosastati sa Barnabom, nakon ~ega }e zajedno po~eti da svijetu propagiraju kr{}anstvo, putuju}i od jednog do drugog mjesta, jednog do drugog grada. Ipak, na kraju }e se njih dvojica ‘estoko posva|ati i

razi}i, zbog Pavlove tvrdnje da je Isus Sin Bo‘iji, {to Barnaba nije mogao prihvatiti, jer to ranije nijebio ~uo. Iako je Barnaba bio jedan od najbli‘ih Isusovih u~enika, pa prema tome i najupu}enijih unjegovo u~enje, on za ovako ne{to nije bio ~uo.On je tek od Pavla ~uo tvrdnju da je Isus bio Sin Bo‘ji, da ga je Bog poslao ljudima da se iskupi odAdamovog grijeha, te da se dobrovoljno predao Jevrejima da ga razapnu i ‘rtvuju. je bio prvi koji jepo~eo govoriti o Isusovom uspe}u na nebo i sjedanju sa desne strane Bogu, sve ovo nakon raspe}a na kri‘u i uskrsnu}a. On je dalje govorio da }e Isus, a ne Bog, suditi ljudima na Sudnjem danu, da jekr{}anstvo univerzalno za sve ljude, iako se iz Isusovih rije~i vidi da je on poslan samo Izrael}anima.Poslije toga Pavle je po~eo izgra|ivati temelje novog u~enja na kome }e se, kasnije, temeljitiorganizacija Crkve. Pavle je zatim neradni dan subotu zamijenio sa nedjeljom, a time pomjerio i danmolitve sa subote na nedjelju, dokinuo obavezu obrezivanja (sunne}enja) mu{ke djece, dozvoliosvinjsko meso, izradio propise ustrojstva crkve i u nju uveo izvo|enje crkvenih pjesama, liturgijeu~enje o Isusu da je on Sin Bo‘iji, da je do{ao da se iskupi od grijeha, da je razapet itd. bilo usuprotnosti sa u~enjem samog Isusa, koje su preuzeli njegovi u~enici, sukob se nastavljao. Do njegovogzao{travanja naro~ito je do{lo poslije Pavlove smrti, kada su njegovi u~enici nastavili da {ire Pavloveideje. Krajevi na kojima se odr‘avalo i {irilo kr{}anstvo u to doba su potpadali pod vlast rimskedr‘ave, jer u po~etku nije bila prihvatila kr{}anstvo kao dr‘avnu vjeru. To je u~inio tek Konstantin

64 Pri~a o Saulu, Djela apostolska 8 i 9



www.islamski.com

www.islamski.com

70

koji je neslogu kr{}ana iskoristio za svoje ciljeve i u~vr{}enje prijestola. On je, naime, u ‘elji da dobijepodr{ku kr{}ana, obzanio da namjerava u Nikeji organizirati jedan veliki skup, na kome bi se sve}eniciiz svih krajeva Carstva sastali i raspravili pitanja oko kojih se razilaze. Do odr‘avanja ovog koncila do{lo je 325. god. u Nikeji na kome je u~e{}e uzelo 2.048 sve}enika. Centralno pitanje o kome se na ovom koncilu rasp ravljalo je bilo: „Da li je Isus bog ili nije? "Od pomenutog broja samo 318 u~esnika podr‘alo je mi{ljenje da je Isus bog, dok su ga svi ostaliodbacili. Na ~elu protivnika ovakvog mi{ljenja nalazio se egipatski sve}enik po imenu Arije. On sesna‘no usprotivio mi{ljenju da je Isus bio bog ili Sin Bo‘iji, jer je istinski Bog samo jedan. Konstantinuse na ovom koncilu pru‘ila prilika da zadobije naklonost kr{}ana i u~vrsti svoj prijesto, pa je izjavio da se preobra}a u kr{}anstvo. Pavlove pristalice su mu ponudile svoju podr{ku, a Konstantin je, da bi imse odu‘io, stao iza njihovog stava, po pitanju bo‘anstvenosti Mesije. Arije je bio udaljen sa koncila ipro{la je ona odluka za koju je bio Konstantin. Od tog trenutka vjerovanje u bo‘anstvenost Mesijepostalo je obavezno za sve crkve. Svi koji su se ovakvom u~enju suprotstavljali bili su progonjeni.Me|u njima je bio i Arije sa svojim pristalicama i mnogobrojni sve}enici. Tako je umrla prava vjera koju je propovijedao Isus a njeno mjesto zauzela je pokora koju je formulirao pomenuti nikejski sabor i ~iji tekst glasi:„Vjerujem u Boga, Oca svemogu}ega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,

Gospodina na{ega, koji je za~et po Duhu Svetom, ro|en od Djevice Marije, mu~en pod PoncijemPilatom, raspet, umro i pokopan; si{ao nad pakao; tre}i dan uskrsnuo iz mrtvih; uza{ao na nebesa,sjedi s desne strane Boga Oca svemogu}ega; odonud }e do}i suditi ‘ive i mr tve.”Nedugo poslije nikejskog, 381. godine je u Carigradu odr‘an jo{ jedan koncil radi razmatranja

vjerovanja u bo‘anstvenost Duha Svetog. Njegovu bo‘anstvenost nisu priznavali visoki sve}enicibiskupi. Me|u njima je bio i carigradski patrijarh Makdonije koji se ‘estoko protivio ovakvomvjerovanju. Makdonijevom nepriznavanju bo‘anstvenosti Duha Svetog prid ru‘io se jo{ jedan patri ja rhpo imenu Usabije. On je oti{ao i dalje odbacuju}i sve {to se zove Trojstvo (Tri hipostaze) tj, Otac, Sin iDuh Sveti, jer je rije~ „akanim” (osoba, lice) gr~kog porijekla. Ovom koncilu prisustvovalo je samo 150sve}enika od kojih su neki prihvatili vjerovanje u bo‘anstvenost Duha Svetog, ne obaziru}i se na protivljenje drugih. Ovo je nepobitan dokaz da vjerovanje dana{njih kr{}ana nije ni{ta drugo do

zaklju~ci sa skupova koji se zovu „svetim koncilima”. To su u~enje, dakle, uspostavili ljudi i ono ni ukom slu~aju nije objava sa neba. Poslije ovog, carigradskog, bilo je jo{ mnogo koncila. Zbogprogla{avanja Duha Svetog bogom, shodno odluci carigradskog koncila, tekstu pokore koji smo gorecitirali dodan je i sljede}i tekst:„I vjerujem u Duha Svetoga, svetu crkvu apostolsku, op}instvo svetih, opra{tanje grijeha, uskrsnu}etijela i vje~ni ‘ivot. Amen!”Na ovaj na~in je od kr{}ana zaokru‘eno vjerovanje u Trojstvo. Ono je plod koncilskih odluka i ni u

kom se slu~aju ne mo‘e pripisati u~enju samog Isusa. Iako je u~enje o Trojstvu sr‘ kr{}anskogvjerovanja, na takvo u~enje Isus nikada nije pozivao. U slu~aju da je to u~enje ispravno, Isus ga sigurno ne bi zanemario, nego bi njemu podu~io svoje u~enike. Jo{ jednom, u vezi sa ovim, treba naglasiti da je Pavle bio taj koji je u kr{}anstvo unio sve ove novine. Pavle je kao misionar i utemeljiva~Crkve pred sobom imao pagane (Grke i Rimljane) koji su kao takvi bili spremni da prihvatebo‘anstvenost ~ovjeka. Zato je Pavle gr~ku rije~ „Servant” koja je u osnovi imala zna~enje „Dobar”,„Dobro~initelj” jednostavno protuma~io kao „bo‘anska osoba”. Osnovno zna~enje ove rije~i je„dijete”, ali zna~i i „sluga”. Da bi pomirio ova dva zna~enja, on ju je preveo sa „sin”. Tako je Isusumjesto „Rob Bo‘iji” postao „Sin Bo‘iji”. Na ovaj na~in Pavle je olak{ao put paganima da sepreobraze u kr{}anstvo, jer u tome nisu nailazili ni{ta novo, i jer su i ranije bili navikli da obo‘avaju



www.islamski.com

www.islamski.com

71

ljude65

2. Sumnje kojima je obavijen P avleNakon {to je primio kr{}anstvo, bilo je za o~ekivati da Pavle uva‘ava mi{ljenje Isusovih u~enika i da sesa njima dru‘i, jer su oni bili ti koji su direktno od Isusa u~ili vjeru i bili po~a{}eni da rastu i odgajajuse pod njegovom kontrolom. Oni su bez sumnje, u to doba, bili najupu}eniji ljudi u u~enje kr{}anstva.Me|utim, vijesti o njemu govore druga~ije. On se nakon svog velikog zaokreta u shva}anju i

vjerovanju, nije odmah uputio u Jeruzalem, nego je otputovao u jedno mjesto, ju‘no od Damaska. Toon sam priznaje u svojoj poslanici upu}enoj Gala}anima. Ova oblast nosila je nekada naziv „Ism” (Ism je rije~ arapskog porijekla.)66 [ta ga je, dakle, navelo da tamo otputuje? Odgovor na ovo pitanje dajeJames Makinon u svojoj, izuzetno vrijednoj knjizi Od Mesije do Konstantina gdje on ka‘e da je Pavle,kako izgleda, oti{ao tamo, da bi prou~io sadr‘aj nove vjere i da je tek nakon tri godine odatle krenuo uJeruzalem, gdje }e se susresti sa Petrom i Isusovim bratom, Jakovom. Dru‘e}i se sa njima Pavle jepoku{ao da sazna {to vi{e o Isusu i njegovom u~enju67 Ovdje se name}e jedno pitanje: Za{to je Pavle, inakon {to je prihvatio vjeru Isusovu, proveo pune tri godine u izolaciji?3. Odnos u~enika prema Pavlua) Odnos izme|u Pavla i Barnabe

Barnaba je bio prvi koji je upoznao Pavla nakon njegovog dolaska u Jeruzalem. On ga je upoznao i sa ostalim apostolima i ispri~ao im kako je Pavle vidio Gospodina na putu za Damask, da je u njega odmah povjerovao i u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. Njih dvojica (Pavle i Barnaba)radili su zajedno na propagiranju vjere dok nisu stigli do petnaestog poglavlja Djela apostolskih. Tada se desilo ne{to veoma va‘no - ‘estoko su se posva|ali i prestali da se dru‘e. Ova pri~a se iznenada navodi u Djelima apostolskim, tamo gdje bi je ~italac najmanje o~ekivao. Do ovog sukoba izme|uPavla i Barnabe je do{lo u Antiohiji. Izgleda da je jedan od razloga za Pavlov razlaz sa Barnabom, a kasnije i sa Petrom, bio taj {to su Barnaba i Petar bili strogi i dosljedni u primijeni Isusova u~enja, a Pavle popustljiv. Tako npr. Pavle, za razliku od ove dvojice, novoprido{lim kr{}anima iz reda pagana obrezivanje (sunne}enje) progla{ava neobaveznim. Pavlova poslanica Gala}anima, koju je on uputio izAntiohije, je veoma va‘na za rasvjetljavanje ovog raskola, jer je to, vremenski gledano, njegova

najstarija poslanica. On u njoj, po prvi put, javno obznanjuje svoje neslaganje sa apostolima i iznosisvoje mi{ljenje da mu nije potrebna pomo} nikog od apostola u razumijevanju i propagiranjukr{}anstva. On, naime, tada po prvi put po~inje tvrditi da znanje o vjeri prima direktno, putem objave.To se nedvosmisleno vidi iz njegovih rije~i:„Doista, bra}o dajem vam do znanja: evan|elje koje sam propovijedio nije ljudska stvar, niti ga ja primih niti nau~ih od nekog ~ovjeka, ve} objavom Isusa Krista.” (Gala}anima 1,11-12) [tavi{e, on u daljnjem tekstu otvoreno napada Petra, koga naziva imenom „Kefa” i optu‘uje ga za licemjerstvo i zavo|enje Barnabe. Istovremeno, on ula‘e sav trud da svojim pristalicama doka‘e da onu svakom trenutku prima objavu od Boga. (Gala}anima 2,11-13). Iz ovih njegovih rije~i senedvosmisleno mo‘e zaklju~iti da je Pavle ve} u doba pisanja ove poslanice bio u sukobu sa apostolima.U njoj on obznanjuje svoj raskid odnosa sa Petrom i ka‘e: „A kad je Kefa do{ao u Antiohiju, ja sam mu se u lice suprotstavio, jer je zavrijedio osudu”, a zatim dodaje: „Kefi, pred svima rekoh: „Ako ti koji si @idov ‘ivi{ paganski, a ne ‘idovski, kako mo‘e{ siliti

65 Pogledati: Ne{e’tu-l-Mesihijeti we tetawwerha u prijevodu Abdulhalima Mahmuda, str. 13566 Brita nska enciklopedija, 17. tom, str. 389 pod naslovom „Pavlova poslanica Gala}anima 1,5-17).67 Pogledati: James Makinon, From Christ to Constantine, London, Longomans greem 1936 P.91. -Preuzeto iz Ma hije En-Nasranijjetu str. 172



www.islamski.com

www.islamski.com

72

pagane da ‘ive ‘idovski?” (Gala}anima 2,11 i 2,14) Gornji citati govore da je do sukoba izme|u Pavla i Petra, najvjerovatnije do{lo, poslije odr‘avanja jeruzalemskog koncila, na kome je odlu~eno da se novoobra}eni kr{}ani iz reda pagana, izuzimaju izobreda obrezivanja, bar privremeno. Odlukom ovog koncila oni su bili izuzeti od jo{ nekih propisa kojisu bili na snazi u Zakonu Mojsijevom, osim konzumiranja mesa zadavljene ‘ivotinje, krvi i ‘ivotinja zaklanih u ime kipova i preljube. Tom prilikom Pavle je stavio Mojsijev zakon van snage za novoobra}ene kr{}ane, istina uz izdavanje odluke da je to privremeno, dok se novoobra}eni kr{}ani neustabile u vjeri i dok ne postanu spremni za prihvatanje svih obaveza koje propisuje jevrejski zakon.Pavle navodi kako je Petar pokazao nerazumijevanje prema paganima, novoobra}enim kr{}anima, pa je javno morao da se usprotivi Petru ovim rije~ima:„Ako ti koji si @idov ‘ivi{ paganski, a ne ‘idovski, kako mo‘e{ siliti pagane da ‘ive ‘idovski?” (Gala}anima 2,14) U jednoj studiji pod naslovom “Na{e svete knjige” D‘ej Metili dolazi do sljede}eg zaklju~ka:1. Barnaba i ostali apostoli u po~etku su prihvatili Pavla i povjerovali vjerovali mu, misle}i da jepovjerovao u sve {to se od kr{}ana tr a‘i.2. Zbog toga se Barnaba dru‘io sa Pavlom du‘e vremena.3. Barnaba je napustio Pavla kada je izme|u njih do{lo do sukoba u mi{ljenju o vjerskim pitanjima.

4. Sudionici jeruzalemskog koncila nisu u potpunosti dokinuli obred obrezivanja niti druge propise izMojsijevog zakona, nego su dopustili da to novoobra}eni pagani u kr{}anstvo, mogu uraditi naknadno,ra~unaju}i da je to samo prvi korak u prihvatanju svih postavki kr{}anskog u~enja.5. Me|utim, Pavle je ubrzo poslije toga po~eo propagirati da su svi propisi Tore zauvijek dokinuti,nazivaju}i ih p rokletstvom koga ih je Isus oslobodio:„Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona, postav{i mjesto nas proklet, - stoji naime pisano: „Proklet svaki koji visi na drvetu.” (Gala}anima 3,13) U pogledu obrezivanja on poku{ava dokazati da po Isusu u tome nema nikakve koristi i ka‘e:„Za tu slobodu Krist nas oslobodio. Prema tome budite nepokolebivi, ne dopustite da vas ponovoupregnu u jaram ropstva! Pazite! Ja Pavao, velim vam: primite li obrezivanje, Krist za vas vi{e

ne}e imati nikakvo zna~enje.” (Gala}an ima 5,1-2)Mi smo, me|utim, vidjeli da o tome Petar i Barnaba imaju sasvim druga~ije mi{ljenje. (Gala}anima 2,11-14) 6. Kada je svijet ~uo da se Pavle ovako drsko suprotstavlja apostolima koji su direktno od Isusa u~ilivjeru, protiv njega podigao se talas pobuna, zbog ~ega je bio prisiljen da se Gala}anima obratiposebnom poslanicom.7. U ovoj poslanici on obja{njava da se oni ne sla‘u sa njim i zbog tog ih ukorava. Bilo bi po{tenije da je rekao da se on ne sla‘e sa apostolima, prvim Isusovim u~enicima. Ula‘u}i sav trud da se opravda, onka‘e da mu u shvatanju i tuma~enju vjere nisu potrebni ni apostoli, jer znanje direktno, putem objave,dobija od Isusa. (Gala}anima 1,11-13)8. Ova poslanica je napisana nakon jeruzalemskog koncila, {to potvr|uje da je ve} tada bilo do{lo do

raskola izme|u Pavla i apostola koji su mu na koncilu iza{li u susret stav{i na njegovu stranu. Da jeprije, ili na samom koncilu, izme|u njih do{lo do sukoba, oni ga sigurno ne bi podr‘ali. Me|utim, Pavleu svojoj poslanici ne navodi ni jednu rije~ o njihovoj pomo}i, vjerovatno kao odgovor na njihovokasnije p rotivljenje njegovim stavovima.9. Sve druge Pavlove poslanice su napisane poslije ove, jer je po izjavi D‘ej Vej Minila, njegova poslanica Gala}anima, najstarijeg datuma. Prema tome, sve {to je u njima kazano o Trojstvu,utjelovljenju, iskupu od grijeha, dokidanju propisa Mojsijeva zakona i sl. su samo li~na shvatanja irazmi{ljanja Pavlova. U svemu ovome on nije mogao na}i svoje istomi{ljenike me|u Isusovim



www.islamski.com

www.islamski.com

73

u~enicima 68

b) Odnos izme|u Pavla i Petra U djelima apostolskim sve do 15. poglavlja se spominju aktivnosti Petra. Nakon toga, odjednom, onjemu prestaje svaki spomen sve do 27. poglavlja. Za{to je bilo potrebno ovo pre{utkivanje o Petru?Odgovor na ovo mo‘e se naslutiti iz Pavlove poslanice upu}ene Gala}anima u kojoj se ka‘e:„Ali kada je Kefa (tj. Petar) do{ao u Antiohiju, ja sam mu se u lice suprotstavio, jer je zavrijedioosudu.” (Gala}an ima 2,11)Do ovoga je do{lo neposredno poslije jeruzalemskog koncila. Nepobitno je dokazano da se Pavle nijesuprotstavljao Petru sve do zasjedanja pomenutog koncila, pa je njegov u~enik Luka cijelo ovo vrijemepisao o Petru. Me|utim, kada je Petar do{ao u Antiohiju, poslije odr‘avanja jeruzalemskog koncila itamo se suprotstavio Pavlu zbog njegovih zastranjenih shvatanja vjere.Luka je odjednom prestao da bilje‘i bilo {ta o njemu. Zato je Petar, u svijetlu ovih doga|aja,najvjerovatnije kao i Barnaba, napustio Pavla. Poslije ovog sukoba sa Pavlom u Antiohiji, Petar je,neovisno od Pavla, formirao svoj kru‘ok pristalica za propagiranje ispravnog u~enja o kr{}anstvu. Na to upu}uje jedna Pavlova izreka u poslanici upu}enoj Korin}anima u kojoj on ka‘e:„Reko{e mi, bra}o moja, Klojini uku}ani da me|u vama ima prepiranja. Ovim kanim re}i da

svaki pojedinac od vas govori: Ja sam Pavlov, ja sam Apolonov, ja sam Petrov, ja sam Kristov.”(Korin}anima I 1,11-12) Ovo govori da je ve} tada Kefa (Petar) bio formirao svoj nezavisni kru‘ok i otcijepio se od Pavla. Ovo

upu}uje na jo{ ne{to: njih dvojica se nisu podnosili. Do ovakvog zaklju~ka do{ao je pisac studije oPetru. Njen sadr‘aj prenosi Britanska enciklopedija, na 642. strani, sedmog toma.

c) Odnos izme|u Ivana i Pavla Odnos izme|u Ivana i Pavla je po svoj prilici bio kao i odnos njegovih kolega Petra i Barnabe. Nakon jeruzalemskog koncila o njemu se u Djelima apostolskim ni{ta ne govori, iako je on bio jedna od tricentralne li~nosti na koncilu i jedan od stubova na kojima je po~ivala Crkva. Nije nam poznato gdje je,nakon pomenutog koncila, nastavio svoju misionarsku djelatnost. Treba naglasiti da se ovdje radi o

Ivanu apostolu, jednom od Isusovih u~enika, a ne o Ivanu el-Er{adu, Pavlovom u~eniku, kome sepripisuje istoimeno evan|elje i t ri poslanice Novog zavjeta.d) Pavlovi protivniciKroz sva tri prva stolje}a historije mladog kr{}anstva Pavle je imao svoje pristalice i protivnike. Utre}em stolje}u je, naime, kr{}anstvo, postalo zvani~na vjera bizantijskog carstva, a Pavlove pristalicezadobile su simpatije dvora, {to je imalo presudan zna~aj za daljnji razvoj kr{}anstva. O nekim od ovihPavlovih protivnika, historija nam je sa~uvala {ture vijesti. Me|u njima se isti~u: arenejska, nazaretska i ebionitska sekta. Oni nisu piznavali bo‘anstvenost Isusa, niti Pavla za apostola. @ivjeli su u drugomstolje}u po Kristu. Nakon ovih sekti, u tre}em stolje}u je zabilje‘ena plodna aktivnost pristalica Pavla Samosata, a u ~etvrtom Lucijevih i Arijevih sljedbenika. Imena ostalih Pavlovih protivnika mogu se

pro~itati na kraju knjige Ma hije en-Nasranijjetu gdje se nabrajaju njihova imena i izvori iz kojih supreuzeta. James Makinon, pisac knjige From Christ to Constantine o njima daje dosta podataka, pa se~italac mo‘e obratiti na nju. Daljnji razvoj kr{}anstva i{ao je u pravcu vjerovanja u:- Trojstvo,- raspe}e radi iskupa od grijeha koji je po~inio Adam i- da }e Isus suditi ljudima na Sudnjem danu, a ne Bog, o ~emu smo ve} ranije govorili.

68 Ma hije en-Nasranijjetu str. 199-200



www.islamski.com

www.islamski.com

75

zbirku od 27 knjiga kr{}ani jo{ nazivaju i Svete knjige ili Sveto pismo. Svaka knjiga se dijeli na poglavlja a poglavlja na stihove. To su sljede}e knjige:1. Evan|elje po MatejuTo zna~i da se njegov sastavlja~ zove Matej. Dakle, nije ga sastavio sam Isus.2. Evan|elje po MarkuTo zna~i da se njegov sastavlja~ zove Marko. Dakle, nije ga sastavio sam Isus.3. Evan|elje po Luki

To zna~i da se njegov sastavlja~ zove Luka. Dakle, nije ga sastavio sam Isus.4. Evan|elje po IvanuTo zna~i da se njegov sastavlja~ zove Ivan. Dakle, nije ga sastavio sam Isus.

Ovo priznaju i sami kr{}ani, pa pored rije~i evan|elje ka‘u „po Mateju”, „po Marku” itd. Prva trievan|elja su sli~na, dok je ~etvrto nezavisno od njih, u vi{e aspekata. Redoslijed koji smo naveli jeredoslijed u {tampanoj zbirci i on ne odgovara redoslijedu po starini nastanka, jer je zasada sigurnoustanovljeno da je od svih evan|elja, prvo napisano ono po Marku, a ne ono po Mateju. Kr{}anskiistra‘iva~i za ovakvu tvrdnju imaju vi{e dokaza, a mi }emo samo ukratko konstatirati da su sva trievan|elja razli~ita po obimu i da je od njih najkra}e Evan|elje po Marku, {to govori da je ono inajstarije. Iza njega dolazi Evan|elje po Mateju, pa onda Evan|elje po Luki. I u Matejevom i u

Lukinom evan|elju nalaze se citati koji su, tekstualno gledaju}i, u potpunosti pozajmljeni iz Markovogi jo{ jednog drugog zajedni~kog. Prema tome, najkra}e je Markovo i ono je i najstarije. Iza njega slijedi Matejevo pa Lukino. Matejevo je na drugom mjestu, jer se slu‘io citatima iz Markovog, a Lukino na tre}em, jer je Luka uzimao citate i iz Markovog i iz Matejevog. Pomenuti istra‘iva~i sumnogobrojnim pore|enjima u vezi sa starosti evan|elja ustanovili da je Markovo evan|elje vremenskinajstarije. O tome }e kasnije biti vi{e govora. Da jo{ podsjetimo da rije~ „evan|elje” zna~i „radosna vijest”.5. Djela apostolskaOvu knjigu napisao je Luka. Ona se smatra dopunom njegovog Evan|elja koje smo ve} pomenuli. Onosadr‘ava biografiju apostola koji su bili misionari kr{}anstva nakon Isusove smrti, me|u kojima je bioi Pavle, kome je posve}en i najve}i prostor u ovoj knjizi, jer ga smatraju apostolom svih naroda. On

li~no nije vidio Isusa, niti je u njega vjerovao dok je bio ‘iv. O ovome }emo na drugom mjestu op{irnijegovoriti. Pavle je bio Lukin u~itelj, i on ga je uveo u kr{}anstvo kada je u njega po~eo pozivati narode.Istra‘iva~i su ustanovili da su Djela apostolska najstarija napisana kr{}anska knjiga, starija ~ak i odMarkovog evan|elja za koje smo upravo rekli da je najstarije od svih evan|elja. Prema tome Djela apostolska su starija od svih knjiga Novog zavjeta. Ona govore o mnogim detaljima Pavlovog ‘ivota,njegovom mu~enju, godinama provedenim u misionarskom radu, o izmjenama u kr{}anskom u~enju,te o njegovom slaganju i mimoila‘enju sa Isusovim u~enicima 69 Zato nema nikakve sumnje da su seDjelima apostolskim koristili sastavlja~i evan|elja ili da su ih bar konsultirali u nekim osjetljivimpitanjima, nakon ~ega je svaki od sastavlja~a iznio svoje mi{ljenje o Isusu. Ovome treba jo{ ne{tododati; da ni jedan od ovih sastavlja~a nije znao da pi{e budu}e evan|elje, jer su njihove knjigenazvane Evan|eljem tek nakon njihove smrti. Ove knjige, koje se zajedni~kim imenom nazivaju

Evan|elje, zapr avo nisu ni{ta drugo do li~ne bilje{ke njihovih sastavlja~a, od kojih je svaki od njihbilje‘io ono {to zna, ili {to su ~uli o Isusu. Kao takve, ove knjige nemaju nikakvu ozbiljniju historijskuvrijednost, u pravom smislu ove rije~i. Naprotiv, stil njihovog kazivanja je isprekidan, bez ikakve nitikoja povezuje doga|aje o kojima se govori. Ta~nije, to su nabacane rije~i bez ikakvog ustaljenog reda.O ovom aspektu govorit }emo kasnije, kada budemo govorili o svakom od ovih problema zasebno.6. P avlove poslanice

69 Pogledati: Ahmed Abdulwehhab: el-Mesihu fi musad iri-l-Akaidi- l-Mesihijjeti str.34-35, o ~emu }e biti govora na str.REFERENCI ove knjige



www.islamski.com

www.islamski.com

76

Ovih poslanica ima ukupno ~etrnaest. Napisao ih je i uputio crkvama koje je on li~no osnovao u raznimkrajevima koje je posjetio na svome dugom putu misionara kr{}anstva. One nose naziv po imenu~ovjeka ili mjesta na ~iju ih je adresu uputio. To su sljede}e poslanice:

1. Poslanica Rimljanima,2. Prva poslanica Korin}anima,3. Druga poslanica Korin}anima,4. Poslanica Gala}anima,5. Poslanica Efe‘anima,6. Poslanica Filipljanima,7. Poslanica Kolo{anima,8. Prva poslanica Solunjanima,9. Druga poslanica Solunjanima,

10 . Prva poslanica Timoteju,11 . Druga poslanica Timoteju,12 . Poslanica Titu,13 . Poslanica Filemonu i14 . Poslanica Hebrejima.

7. Katoli~ke poslaniceOvih poslanica ukupno ima sedam. To su:1. Jakovljeva poslanica,2. Prva Petrova poslanica,

3. Druga Petrova poslanica,4. Prva Ivanova poslanica,5. Druga Ivanova poslanica,6. Tre}a Ivanova poslanica i7. Judina poslanica.Neke od ovih poslanica su obavijene velom sumnje. O tome }emo kasnije op{irnije govoriti.8. Ivanov san

Ovo djelo se jo{ zove „Otkrovenje”. To je neka vrsta vizionarskog djela u obliku jevrejskeapokalipti~ke litera ture.Prema tome ukupan broj ovih knjiga je dvadeset sedam. Ve} smo ranije rekli da su one sabrane u jednu zbirku koja se naziva Novi zavjet.3. PRVOBITNI JEZIK NA KOME JE NAPISAN NOVI ZAVJETJezik kojim je govorio Isus bio je aramejski. To je jezik ~ije je govorno podru~je bila Palestina i nekidijelovi Bliskog istoka. Sigurno je ovaj jezik bio u upotrebi i kod Jevreja. Nakon toga Isusovo usmenou~enje bilo je prevedeno na gr~ki na rodni jezik. Navedeni redoslijed poslanica ovako izgleda kodprotestanata. Me|utim, postoji vi{e razli~itih redosljeda i svi se oni me|usobno razlikuju. Tako npr.postoji redosljed koji je usvojio Rimski koncil 382. godine. Drugi redosljed je usvojen na konciluodr‘anom 1546. godine. Postoji redosljed koji je uspostavio Atanasije, aleksandrijski biskup u povoduUskrsa 367. godine. Ovi spiskovi knjiga Novog zavjeta u svom se redosljedu razlikuju i od redosljeda Pavlovih i katoli~kih poslanica, s obzirom na va‘nost i vrijednost za pojedine crkve70 Ima mi{ljenja da se ~etiri evan|elja u prvom i drugom stolje}u uop}e ne pominju. Ona se prvi put spominju tek na po~etku tre}eg stolje}a. Ta~nije to je u~inio Irenej 209. godine. Poslije njega dolazi Klement Aleksandrijski koji 216. godine preporu~uje da ova ~etiri evan|elja treba prihvatiti. Na ovaj na~in,zvani~na crkva je prejudicirala me|u svijetom prihvatanje ova ~etiri evan|elja, a odbacivanje ostalih,

70 Dr. Muhammed Abdullah e{-[erkawi, Fi mukareneti-l-edjani, u izdanju Daru-l-Hidaje, Kairo 1986. god. str. 30-31



www.islamski.com

www.islamski.com

77

koja su tako|er postojala 71 Takva su bila:- Evan|elja Marcionovih i Dionisijevih pr istalica,- Evan|elje Manijevih pristalica, koje je po njihovom vjerovanju autenti~no,- Evan|elje Sedamdesetorice koje se pripisuje Talamusu. Ovo evan|elje kr{}ani ne priznaju,- Barnabino evan|elje. Ono postoji i dan - danas. Do‘ivjelo je i {tampano izdanje, ali ga crkva nepriznaje i smatra apokrifnim,- Evan|elje poznato pod imenom „Opomena” i- Sirinkahsovo evan|elje.[to se ti~e autenti~nosti Novog zavjeta, treba re}i da se na njegovom sastavljanju i oblikovanju radilo350 godina. Sve do po~etka ~etvrtog stolje}a postojala je prava zbrka oko knjiga ove zbirke. Opisuju}iovu situaciju Eusabije pomenute knjige dijeli na tri grupe:1. Knjige koje su op}enito prihvatljive,2. Knjige koje su predmet polemike, ali su od strane svijeta prihvatljive,3. Knjige koje su u potpunosti neprihvatljive.Nabrajaju}i poimenice ove knjige on u prvu grupu svrstava: sva ~etiri evan|elja, Djela apostolska,Pavlove poslanice, i Prvu Ivanovu poslanicu. Ostale knjige me|u kojima i Ivanovo Otkrovenje, on neubra ja u ovu grupu72

4. VRIJEME NASTANKA NOVOG ZAVJETAOp}enito se mo‘e re}i da je od evan|elja, najstarije ono koje se pripisuje Marku. Napisano je oko 35.godine po Isusovu uskrsnu}u. Najmla|e od sva ~etiri evan|elja je ono koje se pripisuje Ivanu. Napisano je izme|u 70. i 90. godine poslije Krista. Sve se ovo odvijalo u vremenu prepunom burnih doga|aja inajrazli~itijih previranja, poznatih po svojoj surovosti, {to je natjeralo mnoge od Isusovih pristalica da se prikrivaju i djeluju u tajnosti. Najstarije knjige koje je prihvatila crkva mladog kr{}anstva bile suPavlove poslanice. Iako ovaj misionar nije bio Isusov u~enik, njegovo u~enje je imalo primat nadostalima, zahvaljuju}i, prije svega, svojim poslanicama koje su napisane prije evan|elja. One su bile iostale nezaobilazna literatura u izu~avanju ranog kr{}anstva sve do dana{njih dana. ^etiri evan|elja su kompletirana u jednu zajedni~ku zbirku oko 150. godine po Kristu. Do ovoga je do{lo zahvaljuju}iMarcionovom poduhvatu koji je 140. godine po Kristu, poduzeo ovaj korak s ciljem da kr{}anske svete

knjige sakupi u jednu zbirku i na taj na~in ograni~i utjecaj Starog zavjeta. Od tada se ova zbirka ravnopravno koristi. Zaklju~ak: Samo Allah zna kada, gdje i kako su ova ~etiri evan|elja dobila kona~nu formu i stekla tre tman svetih knjiga 73 5. PRE PISIVANJE I [TAMPANJE NOVOG ZAVJETAOp}enito je poznato da je Mesijina misija trajala od 30. do 33. godine n.e. On i njegovi u~enici sugovorili aramejskim jezikom. Istim jezikom su govorili i njegovi protivnici. Aramejski jezik je bio jezikna kome su prvobitno napisana i evan|elja. Ukratko, to je bio jezik generacije koja je ‘ivjela u njegovovrijeme. Nakon perioda ne{to du‘eg od dvadesetak godina po~ele su se pojavljivati prve kr{}anskeknjige. Bile su to Pavlove poslanice, za koga smo ranije rekli da nije bio iz kruga Isusovih u~enika.Nakon toga uslijedio je drugi period u trajanju od oko petnaestak godina. Poslije njega pojavilo se prvood evan|elja. Bilo je to evan|elje po Marku, koji tako|er nije bio Isusov u~enik. Najstariji primjerciprvih kr{}anskih knjiga do nas su doprli na gr~kom jeziku. To zna~i da je najstarije poznato evan|eljegr~ki prijevod sa aramejskog jezika. Evan|elje, ~ak i danas nakon prijevoda sa aramejskog na gr~ki isa gr~kog na druge svjetske jezike, po svom sadr‘aju i stilu nosi tragove aramejskog jezika, prvobitnog jezika na kome je napisano i kojim je govorio Isus i njegovi u~enici. Prvi {tampani tekst Evan|elja bio je onaj koji je priredio Erazmus i koji je ugledao svjetlo dana 1516. godine. Prije ovoga tekst je bio

71 [ejh Muhammed Ebu Zehre, Muhadaratun fi-n-Nasranijeti, {tampana u Kara~iju 1987. god. str. 39.72 Ahmed Abdulwehhab, El-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti, str. 34-3573 Ahmed Abdulwehhab, El-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti , str. 34-35.



www.islamski.com

www.islamski.com

78

~uvan u rukopisima 74 6. EVAN\ELJE PO MATEJUPrije nego {to po~nemo govoriti o Evan|elju po Mateju, moramo se prvo upoznati sa njegovimsastavlja~em, Matejom. Ko je, dakle, taj ~ovjek kome se pripisuje ovo evan|elje? Ako se vratimo na izvore i pa‘ljivo pro~itamo tekstove koji o njemu govore, vidjet }emo da se u tom pogledu nalaze dva teksta. Prvi tekst se nalazi u Evan|elju po Marku, a drugi tekst spominje sam Matej o kome je ovdjegovor. Marko u svome evan|elju na jednom mjestu ka‘e:

„Prolaze}i, opazi Levi, Alfejev sin, ~ovjek koji je sjedio u carinarnici, te mu re~e: Hajde zamnom! On ustade i po|e za njim.” (Marko 2,14)Ovdje se spominje Levi, Alfejev sin, ~ovjek koji je sjedio u carinarnici, ali ne i samo ime Matej. Akoovaj tekst uporedimo sa onim {to spominje Matej u svom evan|elju, da je Mesija prolaze}i poredcarinarnice vidio ~ovjeka koji sjedi u carinarnici, po imenu Matej, mo‘emo pretpostaviti da je ~ovjekkoji je sjedio u carinarnici (samim tim {to se isto mjesto spominje i po jednoj i po drugoj verziji) bioMatej koga Marko spominje pod imenom Levi, Alfejev sin. Prema tome, mo‘da se radi o istoj osobi, u jednom slu~aju spomenutoj pod imenom Matej, a u drugom pod imenom Levi, Alfejev sin. Ka‘emomo‘da, jer je mo‘da Mesija pored ovog mjesta pro{ao dva ili vi{e puta i jednom vidio Levija, Alfejeva sina, a drugi put Mateja. Dakle ne mora nu‘no biti da se u oba slu~aja radi o istoj osobi, nego je to

samo vjerovatna mogu}nost. Ovo je sve {to se o ovome mo‘e re}i75

Ovdje je potrebno razjasniti jedanproblem: Da li je Matej (Levi, Alfejev sin) koji je sjedio u carinarnici i kao carinik sakupljao „desetinu”za Rimljane, zbog ~ega se i zove Matej A{{ar, isti onaj Matej koji je napisao istoimeno evan|elje, ilipostoji neki drugi Matej koji ga je napisao? Ovaj problem name}e se zbog toga {to se pomenuti Matejspominje u tre}em licu:„Kad Isus po|e odatle dalje, opazi ~ovjeka imenom Mateja gdje sjedi u carinarnici te mu re~e:Hajde za mnom! On ustade i po|e za njim.” (Matej 9,9)Ako je isti ovaj Matej sastavlja~ istoimenog evan|elja, nelogi~no je za{to je za sebe upotrijebio tre}e

lice, a ne prvo. Ovo je jo{ jedan problem koji se postavlja pred kriti~are i na koji je potrebnoodgovoriti. Tvrdnja da je isti ovaj Matej napisao ovo evan|elje, obavijena je opravdanom dozomsumnje, jer postoji mogu}nost da je neko drugi napisao ovo evan|elje pod njegovim imenom kako biimalo bolju pro|u kod svijeta 76 Moris Bikaj tako|er sumnja da je neko od Isusovih u~enika mogao bitisastavlja~ Evan|elja po Mateju77 Stvarnost koja se pred nas postavlja ~itaju}i Evan|elje po Mateju, a postavlja je da je, bez ikakve sumnje, njegov sastavlja~ Jevrej. Ovo se mo‘e vidjeti iz njegovenaklonosti prema Jevrejima i njegovog dubokog razumijevanja njihovog polo‘aja. On ~ak i pored‘estokih osu|ivanja farizeja i njihova licemjerstva, zbog ~ega se protiv njih vodila prava kampanja, nezaboravlja da uka‘e na Isusove rije~i:„Nemojte misliti da sam do{ao ukinuti Zakon i poslanike! Ne do|oh da ih ukinem, ve} da ihostvarim. Jer, zaista, ka‘em vam, dok opstoji nebo i zemlja ni jedna jota, ni jedna kovr~ica slovaiz Zakona sigurno ne}e nestati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,17-18)Da krenemo dalje u na{em upoznavanju sa Matejem. Za njega histori~ari ka‘u da je propovijedao

u~enje kr{}anstva u mnogim zemljama, te da ga je smrt zatekla u Abesiniji. O ovome se sla‘u svi.Me|utim, ne sla‘u se oko godine i mjesta njegove smrti. Neki ka‘u da je umro 70. godine po Kristu.

74 Ahmed Abdulwehhab, el-Mesihu fi-l-mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti, str. 42.

75 Ovo ka‘emo zato {to je Isus svoje u~enje propovijedao u mjestu Kafarnaum, jednoj oblasti Galileje, gdje je ostao du‘e vremena, uistom mjestu gdje je radio Matej. Zato njegov prolazak vi{e puta pored istog mjesta nije nikakvo ~udo, nego je ~ak i vjerovatan.76 Ima mi{ljenja koja govore da je povezivanje Matejevog evan|elja sa u~enikom Matejem, ~ista ma{ta i da za to nema nikakva osnova. Ovakvog je mi{ljenja i sam komentator ovog evan|elja C.Fenton.77 Pogledaj: Muhammed Abdullah e{-[erkavi, fi mukarenet -l- edjan, str. 173



www.islamski.com

www.islamski.com

79

Drugi ka‘u da je umro u Abesiniji 62. godine po Kristu, nakon {to je u njoj proveo 23 godinemisionarskog rada. Ako je to ta~no, onda se postavlja pitanje, gdje je i na kom jeziku napisao svojeevan|elje? S druge strane, ako je svoje evan|elje namijenio propagiranju kr{}anstva me|u Jevrejima,postavlja se pitanje kojim su jezikom tada Jevreji govorili? Dalje se postavlja pitanje, da li je Matejev jezik bio isti kao i jezik kojim su govorili Abesinci, me|u kojima je propagirao kr{}anstvo? Za{to onda svoje evan|elje nije posvetio Jevrejima?Sva ova i druga pitanja postavili su stru~njaci za izu~avanje uporednih religija i njihove historije, kakooni iz ranijih, tako i iz kasnijih perioda, od kojih su svaki, prema svojim saznanjima, dali svojemi{ljenje u poku{aju da daju odgovor na ova pitanja. Nastavit }emo sa poku{ajem da iskristaliziramoovo mi{ljenje u cilju dobijanja preciznog odgovora na ova pitanja, prije svega, na kom jeziku je do nasdoprlo Evan|elje po Mateju? Odgovor na ovo pitanje glasi: „Evan|elje po Mateju do nas je do{lopreko gr~kog jezika.” Me|utim, ovdje se postavlja pitanje da li ga je njegov sastavlja~ napisao na gr~kom ili nije? Za{to? Odgovor na ovo pitanje je da Matej svoje evan|elje nije prvobitno napisao na gr~kom jeziku, preko koga je do nas do{lo. O ovome, koliko nam je poznato, nema nikakvih neslaganja me|u istra‘iva~ima. Na kom je, onda, drugom jeziku napisano? Ko ga je preveo na gr~ki jezik? Kada ga je njegov sastavlja~ napisao? Kada je prevedeno? Gdje je prevedeno? Na sva ova pitanja nau~nicisu dali razli~ite odgovore, pa }emo njihova mi{ljenja po svakom od ovih pitanja ukra tko navesti:

1. U vezi sa prvobitinim jezikom Matejeva evan|elja, nai{li smo na sljede}e odgovore i mi{ljenja:Ve}ina kr{}anskih u~enjaka smatra da je Matej svoje evan|elje napisao na hebrejskom ili sirskom jeziku. Ovako govore, iako znaju da je hebrejski ve} bio izumro u Palestini i da je Isus govorioaramejskim, ‘ivim jezikom ovih krajeva.- D‘irom, najpoznatiji kr{}anski nau~nik u ovoj oblasti, smatra da je to bio hebrejski jezik. I neki drugitvrde da je ovo evan|elje napisano na hebrejskom jeziku i da se jedino Matej od svih sastavlja~a evan|elja razlikuje od ostalih u izboru jezika na kome su pisali Novi zavjet.- Me|utim, dr. Post u svom Leksikonu Svetog pisma ka‘e da postoje neki koji tvrde da je Matej svojeevan|elje napisao na gr~kom jeziku. On li~no podr‘ava ovo mi{ljenje ~ime se izdvaja od ve}inekr{}anskih histori~ara koji se bave ovim problemom.- Libanski profesor D‘ord‘is Zevin u svom prijevodu ovog Evan|elja na francuski jezik ka‘e da je

Matej „Radosnu vijest” (tj. svoje evan|elje) napisao u Jeruzalemu 39. godine na hebrejskom jeziku i da ovo evan|elje ima svoj pr ijevod na gr~ki jezik, ali ne navodi ime prevodioca 78 Pisac knjige Zehiretu-l-Elbab ka‘e da je Matej svoje evan|elje napisao 41. godine po Kristu na jezikukoji je u to doba bio govorni jezik u Palestini, hebrejskom ili sirokaldejskom i da je nakon toga prevedeno na gr~ki. Gr~ki prijevod je nad‘ivio svoj original koji se zagubio u jedanaestom stolje}u.Prema tome, mi{ljenja se svode na to da je Matej svoje evan|elje napisao na jednom od sljede}ih jezika:- hebrejskom, kakvog su mi{ljenja najpoznatiji kr{}anski nau~nici kao {to su Libanac D‘ord‘ Zevin iD‘irom,- hebrejskom ili sirskom, kako vjeruje ve}ina kr{}ana,- gr~kom, kako smatra prof. Post, ili- hebrejskom ili sirokaldejskom, kako smatra pisac knjige Zehiretu- l-Elbab [to se ti~e vremena i mjesta pisanja Evan|elja po Mateju, mi{ljenja o tome se mogu svesti na sljede}a:- Ibn el-Batrik nastanak Evan|elja po Mateju smije{ta u doba rimskog cara Klaudija, ali ne navodita~nu godinu. Me|utim, on odre|uje mjesto njegova nastanka, tvrde}i da je to bio Jeruzalem.Pomenuti car Klaudije do{ao je na vlast 18. godine nakon Isusova uskrsnu}a, {to zna~i da je Matejsvoje evan|elje napisao poslije 45. godine po Kristu, pod uvjetom da se prihvati ta~nom ~injenica da je

78 Abdurrahman Bek Efendi Bad‘e, el-Fariku bejne-l-mahluki we-l-haliki, prvo izdanje bez datuma, str. 14.



www.islamski.com

www.islamski.com

80

Isus ‘ivio 33 godine.- Pisac knjige Vodi~ u Sveto pismo ka‘e da je Matej svoje evan|elje napisao prije evan|elja koja sunapisali Marko, Luka i Ivan, kako misli i ve}ina kr{}ana. Marko i Luka su svoja evan|elja napisalipri je razaranja Jeruzalema od strane Rimljana 70. godine po Kristu.- Pisac knjige Zehiretu-l-Elbab ka‘e da je Matej svoje evan|elje napisao 41. godine po Kristu.- Libanski profesor D‘ord‘is Zevin ka‘e da je to bila 39. godina po Kristu i da je mjesto pisanja bioJeruzalem.- Dr. Post smatr a da je Matej svoje evan|elje napisao prije razaranja Je ruzalema i da je to bilo izme|u60. i 65. godine po Kristu.- Horn ka‘e da je to bilo 37., 38., 39., 41., 43., 48., 61., 62., 63., 65. ili 90. godine po Kristu. Njegovomi{ljenje dijeli Bek Ibrahim Halil koji je bio sve}enik kr{}anstva prije nego {to je primio islam79 Prema tome nema sigurnog i jednoglasnog mi{ljenja o datumu nastanka ovog evan|elja, sve dok semi{ljenja o ovome toliko razilaze. Leksikon Svetog pisma ne razrje{ava ovaj problem ve} se i u samomnjemu ka‘e: „Neki stari poznavaoci smatraju da je ono nastalo u 8. godini nakon Isusova uskrsnu}a,dok drugi vjeruju da je ono napisano 15. godine po uskrsnu}u80 Kao {to je neslaganje po pitanjuvremena nastanka ovog evan|elja, takvo je neslaganje i po pitanju mjesta njegovog nastanka. SvetacAbrenimije mjesto nastanka Evan|elja po Mateju odre|uje i ka‘e da je to bilo u Jeruzalemu 39. godine

na hebrejskom jeziku.- Ibn Batrik za mjesto nastanka evan|elja po Mateju odre|uje Je ruzalem.- Pisac knjige Zehiretu-l-Elbab ka‘e da je to bilo u Palestini,- Libanski profesor D‘ord‘is Zevin ka‘e da je to Je ruzalem, a - Ibrahim Halil smatra da je ono napisano u Antiohiji81 [to se ti~e prevodioca koji je orginalni tekst Evan|elja po Mateju preveo na gr~ki, koliko nam jepoznato, nijedan od histori~ara, izuzimaju}i Ibn el-Batrika, ne pominje njegovo ime. Ibn el-Batrik ka‘eda je to bio Ivan, sastavlja~ istoimenog evan|elja. Me|utim, u ovome ga ne podr‘ava nijedan odhistori~ara. Da bi problem bio jo{ ve}i, ovo evan|elje se nalazi na prvom mjestu, ispred ostala tri. Da li je ta~no da je Matej svoje evan|elje napisao prije svih ostalih, uklju~uju}i i Marka? Zaklju~ak do koga su do{li najistaknu tiji kriti~ari Novog zavjeta je da je Marko svoje evan|elje napisao pri je Mateja.

1. Sadr ’ aj Evan|elja po MatejuGlavne crte ovog evan|elja podsje}aju nas kao da je ono nastavak Starog zavjeta u pojedinim oblicima.Ono je napisano s ciljem da doka‘e da je Isus upotpunio historiju Izrael}ana. Da bi postigao svoj cilj,njegov sastavlja~ neprekidno navodi citate iz Starog zavjeta i ukazuje da se Isus pona{ao kao Mesija koga su Jevreji o~ekivali. Ovo evan|elje po~inje navo|enjem Mesijinog rodoslovlja. Matejevoneslaganje sa Lukom u pogledu Mesijinog rodoslovlja predstavlja dodatni problem.Na ovo neslaganje ukazuju svi stari i novi istra‘iva~i kr{}anstva i osu|uju to kao nedopustivu gre{ku.Pored toga ovo evan|elje obiluje i mnogobrojnim gre{kama preuzetim iz Starog zavjeta u pogledunjegovog navo|enja kao predskazanja budu}ih doga|aja. Jedno od takvih predskazanja je i njegovoo~ekivanje Smaka svijeta prije smrti Mesijinih savremenika koji su od njega slu{ali i u~ili o vjeri.Me|utim do ovoga nije do{lo.2. P rigovor M atejevoj verziji u kojoj se spominje pohod Maga- Izme|u Je ruzalema i Betlehema je oko pet milja.- Matej se nije dru‘io i u~io od Mesije, osim u onoj godini u kojoj je uskrsnuo.- Luka, Marko i Ivan ni{ta u svojim evan|eljima ne spominju o pohodu maga.- Matej nije p risustvovao Isusovom ro|enju, nego je pri~u o tome prenio preko nepovjerljiva ~ovjeka 82

79 Ibrahim Halil El-Gufran str. 16.80 N.M. isto mjesto. Pogledati Leksikon Svetog pisma str. 382 i 83381 N.M. isto mjesto



www.islamski.com

www.islamski.com

82

misionara kr{}anstva, odakle se ponovo vratio u Jeruzalem. Zatim se ponovo susretao sa Barnabom ipridru‘io mu se na njegovu putu za Kipar. Tamo su se ponovo rastali i Marko je sa Kipra otputovao za Sjevernu Afriku. U Egipat je do{ao polovinom prvog stolje}a i u njemu se nastanio. Odatle jepovremeno odlazio u druge krajeve Sjeverne Afrike i Rim, ali je Egipat zadr‘ao i dalje kao stalnomjesto boravka sve do smrti, gdje su ga pagani ubili 62. godine po Kristu. U knjizi Murud‘u-l-ahbari fiterad‘umi-l-ebrari se ka‘e da je Marko nijekao bo‘anstvenost Mesije i u svome shvatanju slagao se sa Petrom, jednim od apostola. U njoj se dalje ka‘e da je svoje evan|elje napisao na tra‘enje i insistiranjeRimljana. Marko je svoje evan|elje, kako tvrdi ve}ina kr{}anskih u~enjaka, napisao na gr~kom jeziku.Doktor Post se sla‘e sa ovom tvrdnjom da je Marko svoje evan|elje napisao na gr~kom i to mi{ljenjepodr‘ava u svom Leksikonu Svetog pisma. Pored ovoga on u njemu ka‘e, da je to u~inio u Rimu, a kaodokaz mu slu‘i to da je Marko u njemu dao obja{njenje nekih latinskih rije~i. Ibn el-Batrik ka‘e da jeovo evan|elje napisano u Rimu u doba cara Nerona i da ga je napisao Petar, prvi me|u apostolima, ida ga je pripisao Marku85 Me|utim, ako se zna da je Petar bio Markov u~itelj i prvi me|u apostolima,kako izjavljuje sam Ibn el-Batrik, kako objasniti to da on prenosi mi{ljenje svoga u~enika? Kakvogsmisla ima da Petar pripisuje Marku {to je njegovo li~no, a ne Markovo? Zar to nije ~udno? Zato pisacknjige Vodi~ u Sveto pismo ka‘e: „Smatra se da je pisanje Markova evan|elja organizovao Petar 61.godine, kako bi se odu‘io narodu u kojem je djelovao.„Iz njegovih rije~i - Smatra se...” kao da je htio

izraziti svoje neslaganje sa ovim mi{ljenjem?! To mi{ljenje dijelimo i mi. Postoje i druga~ija mi{ljenja;da je Marko svoje evan|elje napisao tek poslije Pavlove i Petrove smrti. Njega dijeli stari pisac Irinej86 Peta r je pogubljen u Rimu 65. god. po Kristu po nalogu Nerona.Sva ova neslaganja s opravdanjem nas navode da posumnjamo u to ko je sastavlja~ Evan|elja poMarku. Da li je to bio li~no Marko, ili Petar u Mar kovo ime? Da li se Marku samo pripisuje, ili ga je onzaista napisao? Da li je to bilo po savjetu Petra, ili ga je Marko napisao poslije Petrove smrti?Ko je onda pravi sastavlja~ Evan|elja po Marku? Kako se opredijeliti za jednu od gore navedenihmogu}nosti?[to se ti~e vremena pisanja Evan|elja po Marku i u tom pogledu postoje razli~ita mi{ljenja:- Horn ka ’e: „Evan|elje po Marku napisano je izme|u 56. i 65. god. po Kristu, najvje rovatnije 60. ili63. godine.”

- Ovo njegovo mi{ljenje dijeli i Ibrahim Halil koji je bio kr{}anski sve}enik, ali je poslije toga primioIslam. (Pogledati Risaletu-l-gufran str. 17.)- Pisac knjige Vodi~ u Sveto pismo ka ’e da je to bilo 61. god. po Kristu.Me|utim, ako je Marko ubijen 62. god. po Kristu, kako je po nekima mogao svoje evan|elje napisati63. ili ~ak 65. godine?!1. Problemi oko Evan|elja po Ma rku1/1 Evan|elje je prvobitno pisano rukom dugi niz stolje}a. Postoji stotine rukopisa Evan|elja poMarku koja su doprla do nas. Problem je u tome {to ne postoje dva u potpunosti identi~na rukopisa.1/2 Nema jednoglasnog mi{ljenja oko posljednjeg poglavlja Evan|elja po Marku. Njegovo 16. tj.posljednje poglavlje, sadr‘i dvadeset stihova, ali oni su od devetog do dvadesetog nepouzdani. Ovajsvr{etak je na osnovu nekih va‘nih izvora kao {to je revidirani uzorak Novog zavjeta, nepouzdanogporijekla.1/3 U odnosu na pr imijerke Evan|elja po Marku koji su danas u upotrebi, u ~etrnaestom i petnaestomstihu posljednjeg poglavlja, se nalaze dodaci gr~koj verziji koja je bila u upotrebi u 15. stolje}u, o ~emuovdje nema dovoljno prostora za dublju analizu.1/4 Iz gore pomenutog, jasno se vidi da niko od ljudi ta~no ne zna kako se zavr{ava Evan|elje po

85 Pogledaj: Ibn el-Batrik: Kitabu-t-Tarihi-l-Med‘mu , {tampano u Bejrutu 1905. godine str. 96. red 2086 Ebu Zehre, Predavanja o kr{}anstvu, str. 46. - [ejh Ebu Zehre u ovom podr‘ava mi{ljenje dr. Kadokasa, profesora historije crkava na Oksfordu.



www.islamski.com

www.islamski.com

84

sla‘e i sve}enik Ib rahim Seid89 Neslaganje oko ovoga se ovdje ne zavr{ava, nego neki tvrde da je pomenuti Teofil bio Egip}anin, a neGrk. Ako je to ta~no, onda Luka svoje evan|elje nije pisao ni za Grke ni za Rimljane, nego za Egip}ane.2. Datum nastanka Evan|elja po LukiDoktor Post smatra da je Evan|elje po Luki napisano prije razaranja Jeruzalema i prije Djela apostolskih (Luka je pisac i Djela apostolskih). Apostolska djela su napisana 62. ili 63. godine po

Kristu. Luka je svoje evan|elje najvjerovatnije napisao u Cezareji u Palestini, izme|u 58. i 60. godinepo Kristu, dok je Pavle bio u zato~eni{tvu. Neki tvrde da je Luka svoje evan|elje napisao prije toga. Izovoga se razumije da je Luka svoje evan|elje napisao za vrijeme Pavlova ‘ivota (dok je ovaj bio uzato~eni{tvu). Poznati nau~nik La ron tvrdi da je Luka svoje evan|elje napisao poslije Petrove i Pavlovesmrti i nakon {to je Marko napisao svoje evan|elje. Horn ka‘e: „Tre}e evan|elje naspisano je ili 53. ili63. ili 64. godine po Kristu”. Iz ovoga se mo‘e zaklju~iti da postoje razli~ita mi{ljenja o vremenunastanka ovog evan|elja, kao {to postoje razli~ita mi{ljenja o njegovom sastavlja~u i dileme da li je oniz Antiohije ili Rimljanin, o ~emu smo ranije govorili. Pored toga, ne zna se pouzdano kome je ovoevan|elje namijenjeno; za Grke, Rimljane ili Egip}ane. Jedino {to nije, u vezi s Lukom sporno, je to da je on Pavlov u~enik i da nije bio u~enik Mesijin, niti nekog od njegovih u~enika.

3. Jo{ neka mi{ljenja o Evan|elju po LukiMogu}e da je sastavlja~ Evan|elja po Luki materijal za ovo evan|elje sakupio na prostorima Palestineili Sirije u periodu izme|u 70. i 80. godine po Kristu, ako ne i prije. Postoje neki koji misle da je Luka svoje evan|elje napisao negdje u Gr~koj (Ibrahim Halil, el-Gufran, str. 17.), nakon ~ega ga je tokomsedamdestih godina, uskladio sa Evan|eljem po Marku i u kona~noj formi izdao izme|u 80. i 85.godine po Kristu. Oko pet godina poslije toga, on je napisao svoju drugu knjigu Djela apostolska kojom je htio odgovoriti na pitanja upu}ena od strane rimskih slu‘benika i u~enjaka toga vremena, me|ukojima se isticao Teofil. Ovu svoju knjigu on je objelodanio 95. godine po Kristu 90 Iz Lukinih rije~i semo‘e razumijeti da je bio stranac i da nije poticao iz roda Jevreja. Govore}i o ovome profesor Abdulwehhab u vezi s Evan|eljem po Luki ka‘e:„Lukino Evan|elje: Luka li~no nije vidio Isusa. Uvod njegova evan|elja kazuje da je on svoje

evan|elje napisao i uputio na adresu ~ovjeka zvanog Teofil. Luka ne tvrdi da je svoje evan|elje napisaopo nadahnu}u, nego samo ka‘e da je evan|elje rezultat napornog rada. On je pisac i Djela apostolskih.Evan|elje po Luki napisano je oko 80. ili 85. godine po Kristu, a Djela apostolska pet godina kasnijekao njegov dodatak. Oko 95. godine po Kristu, njegovo prvobitno napisano evan|elje sa Djelima apostolskim pojavilo se u jednoj zbirci. To zna~i da je Evan|elje po Marku napisano oko pedeset godina po Isusovu uskrsnu}u. Stari kr{}anski u~enjaci poput Klementa Aleksandrijskog, Tertulijana,Origena, Euzebija i Jeronima, smatraju da je Luka iz Antiohije, da nije bio Jevrej i da je svojeevan|elje prepisao iz pribilje{ki nekog od Pavlovih prijatelja.4. P roblemi oko Evan|elja po Luki4/1 Zapadna verzija Evan|elja po Luki ne sla‘e se sa aleksandrijskom i bizantijskom verzijom.4/2 Kod Evan|elja po Luki pojedini stihovi se ponavljaju po dva puta na razli~itim mjestima. Ovakvih

stihova ima ukupno jedanaest.4/3 Po Evan|elju po Luki Isusovo rodoslovlje se ne sla‘e sa onim koje navodi Matej. Ono se ne sla‘eni sa imenima dalekih predaka koja navodi Stari zavjet 91 9. EVAN\ELJE PO IVANU

89 Ibn el-Batrik Kitabu-t-Tarihi-l-Med‘mu’u, Bejrut 1905. god. str.96.90 Ahmed Abdulwehhab, el-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti, Kairo, str. 127.

91 Ahmed Abdulwehhab el-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti str. 65-67



www.islamski.com

www.islamski.com

85

Zasigurno je dokazano da je Isus me|u svojim u~enicima, zvanim apostoli, imao jednog kojeg jeposebno volio. To je bio Ivan, sin Zebedejev. Ovo je, kao {to smo na po~etku rekli, zasigurno dokazano.Me|utim, ono {to nije dokazano je to da je ovaj isti Ivan sastavlja~ Evan|elja po Ivanu. U ovosumnjaju mnogobrojni istra‘iva~i, me|u kojima i kr{}ani. Za{to? Zato {to se ovo evan|elje odlikujene~im {to je postalo temelj kr{}anskog u~enja - tvrdnjom da je sam Isus bog. Po tome se ono razlikujeod sva tri ranije pomenuta evan|elja, koja o ovome, bar otvoreno, ne govore. Ovo evan|elje raspravlja o filozofskim pitanjima, {to nedvosmisleno govori o bliskoj vezi njegovog sastavlja~a sa filozofskimkretanjima i kulturom sredine u kojoj je ‘ivio. Kao {to po pitanju ostalih evan|elja nailazimo na mnogobrojna neslaganja u vezi sa njihovim sastavlja~ima, datumom nastanka i jeziku na kome sunapisana, te iste probleme susre}emo i u vezi sa ovim evan|eljem, samo {to su oni ovdje jo{ vi{eizra‘eni. Rasprave oko ovog evan|elja su poprimile poseban tok i one se dobrim dijelom razlikuju odrasprava o drugim evan|eljima. Kad o ovome govorimo, mo‘emo re}i, da se pred nama nalazi velikibroj stru~njaka iz oblasti historije religije, naro~ito kr{}anstva, koji bez ikakva sakrivanja iustru~avanja izjavljuju da je sve {to je u vezi sa Evan|eljem po Ivanu, s obzirom na njegovu tematiku,li~nost sastavlja~a, vrijeme njegovog nastanka i druga pitanja po kojima odudara od ostalih evan|elja,obavijeno velom sumnje i nemogu}nostima da se na sve to da zadovoljavaju}i odgovor. Me|u njihspadaju:

- D‘on Mar{,- Grant,- M. Kolman,- Stadlin,- Dr. Post,- D‘ord‘is Zevin,- pisac knjige Vodi~ u Sveto pismo,- ^arls Boter,- Moris Bikaj i drugi.Ovakav stav je u:- Britanskoj enciklopediji i

- Ameri~koj enciklopedijiD‘on Mar{ u predgovoru svog komentara evan|elja po Ivanu pod naslovom Nemogu}nost po tvrde ka‘e:„Te{ko je, ako ne i nemogu}e, dokazati i potvrditi bilo koji od problema Evan|elja po Ivanu”. Onnavodi primjere pa ka‘e:- Ko je bio Ivan za koga se ka‘e da je napisao evan|elje?- Gdje je ‘ivio?- Kome je posvetio svoje evan|elje?- Koje je izvore koristio?- Kada je napisao svoje evan|elje?Mogu}e da je pisac Evan|elja po Ivanu Ivan Marko, a ne Ivan sin Zebedejev. Ivan Marko imao je svojkru‘ok istomi{ljenika i djelovao je me|u strancima, a ne me|u Jevrejima.Ovaj kru‘ok je bio pod utjecajem Ivana Krstitelja 92 O tome }emo ne{to op{irnije govoriti u jednoj od sljede}ih, zasebnih cjelina. [to se ti~e Granta, za

njega se mo‘e re}i da on zastupa mi{ljenje da je pomenuti Ivan bio kr{}anin i da, najvjerovatnije, nevodi porijeklo od Jevreja. On dalje smatra da je Ivan bio pod jakim utjecajem helenskog u~enja ifilozofije, iako je sam bio isto~nog ili gr~kog porjekla. O mjestu nastanka Evan|elja po Ivanu, Grant iznosi sljede}u konstataciju:

92 Dr. Abdullah e{-[erkawi, Fi mukareneti-l-edjani, Kairo 1986. godine str.143.



www.islamski.com

www.islamski.com

86

„Vrlo je vjerovatno da je Ivan svoje evan|elje napisao u Antiohiji, Efezu, Aleksandriji ili Rimu.”Navo|enje mjesta mogu}eg nastanka, Evan|elje po Ivanu, Grant opravdava tvrdnjom da su to biliglavni centri djelovanja i propovjedanja kr{}anstva u bli ’em i daljem okru ’en ju u prvom i drugomstolje}u po Kristu kao i tvrdnjom... da su pomenuta mjesta bila u stalnom kontaktu, jedna sa drugim,.Ibn el-Batrik smatra da je Ivan svoje evan|elje napisao na ostrvu Patmos u Egejskom moru, koje jetada pripadalo bizantskom carstvu93 1. Tematika Ivanova evan|elja

Ivan je svoje evan|elje napisao sa ciljem da slu‘i kao ud‘benik kr{}anskog u~enja i crkvene liturgijeunuta r crkve s jedne, i propagiranja van crkve, s druge strane.Ovo evan|elje zadire u pitanja koja su na kraju prvog i po~etku drugog stolje}a bila kamen spoticanja

u kr{}anskom svijetu. U tom periodu se {irilo gnosti~ko u~enje kroz koje se Isus poku{avao promovira tiu boga, {to ga je u~inilo nestvarnom osobom, stvorenjem u kome se bog privremeno pojavio u ljudskomliku i koje nije osjetilo bol ni gor~inu smrti. Sve ovo, zaista, zra~i iz Evan|elja po Ivanu. Grant o tomeka‘e: „Ivan je, bez sumnje, morao znati za postojanje ostala tri evan|elja koja su me|usobno sli~na.Ivan je svoje evan|elje napisao s ciljem da dopuni ili ispravi tri ranije napisana.94 1/1. M. KolmanKomentari{u}i drasti~na neslaganja izme|u Evan|elja po Ivanu i ostala tri, M. Kolman ka‘e da je Ivan

imao razli~ite teolo{ke poglede od ostalih misionara kr{}anstva. Stadlin tvrdi (kako prenosi [ejhMuhammed Ebu Zehre) da je cijelo Evan|elje po Ivanu napisao neko od u~enika aleksandrijske {kole.Profesor Ebu Zehre dodaje: „Osporavanje od strane kr{}anskih u~enika mogu}nosti da je Evan|eljepo Ivanu napisao Ivan , sin Zebedejev, nije nikakva novost niti pitanje koje je pokrenuto u na{evrijeme. Naprotiv, oko ovoga se vodila ‘u~na polemika od po~etka drugog stolje}a po Isusu. I tada jebilo osporavanja mogu}nosti da je Ivan apostol napisao ovo evan|elje. Me|u zna~ajnim imenima togvremena isti~e se Irenej, Polikarpov u~enik. Ovaj posljednji je bio u~enik Ivana apostola. On nijepotvrdio da je od svog u~itelja ~uo istinitost tih pri~a koje govore da ovo evan|elje pripada Ivanuapostolu, jer da je to bilo ta~no, on bi s tim sigurno upoznao svoga u~enika Polikarpa, koji bi to, opet,prenio svome u~eniku Ireneju. Da je Irenej znao ovakvo ne{to, on bi sigurno to, kasnije, kad se o tomerazvila diskusija, potvrdio.

1/2. Mi{ljenje dr. Posta Dr. Post navodi razli~ita mi{ljenja oko datuma nastanka Evan|elja po Ivanu. Sam on spada u grupupristrasnih kr{}ana koji tvrdi da je ovo evan|elje napisao li~no Ivan apostol i ka‘e: „Ono je vjerovatnonapisano 95.,98. ili 96. godine po Kristu”. Istovremeno Ibn el-Batrik spominje da je Ivan svojeevan|elje napisao u doba cara Trajana. Me|utim, Horn navodi druge datume nastanka Evan|elja poIvanu. On smatra da je ono moglo biti napisano 68.,69. ili 70. godine po Kristu, mada ne isklju~ujemogu}nost da je to moglo biti i 89. ili 98. godine. Drugi istra‘iva~i, me|u kojima je i Ibrahim Halil,biv{i kr{}anski sve}enik koji je primio islam, su mi{ljenja da je Evan|elje po Ivanu napisano izme|u110. i 115. godine po Kristu. (Pogledati: el-Gufran , str. 38)2. Koji su razlozi nastanka ovog evan|eljaD‘ord‘ Zevin, Jusuf Hori i pisac knjige Vodi~ u Sveto pismo ka‘u da neki ljudi nisu vjerovali da je Isusbog i da su takvo mi{ljenje podr‘avale mnogobrojne isto~nja~ke sekte, pa je od Ivana zatra‘eno da napi{e jo{ jedno evan|elje koje bi potvrdilo vjerovanje u Isusovu bo‘anstvenost. Kao rezultat toga bio je nastanak Evan|elja po Ivanu. D‘ord‘ Zevin navodi ~ak i imena nekih istaknutih osoba koje nisupriznavale bo‘anstvenost Isusa. Me|u njima su bili [irintos i Ebison sa svojim pristalicama. Oni su u

93 Dr. Muhammed Abdullah e{-[erkawi, Fi mukareneti-l-edjani str. 14494 Ibn el-Batrik, Prethodni izvor, str. 100.Ibn el-Batrik, prethodni izvor, str.100.



www.islamski.com

www.islamski.com

87

kr{}anskom u~enju pobijali svaku pomisao da je Isus bog i tvrdili da je on samo ~ovjek. Zbog toga suse visoki sve}enici iz Azije i drugih krajeva sastali i od Ivana zatra‘ili da napi{e jednu op{irnu knjigu oIsusu, u obliku evan|elja, u kojoj }e napisati sve o njegovoj bo‘anstvenosti, {to su bili izostavili ostalisastavlja~i evan|elja. Tre}i od gore pomenutih istra‘iva~a (pisac knjige Vodi~ u Sveto pismo) upotpunosti podr‘ava ovo mi{ljenje95 ^arls Boter smatra da je Evan|elje po Ivanu prepuno gnosti~kogu~enja, jer se na samom po~etu Evan|elja po Ivanu ka‘e:„U po~etku bija{e Rije~, i Rije~ bija{e kod Boga - i Rije~ bija{e Bog...” (Ivan 1,1)On ka‘e da je ovo ~ista gnoza i da Isusovo u~enje i li~no vjerovanje ni u kom slu~aju nije bilo Trojstvo.

Njega je kroz svoje gnosti~ko u~enje izmislio Pavle sa svojim pristalicama, {to je Isusa u~inilonestvarnom osobom, nebeskim stvorenjem u ~ijem se ljudskom obliku utjelovio Bog. Ovo zna~enjeimaju po~etne rije~i Evan|elja po Ivanu. Njima se htjelo re}i da je Rije~ bila Bog, a zatim postala tijelou kome se pojavio me|u nama. Ameri~ka enciklopedija ka‘e da je u~enje Evan|elja po Ivanu nemogu}epomiriti sa u~enjem ostala tri, jer ako ustvrdimo da je ovo ta~no, automatski ostala tri progla{avamoapokrifnim. Britanska enciklopedija ka‘e da nema nikakve sumnje da je Evan|elje po Ivanukrivotvoreno i da je njegov sastavlja~ imao za cilj da potpali sukob izme|u dva apostola, Ivana, sina Zebedajeva i Mateja. I da na kraju navedemo mi{ljenje Morisa Bikaja, savremenog istra‘iva~a trireligije, judaizma, kr{}anstva i islama. On ka‘e da u vezi Evan|elja po Ivanu postoji mnogo problema,

kako po pitanju njegovog sastavlja~a, tako i po pitanju problematike koju obra|uje, prvenstveno zato{to se u svome u~enju sukobljava sa preostala tri evan|elja. Prema tome, pojavljuje se problem komevjerovati Mateju, Marku, Luki ili Ivanu96 3. Zaklju~na rije~ o Evan|elju po IvanuNa pitanje kada je napisano Evan|elje po Ivanu ne mo‘e se dati precizan odgovor. Sumnje u to da li jeovo evan|elje sastavio apostol Ivan su veoma starog datuma i one su prisutne od po~etka prvog stolje}a po Kristu. Polikarp, u~enik apostola Ivana, kao i Irenej, Polikarpov u~enik o ovome ni{ta ne govore.(Predavanja o kr{}anstvu u prijenosu od Stadlina.) O vremenu nastanka ovog evan|elja tako|er seni{ta pouzdano ne zna. Dr. Post, strastveni zagovornik Ivana apostola, tvrdi da je ovo evan|eljenapisao Ivan apostol 95., 98., ili 96. godine po Kristu.Horn ka‘e: „Ovo evan|elje je napisano 68., 69., 70., 89. ili 98. godine. Za cilj je imalo da potvrdi

bo‘anstvenost Isusa nakon {to su [irintos i Ebison sa svojim pristalicama u propagiranju kr{}anstva tvrdili da je on samo ~ovjek. ”(Pogledati Mukaddimetu-r-reddi-l-d‘emili, str. 52. od dr. e{-[erkawija.)4. Jo{ nekoliko podataka u ra svjetljavanju pitanja : Ko je sastavlja~ Evan|elja po Ivanu?Historijski izvori govore da je u Maloj Aziji postojala grupacija kr{}ana koja je odbijala da prizna da je ovo evan|elje sastavio Ivan. To je bilo oko 165. godine po Kristu. Ova grupacija je imala veliki brojpristalica. O njoj je od 374. do 377. godine na{iroko govorio Svetac Epifanije. Ovdje se name}e sljede}epitanje: Da li bi ovako brojna grupacija na tim prostorima i u tome vremenu, vodila tako dugu i ‘u~nuraspravu, da nije bilo nikakve sumnje u originalnost Evan|elja po Ivanu? Odgovor je da sigurno nebi97 Pored toga, sam sadr‘aj Evan|elja po Ivanu govori da ono nije iza{lo iz pera Ivana apostola.Njegov tekst na mnogo mjesta nagovje{tava da je njegov sastavlja~, gotovo zasigurno, bio neki od jevrejskih u~enjaka, dobro upu~en u na~in jevrejskog shvatanja i razmi{ljanja. (Pogledaj npr. sljede}estihove: 4,27 7,15 9,7 4,9 7,49 1,21 4,25 6,14 7,4 12,34 7,22 1,28 i 7,37.) Ovome svemu treba dodati da jeIvan, sin Zebedejev, bio nepismen i neuk ~ovjek, o ~emu nedvosmisleno govore Djela apostolska (4,13).Zato se sa sigurno{}u mo‘e vjerovati da je sastavlja~ Evan|elja po Ivanu potjecao iz bogate i poznate

95 Muhammed Abdullah e{-[erkawi, Fi mukareneti-l-edjan, str 248. i Muhammed Ebu Zehre, Muhadratun fi-n-nasranijjeti, str. 49-50.96 Moris Bikaj: el-Kutubu-l-mukaddeset fi dawi-l-mearifi-l-hadiseti, Kairo, str. 93.97 Britanska enciklopedija, trinaesti tom, str. 198



www.islamski.com

www.islamski.com

88

porodice98 Istovremeno, Ivan apostol, kao siroma{ni ribar, te{ko da je mogao imati iole zna~ajniji ugledu sredini u kojoj je ‘ivio. Svemu ovome treba dodati da se ~etvrto evan|elje (Evan|elje po Ivanu) posvojoj tematici, sadr‘aju i stilu znatno razlikuje od ostala tri evan|elja 99 Prvi koji je po~eo tvrditi da jeEvan|elje po Ivanu napisao Ivan apostol bio je Irenej (umro 177. godine po Kristu.) Kr{}anski u~enjacisu mi{ljenja da ono nije dovoljno precizno i da ne mo‘e odgovoriti kri tici koja mu se upu}uje.Me|utim, ~ak i mi{ljenja onih u~enjaka koji nastoje da doka‘u da je Evan|elje po Ivanu vjerodostojno,gotovo da se u potpunosti podudaraju sa najnovijim saznanjima da bi sastavlja~ ovog evan|elja mogaobiti Ivan el-Er{ad, a ne sam apostol Ivan, sin Zebedejev100 Pomenuti Ivan el-Er{ad je jedan od Isusovihu~enika, ali se on ne ubraja me|u dvanaest apostola. Njemu je Isus u posljednjim danima pred smrt bio dozvolio da ga prati i sa njim se dru‘i. Ivan el-Er{ad kao bistar i obrazovan mladi} isticao se upoznavanju Starog zavjeta. Potjecao je iz ugledne ku}e saduceja. O svemu ovome, kako tvrdi kr{}anskiu~enjak Arens Diki Bereketullah, govori u svome evan|elju 101 Me|utim, pomenuti Ivan el-Er{ad ni u jednom izvoru i ni u jednoj prilici se ne spominje zajedno sa dvanaest apostola, pa prema tome i nespada u njih. Uz sve ovo treba napomenuti da je Ivan, sin Zebedejev obje{en po nalogu Agripe I 44.godine po Kristu. Ovo tvrde ârls Alfred, Robert Ezler i neki drugi kr{}anski u~enjaci. (Pogledati:prethodni izvor od Ibrahima Halila na str. 38.)5. Rezime mi{ljenja o sastavlja~u Evan|elja po Ivanu

U ~etvtom evan|elju (Evan|elju po Ivanu) postoji vi{e mjesta iz kojih se vidi da ovo evan|elje nepripada Ivanu apostolu, nego nekoj drugoj osobi, koja je, najvjerovatnije, bila u~enik nekog odIsusovih apostola 102 Pretposljednja re~enica Evan|elja po Ivanu koja glasi:Ovo je taj u~enik {to svjedo~i za ovo i napisa ovo. I znamo da je istinito njegovo svjedo~anstvo.(Ivan 21,24), je sporna, i vjerovatno ju je dodao neki od kasnijih efe{kih u~enjaka ranog kr{}anstva.Zaklju~ak do koga su do{li noviji kr{}anski istra‘iva~i kao {to su prof. Starter, pisac knjige êtirievan|elja i sve}enik Bereketullah Ejm, pisac knjige Kidemu we aslijjetu-l-enad‘ili-l-erbeati je sljede}i: 5/1. Nije dokazano da je Isus ili neki od njegovih u~enika tvrdio da se Bog utjelovljuje u ljudskom liku.5/2. Prvi koji je po~eo pisati o utjelovljenju Boga u ljudskom liku i tako interpretirati Isusovo u~enje jebio ~ovjek koji je Isusa vidio kao dvanaestogodi{njak i koji od Isusa nije dobio nikakvo znanje, jer munije bio ni u~enik.

5/3. Utemeljiva~ ovakvog u~enja je ~ovjek potpuno nepoznate pro{losti, o kome se, izuzimaju}i tekstovekoji mu se pripisuju, gotovo ni{ta ne zna. Kakve je bio naravi, ukusa i pogleda? Kakve su bile njegovesklonosti? Odakle mu ovakvo u~enje? Od koga ga je nau~io? Gdje je proveo svoj ‘ivot? Kakve su bilenjegove veze sa u~enicima?5/4. Ovakvo u~enje je objelodanio u 95. godini po Kristu, kada je imao 70 godina starosti. Od Pavlovesmrti tada je bilo pro{lo punih 28 godina (jer Pavle je umro 67. godine po Kristu).5/5. Po{to je Pavle, koji je bio ve} davno umro, u svojim poslanicama utemeljio u~enje o utjelovljenju Boga uljudskom liku i to javno propagirao, ispada da Ivan el-Er{ed nije bio prvi koji je po~eo govoriti o tome, negoPavle103 6. Rezultati najnovijih istra ’ ivanjaProfesor Ahmed Abdulwehhab u kratkim crtama iznosi rezultate do kojih se do{lo najnovijimistra‘ivanjima u vezi sa Evan|eljem po Ivanu. On ka‘e:

98 Pogledati npr. 18,15-16 3,1 7,5 19,38 7,45 11,37 i 12,1099 Britanska enciklopedija, trinaesti tom, pod naslovom „Jhon” na str. 83.100 Pogledaj Mine-l-Mesihi ila Konstantin str 119, London 1936. i Ma hije En-Nasranijjetu, str. 144.101 Kidemu we aslijjetu-l-enad‘ili el-erbeati, drugi tom, str 131.102 Pogledati êtiri evan|elja od Startera, str 431/443.

103 Muhammed Teki el-Usmani Mahije en-nasranijjetu, bez datuma izdanja, str. 141/157.



www.islamski.com

www.islamski.com

89

- Evan|elje po Ivanu napisano je u obliku ud‘benika za izu~avanje kr{}anskog u~enja i izvo|enjeliturgije u crkvi, s jedne, i propagiranje kr{}anstva van crkve, s druge strane.- Sastavlja~ evan|elja nije jevrejskog porjekla, ve} neki kr{}anin sa istoka ili iz Gr~ke.- Ovo evan|elje je napisano u Antakiji, Efezu, Aleksandriji, ili mo‘da ~ak u Rimu, jednom od velikihgradova i centara u kojima je u prvom i drugom vijeku po Kristu, zabilje‘ena sna‘na aktivnost na propagiranju kr{}anstva. Svi navedeni centri u pomenutom periodu bili su u stalnoj vezi.- Evan|elje po Ivanu napisano je u periodu izme|u 70. i 90. godine po Isusovom uskrsnu}u.- Ovo evan|elje ispravlja datum raspe}a i smje{ta ga u ~etvrtak uo~i Pashe, (kada se kolju ovnovi za

Pashu), dok ostala tri evan|elja govore da je to bilo u petak.- Evan|elje po Ivanu, za Isusa, pored ostalih, koristi i naziv i Sin Bo‘iji.- Za razliku od ostalih evan|elja Evan|elje po Ivanu se bavi tematikom koja je bila prisutna ukr{}anskom svijetu na kraju prvog i na po~etku drugog stolje}a po Kristu, gnosti~kim u~enjem koje jenastojalo da doka‘e da je Isus bio nestvarna li~nost i Bo‘ije stvorenje koje se, privremeno, pojavilo uljudskom liku, koje nije osjetilo bol raspe}a i gor~inu smrti. Ovo evan|elje je do{lo da pobije takvou~enje, da potvrdi da je Isus bio ljudsko stvorenje u kome se Bog utjelovio, da je osje}ao bol i gor~inusmrti104 Po{to je Ivan istovremeno bio i kr{}anin i helenista pod sna‘nim utjecajem helenske kulture ifilozofije u jevrejskom okru‘enju, on je morao biti impresioniran stoicizmom. D‘on Mar{, komentator

Evan|elja po Ivanu, smatra da u vezi sa ovim evan|eljem nema ni jednog pitanja na koje se sa sigurno{}u mo‘e dati zadovoljavaju}i odgovor. Tako se zasigurno ne zna ni ko je njegov sastavlja~, nigdje je ‘ivio, niti za koga je napisano, kao ni koji su izvori kori{}eni i kada je napisano. Postojimogu}nost da je ovo evan|elje napisao Ivan Marko, a ne sam Ivan, sin Zebedejev, jedan oddvanaestorice apostola.7. Glavni problemi oko Evan|elja po Ivanu1. Ranija tri evan|elja govore da je glavni dio svoje misije Isus proveo u Galileji, dok Evan|elje poIvanu govori da je Judeja bila centar njegovog djelovanja.

2. Bilo bi za pretpostaviti da se ovo evan|elje zavr{ava sa dvadesetim poglavljem. Postojanje dvadeset iprvog poglavlja je izvor sumnje i kamen spoticanja.3. Za razliku od ostala tri evan|elja, Evan|elje po Ivanu otvoreno, izme|u ostalog, govori o

bo‘anstvenosti Isusa 105 10. KOJI SU IZVORI KORI[]ENI U SASTAVLJANJU EVAN\ELJASastavlja~i tri sli~na evan|elja, Matej, Marko, i Luka, koristili su sljede}e izvore u pisanju svojihevan|elja:1. Nepoznati izvor na aramjeskom jeziku ~iji je gr~ki prijevod bio dostupan sastavlja~ima evan|elja.2. Jedan d rugi dokument koji je predstavljao prvobitnu verziju Evan|elja po Marku (Primitive Mark).Ovaj stari dokument bio je napisan u obliku zabilje{ki na osnovu Petrovih kazivanja o Isusu Kristu.3. Tre}i dokument poznat pod oznakom (L) predstavlja zbirku kazivanja o Isusu Kristu. Ovajdokument u sastavljanju svoga evan|elja koristio je jedino Luka 106. Ovo se mo‘e predstaviti ovako:

Pogledaj u vezi sa ovim mi{ljenjem Morisa Bikaja u prethodnom izvoru na str. 95. Postoji i druga~ijipregled prvobitnih izvora evan|elja. Njega predstavlja Otac Bomar Libjan. Za njega se mo‘e re}i da jemnogo kompliciraniji od ovoga koji smo mi naveli. Navodi ga Moris Bikaj u ranije pomenutoj knjizi na str. 97. Podjela Svetog pisma (Biblije) na poglavlja kakva je danas, prvi se put pojavila 1200. godine.Ovakvu podjelu napravio je biskup Centerbury Stiven Langiton 1227. godine. Kasnije je 1551. godine

104 Ahmed Abdulwahhab, el-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti, str. 65/69.105 Ahmed Abdulwehhab, Fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti, str. 70106 Ibrahim Ahmed Halil, el-Gufranu bejne-l-islami ve-n-nasranijjeti, Kajro 1409./1989., str.15.



www.islamski.com

www.islamski.com

90

poglavlja podijelio na stihove i ozna~io ih rednim brojevima pari{ki izdava~ Robert Stivenon.11. RUKOPISI1. Sinajski rukopis koji potje~e iz ~etvrtog stolje}a i koji sadr‘ava i Sta ri i Novi zavjet.2. Aleksandrijski rukopis koji potje~e iz petog stolje}a sadr‘ava Novi zavjet. Na gr~kom je jeziku inedostaju mu neki dijelovi.3. Vatikanski rukopis koji potje~e iz ~etvrtog stolje}a. Sadr‘ava Stari i Novi zavjet i nedostaju mu nekinaslovi.4. Afri~ki rukopis koji potje~e iz petog stolje}a. Na gr~kom je jeziku i ima puno nedostataka (IbrahimHalil, prethodni izvor, str. 38.).Ovo zna~i da je najstariji poznati rukopis Starog zavjeta napisan dvije hiljade godina i vi{e nakonnjegove objave, a da je najstariji rukopis Novog zavjeta koji nam je poznat, napisan ~etiri stolje}a nakon Isusovog uskrsnu}a 107 12. GLAVNI PROBLEMI EVAN\ELJA1. Me|usobno veliko neslaganje,2. Gre{ke u citiran ju Starog zavjeta,3. Problem raspe}a,4. Problem uskrsnu}a i pojavljivanja nakon toga. O ovome smo op{irnije govorili ranije.

A sada }emo ne{to op{irnije re}i o svakom od ovih problema:U vezi sa prvom ta~kom, me|usobnom neslaganju evan|elja, nailazimo na {est sljede}ih problema:1. Neslaganje po pitanju Isusovog porijekla,2. Imena u~enika,3. Nepodudarnost predaja,4. Postojanje predaja koje se me|usobno isklju~uju,5. Iskrivljavanje Isusovih imena i nedvosmislenih r ije~i i6. Predskazanja koja se nisu obistinila.1. Isusovo porijekloNeslaganja u vezi sa Isusovim porijeklom svode se na sljede}e:1. Po onome {to navodi Matej, Isus vodi porijeklo od Josipa Drvodjelje.

2. Navode}i lozu Isusova rodoslovlja i Matej i Luka, odre|uju Josipa Drvodjelju za njegovogzakonskog oca. Ovo ~ine zato da bi ga preko Josipa Drvodjelje doveli u vezu sa Davidom i dokazali da vodi porijeklo od njega.3. Me|utim, ko pa‘ljivije pro~ita rodoslovlje koje navodi Matej, bez ikakvih pote{ko}a }e primijetiti da se ne sla‘e sa onim koje navodi Luka. Ovo mo‘e uo~iti svako, ~ak i obi~ni ~italac. Pored ovoga, lozuranih Isusovih predaka navode i knjige Starog zavjeta, posebno Knjiga postanka i Prva knjiga ljetopisa (Tre}e poglavlje). Onaj dio loze rodoslovlja koji navodi Stari zavjet ne sla‘e se ni sa onim {to navodiMatej, ni sa onim {to navodi Luka. Navest }emo samo jedan primjer Matejevog i Lukinog neslaganja:Luka Isusovo rodoslovlje navodi preko Jeseja sina Davidova, a Matej preko njegovog sina Salomona.Kako pomiriti ovo neslaganje? Pored ovoga postoje i druga neslaganja i s tim u vezi ~italac se mo‘eobratiti na pomenute izvore, me|u kojima je posebno va‘na Prva knjiga ljetopisa, jedna od jevrejskihsvetih knjiga koja navodi porijeklo Izrael}ana.

1/1. Loza porijekla od Davida do Isusa (kako je navodi Matej)

1. Salomon, 8. Joatam,2. Roboam, 9. Ahaz,3. Abija, 10. Ezekija,

107 Ibrahim Halil, prethodni izvor, str. 38.



www.islamski.com

www.islamski.com

91

4. Asa, 11. Manasija,5. Jozafet, 12. Amon,6. Joram, 13. Jozija,7. Ozija, 14. Jehonija,

15. Sala tiela, 21. Ahim,16. Zorobabel, 22. Elijud,17. Abijud, 23. Eleazar,18. Elijakim, 24. Matan,19. Azora, 25. Jakov i20. Sadok, 26. Josip...Isus.

1/2. Loza porijekla od Davida do Isusa (kako je navodi Luka)

1. Natan, 22. Zorobabel,2. Mata tin, 23. Rezin,3. Menin, 24. Joanan,4. Melejin, 25. Jodin,5. Elijakim, 26. Josek,6. Jonam, 27. Semej,7. Josip, 28. Matati,8. Juda, 29. Maat,9. Simeon, 30. Nagaj,

10. Levi, 31. Hesli,11. Matat, 32. Nahum,12. Jorim, 33. Amos,13. Eliezer, 34. Matati,14. Isus, 35. Josip,15. Her, 36. Janej,16. Elmadam, 37. Melki,

17. Kozam, 38. Levi,18. Adi, 39. Matat,19. Melki, 40. Heli,20. Neri, 41. Josip...Isus.21. Salatiel,

2. Neslaganje evan|elja o imenima apostolaMatejeva verzija imena Isusovih u~enika(apostola). (Matej 10,1-4):

1. [imun, koji se jo{ zove Petar,2. Andrija, njegov brat,3. Jakov, Zebedejev,

4. Ivan, njegov brat,5. Filip,6. Bartolomej,7. Toma,8. Matej, carinik,9. Jakov Alfejev,

10. Tadej,11. [imun Kananac i



www.islamski.com

www.islamski.com

92

12. Juda Iskariotski.

Markova verzija imena Isusovih u~enika poklapa se sa ovom koju navodi Matej. (Marko 3,16-19)

3. Neslaganje evan|elja o imenu apostolaLukina verzija imena Isusovih u~enika (apostola) kako ih navodi u svome evan|elju (Luka 6,13-16):

1. [imun Petar,

2. Andrija, njegov brat,3. Jakov,4. Ivan,5. Filip,6. Bartolomej,7. Matej,8. Toma,9. Jakov Alfejev,

10. [imun Revnitelj,11. Juda, b rat J akovljev i12. Juda Iskariotski.

Ivan spominje imena nekih od apostola, me|u kojima je jo{ jedan Juda, za koga on ka‘e da je „Juda,ne Iskariotski.” (Ivan 14,22)Vi{e je nego o~ito, da izme|u onoga {to u vezi apostola ka‘e Matej i Marko s jedne strane i Luka i Ivan, s druge strane, postoji neslaganje. Zbog toga D‘on Kirn ka‘e da pri pisanju evan|elja nije vo|eno ninajmanje ra~una o provjeri imena li~nosti, ~ak ni kad se radi o apostolima. Tako se Juda, sinJakovljev, ne spominje pri nabrajanju imena apostola ni kod Mateja, ni kod Marka. Umjesto njega, unjihovim evan|eljima se spominje Libaus, zvani Tadej. [tavi{e, Juda (ne radi se ovdje o JudiIskariotoskom) u zvani~nim prijevodima Evan|elja po Luki, ~as se spominje kao Juda, Jakovljev brat,a ~as kao Juda Jakovljev sin.4. Predaje koje se me|usobno ne sla ’ u

Ovakvih primjera imamo vi{e. Navest }emo samo neke:a) Smokvino stablo - Matej u svom evan|elju ka‘e:„Poslije toga u|e Isus u hram Bo‘iji, istjera sve koji su kupovali i prodavali u hramu.Mjenja~ima novca isprevrta stolove, a prodava~ima golubova klupe te im re~e: - Stoji pisano:Ku}a moja neka bude ku}a molitve, a vi je pretvarate u {pilju razbojni~ku.” (Matej 21,12-14)„Tada ih ostavi, krenu iz grada u Betaniju i tu preno}i. Kad se sutradan rano vra}ao u grad,ogladnje. Opazi smokvu kraj puta i pri|e, ali kako na njoj ne na|e ni{ta, osim li{}a, prokle je:Nikada vi{e na tebi ne bilo roda! I smokva se smjesta osu{i.” (Matej 21,17-19)Markovo kazivanje ove pri~e u njegovom evan|elju se razlikuje od ove koju navodi Matej. On ka‘e da

se to desilo dok se Isus vra}ao iz Betanije u Jeruzalem, dakle pri je Isusova ulaska u hram. Po Matejuse smokva smjesta osu{ila, a po Marku to su u~enici primijetili tek sljede}i dan, kad su se s Isusomvra}ali u Betaniju. Mi ka‘emo da se ista pri~a kazuje na dva razli~ita na~ina. (Pogledati: Markovoevan|elje 11,12-23)b) Drugi primjer razli~itog kazivanja jedne te iste pri~e je u vezi s molbom dvojice Zebejedevih sinova Ivana i Jakova. Marko ka‘e da su njih dvojica jednog dana zamolili Isusa da jednog od njih postavi sa svoje desne, a drugog sa lijeve strane na nebu. (Marko 10,35-37). Kazuju}i istu pri~u Matej ka‘e da jeto zamolila njihova majka, a ne oni. (Matej 20,20-21)c) Tre}i primjer razli~itog kazivanja jedne te iste pri~e je istjerivanje ne~istog duha iz opsjednute osobe.Ovu pri~u kazuju Matej, Marko i Luka, ali svaki na razli~it na~in. (Pogledati; Marko 5,2-13 Luka 8,27-



www.islamski.com

www.islamski.com

93

37 Matej 8,28-34)5. P reda je koje isklju~uju jedna druguSljede}i primjer i su dokaz da u evan|elju ima preda ja koje jedna d rugu isklju~uju. Npr.a) Ivan Krstitelj i IsusIvan Krstitelj (Zaharijev sin) i Isus Krist su se me|usobno dobro poznavali. Bila su to dva proroka kojisu istovremeno ‘ivjeli i dru‘ili se. Dovoljno je jo{ re}i da su bili ro|aci. O tome se govori i u samomevan|elju. (Pogledaj, Luka 3,15-22, Ivan 1,26-32, Marko 1,7-10). Na svim ovim mjestima se

nedvosmisleno ka‘e da je Ivan Krstitelj poznavao Isusa Krista. Me|utim, Matej i Luka sve ovozaboravljaju i ka‘u da je Ivan Krstitelj, kada je bio uhap{en poslao dvojicu svojih u~enika Isusu da ga pitaju da li je on o~ekivani Mesija ili nije. (Matej 11,2-5) i Luka 7,18-21)b) Petar i IsusEvan|elje govori da je Isus Petra ostavio za svoga zamjenika me|u apostolima i da mu je rekao: „Blago tebi [imune, Jonin sine, jer tebi to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski! A ja tika‘em: Ti si Petar - Stijena i na toj stijeni sagradit }u Crkvu svoju, i Vrata pakla ne}e jenadvladati. Tebi }u dati klju~eve kraljevstva nebeskog, pa {to god sve‘e{ na zemlji bit }e svezanoi na nebesima, a {to god razrije{i{, bit }e razrije{eno i na nebesima.” (Matej 16,17-19). Me|utim,Matej domalo iza toga mijenja mi{ljenje i sla‘e se sa Markom da je Petru Isus rekao: „Sotono idi mi s

o~iju!” (Matej 16,23). Kako Isus za Petra ~as ka‘e da mu je zamjenik na zemlji, a ~as da je Sotona? 6. Jo{ jedan primjer Petrova odnosa prema IsusuEvan|elje govori da je Isus rekao:„Tko god mene prizna pred ljudima, priznat }u i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko semene odre~e pred ljudima, ja }u se njega odre}i pred svojim Ocem nebeskim.” (Matej 10,32-33 iLuka 12,8-9)Peta r je sigurno kao Isusov u~enik za ovo morao ~uti. Ipak on je one no}i kad je uhap{en Isus od straneJevreja i kad su Petra pitali da li ga poznaje, tri puta odgovorio da ne poznaje Isusa. Prema tome, on jesebe ovim svojim postupkom svrstao u one za koje je Isus rekao da su propali, jer je zanijekao svoga u~itelja i pred Bogom i pred ljudima. (Pogledati Petrovo odricanje Isusa - Matej 26,69-74, Marko14,66-72 i Luka 22,54-60.)7. Tre}i primjer neslaganja oko Isusova uskrsnu}aGovore}i o Isusovom uskrsnu}u Marko u svome evan|elju ka‘e da se on nakon toga ukazao dvojiciu~enika dok su bili na putu za Emaus. Kada su se vratili i o tome ispri~ali ostalim u~enicima, oni imnisu povjerovali. (Marko 16,12-13) Me|utim, ovo je u suprotnosti sa onim {to o ovome ka‘e Luka, jer on tvrdi da su im ostali u~enici, koji su bili okupljeni na jednom mjestu, povjerovali u Isusovouskrsnu}e i ukazanje (Luka 24,33-34). Kako je mogu}e da o istom doga|aju dvojica sastavlja~a evan|elja tvrde suprotno?8. Iskrivljavanje Isusovih imena i nedvosmislenih rije~i^itaju}i evan|elje nailazimo na iskrivljavanje i mijenjanje Isusovih nadimaka i nedvosmislenih rije~i.Tako npr. dvojica evan|elista, Matej i Luka, preuzimaju i iskrivljavaju rije~i iz Evan|elja po Marku.

Citiraju}i Isusove rije~i Marko ka‘e:„Evo moje majke i moje bra}e. Jer, tko god vr{i volju Bo‘ju, on mi je brat, sestra i majka.”(Marko 3,35)Preuzimaju}i ove rije~i, Matej o istoj stvari ka‘e:„Evo moje majke i moje bra}e. Tko god, naime, vr{i volju moga nebeskog Oca, on je moj brat,moja sestra i majka.” (Matej 12,50)9. Jo{ jedan primjerKada su dvojica Zebejedevih sinova zamolili Isusa da im da mjesto, jednom sa svoje desne, a drugom,



www.islamski.com

www.islamski.com

94

sa lijeve strane, Marko ka‘e da im je Isus rekao:„Ali nije u mojoj vlasti da dajem mjesto sa svoje desne ili lijeve strane. Ono pripada onima zakoje je odre|eno.” (Marko 10,40)Preuzimaju}i ove rije~i Matej ih iskrivljuje i dodaje:„Ali ne spada na me da dajem mjesto sa svoje desne ili lijeve strane. Ono pripada onima za kojega je odredio moj Otac.” (Matej 20,23)Kada je Isus pitao svoje u~enike:„Za koga me vi dr‘ite?”, Marko ka‘e da je Petar rekao: „Ti si Mesija.” (Marko 8,29)Me|utim, ovome Matej dodaje i ka‘e da je Petar rekao:„Ti si Krist Sin Boga ‘ivoga.„ (Matej 16,16)Slu~ajevi iskrivljavanja nisu vezani samo za preno{enje rije~i iz jednog u drugo evan|elje, nego i za prepisivanje iz starih primjeraka i sa~injavanje novih. Najbolji primjer za ovo je postojanje razli~itihprimjeraka evan|elja po Marku. Tako na samom po~etku Evan|elja po Marku, koje je danas uopticaju, ka‘e:„Po~etak Radosne vijesti o Isusu Kristu, Sinu Bo‘jemu...” (Marko 1,1)Me|utim, u ranijim rukopisima ovog evan|elja nema rije~i „Sinu Bo‘ijemu”, i po~etak glasi: „Po~etakRadosne vijesti o Isusu Kristu.” Ovo su samo neki primjeri iskrivljavanja Isusovih nadimaka, kako u

starim, tako i u novim primjercima evan|elja. To je bez sumnje doprinijelo nastanku razli~itihkr{}anskih sekti.10. P redskazanja koja se nisu obistinilaPrimjera neobistinjenih predskazanja ima mnogo. Navest }emo samo neka:- Evan|elje kazuje da je Isus svojoj dvanaestorici apostola (me|u koje se ubraja i Juda Iskariotski, kojiga je izdao i prijavio Jevrejima) rekao:„Zaista, ka‘em vam, vi }ete, koji ste po{li za mnom - u obnovi svijeta, kad Sin ^ovje~iji sjednena svoje slavno prijestolje, sjesti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena.”(Matej 19,27-29)Po{to je i Juda Iskariotski bio jedan od dvanaest pomenutih aposotola, na koje se odnose gornje rije~i,podrazumijeva se da }e i on sa njima sjediti na prijestolju, na onom svijetu oko Isusa. Kako se ovomo‘e desiti kad se zna da je on iznevjerio Isusa i zaslu‘io prokletstvo nakon toga?- U jednom drugom proro~anstvu evan|elja se ka‘e da }e Isus biti tri dana i tri no}i zakopan u zemlji,ali se to nije desilo, kao {to smo ve} ranije objasnili.- U jednom drugom predskazanju evan|elja se govori da }e Smak svijeta sigurno do}i prije isteka prvog stolje}a po Kristu, jo{ za ‘ivota njegove generacije. (Pogledati: Matej 10,21-23, Matej 16,27-28,Marko 13,24-30 i Luka 21,25-30.) Uprkos ovom predskazanju do sada je pro{lo gotovo punih dvadeset stolje}a od roka koji evan|elje odre|uje za Smak svijeta i ponovni dolazak Isusa na zemlju. Svijet je jo{uvjek tamo gdje je i bio, a ni Isus se jo{ nije pojavio.11. G re{ke u potkrepljivanju Starim zavjetomSastavlja~i knjiga Novog zavjeta na vi{e mjesta navode predskazanja iz jevrejskih svetih knjiga i

poku{avaju dokazati da se ona odnose na Isusa Krista. Me|u njima, naro~ito je Matej sklon navo|enjustarih predskazanja. Me|utim, ovdje se ne radi ni o kakvim predskazanjima jevrejskih knjiga oIsusovom dolasku i ne mogu se u tom cilju upotrebljavati, jer se odnose na ne{to sasvim drugo, {to seve} desilo i {to je ljudima iz tog vremena bilo sasvim jasno. Navest }emo samo nekoliko primjera:1. Matej ka‘e da je Isusovo ro|enje u Betlehemu bilo ostvarenje predskazanja Starog zavjeta. On,naime, za njegovo ro|enje vezuje sljede}u pri~u:„Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, do|o{e sa istoka magi uJeruzalem i upita{e: ‘Gdje je novoro|eni kralj ‘idovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova



www.islamski.com

www.islamski.com

95

zvijezda, i do|osmo mu se poklonuti.’ Kad to ~u kralj Herod, upla{i se, a s njim i sav Jeruzalem.Sazva sve glavare sve}eni}ke i narodne knji‘evnike, te se u njih uze propitkivati gdje se imaroditi Krist. U Betleheme judejskom - odgovori{e mu, jer je ovako pisao prorok: Betleheme,zemljo Judina, ti nipo{to nisi najmanji me|u Judinim gradovima, jer }e iz tebe izi}i vo|a koji }ebiti pastir naroda moga - Izraela.” (Matej 2,1-7)Me|utim, istra‘iva~i poput D‘ona Fentona su dokazali da je zadnja re~enica „Betleheme, zemljo

Judina...” sastavljena iz dva razli~ita citata iz Novog zavjeta i da se nijedan ni u ~emu ne odnosi na Isusa Krista, sina Marijina. Prvi citat je preuzet iz knjige Mihej (5,2), a drugi iz Druge knjige oSamuelu. Citat preuzet iz Druge knjige o Samuelu govori o Davidu i tome kako ga je narod izabrao za Kralja, a citat iz Miheja p redskazuje dolazak p ravednog vladara koji }e vladati Izr aelom. Ako znamoda Isus nije vladao ni jedan jedini dan Izraelom, kako se mo‘e tvrditi da se ovo predskazanje odnosi na njega?2. Drugi primjer : jevrejske svete knjige neprestano govore o Bo‘ijoj milosti i blagodatima koje im jedarivao, kao {to je njihovo izvo|enje iz Egipta pod Mojsijem i spas od okova ropstva pod faraonom. Otome se u Ho{eovoj knjizi ka‘e:Dok Izrael bija{e dijete,ja ga ljubljah,

iz Egipta dozvah sina svoga.(Ho{ea 11,1)Me|utim, Matej poziv Izraelu za izlazak iz Egipta povezuje sa pozivom Isusu dje~aku, da iza|e izEgipta nakon smrti kralja Heroda i ka‘e:„Tako se imalo ispuniti {to je Gospodin rekao po proroku: Iz Egipta pozvah sina svoga.” (Matej2,14-15)

Svjedo~anstvo koje navodi Matej iz Ho{eove knjige, odnosi se na Jahvin poziv Izrael}anima, koje ovdjenaziva sinom, da sa Mojsijem iza|u iz Egipta. U tome nema, ama ba{, ni{ta {to bi upu}ivalo da je toproro~anstvo koje se odnosi na povratak dje~aka Isusa iz Egipta. Kazivanje Starog zavjeta o odlaskusina Izraela iz Egipta ne izlazi iz okvira pukog nabrajanja doga|aja koji su se ve} desili.

3. Jedan drugi primjer preuzet je iz Izaijeve knjige u kojem je predskazanje o dolasku proroka izabranika, Bo‘ijeg sluge i poslanika, koji }e donijeti istinski Zakon koga o~ekuju svi narodi. U Izainojknjizi se ka‘e:Evo sluge mojega koga podupirem,mog izabranika, miljenika du{e moje.Na njega sam svoga duha izlio,da donosi pravo narodima.

On ne vi~e, on ne di‘e glasa,niti se ~uti mo‘e po ulicama.

On ne lomi napuknutu trsku,niti gasi stijenj {to tinja.

Vjerno on donosi pravdu,ne sustaje i ne m alak{edok na zemlji ne uspostavi pr avo.Otoci ‘ude za njegovim naukom.(Izaija 42.1-4)Sastavlja~i evan|elja, preuzimaju}i ove stihove poku{avaju dokazati da se ovo proro~anstvo odnosi na



www.islamski.com

www.islamski.com

96

Isusa Krista. Zato Matej ka‘e:„Tako se imalo ispuniti {to je Gospodin rekao po proroku; Iz Egipta pozvah sina svoga.” (Matej2,15)Ovdje se mo‘e primijetiti da je rije~ „moj rob” kako stoji u hebrejskoj i gr~koj verziji, prevedena kao

„moj sluga” (My servant) i da ~ak i ova rije~ „feten” u arapskom jeziku mo‘e zna~iti „rob”. ^ak iovakvim krivim prijevodom nije se moglo izbje}i zna~enje koje upu}uje na zna~enje „rob”. Prema tome, da su kr{}ani ovu rije~ „rob” ili „sluga” prihvatili u njenom originalnom zna~enju kako stoji uIzaijevoj knjizi, ne bi imali nikakva opravdanja da Isusa smatraju Bogom niti Sinom Bo‘ijim.Me|utim, u tom slu~aju priznali bi svoju zabludu, da krivo vjeruju. S druge strane njihovo nemirenjesa ~injenicom da je Isus Krist samo Bo‘iji rob i poslanik, oduzima im pravo da ovo predskazanjesvojataju za njega, jer se u tom slu~aju ono mora odnositi na nekog drugog, ~iji su prvi predznaci„Bo‘iji rob” i „Utemeljiva~ zakona” koga sa nestrpljenjem i{~ekuju svi narodi, figurativno izra‘enorije~ima: „Otoci ‘ude za njegovim naukom”. Mi mo‘emo slobodno re}i da se ovo mo‘e odnositi na na{eg vjerovjesnika Muhammed, a.s., jer je on prije svega Bo‘iji rob i Bo‘iji poslanik koji je poslansvim svjetovima. Nasuprot njemu, Isus nije bio utemeljiva~ Zakona, jer je do{ao kao Mojsijevsljedbenik i poslan samo Jevrejima.4. Jo{ jedan primjer iskrivljavanja predskazanja Starog zavjeta i poku{aj njegovog dovo|enja u vezu

sa Isusom Kristom ili s ne~im vezanim za njega, nailazimo kod Mateja koji iskrivljava preuzete stihoveiz Zaharijeve knjige. U ovoj knjizi Zaharije govori o jednom doga|aju vezanom za njega i njegovnarod pa ka‘e:„Rekoh im tad: - Ako je vama to dobro, dajte mi pla}u; ako nije, nemojte. Oni mi odmjeri{epla}u: trideset srebrnika. A Jahve mi re~e: - Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su meprocijenili!” Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvinu. (Zaharija 11,12-14)Me|utim, Matej preuzimaju}i ove stihove iskrivljava ih tako, {to ih umjesto, Zahariji pripisujeJeremiji, i {to ovo navodi kao predskazanje za propast Jude Iskariotskog, izdajnika, za koga Matejka‘e da se, nakon {to je izdao Isusa Krista za trideset srebrenjaka, kasnije pokajao. Po njemu, on jepoku{ao vratiti srebrenjake onima od kojih ih je uzeo, ali kad su to odbili primiti, Juda ih je bacio uHram, a zatim oti{ao i objesio se. (Matej 27,3-10) Ovdje se radi o jo{ jednom iskrivljavanju pri~e. UZaharijevom slu~aju trideset srebrenjaka je bila pla}a za rad, a ne za izdaju, kao kod Jude. I jo{ ne{to:U Zaharijevom slu~aju srebrenjaci su bili primljeni u Domu Jahvinu, a u Judinom odbijeni, jer suglavari sve}eni}ki rekli:„Ne smiju se staviti u hramsku blagajnu, jer su krvarina.” (Matej 27,6)Tako evan|elista Matej uporno i pristrasno ne prestaje da predskazanja iz Starog zavjeta dovede uvezu sa Isusom, na koga se ona, kako smo vidjeli, ni po ~emu ne odnose. Ovdje nam prostor nedozvoljava da navodimo sve primjere poku{aja ovakvog dokazivanja, pa }emo ukazati samo na jo{nekoliko slu~ajeva: Na jednom drugom mjestu Matej preuzima predskazanje iz Zaharijeve knjige ukojoj se ka‘e:Klikni iz sveg grla, k}eri sionska!

Vi~i od radosti, k}eri jeruza lemska!Tvoj kra lj se evo tebi vra} a:pravi~an je i pobjedonosan,ponizan ja{e na m agarcuna maga retu. mladetu m agari~inu.(Zaharija 9,9)Poku{avaju}i ga prikazati kao p redskazanje za Isusov ulazak u Jeruzalem.



www.islamski.com

www.islamski.com

97

„Reci k}eri sionskoj: Evo kralj tvoj dolazi k tebi, ponizan i ja{e na magarici i na magaretu, -tovar~i}u.” (Matej 21,5)Me|utim, Matej zaboravlja da se ovo predskazanje ne mo‘e odnositi na Isusa Krista, ako ni zbog ~ega drugog, a ono bar zbog toga {to nije ni jednog dana ‘ivio kao vladar. Mi znamo ko je kao vladar , ja{u}ina magarcu, u{ao u Jeruzalem. Bio je to Omer ibn el-Hattab, r.a. Matej kod ovog slu~aja pravi jo{ jednu gre{ku u dokazivanju da se ovo predskazanje odnosi na Isusa. Po njemu, za razliku od drugihevan|elista, Isus nije u Jeruzalem u{ao na jednom, ve} na dva magarca. Zamislite! Ne spominju}i izvor odakle je uzeo proro~anstvo, Matej na jednom drugom mjestu u svom evan|elju ka‘e:„Tamo do|e i nastani se u gradu zvanom Nazaret, da bi se ispunilo {to su rekli proroci: Zvat }e gaNazare}anin.” (Matej 2,23)Kriti~ari evan|elja su uzalud poku{avali prona}i odakle je Matej preuzeo ovo proro~anstvo. Uprkosbrojnim poku{ajima u tome nisu uspjeli. Matej nije jedini sastavlja~ evan|elja koji se nespretno slu‘iopreuzimanjem proro~anstava iz Starog zavjeta. To su ~inili i drugi. Kao primjer navest }emo Ivana koji svoje rije~i poku{ava potkrijepiti predskazanjima iz Starog zavjeta. Me|utim, to mu ne polazi za rukom. Na jednom mjestu u svome evan|elju Ivan preuzima rije~i iz Psalmi u kojima se ka‘e:Blago onome koji misli u uboga i slab a: u dan nevoljeJahve }e ga spasiti!

Jahve }e g a {tititi i ‘iva sa~uvati,sre}u mu d ati na zemljii ne}e ga predati na volju du{manima. (Ps almi 41,2-3)U ovim Psalmima, koje se pripisuju Davidu, se govori o siromahu koji se Bogu obra}a sa molbom da ga sa~uva i spasi od neprijatelja i o usli{avanju njegove molbe. Me|utim, Ivan uporno nastoji da doka‘eda se ovo predskazanje odnosi na Isusa, njegovu izdaju od jednog od u~enika i Isusovo preklinjanje da ga Bog spasi, pre}utkuju}i da mu je molbi bilo udovoljeno i da je spa{en. Ovo se ne sla‘e sa tekstompredskazanja iz Psalmi, jer se u njima ka‘e da je Bog usli{io molbu siromaha i spasio ga odneprijatelja. Za{to ovo Ivan pre}utkuje? Zato, ako bi to priznao, morao bi priznati da je Bog spasioIsusa od spletki koje su mu kovali Jevreji, a to bi zna~ilo da je spa{en i da nije bio razapet, {to Ivan i

drugi sastavlja~i evan|elja nikako nisu htjeli pr iznati. U vezi s ovim predskazanjem treba jo{ re}i da jenepobitno dokazano da David nije napisao pomenute Psalme, pa prema tome ni prorok navedenogpredskazanja! Ovdje }emo se zadovoljiti samo sa ovim primjerima nespretnih poku{aja citiranja tekstova iz Starog zavjeta od strane sastavlja~a evan|elja kao predskazanja vezanih za Isusa Krista.Ko ‘eli da se o ovome detaljnije upozna, neka pro~ita {ta o tome pi{u sami zapadni kri{}anskiistra‘iva~i. O ovome op{irno govori i Abdulwehhab u svojoj knjizi el-Mesihu fi mesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti u kojoj navodi zapadne u~enjake koji su o ovome pisali.13. KAZIVANJE O RASPE ]U I OSVRT NA NJEGAEvan|eoske predaje o raspe}u mogu se podijeliti na {est grupa. O svakoj od njih }emo posebnogovoriti. To su:

1. Uvod u doga|aje oko raspe}a,2. Posljednja ve~era,3. Posljednja no},4. Su|enje,5. Raspe}e i6. Sahrana.

Na{a diskusija o ovim pitanjima bit }e temeljena na citatima iz Evan|elja po Marku, kao najstarijegevan|elja, iako ni druga ne}e biti zaobi|ena. I}i }emo redom jednu po jednu ta~ku.



www.islamski.com

www.islamski.com

98

1. Uvod u doga|aje oko raspe}aIsusovo pomazanje u Betaniji: Govore}i o ovom doga|aju Marko ka‘e da je Isus jednog dana sjedio uku}i [imuna gubavca u selu zvanom Betanija i da je to bilo na dva dana prije Pashe i blagdana beskvasnih kruhova. Desilo se da je dok je on sjedio tu, u ku}u u{la jedna ‘ena (Marko joj ne spominjeime, ali ostali satavlja~i evan|elja ka‘u da je to bila Marija iz Magdale) sa alabasternom posudompunom pravcate skupocjene na rdove pomasti, razbila posudu i izlila miris na Isusovu glavu. Na to su seneki od prisutnih naljutili i u sebi pomislili da bi bilo bolje da je miris prodan i novac podijeljen

siromasima... Primijetiv{i to, Isus je rekao:„Pustite je! Za{to joj dosa|ujete? Ona je izvr{ila djelo ljubavi na meni. Jer siromahe }ete uvjekimati sa sobom i mo}i }ete im dobro ~initi kad god htjednete; a mene ne}ete imati uvijek. Ona jeu~inila {to je mogla; pomazala je moje tijelo unaprijed za ukop.” (Marko 14,1-8)U vezi s gore navedenim mi imamo sljede}e prigovore:- Na po~etku svoje pri~e o ovom doga|aju Marko ka‘e da su se Jevreji unaprijed bili dogovorili da

Isusa uhvate i na prijevaru ubiju, ali su se dogovorili da ga ne diraju:„Na blagdan, da se narod ne pobuni” (Marko 14,2).Me|utim, desilo se upravo obrnuto. Uhvatili su ga i sudili mu za vrijeme blagdana. Ovdje se postavlja

pitanje: [ta je Jevreje navelo da promjene svoju prvobitnu odluku?

- Pri~u o Isusovom pomazanju spominje i Ivan, ali ka‘e da je to bilo, ne na dva, nego na {est dana, prijePashe (Ivan 12,1).- Pri~u o Isusovom pomazanju spominje i Luka, ali je stavlja u sasvim drugi kontekst, kako vremenski,tako i s obzirom na mjesto doga|aja (Luka 7,37).- Sva trojica sastavlja~a evan|elja imaju svoju verziju mjesta ovog doga|aja. Tako Marko ka‘e da jeIsusovo pomazanje bilo u ku}i [imuna gubavca u Betaniji, za razliku od Ivana koji tvrdi da je to bilo uLazarevoj, Martinoj i Marijinoj ku}i (Ivan 12,1). Za razliku od njih Luka tvrdi da je to bilo u ku}inekog od farizeja (Luka 7,37). Pored neslaganja u mjestu doga|aja, sastavlja~i evan|elja se ne sla‘u niu mnogim drugim detaljima pomenute pri~e. (Usporedi pri~u kod svakog od njih: Ivan 12,3 Matej 26,8Marko 14,1-8 Luka 7,37) kako bi vidio koliko se Ivanova, Matejeva i Lukina verzija p ri~e razlikuje od

one koju iznosi Marko.)

2. Posljednja ve~eraGovore}i o pripremama za posljednju ve~eru Marko ka‘e da su u~enici na prvi dan beskvasnihkruhova, kad se kolje pashalno janje, pitali Isusa gdje }e pripremiti pashalnu ve~eru, na {to je onposlao dvojicu od njih da odu u grad i naredio im, da kad u gradu sretnu ~ovjeka koji nosi vodu u vr~u,po~nu da ga slijede i da doma}inu ku}e u koju ovaj ~ovjek u|e ka‘u da ih je poslao U~itelj i zamolio da im poka‘e prostoriju gdje }e blagosloviti pashalnu ve~eru sa svojim u~enicima. Kada su dvojica u~enika oti{la u grad, na{li su sve kako im je ispri~ao U~itelj. Njih dvojica su tamo u prostoriji na katukoja je bila spremljena, pripremili pashalnu ve~eru. (Marko 14,12-16). U sljede}em stihu, pod rednimbrojem 17. u ovoj Mar kovoj pri~i se ka‘e:„Kad nastade ve~er, On do|e s Dvanaestoricom.” (Marko 14,17)

Ovdje se Marku potkrala gre{ka. Naime, Isus nije mogao do}i sa Dvanaestoricom, jer su dvojica ve}bili ranije do{li i pripremili pashalnu ve~eru u ku}i Isusovog prijatelja. U pogledu ove pri~e Matejeva verzija se u mnogim detaljima razlikuje od Markove, a najozbiljnije je neslaganje u tome {to Matejka‘e da su u p ripremanju pashalne ve~ere u~estvovali svi, a ne samo dvojica u~enika (Matej 26,17-19).3. Vrijeme posljednje ve~ere i njena povezanost sa raspe}emMatej i Marko se sla‘u (u ~emu im se pridru‘uje i Luka 22,8) da je posljednja ve~era bila i pashalna,nasuprot Ivanu koji tvrdi da je pashalna ve~era bila u ve~e nakon Isusova ubistva (Ivan 18,28). Ve}ina istra‘iva~a smatra da je Markovo, Lukino i Matejevo odre|ivanje posljednje ve~ere vremenski ta~no, a da je to Ivan izmijenio iz ideolo{kih razloga. Ivan tako|er tvrdi da je Isus uhap{en uve~e, na dan prije,



www.islamski.com

www.islamski.com

99

nego {to se jede pashalna ve~era. Evan|eosko neslaganje oko vremena posljednje ve~ere je uzrokneslaganja oko jedne druge klju~ne ta~ke iz Isusova ‘ivota, odre|ivanja vremena u kome je Isusrazapet. Ako se prihvati Markovo, Matejevo i Lukino mi{ljenje, onda je Isus sigurno sa svojimu~enicima jeo vazam u ~etvrtak nave~e, domalo iza toga bio uhap{en i razapet sljede}eg dana, u petak.Nasuprot njima, Ivan tvrdi da je do hap{enja do{lo uo~i ~etvrtka (u srijedu uve~e), a do raspe}a u~etvrtak. Kada je onda do{lo do raspe}a; u ~etvrtak ili petak 108 14. KAKVE SU IZMJENE PRETRP JELE STARE KNJIGE?

Mi muslimani ne tvrdimo da su sljedbenici (Ehlu-l-Kitab) Knjige izmijenili sve primjerke svojih knjiga koje su danas poznate svijetu, nego da su izmijenili pojedine dijelove nekih knjiga koje priznaje Crkva.Iz tih izmijenjenih knjiga vremenom su vr{ena prepisivanja, tako da je ogromna ve}ina kr{}anskihknjiga koje su danas u opticaju od ove izmijenjene vrste. U svijetu se i dan - danas mogu na}i rukopisikr{}anskih knjiga koje nisu izmijenjene (ili bar u tolikoj mjeri koliko i ove). Mnogi ljudi ka‘u da suimali priliku vidjeti, pa i ~itati takve knjige u rukopisu. U tim knjigama se nalazi ono {to u drugimknjigama odavno ne postoji. Najbolji dokaz podlo‘nosti ovih knjiga izmjenama je postojanje razli~itihverzija Tore kod kr{}ana, Jevreja i Samari}ana. One bi morale biti iste. Me|utim, ako uzmete iuporedite ih, vidjet }ete da se one na mnogim mjestima drasti~no razlikuju. Ovo upu}uje na jednunepobitnu ~injenicu da je prepisivanje, pa ~ak i ~itanje, svetih knjiga bila privilegija sve}enstva, a da

one nisu bile dostupne obi~nim vjernicima dugi niz stolje}a. Zbog ovoga se u petnaestom stolje}u ipojavio Martin Luter, osniva~ protestantizma, koji se pobunio protiv ove prakse. Crkva je, naime, kadbi ne{to ‘eljela promijeniti mijenjala na svoju ruku, a kad bi prepisivala nove primjerke knjiga, uvijekprepisivala iz ve} izmijenjenih primjeraka svetih knjiga. Istovremeno, knjige koje su bile u privatnimposjedima, bile su po{te|ene ovakvih izmjena. Bilo je dosta ljudi koji su posjedovali ovakve primjereevan|elja koji su se nakon njihove smrti zagubili. Ima slu~ajeva pronalaska ovakvih primjeraka evan|elja, a vjerovatno }e ih biti i ubudu}e109 15. ZBOG ^EGA SU EVAN\ELJA OVAKO KASNO NAPISANANajstarije napisano evan|elje je ono koje je napisao Marko, a ne Matej, kako se dugo vjerovalo.Evan|elje po Marku napisano je 25 godina nakon Isusovog uskrsnu}a. Ostala evan|elja napisana sunajmanje {ezdesetak godina poslije uskrsnu}a. Za ovakvo kasno pisanje evan|elja postoji vi{e razloga,

kao {to su:1. Prva generacija k r{}ana, ili u najmanju ruku ve}ina njih, nisu bili obrazovani.2. U to vrijeme bilo je uobi~ajeno da se vjersko obrazovanje prenosi usmenim putem.3. Tro{kovi za pisanje (papir i mastilo) bili su visoki, {to je za ve}inu siroma{nih kr{}anskih vjernika bilo nepristupa~no.4. Vjerovanje u ponovni i brzi Isusov povratak na Zemlju, jo{ za vrijeme ‘ivota njegovih u~enika.Vjerovanje da je svemu do{ao kraj i da svaki dan mo‘e nastupiti Smak svijeta sigurno je doprinijeloop}oj nezainteresiranosti za pisanje vjerskih knjiga i razmi{ljanju, ~emu to, kad je svemu do{ao kraj?Za ovo su krive pri~e o skorom Isusovom povratku.5. Pored ovoga, postojale su mnogobrojne pote{ko}e oko sakupljanja podataka i potrebne gra|e zbogstalnih previranja i progona Isusovih pristalica. Me|utim, vremenom se ukazala potreba za pisanimdjelima. To je naro~ito do{lo do izra‘aja nakon smrti onih koji su bili „O~evici i sluge Rije~i”, kakoka‘e Luka na po~etku svoga evan|elja. Ovome svakakako treba dodati i {irenje kr{}anstva van granica Palestine. Nakon dugog i{~ekivanja ponovnog Isusovog dolaska, a on nije dolazio, i gubljenja nade unjega, pojavila se nu‘na potreba da se sve ono {to se pamtilo i usmeno prenosilo, zapi{e i stavi na papir.Ova zada}a pala je na ple}a druge generacije kr{}ana, kada je ve} bilo pro{lo nekoliko desetina godina

108 Pogledati: D‘on Fenton Komentar Evan|elja po Mateju str. 451, koga prenosi Ahmed Abdulwehhab u svojoj knizi el-Mesihu fimesadiri-l-akaidi-l-mesihijjeti str. 134109 El-D‘ewabu-s-Sahihu, drugi tom, str. 20,



www.islamski.com

www.islamski.com

101

ovom bo‘anstvu izvodili na javnoj sceni za {iroke narodne mase. Jevreji su sigurno, za vrijeme svogizgnanstva u Babilonu, imali prilike prisustovati ovakvim predstavama i izbliza se upoznati sa u~enjemo ovom bo‘anstvu. Pri~a o Budi tako|er je bila poznata. Pri~e o sva tri ova bo‘anstva prethodile suIsusu Kristu. One po mnogim detaljima podsje}aju na Isusov slu~aj. U izlaganju koje slijedi govori t }emo o izvorima i aspektima kr{}anskog u~enja, ponekad ukratko, a ponekad detaljno.

2. KR[]ANSKO U^ENJE U POTPUNOSTI VODI PORIJEKLO IZ P AGANSKIH RELIGIJA1. Ukra tko o izvorima kr{}anskog u~enjaIstra‘iva~i koji se bave izu~avanjem historije religija susre}u se sa nevjerovatnom sli~no{}u izme|ukr{}anskog u~enja i u~enja paganskih religija. Ova sli~nost je toliko jaka da su istra‘iva~i skloni da govore o utjecaju paganskih religija na kr{}ansko u~enje. Ovdje }emo se osvrnuti na ovu ~injenicu sa vi{e aspekata:1. U~enje o Trojstvu je sr‘ kr{}anskog u~enja. Postavlja se pitanje - odakle ovakvo u~enje u kr{}anstvuvodi korijene? Odgovor na ova pitanja nalazimo kod sljedbenika starih paganskih u~enja u Evropi,Indiji, Kini, Egiptu i drugdje. Pagansko vjerovanje bilo je pro{ireno me|u Asircima, Tatarima istanovnicima Sibira. Kod svakog od ovih naroda koji su ‘ivjeli na pomenutim prostorima, susre}emose sa u~enjem o Trojstvu - postojanju tri boga: Oca, Sina i Duha Svetog. Jo{ je ~udnije {to su Hindusi

svoje Trojstvo nazivali Bogom sa tri lica, ili tri naravi, potpuno istovjetno kako vjeruju i kr{}ani.Najbolji dokaz za to je da su Hindusi vjerovali u Bo‘ije Trojstvo (Trimurti). Ova rije~ je kovanica dvaju sanskritskih rije~i (drevnog jezika Hindusa); tri (tri) i murti (li~nost, osoba). Ta tri bo‘anstva suBrahma, Vi{nu i [iva koja su nerazdvojna jedno od drugog. Sva ova tri bo‘anstva predstavljajuzajedno gospodara koji stvara, odr‘ava i ru{i (razara). Ovo Trojstvo obja{njava se tako {to je Brahma,kao stvoritelj, predstavljen u liku Boga Oca; Vi{nu, kao veliki odr‘avatelj i upravitelj ljudskomsudbinom kao Sin; dok je [iva kao ru{ilac ‘ivota, ali i ponovni stvaratelj, predstavljen kao Duh Sveti112 Hindusi na jo{ jedan na~in u svom vjerovanju vide Trojstvo:1. Safteri - Sunce,2. Ani - Vatra i3. Vefaju - Duh.

Profesor Malferi podr‘ava ovu sli~nost izme|u indijskog i kr{}anskog Trojstva i ka‘e da je kr{}ansko u~enjeo Trojstvu preuzeto iz hinduizma, jer se i u njemu ka‘e: „Vjerujemo u Safteri” tj. Sunce 113 Stari paganskiRimljani su tako|er vjerovali u Trojstvo: Boga, Rije~ i Duh Sveti. Njihovo Trojstvo bilo je predstavljeno uOrmuzdu, Mitrasu i Ahrimanu. Prvi je Stvaralac, drugi Sin Bo‘iji, a tre}i Razara~. U~enje o Trojstvu je bilopoznato i u Egiptu. I tamo je Trojstvo bilo predstavljeno u Bogu, Rije~i i Duhu Svetom. Ovo Trojstvoponegdje susre}emo predstavljeno u Ozirisu, Izidi i Horusu. Ko ‘eli da se sa ovim detaljnije upozna, neka seobrati na pomenutu knjigu.2. [to se ti~e kr{}anskog u~enja o raspe}u Boga Sina (Isusa Krista) i njegovog iskupa za prvi po~injenigrijeh, mo‘e se re}i da i ono ima svoje historijske za~etke kod paganskih Hindusa, Rimljana, Grka,Egip}ana i nekih drugih na roda. Tako npr. Hindusi vjeruju da je Kri{na, p rvoro|enac istoimenog boga Vi{nu, koji po njihovom vjerovanju nema po~etka ni kraja. On je iza sebe ostavio blagost i samilost.Da bi zemlju spasio od tereta koji nosi, on je do{ao na zemlju da spasi ~ovjeka tako {to se sam ‘rtvovao.[tavi{e, oni navode i na~in na koji je bio ‘rtvovan, tvrde}i da je to bilo raspe}em na kri‘u. Za Budu,tako|er, tvrde da je bio bog - ~ovjek spasitelj ljudskog roda. Kod starih Egip}ana Oziris je smatrannajboljim primjerom samo‘rtvovanja radi o~uvanja ‘ivota drugih ljudi. On je jedna od li~nostiegipatskog Trojstva. Ostale dvije su Izida i Horus. Kod Perzijanaca Mitra je Rije~, Spasitelj i

112 Muhammed ibn Tahir et-Tenir, el-Akaidu-l-wesenijjetu fi-d-dija- netin-nasranijjeti, Kairo 1989., str. 56.113 Muhammed Merd‘an, Da li je Bog jedan ili trojica? str. 82.



www.islamski.com

www.islamski.com

102

Iskupitelj. Pogledati detaljnije u prethodnom izvoru na str. 74 i dalje.3. Kr{}ani ka‘u, da je Zemlju, kada je Isus bio razapet, bila obuzela tama i mrak. Ovo isto tvrdili su iHindusi za Vi{nu kada je on bio razapet. Oni, tako|er, tvrde da je Buda vodio rat sa |avolima. StariGrci i Rimljani tvrdili su da su se iste pojave de{avale i u vezi sa ro|enjem i smr}u njihovih velikana.Tako se po vjerovanju Rimljana cio svijet bio pomra~io kad je ro|en Romul, osniva~ Rima 114 4. Kr{}anskom u~enju o utjelovljenju Boga u ljudskom liku prethodilo je sli~no u~enje kod Hindusa.Oni su, naime, vjerovali da je Kri{nu zapravo Vi{nu, preobra‘en u ljudski oblik u utrobi majke Difakikoja ga je rodila. Po budisti~kom u~enju Buda je utjelovljeni bog, ro|en od Djevice Maje. Vjerovanje uutjelovljenje Boga nalazimo i kod Kineza, jer i oni tvrde da su bo‘anstva poput Fohi, Stin Nonk idruga, zapravo utjelovljeni bog Anketi. Stari Egip}ani su, tako|er, vjerovali da je bog Ra ro|en odmajke, ali na druga~iji na~in nego ostali ljudi.Grci su za Aleksandra Makedonskog, ro|enog 356. god. p.n.e. tvrdili da je bog na Zemlji i sin boga Zeusa. Postoje i mnogi drugi koji su tvrdili da su se jo{ neki bogovi utjelovljivali u ljudskom obliku 115 5. Kr{}ani tvrde da se, kada se rodio Isus Krist, na nebu pojavila blje{tava zvijezda i da su u Jeruzalemdo{li magi sa istoka u potrazi za novoro|enim bogom, kako bi mu se poklonili. (Matej 2,1-9) Identi~na pri~a nalazi se i u budizmu. Za Kri{nu se tvrdi da se isto desilo i sa njim. Ova pri~a poznata je i kodKineza u vezi sa ro|enjem boga Ju116

6. Kr{}ani tvrde da su se prilikom Isusovog ro|enja na nebu pojavili an|eli koji su slavili njegovoro|enje. Ovakvo vjerovanje bilo je poznato i kod pagana.7. Kr{}ani tvrde da je jedna grupa maga sa istoka, nakon {to im je blistava zvijezda na nebu pokazala mjesto i vrijeme Isusova ro|enja, do{la u Jeruzalem u potrazi za njim. Oni su mu donijeli poklone i kadsu ga prona{li, poklonili mu se. (Matej 2,1-13) Luka u svom evan|elju ka‘e da su ovi ljudi bili pasti ri, a ne magi sa istoka, kako tvrdi Matej. Bilo kako bilo, ovdje je va‘no ista}i da kr{}ani vjeruju da su nekiljudi do{li u potrazi za novoro|en~etom da se poklone i predaju mu poklone, {to samo po sebi govori da je ovaj doga|aj imao veliki zna~aj. Sve ovo tvrde kr{}ani u vezi sa ro|enjem Isusa Krista, sina Marijina. Me|utim, ako samo malo bolje prelistamo u~enje starih paganskih vjera, vidjet }emo da seono {to kr{}ani tvrde za Isusa, nalazi i u starim paganskim u~enjima o Kri{ni, Budi Sokratu i dr. i da sesvima njima desilo ne{to sli~no kao {to kr{}ani tvrde za Isusa. Ako znamo da su ova u~enja prethodila

kr{}anstvu, kr{}anima se postavlja pitanje - nisu li oni u~enje preuzeli iz starih paganskih vjera? 117 8. Kr{}ani tvrde da se Isus Krist, Marijin sin, rodio u jaslama, mjestu gdje se stoci pola‘e sijeno i druga hrana. Pagani ovo isto tvrde i za svoja bo‘anstva - Hindusi za Kri{nu, Kinezi za Ho{i, Perzijanci za Mitru i sl118 9. Kr{}ani, tako|er, tvrde da Isus Krist vodi porijeklo od loze kralja Davida, kako bi i njega pripremiliza kraljevstvo. To isto su, pri je njih, tvrdili pagani za svoja bo‘anstva. Tako Hindusi za svoje bo‘anstvoKri{nu tvrde da vodi kraljevsko porijeklo. To isto budisti tvrde za Budu, Kinezi za Konfu~ija, Grci za Herkula i sl. Svim ovim bo‘anstvima, prije Isusa, pripisivano je kraljevsko porijeklo. Ovo nijepotrebno ni komenta risati, pa neka svaki ~italac iz ovoga izvu~e zaklju~ak za sebe119 10. Kao {to kr{}ani tvrde da je kralj Herod ‘elio da ubije Isusa kad se rodio, ali nije u tome uspio, toisto tvrde i pagani za svoja bo‘anstva. Hindusi tvrde da se isto desilo sa Kri{nom i Budom, Perzijanci sa Zaratustrom, osniva~em stare perzijske religije, kao i s nekim drugim 120

114 Prethodni izvor, str. 81. do 88.115 El-Akaidu-l-wesenijjetu fi-d-dijaneti-n-nasranijjeti, str. 93. i dalje.116 Isto, str. 111.Prethodni izvor, str. 115.117 Pogledati op{irnije u el-Akaidu-l-wesenijjetu fi-d-dijaneti-n-nasranijjeti str. 123.118 Isto, str. 129.119 Isto, str. 135.120 Prethodni izvor, str. 139.



www.islamski.com

www.islamski.com

103

11. Ova podudarnost u pri~ama vezanim za Isusa Krista i paganska bo‘anstva ne zavr{ava se sa ovim.Kr{}ani tvrde da se Bog utjelovio u liku Isusa Krista, da je Isus bio razapet, da je uskrsao iz mrtvih i da }e se ponovo vra titi na svijet.12. Kr{}ani, pored ovoga, tvrde da je Isus, nakon uskrsnu}a iz mrtvih, si{ao u pakao kako bi izbavio iznjega umrle.13. Oni, tako|er, vjeruju da je Isus Krist, Sin Bo‘iji, koji stvara i oblikuje stvorenja.14. Kr{}ani vjeruju da se kr{tenjem opra{taju grijesi.Sve ove kr{}anske tvrdnje, u potpuno identi~nom obliku, mogu se na}i i kod paganskih u~enja. Ko ‘elida se o tome pobli‘e upozna, neka se obrati na pomenuti izvor u kome }e o tome na}i puno detalja.^italac se mo‘e poslu‘iti i drugim izvorima koje kao literaturu navodi pisac pomenute knjige. Mi }emose ovdje zadovoljiti samo sa pore|enjem kr{}anskog u~enja sa hinduskim u~enjem o Kri{ni i Budi ibabilonskim u~enjem o Balu, kako bi ~italac mogao vidjeti u kojoj su mjeri podudarna ova u~enja sa u~enjem u kr{}anstvu. Nakon toga ~italac treba sam zaklju~iti {ta su stvarni izvori kr{}anskog u~enja -nebeska objava, ili paganska u~enja sta rih vjera.Iz svega ovoga se vidi koliki je utjecaj pagansko u~enje ostavilo na kr{}anstvo, zahvaljuju}i prvimmisionarima ranog kr{}anstva, me|u kojima Pavle zauzima najistaknutije mjesto, jer je on bio taj koji je zagovarao tolerantan stav prema uvo|enju paganskih obi~aja i navika u kr{}ansko vjerovanje i

obrede. Pred nama se u tom smislu nalazi priznanje jednog od najpoznatijih stru~njaka kr{}anstva injegovog razvoja, dr. [arla D‘ejnebera. Ovaj istaknuti stru~njak u oblasti kr{}anstva radio je kaoprofesor historije kr{}anstva na Pari{kom univerzitetu. Kasnije je [arl D‘ejneber postavljen za {efa Odsjeka za izu~avanje historije religija na istoimenom univerzitetu.On, naime, otvoreno priznaje da je sredina u kojoj je odrastao Pavle bila preplavljena raznimobredima prire|ivanim u ~ast raznih kultova koji su odisali paganskim u~enjem - o njihovomstradanju, mu~eni~koj smrti i sli~no. U spomen na njih u raznim prilikama prire|ivane sumnogobrojne sve~anosti i vjerski ceremonijali. On, tako|er, dokazuje da su sljedbenici ovih paganskihvjera imali obrede koji se u potpunosti podudaraju sa nekim kr{}anskim obredima. Takvi su bilikr{tenje i prino{enje ‘rtve. Pored ovoga, on navodi i imena paganskih bo‘anstava pa spominje Odinis u[amu, Melkart u Fenikiji, Temuz i Merduk u Mezopotamiji, Oziris i Izidu u Egiptu, Mitru, Sibil i Etis

u Perziji itd. Za Sibil se ka‘e da je smatr ana pramajkom kod Rimljana . On nam od Fermika Matrinija, jednog od kr{}anskih pisaca iz ~etvrtog vijeka, prenosi opis jedne od ovakvih sve~anosti. I ne samo ovo.Oni su vjerovali da su ova njihova bo‘anstva spasitelji. Naro~ito je u Pavlovom rodnom mjestu Tarzu,ali i u drugim mjestima, bilo ra{ireno vjerovanje i prire|ivane su vjerske ceremonije u slavu sirskogboga Bala. Ova ~injenica je veoma va‘na za istra‘iva~a, jer je to sve ostavilo duboki utjecaj na Pavla koji je ro|en, odrastao i ‘ivio u Tarzu, gradu na raskrsnici svjetskih puteva, gdje je dolazilo domije{anja ljudi i vjera, kako onih sa istoka, tako i onih sa zapada. Tu se npr. prepletalo u~enje oisto~nom bo‘anstvu Balu, za{titniku grada Tarza, sa u~enjem o Sadnanu koga su Grci poistovijetili sa Herkulom.Ako znamo da su ba{ u Tarzu nastala mnogobrojna pisana djela vjerskog karaktera, opravdana jepretpostavka da je u njima do{lo do svojevrsnog mije{anja i prepletanja u~enja o raznim kultovima,njihovim osobinama i sli~nostima od samog nastanka. Kada sve ovo imamo na umu, mo‘emo samopretpostaviti kakav je utjecaj svih ovih u~enja bio na Pavla i {ta je sve od ovih u~enja on unio ukr{}anstvo121 Zato }emo se u na{em daljem izlaganju poku{ati upoznati sa u~enjem vjera koje su neposrednoprethodile dolasku Isusa Krista na prostore na kojima se pojavilo kr{}anstvo, uklju~uju}i i sredinu ukojoj je ‘ivio Pavle, kako bi uvidjeli sli~nost izme|u star ih paganskih u~enja i kr{}anstva.

121 [arl D’ejneber, el-Mesihijetu, ne{‘etuha we tetawwuruha, u prijevodu [ejh Abdulhalima Mahmuda, str. 92-105



www.islamski.com

www.islamski.com

104

Za~u|uju}e je to {to crkveni velikodostojnici i utemeljiva~i kr{}anstva poput sveca Pavla i sveca Konstantina, kako ka‘e sam [arl D‘ejneber, ovu sli~nost obja{njavaju konstatacijom da se sotona ‘elioda poistovjeti sa Isusom.

2. Ne{to vi{e o izvorima kr{}anskog u~enjaNeke vjere koje su prethodile pojavi Isusa Krista, sina Marijina, po prirodi svoga u~enja a gotovo upotpunosti se u nekim aspektima podudaraju sa u~enjem Pavla koji ih je unio u kr{}anstvo. Kada je

ovo u~enje primljeno kao kr{}ansko, prakti~no je do{lo do iskrivljavanja prvobitnog kr{}anstva. Kao{to smo ranije rekli, Pavle je sigurno bio upoznat sa vjerskim u~enjima vremena i sredine u kojoj je‘ivio. On je bez ikakve sumnje, ~itao o perzijskom bo‘anstvu Mitri i babilonskom Balu. Ovome treba dodati da su Perzijanci i Babilonci imali veliki utjecaj na Jevreje i njihovo u~enje, jer su u babilonskomizgnanstvu proveli blizu pedeset godina, nakon {to je 586. god. p.n.e. Nabukodonosor razorio njihovokraljevstvo Judeju, a njih poslao u izgnanstvo. Nakon izvjesnog vremena do{li su Perzijanci i Jevrejeoslobodili iz babilonskog zato~eni{tva omogu}avaju}i im ponovni povra tak u Palestinu. To je bilo 538.god. p. n. e. za vrijeme kralja Kira, kako smo ve} rekli, kada smo govorili o judaizmu.Za vrijeme svog izgnanstva Jevreji su se u Babilonu upoznali sa perzijskim i babilonskim vjerskimu~enjima, kulturom i obi~ajima. Pored ovog, oni su jo{ od ranije dobro poznavali egipatske, gr~ke i

indijske vjere. Grci su ‘ivjeli i u Palestini, pa je njihova kultura, filozofija i vjersko u~enje bilo poznatona prostorima Palestine sve do pojave Isusa Krista. Sli~no je i sa Rimljanima. Veze Jevreja sa Egiptomsu svakom, iole obrazovanijem ~ovjeku, poznate. Sva ova u~enja Pavle je dobro poznavao i on jepone{to od svakog od njih unio u kr{}anstvo.Mi }emo se ovdje zaustaviti na samo tri od ovih u~enja. I to }e biti dovoljno da se vidi velika sli~nost izme|u njih i u~enja koja je Pavle unio u kr{}anstvo. Ona su u kasnijem razvoju kr{}anstva sasvimpotisnula izvorno u~enje koje je propagirao Isus Krist, sin Marijin.Tri u~enja o kojima }emo ne{to vi{e re}i su:- perzijsko u~enje o Mitri,- babilonsko u~enje o Balu i- indijsko u~enje o Budi.

2/1. Pe rzijsko u~enje o Mitri - MitraizamMitraizam je vjera perzijskog porijekla. Svoj procvat do‘ivio je u Perziji oko 6. vijeka p.n.e. Oko 70.godine p.n.e. ova vjera se iz Perzije pro{irila na prostore Rimskog Carstva, odakle se {irila prema sjeveru. Doprla je ~ak do Velike Britanije. Neki tragovi ove vjere prona|eni su u gradu Jork i gradu[estez, kao i u nekim drugim mjestima na prostorima Engleske. Ova vjera je u~ila da je:- Mitra bio posrednik izme|u Boga i ljudi, - da je ro|en u nekoj pe}ini ili zape}ku na zemlji na dan 25.decembra.- da je imao dvanaest u~enika, - da je umro kako bi ljude spasio od grijeha,- da je nakon smrti uskrsao iz groba i nastavio ponovo ‘ivjeti,- da je uskrsao na nebo nao~igled njegovih u~enika dok su mu se molili i klanjali,- zvao se spasiteljem i izbavlja~em,

- u njegove osobine se ubraja i to da je bio lahak poput perke,- njegove pristalice su se krstile u njegovo ime,- u njegov spomen svake godine su njegove pristalice pr ire|ivale Svetu ve~eru122 Ropertson tvrdi da na prostorima Rimskog Carstva u~enje o mitraizmu nije i{~ezlo sve dok se njegova temeljna u~enja kona~no nisu stopila sa kr{}anstvom123

122 Ahmed [elebi, el-Mesihijjetu, str. 134123 Prethodni izvor, na istoj strani



www.islamski.com

www.islamski.com

105

Ovo bi bile glavne crte utjecaja mitraizma na kr{}ansko u~enje. A sada }emo ne{to vi{e re}i o utjecajuna kr{}anstvo jednog drugog u~enja, u~enja o babilonskom Balu.2/2. U~enje o babilonskom bo ’ anstvu Balu i njegov utjecaj na kr{}anstvoBabilonci su narod koji je dugi niz godina p.n.e. nastanjivao oblast dana{njeg Iraka. Obo‘avali su boga zvanog Bal. Babilonci su vjerovali da je Bal bio uzet u zato~eni{tvo, da mu je su|eno i da je nakonsu|enja bio stavljen na mnogobrojna isku{enja. Legenda govori da je Bal bio odveden u planinu radiizvr{enja smrtne presude. Sa njim je bio jo{ jedan ~ovjek koji je osu|en na smrt. Obi~aj je bio da se

svake godine od strane vlasti oslobodi po jedan osu|enik na smrt. Te godine narod je tra‘io da sesmrtna kazna izvr{i nad Balom, a da se pomiluje drugi ~ovjek. Legenda dalje ka‘e da je nakonizvr{enja smrtne kazne nad Balom cijelu zemlju obuzela tama i u‘asna grmljavina. Oko Balova groba postavljena je stra‘a kako njegove pristalice kri{om ne bi izvadile njegovo tijelo. Boginje su se okupile isjedile oko groba oplakuju}i Balovu smrt.Sve ovo u potpunosti li~i na pri~u koju nam o Isusovom ‘ivotu prenosi Evan|elje. Ono, naime, kazujeda su njegova majka Marija, Marija Magdalena i jo{ jedna Marija, sjedile pored njegova groba ioplakivale ga. Ovo podsje}a na oplakivanje Bala od strane boginja. Napokon, pri~a o Balu kazuje da jeon uskrsao iz mrtvih, da je pro‘ivljen po~etkom prolje}a i uspeo se na nebo. Pri~a o Isusu Kristutako|er ka‘e da je uskrsao iz mrtvih. Bilo je to u nedjelju na po~etku prolje}a. Poslije toga dignut je

na nebo.Ako znamo da je ova pri~a o Balu, stolje}ima prije Isusova ro|enja svake godine, prikazivana na javnoj sceni u dirljivoj atmosferi; ako znamo da su po~etkom ovog stolje}a u Babilonu prona|ene dvijeplo~e koje potje~u iz devetog vijeka p.n.e. na kojima je ispisana pri~a o Balovom su|enju i pogubljenju,kako smo ranije opisali; ako znamo da su Jevreji u doba Nabukodonosora odvedeni u babilonskozato~eni{tvo, gdje su svake godine u prolje}e prisustvovali izvo|enju pomenute predstave; ako znamoda su ovu pri~u donijeli u Palestinu prilikom svog povratka duboko urezanu u njihova sje}anja na babilonsko progonstvo i uvu~ena u n jihove obi~aje i javni ‘ivot; ako znamo da se poslije Mesijine smrtiponovo pojavila gotovo identi~na pri~a o Balu sa svim njenim elementima, samo sa d ruga~ijim imenomglavne li~nosti, gdje se, umjesto Bala, pojavljuje Mesija, mo‘e se sa sigurno{}u tvrditi da je cijela pri~a koju prenosi Evan|elje u potpunosti plagijat 124

2/3. Sli~nosti izme|u Budina ‘ivota i ‘ivota Isus a Krista kako ga prenose evan|eljaBUDA 1. Kada se rodio Buda na nebu se pojavila zvijezda koja je najavila njegovo ro|enje. Ova zvijezda,primije}ena je, kretala se prema mjestu Budina ro|enja. Svako ko je primijetio ovu zvijezdu nastojao je da je prati kako bi prona{ao novoro|en~e i poklonio mu se.2. Buda se, kako govore indijske legende, rodio 25. decembra.3. Kada se rodio Buda, njegovo ro|enje proslavili su an|eli izgovaraju}i svoj blagoslov na njega:„Blagoslovljeni se rodi da ljudima donese mir, a Zemlji radost!”4. Budino ro|enje zna~ilo je opasnost po vlast i carstvo, pa mu je car Benbasara zaprijetio smr}u, jer sebojao da Budino ro|enje ne bude povod njegove propasti.5. Kada se Buda odlu~io da po~ne propovijedati svoje u~enje, pojavio se |avo koji je poku{ao da ga u

tome omete.6. Mara je rekao Budi: „Pro|i se propovijedanja vjere, postat }e{ vladar svijeta!”7. Buda se nije obazirao na Ma ru, nego mu je u lice rekao: „Gubi mi se sa o~iju!”8. Kada je Buda savladao Maru, sa neba je po~elo padati cvije}e, a zrak je po~eo mirisati.9. Buda je dugo vremena provodio u postu.10. Buda je kr{ten svetom vodicom. Njegovom kr{tenju prisustvovao je Duh Sveti.

124 Ahmed [elebi, el-Mesihijjetu, str. 135



www.islamski.com

www.islamski.com

107

lo{im djelima.- Isus je svojim sljedbenicima govorio: „Ljubite svoje neprijatelje, blagosiljajte one koji vas proklinju i~inite dobro onima koji vas mrze!”- Isus je kao uslov za prihvatanje svoga u~enja, svojim pristalicama postavljao dijelenje milostinje,sklonost siroma{tvu i samilost prema siroma{nim. Sve ovo bilo je u cilju ulaska u Ca rstvo Bo‘ije.- Isus je od samog po~etka propagiranja svoje misije pozivao na ulazak u Carstvo Bo‘ije. Od njega seprenosi da je rekao; da je najbolje da mu{karac ne doti~e ‘enu, a u slu~aju ako se boji da ne po~iniblud dozvoljava se da se takav o‘eni, jer je ‘enidba bolja nego sagorijevanje u vatri.Sve gore navedeno nam govori do koje mjere je pagansko u~enje o Isusovom ‘ivotu, kako ga prenosenjegove pristalice, bilo pod utjecajem u~enja o Budi. I ne samo to:Krajnje je za~u|uju}e da, ~ak i dana{nje kr{}anstvo u svom u~enju, govori o datumima vezanim za ‘ivot Isusa Krista, a koji se u potpunosti podudaraju sa datumima vezanim za Budin ‘ivot.Isusovo ro|enje, raspe}e i uskrsnu}e u potpunosti se podudara sa doga|ajima iz raznih paganskihu~enja.O tome smo ve} ranije govorili125 Doga|aji oko Tajne ve~ere o kojoj smo detaljno govorili, u potpuno istoj formi, nalaze se i u u~enjumitraizma 126 Kroz sve navedeno, mogli smo primijetiti zajedni~ke elemente pomenutih paganskih

u~enja i kr{}anstva. U njih, izme|u ostalog, spadaju:- Svim bo‘anstvima iz ovih religija pripisuje se da su ro|ena u isto vrijeme (mjesec i godi{nje doba)kada i Isus.- Sva ova bo‘anstva ro|ena su, ili u nekom zape}ku, ili u podrumskoj prostori ji.- Sva su ‘ivjela da bi na sebe preuzela teret ljudskog roda.- Sva su opisana kao: Spasitelj, Izbavitelj ili Posrednik.- Sva su, u svom sukobu sa silama zla i tmine, bila pora‘ena.- Sva su nakon poraza bila zakopana u Zemlju, ili ba~ena u vatru.- Sva su uskrsla iz svojih grobova i uzdignuta na nebo.- Sva su iza sebe ostavila svoje sljedbenike, u~enike i hramove (bogomolje).Iz svega navedenog se vidi koliko je kr{}anstvo tijesno povezano sa u~enjem paganskih vjera.

[to se ti~e islama, on ne prihvata ni{ta od ovih u~enja, jer je Jedini i Istinski Bog samo Allah.Nezamislivo je da je On ikome ili i~emu sli~an. Ni jedno Njegovo stvorenje Njemu nije sli~no. On je jedan, oduvijek i zauvijek, Svemogu}i i Sveznaju}i Bog. Njega su obo‘avali i Njemu robovali Ibrahim,Ismail, Ishak, Jakub i drugi preci Izrael}ana.Islam je, prema tome, univerzalna vjera svih poslanika koji su do{li s istinom od Boga i u nju pozivali.Ako pogledamo i analiziramo ogromni jaz izme|u islamskog u~enja i u~enja drugih vjera, ne}e nambiti te{ko zaklju~iti {ta je zabluda, a {ta prava istina u koju nema nikakve sumnje.3. PRI^E O LJUD IMA KOJI SU RO\ENI BEZ OCAU samim kr{}anskim knjigama postoje navodi da je pored Isusa bilo i drugih ljudi koji su ro|eni na ~udnovat na~in, poput Adama, praoca ljudskog roda. Jedan od takvih je, po njihovom u~enju bioMelkisedek, kralj salemski, o kome Pavle u svojoj poslanici Hebrejima tvrdi:

„Ovaj, naime, Melkisedek, kralj salemski, sve}enik previ{njeg Boga, iza|e u susret Abrahamukad se ovaj vra}ao s poraza kraljeva, i blagosovi ga. On, ~ije ime zna~i najprije „Kralj pravde”,zatim „Kralj Salema”, tj. „Kralj mira”, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, koji nema ni po~etka

125 Ahmed [elebi, prethodni izvor, str.139126 Dr. [elebi koristi kao izvor i druge knjige me|u njima i:a) Hajatu Buza, od Edvarda Tomasa ib) Wesenijjetu-l-musehai, od Robertsona.Obje ove knjige objavljene su na engleskom jeziku.



www.islamski.com

www.islamski.com

108

ni svr{etka ‘ivota, {tovi{e sli~an Sinu Bo‘ijemu, ostaje vje~no sve}enik.” (Hebrejima 7, 1-3)Postavlja se pitanje; za{to na osnovu ovog kr{}ani i za Melkisedeka ne tvrde da je i on, kao Isus, bog, jer je i on ro|en bez oca? Ili su mo‘da oko ovoga prist rasni?Poznati engleski pisac Drajer u svojoj knjizi Nespojivost nauke i vjere ka‘e: „Majka gr~kog mudraca Platona, Barek{in, bila je zatrudnjela od Apola, boga medicine, kod Grka. Ona je prethodno bila vjerenica ~ovjeka po imenu Ares. Pri je nego {to }e se Ares njom o‘eniti, on je u snu vidio Apola koji mu je zaprijetio rije~ima: - Ne primi~i se mojoj vjerenici jer ona u svom stomaku nosi mog sina! Ti mora{imati obzira prema svetom duhu Apolovom.” Zbog ovoga su Platonovi u~enici u Egiptu vjerovali da jeon sin bo‘iji.Gr~ki vladar Konstantin je, tako|er, vjerovao da je Apolo bog sunca, a Platon sin bo‘iji. Kada jeKonstantin primio kr{}anstvo i proglasio ga zvani~nom vjerom svoga Carstva, po~eo je tvrditi da jesada umjesto Platona, Isus Sin Bo‘iji. Grci i Rimljani su vjerovali da je Herkul sin sveca Dejusa koga su smatrali pomo}nikom Duha Svetog, a ne sin ~ovjeka. Kod Grka postoji jo{ jedna poznata pri~a koja ka‘e da je svetac Pater svoju du{u udahnuo u Kidas, nibijsku kraljicu zvanu Simili, od koga jezatrudnjela i rodila sveca Kasa. Pod ovim imenom gr~ki filozofi su nazivali boga vina. Englezi su ovoime iskrivili i danas ga koriste za onoga ko u pi}u nema mjere.Pomenuti pisac Drajer, u svojoj knjizi ka‘e: „Postojala je jo{ jedna djevica po imenu Reja Silvija kojoj

je bog, preko Duha Svetog poklonuo sina. Ona mu je dala ime Romul. Po njemu je kasnije Rim dobioime.” Poznati zapadni pisac D‘ejn u svojoj knjizi Propast i nestanak Rimskog Carstva ka‘e da je ‘ena Aleksandra Velikog bila k}erka perzijskog vladara Darija, a njena majka je kod Grka slovila kao DuhSveti.Grci su tako|er vjerovali da je Pitagora, koji se rodio 575 godina prije Krista, sin bo‘iji, jer je ro|enbez oca 127 Navode}i ove primjere, a ima ih jo{ mnogo, ‘eljeli smo skrenuti pa‘nju na to da drevna historija nebilje‘i Isusov slu~aj kao izoliran primjer, nego ovakvih primjera u vjerskim u~enjima ima mnogo.Naprotiv, Grci su svoje vladare, mudrace i ugledne ljude u mnogim slu~ajevima progla{avali sinovima bo‘ijim. Zato nije nikakvo ~udo ni {to je Isus Krist od kr{}ana progla{en za Sina Bo‘ijeg.4. TROJSTVO U STARIM PAGANSKIM VJERAMA

Babilonci su vjerovali u Trojstvo ve} od ~etvrtog milenija p.n.e. Oni su svoja mnogobrojna bo‘anstva svrstavali u dvije grupe, od kojih svaka za sebe predstavlja jedan vid Trojstva. Sistem njihovihbo‘anstava je izgledao ovako:Prva grupa: - Bog neba, Bog zemlje i Bog mora.Druga grupa: - Bog Mjeseca, Bog Sunca i Bog pravde.Ve} smo ranije rekli da su Egip}ani poznavali Tro jstvo predstavljeno u Izidi, Ozirisu i Horusu.Hindusi od davnina poznaju u~enje o Trojstvu. Ono je po njima predstavljeno u Brahmi, Vi{nu i [ivi.Ova tri bo‘anstva, iako zasebna, ipak predstavljaju jednu cjelinu; Trojstvo u jednom.Stari Egip}ani su tako|er, kako izjavljuje kralj Ahnaton, poznavali sjedinjavanje bo‘anstava uAmonu, kralju bogova i Atonu, bogu Sunca.Ptolomej Prvi je u Aleksandriji podigao veli~anstveni hram Serabijum u kome se obra}alo ranijepomenutom Trojstvu predstavljenom, kao {to smo rekli u Ozirisu, Izidi i Horusu. Tako su ova tribo‘anstva, makar i u molitvi, bila prisutna na jednom te istom mjestu.Nakon ro|enja Isusa Krista dolazi Plotin (205-270) koji obnavlja Platonovo u~enje o Trojstvu, ovaj put predstavljeno u:

127 Mevlana Kevser Nijazi, et-Teslisu fi-l-mirat, Pakistan, bez godine izdanja str.26-27



www.islamski.com

www.islamski.com

109

1. Jedinom ili Praiskonskom,2. Razumu koji iz njega proizilazi i3. Du{i koja izvire i iz nje nastaju zvijezde i ljudi128 5. RASPE] E U STARIM PAGANSKIM VJERAMAPrvobitna ideja o raspe}u ni po ~emu ne pripada kr{}anskom u~enju. Izgleda da se ona u kr{}anstvouvukla iz drugih u~enja, naro~ito onih koja su dolazila iz Indije. Razlozi za ovakvu tvrdnju su prijesvega postojanje ideje o raspe}u u u~enjima indijskih vjera nekoliko stotina godina prije ro|enja Isusa Krista.Hindusi, naime, vjeruju da je Kri{na, sin Prvoro|enac i jedna od inkarnacija boga Vi{nu koji nema po~etka ni kraja. Oni vjeruju da je na Zemlju do{ao iz milosti kako bi je spasio tereta koji je pritiska ikako bi se ‘rtvovao za dobrobit ~ovje~anstva. Na slikama je prikazan sa probijenim rukama i nogama kako visi na kri‘u. Zbog toga se Kri{na prikazuje u liku heroja koji odi{e bo‘anstvom i po‘rtvovano{}uza dobrobit cijelog ~ovje~anstva. Stanovnici Nepala i Tibeta vjeruju da je njihov bog Endra raskovanna k ri‘u i ‘rtvovao svoju k rv kako bi ~ovje~anstvo spasio od grijeha. U njihovim svetim knjigama mo‘ese nai}i na crte‘e prikazane u obliku kri‘a 129 Ako svi navedeni dokazi potvr|uju da kr{}ansko u~enjeima paganske, a ne nebeske izvore, jer se temelji na paganskim vjerama drevnih naroda, a ne na nebeskoj objavi i u~enju prija{njih poslanika kao {to su Ibrahim, Ismail, Jakub, Jusuf, Musa, a.s., i

drugi, mi se pitamo {ta je tim ljudima pa ni{ta ne razumiju?Odgovor na ova pitanja mogu nam pru‘iti rije~i {ejhu-l-islama Ibn Tejmijje. On, naime, detaljnogovori zbog ~ega su k r{}ani i njima sli~ni zalutali. Zato }emo navesti neke od njegovih stavova:130 1. Kao prvi razlog Ibn Tejmijja navodi to {to su kr{}ani umjesto jasnih i nedvosmislenih rije~iprenijetih od vjerovjesnika, po~eli koristiti sli~ne rije~i sa dvosmislenim zna~enjem. Svaki put kad bi~uli neku rije~ ili izraz sa nejasnim, tajnovitim, pa ~ak i sumnjivim zna~enjem, oni su ga tuma~ili ishva}ali po svom proizvoljnom naho|enju, bez ikakvih valjanih argumenata za to.Jasne i nedvosmislene rije~i i izraze koje su se sa njihovim shvatanjima kosile ili ih svojim ‘eljama nisumogli prilagoditi, oni su ili odbacivali, ili koristili u pogre{nom zna~enju. Uz ovo, brojni su primjeriprihvatanja sumnjivih dokaza pomo}u razuma i sluha i odbacivanja jasnih tekstova.2. Neke natprirodne pojave, koje su {ejtanska rabota i obmana, kr{}ani i njima sli~ni smatrali su

~udima. Zbog ovakvog shvatanja zalutali su mnogi ljudi kao {to su idolopoklonici, kojima sepri~injavalo da im govore kipovi. Vjerovali su da im vra~evi o nevidljivom svijetu govore istinu i sl. Sveto je bila la‘ i obmana od {ejtana u koju nisu smjeli povjerovati. U ovo spadaju i ~udni postupci ipona{anja koja su svojstvena {ejtanu.3. Tre}i razlog zbog koga su kr{}ani zalutali bio je taj {to su vjerovali u la‘ne pri~e i vijesti koje sudolazile do njih.

SEDMO POGLAVLJE

Vjerozakon u kr{}anstvu

Dosada smo u ovoj knjizi govorili o kr{}anskom vjerovanju. Sada }emo poku{ati obraditi i analizirati jedno drugo pitanje, vjerozakon u kr{}anstvu. Da li u kr{}anstvu uop}e postoji vjerozakon? Ovopitanje se name}e tim prije jer je sam Isus Krist rekao:„Nemojte misliti da sam do{ao ukinuti Zakon i Proroke! Ne do|oh da ih ukinem, ve} da ihostvarim.” (Matej 5,17-18)

128 Ahmed [elebi, el-Mesihijjetu, str. 135129 Ahmed [elebi el-Mesihijjetu, str.167130 Ibn Tejmijje el-D‘ewabu-s-sahihu, Prvi dio, str. 317



www.islamski.com

www.islamski.com

110

Odgovaraju}i na gore postavljena pitanja, mo‘e se konstatirati da u kr{}anstvu, zapravo, i ne postojivjerozakon u pravom smislu rije~i. U kr{}anskim knjigama postoje samo neki propisi koji se odnose na obrede i reguliranje odnosa me|u ljudima, {to bi se moglo nazvati vjerozakonom. Me|utim, ovakvihpropisa je veoma malo i oni ne obuhva}aju sve grane vjerozakona. Ovdje se name}e jo{ jedno pitanje;{ta sve vjerozakon podrazumijeva?1. POD JELA VJEROZAKONAVjerozakon predstavlja konkretne propise o prakti~nom izvr{avanju vjerskih propisa. Ono {to se ti~esrca i nutarnjeg ubje|enja naziva se vjerovanjem. S druge strane, sve {to je izvan srca i nutarnjegubje|enja i sve {to se odnosi na rad organa i propise koji taj rad reguliraju naziva se vjerozakonom.Ove aktivnosti i propisi koji ih regulira ju mogu se podijeliti na:a) propise o obredima,b) propise o me|usobnim odnosima ic) propise o pona{anju.[to se ti~e propisa o obredima, oni su op}epoznati. Oni reguliraju odnose izme|u ~ovjeka i Boga.Propisi o me|usobnim odnosima su tako|er poznati. Oni reguliraju odnose izme|u ~ovjeka i ~ovjeka.U njih spadaju: propisi o kupoprodaji, trgovini, na~inu davanja garancije i sli~na poslovanja sa novcem. U ovu grupu spadaju i propisi koji reguliraju porodi~ne i rodbinske odnose, kao {to su:

‘enidba, udaja, razvod braka, propisi o naslje|u i sl. U tre}u grupu ovih propisa spadaju propisi oprijestupima i kaznama, kao {to su propisi o ubistvu, kaznama za ubistvo, po~injeni blud,konzumiranje alkohola, potvaranje i sl.[to se ti~e propisa o pona{anju i moralu, mo‘e se re}i da su podru~ja u koja oni zadiru, manje-vi{epoznata.Ovdje se name}e pitanje; da li u kr{}anskim knjigama postoje propisi koji reguliraju sva ova pitanja?Kao {to smo ranije rekli, postoje samo neki propisi koji djelimi~no reguliraju neka od ovih pitanja.Istovremeno postoje cijele oblasti o kojima nema nikakvih propisa. U daljem tekstu }emo to detaljnijeobrazlo‘iti:- U vezi sa molitvom - mo‘e se re}i da o njoj postoje propisi. O tome }emo kasnije ne{to op{irnije re}i.- U vezi sa davan jem milostinje ne postoje propisi koji odre|uju visinu. Postoji jedino podsticanje da se

milostinja dijeli i pohvala onih koji ju dobrovoljno dijele. Uz ovo postoji podsticanje da se ~ovjekprolazi i ne zaokuplja ovozemaljskim dobrima.- [to se ti~e posta, mo‘e se re}i da o njemu postoje propisi, i o tome }emo ne{to kasnije, detaljnijegovoriti.- U vezi sa hodo~a{}em - kr{}ani se podsti~u da posje}uju sveta mjesta u Palestini. Sveta mjesta kodnjih su mjesta gdje je ‘ivio Isus.- U vezi sa poslovnim odnosima me|u ljudima - mo‘e se re}i da u kr{}anstvu ne postoje nikakvi propisi, jer je sam Isus odbio da podijeli ba{tinu izme|u dvojice ljudi131 - [to se ti~e propisa koji reguliraju porodi~ne odnose, postoje samo propisi koji reguliraju sljede}a pitanja:1. Brak i formiranje porodice u kr{}anstvu

U vezi sa brakom i formiranjem porodice mo‘e se re}i da kr{}anstvo preferira izbjegavanje ‘enidbe.Kr{}ansko ne‘enstvo stavlja na vi{i stepen od ‘ivota u porodici, jer je:„Dobro za ~ovjeka da ne dira ‘ene.” (Korin}anima I, 7,1)i jer se:„Neo‘enjen brine za Gospodnje, a o‘enjeni za svjetsko.” (Korin}anima I, 7,32-33)

131 Pri~a kazuje da su mu pri{la dvojica Jevreja od kojih je jedan rekao:„U~itelju, reci mome bratu da sa mnom podijeli ba{tinu! -^ovje~e, odvrati mu, tko je mene postavio vama za suca ili djelioca?”(Luka 12,13-14)



www.islamski.com

www.islamski.com

111

Ovako izgledaju Pavlove upute i savjeti u njegovim poslanicama koje je uputio na razne strane. On unjima savjetuje svoje pristalice da je ‘ivot bez supru‘nika ~asniji, osim ako postoji bojazan da se nepo~ini blud. U tom slu~aju mu{karcu preporu~uje da se o‘eni, a ‘eni da se uda, jer je i brak manje zlood ulaska u pakao zbog preljube.Kr{}anski u~enjaci shvatanje da je ledi~an ‘ivot bolji od udaje i ‘enidbe, potkrepljuju brojnimdokazima kao {to su:- Isus se nije ‘enio,- Ivan Krstitelj (Jahja, a.s.) se nije ‘enio,- Pavle se nije ‘enio,- Mojsijeva sestra Marija se nije udavala,- Djevica i svetica Tekla koju su nevjernici bacili me|u gladne lavove da je pojedu i rastrgaju i kojoj selavovi nisu ni p rimakli zbog njene ~estitosti, ~ednosti i pobo‘nosti, nego su pred njom zastali, kleknuli ipoklonili se, nije se udavala.- Kr{}ani tako|er vole pri~ati kako je Isus Krist otvorio nebeske kapije onima koji se suste‘u od ‘ena.Mnogi kr{}anski u~enjaci gore navedene dokaze smatraju nepobitnim ~injenicama u koje se ne mo‘eposumnjati. Tako je monahu Gufnisahu, koji se usprotivio da ne‘enstvo prihvati kao svr{en ~in ukr{}anskom u~enju, to uzeto kao grijeh zbog koga je bio izba~en iz crkve.

^ak i kada se pripadnik kr{}anstva o‘eni iz bojazni da ne bi po~inio blud, du‘an je da se suste‘e odpretjeranog u‘ivanja u braku. Svaki odnos sa ‘enom isklju~ivo mora imati za cilj porod i produ‘enjevrste. Drugim rije~ima on mora biti poput sija~a koji sije sjeme da bi ‘eo plodove, a ne da bi ga razasipao.Postoje neke kr{}anske sekte koje apsolutno zabranjuju brak. Jedna od takvih sekti je sekta marsinija koja u svoje redove ne prima o‘enjene mu{karce niti udate ‘ene, niti svojim ~lanovima dozvoljava ‘enidbu ili udaju. Ovakvo u~enje kr{}anstva obavezuje sve}enike u katoli~koj crkvi na celibat. U vezisa kaznom za preljubu, Ivan u svome Evan|elju bilje‘i jedan doga|aj iz Isusova ‘ivota i ka‘e:„Tada knji‘evnici i farizeji dovedo{e neku ‘enu uhva}enu u preljubi, postave je ispred sviju te mureko{e: -U~itelju, ova ‘ena je uhva}ena u samom ~inu preljube. Mojsije nam je u Zakonu naredioda takve ‘ene kamenujemo. A ti {to veli{? To su rekli da ga stave u nepriliku kako bi ga mogli

optu‘iti. A Isus se sagnu i po~e pisati prstom po tlu. A kako su ga i dalje ustrajno pitali, uspravi sete im re~e: -Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju! Zatim se opet sagnu i po~episati po tlu. A oni, kad to ~u{e, po~e{e izlaziti jedan po jedan, po~ev{i od najstarijih. I ostadesam Isus sa ‘enom koja bija{e stala ispred sviju, te se uspravi pa je upita: - @eno gdje su? Nitko tene osudi? - Nitko, gospodine, odgovori ona. Ni ja te - re~e Isus - ne osu|ujem. Idi i od sada negrije{i vi{e.” (Ivan 8,3-11)To zna~i da je Isus dokinuo kaznu kamenovanja za u~injenu preljubu i da se zadovoljio uzimanjemobe}anja od onoga ko ga je po~inio da ga vi{e ne}e ponavljati. U vezi sa primjenom kazne (odmazde) za ubicu i za nano{enje tjelesnih povreda, mo‘e se re}i da je Isus odbio da primjeni Mojsijev zakon ukome stoji: „Oko za oko, zub za zub” rije~ima:

„^uli ste da je re~eno: - Oko za oko, zub za zub. A ja vam ka‘em: -Ne opirite se zlotvoru!Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi! Tko bi te htio tu‘iti da se domognetvoje ko{ulje, podaj mu i ogrta~!” (Matej 5,38-40)2. Kr{}ansko u~enje o mora luEvan|elje poziva da se odnosi me|u ljudima uspostavljaju na osnovu pra{tanja i uzvra}anja dobrim na zlo. Ovo ide tako daleko da se gotovo postavlja kao obaveza. Principi ovakvog dr‘anja su sasvim jasno ibez ikakvog dvoumljenja izneseni u Isusovom govoru na Gori. U ovom govoru na Gori Isus je izme|uostalog rekao:



www.islamski.com

www.islamski.com

112

„ûli ste da je re~eno (aludiraju}i na u~enje jevrejskih knjiga): - Ljubi svoga bli‘njega i mrzisvoga neprijatelja! Ja vam ka‘em: - Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone,kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji ~ini da njegovo sunce izlazi nad zlima idobrima, i da ki{a pada pravednima i nepravednima.”(Matej, 5, 43-45)Suvi{no bi bilo govoriti da postupanje po ovakvim propisima u praksi, u krajnjem slu~aju, ukida svepropise o ka‘njavanju.3. Komentar nekih navoda k r{}anskog vjerozakonaPored toga {to propisi o poku|enosti braka i zabrani razvoda, ukoliko je brak ve} zaklju~en,predstavljaju neugodnost i teret za ljude, oni istovremeno doprinose nezainteresiranosti u pronala‘enjurje{enja ‘ivotnih problema i goru}ih dru{tvenih pitanja.[tavi{e, neki propisi kr{}anskog vjerozakona, kao {to je podsticanje na ne‘enstvo, o ~emu smo ve}govorili, imali bi za krajnji rezultat nestanak ljudske vrste i ubrzani nestanak ‘ivota na ovoj na{ojplaneti, Zemlji.Kur ’ an podsti~e na toleranciju i oprost ubrajaju}i to u najuzvi{enije ideale i obe}avaju}i nagraduonome ko to ~ini, ali to ne uzdi‘e na stepen obaveze. Ovako visok stepen odgoja mogu imati samorijetki pojedinci i najodabranija Bo‘ija stvorenja.Zato islam propisuje odgovornost po~inioca, uspostavlja odgovaraju}u kaznu koja odgovara te‘ini

po~injenog prijestupa i u svemu pronalazi zlatnu sredinu, u kojoj }e pravda biti zadovoljena. S drugestrane, kako god islam ne ostavlja prostora da nepravda ne bude sankcionirana, da se gaze tu|a prava i kr{e Bo‘iji zakoni, on ne ostavlja prostora ni da se oni koji su spremni na opra{tanje, progla{avajusvecima.4. Krat ak pregled Isusovog vjerozakona iznesenog u govoru n a Go riU svom prvom istupanju na Gori i tamo odr‘anom govoru, Isus je iznio osnovne temelje svoga vjerozakona. On se u ovome govoru dotakao mnogih stvari. Mi }emo ovdje iznijeti kratak pregled toga govora, po verziji koju prenosi Matej u svome Evan|elju.Na po~etku svoga govora Isus je blagoslovio i obe}ao raj siromasima, onima koji tuguju, krotkima,‘ednima i gladnima, milosrdnima, onima ~ija su srca ~ista, mirotvorcima i onima koji se zbog svojepravednosti protjeruju. Za mirotvorce je rekao da:

„}e se zvati sinovi Bo‘iji.” (Matej 5,9)Isus je zatim rekao:„Nemojte misliti da sam do{ao ukinuti Zakon i Proroke! Ne do|oh da ih ukinem, ve} da ihostvarim. Jer, zaista, ka‘em vam, dok postoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovr~ica slovaiz Zakona sigurno ne}e nestati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,17-18)Nakon toga on je po~eo iznositi propise Tore rije~ima:„ûli ste da je re~eno starima: -Ne ubij! Tko ubije, bit }e odgovoran sudu. A ja vam ka‘em:Svatko tko se ljuti na svoga brata bit }e odgovoran sudu. A tko rekne svome bratu: -Raka!, bit }eodgovoran Velikom vije}u. A tko ga nazove ludakom, odgovarat }e za to u ognju paklenom.”(Matej 5,21-22)

Nakon ovog Isus je preporu~io izmirenje sa bra}om i prijateljsku nagodbu sa protivnikom. (Matej5,23-25)On je dalje rekao:„ûli ste da je re~eno starima: -Ne ~ini preljuba! Ja vam ka‘em da je svaki koji s po‘udompogleda ‘enu ve} - u svom srcu - s njom je u~inio preljub.” (Matej 5,27-28)„Tako|er je re~eno: -Tko otpusti svoju ‘enu, neka joj da otpusni list! A ja vam ka‘em: Svaki onajkoji otpusti svoju ‘enu - osim zbog bludni{tva - navodi je na preljub, i koji se o‘eni takvomotpu{tenicom, ~ini preljub.” (Matej 5,31-32)



www.islamski.com

www.islamski.com

113

„Jo{ ste ~uli da je re~eno starima: -Ne kr{i prisege, nego ispuni {to si Gospodinu prisegao! A javam ka‘em: Ne kunite se nikako!” (Matej 5,33-34)„^uli ste da je re~eno: -Oko za oko, zub za zub. A ja vam ka‘em: Ne opirite se zlotvoru!Naprotiv, udari li te ko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Tko bi te htio tu‘iti da se domognetvoje ko{ulje, podaj mu i ogrta~! Ako te tko prisili da ide{ s njim jednu milju, hajde dvije. Tko temoli, podaj mu; a tko ho}e da mu pozajmi{, ne odbij ga.” (Matej 5,38-42)

„^uli ste da je re~eno: -Ljubi svoga bli‘njega i mrzi svoga neprijatelja! A ja vam ka‘em: Ljubitesvoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog,koji ~ini da njegovo sunce izlazi nad zlim i dobrima i da ki{a pada pravednima inepravednima.”(Matej 5,43-45)Nakon ovoga Isus je preporu~io da se, iz straha od licemjerstva, milostinja dijeli tajno (Matej 6,2-4), da se molitva obavlja tajno, u svojoj sobi sa zatvorenim vratima (Matej 6,5-6) i da se u postu ne bude ljut imrkog pogleda, kako to ~ine licemjeri (Matej 6,16-17).On je dalje preporu~io:„Da se ne sabira sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i r|a, gdje lopovi prokopavajuzidove i kradu ga, nego da se sebi sabira blago na nebu, gdje ga ni moljac ni r|a ne izgriza, gdjelopovi ne prokopavaju zidove i ne kradu.” (Matej 6,19-20)U daljem govoru Isus je pozvao da se ~ovjek istinski osloni na Boga, da se ne brine za jelo, pi}e i odje}u,niti za bilo {to {to }e biti sutra. On upozorava na pogubnost traganja za tu|im manama i ukazuje na potrebu da svako vodi ra~una o svojim manama i nedostacima. On dalje preporu~uje neprekidnumolitvu, sve dok njima ne bude udovoljeno. (Matej 6,26-34 i 7,1-14)Na kraju svoga obra}anja na Gori Isus upozorava da se treba ~uvati la‘nih proroka koje poredi sa trnjem na kome ne ra|a gro‘|e i dra~om na kojoj ne rastu smokve. (Matej 7,15-20)Me|u posljednjim rije~ima izgovorenim na Gori su bile:„Ne}e svaki koji mi govori: -Gospodine, Gospodine! u}i u kraljevstvo nebesko, nego onaj kojivr{i volju moga nebeskog Oca.” (Matej 7,21)U devetnaestom poglavlju svoga Evan|elja Matej navodi da su farizeji, u namjeri da isku{aju Isusa,

pitali:Je li dopu{teno ~ovjeku otpustiti svoju ‘enu? Nakon {to je Isus rekao da nije, oni su ga provokativno upitali: - Kako je onda Mojsije naredio da se ‘eni da otpusni list i da se otpusti?”(Matej 19,7)Isus je po Mateju odgovorio:„Mojsije vam je zbog va{eg okorjelog srca dopustio da mo‘ete otpustiti svoje ‘ene. Ali upo~etku nije bilo tako. A ja vam ka‘em: tko otpusti svoju ‘enu - osim zbog bludni{tva - te seo‘eni drugom, ~ini preljub, i tko se o‘eni otpu{tenicom, preljub ~ini.” (Matej 19,8-9)Isusov odgovor sli~nog sadr‘aja prenosi i Marko:„Tko otpusti ‘enu svoju i o‘eni se drugom, ~ini preljub prema prvoj. Ako li ‘ena otpusti mu‘asvoga i uda se za drugoga, ~ini preljub.” (Marko 10,11-12)5. Post kod kr{}anaKr{}ani pod postom podrazumijevaju odustajanje od jela jedan dio dana, a u drugom dijelu sustezanjeod uzimanja namirnica sa masno}ama. Post ima za cilj obuzdavanje strasti i duhovno ja~anje. Kroznjega ~ovjek dobija ~vrstinu, izdr‘ljivost, spremnost da se suo~i sa ‘ivotnim problemima u doba nesta{ice i na kraju nagradu i spas kod Boga. Post se kod kr{}ana dijeli na:a) Sveti post Ovaj post traje 55 dana. Od toga je 40 dana posta koji je postio Isus, sedmica dana posta, kao priprema prije toga, i sedmica poslije njega. Zadnja sedmica posta naziva se sedmicom bola. Za vrijeme ovog



www.islamski.com

www.islamski.com

114

posta posta~ se suste‘e od uzimanja mesa i drugih namirnica ‘ivotinjskog porijekla. Za jelo se koristeuglavnom ‘ita rice, povr}e i vo}e.b) Post uo~i Isusovog ro|enja Ovaj post traje 43 dana i zavr{ava se sa danom Isusovog ro|enja.c) Apostolski post Du‘ina ovog posta se kre}e izme|u 90 i 150 dana, zavisno od toga koja se odluka ekumenskih sabora primjenjuje, u vezi sa odre|ivanjem dana Uskrsa.d) Post Djevice Mari jeOvaj post traje 15 dana. On po~inje 1. misra (12. mjesec koptskog kalendara).e) Ninevljanski post Ovaj post traje tri dana. Obi~no po~inje u ponedeljak, a zavr{ava se u srijedu.f) Post ~etvrtkom i petkom tokom cijele godineIz ovih dana izuzimaju se ~etvrtak i petak kada se desi da Bo‘i} i Bogojavljenje bude u njima. Ovajpost se posti zato da bi se tokom cijele godine podsje}alo da je Isus bio izdan u ~etvrtak, a razapet upetak.g) Bramonov post Ovaj post traje od 1-7 dana. Pada u sedmici prije Bo‘i}a i Bogojavljenja. Ovaj post je priprema za

nastupaju}e blagdane. (pogledaj detaljnije, Istorija Kopta, od Zeki [enude, Prvi dio. Preneseno iz el -Ed‘wibetu-l-fahire str. 121, redaktor d r. Bekr Zeki Awad)2. N ESLAGANJA KR[]ANSKOG I JEVREJSKOG VJEROZAKONAPostoje brojni primjeri neslaganja izme|u kr{}anskog i jevrejskog vjerozakona. Navodimo samonekoliko primjera:a) Mojsijev zakon zabranjuje ubistvo. Isus ide dalje od toga i zabranjuje svaku pomisao da se nekomenanese zlo. On ka‘e:„Svako ko se ljuti na svoga brata bit }e odgovoran na sudu.” (Matej 5,21)b) Mojsijev zakon zabranjuje p reljub. Isus zabranjuje svaku pomisao koja na to navodi:„Ja vam ka‘em da je svaki koji s po‘udom pogleda ‘enu ve} - u svom srcu - s njom u~iniopreljub.” (Matej 5.27)c) Mojsijev zakon dopu{ta razvod braka. Isus dokida ovu odredbu u svome govoru na Gori izabranjuje razvod braka, osim ako ‘ena napravi preljub. (Matej 5,32)d) Mojsijev zakon zabranjuje izbjegavanje da se ispuni obe}anje i zakletvu Bogom. Isus apsolutnozabranjuje svaku zakletvu. (Matej 5,33-37)e) Mojsijev zakon predvi|a kaznu za ubistvo i nanesenu povredu po pravilu: „Oko za oko, zub za zub”.Isus preporu~uje da se podnese naneseni bol i da se oprosti:„A ja vam ka‘em: Ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu idrugi!...” (Matej 5,39)f) Mojsijev zakon preporu~uje da se vole svoji bli‘nji, a mrze neprijatelji. Isus preporu~uje da se vole ipri jatelji i neprijatelji:

„A ja vam ka‘em: Ljubite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone, kako biste postalisinovi svoga Oca nebeskog, koji ~ini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da ki{a padapravednima i nepravednima.” (Matej 5,44-45)g) Po Mojsijevom zakonu Izrael}anima je bilo dovoljno da ispune svoje obaveze prema drugima, pa da postignu spas. Po Isusu, ispunjavanje uslova pravde, samo po sebi nije dovoljno za spas ~ovjeka. Ponjemu, sve {to ~ovjek radi, mora biti popra}eno ljubavlju. (Luka 6,27-38)3. STAVLJANJE PROPISA VAN SNAGEKr{}ani tvrde da nema govora o bilo kakvom stavljanju van snage propisa, kako onih iz Starog, tako



www.islamski.com

www.islamski.com

115

ni onih iz Novog zavjeta. Ovo nije ta~no. [ejh Rahmetullah el - Hindi u svojoj knjizi Izharu-l-hakki navodi primjere kako:

1. Samo evan|elje dokida neke propisea) Iz Starog zavjeta :- Zabrana razvoda braka je u suprotnosti sa Mojsijevim zakonom. Zabrana sklapanja braka razvedenom mu{karcu i razvedenoj ‘eni je tako|er u suprotnosti sa Mojsijevim Zakonom.- Kr{}ani dozvoljavaju konzumiranje mesa mnogih ‘ivotinja koje su po Mojsijevom zakonu bile

zabranjene. Ova zabrana stavljena je van snage na osnovu Pavlovog li~nog mi{ljenja.- Propise iz Mojsijevog zakona o neradnoj suboti dokinuo je li~no Pavle. Takav isti slu~aj je i sa dokidanjem obrezivanja (sunne}enja) mu{ke djece.- Mnogobrojni su propisi o klanju ‘ivotinja i prino{enju ‘rtve u Mojsijevu zakonu koje je kr{}anskou~enje stavilo van snage. Me|u njima su i propisi o zabrani prino{enju ‘rtvene ‘ivotinje kipovima,zabrani konzumiranja krvi, kao i mesa zadavljene ‘ivotinje.- ^ak su i propisi o kazni bludnika iz Mojsijeva zakona u kr{}anstvu izmijenjeni.- Ni sve}eni~ka slu‘ba nije ostala neizmjenjena, a kad je izmjenjena ona , izmjenjen je i vjerozakon.- Ispada da su, po kr{}anskom vjerozakonu, propisi Tore bili dotrajali i nedovoljno sna‘ni da udovoljezahtjevima vremena, pa su bar neki morali pretrpjeti izmjene?

b) Iz Novog zavjeta :- Isus je rekao da je on poslan samo Izrael}anima. Pavle je ovo izmjenio i Isusovu misiju proglasioop}om (za cio svijet i sve narode).- Isus je preporu~io da se radi kako govore knji‘evnici i farizeji, {to je u kr{}anstvu dokinuto.- Ve} smo ranije rekli da su apostoli stavili van snage sve prakti~ne propise Tore.- Isus je tvrdio da je do{ao, ne da progoni i ubija, ve} da spa{ava druge. Pavle u svojoj poslaniciSolunjanima tvrdi suprotno:„Da, pravedno je pred Bogom da va{im mu~iteljima za uzvrat dadne muku, a vama, mu~enicima,pokoj zajedno s nama, kad se u plamenom ognju objavi s neba Gospodin Isus u pratnji svojean|eoske vojske, koji }e se osvetiti onima koji ne}e da priznaju Boga i koji se ne pokoravajuRadosnoj vijesti o na{em Gospodinu Isusu. Oni }e biti ka‘njeni vje~nom propa{}u.” (Solunjanima

II, 1,6-8)U vezi sa stavljanjem nekih propisa van snage, navodimo:2. Dokaze iz samog evan|elja- Po Mojsijevom zakonu bilo je dozvoljeno da zbog nekog razloga ~ovjek pusti svoju ‘enu. Ta ista ‘ena,nakon {to bi iza{la iz ku}e prvog mu‘a, mogla se ponovo udati za drugog ~ovjeka. (Ponovljeni zakon24,1-4)- Nasuprot ovome, po kr{}anskom vjerozakonu, ‘ena se mo‘e pustiti samo zbog preljube sa drugim~ovjekom. Ona se nakon razvoda sa prvim mu‘em ne mo‘e vi{e udavati za bilo koga ~ovjeka, jer je toblud. O tome se nedvosmisleno govori u petom i devetnaestom poglavlju Evan|elja po Mateju.- U Mojsijevom zakonu meso mnogih ‘ivotinja je bilo zabranjeno. U kr{}anskom vjerozakonu ono nije

zabranjeno. Dozvoljeno je za jelo Pavlovim proizvoljnim mi{ljenjem iznesenom u Poslanici upu}enojRimljanima, gdje on ka‘e:„Ja znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ni{ta nije ne~isto po sebi, nego samo onomu kojine{to dr‘i ne~istim, ne~isto je.” (Rimljanima 14,14)U petnaestom stihu, prvog poglavlja, poslanice upu}ene Titu, Pavle o ovome ka‘e:„^istima je sve ~isto, a onima koji su okaljani i nevjernici ni{ta nije ~isto, nego su im okaljani irazum i savjest.”- Propisi o neradnim danima i blagdanima u Mojsijevom zakonu su detaljno dati. Iz teksta ovih propisa se vidi da su oni obavezuju}i i trajne vrijednosti:



www.islamski.com

www.islamski.com

116

„A kad se god prinose paljenice Jahvi, subotom, za mla|aka i za blagdane, da dolaze premasvome broju, po svom redu, svagdje pred Jahvu.” (Ljetopisi I, 23,31)- Svetkovanje subotom je strogi propis u Mojsijevom zakonu. Toga dana niko nema pravo da radi ninajsitnije poslove. Ko prekr{i ovaj propis i ne pazi na njega zaslu‘uje smrtnu kaznu. Ovi propisi se uknjigama Starog zavjeta spominju na vi{e mjesta kao {to su:- Postanak 2,3- Izlazak 20,8-11- Izlazak 23,12- Izlazak 34,21- Ljetopisi I, 23,31- Ponovljeni zakon 5,12-15- Jeremija 17,21-22- Izaija 56,4 i 58,2-4- Nehemija 9,1-4- Ezekiel 20,15-27Isusovi savremenici iz reda Jevreja su, zbog njegovog neuva‘avanja subote kao odabranog dana,prema njemu pokazivali znakove prezira. Zbog toga su i kovali zavjeru za njegovo ubistvo. Njegovo

nepriznavanje subote za sveti dan, bio je jedan od razloga da oni ne priznaju njega kao proroka.Mi smo mi{ljenja da je svetac Pavle dokinuo gore pomenute propise iz Mojsijevog zakona. On je,dozvoljavaju}i da se jede meso zabranjenih ‘ivotinja i ukidaju}i svetost blagdana i subote, rekao da sute sve stvari samo zabluda:„Prema tome, neka vas nitko ne osu|uje zbog jela i pi}a, ili zbog godi{njih blagdana, ili mla|aka,ili subota! To je samo sjena stvarnosti koja je imala do}i, a stvarnost je Krist.” (Kolo{anima 2,16-17)U ovoj istoj poslanici Pavle nastavlja pa ka‘e:„Ako ste s Kristom umrli, oslobo|eni prirodnih sila svijeta, za{to dopu{tate, kao da jo{ ‘ivite usvijetu, da vam se name}u propisi: Ne uzmi!, Ne ku{aj!, Ne takni!” Sve je to odre|eno dauporabom nestane.” (Kolo{anima 2,20-21)Svi komentatori kr{}anskih svetih knjiga se sla‘u da su, gore navedeni citati, najbolji primjer da jePavle, zaista, neke ranije propise stavio van snage. Me|u njih spadaju: Berket, dr. Vat Bi, Be{p Harsli,Henri Vaskat, poznati komentator Biblije i Jasvisrolija.Evo jo{ jednog primjera dokidanja ranijih propisa iz Mojsijevog zakona: Propisi o obrezivanju mu{kedjece po Abrahamovom vjerozakonu su vje~ni. O tome se nedvosmisleno govori u sedamnaestompoglavlju Knjige o Postanku. Ovi propisi su primjenjeni na njegovim sinovima Izaku i Ji{maelu.Propisi o obrezivanju mu{ke djece ostali su nepromijenjeni i u Mojsijevu zakonu u kome stoji:„Osmoga dana neka se dijete obre‘e.” (Levitski zakonik 12,3)[tavi{e, sam Isus je bio obrezan, o ~emu nedvosmisleno govori Luka u svome Evan|elju:„Kad pro|e osam dana, i kad je Dijete trebalo obrezati, nadjenu{e mu ime Isus, kako ga je nazvao

an|eo jo{ prije nego {to se za~e.” (Luka 2,21)U znak sje}anja na Isusovo obrezanje (sunne}enje) kr{}ani imaju poseban dan u kome se mole. Ovajpropis su i kr{}ani prakti~no primjenjivali sve do Isusova uskrsnu}a. Nakon njegova uskrsnu}a apostolisu dokinuli ovu praksu na saboru u Jeruzalemu. O tome se op{irno govori u petnaestom poglavlju Djela apostolskih. Me|u najglasnijim zagovornicima ukidanja ovih propisa bio je Pavle, kako se vidi iznjegovih rije~i:„Pazite! Ja, Pavao, velim vam: primite li obrezanje, Krist za vas ne}e imati vi{e nikakva zna~enja.I ponovo sve~ano tvrdim svakomu koji primi obrezanje da je du‘an izvr{iti sav Zakon. Prekinuli



www.islamski.com

www.islamski.com

117

ste s Kristom svi koji se ho}ete opravdati u Zakonu; ispali ste iz milosti. Jer mi pod vo|stvomDuha na osnovi vjere o~ekujemo nadu opravdanja. Uistinu, u Kristu Isusu nema vrijednosti niobrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja o~ituje svoju snagu ljubavlju.” (Gala}anima 5,2-6)Na jednom drugom mjestu u ovoj poslanici Pavle ka‘e:„Uistinu, ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, ve} novi stvor ” (Gala}anima 6,15)Ovakvih primjera dokidanja propisa Mojsijevog zakona ima vi{e. Navodimo samo neke:- Propisi o ‘rtvovanju ‘ivotinja su brojni i vje~ni po Mojsijevu zakonu. U kr{}anskom vjerozakonu susvi dokinuti132 - U Mojsijevu zakonu postoji cio niz propisa o sve}enstvu i njihovom obla~enju za vrijeme izvo|enja bogoslu‘ja. Oni su prije svega morali potjecati iz loze Aronove. Me|utim, u kr{}anskom vjerozakonusvi ovi propisi su dokinuti133 - Nakon dugog vije}anja na jeruzalemskom saboru, apostoli su prakti~no odbili sve propise iz Toreosim:„da se uzdr‘avaju od onoga {to je okaljano idolima, od bluda, od udavljenog i od krvi.” (Djelaapostolska 15,20)- Kasnije je sveti Pavle dokinuo propise i o ovim zabranama, izuzimaju}i zabranu bluda. Po njegovommi{ljenju, obi~nom ~ovjeku je dozvoljeno sve gore navedeno, osim bluda. U ovome se sla‘u i dana{nji

protestanti. Me|utim, ako znamo da u kr{}anskom vjerozakonu ne postoji kazna za preljub, to zna~ida su propisi i o zabrani preljuba, dokinuti.Na osnovu svega izlo‘enog, mo‘e se re}i da je kr{}anstvo stavilo van snage sve prakti~ne odredbeMojsijevog zakona, bez obzira da li su oni bili privremenog ili trajnog karaktera. Ovo priznaje i samPavle kada ka‘e:„Prije dolaska vjere bili smo zatvoreni u Zakonu, ~uvani za vjeru koja se imala objaviti. Prematome, zakon nam je bio ~uvar da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo. I s dolaskom vjerenismo vi{e podlo‘ni ~uvaru.” (Gala}anima 3,23-25)Na jednom drugom mjestu u ovoj svojoj poslanici Pavle ka‘e:„Ali kako znamo da ~ovjeka ne opravdava vr{enje Zakona, nego samo vjera u Isusa Krista, tosmo i mi prigrlili vjeru u Krista Isusa da bismo se opravdali vjerom u Krista, a ne vr{enjemzakona. Jer vr{enje Zakona ne}e nikoga opravdati.” (Gala}anima 2,15-16)Nakon citiranja ovih stihova na 487. strani, devetog sveska svoga komentara Biblije, poznatikomentator Larn ka‘e: „Ovim je Mojsijev zakon nakon Isusove smrti prakti~no stavljen van snage.”Sli~no mi{ljenje u svome komentaru Evan|elja iznosi i Duvali Verd‘erdant koji ka‘e: „Isusovom smr}ui pojavom Evan|elja dokinuti su propisi Mojsijevog zakona.”- Pavle u jednoj od svojih poslanica otvoreno pr iznaje:„Ako se, naime, mijenja sve}enstvo, nu‘no se mijenja i Zakon.” (Hebrejima 7,12)Drugim rije~ima, Pavle je htio re}i da se sa promjenom vlasti mijenja i vjerozakon. Muslimani, po tojlogici, kr{}anima mogu uputiti sljede}e pitanje; ako je mogao biti dokinut Mojsijev, za{to ne mo‘e bitidokinut i va{ vjerozakon? Ovim bi bio pogo|en, a ne proma{ena sr‘ problema.

Navode}i razloge dokidan ja propisa Mojsijevog zakona Pavle ka‘e:„Tim se ukida prija{nja zapovijed zbog njezine nemo}i i beskorisnosti.” (Hebrejima 7,18)Na drugom mjestu on ka‘e:„A kad veli: -Novi, tim je prvi proglasio zastarjelim. A {to stari i zastarijeva, blizu je i{~eznu}a.”(Hebrejima 8,13)3. Dokazi da propisi jednog evan|elja dokidaju propise iz drugog

132 Rahmetullah el-Hindi, Izharu-l-hakki, katarsko izdanje, Prvi dio, str. 524133 Prethodni izvor, na istom mjestu



www.islamski.com

www.islamski.com

118

- Matej ka‘e da je Isus poslao dvanaestoricu apostola i rekao im:„Ne idite k poganima, ne ulazite ni u jedan samarijski grad! Nego idite radije k izgubljenimovcama doma Izraelova.” (Matej 10,5-6)Na drugom mjestu Matej ka‘e da je Isus rekao:„Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” (Matej 15,24)Po Mateju, ovo je priznanje samog Isusa da je poslan samo Izrael}anima.Me|utim, Marko u svome Evan|elju ka‘e da je Isus rekao:„Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Marko 16,15)Na osnovu ovoga ispada da je Evan|elje po Marku dokinulo zapovijed iz Evan|elja po Mateju 134 Udvadeset tre}em poglavlju svoga Evan|elja Matej ka‘e da je Isus obra}aju}i se svojim u~enicima rekao:„Na Mojsijevu stolicu zasjeli su knji‘evnici i farizeji. Vr{ite i dr‘ite sve {to vam reknu!” (Matej23,2-3)Knji‘evnici i farazeji su bez sumnje, budu}i da su bili Jevreji, tra‘ili da se po{tuju odredbe Mojsijevogzakona, koje su po njima imale ostati nepromijenjene za sva vremena. Me|utim, mi smo ve} vidjeli da su gotovo sve prakti~ne zapovijedi Mojsijevog zakona, u kr{}anstvu dokinute135 Ve} smo ranije rekli da su se apostoli, nakon duge rasprave, saglasili da se dokinu sve prakti~ne

odredbe Mojsijevog zakona, osim ~etiri; da se uzdr‘ava od onoga {to je okaljano idolima, od bluda, odudavljenoga i od krvi. ^ak tri od ove ~etiri zabrane, kasnije je dozvolio Pavle.Luka u svome Evan|elju ka‘e da je Isus na J akovljevu i Ivanovu molbu:„Gospodine, ho}e{ li da zapovjedimo ognju da si|e s neba i da ih uni{ti?”, rekao: - Vas dvojica neznate od kojeg ste duha. Sin ~ovje~ji nije poslan da uni{tava ljude, ve} da ih spa{ava.” (Luka 9,54i 56)Isusov odgovor sli~an ovome navodi i Ivan u svome Evan|elju.Me|utim, Pavle u svojoj poslanici Solunjanima ka‘e:„A vama mu~enima, pokoj zajedno s nama, kad se ‘u plamenom ognju’ objavi s neba Gospodin Isusu pratnji svoje an|eoske vojske, koji }e se osvetiti onima koji ne}e da priznaju Boga i koji se ne

pokoravaju Radosnoj vijesti o na{em Gospodinu Isusu. Oni }e biti ka‘njeni vje~nom propa{}u.”(Solunjanima II, 1,7-9)U istoj ovoj poslanici Pavle ka‘e:„I tada }e se pojaviti Bezbo‘nik koga }e Gospodin Isus ubiti dahom svojih usta i uni{titi sjajemsvoga dolaska.„ (Solunjanima II, 2,8)Zar ovim Pavle nije pobio Isusove rije~i iz Lukinog i Ivanovog evan|elja?Iz navedenih primjera se vidi da su i neke odredbe samog Evan|elja dokinute. U vezi sa Isusovomizjavom:„Nebo }e i zemlja pro}i, ali rije~i moje ne}e pro}i” (Matej 24,35 i Luka 21,33).Treba re}i da je pod ovim Isus mislio na doga|aje koji }e se desiti poslije njega, a ne na odredbevjerozakona, koje su zaista izmijenjenje, ali ne od njega, nego od strane njegovih u~enika u ~emu je,

kako smo ve} rekli, glavnu ulogu odigrao Pavle.Kao {to vidite, nema nikakve sumnje da je, zaista, do{lo do ukidanja nekih odredbi, ne samo izMojsijevog zakona, ve} i iz samog Evan|elja. Prema tome, kr{}anske tvrdnje da u njihovim knjigama nema slu~ajeva derogiranja, nemaju nikakve osnove. A kako da ih i ne bude kad se potrebe ljudimijenjaju u skladu sa potrebama vremena i mjesta onih kojima se zakoni objavljuju?Sam je Isus, ukazuju}i na ovo, rekao:

134 Izhar u-l-hakki, prvi tom, str. 538135 Prethodni izvor, isto mjesto



www.islamski.com

www.islamski.com

120

podijelili su slugama. Nakon izvjesnog vremena, oni su jednog dana ugledali svoje sluge kako uskupocjenoj odje}i i rasko{noj ko~iji prolaze pored njih, pa su se pokajali. Ivan je to primijetio pa ih jeupitao da li ‘ale za u‘ivanjem koga su se pro{li. Kada su rekli da ‘ale i da vi{e ne mogu izdr‘ati, Ivanim je naredio da odu u pustinju i da mu donesu dva kamena. Kad su ih donijeli, Ivan ih je stavio uhaljinu, a onda iz nje izvadio dva draga kamena, dao im ih i rekao da odu u grad da ih prodaju i kupesve {to su ranije imali, ali zbog ovog kratkotrajnog i prolaznog u‘ivanja, ne}e mo}i u}i u raj. Dok sutako razgovarali, pored njih je prolazila povorka koja je ispra}ala mrtvaca. Mladi}i su zamolili Ivana da o‘ivi mrtvaca i on ga je o‘ivio. Tada je Ivan pro‘ivjelom mrtvacu rekao da mladi}ima ispri~a {ta susve u raju propustili. On im je rekao: „U raju ste imali pala~e od dragog kamenja raznih boja. Svaka jeduga toliko i toliko...” Kada su mladi}i ovo ~uli, pokajali su se i sve ostavili137

OSMO PO GLAVLJE

Kr{}anske sekte 1. PRIRODA ISUSA KRISTA I KR[]ANSKA NESLAGANJA OKO TOGAProgla{avanje Isusa Krista za boga nije bila jednostavna stvar. Naprotiv, bio je to dug i komplikovan

proces koji je mnogim Isusovim sljedbenicima nanio mnogo problema i neugodnosti. Usljed toga do{lo je do mnogobrojnih podjela u kr{}anstvu i nastanka brojnih sekti unutar kr{}anskog tkiva. Zato }emose ukratko upoznati sa svim ovim podjelama i sektama, temeljima njihovog u~enja i li~nostima njihovihosniva~a.Na samom po~etku potrebno je konstatirati da je glavni problem oko koga su izbila neslaganja bilopitanje - ko je zapravo Isus Krist - ~ovjek i sin ~ovje~iji koji jede, pije, spava, odmara se, raduje, ‘alosti,gladni, ‘edni, boji se i sl., kao i svi drugi ljudi, ili je on bog, ili istovremeno i jedno i drugo. Isusovimpristalicama nije bilo jednostavno pomiriti ova dva suprotstavljenja u~enja jedno koje ka‘e da je Isus~ovjek kome je potrebno sve {to i ostalim ljudima, i drugo koje u~i da je on bog i da mu kao bogu ni{ta nije potrebno. Oko ovog problema me|u kr{}anima je do{lo do podjele na dvije glavne struje:- prvu koja je smatrala da Isus ima dvije prirode, ljudsku i Bo‘iju i

- drugu koja je smatrala da Isus ima samo jednu prirodu.Za prvu su se zalagali Arije, Nestorije i Katolik, a za drugu aleksandrijski patrijarh Atanasije (297-373.), aleksandrijski biskup Kiril (Cyril) i Jakob Baradaju (490-578.), biskup iz Edese138 Re}i }emo ne{to op{irnije o svakom od ovih predstavnika: Arije je bio egipatski sve}enik izAleksandrije, utjecajni propagator i utemeljiva~ kr{}anske sekte koja po njemu nosi ime. Po~etkom~etvrtog stolje}a on se sna‘no suprotstavio Aleksandrijskoj crkvi koja je u~ila da je Isus bog i SinBo‘iji. Arije je tvrdio da Isus nije ni Bog ni Sin Bo‘iji, ve} ~ovjek kao i svi drugi ljudi. Odbacivao je svenavode Evan|elja koji su govorili o bo‘anstvenosti Isusa Krista 139 Tvrdio je da Djevica Marija nije rodila Boga, nego ~ovjeka i da Isus ne posjeduje prirodu Boga Oca.Za svoju tvrdnju navodi ubjedljiv argumenat, da Otac, kao stariji i Sin, kao mla|i, ne mogu biti jednote isto. Dakle, poricao je jednakost prve i druge osobe Trojstva tvrde}i da Sin Bo‘iji (Krist) nije

postojao oduvijek, niti je po biti jednak Bogu Ocu, nego ga je Bog Otac ni iz ~ega stvorio. Arijevou~enje bilo je osu|eno na saboru u Nikeji (325) zbog ~ega je bio ekskomuniciran i protjeran u Ilirik.Gr~ki elementi pod utjecajem njene filozofije bili su naklonjeni Arijevom u~enju 140 Nasuprot njemu, aleksandrijski patrijarh Atanasije (297-373.) tvrdio je da Isus Krist ima samo jednu

137 Tuhfetu-l-eribi fi-r-reddi’ala ehli-s-selibi, str. 54138 Ahmed [elebi, Mukarenetu-l-edijani-el-mesihijeti, drugo izdanje, Kairo, 1984. str.192139 dr. Ali Abdulwahid Wafi, el-Esfaru-l-mukaddesetu fi-l-edjani- s-sa- bikati li-l-islami, str. 108140 dr. Emira Hilmi Metar, el-Felsefetu inde-l-junani, Druga knjiga, str. 428



www.islamski.com

www.islamski.com

122

dvije crkve: Zapadna (sveta rimska katoli~ka apostolska crkva) i Isto~na (Sveta ortodoksna apostolska crkva).U vjerskom smislu spor je izbio oko lica iz koga je nastao Duh Sveti. Neke grupacije su smatrale da jeDuh Sveti nastao samo od Oca, dok su druge smatrale da je on nastao i od Oca i od Sina zajedno. Na ^etvr tom carigradskom saboru, odr‘anom 869. god., poznatom kao Zapadnolatinski sabor, predstavniciZapadnorimske crkve usvojili su odluku o nastanku Duha Svetog i od Oca, i od Sina istovremeno144 Na ovom saboru osu|en je i svrgnut patrijarh Focije. To je bio po~etak prve {izme izme|u Isto~ne i Zapadnecrkve.Carigradski patrijarh sa svojim pristalicama je smatrao da je Duh Sveti nastao samo od Oca, pa je(879.) sazvao novi Carigradski sabor koji je u tom smislu donio odluku - osudio sabor iz 869. irehabilitirao patrijarha Focija. Isto~na crkva ovaj sabor, koji je jo{ poznat pod imenom Isto~no-gr~kicarigradski sabor, smat ra ekumenskim, a ne onaj iz 869. godine. Usljed ovoga do{lo je do podjele crkvena:1. Isto~nogr~ku crkvuOva crkva naziva se jo{ pravoslavnom, ortodoksnom ili samo isto~nom. Ona u~i da je Duh Sveti nastaosamo od Oca. Njene pristalice su, uglavnom, na istoku u Gr~koj, Turskoj, Rusiji, Srbiji i nekim drugimzemljama. Isto~nopravoslavna crkva organizirana je u autokefalne, administrativno uzajamno

nezavisne pat rija r{ije na ~ijem ~elu stoji patr ijarh. Glavne su ~etiri:1. Carigradska,2. Aleksandrijska,3. Antiohijska i4. Jeruzalemska.

Pored ovih postoje jo{: Sinajska, Kiparska, Ruska, Srpska, Makedonska, Gr~ka, Bugarska iRumunska patrijar{ija. Uz ovo treba napomenuti da postoji i zasebna crkva koja objedinjuje svepravoslavne crkve Sjeverne Amerike (North American Holy Synod).

2. Zapadnolatinsku crkvu

Ova se crkva jo{ naziva Zapadnom, Rimskom ili Katoli~kom crkvom. Ponekad se ova crkva naziva Petrovom crkvom, po osniva~u, apostolu Petru, za koga katolici vjeruju da su pape njegovi duhovninasljednici. Na ~elu ove crkve stoji papa koji je istovremeno i predsjednik dr‘ave Vatikan. Ova crkva u~i da je Duh Sveti nastao od Oca i Sina, zajedno. Sljedbenici ove crkve uglavnom su na Zapadu, uzemljama kao {to su: Italija, Francuska, Belgija, [panija, Portugal, Ju‘na Amerika i d r.U zemljama u kojima ve}ina stanovnika ispovijeda isto~nu pravoslavnu vjeru ima dosta katolika kojipripadaju Zapadnoj rimskoj crkvi. U ovim zemljama postoje biskupije koje priznaju vrhovni autoritet rimskog pape.Jedna od takvih zajednica postoji i u Egiptu145 Sljedbenici Koptske crkve u Egiptu vjeruju da je DuhSveti nastao samo od Oca 146 U pravoslavnoj crkvi, s obzirom na vjerovanje da Krist ima samo jednu,bo‘ansku nar av, postoje jo{ neke podjele u kojima se zadr‘alo u~enje monofizita. To su:

a) Pravoslavna crkva u Egiptu i Etiopiji. Ova crkva naziva se jo{ i Markovom crkvom po apostoluMarku, jednom od sastavlja~a Evan|elja. Patrijarsi ove crkve sebe smatraju nasljednicima apostola Marka. Etiopski kr{}ani su se u posljednje vrijeme djelimi~no osamostalili i imaju zasebne vjerskeobrede.b) Sirska pravoslavna crkva na ~ijem ~elu stoji sirski patrijarh. Ve}ina sljedbenika ove crkve ‘ivi na

144 dr. [elebi smatra da je ovaj sabor odr‘an u Rimu. (Pogledati, el-Mesihijjetu, str. 200)145 Ali Abdulwahid Wafi, el-Esfaru-l-mukaddesetu-s-sa-bikatu li-l- Islami, str.118146 Ahmed [elebi, el-Mesihijjetu, str.157



www.islamski.com

www.islamski.com

123

prostorima azijskog kontinenta.c) Aramejsko - pravoslavna crkva se po svome u~enju o jednoj prirodi Isusa Krista ne razlikuje odprethodno dvije pomenute, ali se od njih razlikuje po liturgiji i obi~ajima.4. ISUSOVCIIsusovci, tako|er jezuiti i Dru‘ba Isusova je naziv za ~lanove rimokatoli~kog reda kojemu je temelje1534. god. udario Ignacije Loyola, {panski vitez koji je prethodno bio ranjen u bici sa andaluskimmuslimanima. Kao novi smjer u Katoli~koj crkvi Isusovci se javljaju u onom razdoblju koji senastavlja na doba vjerskog fanatizma {to je u borbama p rotiv Maura u Andalusu doseglo svoj vrhunac.Dru‘bu Isusovu zvani~no je priznao papa Pavle III 1540 god. posebnom bulom i od tada su sna‘nopo~eli ja~ati kako po broju, tako i po snazi. Imali su sna‘nu vojnu organizaciju i strog sistem odgoja,{to ih je u~inilo papinim osloncem u {irenju kr{}anstva. U‘ivali su simpatije vi{ih stale‘a dru{tva.[irom svijeta imaju razgranat lanac srednjih i visokih {kola, kao i nau~no istra‘iva~kih instituta.5. PR OTESTANTIPripadaju zajedni~koj Evangeli~koj crkvi koja okuplja protestante, luterane i pristalice nekih drugihreformiranih crkava na Zapadu. Od svetih knjiga priznaju samo Evan|elje pred kojim su svi jednaki iodgovorni. Reformatori kao takvi odbacuju crkvenu vlast i njen monopol nad tuma~enjem Biblije.Priznaju samo Evan|elje i po njemu su dobili ime. Jedan od glavnih vo|a i osniva~a protestantizma,

pokre ta koji se u {esnaestom stolje}u pojavio u Njema~koj, bio je ~ovjek po imenu Martin Luter (1483-1546.). O{tro se usprotivio izdavanju opro{tajnica od grijeha, porezima i raznim nametima koje jeuzimala Crkva, zabrani braka sve}enicima, monasima i ~asnim sestrama (redovnicama). Pored ovoga zalagao se za odbacivanje propisa Tajne ve~ere. Njegovim stopama su kasnije krenuli: [vajcaracUlrich Zwingli i Francuz Jean Calvin.Pokretu reformacije pridru‘ili su se mnogi ljudi {irom svijeta, a naro~ito u Njema~koj, Danskoj,[vajcarskoj, Holandiji, [vedskoj, Engleskoj, [kotskoj, Sjevernoj Irskoj i Sjedinjenim Ameri~kimDr‘avama.Protestanske ideje nai{le su na plodno tlo i u drugim krajevima svijeta, naro~ito u Ju‘nom Sudanu,Centralnoj Africi, Kini i Japanu. U~enje protestantizma se u biti mnogo ne razlikuje od u~enja ranijespomenutih pravaca u pogledu Trojstva i bo‘anstvenosti Isusa Krista, ali se razlikuje u nekim drugim

crtama koje smo pomenuli kao {to je odbacivanje svetosti Djevice Marije, ikona i sl. U protestantizmuse ne dozvoljava izvo|enje molitve na jeziku koji kr{tena osoba ne razumije.Pravoslavna crkva po~iva na klerskoj organizaciji na ~ijem ~elu stoji patrijarh. Iza njega dolazemitropoliti, episkopi, arhijerej (privilegovani sloj sve}enika) i na kraju obi~ni sve}enici koji se zovupopovi. Svi oni zajedno imaju svoje mi{ljenje i pravo na odlu~ivanje po svim pitanjima vezanim za crkvu147 Na Zapadu je Crkva organizaciju sve}enstva i podjelu vlasti preuzela od Rimljana. Ona je u po~etku, ui{~ekivanju ponovnog Isusovog povratka, bila veoma jednostavna, pa je Crkva, kada se ovo i{~ekivanjeoteglo u nedogled, bila prisiljena da izgradi sopstvenu organizaciju:1. Svaka crkva imala je svoje redovnike, ‘upnika i pastora zvane „priest”.2. Oni su se, za razliku od svjetovnih u~itelja, nazivali klerom (Clergi).3. Glavni sve}enik u ve}em gradu je u rangu biskupa, episkopa ili mitropolita.4. U velikim i glavnim gradovima su sjedi{ta nadbiskupije. Na njenom ~elu se nalazi nadbiskup,biskupi, episkopi i mitropoliti u jednoj oblasti za svoj rad odgovaraju nadbiskupu.5. Na ~elu vi{e nadbiskupa stoji patri jarh 148 6. Sve do jedanaestog stolje}a biskupi i nadbiskupi su se nazivali zajedni~kim imenom pop.

147 Ahmed [elebi, el-Mesihijjetu, str. 241148 Prethodni izvor, str.98



www.islamski.com

www.islamski.com

124

Me|utim, u jedanaestom stolje}u u doba Grgura VII, ovaj naziv za sebe je zadr‘ao rimski patri jarh.6. CRKVA, CRKVENI SAKRAMENTI I BOGOSLU@JEBogoslu‘je ili crkvena liturgija se sastoji iz molitvi koje se upu}uju Bogu tokom mise. Misu isakramente poput euharistije izvodi sve}enik sa svojim pomo}nicima. U crkvene obrede spadaju:poklanjanje na samom ulasku u crkvu, ka|enje, prino{enje ‘rtve i obavljanje sljede}ih sedam molitvi: jutarnje, u tri sata, u {est sati, u devet sati, u jedanaest sati, u dvanaest sati i u pono}.Crkveni sakramenti

Postoji sedam sljede}ih crkvenih sakramenata:

1. Kr{tenje - u pravoslavnoj crkvi kr{tenje se obavlja potapanjem u vodu, a u katoli~koj samoprskanjem.2. Pomazanje svetom krizmom (po zavr{etku obreda kr{tenja). Njom pomazuje sve}enik kr{tenuosobu.3. Sveta ve~era 4. Pokajanje i priznavanje grijeha pred sve}enikom5. Tajna uvo|enja sve}enika u slu‘bu i njihovo postavljanje na crkvene polo‘aje.6. Pomazanje bolesnika r adi tjelesnog i duhovnog iscjeljenja.7. Veza braka kojom se supru‘nici zauvijek povezuju149

7. U ^EN JE RAZNIH KR[]ANSKIH CRKVIU pogledu Isusa Krista katolici, pravoslavci i protestanti vjeruju u sljede}ih pet dogmi:

1. Isus Krist je utjelovljeni Bog,2. Isus Krist je ljubljeni Sin Bo‘iji,3. Isus Krist je jedna od tri osobe u Trojstvu, (jedna od tri hipostaze),4. Adam je po~inio grijeh i njega su naslijedili njegovi potomci i5. Isus Krist se svojom i ljudskom i bo‘anskom biti ‘rtvovao radi iskupa od prvog grijeha 150

8. KRATAK PRESJEK U^EN JA CRKVEPr avoslavna crkva

Pravoslavni kr{}ani vjeruju da je Duh Sveti i Isus Krist, sin Marijin, u kome se po njihovomvjerovanju utjelovio bog, jedna te ista osoba. Prije nego {to se Bog utjelovio u Isusu Kristu on senazivao Ocem. Kada se u njemu utjelovio zove se Sin. Nakon {to je Sin razapet, ubijen i uzdignut na nebo, on se naziva Duhom Svetim. (Djela apostolska)Ovakve tvrdnje pobija Kur ’ an ~asni sljede}im rije~ima:Nevjernici su oni koji govore: Bog je-Mesih, sin Merjemin. (El-Ma’ide, 72) Katoli~ka crkvaZa razliku od pravoslavaca koji vjeruju da je Bog jedan, ali utjelovljen, prvo u Isusu Kristu, a onda uDuhu Svetom, katolici vjeruju da su Otac, Sin i Duh Sveti, bogovi, svako za sebe, iako sva tri zajedno uTrojstvu, predstavljaju jednu zajedni~ku cjelinu151 Ovu njihovu tvrdnju pobija Kur ’ an ~asni iodgovara sljede}im rije~ima:

Nevjernici su oni koji govore: „Allah je jedan od trojice.” (El-Ma’ide, 73) Nestorijanska crkvaNestorijanci vjeruju da Isusova majka Marija nije rodila boga. Po njihovom u~enju od tijela postajesamo tijelo, a od duha duh. Stvoreno ne mo‘e roditi stvoritelja. Po nestorijancima Marija je rodila ~ovjeka, a ne i njegovu bo‘ansku bit, pa joj prema tome ne pripada naziv Bogorodica (Theotokos).

149 Imam el-Kurtubi, el-I’lamu bi ma fiddini-n-nesara mine-l-fesadi we-l-ewhami-l-mukaddemeti, str. 8150 Ibrahim Halil Ahmed, el-Gufranu bejne-l-islami we-l-mesihijjeti, Kairo 1409/1989., str.5151 Uvodna rije~ izdava~a knjige el-I’lam..... od el-Kurtubije, str. 19



www.islamski.com

www.islamski.com

125

Tvrde da su u Isusu Kristu bile dvije hipostaze (osobe), ljudska i Bo‘ija. Bo‘ija narav u njemu nije bila sjedinjena s ljudskom.Arijanizam ili ArijanstvoArijanizam je u~enje kr{}anske sekte koju je osnovao aleksandrijski sve}enik Arije (256-336.), u~enikPavla iz Samosate. Poricao je jednakost prve i druge osobe Trojstva, tvrde}i da Sin Bo‘iji (Krist) nijepostojao oduvijek, niti je po biti jednak Bogu Ocu, nego ga je Bog Otac ni iz ~ega stvorio kaonajsavr{enije bi}e. On ka‘e: „Vjerujemo u jednog Uzvi{enog Boga, koji se ne mo‘e zamisliti i koji je

povu~en u sebe. Uzvi{en je, vje~an i kao takvom ne dolikuje mu ni{ta {to ima kraj. Jedan je. Nikome ini~emu nije sli~an. On je oduvijek i zauvijek. Nije postao i ne}e nestati. Dobro~initelj je. On je jedinikoji posjeduje ova svojstva." 152 9. POBIJANJE TVRDNJE O BO@IJEM UTJELOVLJENJU U LIKU ISUSA KRISTA Kr{}ani tvrde da je Uzvi{eni Bog, dok je jo{ bio sam, za‘elio da se ljudima poka‘e u ljudskom obliku pa je to u~inio u liku Isusa Krista. Na ovu kr{}ansku tvrdnju mi postavljamo nekoliko pitanja: U kom seperiodu Isusova ‘ivota Bog ‘elio da poka‘e u ljudskom obliku? Ako ka‘ete da je to bio u liku Isusa kaodjeteta, {ta je sa likom njega kao odraslog ~ovjeka? U kome od ta dva lika se pokazao Bog? Ili se,mo‘da Bog pokazao u svim likovima??? Ako se Bog pokazao u svim likovima, to bi zna~ilo da jepromjenljiv, tj. da se pojavljuje kao dijete, mladi}, odrastao ~ovjek itd!!! Mi im dalje prigovaramo:

Ako se Bog, u ‘elji da se pribli‘i ljudima, pojavio u liku Isusa Krista, zar je mogu}e da je to trajalosamo tridesetak godina, koliko je me|u ljudima, na ovom svijetu, ‘ivio Isus Krist? [ta je sa milionima godina prije pojave Krista? Zna~i li to da je, sve ovo vrijeme, Bog svoja stvorenja ostavioobespravljenim, da se sa njima nije dru‘io niti im se pokazivao? Zna~i li to da je Bog nakon Isusa Krista, ponovo svijet ostavio bez svoje slike me|u ljudima?Takav Gospodar bio bi nepravedan, jer se sa ljudima dru‘io samo tridesetak godina ostavljaju}i ih,prije i poslije Isusa, bez svoga prisustva i svoje slike me|u njima.10. POBIJANJE U^ENJA O UTJELOVLJENJUKr{}ani vjeruju da je Sin ranije bio samo bog te da je nakon utjelovljenja u Isusu Kristu postao i~ovjek. To zna~i da je Isus Krist istovremeno bio i bog i ~ovjek. O ovome Augustin ka‘e: „Isus Krist jepo svojoj Bo‘ijoj osobini bolji od sebe, a po svojoj ljudskoj osobini ni‘i od sebe.” Ovdje se postavlja

pitanje: Kako jedna te ista osoba mo‘e biti i bog i ~ovjek, stvoritelj i stvorenje, bolji i slabiji? Upoku{aju dobijanja odgovora na ovo pitanje, tokom dugog niza stolje}a, pokretane su mnogobrojnerasprave iz kojih je nastala nauka o kr{}anstvu (kristologija). Usljed razli~itih mi{ljenja u dolasku doodgovora na ovo pitanje do{lo je do daljnih podjela unutar crkve:

1. Diodorus e{-[em{ati, antiohijski pat rijarh od 260-272. god.2. Lucijan, umro 312. god.3. Arije4. Pavlini ili Pavlovci (mona{ki red)5. Nestorijanci ili Nestorijevci6. Jakobiti

7. Posljednje tuma~enje153

DIODORUS E[-[EM[ATI smatra da je Isus Krist ~ovjek kao i ostali ljudi, samo {to se u njemu pokazala Bo‘ija misao, ali ne i On sam. Po njemu se ovdje ne radi ni o kakvom utjelovljenju Boga u liku ~ovjeka.Utjelovljenje Boga u Isusu Kristu on razumijeva kao Isusovu nadarenost od Boga da stvari razumijeva bolje od ostalih ljudi.

152 Preneseno iz uvodne rije~i knjige el-I’lamu... od el-Kurtubija, str. 22

153 Po knjizi Ma hije en-nasranijjetu, str. 63 i dalje



www.islamski.com

www.islamski.com

126

LUCIJAN Isusa Krista razumije kao nebesko stvorenje koje je Bog stvorio i u svijet realnosti izveo izni~ega. U Isusu Kristu, na samo njemu svojstven na~in, pokazala se Bo‘ija misao. Prilikomutjelovljenja njegovo tijelo se pokazalo u ljudskom obliku, ali mu du{a nije bila ljudska, nego Bo‘ija.Njegov zadatak je bio da prenese poruku ljudima od Boga oca. Sam Isus nije bio bog, kao {to nije bezpo~etka, ni bez kraja.ARIJE smatra da je jedino Bog vje~an, bez po~etka i bez kraja i da Mu u tome niko nije ravan. Sina jestvorio nakon {to ga nije bilo. Prema tome Sin nije bez po~etka, jer je postao, niti je Bog oduvijek Otac, jer je dugo vremena bio bez Sina. Sin se odlikuje biti neovisnom od Oca pa je kao takav podlo‘anpromjenama. Nije Bog u pravom smislu rije~i, ali je savr{eno stvorenje. On je sli~an Bogu, jer u sebinosi i Bo‘ije i ljudske osobine, ali se ipak ne mo‘e re}i da je Bog. Za njega bi, mo‘da, kvalifikacija „Najuzvi{enije bi}e poslije Boga” bila najadekvatnija 154 PAVLISTI ili PAVLOVCI (po Pavlu eremitu iz Tebe) su kr{}anska sekta koja se pojavila u petom stolje}usa tvrdnjom da Isus Krist nije Bog, nego jedan od Bo‘ijih an|ela koje je On poslao na Zemlju da me|uljudima uspostavi red i mir. Ro|en je iz utrobe Djevice Marije u ljudskom obliku. Nazvan je SinomBo‘ijim zato {to mu je Bog od sebe dao poseban oreol slave 155 NESTORIJANCI su dobili ime po svome osniva~u, carigradskom patrijarhu Nestoriju (431-451.). Ontvrdi da je Isus Krist, istovremeno, i istinski Bog i istinski ~ovjek, jer su u njemu bile dvije osobe:

- Sina Bo‘ijeg i- Sina ~ovje~ijeg,

pri ~emu Sin Bo‘iji zna~i pravi bog, a Isus Krist p ravi ~ovjek156

Rimsko Katoli~ka Crkva je mi{ljenja da su u jednoj osobi (hipostazi) Isusa dvije naravi, jedna ljudska i druga Bo‘ija. Nestorijeve ideje su bile ‘estoko osu|ene na ^etvrtom ekumenskom koncilu u Efezu(431.), a on sam svrgnut s patrijar{kog polo‘aja i protjeran u izgnanstvo gdje je i umro.JAKOBITI su sirijski kr{}anski monofiziti, nazvani po svom osniva~u, biskupu u Edesi, JakobuBaradaju (490-578.). Tvrdio je da su u Isusu Kristu samo jedna osoba (hipostaza) i jedna narav, Bo‘ija.Isus Krist je samo bog, iako nam se ponekad pojavljuje u ljudskom liku. Jakobiti tvrde da su se bo‘ija iljudska bit spojile u liku Isusa Krista i tako postale jedno. Na u~enju ove sekte ponikla je jo{ jedna

sekta zvana NOVISIJE koja je djelovala sve do sedmog stolje}a.POSLEDNJE TUMA^ENJE je sekta ~iji pripadnici u na~elu podr‘avaju u~enje Katoli~ke crkve u Rimu.Govore}i o njoj Mars Rilton ka‘e: „Budu}i da je Bog prvog ~ovjeka, Adama, stvorio na svoju sliku,proizilazi da se u njemu od iskona nalazi ljudski elemenat. Ovaj ljudski elemenat Boga odra‘ava se na tijelu stvorenog ~ovjeka koje predstavlja nepotpunu sliku Bo‘iju. Prema tome, istinska ljudska priroda je ujedno i Bo‘ija, iako se njome odlikuje samo ~ovjek, budu}i da je stvoren zato da je ponese. Prema tome, kada se Bog predstavio u ljudskom obliku, on se nije predstavio u onoj ljudskoj prirodi kojuimamo mi i po kojoj je nas stvorio, nego u istinskoj prirodi koju posjeduje samo On, a kojoj je na{a, pokojoj nas je stvorio, samo sli~na. Ljudska priroda Isusa Krista nije bila kao ova na{a, nego Bo‘ija, koja se od na{e razlikuje, onoliko koliko se razlikuje Stvoritelj od stvorenja." 157 Me|utim, na ovakvu teoriju se mo‘e iznijeti vi{e prigovora kao {to su:

- [ta ta~no zna~i ova ljudska priroda Boga?- Nosi li ona u sebi osobine na{e obi~ne ljudske pr irode kao {to su: glad, ‘e|, radost, ‘alost, i sl. ili ne?Ako je odgovor da nosi, onda ispada da Bog (a to Njemu nije svojstveno) osje}a glad, ‘e|, umor i sl.Vi{e je nego jasno da ovakvo shva}anje problema nema nikakva smisla. Zato ga ne podr‘ava ni sama

154 Prethodni izvor str. 64 i 65, pogledati tako|er, Historija svijeta (et-Tahiru-l-med’’mu’) od Ibn el-Batrika, str. 116155 Ma hije en-nasranijjetu, str. 66156 Prethodni izvor, str. 67157 Ma hije en-nasranijjetu, str. 70



www.islamski.com

www.islamski.com

128

hereze, osobito one koje je zagovarao Makedonije. On je sa svojim pristalicama nijekao bo‘anstvoDuha Svetog pa je 360. godine bio uklonjen sa polo‘aja carigradskog biskupa. Zbog svojih tvrdnji da Duh Sveti nije nikakav bog, nego stvorenje kao i sva ostala, Makedonije je na Carigradskom koncilubio ‘estoko osu|en i svrgnut sa polo‘aja biskupa.Pored Makedonijevog, na ovom koncilu je bilo osu|eno u~enje jo{ dvojice istaknutih sve}enika -Eusabija i Apolinarija. Eusabije je nijekao postojanje tri osobe (hipostaze) u Trojstvu, tvrde}i da jeOtac, Sin i Duh Sveti jedna te ista osoba.Sirijski biskup iz Latakije, Apolinarije, je poricao postojanje ljudske naravi u Isusu Kristu i tvrdio da sve {to je bilo u Isusu bilo bo‘ije naravi, ~ak i bol koji je osje}ao na kri‘u. Apolinarije u svome u~enjustepenuje tri osobe Trojstva pa ka‘e da je Duh Sveti velik, Sin je ve}i od njega, a Otac je ve}i i od Duha Svetog i od Sina. Njegovo u~enje je na Carigradskom koncilu osu|eno kao hereza, a njemu samom jebila oduzeta titula biskupa.3. P rvi efe{ki koncilOvaj koncil je sazvan i odr‘an u gradu Efezu 431. god. da bi se na njemu osudila neka hereti~ka u~enja, prije svega ona koja su zastupali Nestorije i Bilad‘ije. Bilad‘ije je smatrao da se Adamov grijehti~e samo njega i da ga od njega nisu naslijedili njegovi potomci.ôvjek se, po njemu, ra|a bez grijeha, kao {to je i Adam ro|en bez grijeha. Otuda svako svojom

voljom i zalaganjem mo‘e posti}i stepen savr{enstva.Nestorije je tvrdio da je Isusova ljudska narav odvojena od njegove Bo‘ije naravi. Otuda proizilazi da njegova Bo‘ija narav nije postala, nije razapeta i nije uskrsla kao {to je slu~aj sa njegovom ljudskomnaravi. Zato se njegova majka Marija ne mo‘e smatrati Bogorodicom, nego samo majkom Isusa kao~ovjeka. Efe{ki koncil je osudio i zabranio ovakvo Nestorijevo u~enje.4. Kalcedonski koncilOvaj koncil je odr‘an u Kalcedonu 451. godine. Prisustvovali su mu rimski biskupi, aleksandrijskinadbiskup, otac Dioskor sa svojim biskupima i drugi sve}enici. Sa grupom rimskih biskupa koncilu jeprisustvovao i rimski car Marcijan. Na ovom koncilu je osu|ena Eutihijeva monofizitska nauka, a prihva}eno u~enje da su u Isusu Kristu dvije naravi, bo‘anska i ~ovje~ija. Aleksandrijski nadbiskup, otacDioskor je na ovom koncilu bio osu|en i na prijedlog cara Marcijana protjeran na ostrvo Halagonija u

Maloj Aziji.Koptska pravoslavna crkva ne priznaje Kalcedonski koncil niti njegove odluke. Ona tako|er ne priznajeodluke kasnijih carigradskih koncila odr‘anih 553., 680-681. i 869. god, jer su njihovi u~esnici donijeliodluke suprotne u~enju koptske crkve da je u Isusu Kristu jedna narav i jedna volja.Od tog momenta, tj. od odr‘avanja Kalcedonskog koncila do{lo je do potpunog raskola izme|uzapadne, katoli~ke (carske) i isto~ne, pravoslavne (jakobitske) crkve. Razlog za ovo treba tra‘iti u tome{to su katolici tvrdili da postoji vi{e bogova, a pravoslavci da se Bog utjelovio.Uzvi{eni Allah u Kur ’ a nu ~asnom pobija u~enje i jednih i drugih i ka‘e:I ne govorite: „Trojica su!” (En - Nisa’, 171.) Tj. ne govorite da ima vi{e bogova i ne govorite da postoji tr i stepena jednog utjelovljenog boga!Katoli~ko u~enje o bogu pobija Kur ’ an sljede}im rije~ima:

Nevjernici su oni koji govore: „Allah je jedan od trojice.” (El - Ma’ide, 73.) U~enje pravoslavnih kr{}ana o Bogu Kur ’ an pobija sljede}im rije~ima:Nevjernici su oni koji govore: „Bog je Mesih, sin Merjemin.” (El - Ma’ide, 17. i 72.) 12. POBIJANJE KR[]ANSKOG UÊNJA DA TROJSTVO ZNAÊ BO@IJA SVOJSTVA: SVEMO],ZNANJE I @IVOTOvakve kr{}anske tvrdnje imam el-Kurtubi pobija pa ka‘e: „To {to Isus Krist Boga naziva Ocem ni ukom slu~aju ne zna~i da je On njegov pravi otac, nego da je On milostiv i saosje}ajan prema svojimdobrim robovima, kao {to je otac milostiv i saosje}ajan prema svome poslu{nom djetetu. Mogu}e je da



www.islamski.com

www.islamski.com

129

je Isus Boga nazvao Ocem i zbog toga {to je On bio njegov u~itelj i upu}iva~, jer se i u poslovici ka‘e:„U~itelj je otac u~enika.” Otuda se u na{oj knjizi Kur ’ anu ka‘e:U vjeri pretka va{eg Ibrahima Allah vas je odavno muslimanima nazvao. (El -Had‘d‘, 78.) Ovo je nepobitan dokaz da je Isus Krist Boga nazvao Ocem u onom zna~enju u kome se Ibrahim uKur ’ an u naziva pretkom. U na{oj knjizi Kur’ a nu stoji: U vjeri pretka va{eg Ibrahima. Ovo uvezi Ibrahima priznaju i Jevreji i kr{}ani, iako se ne radi o pravom ocu.

S druge strane sam Isus Krist Boga naziva ocem svih ljudi i ka‘e:„Va{ Otac vam je rekao i ja sam rekao svome Ocu.”Ako tvrdite da svojstvo „Sin” zna~i „znanje”, a „Otac” „svemo}”, to nije ta~no, bilo da se radi ostvarnom ili prenesenom zna~enju160 13. PITANJE KR[]ANIMAAko vi tvrdite da vjerujete u Trojstvo zato {to Bog ima tri osobine, onda morate znati da se Bo‘ija svojstva ne mogu svesti samo na tr i. Po{to ovih svojstava ima vi{e kao {to su: Sna‘ni, Mo}ni, Silni, Ona jKoji ~uje, vidi, opra{ta, ka‘njava i sl., va{a tvrdnja da su u Trojstvu sadr‘ane sve Njegove osobine, nijeta~na 161 Kr{}anima se mo‘e prigovoriti i to {to Boga nazivaju Biti (Su{tinom). Mi ih pitamo na osnovu ~ega totvrde? U kojoj od knjiga su na{li da tako stoji, ili u rije~ima koga poslanika je tako re~eno?162

Jo{ jedno pitanjeVi tvrdite da se Bo‘ije znanje, koje je kao Njegovo svojstvo oduvijek, utjelovilo u ~ovjeku koji je postaonakon {to ga nije bilo, te da se ono nije odvojilo od Boga ni nakon njegovog utjelovljenja u ~ovjeku.Objasnite nam kako ovo pametan ~ovjek mo‘e razumjeti!163

DEVETO POGLAVLJE

Diskusija PRIGOVOR IOnima koji vjeruju da je Isus bog, odgovaramo da je takva tvrdnja neta~na sa vi{e aspekata :

1. Bog sam po sebi nu‘no opstoji. Nije ograni~en tijelom, mjestom, vremenom ni nekom osobinom. Isus je, nasuprot Bogu, bio ~ovjek u ljudskom obliku, kao i svi ljudi, postao je nakon {to ga nije bilo, ubijen je (kako vi tvrdite) nakon {to je bio ‘iv; bio malo dijete, pa dje~ak, pa mladi} i kona~no odrastao~ovjek. Jeo je, pio, vr{io fiziolo{ke potrebe i spavao. Samo se po sebi podrazumijeva da sve {to jepostalo nije oduvijek, ~emu je neko ili ne{to potrebno, nije neovisno, {to je mogu}e nije nu‘no i {to jepromjenljivo nije vje~no.2. Vi kr{}ani tvrdite da su Jevreji uhvatili Isusa, razapeli ga i, nakon {to su ga pretukli, ‘iva ostavili da visi na kri‘u. Prije toga, on je poku{avao pobje}i i od njih se sakriti. Za sve to vrijeme, on je pokazivaoznakove straha i prepla{enosti. Da je Isus bio, zaista, Bog, ili da je Bog bio u njemu utjelovljen, ili bar neki njegov dio, da li bi bilo potrebno da se boji i brani od njih? Za{to ih nije sve uni{tio? Zar je bilopotrebno da ih se boji, da se sakriva i od njih bje‘i?3. Svaka od tri tvrdnje: da je Isus osoba u nama vidljivom liku Bog, ili da se Bog u cjelosti u njemuutjelovio, ili neki Njegovi dijelovi, su neta~ne i apsurdne:a) Da je Isusovo tijelo bilo svijet u kome se Bog pokazao, postavlja se pitanje: Kako je mogu}e da nakon {to su Jevreji ubili Boga svijeta, svijet ostane bez Boga i sam egzistira ?

160 el-I’lam, str. 67161 Prethodni izvor, str. 71162 Prethodni izvor, str. 78163 Prethodni izvor, str. 99



www.islamski.com

www.islamski.com

130

b) Vjerovanje da se Bog u cjelosti utjelovio u ne~ijem tijelu je besmisleno, jer ako Bog nije ni tijelo nisvojstvo, apsurdno je da se i utjelovi u tijelu. Da je Bog tijelo, Njegovo utjelovljenje u drugom tijelu,zna~ilo bi da se Njegovi dijelovi ne sla‘u sa dijelovima tijela u kome se utjelovljuje, zbog ~ega bi nu‘nodo{lo do nesklada u odnosu dijelova toga boga. S druge strane, da je Bog svojstvo, bilo bi mu potrebnomjesto gdje }e se pokazati. To bi zna~ilo da Bog nije neovisan i da mu je ne{to potrebno, a to je apsurd i~isto nevjerstvo.c) Vjerovanje da su se u tijelu utjelovili samo neki dijelovi Boga je, tako|er, apsurdno, jer ako seutjelovljeni dio smatra neodvojivim dijelom Boga, njegovo odvajanje od Boga zna~ilo bi da Bogprestaje biti Bog. S druge strane, ako odvojeni dio ne nosi u sebi bo‘ansku osobinu, onda se ona i nesmatr a Bogom. Prema tome, sva tri aspekta navedenih kr{}anskih tvrdnji su apsurdna.4. Kr{}anske tvrdnje da je Isus Krist bio Bog pobijene su neprekidnim lancem predaja koje govore da je Isus bio svim svojim bi}em predan robovanju i pokornosti Bogu. Da je on sam bio Bog, to bi biloapsurdno, jer Bog ne obo‘ava sam sebe. Iz navedenih pr igovora se sasvim jasno i bez ikave sumnje vidida su ovakve kr{}anske tvrdnje bez ikakva osnova 164 PRIGOVOR IIKr{}anima se mo‘e re}i da je pretvaranje {tapa u zmiju (jedno od Mojsijevih ~uda) na ljudsku pamet ve}e ~udo od pro‘ivljenja mrtvaca, jer je ve}a sli~nost izme|u mrtva i ‘iva tijela, nego izme|u komada

drveta i tijela ‘ive zmije. Ako Mojsijevo pretvaranje {tapa u zmiju nije iziskivalo tvrdnju da je on bioBog ili Sin Bo‘iji, onda nema nikakva razloga ni da se Isus Krist zbog pro‘ivljenja mrtvaca, smatra Bogom ili Sinom Bo‘ijim165 Odgovor na sumnjuMuslimanima se prigovara da njihov poslanik Muhammed, a.s., nije bio poslanik od malih nogu, nego je svoju misiju po~eo obznanjivati tek u ~etrdesetoj godini ‘ivota. Oni koji iznose ovakav prigovor smatraju to mahanom i prazninom u njegovom ‘ivotu. Na ovaj prigovor mi im odgovaramo sljede}imrije~ima:Kad bi neki ~ovjek koji je ve}i dio svoga ‘ivota proveo kao ~oban, zemljoradnik, trgovac ili zanatlija,postao vladar neke zemlje, to bi bilo ve}e ~udo, nego da je to mjesto, kao princ, naslijedio od svoga oca, kralja ili se za njega izborio kao mlad ~ovjek. Kako se ovakav prigovor mo‘e uop}e upu}ivati

Muhammedu, a.s., koji je bio vjerovjesnik prije nego {to je stvoren Adem, a.s., ta~nije dok je Adembio izme|u vode i zemlje? Prema tome, Muhammed, a.s., je bio vjerovjesnik mnogo ranije, po du{ikakvu mu je Allah stvorio, ali se ljudima kao takav predstavio tek u ~etrdesetoj godini svoga ‘ivota.U tome, ne samo da nema nikakve mahane, nego tu le‘i Bo‘ija mudr ost, kako smo ve} ranije opisali.Prema tome, onaj kome je vlast data pod starost nije ni{ta manje vrijedan od onoga kome je data umladosti. Naprotiv, normalnije je da vlast nekome bude data u zrelim godinama nakon sticanja potrebnog iskustva i ‘ivotne mudrosti. Ako ovako stvari stoje sa vlasti, kako su tek po pitanjuposlanstva, znanja i mudrosti? Sve u svemu, to {to je poslanstvo Allah nekim poslanicima davao ranijeili kasnije je stvar njegove volje i mudrosti, jer On ~ini {to On ho}e i kako On ho}e:On ne}e biti pitan za ono {to radi, a oni }e biti pitani. (El - Enbija’, 23) 166

PRIGOVOR IIIKr{}anima se mo‘e prigovoriti sljede}e: Ako vi dopu{tate da se Uzvi{eni Bog mo‘e pojaviti u lijepomobliku u ne~ijem liku, kakvog vi zami{ljate, kako mo‘ete biti sigurni da se u tom liku nije pojavio |avoili neko od njegovih pomaga~a? Vi znate da je to |avo u stanju uraditi i zavesti vas da obo‘avate njega

164 Fahruddin er-Razi, Munazaretun fi-r-Reddi ala en-Nesara, Bejrut 1986. str. 21-25165 Prethodni izvor, str. 27166 Fahruddin er-Razi, Munazaretun fi-r-reddi ala en-Nesara, str. 45



www.islamski.com

www.islamski.com

131

umjesto Boga i da to zna~i nevjerstvo. Nasuprot vama, mi muslimani ne dopu{tamo mogu}nost da seBog pokazuje u liku bilo kog stvorenja kako to ne bi dovelo do prevare i sofisti~kog mudrovanja. Akako bi i bilo takve mogu}nosti, da se istinski tvorac pojavljuje u liku stvorenja? Allah je visoko iznadtoga {to mu vi pripisujete!Odgovor na sumnjuKr{}ani prigovaraju muslimanima: Ako vi ka‘ete da je Ibrahim bio Bo‘iji prijatelj, a MuhammedBo‘iji miljenik, time dozvoljavate Bo‘iju ljubav i prijateljstvo sa svojim stvorenjima. Za{to onda di‘ete

glas protiv njegovog o~instva i ne vjerujete da je Isus Sin Bo‘iji?Mi im odgovaramo: Vi o~ito brkate ova dva pojma. Izme|u njih je ogromna razlika. Bogu jesvojstvena osobina prijateljstva i ljubavi prema svojim stvorenjima, a nije osobina o~instva. On ka‘e:Nije rodio i ro|en nije. (El-Ihlas, 3.) I za druge se ljude mo‘e re}i da su Bo‘iji prija telji i miljenici, naro~ito za one iz reda poslanika i dobrihljudi, u smislu po{tovanja i uva‘avanja, dok se za njih ne mo‘e re}i da su Bo‘iji sinovi ili Bo‘ija djeca, jer se u prvom slu~aju radi o prenesenom, a u drugom, stvarnom zna~enju. Rije~ o~instvo, kako ranije,tako i danas, koristi se samo u slu~aju postojanja istinske veze izme|u oca i sina u pravom zna~enjurije~i, a ne i prenesenom.^ak da se o~instvo mo‘e upotrijebiti i u prenesenom zna~enju, postavlja se pitanje; za{to se ono

ravnopravno ne koristi za sve vjerovjesnike? Pored gore navedenog, o~instvo, u krajnjem slu~aju,uvijek podsje}a na ne{to {to se zove seksualnim odnosom, {to nije slu~aj sa prijateljstvom i milosti. Sdruge strane, pojmovi prijateljstvo i milost nisu u tako tijesnoj vezi sa subjektom nosioca, koliko jepojam o~instva neraskidiva veza izme|u oca i sina, ili obrnuto. Otuda je razlika izme|u ova dva pojma jo{ ve}a.PRIGOVOR IVKr{}ani ka‘u da je prilikom Isusovog raspe}a, razapeto samo njegovo tijelo, a ne i du{a. Ho}e re}i da jerazapeta njegova ljudska, a ne i Bo‘ija strana. Mi im ka‘emo da u tom pogledu nema nikakve razlike,ma o kome se radilo. Uni{tivo je jedino tijelo, a ne i du{a, ma o kome se radilo; vjerniku ili nevjerniku,poslu{nom ili neposlu{nom stvorenju. Kod sviju je podjednako tijelo podlo‘no raspe}u. [to se pak du{eti~e, ona nakon odvajanja od tijela, ili odlazi u vi{i svijet (illijjun), ili pada u ni‘i svijet (sid‘d‘in). Po

~emu se onda Isus, u tom pogledu razlikuje od drugih? Kr{}anima se dalje prigovara: Ako je raspe}ebilo neizbje‘no radi otkupa od Adamova grijeha i ako je razapeta osoba bila Isus, ~ovjek-bog, ispada da je razapeta samo njegova ljudska str ana, tijelo. Za{to onda u tom slu~aju nije razapet sam Adam?Ako ka‘ete da je Isusovo tijelo ne{to posebno i da je jedino ono bilo podobno za iskupljenje, moratepriznati da ono u krajnjem slu~aju, preko Marije, vodi porijeklo od dvaju grije{nih tijela, Adama iEve.Odgovor na sumnjuKr{}ani ka‘u muslimanima: Isus se popeo na nebo, tamo je jo{ uvijek ‘iv, stvoren je bez spolnogodnosa mu{karca i ‘ene i nema nedostataka kao ostali ljudi. Prema tome, on je, kao duh i Bo‘ija Rije~,odabraniji od va{eg poslanika Muhammeda.Mi odgovaramo: Ako ove argumente navodite da bi dokazali da je Isus, kao poslanik, odabraniji odMuhammeda, to je u suprotnosti sa va{im vjerovanjem da je on bog. Ipak, ako odustajete od toga da jeIsus bog i ka‘ete da je on kao poslanik, bolji od Muhammeda, mi vam pru‘amo ruku, jer odustajete odkrivog vjerovanja da je Isus bog i priznajete da je poslanik.Ovdje vi{e nije va‘no ko je odabraniji, Muhammed ili Isus. Va‘no je da priznate da je Isus poslanik, a ne Bog. Ako to prihvatite, lahko }emo rije{iti problem oko toga ko je odabraniji, Isus ili Muhammed.Ako priznate da je i Muhammed poslanik, njegovu prednost nad Isusom je sa vi{e aspekata lahkodokazati. Isusovo usrksnu}e iz mrtvih i uspe}e na nebo imalo je za posljedicu da su zbog toga njegovepristalice zalutale i po~ele ga smatrati Bogom, {to nije bio slu~aj sa na{im poslanikom Muhammedom.



www.islamski.com

www.islamski.com

132

Naprotiv, njegova smrt i sahranjivanje na zemlji bila je milost prema njegovim pristalicama da nezalutaju i da ga ne po~nu smatrati Bogom. Njegov grob na zemlji neprestano ih podsje}a da je on bio~ovjek i Bo‘iji poslanik koga treba slijediti, kako u vjerovanju, tako i u djelovanju. Posje}ivanjeMuhammedovog groba je trajni podsticaj da se ide njegovim stopama i opona{a u svakom pogledu, s jedne strane, i da se zalutali mogu vratiti na pravi put, s druge strane.Pogledajte kakvu je posljedicu po Isusove sljedbenike imalo njegovo uzdizanje na nebo, a kakvu poMuhammedove sljedbenike, njegovo sahranjivanje na zemlji?! Zar Isusovo uzdizanje na nebo nije biorazlog da njegove pristalice po~nu krivo vjerovati da je on bio Bog? Nasuprot tome, Muhammedovgrob na zemlji u kome je sahranjeno njegovo tijelo, neprekidno opominje i sprije~ava muslimane da do|u u sli~no isku{enje kao kr{}ani i zalutaju sa pravog puta, iskrivljavaju}i istinsku vjeru koju jedonio Muhammed, a.s.Pored ovoga, ne smije se zaboraviti da, iako je Muhammedovo tijelo sahranjeno na zemlji, njegova du{a je na najuzvi{enijem mjestu kod Boga. Prema tome, va‘no je gdje je du{a kao bit, a ne tijelo kaonjeno prebivali{te prije njihovog razdvajanja.Isusovo uspe}e na nebo i osloba|anje od ovosvjetskih relacija, kako sami tvrdite, do{lo je nakonnjegovog raspe}a i smrti na kri‘u. Mi ka‘emo da je Muhammed, jo{ za vrijeme svoga ‘ivota na zemlji,bio uzdignut u najvi{e sfere, do Sidre-tu-l-Muntehaa, otuda se vratio na zemlju i ispri~ao {ta je sve na

tom svom putovanju vidio. A ko je vama p renio direktno i ispri~ao pr i~u o Isusovom uspe}u na nebo?Ako ka‘ete da o tome govori Kur ’ an i da se o tome prenosi od Isusovih savremenika, mi isto ka‘emoda o Muhammedovom uspe}u govori Kur ’ a n i da o tom doga|aju prenose vijesti njegovi drugovipoput El - Kardana. U ~emu je onda razlika?167 PRIGOVOR VKr{}ani ka‘u da je za Isusa re~eno da je on Duh Bo‘iji i Rije~ Njegova, a da to nije re~eno za Muhammeda, a.s.Odgovaraju}i kr{}anima na ovaj prigovor, moramo ih upozoriti da se ove rije~i ne mogu shvatitidoslovno, u njihovom vanjskom zna~enju, jer bi to bio apsurd. Neosporno je da je Isus, kao ~ovjek, biotijelo. Apsurdno bi bilo da je to tijelo nastalo od Duha, jer bi to zna~ilo da je od Boga kao Duha, jedandio pre{ao u tijelo, a drugi nije. Prema tome, ovo se mora protuma~iti, i prihvatiti u prenesenom

zna~enju.Isusov nadimak „Duh Bo‘iji” treba shvatiti kao nadimak koji mu je dat iz po~asti i uva‘avanja kao {tose shva}aju i izrazi „Bo‘ija ku}a” ili „Bo‘ija kamila” (Bejtullahi i Nakatullahi). Prema tome, pod ovimizrazom se za njega htjelo re}i da ga je Bog odabrao, po~astio i u~inio sebi bliskim. Na isti na~in treba razumjeti i njegov nadimak „Rije~ Bo‘ija”, jer je kao poslanik poznavao propise Bo‘ijih knjiga Tore iEvan|elja i mudrosti koja se u njima iznosi. U tom pogledu on ne ~ini nikakav izuzetak mimo ostaleposlanike, jer su svi oni manje, ili vi{e, imali isti polo‘aj kod Boga.Isusov nadimak „Rije~ Bo‘ija”, pored toga zna~i da ga je Bog, za razliku od ostalih ljudi, stvorio bezoca, direktnim Bo‘ijim govorom „Budi” (Kun), pa je bio.PRIGOVOR VIKr{}ani ka‘u: Isus, za razliku od ostalih poslanika, nije stvoren od sperme, niti je prije njegovogdolaska na svijet bilo uobi~ajenog odnosa izme|u oca i majke, jer jednostavno nema oca.Mi kr{}anima odgovaramo: Ako time ho}ete da ka‘ete da je on bolji od ostalih poslanika, jer nijestvoren od sperme, mi objeru~ke prihvatamo ovakav va{ zaokret u vjerovanju. Bolje je da i to ka‘ete,nego da uporno tvrdite da je on bog. Ali, na‘alost, vi ne tvrdite samo da je on poslanik, nego upornoho}ete da doka‘ete da je Bog. Na kraju krajeva nije ni va‘no vjerujete li vi u Isusa kao poslanika, ili ne,

167 O Muhamedovom uspe}u govori se u suri En-Ned’m.(Pogledati ajeta 5 do 17 ove sure)



www.islamski.com

www.islamski.com

133

nego je va‘no kako u njega vjerujete, jer se o stvarima ne sudi po njihovom izgledu, nego po sadr‘aju izna~enju. Praotac ~ovje~anstva je Adam, a Adam je stvoren od zemlje. Prema tome, svaka stvar sesudi, ne po njenoj vanj{tini, nego po svome nutarnjem sadr‘aju. Vanjski izgled mo‘e biti, na prvipogled, besprijekoran, ali ni{tavan, po svojoj nutrini i sadr‘aju i obrnuto, vanjski izgled mo‘e biti grubi neizgledan, a da se unutar krije vrijednost i ljepota. Dakle, stvari se mjere po svojoj du{i i zna~enju, a ne po izgledu i obliku. Ako je tako, onda nije ni va‘no od ~ega je stvoreno tijelo, od sperme, ili ne~ega drugog168 PRIGOVOR VIIKr{}ani ka‘u: Isus je izbjegavao sva u‘ivanja ovog svijeta. @ivio je krajnje asketskim ‘ivotom i nijeosjetio slast bra~nog ‘ivota. Sa Muhammedom nije takav slu~aj.Na{ odgovor na ovaj pr igovor se sastoji u konstataciji da onaj ko se ‘eni sa sebe skida svaku mogu}nost da bude progla{en za Boga. ^injenica da se Isus nije ‘enio, izme|u ostalog, je bila jedan od povoda da ga njegove pristalice proglase za Boga i Sina Bo‘ijeg. Prema tome, ‘enidba i ‘ivot u braku je bolja odnjegovog izbjegavanja.PRIGOVOR VIIIKr{}ani muslimanima prigovaraju da je Muhammed silom i sabljom ugonio ljude u vjeru.Mi im odgovaramo: Dozvola za upotrebu sablje do{la je kao posljednje sredstvo za odvra}anje i

samoodbranu od okova i nepravde koja je muslimanima bila nametnuta na putu {irenja vjere. Prijetoga bile su upotrijebljene blage rije~i i mudro pozivanje, ali to nije bilo dovoljno. Kamo sre}e da onikoji upu}uju ovakve pr igovore pro~itaju kur ’ anski ajet kojim se u samoodbrani dozvoljava borba, pa da vide zbog ~ega je ona dozvoljena. Ovaj ajet glasi:Dopu{ta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato {to im se nasilje ~ini - a Allah je, doista,kadar da ih pomogne. (El - Had‘d‘, 39.) PRIGOVOR IXAko se kr{}anima postavi pitanje za{to Boga smatraju su{tinom (d‘evher) svake stvari, oni odgovaraju:Kad posmatramo stvari, mo‘emo ih podijeliti na dvije vrste; vi{e i ni‘e. Vi{e su one koje same po sebiopstoje, bez ikakve pomo}i sa strane. Ni‘e su one koje same po sebi ne opstoje i za ~ije je opstojanjepotreban neko drugi. Po{to Bog nikada nije spadao u ni‘i svijet, uspostavilo se da On spada u vi{i svijet

i da sam po sebi opstoji. Na koji se to drugi na~in mo‘e dokazati da je tako? Mi im odgovaramo da seovakav na~in razmi{ljanja mo‘e primijeniti na nama vidljivi svijet, ali ne i na nevidljivi, vi{i svijet, jer bi se Bog poistovijetio sa ovim na{im svijetom, a to je apsurd. Ako nije tako, za{to onda ne ka‘ete da sutvorcu svijeta (Bogu) u njegovom djelovanju na svijet potrebni instrumenti i oru|a, kao {to je slu~aj sa nama, ljudima? Sami }ete priznati da je to besmisleno i van svake zdrave pameti. Dakle, mjerila koja seprimjenjuju na nama vidljivom, ni‘em svijetu, nisu primjenljiva i na vi{em svijetu. Zato va{a tvrdnja da je Bog su{tina (d‘evher) svega nije umjesna. Takvo razmi{ljanje li~i na ~ovjeka koji je odrastao i cio‘ivot proveo me|u crncima i nikada nije vidio bjelca, druga~iju vodu nego slatku, ni bilje druga~ijenego zeleno, pa misli da je svaki ~ovjek crn, svaka voda slatka i svaka biljka zelena. Ovakvorazmi{ljanje je krajn je subjektivno.

U odgovoru na ovo pitanje, pred kr{}anima se postavlja jo{ jedan problem; ako ka‘ete da je bog kaoprauzrok su{tina, a sve ostalo posljedica, u tom slu~aju izlazite iz vjere, jer Kur ’ an ka‘e: „ Bog nijenikome i ni~emu sli~an”169 PRIGOVOR XKr{}anima se prigovara to {to za Boga govore da ima samo tri osnovna svojstva. Za{to ne ka‘u da ima ~etrnaest svojstava? Oni ka‘u da su u tri osnovna svojstva; onaj koji postoji, koji je ‘iv i koji je

168 Er-Razi, prethodni izvor, str. 67169 El-Bakalani(El-Imamu Ebu Bekrin Muhammed ibn Et-Tajjib), Ettemhid - Na{run we tahkikun, Bejrut 1957, str. 76-77



www.islamski.com

www.islamski.com

135

nauka, nego su ~esto za sebe zadr‘avali pravo njegove interpretacije. (^lanak prof. Morisa Waylsa,stru~njaka za teologiju i Bibliju na univerzitetu Oxford, objavljen u knjizi Mit o Isusovom utjelovljenju.)- Pomenuti profesor sa Oxforda, kao i mnogi drugi pisci, nau~nici i filozofi, iako kr{}ani, sumnjaju da je Biblija uop{te Bo‘ija objava tvrde}i da su ove svete knjige sastavili ljudi i da kao takve niti su svete,niti Bo‘ije, nego ljudske.- Ideja o Bo‘ijem utjelovljenju u liku Isusa Krista nastala je kao rezultat njegovog dolaska na svijet bezoca. Za~etnici ovakve tvrdnje zaboravili su da je Bog svemo}an, da mo‘e {ta god ho}e, kad god ho}e ikako god ho}e dati da bude neka stvar. (Moris Wayls)- Mnogi kr{}ani Bibliji daju istaknuto mjesto, ali istovremeno peru ruke od njene nepogrje{ivosti, pa,prema tome, i od njene svetosti. Na ovo nedvosmisleno ukazuje jedan izvje{taj Engleske crkve iz 1938.godine po kome veliki broj anketiranih kr{}ana s velikom dozom sumnje gleda na knjige i pitanja koja sadr‘ava Biblija. (Moris Wayls)- Pavle je ideju o utjelovljenju preuzeo iz samari}anskog (jevrejskog) vjerovanja. Prema tome, ideja outjelovljenju Boga je u osnovi jevrejska, a ne kr{}anska. Sigurno je jedno: Isus za sebe nikada nijerekao da je on drugi od Trojice. (Mihail Golder, profesor na Univerzitetu Birmengen, Mit o Isusovomutjelovljenju)- Ideja o utjelovljenju Boga bila je poznata kod Jevreja prije nego kod kr{}ana. Ona je bila naro~ito

jaka kod samari}ana. U samom tekstu Starog zavjeta nailazimo na mnoge primjere u tjelovljenja. Takose u Knjizi o postanku govori kako se Jakov cijelu no} hrve sa bogom, sve dok nije nastupila zora.(Postanak 32,23-28) Ideja o Bo‘ijem utjelovljenju u ljudskom liku nije bila strana samari}anima kojisu primali kr{}anstvo u prvom stolje}u po Isusu Kristu. (Mihail Golder)- Profesor Golder ka‘e: „U Lukinom evan|elju se spominje ~ovjek po imenu [imun koji je mislio da jeon Bo‘ija sila... To zna~i da je pomenuti [imun mislio da se Bog u njemu utjelovio. Iz ovoga se vidi da se vjerovanje u Bo‘ije utjelovljenje ne odnosi samo na Isusa, nego i na njegove u~enike, pa i drugeljude. [to se ti~e vjerovanja u navodno Bo‘ije utjelovljenje, koje su [imun i njegovi istomi{ljenici,samari}ani, unijeli u Crkvu, ~ini mi se da o njemu op{irnije ovdje nije potrebno ni govoriti.” (Golder,str.144)- Profesorica Fransis Yang sa univerziteta u Birmengenu smatra da se izvori u~enja o utjelovljenju

Boga u ljudskom liku, ne mogu svesti samo na dva; judaizam i paganstvo, kako to u svojoj studijinavodi Mihail Golder, nego da je takvih izvora bilo mnogo vi{e. Ona smatra da je vjerovanju u Isusovubo‘anstvenost morao prethoditi {irok spektar ideja, slika i predstava o Bogu u ljudskom likunaslije|enih iz doba pred Isusovu pojavu. Neka od ovakvih shvatanja sigurno su se uvukla u mladokr{}anstvo. U tom smislu ona navodi mnogobrojne primjere ovakvog shvatanja:1. Mit o Apolovom i Asklepijevom silasku na Zemlju. Ova dva bo‘anstva su, navodno, ~inili razna ~uda - lije~ili ljude i predskazivali njihovu budu}nost.2. Amfitrita, boginja mora u gr~koj mitologiji koja je s Apolom zatrudnjela i rodila dijete. Vrlo jevjerovatno da je kult o ovoj boginji imao utjecaja na kr{}anstvo da se po~ne vjerovati da je Isus SinBo‘iji.3. Jedna druga paganska pri~a govori o kultu boga Portija koji se bacio u vatru kako bi iz ovog na{egsvijeta pre{ao u svijet bogova. Kada je to u~inio, zemlja se, navodno, zatresla i raspukla, a prema nebuse uzdigao plameni orao koji je govorio ljudskim glasom: „Ja se di‘em sa Zemlje i upu}ujem ka Olimpu, prebivali{tu bogova.”4. Mlado kr{}anstvo se suo~ilo sa mnogobrojnim slu~ajevima u kojima su ljudi poput Prefrinija za sebetvrdili da su bogom dati da vode Crkvu i tuma~e Isusovo u~enje. Pomenutom Prefriniju povjerovali sumnogi kr{}ani i nakon Isusovog odlaska smatrali ga bo‘anstvom. Prefrinije je, zahvaljuju}i naivnostisvojih pristalica iz reda kr{}ana, stekao ogromno bogatstvo. To potvr|uje pretpostavku da su prvikr{}ani bili krajnje naivni i spremni da povjeruju u svaku pri~u koju ~uju, makar ona bila i od



www.islamski.com

www.islamski.com

137

Pomenuta spisateljica tvrdi da sve tvrdnje o Bo‘ijem utjelovljenju u liku Isusa Krista imaju svojupodlogu u paganskom vjerovanju koje je bilo ra{ireno u periodu pred Isusovo ro|enje. Po njoj je,{irenje kr{}anstva i osnivanje Crkve, na paganskim prostorima, van jevrejske Palestine, bio glavnirazlog za infiltriranje paganskog u~enja u kr{}anstvu, prije svega u~enja o Bo‘ijem utjelovljenju uIsusu Kristu.Ona podvla~i da je Pavle bio prvi koji je ideju o Isusu - bogu unio u kr{}ansko u~enje172 UNIVERZITETSKI PROFESORI SA OXFORDA, STRU^NJACI ZA TEOLOGIJU POTVR\UJU LJUDSKU

NARAV ISUSA KRISTANa Oxfordu je 1921. god. odr‘an jedan veliki skup na jpoznatijih teologa sa ovog univerziteta. Skupu jepredsjedavao dr. Ra{del Biskup Karlel, ~iji je govor zapanio kr{}anski svijet, Rekao je u svom govoru,da ~itaju}i Bibliju, ne mo‘e zaklju~iti da je Isus bog, nego ~ovjek u punom smislu rije~i. Glavni akcentinjegova govora, od r‘anog na ovom kongresu se sljede}i:- Postoji sve ja~i pritisak na teologe da se moraju odrediti i ta~no re}i {ta podrazumijevaju u svojimrije~ima kad koriste stare tekstove o bo‘anstvenosti Isusa Krista. Iznosimo neke stvari koje ne zna~e,niti mogu zna~iti da je Isus bio bog:a) Isus za sebe li~no nije zagovarao nikakve osobine bo‘anstvenosti. Mo‘da je za sebe dozvolio da ga zovu Kristom, ali se u njegovim rije~ima apsolutno, ne nalazi ni{ta {to bi ukazivalo da je za sebe tvrdio

da je bog. Naprotiv, iz njegovih rije~i se vidi da je on bio ~ovjek vezan za Boga kroz svoju odanost ipokornost. [to se ti~e ~etvrtog evan|elja, koje ide dalje od ovoga, i koje se razlikuje od ostala tri, na njega se ne mo‘e gledati kao na histori jski izvor, jer je obavijeno velom sumnje u svakom pogledu.b) Ovo povla~i priznanje da je Isus Krist bio ~ovjek u punom smislu rije~i, obi~no ljudsko tijelo, kao isvi ljudi i da ni po ~emu nije bio bog.c) Pretpostavka da je Isusova du{a, po svojoj prirodi bila takva i prije ro|enja, je sumnjiv dokaz, jer takva teorija jednostavno nije dokazana. Ovo je prihvatljivo samo u smislu da su du{e svih ljudistvorene prije njihovih tijela. Me|utim, ovakvo vjerovanje kr{}ani ne prihvataju.d) Isusova bo‘anstvenost ne mora nu‘no proizilaziti iz njegovog ro|enja od djevice, niti bilo koga ~uda koje je pokazao. ^ak i ako bi se njegovo ro|enje od djevice historijski dokazalo, to ne bi mogloukazivati na njegovu bo‘anstvenost, kao {to njegovo nedokazivanje ni u ~emu ne mijenja osnovne

naznake pomenute teorije.e) ^ak i oni koji dopu{taju postojanje Isusove bo‘anstvenosti, mogu zaklju~iti, da ni njemu apsolutnonisu bile poznate sve stvari. Tako npr. nemamo nepobitnog argumenta koji potvr|uje da je IsusNazare}anin bio upu}en u nau~ne ~injenice o du{evnim bolestima i{ta vi{e od svojih savremenika kojisu te bolesti tuma~ili kao opsjednutost |avolima, niti da je njegovo znanje bilo {ire od onoga {to seiznosi u Petoknji‘ju ili u Psalmima. Te{ko je odbraniti predskazanje budu}ih doga|aja koja sunagovije{tena, a koja se histori jski gledano, nisu obistinila.Na otvaranju ovog kongresa uvodnu rije~ je uzeo H.D.A. Med‘er koji je pokrenuo raspravu oproblemima koje ukratko iznosimo u daljem tekstu:- Isus nigdje u Evan|elju ne tvrdi da je on Sin Bo‘iji u materijalnom, tjelesnom smislu, kako kazujupri~e o njegovom ro|enju od Djevice, niti da je Sin Bo‘iji u metafizi~kom smislu, kako je odlu~eno na koncilu, odr‘anom u gradu Nikeji. Me|utim, ovaj opis, Sin Bo‘iji, jedino mo‘e ukazivati na duhovnuvezu Isusa sa bogom u smislu da je bio pokoran Bogu i spreman izvr{iti svaku zapovijed kako jedolikovalo, kako njemu tako i ostalima poslanicima.- Ako ostavimo tvrdnje teologa i njihove kongrese na stranu i pogledamo {ta o tome ka‘u nau~na istra‘ivanja, na}i }emo da profesor Robertson u svojoj knjizi pod naslovom Pa ganstvo kr{}ana govori oobo‘avanju kulta Mitre, perzijskog boga ~ije se u~enje uvuklo u kr{}anstvo, nakon {to je oko

172 Mit o Bo’ijem utjelovljenju u Isusu Kristu, u prijevodu Nebil Subhi, Daru-l- kalem, Kuvajt, prvo izdanje, 1985. god.



www.islamski.com

www.islamski.com

139

brojne nedostatke i praznine, ~ak i u Evan|elju po Marku, koji je nastojao da se {to manje doti~edirektnog govora o Isusu i njegovom djetinjstvu." 175 On dalje ka‘e: „On za sebe nije rekao da je Sin Bo‘iji. ^ak da je to i rekao, Jevreji bi to shvatili kaonedopustivu jezi~ku gre{ku i primjer neupu}enosti u vjeri." 176 Nijedan od tekstova Evan|elja ne daje nam za pravo da se rije~i „Sin Bo‘iji” mogu koristiti za Isusa.Takav rje~nik po~eli su koristiti kr{}ani tek kad su pali pod utjecaj gr~ke kulture, kada ga je po~eokoristiti Sveti Pavle i pisac ~etvrtog evan|elja. ^ak i u njemu, u pogledu ovog imena, nailazimo na dovoljno druga~ijih i dubljih zna~enja, od bukvalnog zna~enja na prvi pogled177 Pisac dalje nastavlja i ka‘e: „Tako nam nijedan od tekstova Evan|elja ne pru‘a provjerenu vijest inepobitan dokaz o tome kakvo je bilo Isusovo razmi{ljanje o glavnim crt ama njegovog u~enja, njegovojmisiji, osobinama i ulozi koju je odigrao. Mi, ipak, moramo konstatirati, a to je sasvim jasno vidljivo,da on u svojoj misiji nije uspio da mu suvremenici, stanovnici Palestine nisu povjerovali, ni u njega li~no, niti u misiju s kojom je do{ao." 178 On dalje ka‘e: „Na osnovu svega iznesenog, Pavla mo‘emo opisati kao osniva~a Crkve i kreatora budu}nosti kr{}anstva." 179 Pisac jo{ ka‘e: „Isus Krist, niti je osnovao, niti je imao namjeru osnivati Crkvu. Dakle, istina je da IsusKrist nije ni ‘elio ni osnovao Crkvu, nego Pavle.” Navodimo mi{ljenje jo{ jednog ~ovjeka, poznatog

istra‘iva~a, komentatora i kriti~ara Biblije, prof. dr. Morisa Bikaja, pisca knjige Kur ’ an , Bibli ja inauka koja predstavlja izvanrednu studiju o Bibliji u svjetlu najnovijih saznanja 180 Ova knjiga sasvim jasno dokazuje da se sveta kr{}anska knjiga Evan|elje oslanja na b rojna indirektna svjedo~anstva i da se ne mo‘e na}i ni jedan jedini primjer svjedo~enja nekog od direktnih Isusoviho~evidaca, suprotno mi{ljenju ve}ine kr{}ana 181 U ovoj knjizi se na vi{e mjesta, u razli~itim prilikama, ukazuje na primjere biblijskih tekstova kojiisklju~uju jedni druge, bez obzira da li se radi o Starom ili Novom zavjetu. Kroz nju se dokazuje da suPavlove poslanice napisane prije Evan|elja i da se Evan|elje u obliku jedne zbirke nije pojavilo prije140. god. po Kristu182 Pisac pomenute knjige dalje ka‘e da su do tada bile uobi~ajene usmene predaje kao na~in preno{enja vjerskog u~enja, a zatim daje dijagramski prikaz izvora koje su koristili Matej, Luka i Marko 183 Na kraju,

on podvrgava kritici brojne probleme vezane, ne samo za datume, mjesta i ciljeve sastavljanja, svakog odovih evan|elja, nego i njihove sastavlja~e, tvrde}i da ni{ta od gore navedenog nije pouzdano dokazano ida su ~etiri evan|elja priznata od Crkve, a ostala odba~ena, tek 170. god. po Kristu.Evan|eosko kazivanje doga|aja o Isusovom ‘ivotu je dato u nesre|enom, isprekidanom i nepovezanomobliku i kao takvo ne daje jasnu sliku o Isusu. Razlog za ovo, izme|u ostalog, treba tr a‘iti u tome {to jesvaki od prenosilaca vijesti o njemu u datoj situaciji imao svoj cilj i na~in kazivanja. Zbog toga {to suevan|eoske knjige li~ne pribilje{ke njihovih sastavlja~a, ~esto me|usobno suprotstavljene, doga|aji oIsusu koje one navode, ne moraju se doslovno uzimati kao svr{ena stvar.Bikaj u svojoj knjizi dalje ka‘e: „Da bi se razumjela tajna nastanka kr{}anske vjere i njenoprvobitno u~enje, potrebno je pristupiti detal jnom izu~avanju ovog problema iz vi{e uglova,uklju~uju}i stare civilizacije i paganske vjere na prostorima Siri je, Male Azije, Egipta, Mezopotamije

175 Isto, str.38176 Prethodni izvor, str. 50177 Prethodni izvor, na istom mjestu178 Prethodni izvor, str. 56179 Prethodni izvor, str. 108180 Prijevod na arapski u izdanju Daru-l-mearif, Kairo i El-fethu Li-l’ilam El-Misri, Kairo.181 Moris Bikaj, Kur’an, Biblija i nauka, prijevod na arapski, Kairo bez datuma izdanja, str.11182 Prethodni izvor, str. 75183 Prethodni izvor, str. 195



www.islamski.com

www.islamski.com

140

i drugih oblasti, u‘eg i {ireg okru‘enja, sredine u kojoj je ona nastala.Profesor [arl D‘ejneber op{irno govori o sredini u kojoj je odrastao Pavle, njegovom {kolovanju kodD‘emalila najobrazovanijeg Jevreja u Jeruzalemu u to doba. On ka‘e da je Pavle u svom rodnomgradu Tarzu, gdje je i odrastao, bio svjedok isprepletenosti raznih kultura; gr~ke, rimske, isto~ne i dr. iraznih vjerskih strujanja, kako onih sa istoka, tako i onih sa zapada. Najpoznatija su bila:

1. Adonis u [amu,

2. Melkart u Fenikiji,3. Temuz i Merduk u Mezopotamiji,4. Oziris u Egiptu,5. Mitra u Perziji

Sva ova bo‘anstva su imala neke zajedni~ke osobine. Za sva se vjerovalo da umiru u jednom periodugodine i da ponovo o‘ivljavaju. Vjerovalo se da su to bogovi me|u ljudima koji umiru na po~etku zimei ponovo o‘ivljavaju na po~etku prolje}a 184 Pavle, koji je ‘ivio u sredini u kojoj su se sve ove kulture i u~enja prepletala, morao je biti pod njihovimdubokim utjecajem. Kao razultat toga nastala je u njegovoj glavi ideja o samo‘rtvovanju Boga ~ovjeka za dobrobit i spas onih koji su u njega vjerovali. Ta ideja nije nova. Ona je postojala i u starimpaganskim vjerama, koje smo spomenuli. Po takvom vjerovanju bog mora da umre, jer njegovoponovno pro‘ivljenje zna~i spasenje. Ovim bo‘anstvima su prino{ene ‘rtve u vidu jela i pi}a, potpunoonako, kakav je slu~aj i u kr{}anstvu.Ko je sve ovo unio u kr{}anstvo i kako su ti paganski obi~aji postali njegov sastavni dio? Odgovor glasi:Niko drugi nego Pavle. Ovdje }emo sada iznijeti neke rezultate do kojih su do{li istaknuti stru~njaci izoblasti Biblije. Njih preuzimamo iz knjige Ihtilafatun fi terad‘umi-l-kitabi-l-mukaddes we tetawwratun hammetunfi-l-mesihijjeti od prof. Ahmeda Abdulwehhaba u kojoj autor citira krit i~are Biblije iz reda kr{}ana. Kood ~italaca ‘eli da se pobli‘e upozna sa ovim neka pro~ita pomenutu knjigu.OP]A SLIKA BIBLIJEBiblijske knjige su djela raznih sastavlja~a. O mnogima od njih ne znamo gotovo ni{ta. Biblija je zbirka kr{}anskih i jevrejskih svetih knjiga. Nakon podvrgavanja analizi i kritici tekstova koje sadr‘ava

Biblija, od strane zapadnih kr{}anskih istra‘iva~a i kriti~ara, nepobitno je dokazano da su biblijskitekstovi, naro~ito oni iz Novog zavjeta, krajnje kontradiktorni i nepouzdani, jer su kroz stolje}a prepisivani i prilago|avani vremenu prepisiva~a, od kojih nijedan nije bio nepogrje{iv.Izmjene teksta Novog zavjeta dolazile su stolje}ima od strane njegovih prepisiva~a. One su sevremenom toliko nagomilale da ih je u vrijeme prvog {tampanog izdanja bilo nemogu}e izbje}i, jer jesvaka od verzija, manje ili vi{e bila iskrivljena.Ovome trebamo dodati jo{ jedan problem. Nakon {to su se pojavili prvi primjerci {tampanog Novogzavjeta, na{i preci su se i dalje, u najvi{e slu~ajeva, pozivali na tekstove u rukopisima koje su ~uvali kodsebe, {to nas navodi na pomisao da nisu imali dovoljno povjerenja u ispravnost tekstova koji se danasnalaze pred nama.Iz svega gore navedenog mo‘e se zaklju~iti da knjige Novog zavjeta nisu ni{ta drugo do li~na

razmi{ljanja stavljena na papir od strane sastavlja~a ~ija nam je pro{lost, u najvi{e slu~ajeva,nepoznata. Kao takva, treba ih prihvatiti kao i svako knji‘evno djelo nastalo ulaganjem ljudskog truda i pomiriti se da u njima ima i lo{ih i lijepih strana 185 REZULTATI OVIH SVJEDO^ANSTAVASva do sada navedena svjedo~anstva uzeli smo iz priznanja poznatih kr{}anskih istra‘iva~a koji se bave

184 Prethodni izvor, str. 91-93 (^etvrto poglavlje pomenute knjige u potpunosti je posve}eno Pavlovom ‘ivotu)185 Ahmed Abdulwehhab, Ihtilafatun fi terad’umi-l-kitabi-l- mukaddesi we tettewwuratun hammetun fi-l-mesihijjeti, Kairo, str. 142 idalje.



www.islamski.com

www.islamski.com

141

prou~avanjem biblijskih tekstova. Svete knjige kod kr{}ana, kako potvr|uju navedeni nau~nici, suljudsko djelo i nisu nikakva objava sa neba. Prema tome, u~enje koje one sadr‘avaju ne podudara se sa u~enjem starih monoteisti~kih vjera i kao takvo je apsolutno neprihvatljivo. Judaizam, koji je stariji odkr{}anstva, iz svega glasa poziva na vjerovanje u jednog Boga:„^uj Izraele, Gospodar je na{ jedini Bog.” (Stari zavjet)U jevrejskom u~enju nema ni najmanjeg znaka koji bi ukazivao na problem o naslije|enom grijehu,niti o potrebi dolaska nekoga ko }e se radi toga grijeha ‘rtvovati i spasiti ~ovje~anstvo iskupljuju}i ga kod Boga. Ni{ta od ovoga ne mo‘e se na}i u jevrejskim svetim knjigama. Ovdje ne namjeravamoiznositi stav islama o tom pitanju, jer ga kr{}ani ne priznaju, ali }emo ukazati da se takav stav ne nalazini u u~enju ranijih poslanika kao {to su bili Adem, Nuh, Ibrahim, Ishak, Jakub i drugi poslanici. Svi suoni u~ili da je Bog jedan i da je svaki ~ovjek odgovoran za svoja djela.Dakle, sva u~enja kr{}anskih svetih knjiga o Trojstvu, o naslije|enom grijehu, o otkupu i sl. nemajunikakve osnove u u~enju bilo koga poslanika. Zato je nu‘an povratak pravoj vjeri, istini u koju nema nikakve sumnje, u~enju o jednom Bogu koje ne prihvata nikakva sumnjiva tuma~enja i igru rije~i.Drugim rije~ima, to zna~i islamu koji je objavljen svim ljudima, a ne samo jednom narodu, kakav jeslu~aj sa judaizmom, vjerom Izrael}ana. S druge strane, to zna~i da je Poslanik islama istinski poslanikkoga je jedino dostojno slijediti. Iz navedenih izjava kr{}anskih istra‘iva~a o neosnovanosti postavki

kr{}anskog u~enja proizilazi zaklju~ak da je, bez ikakve sumnje, Poslanik islama istinski poslanik odBoga, ne samo muslimanima, nego svim ljudima koji su spremni istini pogledati u o~i. Pa za{to onda dragi ~itao~e, nisi musliman? Zar nije do{lo vrijeme da to postane{? Zar nije do{lo vrijeme da preispita{ svoje vjerovanje i primi{ islam? Zar nije do{lo vrijeme da ~uje{ zov istine i odazove{ joj se?Ako to u~ini{ spasio si se i na ovom i na budu}em svijetu. Ne mislimo da, nakon svega ovoga, ima vi{eikakve potrebe da navodimo primjere nagovje{taja dolaska na{eg Poslanika. Ipak navest }emo jedanprimjer iz Starog zavjeta gdje se u knjizi Ponovljeni zakon ka‘e:„Podignut }u im proroka izme|u njihove bra}e, kao {to si ti. Stavit }u svoje rije~i u njegova usta,da im ka‘e sve {to mu zapovjedim. A ne bude li tko poslu{ao mojih rije~i {to ih prorok budegovorio u moje ime, taj }e odgovarati preda mnom.” (Ponovljeni zakon 18,18-19)Navedeni nagovje{taj o dolasku Poslanika ne mo‘e se odnositi ni na koga drugog do na Poslanika

islama Muhammeda, a.s., iz vi{e razloga:1. U po~etku ovog nagovje{taja se ka‘e: „Podignut }u im proroka izme|u njihove bra}e, kao {to si ti...”Ovo se ne mo‘e odnositi ni na jednog poslanika izme|u Izrael}ana, jer se ka‘e da nagovije{teniposlanik treba da bude, ne iz reda Izrael}ana, nego iz reda njihove bra}e, to jest od potomstva Ismailova, a.s., Ishakova, a.s., brata. (Ibrahim, a.s., je otac i Arapa i Jevreja. Od Ismaila, a.s., vodeporijeklo Arapi, a od Ishaka, a.s., Jevreji). Muhammed, a.s., kao Poslanik islama vodi porijeklo odIsmaila, a.s., za koga se u jevrejskim svetim knjigama ka‘e da }e ga Bog blagosloviti i da }e se odnjegovog potomstva izroditi veliki narod:„I za Ji{maela (Ismaila) usli{ah te. Evo ga blagosivljam; rodnim }u ga u~initi i silno garazmno‘iti; dvanaest }e knezova od njega postati i u velik }e narod izrasti.” (Postanak 17,20)

Rije~i „izme|u njihove bra}e” mogu se odnositi samo na Poslanika islama, a nikako na nekog iz reda Izrael}ana, jer se u jednom drugom tekstu Starog zavjeta nedvosmisleno ka‘e:„Ne pojavi se vi{e prorok u Izraelu ravan Mojsiju.” (Ponovljeni zakon 34,10)2. Druge rije~i „kao {to si ti” iz pomenutog nagovje{taja, tako|er, upu}uju da se pod njima mo‘epodrazumijevati samo Poslanik islama, a nikako neki drugi izraelski prorok, pa ~ak ni Isus. Ovose na Isusa ne bi moglo odnositi ni u slu~aju da njegovi sljedbenici promijene mi{ljenje pa da,umjesto {to tvrde da je on bog, ka‘u da nije, nego poslanik. Ovo radi:a) Mojsije je kao i na{ Poslanik bio utemeljiva~ Zakona, dok to Isus nije bio, nego je poslan da djeluje uokviru Mojsijeva zakona, Tori. On to sam li~no priznaje i izjavljuje:



www.islamski.com

www.islamski.com

142

„Nemojte misliti da sam do{ao ukinuti Zakon i Proroke! Ne do|oh da ih ukinem, ve} da ihostvarim.” (Matej 5,17)b) Mojsije i na{ Poslanik su se ‘enili, dok Isus nije.c) Mojsije je umro prirodnom smr}u, dok Isus nije.d) Mojsije i na{ Poslanik su nakon smrti zakopani u zemlju. Kr{}ani ka‘u da je Isus nakon smrtiuskrsnuo.e) Mojsije se na Sinaju, na putu za Palestinu, borio protiv svojih neprijatelja i to tra‘io od svojihsljedbenika. Na{ Poslanik se borio protiv svojih neprijatelja koji su se digli protiv njega. Isus nije.3. Tre}a osobina najavljenog poslanika data je u rije~ima: „Stavit }u svoje rije~i u njegova usta, da imka‘em sve {to im zapovijedam.”Jasno je da ne mo‘e biti jasnije da to mo‘e biti samo Kur ’ an, Bo‘ija knjiga koja je objavljena Muhammedu, a.s., kao njegova najve}a mu ’ d ‘iza (~udo). To su Bo‘ije rije~i i Njegov govor, a ne bilokakav ili bilo ~iji govor. Prema tome, ova najava mo‘e se odnositi, samo na na{eg Poslanika, i ni na koga vi{e. Ovo nije jedina najava dolaska Poslanika. Postoji ih vi{e u knjigama Starog zavjeta. Navest }emo samo jo{ jednu, izgovorenu na Mojsijeva usta pred njegovu smrt. U svojoj poruci pred smrt on jerekao:Do|e Jahve sa Sinaja ,

na Seiru se pokazai s gore Pa ran a zasja...Ipak ti ljubi{ narode,svi sveti njihovi u tvojoj su ruci.

(Ponovljeni zakon 33,2-3)Ove Mojsijeve rije~i izgovorene pred smrt ne predstavljaju samo testament za generacije koje dolaze,nego i najavu o dolasku dvaju poslanika iza sebe, Isusa i Muhammeda, a.s. Mojsiju je objava stizala na Sinaju, a Isusu na Seiru, jednoj od palestinskih Planina. Na{ Poslanik Muhammed, a.s., primio jeobjavu u Mekki sa brda Faran. On je imao na hiljade ~estitih sljedbenika, ashaba, jo{ za vrijeme svoga ‘ivota, dok je Isus imao samo dvanaest pristalica za svoga ‘ivota. ^ak su ga i ovih dvanaest u~enika u

najkriti~nijem momentu napustili i od njega pobjegli. Sve ovo govori u prilog istinitosti misije koja jebila povjerena na{em poslaniku Muhammedu, a.s.Cijenjeni ~itao~e iz reda nemuslimana, ako jo{ uvijek sumnja{ i ako si jo{ uvijek pod dojmom tekstova Evan|elja, preporu~ujemo ti da pro~ita{ knjigu er-Reddu-l-d‘emilu li-uluhijjeti Isa bi sarihi-l-Ind‘il odImami El - Gazalija. U njemu }e{ na}i prave odgovore na evan|eoske navode, stih po stih. To jeizvanredna knjiga koja je {tampana i koja je u {irokom opticaju186 Ne bi ‘eljeli da Vas zamaramo sa davanjem naslova drugih knjiga koje Vam preporu~ujemo iz pera muslimanskih pisaca. Na kraju pomenute knjige mo‘ete na}i dovoljno izvora i literature iz ove oblasti.Cijenjeni ~itao~e, ‘elimo da u tome uspijete i molimo Boga da ti da zdrav razum i mudro prosu|ivanje.Amin!UKLANJANJE PREPREKA SA PUTA

U cilju boljeg razumijevanja dokaza, ~istih kao suza, koje smo naveli u ovoj knjizi, preostalo nam je jo{da na ne{to uka‘emo, {to }e kao ta~ke slovima dati kona~an oblik.Na putu razumijevanja prave vjere i logi~kih dokaza navedenih u ovoj knjizi, pred cijenjenim ~itaocemmo‘da }e se isprije~iti jedna prepreka koju treba savladati i pravilno razumjeti. On }e, mo‘da, do}i udilemu i pred njim }e se pojaviti pitanje: kako to da su neki narodi, iako ne ispoljavaju islam i nevjeruju u dokaze navedene u ovoj knjizi, postigli visok stepen mate rijalnog, industrijskog i ekonomskog

186 Ovo izdanje je za {tampu pripremio prof. dr. Muhammed Abdullah e{-[erkavi, Daru-l-Hidaje, Kairo 1986. god.



www.islamski.com

presti‘a? Za{to su sljedbenici istinske vjere materijalno i civilizacijski zaostali, dok su drugi na svakompolju napredovali? Zar napredak jednih nije dokaz da je njihovo vjerovanje ispravno, a zaostajanjedrugih da je njihovo vjerovanje pogre{no?Ovakva i sli~na pitanja, mogu stajati kao prepreka na putu pravilnog razumijevanja stvari, ali se na njih mo‘e lahko odgovoriti.Ko ka‘e da je napredak ovih zemalja vezan za njihovu vjeru, ma kakva ona bila, kr{}anstvo, judaizamili recimo budizam? Ni jedna od ovih vjera ne govori o bilo kakvim izumima vezanim za modernucivilizaciju. Ni jedna od njih ne govori ni o kakvim avionima, tenkovima, radio ili TV - ure|ajima,ratnoj tehnici i sl. Naprotiv, do ovakvih izuma se do{lo napornim radom i zalaganjem stru~njaka uraznim oblastima ‘ivota. Do njih se, zna~i, do{lo radom i naukom, bez obzira na vjeru pronalaza~a.Pripadnost kr{}anstvu, judaizmu ili budizmu u tom smislu nije imalo nikakva zna~aja, jer su pomenutetekovine postale dostupne ~ak i a teisti~kim zemljama kakve su Rusija ili Kina.Prema tome, nauka i neprekidan rad su bili put za napredak pojedinih naroda i zemalja. Na to ukazujei Kur ’ an u kome se ka‘e:Allah ne}e izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. (Er - Ra’d, 11.) Prema tome ovi su se narodi i zemlje u sebi izmijenili, pa im je Bog izmijenio stanje.Da je vjera bila ta koja je doprinijela napretku k r{}ana i Jevreja, postavlja se pitanje za{to im ona nije

pomogla u kr{}anskim ratovima, iako su bili brojniji i opremljeniji od muslimana? Za{to su u njima bili pora‘eni? Zar se oni u ovim ratovima, koji su trajali oko dvije stotine godina, nisu borili podzastavom i parolom kri‘a? Zar im kri‘ nije bio simbol u pozivanju za osloba|anje Svete zemlje uPalestini protiv nevjernika, muslimana? Za{to im Isus, za koga vjeruju da je Bog, i u ~ije su imeratovali, nije pomogao? Za{to od po~etka nisu postigli ovaj napredak, ako je vjera bila razlog za ovakav napredak?[to se ti~e Jevreja i njihovog napretka u zadnje vrijeme, mo‘e se re}i da iza toga ne stoji njihova vjera,kao {to ne stoji ni iza Japanaca koji nisu ni kr{}ani ni Jevreji. To isto vrijedi za Ruse i Kineze. Razlogza napredak, prema tome, treba tr a‘iti u radu. Sam Kur ’ an se obra}a vjernicima rije~ima:I reci: Trudite se! Allah }e trud va{ vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi }ete biti vra}eni O k ji idlji i i idlji i ij t } t {t t dili b ij titi (Et

kršćanstvo kroz historiju

Documents