ISKLJUČENJE ČLANA IZ DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU - I Z D R U G I H R A Z L O G A U v o d Članstvo u društvu s ograničenom odgovornošću prestaje na više načina: - smrću člana društva, - prestankom člana društva pravne osobe - otuđenjem poslovnog udjela - povlačenjem (amortizacijom) poslovnog udjela - prestankom društva - istupanjem člana iz društva - isključenjem člana društva zbog neuplate temeljnog kapitala

(kaduciranjem), - isključenjem člana iz društva iz drugih razloga Dakle, jedan od mogućih načina prestanka članstva u društvu s ograničenom odgovornošću je isključenje člana iz društva, koje za razliku od istupanja člana iz društva nije dobrovoljni izlazak iz društva. Isključenje člana je njegovo prisilno udaljavanje iz društva tako da time član u društvu gubi članstvo. Razlika od povlačenja poslovnog udjela, kojim također prestaje članstvo u društvu, je u tome što se ovdje radi o postupanju usmjerenom prema članu, a ne prema poslovnom udjelu, tako da se isključenjem ne dira u poslovni udjel isključenog člana, koji postoji i nakon što se član isključi iz društva. Društvo s ograničenom odgovornošću, iako je društvo kapitala, za razliku od dioničkog društva ima neka obilježja društva osoba, koja naravno ne prevladavaju, ali se u d.o.o.-u osjeća veća povezanost članova npr. većim utjecajem na vođenje poslova društva. Obzirom na prisutne elemente društva osoba, treba dopustiti, kao u društvima osoba, mogućnost isključenja člana iz društva kada za to postoji važan razlog.

Društvo s ograničenom odgovornošću je specifična privatnopravna zajednica nastala pravnim poslom sklopljenim između članova usmjerena ostvarenju zajedničkog cilja. Članstvo u društvu predstavlja trajnije odnose između članova te članova i društva u kojima oni preuzimaju uzajamna prava i obveze u okviru zajedničkog cilja koji se izražava kao cilj društva. Temeljna obveza svih članova društva je da pridonose ostvarenju cilja, posebno da u društvu postupaju lojalno jedan prema drugome i u odnosu prema društvu. Prema tome društvo nastaje dobrovoljnim ulaskom člana u društvo te isto tako članstvo prestaje dobrovoljnim izlaskom iz društva, dok se kod isključenja iz drugih razloga ne očituje volja člana koji izlazi iz društva, već je član isključen zbog ponašanja kojim se remeti postizanje cilja društva. U tim odnosima i članovi i društvo imaju pravo štititi se jedan prema drugome od postupanja onoga člana čiji postupci ugrožavaju ostvarenje cilja društva, a time štite i samo društvo. Kako se štite interesi društva ZTD propisuje na više mjesta, a isključenje člana iz društva krajnja mjera zaštite. Isključenje člana iz društva regulirano je odredbom čl. 420. i čl. 421. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93, 34/99, 52/00 i 118/03, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 118/03 od 24. srpnja 2003.g.) dopunjene su ove odredbe o isključenju člana iz važnog razloga. Postoje dvije situacije isključenja člana iz društva (osim zbog neuplate temeljnog uloga): - kad je predviđeno društvenim ugovorom - temeljem društvenog ugovora - kad mogućnost isključenja nije predviđena društvenim ugovorom ili

ugovorom nisu dovoljno uređena pitanja (uvjet, postupak, posljedica isključenja) za koje Zakon propisuje da se moraju urediti - temeljem zakona

Isključenje na temelju društvenog ugovora Isključenje člana iz društva iz važnog razloga unesena je u ZTD Novelom 2003.g. i predstavlja novinu jer do tada takva mogućnost nije postojala.

Kod isključenja člana iz društva u ovoj situaciji, mjerodavno je ono što je propisano društvenim ugovorom. Zakon o trgovačkim društvima člankom 420. st. 1. propisuje da se društvenim ugovorom može se odrediti isključenje člana iz društva i tada se moraju odrediti uvjeti, postupak i posljedice isključenja člana iz društva. No sama zakonska odredba ne određuje uvjete pod kojima se to može učiniti, nego se upućuje na to da se tim društvenim ugovorom moraju odrediti - uvjeti isključenja člana iz društva, - postupak isključenja člana iz društva, - posljedice isključenja člana iz društva Ovime su određeni minimalni elementi koje treba urediti društvenim ugovorom, dok širina razrade nije određena i ovisi o volji članova društva prilikom sklapanja i izmjene (pristupanja) društvenog ugovora. Od početka primjene ZTD-a društveni ugovori uglavnom nisu sadržavali odredbe o isključenju člana iz društva, a pogotovo ne uvjete koji za isključenje moraju biti ispunjeni. Međutim, tijekom primjene ovoga Zakona, a pogotovo nakon Novele iz 2003.g., primjećuje se praksa da se društvenim ugovorima sve češće predviđa mogućnost isključenja člana iz društva sa razradom uvjeta, postupka i posljedica isključenja. Zakonodavac ostavlja mogućnost članovima društva da društvenim ugovorom urede uvjete, postupak i posljedice isključenja, a do koje će mjere članovi društva regulirati ovu problematiku ostaje na volji članova društva. Jasne i precizne odredbe vezane za uvjet, postupak i posljedice isključenja člana iz društva, smanjili bi probleme u primjeni ovog instituta, kod situacije koja za članove ionako predstavlja problem sam za sebe, budući se radi o krajnjoj mjeri zaštite interesa društva. Društvenim ugovorom moraju se odrediti uvjeti pod kojim se može isključiti člana iz društva, propisivanjem razloga za isključenje, postupka koji treba provesti da bi se člana isključilo iz društva, odrediti tko sudjeluje u odlučivanju i kako se odlučuje, ostaje nejasno na koji načina i u kojoj mjeri. Odluku o isključenju člana iz društva donosi skupština društva, ako društvenim ugovorom to nije prepušteno nekom drugom organu na odlučivanje, npr. nadzornom odboru, ako ga društvo ima. Ako je društvenim ugovorom određeno da je za donošenje odluke nadležan neki drugi organ, a ne skupština, društvenim ugovorom trebalo bi propisati i većinu kojoj se u tom organu donosi odluka. Ako to društvenim ugovorom nije regulirano, vrijedi ono što in inače za donošenje odluka takvog organa.

Društvenim ugorom može se odrediti i većina kojoj skupština odlučuje o isključenju člana iz društva, ako nije određena neka druga većina, odluku treba donijeti većinom od ¾ danih glasova. O tome u Zakonu nema odredaba pa u ovoj situaciji treba primijeniti ono što vrijedi za donošenje odluke o prestanku društva (čl. 467. ZTD-a). Pravo glasa nema član o čijem se isključenju odlučuje, jer se time rješava sporno pitanje između njega i društva (čl. 445. st. 5. ZTD-a). Ako se odlučuje o isključenju više članova, moraju se donijeti odvojene, pojedinačne odluke. Kod ovakve situacije o odluci da se isključi neki član društva, nema pravo glasa onaj član o čijem se isključenju odlučuje. Na taj način može se isključiti i član koji u društvu ima većinu. Ako društvo ima samo dva člana, o isključenju jednoga odlučuje drugi. Utvrdi li se da postoje razlozi za isključenje oba člana, isključenje nije moguće, već jedino prestanak društva. Član koji se isključuje može kod sud ustati tužbom radi pobijanja odluke , ako su za to ispunjene pretpostavke, a ako se radi o ništavoj odluci, može se pozivati na ništavost. Da bi došlo do isključenja člana iz društva treba postojati valjana odluka o isključenju člana iz društva ( i VTS RH u odluci Pž-871/03 od 17.studenog 2005.g.) nakon koje odluke slijedi isplata poslovnog udjela, da bi nakon isplate uslijedio prestanak članstva u društvu kako to propisuje odredba čl. 421. st. 3. ZTD-a. Ovdje je mjerodavno vrijeme kad je odluka o isključenju člana iz društva. Međutim, o članovima društva ovisi kako će regulirati naknadu poslovnog udjela, u kojoj visini i način isplate. Obzirom je članovima prepušteno da sami reguliraju društvenim ugovorom ovu problematiku, određivanjem uvjeta, postupka i posljedica isključenja, to se onda za slučaj spora ocjenjuje prema pojedinim slučajevima. Za slučaj da isključeni član ne bude zadovoljan, ostaje mu ako su za to ispunjene pretpostavke, takvu odluku pobijati tužbom. Isključenje člana iz društva temeljem zakona – t u ž b o m Kad društvenim ugovorom nije predviđeno isključenje ili te odredbe nisu dovoljno uređene, društvo može tužbom protiv člana društva tražiti od suda da ga isključi iz društva. Novelom Zakona o trgovačkim društvima (narodne novine br. 118/03 od 24.srpnja 2003.g.) unesena je u Zakon mogućnost koja do tada nije postojala – isključenje člana iz društva iz važnog razloga. Unesenom odredbom stavka 3. čl. 420. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93, 34/99, 52/00 i 118/03, dalje ZTD) predviđena

je mogućnost isključenja iz društva i bez odredbi društvenog ugovora uz ispunjenje dvije pretpostavke: - postojanje važnog razloga u osobi člana društva koji se isključuje

odnosno njegovom postupanju u društvu - isplata isključenom članu vrijednost njegova poslovnog udjela. Do Novele iz 2003.g ta mogućnost nije postojala, čak štoviše prema stavu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izraženoj u odluci br. Pž-1225/99 od 20. travnja 1999.g., izričito se isključuje mogućnost da se člana isključi iz društva, ako to nije predviđeno društvenim ugovorom. U toj odluci sud iznosi mišljenje da pravila moraju biti određena unaprijed i jednaka za sve te da je stoga i propisano da se za slučaj isključenja moraju odrediti i uvjet, postupak i posljedice istupanja ili isključenja člana iz društva. Dalje sud smatra da bi nastala pravna nesigurnost kada bi to on određivao, jer sud sudi na temelju zakona. Nadalje smatra sud da nije prihvatljivo isključenje člana iz društva podizanjem tužbe, tako da se odlukom suda isključi člana. Takav stav sud zauzima i u odluci (Pž-4019/98), kao i u odluci Pž-1099/03, donesenoj prije izmjena i dopuna Zakona iz 2003. g., samo što su u tom premetu društvenim ugovorom predviđeni razlozi za isključenje i da odlučuje nadzorni odbor, ali nije predvidio ništa drugo o tome kako se isključenje provodi. Ovakav stav suda se nakon Novele iz 2003.g. više nije održiv, budući je člankom 420. st. 3. ZTD-a jasno određeno da društvo može isključiti člana iz društva. Obzirom na pravnu narav društva i člana koji svojim postupanjem čini povredu pravnog propisa na kojem se društvo temelji, za koje ponašanje i povredu propisa, mora postojati sankcija. I to sankcija prema onome tko čini tu povredu, a da se pri tome štite prava ostalih članova društva, sve u cilju ostvarivanja biti društva. U tom smislu to je pitanje i pravna praznina riješena odredbom čl. 420. stavka 3. ZTD-a, kada se bez obzira na odredbe društvenog ugovora, tužbom može tražiti isključenje člana iz društva. Društvo može tužbom podignutom protiv člana, zahtijevati od suda da ga isključi iz društva ako za to postoji važan razlog. Iz važnog razloga član društva bit će isključen iz društva, presudom donesenom povodom tužbe društva ili svih ostalih članova društva (osim člana čije se isključenje traži) zajedno. Dakle, aktivno je legitimirano i društvo i svi ostali članovi društva (osim člana čije se isključenje traži). Tužba se podnosi protiv člana društva, nadležnom trgovačkom sudu na čijem je području sjedište društva. U tužbi se treba navesti i iznos naknade vrijednosti poslovnog udjela člana čije se isključenje zahtijeva te primjereni rok za plaćanje te naknade. Sud će udovoljiti tužbenom zahtjevu za isključenje člana ako za to postoji važan razlog propisan odredbom čl. 420. st. 3. ZTD-a. Prema izričitoj zakonskoj odredbi važan razlog za isključenje člana iz društva postoji ako je njegovo ponašanje kojim se onemogućuje ili znatno otežava postizanje cilja društva pa se zbog toga njegov ostanak u društvu čini za društvo

nepodnošljivim. To mogu biti svojstvo člana ili njegovo postupanje, npr. kada namjerno ili grubom nepažnjom teško povrijedi članske obveze da se od drugih članova društva ne može očekivati da bi mogli primijeniti neko drugo obrane osim isključenja člana iz društva. Razlozi za isključenje člana mogu biti samo u osobi ili u vezi s osobom člana, ne i njegova prednika. Radi se o osobnim svojstvima i odnosima, primjerice nedostatak povjerenja, teške povrede obveza, poduzimanje kažnjivih radnji, zlouporaba povjerenja, teško remećenje međusobnih odnosa članova društva, neki autori navode i trajniju težu bolest (?)….Kod ove zadnje, prilikom odlučivanja treba biti posebno oprezan. U svakom slučaju utvrđivanje postojanja razloga ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog predmeta. Prilikom utvrđivanja postojanja važnog razloga treba uzeti u obzir nekoliko pravila, a neminovno se nameće pravilo da što društvo s ograničenom odgovornošću ima više osobina društva kapitala, a manje svojstava društva osoba, to se postavljaju stroži uvjeti za postojanje važnog razloga. Krivnja nije pretpostavka za postojanje važnog razloga, iako će i on postojati ako postoji krivnja člana društva, a sukrivnja nekog od članova društva sama po sebi ne isključuje postojanje važnog razloga, što se ocjenjuje za svaki pojedinačni slučaj (prema stavu njemačke sudske prakse). Važnim razlogom treba smatrati i slučaj kada bi zbog postupanja člana društva koji ima osnove za podizanje tužbe za prestanak društva prema odredbi čl. 468. ZTD-a jer je ostvarenje cilja društva postalo nemogućim ili je zbog člana društva nastao neki važan razlog za njegov prestanak. Nemogućnost postizanja svrhe društva može se sastojati u nemogućnosti obavljanja djelatnosti društva odnosno predmeta poslovanja. Npr. situacija kad se radi o djelatnostima posebno vezanim za osobu člana društva, ili kada društvo ima dva člana, od kojih svaki drži poslovni udjel od 50%, a među članovima je došlo do takvih nekih nesuglasica da društvo ne može poslovati, a skupština donosi odluke većinom od danih glasova, koja se većina ne može postići (odluka Pž-1225/99 od 20. travnja 1999.g.). Ipak tužba za prestanak društva krajnje je sredstvo, kada se na drugi način ne može doći do rješenja da bi član društva mogao ostvarivati svoja članska prava. Isključenje se primjenjuje kad se ne može primijeniti neko blaže sredstvo kojim se otklanja štetan utjecaj nekog člana društva na društvo ili njegove članove društva. N a k n a d a p o s l o v n o g u d j e l a Postoje li razlozi za isključenje, sud će tijekom postupka ocjenjivati za svaki pojedinačni slučaj i ako utvrdi da oni postoje, konstitutivnom presudom

izriče se isključenje člana iz društva pod suspenzivnim uvjetnom da mu društvo naknadi tržišnu vrijednost poslovnog udjela i to u roku određenom u presudi. Sud mora odrediti visinu naknade poslovnog udjela i primjereni rok za isplatu. Novelom iz 2003.g. određeno je da isključeni član ima pravo na naknadu i to tržišne vrijednosti poslovnog udjela, što je regulirano odredbom čl. 420. st. 3. ZTD-a. Pri određivanju roka za isplatu naknade tržišne vrijednosti poslovnog udjela, sud će uzeti u obzir stanje društva i njegove poslovne potrebe. Tužbeni zahtjev trebao bi glasiti: „Isključuje se tuženik XY iz članstva društva ZEKO d.o.o. s danom isplate tržišne vrijednost poslovnog udjela u visini od xxxx kn, koji je iznos tužitelj dužan platiti tuženiku u roku od 30 dana. Tužitelj je dužan u tužbi navesti točno određeni iznos tržišne vrijednosti poslovnog udjela, koji iznos sud mora utvrditi i odrediti kod usvajanja tužbenog zahtjeva. Ukoliko tužitelj propusti navesti iznos nakade poslovnog udjela, (naravno pored ostalih elemenata koje tužba treba sadržavati propisanih odredbom čl. 186. ZPP-a), sud bi ga trebao pod prijetnjom posljedica iz čl. 109. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, u daljnjem tekstu ZPP) pozvati na ispravak tužbe u smislu odredbi čl. 420. st. 3. ZTD-a, obzirom se ovdje radi o normi koja je kogentne naravi, a pretpostavke pod kojima je moguće isključenje, moraju biti kumulativno ispunjene. Obzirom je isključenje moguće pod pretpostavkom postojanja važnog razloga u osobi člana društva koji se isključuje odnosno njegovom postupanju u društvu i isplati isključenom članu vrijednost njegova poslovnog udjela, to je tužitelj dužan takav zahtjev i postaviti. Za slučaj da tužitelj propusti navesti tržišnu vrijednost pa i kad ona nije sporna među strankama, a sud mora odrediti visinu, prekoračio bi tužbeni zahtjev u kojem visina nije određena. Naknada za poslovni udjel određuje se u tržišnoj vrijednosti poslovnog udjela kako to izričito propisuje odredba čl. 420. st. 3. ZTD-a i to u vrijeme isključenja člana iz društva, što je regulirano odredbom čl. 421. st.3. ZTD-a, (a ovakav stav zauzima i VTS RH u odluci broj Pž-672/03), također Novelom iz 2003.g. Mjerodavno je vrijeme kada je donesena odluka o isključenju, a u slučaju tužbe, mjerodavno je vrijeme podizanja tužbe (stav VTS u odluci Pž-1912/99 od 8. lipnja 1999.g.). Za određivanje vrijednosti poslovnog udjela vrijedi ono što i za povlačenje poslovnog udjela. Sud mora odrediti visinu tržišne vrijednosti poslovnog udjela pri čemu treba imati u vidu stanje društva i poslovne potrebe (čl. 420. st. 3. ZTD-a), što znači da bi trebao procijeniti vrijednost samog društva,

dakle imovinu društva, obveze društva, stanje na tržištu, uzeti u obzir sklopljene ugovore, očekivanu dobit. Za utvrđivanje vrijednosti društva i poslovnog udjela, nužno je provesti potrebna vještačenja, za slučaj kad je visina poslovnog udjela, među strankama sporna. Međutim, postavlja se pitanje da li je potrebno provesti vještačenje i u situaciji kada visina poslovnog udjela, nije sporna među strankama. Da se ne provodi vještačenje u ovakvoj situaciji, mišljenja sam da bi se otvorila mogućnost eventualnom manipuliranju izvlačenjem kapitala iz društva. Kod nesporne visine poslovno udjela, vještačenje ne bi bilo potrebno uz uvjet da se radi o iznosu koji odgovara knjigovodstvenim podacima dostavljenim sudu i poznatoj situaciji na tržištu. Pitanje je može li sud ex offo provesti vještačenja radi utvrđivanja tržišne vrijednosti poslovnog udjela, kada to stranke ne predlože, što bi bilo protivno s odredbom čl. 7. stavak 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. pa se ovdje ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja u smislu odredbi čl. 221a. ZPP-a. Prilikom određivanja visine naknade treba imati u vidu pravo člana društva na vraćanje uloga u stvarima i pravima (čl. 421. st. 2. ZTD-a.). Tu bi član imao pravo na povrat uloženog i na razliku vrijednosti uloženog ( u trenutku ulaganja, jer ne može tražiti naknadu za oštećenje ili smanjenje vrijednosti uloženoga) i tržišne vrijednosti poslovnog udjela.. Ima li društvo prema članu zahtjev za naknadu štete ili neku drugu tražbinu, a što bi obzirom na okolnost postojanja razloga za isključenje bulo realno za očekivati, neće mu se nadoknadi vrijednost poslovnog udjela sve dok društvu ne podmiri štetu odnosno obvezu koju ima prema društvu, pri čemu se može koristiti institut prijeboja. Prema odredbi čl. 421. st. 3. ZTD-a članstvo isključenog člana prestaje kada mu se isplati naknada poslovnog udjela, a isplata mu se ima izvršiti u roku kojeg odredi sud (čl. 420. st. 3. ZTD). Dakle isplata slijedi nakon odluke o isključenju član iz društva odnosno nakon pravomoćne presude. Kamata na iznos poslovnog udjela teče od dana dospijeća koji određuje u svojoj odluci ( dakle nakon proteka paricijskog roka). Do nastupanja uvjeta iz pravomoćne presude o isključenju, član društva ima sva prava u društvu, uključujući i pravo glasa. Nastupanjem uvjeta, prestaje članstvo u društvu, a poslovni udjel ostaje društvu, jer je društvo i isplatilo naknadu. Isključenjem člana iz društva ne dira se u poslovni udjel te se postavlja pitanje je da li taj poslovni udjela pripada društvu, ostalim članovima društva ili se povlači – amortizira. Poslovni udjel pripada društvu, a društvo odlučuje kako će ga unovčiti. Društvo može donijeti odluku da ga proda članu društva ili nekom trećem, da taj poslovni udjel povuče ili, ukoliko je poslovni udjel plaćen u cijelosti, društvo stječe vlastite poslovne udjele (čl. 418. st. 1. i 5. ZTD-a)

Zagreb, studeni 2006.g.

Branka Šabarić Zovko

Sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu, Privremeno raspoređena u Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Literatura: Zakon o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93, 34/99, 52/00 i 118/03, dalje ZTD), Pravo društava – društvo kapitala, prof. dr. Barbić Komentar ZTD-a, Gorenc – Filipović – Slakoper – Brkanić Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, u daljnjem tekstu ZPP) Informator br. 5454/06 Zbornik Odluka VTS RH 1994 - 2004.g. Zbornik Odluka VTS RH 2005.g.