internacionalni univerzitet...
TRANSCRIPT
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
5
Saobraćajni fakultet
Ekonomski fakultet
Fakultet politehničkih nauka
Ekološki fakultet
Pravni fakultet
Fakultet za medije i komukacije
Fakultet informacionih tehnologija
INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK
INTERNATIONAL UNIVERSITY TRAVNIK
72270 Travnik
Aleja Konzula – Meljanac bb
Tel: + 387 30 540 597
Fax: + 387 30 540 587
Web: www.iut.edu.ba
www.iu-travnik.com
Izdavač:
Internacionalni univerzitet Travnik u
Travniku
72270 Travnik, Aleja Konzula-Meljanac bb
Tel: 00387 30 540 597
Fax: 00387 30 540 587
Glavni i odgovorni urednik:
Akademik prof. dr. Ibrahim Jusufranić
Stručni urednik:
Lejla Skopljak, MA
Za izadavača:
Akademik prof.dr. Ibrahim Jusufranić
Redakcioni odbor: Prof. dr.sc. Sinan Alispahić
Prof. dr.sc. Enes Huseinagić
Prof. dr.sc. Dragan Golijan
Prof. dr.sc. Asib Alihodžić
Prof. dr.sc. Krsto Mijanović
Prof. dr.sc. Nenad Novaković
Prof. dr. sc. Salih Bučuk
Uređivački savjet:
Akademik prof. dr. Mladen Bodiroža
Akademik prof. dr. Cariša Bešić
Akademik prof. dr. Radomir Biočanin
Akademik prof. dr. Veselin Drašković
Akademik prof. dr. Slobodan Nešković
Prof. dr. sc. Nikola Kuvačić
Doc. dr. sc. Jasmin Jusufranić
Doc. dr.sc. Danislav Drašković
Doc. dr. sc. Remzija Kadrić
Doc. dr. sc. Sabahudin Hadžialić
Mirsad Imamović, MA
Tehnički urednik:
Adis Abazović
Sekretar redakcije:
Lejla Skopljak, MA
Registrovani ISSN 2303-5188
Štampa: IUT, Travnik
Tiraž: 200 primjeraka
Nauka i tehnologija
SADRŢAJ
Ibrahim Jusufranić –Korporativna sigurnost u BiH i zemljama Zapadnog
Balkana sa ekonomskog, pravnog i komunikološkog aspekta 4
Slobodan Nešković–Savremena paradigma korporativne bezbednosti i
metodologija implementacije kriznog menadţmenta u zemljama Zapadnog
Balkana 12
Predrag Dašić–Stanje i analiza nauĉnih ĉasopisa razliĉitih kategorija u okviru
SSCI citatne baze podataka 21
Milan Milošević – Normativni okviri korporativne bezbednosti u Republici
Srbiji: aktuelno stanje i perspektive razvoja 30
Atanas Kozarev– Relacije izmeĊu korporativne bezbednosti u Republici
Makedoniji i drţavnog bezbednosnog sistema 38
Sedžad Milanović – Kriviĉna odgovornost i korporativna sigurnost 46
Rade Biočanin, Boban Kostić, Mirsada Badić– Nauka i obrazovanje u funkciji
zaštite ţivotne sredine 55
Mimo Drašković, Yuriy Bilan, Veselin Drašković – Globalni i institucionalni
aspekti korporativne sigurnosti 63
Sabahudin Hadžialić– Corporate security threates within the communication
aspect 69
Alisa Salkić, Rajko Kasagić – Korporativna sigurnost u poslovanju privrednog
društva 78
Maida Bećirović, Ana Kvesić, Azra Bećirović – UvoĊenje elektronskog potpisa u
poslovne procese – doprinos poboljšanju poslovnog okruţenja u BIH 85
Selma Otuzbir – Koncept odgovornosti pravnih osoba u kriviĉnom
zakonodavstvu Bosne i Hercegovine 90
Almedina Hatarić, Imran Kasumović– Sigurnosni protokoli u e-bankarstvu 98
Sinan Alispahić, Tihomir Đurić, Hata Mušinović, Irfan Zec – Utjecaj novih
tehnologija na zaštitu i sigurnost u cestovnom prometu 104
Lejla Skopljak, Aida Vrbanjac, Adela Mujinović –Procjena rizika poslovanja u
cilju sprjeĉavanja pranja novca 114
Siniša Bilić, Safet Subašić, Vedrana Macanović – Imovinska sigurnost u kontekstu
odgovornosti drţave za štetu nastalu teroristiĉkim djelovanjem 123
Jasmina Tahirović, Irma Hodžić – Vaţnost knjiţenja nekretnina dioniĉkih
društava s aspekta pravne sigurnosti 133
Ines Babić, Irma Hodžić, Selma Otuzbir – Znaĉaj forenziĉke fonetike u
identifikaciji glasa kao uĉinkovite mjere zaštite i sigurnosti 140
Husnija Bibuljica, Haris Bibuljica – Sigurnost podataka u Wi-Fi mreţi u BH
kompanijama 147
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
5
KORPORATIVNA SIGURNOST U
BiH I ZEMLJAMA ZAPADNOG
BALKANA SA EKONOMSKOG,
PRAVNOG I
KOMUNIKOLOŠKOG
ASPEKTA
Dame i gospodo, uvaţeni uĉesnici
Konferencije, dragi gosti i prijatelji
Internacionalnog univerziteta Travnik,
Korporativna sigurnost o kojoj danas vodimo
nauĉnu raspravu na XIV MeĊunarodnoj
Konferenciji o korporativnoj sigurnosti, u
suštini predstavlja posvećenost preduzeća da
doprinese odrţivosti svoga poslovanja i
privrednog razvoja, saraĊujući sa poslovnim
partnerima, zaposlenicima, vlasnicima i
društvom uopšte, u cilju poboljšanja
poslovanja, zaštite svoje imovine i vlastitih
interesa.
Institucionalizacija korporativne sigurnosti
kao jedne vrlo vaţne i specifiĉne oblasti u
kompanijama traje i do nekoliko godina, ali u
tom razdoblju korporativna sigurnost vrlo se
rijetko iskazuje s nekom jasno vidljivom
korisnošću za kompaniju, a iziskuje znaĉajna
ulaganja. Tada se Upravama kompanija i
najĉešĉe postavljaju pitanja poput: treba li
njima uopšte takav trošak, da li je to isplativa
investicija? Kada će se povratiti uloţena
sredstva? Iz tog razloga jedan broj kompanija
odustaje od ureĊenja i ugradnje u
organizacionu shemu sluţbe korporativne
sigurnosti ili ipak pozicioniranja menadţera
korporativne sigurnosti u upravu kompanije.
Pa ipak, sigurnost treba da postane sve
prisutnija, kako bi se smanjili gubici u
poslovanju. Do sada, izuzetno mali broj
kompanija se zadovoljavalo nekim oblicima
sluţbe sigurnosti koja se klasiĉno bavi
tehniĉkom i fiziĉkom zaštitom imovine i
objekata kompanije, usmjerene na spreĉavanje
klasiĉnih oblika uništavanja imovine
ĉinjenjemprotuzakonitih djela, dok
istovremeno apsolutno najvaţniji segment
korporativne sigurnosti, a to je sigurnost
odvijanja poslovnih procesa i zaštita poslovnih
interesa kompanije, ostaje u potpunosti
nepokrivena. Iako je ekonomska i finansijska
kriza uzela svoj danak, tako da pojedine
zaštitarske firme imaju i porast prihoda,
kompanije ulaţu manje nego što je potrebno u
ovaj sektor. Uprkos tome, unazad nekoliko
godina Bosna i Hercegovina je napravila više
iskoraka naprijed po ovom pitanju. Svijest je,
što je najvaţnije, na znatno većem nivou, jer je
sve više korporacija koje daju vaţnost tom
izuzetno vaţnom segmentu poslovanja, zbog
sigurnosti proizvoda i klijenata, a posebno
vlasnika i zaposlenika. Dobrim dijelom
zasluga je to i nauke i prakse iz oblasti
korporativne sigurnosti kao i organizacija niza
nauĉnih skupova, kao što je i ova, što nam
valja svakako i naglasiti, Prva MeĊunarodna
Konferencija o korporativnoj sigurnosti u BiH
koju organizujemo danas na Vlašiću. Kroz
ovakve aktivnosti, poslovna javnost se
postepeno senzibilira na ovu temu u pravcu
priznanja potrebe za uvoĊenjem funkcije
korporativne sigurnosti, kao jedne od
logistiĉkih funkcija koja firmama omogućava
nesmetan rad i razvoj što je evidentno u
posljednje vrijeme u svijetu i kod nas.
Korporativna sigurnost je u savremenoj
poslovnoj praksi ĉesto korišten koncept,
obzirom na to da kompanije u znaĉajnoj mjeri
snose odgovornost za svoje poslovanje za
dešavanja i aktivnosti iz navedene oblasti. U
cilju da doprinese rješavanju problema
korupcije u preduzeću, kompanije sprovode
razliĉite oblike sigurnosti iz oblasti zaštite
svoje imovine, poslovnih procesa,
informacione sigurnosti, i sve do sigurnosti
svojih kupaca, dobavljaĉa,vlasnika i
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
6
zaposlenih. Kako bi što uspješnije koristile
mnogobrojne prednosti njegovanja društveno
odgovornog ponašanja, kompanije moraju da
afirmišu svoje ideje i osjećanja, brige za svoje
probleme i probleme društva u cjelini i
promovišu sve aktivnosti na njihovom
unapreĊenju, posebno u provoĊenju
korporativne sigurnosti. Izuzetno je vaţno da
se pri tome obezbijedi potpuna transparentnost
posvećenosti svojoj kompaniji, ali i
društvenim interesima.
Poštovani skupe,
U zemljama u tranziciji, kao što je i Bosna i
Hercegovina, promovisanje korporativne
sigurnosti preduzeća postaje nezaobilazno
sredstvo i ţivotno pitanje da se osigura
odrţivost resursa svog poslovanja u svim
segmentima rada i poslovanja vlastite
kompanije. Korporativna sigurnost u suštini
predstavlja svijest o novom poloţaju i znaĉaju
koje kompanije imaju u savremenom,
globalnom društvu i odgovornosti koja iz njih
proizilazi. To je zapravo proces u kome mogu,
mada i ne moraju, imati uticaja na njihovo
poslovanje. Praksa korporativne sigurnosti se
odnosi na cjelokupnu sferu poslovanja jednog
preduzeća, kao i na odnose koje ono pri tome
uspostavlja: šta se proizvodi, kako kupuje i
prodaje, da li se pridrţava zakona, na koji
naĉin zapošljava, osposobljava i utiĉe na
razvoj ljudskih resursa, na koji naĉin doprinosi
oĉuvanju imovine vlasnika, zaposlenih i
ţivotne sredine.
Drugim rijeĉima, korporativna sigurnost bi se
mogla definisati kao koncept u okviru koga se
kompanije ponašaju u skladu sa etiĉkim
principima, odnosno na društveno prihvatljiv
naĉin što bi dovelo do veće sigurnosti u
poslovanju preduzeća, kao i ostvarivanju
boljih ukupnih finansijskih rezultata.
Da bismo dodatno podigli svijest o sigurnosti
poslovanja preduzeća, problem korporativne
sigurnosti mora se dići na nivo društva, jer
samo tako moţemo razvijati sigurnosnu
kulturu koja predstavlja kljuĉnu ĉinjenicu u
ovoj problematici. Na taj naĉin ona bi postala
dio nas, a mi bismo bili svjesniji njene
postojanosti. TakoĊer se treba pobrinuti da se
sigurnost inicijalno tretira kao potreba, a ne
kao nametnuta mjera i da se provoĊenje mjera
sigurnosti od strane svakog pojedinca tretira
kao liĉna participacija kojom se isti odriĉe
dijela svoga komoditeta, u korist i u cilju
podizanja nivoa sigurnosne svijesti preduzeća.
Osim toga, moram reći da je vrlo vaţno da
korporativna sigurnost mora postati dio
poslovne kulture svih zaposlenika kompanije
koji je prihvataju kao legitimnu i neophodnu
poslovnu funkciju, inaĉe je odluke o sigurnosti
puno teţe provoditi na niţim nivoima.
Svijest o potrebi uvoĊenja sistema
korporativne sigurnosti je veća u srednjim i
velikim, ali je u malim preduzećima
nedovoljna jer one su se zbog svoje veće
izloţenosti udaru obilnog korištenja
informacijskih tehnologija, sloţenih
tehnologija rada, dislociranog poslovanja i
mnogih drugih faktora, prije susrele sa
sigurnosnim izazovima te shvatile prednost
uvoĊenja sistema korporativne sigurnosti kao i
male kompanije, a posebno one koje se bave
razvojem ili implementacijom informacijskih
tehnologija.
Dame i gospodo, uvaţeni uĉesnici
Konferencije, dragi gosti i prijatelji, Osnovni
cilj svakog preduzeća je stvaranje vrijednosti.
Korporativna sigurnost se svrstava u logistiĉke
procese. Poslovni sistemi današnjice moraju
identifikovati, kategorizirati, modelirati, pratiti
i mjeriti poslovne procese prema kritiĉnim
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
7
faktorima uspješnosti. Zbog togasvaka
poslovna organizacija razvija vlastiti sistem
upravljanja odgovornosti u poslovnim
procesima, koji omogućava kontinuirano
upravljanje i nadzor poslovnih procesa.
Poslovni proces se moţe definisati kao skup
aktivnosti koji koriste jedan ili više inputa i
kreiraju rezultat vrijednosti za kupca.
Opšta podjela procesa prema vrsti posla koje
obavlja neko preduzeće je na: upravljaĉke,
osnovne, i logistiĉke poslovne procese. Sa
sigurnosnog aspekta, prije su bile tek neznatne
štete koje bi prouzrokovali nezadovoljni
pojedinci, dok je situacija danas mnogo gora.
Susrećemo se s napadima organizovanih
grupa, ĉiji je cilj ugroţavanje poslovanja
preduzeća ili uništavanje cijele organizacije.
Kako bi se ovakavi dogaĊaji sprijeĉili,
organizacije moraju zaštiti svoje upravljaĉke,
osnovne i logistiĉke poslovne procese.
U tome posebno vaţnu oblast poslovnih
informacija predstavlja svaka informacija bez
koje se ne mogu obavljati sve poslovne
aktivnosti i ostvarivanje poslovnih interesa i
ciljeva poslovnog subjekta. Poslovne
informacije su osnovni resurs svakog
poslovnog sistema, te posjedovanje
informacija daje prednost u odnosu na
konkurente. Isto tako, informacije
omogućavaju prepoznavanje i iskorištavanje
poslovnih prilika, donošenje kvalitetnih
odluka, poboljšanje produktivnosti te
uoĉavanje trţišnih trendova i prilagoĊavanje
na njih, što na kraju dovodi do ostvarenja
poslovnog uspjeha i boljeg pozicioniranja u
odnosu na konkurente. Iz tog razloga svako
preduzeće stvara i razvija vlastito podruĉje
poslovnih podataka i informacija, pa je danas
izuzetno vaţna informacijska sigurnost koja se
postiţe primjenom propisanih mjera i
standarda informacijske sigurnosti, te
organizacijskom podrškom za poslove
planiranja, provjere i dorade mjera i standarda.
Povjerljivost informacija znaĉi da je
informacija dostupna samo licima koje imaju
ovlaštenja za njeno korištenje. Integritet je
zaštita podataka od namjernog ili sluĉajnog
neovlaštenog mijenjanja, a dostupnost je
garancija ovlaštenim korisnicima sistema da
će im sistem biti raspoloţiv u svakom
trenutku. Stoga informacijska sigurnost
obuhvata zaštitu svih informacija, bez obzira u
kakvom obliku one bile. U okviru
informacione sigurnosti, posebno je
interesantan pojam „bussines intelligence―,
koji se prvi put pojavio 1989. godine, kao
pojam koji oznaĉava proces prikupljanja
informacija, odnosno poslovno obavještajnu
djelatnost u poslovnom svijetu. Ovaj pojam
predstavlja poslovno-obavještajnu aktivnost u
poslovnom svijetu koja je usmjerena na
prikupljanje podataka i informacija potrebnih
za donošenje što kvalitetnijih poslovnih
odluka u cilju oĉuvanja pozicije u poslovnom
okruţenju i postizanju poslovnog uspjeha.
Danas je nemoguće zamisliti bilo kakav
poslovni proces bez upravljanja
poslovniminformacijama.
„Bussines intelligence― i poslovne informacije
u uslovima današnjeg poslovanja predstavljaju
strateški menadţerski resurs bez kojeg je
gotovo nemoguće poslovanje firme. Zbog toga
korporativna sigurnost obuhvata ukupnu
sigurnost firme s ciljem postizanja poslovnog
uspjeha preduzećajer „bussines intelligence―
ĉini sastavni dio korporativne sigurnosti.
Uvaţene kolegice i kolege,
U današnjem svijetu zloĉin, vandalizam,
terorizam, prirodne katastrofe i svakodnevne
nezgode su stvarnost i realnost. Organizacije
se susreću sa brojnim sigurnosnim prijetnjama,
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
8
kao što su raĉunarske prevare, špijunaţe,
sabotaţe, vandalizam, poţar, poplave i sliĉno.
Štetananesena organizaciji u obliku zloćudnog
koda, raĉunarskog hakiranja iuskraćivanja
uslugeje sve prisutnija pojava. Finansijski
gubici vezani na sigurnosne upade povećavaju
se iz godine u godinu i iznose bilione dolara.
Oko 60% napada se dogaĊa izvana (preko
Interneta), a oko 40% napada dolazi iznutra. U
vrijeme globalne ekonomije, stalnih promjena
rizika kojima su izloţene firme, uspostava
saradnje meĊu firmama, on-line trgovine,
informacijska sigurnost postaje sve više
poslovni problem koji treba omogućiti i
unaprijediti poslovanje. Firme se bore sa
zahtjevima regulatora (banke, telekom,
operateri), ekonomskim uslovima te
upravljanjem rizicima. Uloga infomacijske
sigurnosti naţalost jos nije dovoljno definisana
u mnogim firmama. Iako mnogi vide
informacijsku sigurnost kao mjesto troška,
moţe se pokazati i dokazati da firme koje
ispravno upravljaju informacijskom
sigurnošću svoje ciljeve postiţu kvalitetno,
racionalno i efikasno.
Uvaţeni skupe,
Iako je Bosna i Hercegovina dostigla odreĊeni
nivo pripremljenosti u oblasti sigurnosti, u
nedavno objavljenom izvještaju Evropske
komisije o napretku BiH, za 2016. godinu,
odreĊene preporuke kako bi se poboljšao ovaj
sistem. Naime, Evropska komisija od BiH
traţi da konaĉno ispuni meĊunarodne
standarde u borbi protiv pranja novca i
finansiranja teroristiĉkih aktivnosti, te da
dodatno ojaĉa kapacitete za borbu protiv
terorizma, putem bolje saradnje i koordinacije
te razmjene obavještajnih podataka o
kriviĉnim djelima, prevencije radikalizacije te
programa za deradikalizaciju. Od naše drţave
se takoĊer traţi provedba politike za
integrirano upravljanje granicama, naroĉito
putem jaĉanja Zajedniĉkog centra za analizu
rizika, te veća efikasnost u suzbijanju trgovine
drogom. Za razliku od Bosne i Hercegovine,
zemlje zapadne Evrope i SAD još su
poĉetkom prošlog stoljeća poĉeli normativno
ureĊivati podruĉje korporativne sigurnosti,
vodeći raĉuna da njihova vlast nikada ne bude
veća od sistema jedne javne sigurnosti.
Privatna, odnosno, korporativna sigurnost, nije
konkurencija javnoj sigurnosti niti to smije
postati. ViĊenje sigurnosti u Bosni i
Hercegovini je potpuno drugaĉije i nije
osnovano u tom smislu. Policijski
menadţment u Bosni i Hercegovini je
prepoznao potencijal korporativne i privatne
sigurnosti. Sad je na njemu da pronaĊe
najbolje moguće modele tog partnerstva,
odnosno zajedniĉke saradnje. Evropski trend
ostvarivanja sigurnosti, znaĉi prevenciju
razliĉitih ponašanja pojedinaca ili grupa
usmjerenih prema poslovnim interesima i
imovini firme, a tako se realizuje doprinos
kvalitetnom ostvarivanju javne sigurnosti
zajednice. Ignorisanje sigurnosnih problema
plaća se previsokom cijenom - ţivotima. Jedno
od najviše korištenih zloupotreba koje donosi
velike probleme društvu je pranje novca.
Pranje novca podrazumijeva rješavanje,
pretvaranje ili ĉišĉenje novca steĉenog
kriminalnim aktivnostima (najĉešće trgovinom
droge), njegov prelaz preko meĊunarodnih
granica (ponajviše u zemlje gdje je droga
proizvedena) i ponovno ukljuĉivanje tog
novca u regularne novĉane tokove. Pranje
novca je izuzetna prijetnja integritetu
finansijskih ustanova (kako se to najbolje
oĉituje u Rusiji, gdje mafija nadzire mnoge od
najvaţnijih banaka u svijetu), koja dovodi u
nepovoljan poloţaj privredne subjekte koji
legalno posluju (kao što je to sluĉaj u
Kolumbiji). Peraĉi novca uopšte ne nastoje
ostvariti najvišu stopu dobiti na novac koji
operu, već im je vaţnije mjesto ili investicija
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
9
koja će im omogućiti najlakše i najbrţe
recikliranje novca. Tako novac moţe putovati
iz zemlje s dobrom ekonomskom politikom u
kojoj se ostvaruju sve više stope dobiti ka
zemlji s lošijom politikom i niţim prinosima
od uloţenihsredstava. Tako se zbog pranja
novca moţe dogoditi da se slobodni kapital
ulaţe manje racionalno, što uveliko moţe
narušiti postojeće ekonomske tokove.
Promjena u potraţnji novca moţe na
nacionalnom nivou izazvati nestabilnost
kamata i teĉaja. Sam kolumbijski predsjednik
Ernesto Samper optuţen je da je tokom
izborne kampanje primao velike novĉane
iznose narko-mafije. Izgleda da su lokalni
trgovci drogom nudili potpunu otplatu
kolumbijskog stranog duga u zamjenu za
nesmetano djelovanje. Ništa bolje stanje nije
ni u Meksiku, gdje je otkriveno da Raul
Salinas, brat bivšeg predsjednika Meksika,
Carlosa Salinasa, ima na raĉunima stranih
banaka 120 milijardi ameriĉkih dolara.
Korupcija u Meksiku, kao i u mnogim drugim
zemljama Juţne Amerike, postala je endemska
pojava koja zahvata sve nivoe administrativnih
i vladinih ustanova. U uslovima pravne
nesigurnosti i razvijene korupcije, jako se
smanjuje interes stranih investitora za ulaganja
u toj zemlji. Pranjem novca i korupcijom koja
je njegova ĉesta popratna pojava stvara se
opasna prijetnja drţavnoj suverenosti,
autoritetu drţavne vlasti narušavaju
demokratske vrijednosti i javne ustanove, te
uveliko šteti nacionalnoj privredi.
U današnjim uslovima globaliziranog i
komunikacijski potpuno povezanog
poslovanja potencijalne i stvarne prijetnje i
ugroţavanja informacija i informacijskih
sistema predstavljaju prioritetni poslovni rizik.
Poslovna analiza u potpunosti se oslanja na
informatiĉke sisteme i svaka prijetnja moţe
ugroziti nesmetano odvijanje poslovnih
procesa. Primjenom novog pristupa
korporativne informacijske sigurnosti podstiĉe
se sistemsko upravljanje informacijskom
sigurnošću primjenjujući odgovarajuće
procese i postupke u skladu sa postavljenim
standardima i normama. Za uspješno
provoĊenje korporativne informacijske
sigurnosti potrebno je, pored ostalog, osigurati
ljudski potencijal sa potrebnim nivoom znanja
i kompetencijama, što nameće potrebu stalne
edukacije i sticanja novih znanja, koje treba
koristiti kako bi se efikasno vladalo tehnikama
i odgovorilo na sve brojnije i opasnije izvore
ugroţavanja.
Poštovani gosti i uĉesnici Konferencije,
Šta reći o sigurnosti u gradovima i drugim
aspektima sigurnosti?
Moţe se reći da odreĊeni uspjesi policije ne
umanjuju zabrinutost za sigurnost u svakom
gradu, jer dok god postoje nerazjašnjena
ubistva, nasilja, huliganski ispadi sa smrtnim
posljedicama narko-kriminal oko škola, dok se
novinari napadaju i zlostavljaju, dok im se
prijeti – mora se insistirati na brţem i
efikasnijem radu policije. Stanje sigurnosti u
gradu još uvijek je zadovoljavajuće, posebno
ako se uzme u obzir da problemi modernog
ţivljenja uslovljeni udarom finansijske i
ekonomske krize, i nepovoljno utiĉu na
sigurnost ţivljenja u gradu. Do izraţaja dolaze
socijalne mjere zaštite najugroţenijih iako je
razvoj privrede i zapošljavanja uvijek najbolja
socijalna mjera. TakoĊer, sistemski se
pokušava u okviru mogućnosti gradova,
investicijama u svim gradskim naseljima,
uticati na ureĊenost prostora i osjećaj
pripadnosti toj sredini. Za veću sigurnost
posebno mladih, potrebno je uvesti više reda
unutar koordinacije njihove dnevne „satnice―,
a to je posao roditelja, škole i društva u cjelini,
dok je istovremeno uloga grada da
maksimalno podupire aktivnosti koje su na
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
10
tom tragu i to kroz osiguravanje što više
raznovrsnih sadrţaja koji će mlade skloniti s
ulice. Podaci ipak pokazuju da su to najĉešće
takozvana kaznena djela protiv imovine, i
mislimo da moţemo uĉiniti mnogo na
edukaciji graĊana kako bi se zaštitili od
provale i kraĊe. S druge strane,posebna paţnja
se posvećuje zloupotrebi opojnih droga koja je
problem svih gradova. U tomsmislu sistemski
se treba pristupiti prevenciji i edukaciji,
posebno djece i mladih, i sa strane represije,
odnosno policijskih aktivnosti.
Usko povezan sa sigurnošću u gradovima je
sve prisutniji problem zaštite od poţara. Svaka
firma koja ţeli preventivnu zaštitu od poţara
će morati posvetiti veliku vaţnost
organizacijskim i tehniĉkim mjerama i
radnjama usmjerenim na uklanjanje opasnosti
od nastanka poţara, rano otkrivanje poţara i
njegovo efikasno gašenje. Poseban aspekt
korporativne sigurnosti ĉini zaštita prirodne
sredine. Danas svaka ljudska djelatnost u
većoj ili manjoj mjeri utiĉe na okoliš, pri ĉemu
zagaĊivaĉi nisu samo velike multinacionalne
kompanije, već i srednja i mala preduzeća,
koja razliĉitim aktivnostima znatno utiĉu na
štetno djelovanje na okoliš. Svako preduzeće
mora smanjiti svoj negativan uticaj na okoliš,
na naĉin da smanji ispuštanje štetnih tvari,
smanjenje koliĉine proizvedenog otpada, i
racionalnije korištenje skupih i neobnovljivih
resursa. S obzirom na porast svijesti, o
vaţnosti smanjenja i kontrolisanja uticaja na
okoliš, kao i ĉinjenicu da je uspostavljanje
sistema upravljanja zaštitom okoliša postalo
sastavni dio društveno odgovornog
poslovanja. Svaka kompanija mora, u okviru
svog poslovanja, biti posvećena ekološkoj
sigurnosti koja doprinosi boljem i
kvalitetnijem ţivljenju društva kao cijeline, a
time i doprinosi ekonomiĉnijem poslovanju
svake kompanije. Polazeći od postojećeg
stanja i izraţene problematike u oblasti
korporativne sigurnosti, potrebno se posvetiti
sve većoj sigurnosti u poslovanju kompanije,
zbog ĉega je neophodno preduzeti sljedeće
mjere:
1. Menadţment kompanija preduzeća, mora
imati jasnu prognozu oĉekivanih stanja i biti
spreman za donošenje kvalitetnih poslovnih
odluka na planu prevencije svih oblika
sigurnosti u poslovanju preduzeća.
2. Zaposleni u sluţbama korporativne
sigurnosti, treba da budu kompetentna lica
koja će upravljati u procesima sigurnosti.
3. Korporativna sigurnost mora postati dio
poslovne kulture svih zaposlenih sa ciljem
objedinjavanja zahtjeva, potreba i oĉekivanja
kako menadţmenta, tako i poslovanja
preduzeća unutar vlastite svekupnosti.
4. Za korporativnu sigurnost je vaţno da se
kvalitetno upravlja procesima sigurnosti, kao i
da bez toga nema uspješnog poslovanja
kompanije.
5. Sve više razvijati partnerske odnose, javnog
i privatnog sektora, da se poslovanje/znanje
korporacija javnog i privatnog sektora što više
pribliţe Vladinom sektoru sigurnosti, te
meĊusobnu saradnju u cilju sveukupne
sigurnosti društva.
6. U mjerama za korporativnu sigurnost treba
da se podrazumijeva fiziĉka i tehniĉka zaštita,
zaštita biznisa, zaštita informacionog sistema,
zaštita inteligentnog vlasništva, robnih marki i
sliĉno.
7. Kroz provoĊenje strateških mjera i
postupaka treba da se ostvari smanjenje
sigurnosnih rizika, i unaprijedi planiranje za
sluĉaj opasnosti od štete a da se u okviru mjera
sigurnosti planiraju i pravne zaštite korisnika,
vlasnika, radnika i imovine firme, poslovnih
informacija kao i poloţaja preduzeća na
trţištu.
Realizacijom ovih mjera došlo bi do
poboljšanja korporativne sigurnosti u našim
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
11
preduzećima, a to bi dovelo do sigurnijeg
poslovanja preduzeća ĉime bi se stvorili
preduslovi za donošenje kvalitetnih poslovnih
odluka, a time jasnije i vidljivije istakle koristi
od korporativne sigurnosti bez iziskivanja
znaĉajnijih investicionih ulaganja, ĉime se
postiţe efikasnija zaštita najvaţnijih
segmenata poslovne sigurnosti u odvijanju
poslovnih procesa.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
12
SAVREMENA PARADIGMA KORPORATIVNE BEZBEDNOSTI I
METODOLOGIJA IMPLEMENTACIJE KRIZNOG MENADŢMENTA U
ZEMLJAMA ZAPADNOG BALKANA
Akademik prof. dr. Slobodan Nešković, email: [email protected]
Univerzitet privredna akademija u Novom Sadu, FIMEK
Centar za strateška istraţivanja nacionalne bezbednosti, Beograd
Sažetak: Korporativna bezbednost kao konvecijalni subjekt bezbednosti, podrazumeva uspostavljeni,
odgovarajući utvrđen i tardicionalni društveni pristup u zaštiti korporacije, ostvarenjem bezbednosti
ivlasništva, kapitala i ljudi koji ga ostavaruju od svih oblika destkuktivnih pretnji na određenom prostiru. U
savremenim uslovima poslovanja korporativna bezbednost je izvedena u samostalnu i sa drugim funkcijama
ravnopravnu poslovnu funkciju. Današnje poslovanje naročito, uvek sa sobom nosi određeni nivo rizika za
korporaciju. Adekvatno ocenjivanje rizika i upuštanje u nemilosrdnu tržišnu utakmicu, meri se sa
veličinama kao što je ostvareni profit, pa iz tog razloga uloga korporativne bezbednosti i procene rizika, sa
odgovarajućim menadžerskim znanjima, predstavlja temelj uspešnog poslovnog poduhvata. Oblici
ugrožavanja bezbednosti mogu biti različiti, međutim specifičnosti navedene problematike su indentični za
sve država Zapadnog balkana. Osnovni problem zaštite kompanije je taj, što se oblici ugrožavanja
konstantno menjaju i transformišu u druge oblike pretnji, onog trenutka kada se pronađe efikasan način
borbe protiv njih. Sve to zahteva visok stepen materijalnih izdavanja i naročito veliku sposobnost
razumevanja ovih pojava. Veliku ulogu u ovakvim aktivnostima ima krizni menadžment, koji mora da
predvidi, reaguje i promeni postojeći problem u poslovanju svoje kompanije.
Ključne reči: Korporativna bezbednost, globalizacija, država, rizici, krizni menadžment, Zapadni
Balkan
PARADIGM OF MODERN CORPORATE SECURITY AND
METHODOLOGY IMPLEMENTATION OF CRISIS MANAGEMENT
IN THE WESTERN BALKANS
Abstract: Corporate conventional security to prevent destrustive acts of the corporation. In
modern business conditions, corporate security is carried out in an independent and equal with
other functions of the business function. Today's business in particular, always carries with it a
certain level of risk for the corporation. Adequate assessment of risks and engage in merciless
competition, with custom sizes as realized profits, and therefore the role of the corporate security
and risk assessment, with the appropriate managerial skills, is the foundation of a successful
business venture. Forms compromising security may be different, But the specifics of that are
identical to the problem for all the countries of the Western Balkans. The basic problem of the
company is that the forms of threats to constantly change and transform into other forms of
threats, once it finds an effective way to combat them. All this requires a high degree of material
issue and particularly high ability to understand these phenomena. A huge role in these activities
has a crisis management, which has to provide responsive and changing the existing problem in
the operations of their company.
Keywords: Corporate security, globalization, countries, risk, crisis management, Westerns
Balkans
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
13
1. Uvod
Korporativna bezbednost nije novi
bezbednosni pojam, ali je, uprkos tome, tek
odskora postala nova disciplina nauke o
bezbednosti. Nekim aspektima predmeta
koji danas poznajemo kao korporativnu
bezbednost oduvek su se bavili menadţeri i
menadţmenti privrednih subjekata. Promene
u ekonomskom ţivotu, do kojih je došlo u
proteklim decenijama, uzrokovale su da se
veliki deo tih aspekata samo povezao u
jednu strukturu, u jednu celinu, koja se
pojavljuje kao jedna od nezaobilaznih
funkcija savremenih poslovnih jedinica i
sistema. Današnji tok promena dolazi iz
globalnih procesa koji nisu ni samo
ekonomske, ni samo politiĉke, ni samo
kulturne, već zahvataju sve društvene sfere
savremenog sveta. Jednim imenom
oznaĉene su kao globalizacija. To je proces
višestrukih i veoma brzih promena, koje su
nagnale sve privredne subjekte, a pogotovo
velike poslovne sisteme, da se bave
problemima bezbednosti mnogo više i
obuhvatnije nego do tada, pogotovo ako ţele
da odrţe korak u poslovnom svetu.
Specifiĉnosti i protivreĉnosti i
funkcionisanje korporativne bezbednosti
kompanija u drţavama Zapadnog Balkana
su veoma sluĉne, pri ĉemu postoje razlike u
pravnoj regulativi navedene oblati. Stoga
razmatramo navedenu tematiku kroz
univerzalne probleme i zahteve za njihovim
pravazilaţenjem.
Tranzicija je drugi nezaobilazni kontekst
bez kojeg preciznije objašnjavanje pojma
korporativne bezbednosti nije moguće.
Bogate privredne ekonomije nisu bile
prinuĊene da iz korena menjaju svoj
vlasniĉki i institucionalni okvir, već su svoje
reforme preduzimale u skladu sa novim
izazovima, rizicima i iskušenjima koja su
dolazila sa krizama, sa procesom
globalizacije, propašću hladnoratovskih
podela itd. Tranzicione zemlje, odnosno
bivše socijalistiĉke zemlje, preţivele su
slom socijalistiĉkog sistema, njegovog
privrednog sistema, a neke meĊu njima i
ratove za podelu teritorija novih drţava. Sve
one su svoju budućnost saobraţavale
modelu zapadnih demokratija. Taj proces
traje još uvek i ostavlja za sobom veoma
teške posledice na svakom društvenom
sektoru.1 Poslovni sistemi i privredni
subjekti u takvim uslovima pokušavaju da
ostvare profit. Ti uslovi, meĊutim, doneli su
mnogo novih izazova, rizika i pretnji. Oni se
mogu identifikovati kao pretnje koje su
prateći deo globalizacije i globalnih kriza,
pretnje koje dolaze iz okvira nacionalne
zajednice koji je u sprezi sa organizovanim
kriminalom i institucionalnom korupcijom,
pretnje koje dolaze od konkurencije, zbog
korporativne korupcije i koje su posledica
niske bezbednosne kulture i
neorganizovanja bezbednosnih podsistema u
korporacijama. Svaki poslovni sistem
(korporacija) prinuĊen je da unutar svojih
podsistema oformi, strukturira, organizuje,
vodi i nadzire sopstveni sistem bezbednosti,
kojim svoje vrednosti štiti od izazova, rizika
i pretnji u konkurentskom svetu, svetu
organizovanog kriminala, pretnji koje deli
sa svojim uţim i širim društvenim
okruţenjem. Globalna otvorenost za
korporativne uspehe je i otvorenost za rizike
u koje se, razumljivo, mora ući. Izlazak
poslovnih jedinica izvan drţavnih granica i
drţavnim sistemskim merama pokrivenih
bezbednosnih izazova, prirodno je nametnuo
menadţmentu temu zaštite vrednosti
poslovnih sistema u novom kontekstu. Ovim
zahtevima postavljen je, razume se, i pravni
okvir, jer su društveni rizici i poslovni rizici
u istom lancu uzroka i posledica savremenih
rizika i pretnji koje su donele globalizacija i
tranzicija.2 Ulogu u ovakvim situacijama
treba da preuzme krizni menadţment kao
posebna funkcija u okviru poslovanja
odreĊene kompanije.
2. Korpotarivna bezbednost – pojam i
funkcije
Za razliku od preistorijske tradicije,
nastanka instituta svojine i korporacije kao
zajednice ljudi o ĉijoj zaštiti su brinuli
ĉlanovi korporacije, u istorijskom dobu, sa
razvojem društvenihodnosa i nastankom
1 Stajić, Lj., Izazovi korporativne bezbednosti u
svetlu savremenog shvatanja bezbednosti, Zbornik
radova,Fakultet za pravne i poslovne studije, Novi
Sad, 2008., str. 54-70 2 Nešković, S., Korporativna bezbednost, u:
Bezbednost i reforme u Srbiji, Beograd: Institut za
politiĉke studije,2006, str- 47.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
14
drţave, bezbednost i zaštita postaju funkcija
drţave. Drţava postajeodgovorna za
organizaciju snaga i sredstava zaštite svojine
i proklamovanih vrednosti ljudi u zajednici,
a zatim i tumaĉ stanja bezbednosti u drţavi i
u društvu. Istorijat razvoja korporacije
ukazuje na to da su se njena priroda
organizacije i unutrašnjeg odnosa menjali sa
razvojem ljudske zajednice, ali da se kroz
vreme zadrţao interes kao vezivno tkivo za
sve ĉlanove u njoj.3 MeĊutim, interes nije
zadrţao samo vezivnu funkciju za ĉlanstvo
u korporaciji nego je nametao potrebu
zaštite, a kao izraz stanja definisao je
bezbednost korporacije.4Današnje
korporacije, kao što su, primera radi, drţava,
sindikat, univerzitet, društva sa
ograniĉenom ili neograniĉenom
odgovornošću, akcionarska društva, ureĊeni
su zakonom, njih priznaje zakon imogu da
se ponašaju kao lica kad su u pitanju
sklapanje ugovora, posedovanje imovine,
zaštita razliĉitih interesa, vrednosti i sliĉno.
Tako, u širokoj lepezi elemenata koji
strukturiraju interes savremene korporacije,
nije zahvalno govoriti samo o ekonomskim,
nego i o drugim elementima koji
obeleţavaju njeno stanje, kao što je identitet
korporacije. O identitetu korporacije kao
vrednosti koja se štiti, vaţno je govoriti
zbog razumevanja pojma korporativne
bezbednosti kao skupa elemenata u strukturi
interesa koji izraţavaju bezbednost kao
njeno stanje. To znaĉi da se o korporativnoj
bezbednosti korporacije moţe govoriti samo
onda kada se govori o zaštićenosti svih
elemenata u strukturi interesa ĉinilaca
korporacije u odnosu na izvore izazova i
pretnji, bilo unutrašnjih ili spoljašnjih.
Istovremeno, korporativna bezbednost
predstavlja izraz ĉvrstine politike u
društvenom odnosu korporacije koja je
prikazuje odgovornom kako prema sebi,
tako i prema okruţenju.
Delokrug savremene funkcije korporativne
bezbednosti je višedimenzionalan, a ĉesto
moţe i da varira od drţave do drţave u
3Marković, S., Korporativna i korporacijska
bezbednost, Fakultet za pravne i poslovne studije dr
Lazar Vrkatić,Novi Sad, 2013., str. 14. 4Trivan, D., Korporativna bezbednost, Dosije studio,
Beograd, 2012., str. 37
skladu sa vaţećim zakonskim propisima.
Pored pravnonormativnog okvira, delokrug
korporativne bezbednosti uslovljen je
privrednom granom kompanije,
razuĊenošću njenih poslovnih procesa,
dislokacijom imovine, brojem i strukturom
zaposlenih, nivoom zastupljenosti
informacionih tehnologija u poslovnim
aktivnostima i drugo. Korporativna
bezbednost se, izmeĊu ostalog, bavi i
zaštitom kompanijskih vrednosti od
tradicionalnih oblika ugroţavanja i otuĊenja
imovine od strane trećih lica, ali i od strane
zaposlenih koji se zbirno svrstavaju u
kriminalitet. Ove delatnosti korporativne
bezbednosti nazivaju se tradicionalnim, jer
nisu u mnogome menjale svoje delovanje od
vremena nastanka same funkcije
korporativne bezbednosti, jedino što se
naĉin ispoljavanja pojavnih oblika ovih
kriviĉnih dela vremenom modifikovao u
skladu sa tehniĉko-tehnološkim napretkom
društva u celini. Uzroĉno – poslediĉnom
vezom su se i sistemi fiziĉke i tehniĉke
zaštite transformisali u oblike koje
poznajemo danas. Kao dodatak na pomenute
delatnosti korporativne bezbednosti,
vremenom su se razvijali i kompleksni
sistemi i funkcije koji su po svojim
karakteristikama znaĉajno sufisticiraniji.
Provera biografija kandidata za posao,
zaštita od sabotaţa, ĉuvanje poslovnih tajni,
zaštita informacionih sistema, prevencija i
otkrivanje korupcije i pranja novca, samo su
neke od oblasti koje obuhvata delokrug
savremene korporativne bezbednosti.5
Organizaciona struktura velikih, ĉesto
meĊunarodnih kompanija, uslovljena je
velikim brojemfaktora koji se tiĉu
diverzifikovanosti njenih poslovnih
aktivnosti, teritorijalne zastupljenosti i
funkcionalne raznolikosti konkretne
poslovne delatnosti. Ukoliko je kompanija
izrazito teritorijalno razuĊena, prisutna na
velikom broju nacionalnih trţišta, svakako
da primenjuje jedan od oblika geografske
organizacione strukture, gde je poslovanje
podeljeno meĊu regionima koji dalje
obuhvataju lokalna trţišta. Ukoliko je sluĉaj
da je vrsta posla kojim se kompanija bavi
5 Trivan, D., Korporativna bezbednost, Dosije studio,
Beograd, 2012., str. 40
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
15
uţe vezana za funkcionalnu prirodu
poslovne aktivnosti nego za
trţišnuzastupljenost sa geografskog aspekta,
onda se i organizaciona struktura
prilagoĊava glavnim funkcijama kompanije:
proizvodnja, istraţivanje i razvoj novih
proizvoda ili usluga, planiranje i sl. U bilo
kom primenjenom modelu organizacione
strukture kompanije, korporativna
bezbednost pronalazi svoje mesto, imajući u
vidu njenu ulogu, ali se ne moţe govoriti o
unapred poznatoj poziciji funkcije unutar
kompanije.6Uobiĉajno je da postoji
uspostavljena funkcija korporativne
bezbednosti u sedištu kompanije, a zatim u
zavisnosti od vrste i oblika delatnosti, zavisi
dalja organizaciona ureĊenost funkcije
korporativne bezbednosti. Vaţno je
napomenuti da je korporativna bezbednost
kao upravljaĉka funkcija društvena
(poslovna) delatnost budući da ispunjava
opšte uslove svake društvene delatnosti.
Kao što je u prethodnom delu rada
napomenuto, poslovi sluţbe korporativne
bezbednosti su se vremenom menjali i
modifikovali u skladu sa aktuelnim oblicima
ugroţavanja, ali je nadleţnost ostala ista.
Naime, osnovni zadatak sektora
korporativne bezbednosti je zaštita imovine,
lica i poslovanja kompanija kako bi se, sa
aspekta bezbednosti, pomoglo ostvarivanje
kompanijskih ciljeva, te je iz tog razloga
nadleţnost same funkcije ostala ista od
trenutka njenog nastanka do danas. Sa druge
strane, promene u bezbedonosnom
okruţenju koje su uglavnom uslovljene
širim društveno-politiĉkim i ekonomskim
procesima, u mnogome je izmenila sam
delokrug poslova unutar funkcije
korporativne bezbednosti.
Globalizacija je promenila strukturu i tempo
korporativnih aktivnosti, došlo je do
zasićenja tradicionalnih trţišta što usmerava
kompanije da posluju na riziĉnim trţištima.
Jasno je da se uslovi u savremenim
poslovnim krugovima brzo menjaju, a
posebno pod uticajem napretka
informaciono - komunikacionih sistema.
6 Murray, T., McKim, E., Policija i sektor privatne
bezbednosti: Šta donosi budućnost?, Ĉasopis
Bezbednost4/03, Beograd, 2003, str. 637.
Ovakva promena poslovnog okruţenja,
direktno je uticala i na promenu
bezbednosnih izazova, te se sektor
korporativne bezbednosti, poput ostalih
kompanijskih funcija, transformisao u
skladu sa aktuelnim dešavanjima. Funkcija
privatne bezbednosti u koje su ukljuĉene i
aktivnosti korporativne bezbednosti, po
Mareju i Mek Kimu su: fiziĉka zaštita, koja
predstavlja niskoriziĉne poslove, obuhvata
obezbeĊenje imovine, ograniĉavanje
gubitaka i kontrolu pristupa objektima i
podacima; bezbednosne usluge, koje
predstavljaju srednje riziĉne poslove
(parapolicijski poslovi koji poprimaju
policijski karakter), obuhvataju aktivnu
prevenciju kriminala, ograniĉena
patroliranja, primenu lokalnog
zakonodavstva na osnovu ugovora sa
lokalnim vlastima; privatne istrage, koje
obuhvataju graĊanske i privatne istrage,
prismotre, provere kandidata za prijem u
radni odnos; korporativnu bezbednost, koja
predstavlja zaštitu sloţenih operacija,
prevencija kriminala protiv korporacije i
interne istrage, obuhvata rad agenata koji su
zaposleni u velikim korporacijama i
kriminalistiĉke istrage, koje obuhvataju
istraţivanje prevara i sumnjivih poslovnih
transakcija, obuhvataju sloţene zadatke koji
obiĉno zahtevaju specijalistiĉku obuku.
Korporativna bezbednost ne napušta
tradicionalne usluge privatne bezbednosti,
koje danasuglavnom naruĉuju od
specijalizovanih privatnih bezbednosnih
kompanija, ali pored njih odgovrna je i za
širi delokrug sofisticiranih zadataka. U
savremene delatnosti korporativne
bezbednosti ubrajaju se mere i radnje na
otkrivanju i spreĉavanju: mita, korupcije,
industrijske špijunaţe, ekoloških incidenata,
zloupotrebe poloţaja, pranja novca,
mobinga, kao i poslovi na zaštiti
informacionih sistema, delatnosti kriznog
menadţmenta, upravljanja rizicima, izrada
planova za kontinuitet poslovanja u sluĉaju
većih incidenata i drugih povezanih oblasti.
Ove oblasti delovanja funcije korporativne
bezbednosti danas su dobro poznate, a
zahvaljujući seminarima i struĉnim
skupovima iz ove oblasti, unapreĊuje se
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
16
znanje i dele iskustva meĊu struĉnjacima.7
Danas je osnovni problem kako delovanje
korporativne bezbednosti uĉinitiefikasnijim,
i šta je to na šta menadţeri bezbednosti
trebaju dadatno da obrate paţnju. Funkcija
korporativne bezebdnosti mora da proširi
svoje delovanje izvan granica tradicionalnog
bezbednosnog portfolia na oblasti koje
ukljuĉuju kontinuitet poslovanja, poslovni
ugled, menadţment rizika, korporativnu
odgovornost, što stvara dodatan pritisak na
menadţment naglašavajući vaţnost mreţa i
promena veština upravljanja.
3. Rizici i bezbednost poslovanja
kompanija
Projekat poslovanja se analizira i priprema u
sadašnjosti, a odluke o njihovoj realizaciji se
mogu donositi takoĊe u isto vreme, ali
konkretna realizacija poslovanja današnjih
korporacija se obavlja u budućnosti. Po
realizaciji odreĊenog poslovnog poduhvata
mogu se oĉekivati i planirati rezultati. Ta
budućnost je neizvesna i nepoznata, pa i
oĉekivani rezultati poslovanja su neizvesni,
odnosno riziĉni. Upravljanje rizikom u
korporacijama je jedan sveobuhvatni pristup
identifikaciji rizika i upravljanja rizikom u
svim aspektima poslovanja. Sa obzirom na
to da se svaki rizik menja što se tiĉe
njegovog uticaja i urgentnosti, korporacije
bi morale da odgovarajuće reaguju da bi se
osigurale da se svaka šteta ograniĉi i da se
ispitaju sve mogućnosti za nastanak rizika
kroz praćenje „rupa― na trţištu koje nosi
nove rizike. Naime, glavna karakteristika
uspešnog poslovanja korporacije je njena
mogućnost da predvidi globalne rizike i da
se sa njima nosi bolje od drugih sliĉnih
organizacija.8Pri ovom scenariju gde su
ulozi veoma visoki, uloga koju ima
„menadţer rizika― ili krizni menadţer,
postaje još vaţnija. Fokus na objektivnost i
profesionalizam kreirao je novi imidţ
menadţera, koji je danas prihvaćen kao
osoba koja se bavi veoma vaţnom
7 Trivan, D., Korporativna bezbednost, Dosije studio,
Beograd, 2012., str. 48 8 Avakumović, J., Upravljanje rizikom u poslovanju
savremenih poslovnih sistema, Struĉni rad, Fakultet
za poslovno industrijski menadţment, Beograd,
2013., str. 92-103.
delatnošću koja zaista ima veliki uticaj i
dovodi do promena.
Rizik ukljuĉuje neizvesnost i verovatnoću
da će se dogoditi nešto nepredviĊeno i
obiĉno nešto što ne ţelimo i što nismo
planirali. Svaki poslovni poduhvat je
riskantan. U poslovanja savremenih
korporacija ima puno pitanja koja brinu
većinu interesnih grupa, a meĊu njima malo
onih koju su apsolutno predvidiljivi i koji se
mogu planirati i kontrolisati do izvesne
mere, kao što su: oĉekivani obim
proizvodnje, reţijski troškovi, nabavna cena
repromaterijala i opreme i dr. Ostale
varijable poslovanja korporacija su
nepredvidljive i veoma se teško mogu
kontolisati. Ti nepredviĊeni rizici su
dogaĊanja na trţištu, odnosno u bliţem i
daljem ekonomskom okruţenju, na koja
vlasnici biznisa ne mogu imati nikakav
uticaj, a moţda i uvid. To su rizici koji
mogu nastati, zbog promene u ukusima i
trendovima na trţištu, aktivnosti koje
preduzimaju konkurenti, promene u monetarnoj sferi (inflacija, deflacija,
devalvacija, revalvacija i dr.), promene
ukreditnoj politici ( ekspanzija ili restrikcija
kredita za nabavku repromaterijala i opreme
i kupovinu na kredit robe), promene u
lokalnoj samoupravi (zatvaranje neke
fabrike, ĉiji su radnici kupci robe koje
proizvodi kompanija) i sl.11 Poslovanja
današnjih korporacija je postalo veoma
sloţeno i odgovorno i njegovom
realizacijom ima mnogo rizika, koje njihovi
vlasnici uspevaju da savladaju ili njihov
negativan uticaj smanje na što manju meru
štete. Napor i borba da se rizici smanje i
eleminišu, da se pobedi i ostvare postavljeni
ciljevi su ideje vodilje poslovanja takvih
kompanija.
Aktuelnu bezbednosnu situaciju, a posebno
bezbednosno okruţenje velikih poslovnih
sistema, karakteriše postojanje znaĉajnog
broja ĉinioca i kompleksnost njihovih
odnosa. Rizici koji su aktivni u ovakvom
oruţenju, pod uticajem funkcije zaštite ili
napretkom tehnike i tehnologije, ĉesto
evoluiraju u do sada nepoznate oblike
potencijalnog ugroţavanja kompanijskih
interesa. Cilj upravljanja rizikom je da se
obezbedi da neizvesnost koji rizik sa sobom
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
17
nosi ne dovede do situacije koja bi odstupala
od definisanih poslovnih ciljeva. Većina
autora se slaţe u oceni da je rizik mogućnost
ili mera verovatnoće nastanka dogaĊaja koji
moţe imati posledice na ţivote ljudi,
imovinu i poslovanje kompanija i
organizacija. Pod rizikom se
podrazumevasvaka mogućnost u
konkretnom sistemu koja sa odreĊenom
verovatnoćom moţe da izazove
neoĉekivanu promenu kvaliteta, odnosno
promenu ili gubitak sistema.
Nasuprot ukorenjenom mišljenju da je rizik
iskljuĉivo negativna pojava, tj. delatnost sa
negatovnom konotacijom, efekti rizika
mogu imati pozitivne i negativne efekte.
Generalno se posledice odnose na moguće
šanse i prilike ili, sa druge strane, pretnje i
opasnosti po lica, imovinu i poslovanje
kompanije.9
Organizacija ima obavezu da preuzme
potrebne mere i radnje u cilju adekvatnog
upravljanja rizicima u smislu preventivnog
delovanja, neutralizacije rizika, smanjenja
negativnih efekata rizika, transfera i
prihvatanja rizika u zavisnosti od njegovog
pojavnog oblika, vremena trajanja i
inteziteta ispoljavanja. Osnovna uloga
menadţmenta rizika je da obezbedi
nesmetani kontinuitet poslovnog sistema u
sluĉaja ispoljavanja negativnih efekata
pojedinih rizika. Konkretno, zadatak
funkcije je da predupredi, spreĉi, smanji ili
prihvati rizik na naĉin koji neće narušiti
poslovne procese u kompaniji, uz
poštovanje opštih principa ekonomske
isplativosti. Svojim specifiĉnostima i
razliĉitim naĉinom delovanja,
identifikujemo pet vrsta rizika, i to: ĉist rizik
(osigurljiv ili ne, i ne iskljuĉivo eksternog
karaktera u odnosu na moralne opasnosti),
trţišni rizik (razlike u ceni robe, razliĉiti
valutni kursevi, povraćaj uloţenog),
uobiĉajni rizik (verovatnoća uobiĉajnog,
stopa oporavka, izloţenost uobiĉajnom),
operativni rizik (greške zaposlenih, prevare,
pad informacionog sistema), rizik
likvidnosti (rizik neraspolaganja sa
9 Keković,Z. i dr, Procena rizika u zaštiti lica,
imovine, i poslovanja, Centar za analizu rizika i
upravljanjekrizama, Beograd, 2011, str. 25.
dovoljnom koliĉinom sredstava neophodnih
za servisiranje tekućih finansijskih obaveza
bez uticaja na povećanje cena; moţe da se
transformiše u uobiĉajni rizik).10
Delovanjem razliĉitih vrsta rizika su
pogoĊeni svi, kako graĊani, tako i
organizacije. Sa aspekta profitabilnih
organizacija, pored osnovnih naĉela
upraljanja rizikom, istiĉe se i potreba da se
unapred definiše odgovornost za
indentifikovani rizik. Ovo je posebno
vaţnoimajući u vidu ekonomski uticaj
mogućeg gubitka, kao i potrebu da se takva,
eventualnaizdavanja i definišu u budţetu
kompanije za naredni period.
4. Krizni menadţment
Krizni menadţment je proces kojim se
organizacija štiti od izvesnih nadolazećih
promena koje prete njenom opstanku i
vitalnim interesima. Svaka kriza ima tri
osnovna zajedniĉka elementa a to su: pretnja
po organizaciju, element iznenaĊenja i
kratak period odluĉivanja.11
Za razliku od upravljanja rizikom koji
podrazumeva procene potencijalnih pretnji i
pronalaţenja najboljih rešenja da se
opasnosti eliminišu ili zaobiĊu, kod
upravljanja krizom organizacija se već
susrela sa datom pretnjom i mora imati
odgovor na sve faze njenog ostvarenja,
raĉunajući i fazu oporavka. Uspešnost
kompanije u suoĉavanju sa razliĉitim
dogaĊajima zavisiće od kvaliteta njenog
tima za krizni menadţment, podjednako kao
i od dobro obavljenog prikupljanja i analize
informacija. Moderno poslovanje
neizostavno nameće obavezu vlasnicima
kapitala da u svojim kompanijama formiraju
grupe ili odeljenja za krizni menadţment,
ĉime obezbeĊuju odrţivi razvoj i u
momentima kompleksnih internih i
eksternih promena. Sposobnost liderstva,
stabilnost liĉnosti i odluĉnost su potrebne
veštine koje treba da poseduje menadţer
koji ţeli da upravlja krizom. MeĊutim za
organizaciju nije dovoljno da poseduje samo
jednog menadţera sposobnog i obuĉenog da
10
Keković,Z. i dr, Procena rizika u zaštiti lica,
imovine, i poslovanja, Centar za analizu rizika i
upravljanjekrizama, Beograd, 2011, str. 41-42. 11
Ristić, D., i dr., Strategijski menadţment, Cekom
books, Novi Sad, 2009., str. 345
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
18
se nosi sa kriznim i vanrednim situacijama,
već da ima oformljen i proveren tim koga
karakterišu visoke organizacijske
performanse i sposobnost za rad pod
izrazitim pritiskom. TakoĊe neophodno je
da svi potencijalni ĉlanovi tima budu
testirani u simulaciji krizne situacije, radi
procene njihovih reakcija u
nepredviĊenimokolnostima i selekcije
izvršilaca koji mogu da sprovode mere
kriznog menadţmenta.12
Kriza se definiše kao neţeljeni incident,
proces ili okolnost u kome su ugroţene
kljuĉne vrednosti neke organizacije ili
sistema. Kriza moţe da utiĉe na ljude,
okolinu, tehnološke procese, imovinu ili
druge vrednosti i tokom svog trajanja, koje
je uvek vremenski ograniĉeno, moţe naneti
štetu sa razliĉitim posledicama. U
svakodnevnom izraţavanju, pojam krize se
ĉesto poistovećuje sa sliĉnim i donekle
komplementarnim pojmovima, kao što su
rizici i pretnje, mada suštinski, predstavlja
viši nivo u odnosu na navedene
pojmove.13
Naime, potencijalni rizici i
pretnje koji su mnogobrojni u
korporativnom okruţenju, mogu u
odreĊenim uslovima ispoljiti svoje
delovanje u vidu konkretne opasnosti po
organizaciju.
Nastupanjem opasnosti i ugroţavanjem
vrednosti moţe u odreĊenom vremenskom
trajanju nastupiti kriza po organizaciju koja
preti da naruši dotadašnji sistem rada i
redovnih poslovnih aktivnosti, ugrozi
ljudske ţivote, imovinu ili korporativnu
reputaciju. Iz tog razloga se, u vidu
podsistema korporativnog upravljanja javlja
krizni menadţment kao pokušaj da se kriza
kontroliše, da se neutrališu negativne
posledice, i da se organizacija uspešno
izvede iz perioda krize.
12
http://www.absolutsupport.rs/bezbednosni-
konsalting/krizni-
menadzment.html#sthash.tdEHnKhv.dpuf, datum
posete 18.11.2016. 13
AnĊelković, S., Korporativna bezbednost kao
ĉinilac nacionalne bezbednosti, Fakultet za evropske
pravnpolitiĉkestudije, Zbornik radova, Novi Sad,
2015. str. 111-134.
Na osnovu iznetog, moţe se zakljuĉiti da se
svojim karakteristikama izdvajaju tri
osnovne faze kriznog menadţmenta, i to:
kontrola postojeće situacije, neutralizacija ili
smanjenjenegativnih posledica, ivoĊenje
organizacije u cilju izlaska iz krize.14
Kriza
moţe da nastupiusled delovanja razliĉitih
ugroţavajućih faktora. Najĉešće, pojavni
oblici ugroţavajućih faktora mogu biti
finansijske, pravne, politiĉke, tehnološko-
procesne ili bezbednosne prirode.
TakoĊe, kriza moţe nastupiti i usled dejstva
elementarnih nepogoda ili drugih oblika
„više sile‖. Kriza nastupa delovanjem
razliĉitih vrsta rizika koji zapravo potiĉu iz
pomenutih oblasti.
Postupanje u sluĉaju krize, imajući u vidu
ograniĉen vremenski okvir i znaĉaj
celokupnog procesa po kompaniju, zahteva
odgovarajuću pripremu. Standardi društvene
bezbednosti prepoznaju krizu kao osetljiv
period u poslovanju svake organizacije, te se
zato pokušava definisati naĉin delovanja
organizacije i njenih predstavnika u sluĉaju
izbijanja krize.
MeĊunarodna standardizacija u oblasti
društvene bezbednosti ima za cilj razvijanje
kapaciteta društva za upravljanje krizama i
omogućavanje nastavka privrednih i
poslovnih aktivnosti zajednice u kriznim
uslovima, kroz unapreĊenje tehniĉkih,
ljudskih, organizacionih i funkcionalnih
veza (interoperabilnosti) meĊu svim
zainteresovanim stranama sa ciljem
pripravnosti na krizne situacije i adekvatnog
reagovanja na njih.15
Upravo je pomenuto
unapreĊenje veza (tehniĉkih, ljudskih,
organizacionih i funkcionalnih), preduslov
za proces planiranja kriznog menadţmenta i
formiranja kriznog plana. Njegova delatnost
predstavlja administrativni okvir
usmeravanja organizacionih kapaciteta
kompanije za uspešno savladavanje i
izlaţenje iz krize. Plan ima za cilj da
14
AnĊelković, S., Korporativna bezbednost kao
ĉinilac nacionalne bezbednosti, Fakultet za evropske
pravnpolitiĉkestudije, Zbornik radova, Novi Sad,
2015. str. 111-134. 15
Keković,Z. i dr, Procena rizika u zaštiti lica,
imovine, i poslovanja, Centar za analizu rizika i
upravljanjekrizama, Beograd, 2011, str. 83.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
19
definiše i odredi krizni štab, procedure,
nadleţnosti i ovlašćenja i kanale
komunikacije.
Organizacija koja uĉi i temelji svoja
saznanja na prethodnim dogaĊajima i
empirijskim istraţivanjima ima više šansi da
u budućem poslovanju na vreme uoĉi,
predupredi, spreĉi ili umanji negativne
posledice svake, potencijalno negativne,
situacije. Imajući u vidu nauĉnepretpostavke
da korporativna bezbednost ima znaĉajnu
ulogu u upravljanju krizama unutar
kompanije, dolazi se do zakljuĉka da se na
globalnom nivou na taj naĉin delimiĉno
upravlja i ekonomskim i društvenim
krizama.
Cilj i osnovna funkcija kriznog
menadţmenta je da rukovodi i nadzire
sprovoĊenje planova i procedura u sluĉaju
krize. On nastoji da organizacija za najkraći
vremenski period i na najefikasniji naĉin
izaĊe iz krize. Organizacija ulaţe napore da
se delatnost kriznog menadţmenta u
najvećoj mogućoj meri unapred definiše,
kako bi se unapredila njena efikasnost u
ograniĉenom vremenskom okviru, stresnoj
situaciji i pritiscima razliĉitih vrsta. Krizni
menadţment podrazumeva unapred
pripremljen sastav ljudstva sa već
elaboriranim planovima za hitne situacije.
Planovi u sluĉaju krize treba da obuhvate
razraĊene procedure koje prevashodno
promovišu bezbednost lica, imovine i
poslovanja kompanije; imaju zadatak da
informišu i pripreme zaposlene na
specifiĉne aktivnosti i postupanje u vreme
krize. TakoĊe, plan u sluĉaju krize obuhvata
i naĉine komunikacije i informisanja svih
zainteresovanih strana, kao što su klijenti,
dobavljaĉi, zaposleni, lokalna zajednica,
akcionari i javnost uopšte.16
Jasno je da se
planom u sluĉaju krize ne mogu predvideti
sve potencijalnekrizne situacije i njihove
manifestacije, ali je vaţno istaći da plan
moţe da pruţi popriliĉnoprecizno uputstvo o
opštim aktivnostima koje treba preduzeti u
vreme krize.
16
AnĊelković, S., Korporativna bezbednost kao
ĉinilac nacionalne bezbednosti, Fakultet za evropske
pravnpolitiĉkestudije, Zbornik radova, Novi Sad,
2015. str. 111-134
Konkretno plan upravljanja krizom najĉešće
se sastoji od sledećih aktivnosti: prevencija,
priprema, odgovor, reakcija, i oporavak.
Krizni menadţment ĉine eksperti iz raznih
oblasti iz sastava kompanije, ali i iz
poslovnog i društvenog okruţenja. To su
najĉešće rukovodioci razliĉitih poslovnih
funkcija, pre svega korporativne
bezbednosti, a u zavisnosti od organizacione
strukture kompanije i direktori sektora
proizvodnje, prodaje, logistike, ljudskih
resursa i dugih. Ĉlanovi kriznog
menadţmenta su unapred odreĊeni za te
poslove, posebno rukovodilac, koji se
uglavnom bira iz redova operativnih
rukovodilaca sa većim radnim iskustvom.
Ĉlanovi mogu biti i specijalisti iz razliĉitih
oblasti i mogu biti angaţovani izvan same
organizacije.17
Suština efikasnog upravljanja
krizama je u blagovrmenoj pripremi,
posebno imajući u vidu da se krizni
menadţment ne organizuje po nastaloj krizi,
već se po nastaloj krizi saziva. Pored
unapred pripremljenih procedura i
aktivnosti, od ovog menadţmenta se
oĉekuje i periodiĉna provera uveţbanosti.
Na taj naĉin vrši se provera obuĉenosti
ĉlanova i proverava efikasnost i
svrsishodnost postojećih procedura i
uputstava. Procedure je potrebno redovno
aţurirati i time ih uĉiniti aktuelnim u
savremenim poslovnim procesima.
5. Zakljuĉak
Korporativna bezbednost danas je
oraganizovana kao oblik konvencionalne
bezbednosti, koja štiti kompaniju i njunu
celokupnu vrednos od destruktivnih pojava,
što se manifestuje i na bezbednost drţave.
Korporativna bezbednost kao samostalna
poslovna funkcija unutar organizacione
strukture velikih poslovnih sistema, ima za
cilj doprinos ostvarenju kompanijskih
interesa kroz delatnost zaštite lica, imovine i
poslovanja kompanije. Svoje mesto unutar
sistema nacionalne bezbednosti,
korporativna bezbednost ostvaruje na
dvojak naĉin. Primarno, vršeći svoju
osnovnu funkciju zaštite velikih (ĉesto
17
Ristić, D., i dr., Strategijski menadţment, Cekom
books, Novi Sad, 2009., str. 348.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
20
multinacionalnih) kompanija, povećava se i
nivo bezbednosti lokalne zajednice i društva
uopšte. TakoĊe, posrednim uticajem na
povećanje ekonomske bezbednosti društva
utiĉe preventivno na ostvarivanje društveno-
politiĉke, a time i bezbednosne stabilnosti
unutar drţave. Sa druge strane, imajući u
vidu vlasniĉko-organizacionu strukturu,
korporativna bezbednosti pripada segmentu
privatne bezbednosti. Na taj naĉin,
normativno je prepoznata i prihvaćena kao
deo celokupnog sistema nacionalne
bezbednosti. Ukoliko se društvena
odgovornost kompanijeposmatra kroz
prizmu delatnosti funkcije korporativne
bezbednosti, nameće se zakljuĉak da je
povećanje stepena bezbednosti ekonomskih
subjekata u celini, doprinos sveukupnom
nivou bezbednosti društva.
Delokrug savremene funkcije korporativne
bezbednosti u odnosu na njene poĉetke u
mnogome se razlikuje. Zastupljenost sektora
korporativne bezbednosti unutar
organizacione strukture velikih poslovnih
sistema, njen delokrug koji se proţima kroz
gotovo sve segmente kompanije,
raspoloţivost velikog broja alata i metoda
rada, kao i borba protiv još većeg broja
savremenih bezbednosnih izazova, pretnji i
rizika, karakteriše savremenu funkciju
korporativne bezbednosti kakvu poznajemo
danas. U teţnji da se korporativna
bezbednost adekvatno i jasnije sagleda, kao
i njeno mesto i uloga u savremenim
bezbednosnim iposlovnim odnosima,
pojavljuje se krizni menadţment kao faktor
regulacije eventualnihbezbednosnih rizika
za kompanije danas.
Razmatrajući temeat korporativne
bezbednosti u zemljama Zapadnog Balkana
moţe se reći da postoje brojen kontroverze u
njegovom poimanju i implementacije. Kao
najveći problemi izdvajaju se nedostatak
sistemackih pravnih akata, ali i
nepostaojanje svesti u većini kompanija on
nuţnosti funkcionisanja efikasnog koncepta
korporativne bezbednosti. Neophodno je
unaprediti noramtivne i bezbednosno
tehnološke aspekte obrade i zaštite podataka
kod pravnih lica, probleme i oblike
ugroţavanja bezbednosti sa kojima se
susreću kompanije, institucije i drţava u
celini. TakoĊe potrebno je unaprediti
postojeća znanja i praktiĉne analize u oblasti
poslovne tajne, liĉnih podataka i ostalih
podataka vezanih za rad kompanija i
institucija, odnosno prikazivanje opštih
noramtinih, bezbednosnih i tehnoloških
preduslova za kontinuitet poslovanja.
Uspostavljanje permanentne edukacije
menadţmenta i zaposlenih u oblasti
korporativne bezbednosti i podizanje
bezbednosne kulture predstvalja esencijalnu
obavezu svake kompanije i druţave u celini.
6. Literatura
[1] AnĊelković, S., Korporativna
bezbednost kao ĉinilac nacionalne
bezbednosti, Novi Sad: Fakultet za evropske
pravn-politiĉke studije, Zbornik radova,
2015.
[2] Avakumović, J., Upravljanje rizikom u
poslovanju savremenih poslovnih sistema,
Beograd: Fakultet za poslovno industrijski
menadţment, 2013.
[3] Keković,Z. i dr, Procena rizika u zaštiti
lica, imovine, i poslovanja, Beograd: Centar
za analizu rizika i upravljanje krizama,
2011.
[4] Marković, S., Korporativna i
korporacijska bezbednost, Novi Sad:
Fakultet za pravne i poslovne studije dr
Lazar Vrkatić, 2013.
[5] Murray, T., McKim, E., Policija i sektor
privatne bezbednosti: Šta donosi
budućnost?, Beograd: Bezbednost 4/03,
2003.
[6] Nikolić, M., Sinkovski, S., Korporativna
bezbednost - osnovi zaštite biznisa i
preduzetništva, Beograd: Banjac grafika,
2013.
[7] Nešković, S., Korporativna bezbednost,
u: Bezbednost i reforme u Srbiji, Beograd:
Institut za politiĉke studije, 2006.
[8] Nešković, S., Sociologija bezbednosti,
Bezbjednost – Policija – GraĊana, Banja
Luka: MUP Republike Srpske, 2010.
[9] Ristić, D., i dr., Strategijski
menadţment, Novi Sad: Cekom books,
2009.
[10] Stajić, Lj., Izazovi korporativne
bezbednosti u svetlu savremenog shvatanja
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
21
bezbednosti, Zbornik radova, Novi Sad:
Fakultet za pravne i poslovne studije, 2008.
STANJE I ANALIZA NAUĈNIH ĈASOPISA RAZLIĈITIH
KATEGORIJA U OKVIRU SSCI CITATNE BAZE PODATAKA
Hon.D.Sc. Predrag Dašić, email: [email protected]
Visoka tehniĉka mašinska škola strukovnih studija, 37240 Trstenik (Srbija)
SaTCIP Publisher Ltd., 36210 Vrnjaĉka Banja (Srbija)
Sažetak: Jedne od glavnih citatnih baza podataka (Citation DataBases - CDB) u svetu su: SCI-E u oblasti
prirodnih i primenjenih naučnih disciplina, SSCI u oblasti socijalnih naučnih disciplina i A&HCI u oblasti
umetnosti i humanitarnih naučnih disciplina. Za 2015. godinu, unutar SCI-E sve naučne oblasti prirodnih i
primenjenih naučnih disciplina razvrstane su u 177 kategorija, a unutar SSCI sve naučne oblasti socijalnih
naučnih disciplina razvrstane su u 57 kategorija. U radu je učinjen pokušaj da se objasne citatne baze
podataka (CDB), da se opišu načini za određivanje impakt faktora časopisa (Journal Impact Factor - JIF) i
da se nabroje ostali bibliometrijski indikatori za ocenu časopisa, država, regiona, univerziteta, fakulteta,
departmana i pojedinaca. Nadalje, data je analiza trenda broja časopisa (NoJ) za pet različitih kategorija:
"Economics"/ "Ekonomija", "Law"/ "Pravo", "Psychiatry" / "Psihijatrija", "Psychology, Experimental" /
"Psihologija, eksperimentalna" i "Social Work"/ "Socijalni rad" unutar SSCI za period 1995-2015. Najveće
povećanje broja naučnih časopisa za period 1995-2015. za navedenih pet kategorija unutar SSCI imala je,
takođe, kategorija "Economics" / "Ekonomija", sa indeksom kumulativnog rasta (CGI) od 242,96%.
Ključne reči: Bibliometrijska analiza, citatna baza podataka (CDB), citatni indeks za socijalne nauke
(SSCI), impakt faktor časopisa (JIF)
STATUS AND ANALYSIS OF SCIENTIFIC JOURNALS OF
DIFFERENT CATEGORIES WITHIN SSCI CITATION DATABASE
Abstract: One of the main citation databases (CDB)in the world are SCI-E in the field of natural and
applied scientific disciplines, SSCI in the field of social scientific disciplines and A&HCI in the field of art
and humanitarian scientific disciplines. For 2015 year, within SCI-E all scientific areas of social scientific
disciplines are classified in 177 categories, and within SSCI all scientific areas of social scientific
disciplines are classified in 57 categories. In the paper is given an attempt to explain all ofthe citation
databases, to describe the ways for determining Journal Impact Factor (JIF) and to list other bibliometric
indicators for the assessment of journals, states, regions, universities, faculties, departments and
individuals. Further on, trend analysis is given for number of journals (NoJ) for five different categories:
"Economics","Law", "Psychiatry", "Psychology, Experimental", and "Social Work". within SSCI for period
of 1995-2015. Highest increase of number of journals for period of 1995-2015 for five listed categories
within SSCI had, also, category "Economics" with chain growthindex (CGI) of 242,96%.
Keywords: Bibliometric analysis, citation database (CDB), Social Science Citation Index (SSCI), Journal
Impact Factor (JIF)
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
22
1. Uvod
Poznata je stara izreka koja kaţe da: "Nije
važno koliko ste skočili, već koliko je
izmereno". Sliĉno je i u nauci: "Nije važno
koliki je vaš naučni doprinos, već kako je,
odnosno koliko jeocenjen". Iz tih razloga, u
mnogim drţavama sveta, usvojeni su
kriterijumi za vrednovanja i kvantitativno
iskazivanje nauĉno-istraţivaĉkih rezultata
istraţivaĉa i nauĉnika. Rezultati nauĉno-
istraţivaĉkog rada, odn. doprinosi u nauci,
drţava, regiona, univerziteta, fakulteta,
departmana, instituta i drugih nauĉnih i
obrazovnih institucija i/ili pojedinaca, na
osnovu svetski prihvaćenih standarda, mogu
se razvrstati u nekoliko kategorija ili grupa:
1. Nauĉna monografija i monografska
studija meĊunarodnog ili
nacionalnog znaĉaja (autor; autor
poglavlja i/ili urednik);
2. Knjiga, udţbenik i priruĉnik
meĊunarodnog ili nacionalnog
znaĉaja (autor; autor poglavlja i/ili
urednik) (ova kategorija ima vrlo
malu ili ĉak nikakvu vrednost u
oblasti nauĉno-istraţivaĉkih
rezultata i veliku vrednost u oblasti
obrazovnih rezultata);
3. Tematski zbornik radova,
enciklopedijska, bibliografska,
nauĉno-leksikografska i
kartografska publikacija, prevod
nauĉne publikacije, kritiĉka izdanja
nauĉne graĊe i sl. meĊunarodnog ili
nacionalnog znaĉaja;
4. Ĉlanak u ĉasopisu meĊunarodnog ili
nacionalnog znaĉaja;
5. Urednik i šef i gost urednik u
ĉasopisu meĊunarodnog ili
nacionalnog znaĉaja;
6. Zbornik radova sa meĊunarodnog ili
nacionalnog skupa (predavanje po
pozivu štampano u celini ili
štampano u izvodu, saopštenje
izloţeno na skupa štampano u celini
ili štampano u izvodu, autorizovana
diskusija, urednik Zbornika radova);
7. Tehniĉko i razvojno rešenje,
inovacija, novi proizvod ili
tehnologija, softver, industrijski
prototip, novi materijal, novi
algoritam, nov metod ili
metodologija, nova
genetska proba, nova proizvodna
linija, novo laboratorijsko
postrojenje, novo eksperimentalno
postrojenje, novi tehnološki
postupak, standardizovan ili atestiran
instrument i sl. na meĊunarodnom i
nacionalnom nivou;
8. Patent, realizovana sorta, rasa ili soj
na meĊunarodnom i nacionalnom
nivou;
9. Arhitektonsko, graĊevinsko ili
urbanistiĉko izvedeno autorsko
delo, studija, ekspertiza zasnovana
na nauĉno-istraţivaĉkoj
metodologiji, autorska izloţba,
kustoski rad i sl. na meĊunarodnom
i nacionalnom nivou;
10. Ostale publikacije (testovi, upitnici,
ankete i sl. zasnovani na nauĉno-
istraţivaĉkoj metodologiji, ukoliko
predstavljaju metodološku
inovaciju, tehniĉki izveštaj, radni
ĉlanak, usvojen standard) i sl.
Ipak, najdominantniji doprinos u nauci,
svakako, imaju citati navedenih publikacija.
Citat je skraćeni alfanumeriĉki izraz
ugraĊen u telo intelektualnog rada koji
oznaĉava izvor publikovanog ili
nepublikovanog dela u svrhu davanja
priznanja relevantnosti dela drugog autora
na temu diskusije na mestu gde se citat
pojavljuje. Citati imaju za svrhu da odrţe
intelektualno poštenje ili da izbegnu
plagijat, kao i da ukaţu na orginalni izvor
intelektualnog rada ili ideje. Na ovaj naĉin
se ĉitaocu omogućava da nezavisno odredi
da li navedeni material podrţava autorove
argumente na predstavljen naĉin i da
pomogne ĉitaocu da oceni jaĉinu i validnost
materijala koje je autor koristio.
U svetskim razmerama najznaĉajniji
doprinos u nauci, u delu publikacija, su
nauĉne monografije meĊunarodnog
karaktera, ĉlanci u vodećim meĊunarodnim
ĉasopisima (indeksiranim u SCI-E, SSCI i
A&HCI citatnim bazama podataka),
tehniĉka rešenja i patenti.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
23
Tako napr., prema "Pravilniku o postupku i
naĉinu vrednovanja i kvantitativnom
iskazivanju nauĉno-istraţivaĉkih rezultata
istraţivaĉa" (Sl. glasnik RS br. 38/2008 i Sl.
glasnik RS br. 24/2016) (u okviru
koeficijenta M, grupe rezultata M11, M12,
M21a, M21, M41, M81 i M91- M96)
Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog
razvoja Republike Srbije (MPNTR) ove
ĉetiri kategorije se daleko više vrednuju
(procenjene su sa više nauĉnih bodova) od
doktorske disertacije. TakoĊe, u svetu je
odavno poznata ĉinjenica da se nekoliko
ĉlanaka, iz iste nauĉne oblasti, koji su
publikovani u referentnim meĊunarodnim
ĉasopisima uredi i sloţi u jednucelinu i
prijavi i odbrani kao doktorska
disertacija.TakoĊe, jedan broj nacionalnih
drţavnih akademija nauka i umetnosti
donelo je odluku da usvoje redove, više, ne
primaju ĉlanove koji nemaju neku
minimalnu vrednost citata (napr.minimalno
100, 300 ili ĉak više citata) svojih
publikacija u vodećim
meĊunarodnimĉasopisima indeksiranim u
SCI-E, SSCI i A&HCI citatnim bazama
podataka (CDB).Ili, napr. rangiranje
univerziteta prema ARWU; QS-WUR;
THE-WUR; THE-QS-WUR;URAP;
WRWU i sl. metodologijama rangiranja,
realizuje se iskljuĉivo na osnovu
brojapublikacija i broja citata u vodećim
meĊunarodnim ĉasopisima indeksiranim u
SCI-E, SSCI iA&HCI citatnim bazama
podataka (CDB) i vodećih meĊunarodnih
nagrada za nauĉnoistraţivaĉkirad.
2. Citatne baze podataka (CDB)
Citatna baza podataka (Citation DataBase -
CDB) ili referentna ili bibliografska baza
podataka predstavlja kolekciju
bibliografskih i citatnih podataka o: ĉlanku
(naslov ĉlanka, autori, institucije autora,
apstrakt, kljuĉne reĉi), osnovne informacije
o ĉlanku u ĉasopisu (volume ili godina
izdavanja ĉasopisa, broj ĉasopisa, godina
i/ili mesec publikovanja, broj strana),
referencama ĉlanka, citatima ĉlanka,
indeksiranim ĉasopisima (osnovne
informacije o ĉasopisu, izdavaĉ ĉasopisa,
ISSN broj), izraĉunatim bibliometriskim
indikatorima za ĉlanak, autore ĉlanka i
nauĉne ĉasopise indeksirane u toj bazi
podataka (DataBases - DB), rang ĉasopisa u
kategoriji (Rank in Category - RiC) itd.
Najpoznatije citatne baze podataka (CDB) u
svetu su one koje referiše firma Thomson
Reuters Corp. – TR (Web sajt:
http://www.thomsonreuters.com/), ranije
poznat kao Institut za nauĉne informacije
(Institute for Scientific Information - ISI)
(Web sajt: ). U zavisnosti od oblasti nauĉnih
disciplina firma Thomson Reuters Corp.
referiše sledeće tri citatne baze podataka
(CDB):
SCI (Science Citation Index - nauĉni
citatni indeks ili citatni indeks
nauke) i SCI-E(Science Citation
Index, Expanded - nauĉni citatni
indeks, proširen) citatne baze
podataka (CDB) za oblast prirodnih i
primenjenih nauĉnih disciplina
(dostupne naWeb strani:
http://thomsonreuters.com/science-
citation-index-expanded/)
[1,5,11,12,30],
SSCI (Social Sciences Citation
Index - citatni indeks za socijalne
nauke) citatna baza podataka (CDB)
za oblast socijalnih nauĉnih
disciplina (dostupna na Web
strani:http://thomsonreuters.com/soci
al-sciences-citation-index/) [6,11,21]
i
A&HCI (Arts & Humanities Citation
Index - citatni indeks za umetnost i
humanitarne nauke) citatna baza
podataka (CDB) za oblast umetnosti
i humanitarnih nauĉnih disciplina
(dostupna na Web strani:
http://thomsonreuters.com/arts-
humanitiescitation-index/).
SCI-E i SSCI baze originalno su kreirane od
strane Eugene Garfield u 1955. godini
[14,19] i objašnjena u njegovim radovima
[14-19]. Oficijelno je lansirana 1964.
godine, za informacije o nauĉnim
ĉasopisima iz 1963. godine, a ukljuĉivala je
reference iz 1961 i 1962. godine. Originalno
je proizvedena od strane Instituta za nauĉne
informacije (Institute for Scientific
Information - ISI), sada u vlasništvu firme
Thomson Reuters Corp. Poĉetno je u SCI i
SCI-E citatne baze podataka (CDB) bilo
ukljuĉeno pribliţno 600 nauĉnih ĉasopisa,
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
24
dok je 2015. godine ukljuĉeno 8802 nauĉnih
ĉasopisa u oblasti prirodnih i primenjenih
nauĉnih disciplina.
Dok je poĉetno u SSCI citatnu bazu
podataka (CDB) bilo ukljuĉeno pribliţno
200 nauĉnih ĉasopisa, u 2015. godine
ukljuĉeno je 3224 nauĉnih ĉasopisa u oblasti
socijalnih nauĉnih disciplina.
Unutar SCI-E i SSCI citatnih baza podataka
(CDB) sve nauĉne discipline podeljene su u
kategorije ili oblasti. U okviru SCI-E citatne
baze podataka (CDB), za 2015. godinu,
indeksirano je 8802 nauĉnih ĉasopisa,
podeljenih u 177 kategorija. U okviru SSCI
citatne baze podataka (CDB), za 2015.
godinu, indeksirano je 3224 nauĉnih
ĉasopisa, podeljenih u 57kategorija. Za obe
citatne baze podataka (CDB), za 2015.
godinu, ukupan broj kategorija bio je 234.
Informacije iz SCI-E i SSCI citatnih baza
podataka (CDB) objavljuju se u godišnjim
publikacijama firme Thomson Reuters
Corp.:
citatni izveštaj ĉasopisa (Journal
Citation Report - JCR), za štampana
izdanja i na CDROM i DVD (Web
strana:
http://thomsonreuters.com/journal-
citation-reports/) i
Web nauke (Web of Science - WoS),
za on-line izdanja preko Interneta i
on-line servis (Web strana:
http://thomsonreuters.com/thomson-
reuters-web-of-science/).
U svetu postoji još mnostvo razliĉitih
citatnih baza podataka (CDB), kao što su:
Scopus (Web sajt:
http://www.scopus.com/) [30];
GS (Google Scholar) (Web sajt:
http://scholar.google.com/) [25];
MEDLINE (Medical Literature
Analysis and Retrieval System
Online) (Web
sajt:http://www.nlm.nih.gov/medline
plus/);
PubMed (Public/Publisher
MEDLINE (Medical Literature
Analysis and RetrievalSystem
Online)) (Web sajt:
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubm
ed/);
ProQuest (Web sajt:
http://www.proquest.com/);
ProQuest-CSA (ProQuest
Cambridge Scientific Abstracts)
(Web
sajt:http://www.proquest.com/);
CAS (Chemical Abstracts Service)
(Web sajt: https://www.cas.org/);
IEEE-Xplore ili IEEE-Xplore-DL
(Institute of Electrical and
Electronics Engineers
Explore Digital Library) (Web sajt:
http://ieeexplore.ieee.org/);
ACM-DL (Association for
Computing Machinery Digital
Library) (Web
sajt:http://dl.acm.org/);
БД-ВИНИТИ-РАН ili VINITI-
RAS-DB (Rusija) (База данных
Всероссийскогоинститута
научной и технической
информации Российской академии
наук / All-
Russian Institute for Scientific and
Technical Information of the
Russian Academy ofSciences of
DataBase) (Web sajt:
http://www2.viniti.ru/);
RSCI (Russian Science Citation
Index) (Web sajt: http://elibrary.ru/)
[20];
KCI-KJD (KCI (Korean Citation
Index) KJD (Korean Journal
Database)) (Web
sajt:http://wokinfo.com/products_too
ls/multidisciplinary/kci_kjd/);
DOAJ (Directory of Open Access
Journals) (Web sajt:
https://www.doaj.org/);
IC (Index-Copernicus) (Web sajt:
http://en.indexcopernicus.com/);
SciELO (Scientific Electronic
Library Online) (Web sajt:
http://www.scielo.org/);
CSSCI (Chinese Social Sciences
Citation Index) (Web sajt:
http://cssci.nju.edu.cn/)[26,29];
TSCI (Taiwan Sciences Citation
Index) (Web sajt:
http://tsci.scholarworld.org/);
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
25
TSSCI (Taiwan Social Sciences
Citation Index) (Web sajt:
http://ssrc.sinica.edu.tw/)
[26]; THCI (Taiwan Humanities
Citation Index) (Web sajt:
http://www.hrc.ntu.edu.tw/);
SCIndeks (Serbian Citation Indeks)
(Srbija) (Web
sajt:http://scindeks.ceon.rs/) [28] itd.
Ocena i vrednovanje nauĉnih ĉasopisa u
okviru SCI-E, SSCI i A&HCI citatnih baza
podataka (CDB) odreĊuje se na osnovu
impakt faktora ĉasopisa ili kraće impakt
faktora (Impact Factor -
IF), koji je predloţen od
strane Eugene Garfield,
još 1955 [14-19]. U
radovima [12-13, 22-
24] data je analiza JIF i
top-citirani ĉlanci za
razliĉite nauĉne oblasti.
JIF je numeriĉka
vrednost koja se
odreĊuje kao proseĉan broj citata koje
ĉasopis ostvari, u citatnim bazama podataka
(CDB) firme Thomson Reuters Corp.: SCI-
E, SSCI i A&HCI, u toku tekuće godine za
radove objavljene u prethodne dve godine.
Na osnovu JIF odreĊuje se impakt faktor za
ĉasopise, na osnovu koga se odreĊuje ocena,
a samim tim vrši i kategorizacija i odreĊuje
rang i kvalitet ĉasopisa. OdreĊuje se i
objavljuje, za svaku godinu, krajem juna
sledeće godine, od strane firme Thomson
Reuters Corp., u okviru JCR publikacije i
WoS online servisa. Kasnije je definisano
nekoliko razliĉitih varijantibibliometrijskih
indikatora za merenje performansi ĉasopisa,
ĉlanaka, nauĉih i obrazovnihinstitucija i
autora. Bibliometrijski indikatori koje
koriste SCI-E, SSCI i A&HCI citatne baze
podataka (CDB) su [2,4,7-10]: %ACI, 5YIF
or IF-5, AI ili AS, CHL, EF ili ES; h-index,
IFwJSC, IFwoJSC, II, NEF i sl.
Bibliometrijski indikatori koje koristi
Scopus citatna baza podataka (CDB) su
[2,4,7-10]:%NC, h-index, IPP, SJR i SNIP.
3. Podaci i metode
Podaci korišćeni za analizu pet kategorija:
"Economics" / "Ekonomija", "Law" /
"Pravo", "Psychiatry" / "Psihijatrija",
"Psychology, Experimental" / "Psihologija,
eksperimentalna" i "Social Work" /
"Socijalni rad" unutar SSCI za period 1995-
2015 uzeti su iz citatnog izveštaja ĉasopisa
(JCR Social Science Edition). U tabeli 1
prikazani su osnovni bibliometrijski
indikatori za navedenih pet kategorija unutar
SSCI za 2015. godinu. Kategorija
"Psychiatry" / "Psihijatrija" unutar SCI-E za
2015 ima 142 ĉasopisa i unutar SSCI ima
139 ĉasopisa ili ukupno 200 razliĉitih
ĉasopisa. U ovoj analizi uzeta su obzir samo
139 ĉasopisa unutar SSCI za 2015 (tabela
1). Za analizu i grafiĉku prezentaciju
rezultata korišćene su standardne metode
statistiĉke i bibliometrijske analize [2-4,7-
10,27].
Tabela 1. Osnovni bibliometrijski indikatori
za pet kategorija: "Economics", "Law",
"Psychiatry","Psychology, Experimental" i
"Social Work" unutar SSCI za 2015
4. Rezultati i diskusija
Na slici 1. grafiĉki je prikaz ukupnog broja
nauĉnih ĉasopisa (NoJ) indeksiranih u SSCI
citatnoj bazi podataka (CDB) i njihova
godišnja stopa rasta (AGR) u [%] za
kategoriju "Economics" / "Ekonomija" za
period 1995-2015. godina. Za kategoriju
"Economics" / "Ekonomija" broj nauĉnih
ĉasopisa, za period 1995-2015, povećao se
za 203 ĉasopisa (od 142ĉasopisa u 1995. do
345 ĉasopisa u 2015.), sa indeksom
kumulativnog rasta (CGI) od242.96% u
odnosu na 1995. godinu, i imao je uglavnom
trend rasta broja nauĉnih ĉasopisa,
saizuzetkom 1996. i 2001. godine (slika 1).
Najveći godišnji rast broja ĉasopisa u
kategoriji"Economics" bio je 2010. za 58
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
26
ĉasopisa (od 247 ĉasopisa u 2009. do 305
ĉasopisa u 2010.)ili za 23,48%, pa zatim
2009. za 38 ĉasopisa ili za 18,18%, zatim
1997, za 21 ĉasopis ili za15,00% itd. (slika
1). Jedino godišnje smanjenje broja ĉasopisa
u kategoriji "Economics" biloje 1996. za 2
ĉasopisa ili za 1,41% i u 2001. za 1 ĉasopis
ili za 0,60% (slika 1).
Slika 1. Grafički prikaz ukupnog broja
naučnih časopisa (NoJ) indeksiranih u SSCI
i njihova godišnjastopa rasta (AGR) u [%]
za kategoriju "Economics" / "Ekonomija" za
period 1995-2015.
Na slici 2. grafiĉki je prikaz ukupnog broja
nauĉnih ĉasopisa (NoJ) indeksiranih u SSCI
citatnoj bazi podataka (CDB) i njihova
godišnja stopa rasta (AGR) u [%] za
kategoriju "Law"/ "Pravo" za period 1995-
2015. godina. Za kategoriju "Law" / "Pravo"
broj nauĉnih ĉasopisa, za period 1995-2015,
povećao se za 49 ĉasopisa (od 100 ĉasopisa
u 1995. do 149 ĉasopisa u 2015.), sa
indeksom kumulativnog rasta (CGI) od
149,00% u odnosu na 1995. godinu, i imao
je uglavnom trend rasta broja nauĉnih
ĉasopisa, sa izuzetkom 1999-2001, 2004 i
2006. godine (slika 2). Najveći godišnji rast
broja ĉasopisa u kategoriji "Law" bio je
2010. za 17 ĉasopisa (od 116 ĉasopisa u
2009. do 133 ĉasopisa u 2010.) ili za
14,66%, pa zatim 2009. za 12 ĉasopisa ili za
11,54% itd. (slika 2).
Slika 2. Grafički prikaz ukupnog broja
naučnih časopisa (NoJ) indeksiranih u SSCI
i njihova godišnjastopa rasta (AGR) u [%]
za kategoriju "Law" / "Pravo" za period
1995-2015.
Na slici 3. grafiĉki je prikaz ukupnog broja
nauĉnih ĉasopisa (NoJ) indeksiranih u
SSCIcitatnoj bazi podataka (CDB) i njihova
godišnja stopa rasta (AGR) u [%] za
kategoriju "Psychiatry" / "Psihijatrija" za
period 1995-2015. godina. Za kategoriju
"Psychiatry" / "Psihijatrija" broj nauĉnih
ĉasopisa, za period 1995-2015, povećao se
za 71 ĉasopisa (od 68 ĉasopisa u 1995. do
139 ĉasopisa u 2015.), sa indeksom
kumulativnog rasta (CGI) od 204.41% u
odnosu na 1995. godinu, i imao je uglavnom
trend rasta broja nauĉnih ĉasopisa, sa
izuzetkom 1996-2001, 2003 i 2004. godine
(slika 3). Najveći godišnji rast broja
ĉasopisa u kategoriji "Psychiatry" bio je
2010. za 16 ĉasopisa (od 94 ĉasopisa u
2009. do 110 ĉasopisa u 2010.) ili za
17,02%, pa zatim 2014. za 9 ĉasopisa ili za
7,26%, zatim 1997 i 2009, za 8 ĉasopis ili za
11,11% i 9,30% retrospektivno itd. (slika 3).
Slika 3. Grafički prikaz ukupnog broja
naučnih časopisa (NoJ) indeksiranih u SSCI
i njihova godišnjastopa rasta (AGR) u [%]
za kategoriju "Psychiatry" / "Psihijatrija"
za period 1995-2015.
Na slici 4. grafiĉki je prikaz ukupnog broja
nauĉnih ĉasopisa (NoJ) indeksiranih u SSCI
citatnoj bazi podataka (CDB) i njihova
godišnja stopa rasta (AGR) u [%] za
kategoriju "Psychology, Experimental" /
"Psihologija, eksperimentalna" za period
1995-2015. godina. Za kategoriju
"Psychology, Experimental" / "Psihologija,
eksperimentalna" broj nauĉnih ĉasopisa, za
period 1995-2015, povećao se za 28
ĉasopisa (od 57 ĉasopisa u 1995. do 85
ĉasopisa u 2015.), sa indeksom
kumulativnog rasta (CGI) od 149.12% u
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
27
odnosu na 1995. godinu, i imao je uglavnom
trend rasta broja nauĉnih ĉasopisa, sa
izuzetkom 1998, 2008 i 2012. godine (slika
4). Najveći godišnji rast broja ĉasopisa u
kategoriji "Psychology, Experimental" bio
je 2010. za 7 ĉasopisa (od 74 ĉasopisa u
2009. do 81 ĉasopisa u 2010.) ili za 9,46%,
pa zatim 1997. za 6 ĉasopisa ili za 10,17%
itd. (slika 4).Na slici 5. grafiĉki je prikaz
ukupnog broja nauĉnih ĉasopisa (NoJ)
indeksiranih u SSCI citatnoj bazi podataka
(CDB) i njihova godišnja stopa rasta (AGR)
u [%] za kategoriju "Social Work" /
"Socijalni rad" za period 1995-2015. godina.
Za kategoriju "Social Work" / "Socijalni
rad" broj nauĉnih ĉasopisa, za period 1995-
2015, povećao se za 21 ĉasopisa (od 20
ĉasopisa u 1995. do 41 ĉasopisa u 2015.), sa
indeksom kumulativnog rasta (CGI) od
205.00% u odnosu na 1995. godinu, i imao
je trend kolebanjabroja nauĉnih ĉasopisa
(slika 5). Najveći godišnji rast broja
ĉasopisa u kategoriji "SocialWork" bio je
1997. za 9 ĉasopisa (od 23 ĉasopisa u 1996.
do 32 ĉasopisa u 1997.) ili za 21,88%, zatim
2010. za 7 ĉasopisa ili za 21,88% itd. (slika
5).
Slika 4. Grafički prikaz ukupnog broja
naučnih časopisa (NoJ) indeksiranih u SSCI
i njihova godišnjastopa rasta (AGR) u [%]
za kategoriju "Psychology, Experimental" /
"Psihologija, eksperimentalna"za period
1995-2015.
Slika 5. Grafički prikaz ukupnog broja
naučnih časopisa (NoJ) indeksiranih u SSCI
i njihova godišnjastopa rasta (AGR) u [%]
za kategoriju "Social Work" / "Socijalni
rad" za period 1995-2015.
5. Zakljuĉak
Za 2015. godinu unutar SCI-E indeksirano
je 8802 ĉasopisa podeljenih u 177
kategorija, aunutar SSCI indeksirano je
3224 podeljenih u 57 kategorija. Unutar
SCI-E i SSCI indeksirano je 11393 razliĉitih
ĉasopisa, što znaĉi da se 633 ĉasopisa nalazi
u okviru obe citatne baze podataka (CDB).
Najbolje rangirana kategorija od navedenih
pet bila je kategorija "Economics" /
"Ekonomija", koja je prema broju ĉasopisa
za ceo period 1995-2015, uvek bila
rangirana kao prva (top-jedan) unutar SSCI,
i takoĊe, sa najvećim povećanjem broja
nauĉnih ĉasopisa za period 1995-2015., sa
indeksom kumulativnog rasta (CGI) od
242,96%.
Literatura
[1] Buchanan, R.A. (2007), ―Science
Citation Index Expanded: The effect of
journal editorial policies‖, The Journal of
Academic Librarianship, Vol. 33, Issue 5,
pp. 532- 539.
[2] Dašić, P. (2015) ―A comprehensive
analysis of bibliometric indicators for
category ―Mechanical Engineering‖ within
SCI-E based on JCR and Scopus data‖,
Journal ofResearch and Development in
Mechanical Industry, Vol. 7, Issue 3, pp.
35-54.
[3] Dašić, P. (2012), ―Application of
polynomial regression models for
approximation of time series‖, Journal of
Economic and Management Based on New
Technologies, 1 (2) 81-160.
[4] Dašić, P. (2015), ―State and analysis of
scientific journals in the field of "Economic
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
28
sciences" for the period 1995-2014‖.
Economic Themes, Vol. 53, Issue 4, pp.
547-581. eISSN 2217-3668. doi:
10.1515/ethemes-2015-0032.
[5] Dašić, P. (2013a) ―State of the art of
reference journals indexed by SCI and SCI-
E for 2008-2012‖, Journal of Research and
Development in Mechanical Industry, 5 (3):
pp. 181-260.
[6] Dašić, P. (2013b) ―State of the art of
reference journals indexed by SSCI for
2008- 2012‖, Journal of Economic and
Management Based on New Technologies, 2
(3): 121-200.
[7] Dašić, P. and M. Karić (2015a) ―A
comprehensive bibliometric analysis for
category ―Thermodynamics‖ within SCI-E.
Part 1: Trend analysis of number of
journals, articles and total citations‖;
Journal of Research and Development in
Mechanical Industry, 7 (2).
[8] Dašić, P. and M. Karić (2015b) ―A
comprehensive bibliometric analysis for
category ―Thermodynamics‖ within SCI-E.
Part 2: Analysis of scientific journals by
countries and continents‖, Journal of
Research and Development in Mechanical
Industry, 7 (2).
[9] Dašić, P. & Karić, M. (2015a), ―A
comprehensive bibliometric analysis for
category "Thermodynamics" within SCI-E. -
Part 5: Analysis of II, CHL and CngHL‖.
AppliedMechanics and Materials, Vol. 806,
pp. 249-257. ISSN 1660-9336. doi:
10.4028/www.scientific.net/AMM.806.249.
[10] Dašić, P. & Karić, M. (2015b), ―A
comprehensive bibliometric analysis for
category "Thermodynamics" within SCI-E. -
Part 6: Analysis of EF and AI‖.
AppliedMechanics and Materials, Vol. 806,
pp. 258-270. ISSN 1660-9336. doi:
10.4028/www.scientific.net/AMM.806.258.
[11] Dašić, P.; Moldovan, L. & Grama, L.
(2015), ―Status and analysis of scientific
journals indexed in SCI, SCI-E and SSCI
citation databases from Romania and
Serbia‖. Procedia Technology, Vol. 19, pp.
1075-1082. ISSN 2212-0173. doi:
10.1016/j.protcy.2015.02.153.
[12] Fu, H.-Z. & Ho, Y.-S. (2013),
―Independent research of China in Science
Citation Index Expanded during 1980-
2011‖, Journal of Informetrics, Vol. 7, Issue
1, pp. 210-222.
[13] Fu, H.-Z. & Ho, Y.-S. (2015) ―Top
cited articles in thermodynamic research‖,
Journal of Engineering Thermophysics, Vol.
24, Issue 1, pp. 68-85.
[14] Garfield, E. (1955) ―Citation indexes to
science: A new dimension in documentation
through association of ideas‖, Science, Vol.
122, No. 3159, pp. 108-111.
[15] Garfield, E. (1970) ―Citation indexing
for studying science‖, Nature, Vol. 227, No.
5259, pp. 669-671.
[16] Garfield, E. (1972) ―Citation analysis
as a tool in journal evaluation: Journals can
beranked by frequency and impact of
citations for science policy studies‖,
Science, Vol. 178, No. 4060, pp. 471-479.
[17] Garfield, E. (1985) ―History of Citation
Indexes for Chemistry: A brief review‖,
Journal of Chemical Information and
Computer Sciences, Vol. 25, Issue 3, pp.
170-174.
[18] Garfield, E. (2006) ―The history and
meaning of the journal impact factor‖,
Journal of the American Medical
Association (JAMA), Vol. 295, Issue 1, pp.
90-93.
[19] Garfield, E. & Sher, I.H. (1963) ―New
factors in evaluation of scientific literature
through citation indexing‖, American
Documentation, Vol. 14, Issue 3, pp. 195-
201.
[20] Gorin, S.V., Koroleva, A.M. &
Ovcharenko, N.A. (2016),―The Russian
Science Citation Index (RSCI) as a new
trend in scientific editing and publishing in
Russia‖, European Science Editing (ESE),
Vol. 42, Issue 3, pp. 60-63. ISSN 0258-
3127. doi: 10.20316/ESE.2016.42.013.
[21] Herubel, J.-P. V. M. & A. L. Buchanan
(1993), ―Using SSCI to map scholarly
influence in the social sciences: Braudel and
annales historiography‖, Behavioral &
SocialSciences Librarian, Vol. 12, Issue 1,
pp. 45-51.
[22] Ho, Y.-S. (2012), ―Top-cited articles in
chemical engineering in science citation
index expanded: A bibliometric analysis‖,
Chinese Journal of Chemical Engineering,
Vol. 20, Issue 3, pp. 478-488.
[23] Ho, Y.-S. (2013), ―The top-cited
research works in the Science Citation Index
Expanded‖, Scientometrics, Vol. 94, Issue 3,
pp. 1297-1312.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
29
[24] Ho, Y.S. (2014), ―A bibliometric
analysis of highly cited articles in materials
science‖, Current Science, Vol. 107, Issue 9,
pp. 1565-1572.
[25] Hodge, D. R. & J. R. Lacasse (2011),
―Ranking disciplinary journals with the
Google Scholar h-index: A new tool for
constructing cases for tenure, promotion,
and other professional decisions‖, Journal
of Social Work Education, Vol. 47, Issue 3,
pp. 579- 596.
[26] Huang, A.H.-M. (2009) ―Science as
ideology: SSCI, TSSCI and the evaluation
system of social sciences in Taiwan‖, Inter-
Asia Cultural Studies, Vol. 10, Issue 2, pp.
282-291.
[27] Ristović, I.; Dašić, P. & Dašić, J.
(2014), Analysis of the SCI, SCI-E and
SSCI journals in the fields of mining
transport, haulage and hoisting. Applied
Mechanicsand Materials, Vol. 683, pp. 78-
85. ISSN 1660-9336. doi:
10.4028/www.scientific.net/AMM.683.78.
[28] Šipka, P. (2005), ―The Serbian citation
index: Context and content‖, In:
Proceedings of ISSI 2005, Stockholm:
Karolinska University Press, pp. 710-711.
[29] Zhiren, Z. (2002), ―On the
characteristic Chinese database: Chinese
Social Science Citation Index‖, Journal of
Information, Communication and Library
Science, Vol. 9, Issue 1, pp. 57-61.
[30] Zibareva, I.V. & Soloshenko, N.S.
(2011), ―Russian scientific publications
2005-2009 in the Science Citation Index,
Scopus and Chemical Abstracts databases‖,
Scientific andTechnical Information
Processing, Vol. 38, Issue 3, pp. 212-223.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
30
NORMATIVNI OKVIRI KORPORATIVNE BEZBEDNOSTI U
REPUBLICI SRBIJI: AKTUELNO STANJE I PERSPEKTIVE RAZVOJA
Prof. dr. Milan Milošević, email: [email protected]
Fakultet za poslovne studije i pravo, Univerzitet „Union-Nikola Tesla―, Beograd
Sažetak: Nesporno je da optimizacija normativnog uređenja korporativne bezbednosti značajno
doprinosi razvoju tržišne privrede, ali i ostvarenju bezbednosti i demokratičnosti društva u celini. To
posebno važi za normativnu regulativu oblasti privatnog obezbeđenja kao esencijalnog segmenta
korporativne bezbednosti. Takođe je poznato da je Republika Srbija u dužem periodu bila jedina država
u regionu zapadnog Balkana i šire koja oblast privatnog obezbeđenja nije formalno uredila zakonom.
Donošenje Zakona o privatnom obezbeđenju iz 2013. godine predstavljalo je prvi, ali i najvažniji korak u
prevazilaženju pomenutog stanja, koje egzistiralo pune dve decenije. U međuvremenu je u ovoj oblasti
donet i čitav niz koplementarnih podzakonskih propisa, ali su još uvek sporni njihovi dometi. Nejasno je
naime, da li su aktuelnim pravnim uređenjem realno unapređeni standardi zaštite lica i imovine, koji
nosioce privatnog obezbeđenja u praksi podstiču na profesionalizaciju i specijalizaciju kadrova, odnosno
na standardizaciju i modernizaciju sredstava i opreme.
Ključne reči: Korporativna bezbednost, privatno obezbeđenje, normativno uređenje, profesionalizacija,
standardizacija, Republika Srbija
NORMATIVE FRAMEWORK CORPORATE SECURITY IN SERBIA:
CURRENT SITUATION AND PROSPECTS FOR DEVELOPMENT
Abstract: It is indisputable that the optimization of normative regulation of corporate security
significantly contributes to the development of a market economy, but also the realization of security and
democracy in society as a whole. This is especially true in the field of normative regulation of private
security as an essential segment of corporate security. It is also known that the Republic of Serbia in the
long run was the only country in the Western Balkans and the wider, which the field of private security is
not formally regulated by law. The adoption of the Law on private security in 2013 was the first, and
most important step in overcoming the aforementioned situation, which existed for two decades.
Meanwhile, in this area and adopted a series of bylaws, but are still disputed their scope. It is unclear,
namely, whether the current legal regulation really improved standards for the protection of persons and
property, that the holders of private security in practice encourage the professionalization and
specialization of personnel, and the standardization and modernization of means and equipment.
Keywords: Corporate security, private security, normative regulation, professionalization,
standardization, Republic of Serbia
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
31
1. Uvod
Poznato je da se proces privatizacije sektora
bezbednosti u Republici Srbiji istovremeno
odvijao u dva paralelna pravca. Naime,
vršena je „privatizacija odozdo― (odozdo na
gore), jer drţava nije imla snage da
obezbedi neophodni nivo bezbednosti svim
svojim graĊanima i poslovnim
organizacijama, a paralelno sa njom, i
„privatizacija odozgo― (odozgo na dole), u
kojoj je drţava delegirala neke svoje
nadleţnosti privatnim akterima, uglavnom
preduzećima za privatno obezbeĊenje. U
oba sluĉaja se dopušta slobodni i ekonomski
opravdani izborpojedinca ili kompanija da
uţivaju u većem stepenu bezbednosti nego
što to sama drţava obezbeĊuje svim
graĊanima.
Privatizacija sektora bezbednosti u
Republici Srbiji odvijala se paralelno sa
procesom tranzicije, jer su otvaranje zemlje
i dolazak stranog kapitala uslovili postojanje
privatne bezbednosti kao dopune delatnosti
drţavnih organa. Naime, paralelno sa
transformacijom društvene svojine i
smanjivanjem udela drţavne svojine,
redukovane su i nadleţnosti policije u
sektoru javnih usluga, što je uslovilo jaĉanje
privatnog sektora bezbednosti. Drţavni
sektor od tada deluje sve selektivnije,
usredsreĊujući se na kljuĉne izvore
ugroţavanja bezbednosti, dok se društvu sve
više prepušta da se samo štiti od drugih
„manje opasnih pojava―. U svakom sluĉaju,
delokrug i nadleţnosti privatnog i drţavnog
sektora bezbednosti moraju biti
nedvosmisleno odreĊeni i razgraniĉeni.
S tim u vezi treba naglasiti da su u pravnom
sistemu Republike Srbije nisu bila
adekvatno ureĊena pitanja vezana za
specifiĉnosti privatnog sektora bezbednosti,
jer nije bilo zakona sistemskog karaktera
koji bi celovito regulisao poslove
korporativne bezbednosti. Reĉ je o periodu
poĉev od 1993. godine (kada je stavljen van
snage Zakon o sistemu društvene
samozaštite iz 1986. godine) pa sve do
2013. godine (kada je donet Zakon o
privatnoj bezbednosti kao najvaţniji pravni
akt u ovoj oblasti). U meĊuvremenu je donet
i Zakon o detektivskoj delatnosti, kao i ĉitav
niz koplementarnih podzakonskih propisa,
ali su još uvek sporni njihovi dometi.
Nejasno je, naime, da li su aktuelnim
pravnim ureĊenjem realno unapreĊeni
bezbednosni standardi, pogotovu oni koji u
praksi podstiĉu profesionalizaciju i
specijalizaciju kadrova, odnosno
standardizaciju i modernizaciju sredstava i
opreme. To posebno vaţi za privatno
obezbeĊenje, budući da zaštitna, odnosno
samozaštitnu delatnost predstavlja
najmarkantniji segment ne samo
korporativne bezbednosti (integrisane
bezbednosti u koju ulaze i protivpoţarna i
protivdiverziona zaštita, bezbednost i zaštita
zdravlja na radu i druge komponente), nego
i privatnog sektora bezbednosti u celini.
Najzad, poznato je da privatno obezbeĊenje
predstavlja sastavni deo organizacije rada i
radnog procesa, te da se normativna
regulativa u tom sluĉaju javlja kao osnova
efikasnosti, ali i kao granica delovanja
njenih nosilaca - internih sluţbi obezbeĊenja
i agencija za obezbeĊenje.
2. Korporativna bezbednost i
privatno obezbeĊenje
Korporativna bezbednost (corporate
security) je po definiciji integralna
bezbednost koja u sebi obuhvata sve aspekte
bezbednosti i zaštite, ukljuĉujući poslove
prikupljanja informacija i procene rizika,
zaštite od poţara, eksplozija i havarija i
zaštite bezbednosti i zdravlja na radu, itd.
Uprkos tome, korporativna bezbednost se ne
moţe poistovećivati sa privatnom
bezbednošću (private security) koja, po
samoj prirodi stvari, predstavlja znatno širi
pojam.
S druge strane, korporativna bezbednost se
ne moţe izjednaĉavati ni sa pojmom
privatnog obezbeĊenja, a pogotovu se njeni
sadrţaji ne mogu poistovećivati sa
poslovima i zadacima internih sluţbi
obezbeĊenja u obavezno obezbeĊenim
objektima, odnosno u javnim preduzećima i
velikim tehniĉko-tehnološki sistemima.
Prema tome, pojam korporativne
bezbednosti se suštinski razlikuje od pojma
„usluga privatnog obezbeĊenja― u smislu
standarda SRPS AL2.003:2010.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
32
Naime, korporativna bezbednost mora da
obuhvati i sve druge aspekte bezbednosti i
zaštite, ukljuĉujući poslove prikupljanja
informacija i procene rizika, zaštite od
poţara, eksplozija i havarija, zaštite
bezbednosti i zdravlja na radu, itd. Saglasno
smernicama Evropske Unije, neophodno je
da se u poslovnim subjektima, a pre svega u
velikim tehniĉko-tehnološki sistemima,
objedine poslovi obezbeĊenja u najširem
smislu (security) i poslovi zaštite (safety).
Smatra se da samo povezivanje svih takvih
poslova, bilo u istoj organizacionoj jedinici
ili u vidu upravljanja od strane jedinstvenog
menadţera bezbednosti, doprinosi
delotvornijoj organizaciji, koordinaciji i
kontroli datih poslova a, samim tim, i
racionalizaciji i unapreĊenju ukupnog
poslovanja.18
Nema sumnje da poslovi privatnog
obezbeĊenja, tj. zaštitna, odnosno
samozaštitnu delatnost, predstavljaju
najznaĉajnije sadrţaje korporativne
bezbednosti. Pri tome se privatno
obezbeĊenje moţe definisati kao
analiziranje, otkrivanje i spreĉavanje
potencijalnih opasnosti i protivpravnih
radnji koje narušavaju dostojanstvo i
ugroţavaju ţivot i fiziĉki integritet lica, ili
umanjuju vrednost imovine koja je predmet
obezbeĊenja. Ta oblast obuhvata niz
normativnih, operativnih, informativnih i
obrazovno-edukativnih radnji i mera kojima
se uspostavljaju: organizacija vršenja
poslova fiziĉko-tehniĉkog obezbeĊenja lica,
objekata i druge imovine; funkcionisanje
sluţbe fiziĉko-tehniĉkog obezbeĊenja;
kadrovski sastav sluţbe fiziĉko-tehniĉkog
obezbeĊenja; opremljenost potrebnim
sredstvima i opremom; obuĉavanje i struĉno
osposobljavanje izvršilaca fiziĉko-tehniĉkog
obezbeĊenja lica, objekata i druge imovine,
i dr.
Oblast privatnog obezbeĊenja podrazumeva
angaţovanje specijalizovanih radnika na
poslovima sprovoĊenja i struĉne kontrole
18
Detaljnije videti: Bryden A.&Caparini M. (2006),
Private Actors and Security Governance: LIT/DCAF;
Ostojić A. (2003), Zakon o privatnoj zaštiti sa
komentarom, Zagreb: IPROZ; AnĊelković S. (2009),
Potreba ureĊenja privatnog sektora bezbednost,
Revija za bezbednost, 3 (4), 29-35.
bezbednosne zaštite, primenu posebnih mera
prilikom skladištenja i ĉuvanja oruţja i
municije, fiziĉku i tehniĉku zaštitu objekata
- pogotovo prostorija u kojima su smešteni
vitalni pogoni i postrojenja, sistem
tehniĉkog obezbeĊenja zgrada i prostora,
izdavanje sluţbenih legitimacija i
bezbednosno-propusnih dokumenata, kao i
posebno obezbeĊenje pri ĉuvanju i
transportu novca i dragocenosti
(„menadţment vrednostima―), i sliĉno.
Konkretnije posmatrano, sistem fiziĉko-
tehniĉko obezbeĊenje sastoji se u prvom
redu od fiziĉkog obezbeĊivanja, koje
obuhvata zaštitu objekata, zaštitu lica i
zaštitu javnih skupova. U podjednakoj meri
to vaţi i za tehniĉku zaštitu koja
podrazumeva upotrebu interne televizije
(tzv. sistem zatvorenog kruga), upotrebu
protivprovalnih i dojavnih sistema,
korišćenje specijalnih rendgena i detektora
za otkrivanje oruţja i eksploziva, odrţavanje
veza posebne namene (telefonijom i radio
vezom), satelitsko praćenje vozila (GPS).
U tehniĉku zaštitu spadaju i „menadţment
vrednostima―, kao i „menadţment iz
kontrolnog centra―. Kategorije
menadţmenta vrednostima su: transport
vrednosti; Centar za gotovinu (mesto za
bezbedno deponovanje, zaštitu, preradu i
distribuciju gotovine u opticaju na trţištu.za
poslovne banke i Narodnu banku Srbije);
rukovanje bankomatima za finansijske
institucije i trgovine i informaciono -
komunikacioni sistem za menadţment
gotovinom.
Menadţment iz kontrolnog centra se
definiše kao organizovani monitoring sa
udaljenih lokacija i upravljanje alarmom
primljenim od alarmnih sistema ugraĊenih u
stacionarne i/ili mobilne objekte i/ili
pridodate osobama, kao i organizovanje
intervencije po alarmu upotrebom patrolnog
tima u koordinaciji sa nadleţnim javnim
sluţbama. Njegove kategorije su:
menadţment iz kontrolnog centra
obezbeĊenjem stacionarnih objekata,
menadţment iz kontrolnog centra
obezbeĊenjem mobilnih objekata i
menadţment iz kontrolnog centra mobilnim
interventnim timovima.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
33
U oblasti privatnog obezbeĊenja pojavljuje
se još jedan segment koji je poveren
privatnim preduzetnicima i agencijama.
Naime, tekuća praksa i potrebe titulara
privatne svojine uslovile su nastanak i
razvoj detektivske delatnosti kao nezavisne
profesije, ĉiji je opšti cilj otkrivanje i
spreĉavanje štetnih pojava i protivpravnih
radnji koje narušavaju dostojanstvo i
ugroţavaju ţivot i fiziĉki integritet lica, ili
umanjuju vrednost imovine koja je predmet
zaštite. Pomenuta delatnost obuhvata
poslove prikupljanja i pruţanja informacija
u oblasti privatnog obezbeĊenja, a njene
kategorije su: traţenje izgubljenih lica,
aktivnosti privatnih istraţitelja, aktivnosti
detektiva u trgovinskim radnjama i
aktivnosti agenata osiguranja.
3. Stanje i problemi privatnog
obezbeĊenja u Republici Srbiji do 2013.
godine
U praksi se uoĉava da drţave, korporacije,
meĊunarodne i nevladine organizacije, ali i
pojedinci i zajednice, sve više ukazuju
poverenje privatnom sektoru i prepuštaju
mu da se stara o njihovoj bezbednosti.
Prema podacima Konfederacije evropskih
bezbedonosnih kompanija (Confederation of
European Security Services – CoEЅЅ ), u 23
zemlje ĉlanice ove organizacije koju ĉine
zemlje ĉlanice EU i Turska, trenutno posluje
ĉak 27 318 privatnih bezbednosnih
kompanija, koje zapošljavaju preko 1 200
000 ljudi.
Malo je drţava u svetu u kojima se ne odvija
proces privatizacije sektora bezbednosti, pa
tako i zemlje u jugoistoĉnoj Evropi, a meĊu
njima i Srbija, „prate― ovaj globalni trend.
Zapravo, u ovom regionu odvijao se (i dalje
se odvija) jedan od najintezivnijih procesa
privatizacije sektora bezbednosti u svetu.
Tako se procenjuje da je neposredno pre
donošenja Zakona o privatnom obezbeĊenju
u Srbiji delovalo više od 580 samostalnih
privatnih firmi za bezbednosne usluge i
sluţbi obezbeĊenja velikih kompanija. Od
tog broja, 60% njih se bavilo fiziĉko-
tehniĉkim obezbeĊenjem, 15% obavljalo
poslove transporta novca, dok je delatnost
ostalih bila vezana za tehnološku zaštitu,
ugradnju sistema za obezbeĊivanje i
patrolne poslove.19
U izveštaju pomenute Konfederacije
evropskih sluţbi bezbednosti (CoESS) iz
2011. godinedat je svobuhvatan pregled
usluga privatnog obezbeĊenja u Republici
Srbiji za period do od 2006. do poĉetka
2011. godine. Tako je navedeno da je
godišnji obrt industrije privatne bezbednosti
u 2010. godini iznosio 180 miliona evra, uz
konstantne stope rasta tog sektora: 2007
(10%), 2008 (12%), 2009 (14%), te 2010
(20%). MeĊutim, u uslovima ekonomske
krize, godišnji obrt u privatnom sektoru
bezbednosti u Srbiji je u opadanju i sada se
procenjuje na oko 100 miliona evra.20
S tim u vezi, smatra se da postoje dva
znaĉajna momenta u sagledavanju
doskorašnjeg stanja privatnog sektora
bezbednosti u Republici Srbiji. U prvom
redu to je ĉinjenica da je Srbija godinama
bila jedina drţava u regionu jugoistoĉne
Evrope koja poslovanje privatnih
bezbednosnih kompanija nije uredila
posebnim zakonom. Naime, pošto su
privatne firme koje pruţaju usluge
bezbednosti istovremeno i privredni subjekti
koji funkcionišu po trţišnim pravilima, ali i
akteri u sektoru bezbednosti koji svojim
delovanjem mogu da utiĉu na povećanje i
smanjenje bezbednosti graĊana, nesporna je
potreba za posebnom normativom koja bi
ovim firmama omogućilo da slobodno
uĉestvuju u trţišnom takmiĉenju, a da
istovremeno poštuju minimum standarda i
garancija ljudskih prava.21
S druge strane, postojeća legislativa o
privatnom obezbeĊenju pune dve decenije je
obilovala prazninama i protvreĉnostima, ne
samo u pogledu tumaĉenja, već i u pogledu
primene. Pri tome su pojedina pitanja koja
19
Prema: Petrović P. (2001), Rezervisani domeni kao
prepreke normativnom ureĊenju privatnog sektora
bezbednosti (radna studija), Beograd: Beogradski
centar za bezbednosnu politiku, 11. 20
Private Security Services in Europe ‐ CoESS Fact
s and Figures, op. cit. pp. 103‐ 106 21
Maravić D. (2008), O potrebi zakonskog
regulisanja privatnog sektora bezbednosti u Srbiji,
Srpska pravna revija, 4(8), 79-99.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
34
se odnose na zaštitnu, odnosno samozaštitnu
(i detektivsku) delatnost bila ureĊena:
Kriviĉnim zakonikom; Zakonikom o
kriviĉnom postupku; Zakonom o
prekršajima; Zakonom o javnom redu i
miru; Zakonom o oruţju i municiji,
Zakonom o okupljanju graĊana; i dr. Isto
vaţi i za opšta i posebna interna pravna akta
poslovnih i drugih subjekata koja se odnose
na fiziĉko i tehniĉko obezbeĊenje lica,
imovine i poslovanja (tzv. samoregulativa,
koja se javlja u formi pravilnika, strategija,
planova, odluka, procedura, itd.).
U literaturi se s pravom ukazivalo na
apsurdnu situaciju u kojoj je socijalna
praksa privatne bezbednosti u Srbiji išla
ispred socijalne regulacije (u smislu normi i
legislative). Mnoga privatna preduzeća u
ovom sektoru u meĊuvremenu su stekla ISO
sertifikate o standardizovanosti svog rada.
Iako se ti standardi uopšte ne odnose
posebno na delatnost privatne bezbednosti,
već na usluţnu delatnost uopšte, ovaj
podatak reĉito govori koliko je vlasnicima
ovih preduzeća stalo da profesionalno i
kvalitetno obavljaju svoju delatnost.22
Isto vaţi i za nacionalni standard za usluge
privatnog obezbeĊenja, koje su razvrstane i
kategorisane u standardu SRPS A:L2.001, a
koji je Zavod za standardizaciju Republike
Srbije usvojio 2008. godine. Iako se ovako
utvrĊeni standard primenjivao selektivno,
nema sumnje da je njegovo korišćenje
doprinosilo uspostavljanju ili proveri
kvalitet procesa u kojima se pruţaju i koriste
usluge privatnog obezbeĊenja. Naime,
standard daje osnovne elemente koje mora
da ispuni organizacija koja je pruţalac ili
korisnik tih usluga - kada se opredeljuje za
uslugu obezbeĊenja, ili osiguravaĉ – kada
zakljuĉuje ugovor o osiguranju od
procenjenog rizika.
U pokazatelje pozitivnih trendova u razvoju
privatnog obezbeĊenja u Srbiji do 2013.
godine spada i udruţivanje subjekata tog
sektora na esnafskom principu, a u cilju
22
Davidović, D. & Kešetović. Ţ. (2007),
Profesionalizacija i partnerstvo javnog i privatnog
sektora bezbednosti u Srbiji – pretpostavke i
prepreke, Science, Security, Police (NBP), 12 (3), 17
-32.
uspešnijeg nastupa na trţištu bezbednosnih
usluga, sticanja boljeg imidţa u javnosti i
ograniĉavanja negativnih spoljnih uticaja na
privatnu bezbednost. Jedan od prvih koraka
bilo je osnivanje Grupacije firmi (kasnije:
Udruţenja preduzeća) za fiziĉko-tehniĉko u
okviru Privredne komore Srbije. U
meĊuvremenu su pojedine privatne
bezbednosne kompanije sa podruĉja
Republike Srbije pristupile ĉlanstvu dvaju
meĊunarodnih dobrovoljnih regulativnih
mehanizama za podruĉje privatne
bezbednosti: MeĊunarodnog udruţenja za
obezbeĊenje liĉnosti i usluge
obezbeĊenja(IBSSA), te Etiĉkog kodeksa
Ameriĉkog društva za pitanja industijske
bezbednosti (ASIS), ĉiji su programi obuke i
struĉnog usavršavanja usklaĊeni sa
meĊunarodnim standardima.23
4. Aktuelno stanje i problemi privatnog
obezbeĊenja u Republici Srbiji
Već je istaknuto da je nakon pune dve
decenije oklevanja, Narodna skupština
Republike Srbije konaĉno donela o Zakon o
privatnom obezbeĊenju kao jedan od
najvaţnijih pravnih akata u oblasti
korporativne betbednosti.. Nakon usvajanja
tog sistemskog propisa, pristupilo se i izradi
odgovarajuće podzakonske regulative u ovoj
oblasti, što se prvenstveno odnosi na na
pravilnike: o uslovima i naĉinu sprovoĊenja
fiziĉkog i tehniĉkog obezbeĊenja; o naĉinu
osposobljavanja, programu i naĉinu
polaganja struĉnog ispita za vršenje
obezbeĊenja lica i imovine; o obrascima,
sadrţaju i naĉinu voĊenja evidencija iz
oblasti zaštite lica i imovine; o sadrţaju i
izgledu legitimacije izvršioca obezbeĊenja;
o uslovima obavljanja poslova pratnji i
obezbeĊenja novca, vrednosnih papira,
plemenitih metala i drugih vrednosti; i sl.
Nesporna je ĉinjenica da je aktuelna pravna
regulativa privatnog obezbeĊenja u
Republici Srbiji sadrţana u glavama III, IV i
V Zakona o privatnom obezbeĊenju, koji je
23
SALW i firme za privatno obezbeĊenje u
jugoistoĉnoj Evropi: uzrok ili posledica
nesigurnosti?, - Izveštaj za UNDP i Pakt stabilnosti
JIE (2006), Beograd: Centar za kontrolu lakog
naoruţanja u jugoistoĉnoj i istoĉnoj Evropi
(SEESAC), p. 111.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
35
donet 2013, a inoviran 2015. godine
(„Sluţbeni glasnik RS―, br. 104/2013 i
42/2015). On se, inaĉe, sastoji od ukupno 12
poglavlja, pri ĉemu esencijalni znaĉaj imaju
odredbe kojima se ureĊuje naĉin vršenja
poslova privatnog obezbeĊenja, ukljuĉujući:
poslove fiziĉke zaštite; poslove obezbeĊenja
sa oruţjem; poslove tehniĉke zaštite;
poslove planiranja, projektovanja, tehniĉkog
nadzora, montaţe i odrţavanja sistema
tehniĉke zaštite; poslove obezbeĊenja
transporta novca, vrednosnih i drugih
pošiljki; poslove redarske sluţbe; kontrolni
centar, i samozaštitnu delatnost (ĉlanovi 21-
45. Zakona o privatnom obezbeĊenju).
Glava V pomenutog Zakona ureĊuje i vrstu
oruţja koje pravna lica i preduzetnici mogu
koristiti za vršenje poslova fiziĉke zaštite.
Navedeno poglavlje zakona detaljno
propisuje naĉin pruţanja razliĉitih poslova
privatnog obezbeĊenja, pri ĉemu se najpre
definišu vrste aktivnosti koje odreĊena
oblast privatnog obezbeĊenja podrazumeva.
To prate i tehniĉki detalji, poput
karakteristika specijalnih vozila za transport
novca, vrednosnih i drugih pošiljki; kofera
za prenos novca i vrednosnih pošiljki
pešice; opreme kontrolnog centra i sliĉno.
Propisana je i obaveza da se poslovi
privatnog obezbeĊenja vrše na naĉin koji ne
ometa rad drţavnih organa i ne narušava
spokojstvo graĊana, te da su sluţbenici
privatnog obezbeĊenja, koji su zaposleni
kao operateri u kontrolnom centru, obavezni
da odmah obaveste policiju o informacijama
koje ukazuju da se vrši kriviĉno delo koje se
goni po sluţbenoj duţnosti ili prekršaj sa
elementima nasilja.
Zakonom o privatnom obezbeĊenju su
propisani uslovi koje pravna i fiziĉka lica
treba da ispune kako bi mogli legalno da
obavljaju poslove iz domena privatnog
obezbeĊenja. IzmeĊu ostalog, propisane su
obavezne struĉne obuke, kao i izdavanje
dozvola za rad (tzv. licenci) privrednim
društvima, preduzetnicima i saposlenima u
ovom sektoru. Kako bi se uvaţile
specifiĉnosti poslovanja uvedene su i
razliĉite vrste licenci. Nakon uspešnog
savladavanja obuke potrebno je da se pred
komisijom MUP-a Republike Srbije poloţi
struĉni ispit, ĉime se stiĉu uslovi dobijanja
licence za obavljanje poslova u sektoru
privatne bezbednosti.
U ovom bitnom segmentu sprovoĊenja
Zakona o privatnom obezbeĊenju se veoma
kasni. Naime, do februara 2016. godine je
struĉni ispit je poloţilo 489 kandidata, a
licencu je do kraja januara 2016. godine
dobilo 136 fiziĉkih i dva pravna lica. To je
veoma mali procenat u odnosu na
procenjeni broj od preko 30.000 lica koja su
trenutno zaposlena u agencijama za privatno
obezbeĊenje u Srbiji. Imajući to u vidu,
nerealno je oĉekivati da će već dva puta
produţavani rok za primenu ovog zakona
(sada 01.01. 2017. godine) biti ispoštovan.
Postoje i ocene da bi se proces obuke i
licenciranja zaposlenih u privrednim
društvima iz ove oblasti realno mogao
sprovesti tek krajem 2018. godine.
U išĉekivanju poĉetka primene u praksi
odredbi Zakona o privatnom obezbeĊenju i
dalje se posluje u uslovima zateĉene
uopštene legislative. Inaĉe, podaci Zavoda
za statistiku Republike Srbije ukazuju da je
u Republici Srbiji je 2013. godine bilo
registrovano 626 privrednih društava za
bezbednosne usluge, sa ukupno 5127
zaposlenih lica. Ovaj podatak pokazuje da
broj zaposlenih lica u pomenutim firmama
ni izbliza ne odgovara stvarnom stanju broja
zaposlenih u privatnom sektoru bezbednosti
Srbije. Tu se zapravo se radi o licima koja
su vlasnici firmi prijavili poreskim i
socijalnim organima i za koja se plaćaju sva
zakonom predviĊena davanja (radni staţ,
socijalno osiguranje).
U meĊuvremenu je u Republici Srbiji
dograĊena i standardizacija u oblasti
privatnog obezbeĊenja.Tako je trenutno na
snazi standard SRPS A.L2.002:2015,
Društvena bezbednost Usluge privatnog
obezbeĊenja - Zahtevi i uputstvo za
ocenjivanje usaglašenosti (kojim je
zamenjen standard SRPS A.L2.002:2008),
zatim standard SRPS A.L2.001:2008,
Društvena bezbednost - Usluge privatnog
obezbeĊenja – Reĉnik, kao i standard SRPS
A.L2.003:2010, Društvena bezbednost —
Procena rizika u zaštiti lica, imovine i
poslovanja. MeĊutim, ni posle donošenja
pomenutih standarda, kao ni ni posle
donošenja Zakona o privatnom
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
36
obezbeĊenju, stanje privatne bezbednosti u
Srbiji se nije bitnije izmenilo. Tako su, na
primer, cene rada i zarade zaposlenih u
oblasti privatnog obezbeĊenja u Srbiji i
dalje meĊu najniţima u Evropi. S tim u vezi,
nesumnjivo je da se samo oporavkom
nacionalne ekonomije moţe oĉekivati porast
cena usluga i rada, uz uslov da bude
otklonjene pojave nelojalne konkurencije.
Osim toga, saradnja izmeĊu javnih i
privatnih aktera bezbednosti u Republici
Srbiji još uvek nije zadovoljavajuća. Naime,
još uvek ne postoji izgraĊeno operacionalno
partnerstvo, nema definisanog obima
saradnje, analize dobitaka, otkrivanje
prepreka, barijera, modela partnerstva,
kategorije modela i primene principa
najbolje prakse. Uzroci koji ne dozvoljavaju
razvoj punog obima i kvaliteta saradnje su:
nedostatak resursa, nedostatak projekata i
programa, nedostatak obaveze realizacije i
podrške viših nivoa menadţmenta,
prenaglašavanje socijalnih aspekata saradnje
i potcenjivanje aspekata bezbednosti kao
poslovne funkcije.
5. Zakljuĉak
Procesi politiĉke i ekonomske tranzicije u
Srbiji doneli su promene i u sferi privatne
bezbednosti uopšte, a posebno u sferi
obezbeĊenja lica, imovine i poslovanja.
Tokom poslednje dve decenije, prevashodno
usled svojinske transformacije i naglog
porasta privatne imovine, privatni sektor
bezbednosti je prerastao iz sporednog u
jedan od kljuĉnih subjekata zaštite liĉne i
imovinske sigurnosti. Takvo stanje je
nametnulo potrebu profesionalizacije i
standardizacije, ali je u prvom redu
nametnulo potrebu celovitog i kvalitetnog
normativnog ureĊenja ove oblasti.
Doskorašnje nasleĊe normativne
neureĊenosti privatnog sektora bezbednosti
u Srbiji, s jedne strane oliĉavala je zakonska
regulativa saĉinjena od deset zastarelih
zakona koji nisu prepoznavali specifiĉnosti
privatne bezbednosti. Naime, ta regulativa je
bila deo pravnog sistema Srbije, ali nije
ureĊivala njegove bezbednosne nadleţnosti i
ovlašćenja. Zbog toga je osnivanje firmi za
bezbednosne usluge u Srbiji bilo isto kao i
osnivanje bilo kog privrednog subjekta. S
druge strane, firme za bezbednosne usluge,
prihvatanjem „pozitivne prakse―
promovisane od strane više razliĉitih
meĊunarodnih dokumenata i organizacija
(CoESS, ASIS), stvorile su stanje „faktiĉke
samoregulacije obavljanja delatnosti―,
inkorporiranjem takvih iskustva kroz svoja
opšta akta.
Ni posle donošenja Zakona o privatnom
obezbeĊenju stanje privatne bezbednosti u
Srbiji se nije bitnije izmenilo.
Karakteristiĉno je da privatni davaoci usluga
bezbednosti visokog kvaliteta još uvek gube
poslove na trţištu usluga usled nelojalne
konkurencije, koja na trţištu ima jeftiniju
ugovornu ponudu za usluge niţeg kvaliteta.
U praksi, trţišni razlozi potiskuju razloge
bezbednosti, odnosno dolazi do
„dampigovanja― cene rada. S druge strane,
na trţištu bezbednosnih usluga moţe se
javiti konkurencija izmeĊu drţavnog (MUP)
i privatnog sektora, s obzirom na to da
policija moţe nastupati na trţištu, pruţajući
odreĊene usluge koje nudi i privatni sektor
bezbednosti - budući da je Uredbom o
vrstama usluga omogućeno policiji da
ostvaruje dopunska sredstva koristeći
drţavne resurse.
S pravom se oĉekuje da će potpuna primena
Zakona o privatnom obezbeĊenju dovesti do
gašenja znatnog broja privrednih društava,
koja neće biti u stanju da ispoštuju zakonske
uslove za rad. Jedan deo postojećih
subjekata će morati ili da zaposli dodatan
broj osoblja ili da se preregistruje u
detektivske agencije, budući da je za
pruţanje usluge fiziĉkog obezbeĊenja
propisan zakonski minimum od deset stalno
zaposlenih licenciranih sluţbenika. Najzad,
da bi se funkcije privatne bezbednosti
uspešno sprovodile i u najvećoj meri
ostvarile svoju ulogu u sistemu bezbednosti
društva, izmeĊu ostalog, potrebno je
preduzeti sledeće: obezbediti punu
standardizaciju usluga obezbeĊenja i zaštite,
sa inkorporiranjem pozitivnih rešenja
stranih zakonodavstava; ostvariti potpunu
saradnju i utvrĊivanje odgovornosti
privatnog i drţavnog sektora bezbednosti u
cilju dugoroĉnog ostvarivanja javnog
interesa; dostići potreban nivo bezbednosne
kulture kod svih kategorija zaposlenih u
privatnom sektoru bezbednosti; obezbediti
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
37
stalno razvijanje mehanizama nadzora i
kontrole privatnog sektora bezbednosti, i
drugo.
6. Literatura
[1] Bryden,A.&Caparini,M. (2006), Private
Actors and Security Governance, Geneva:
LIT/DCAF.
[2] Davidović, D. & Kešetović. Ţ. (2007),
Profesionalizacija i partnerstvo javnog i
privatnog sektora bezbednosti u Srbiji –
pretpostavke i prepreke, Science, Security,
Police (NBP), 12 (3), 17 -32.
[3] Maravić, D. (2008), O potrebi
zakonskog regulisanja privatnog sektora
bezbednosti u Srbiji, Srpska pravna revija,
4(8), 79-99.
[4] Ostojić, A. (2003), Zakon o privatnoj
zaštiti sa komentarom, Zagreb: IPROZ.
[5] Private Security Companies in Serbia –
A Friend or a Foe?(2008), Belgrade:
CCMR.
[6] Petrović P. (2011), Rezervisani domeni
kao prepreke normativnom ureĊenju
privatnog sektora bezbednosti (radna
studija), Beograd: Beogradski centar za
bezbednosnu politiku.
[7] Private Security Services in Europe -
CoESS Facts and Figures 2011, (2012),
Wemmel BL: Confederation of European
Security Services.
[8] SALW i firme za privatno obezbeĊenje u
jugoistoĉnoj Evropi: uzrok ili posledica
nesigurnosti? - Izveštaj za UNDP i Pakt
stabilnosti JIE (2006), Beograd: Centar za
kontrolu lakog naoruţanja u jugoistoĉnoj i
istoĉnoj Evropi (SEESAC).
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
38
RELACIJE IZMEĐU KORPORATIVNE BEZBEDNOSTI U REPUBLICI
MAKEDONIJI I DRŢAVNOG BEZBEDNOSNOG SEKTORA
Prof. dr. Atanas Kozarev, email: [email protected]
Fakultet za detektive i kriminalistiku, Evropski univerzitet – Skoplje Asocijacija za korporativnu
bezbednost – Skoplje
Sažetak: Bezbednost jedne države podrazumeva stanje u kome su ukjučene sve bezbednosne institucije u
aktivnostima koje podrazumevaju odsustvo nestabilnosti, stabilnu nacionalnu bezbednost, humanu
bezbednost i pre svega profesionalizaciju privatnog bezbednosnog sektora. U takvim uvjetima, uspostavljaju
se posebni odnosi između institucija javnog (državnog) i privatnog (gde ulazi i korporativna bezbednost)
sektora bezbednosti. Ovi odnosi su u funkciji ostvarivanja strateških nacionalnih interesa definirani u
ključnim bezbednosnim dokumentima. Odnosi između ova dva sektora proizilaze i od posebnog normativnog
režima koji postoji za reguliranje delatnosti kod njih i ostvarivanje njihovih ovlašćenja. Korporativna
bezbednost kao deo privatnog bezbednosnog sektora dobija sve značajnije bezbednosne dimenzije i ako
uzmemo u obzir njenu važnost polako zauzima uticajno mesto u ukupnom društvenom sistemu. Bezbednosno
funkcionisanje današnjih korporacija javlja se kao značajna determinanta za uspešno funkcionisanje
bezbednosnog sektora. Odnosi između korporativne bezbednosti i državnog bezbednosnog sektora su
multidimenzionalni i okupiraju pažnju u akademskoj, naučnoj i stručnoj zajednici. U članku se radi
komparacija između normativnog, organizacionog i funkcionalnog dizajna ovih dva sektora kao najbolji
način da se definišu njihove relacije i da se unaprede budući odnosi.
Ključne reči: Nacionalna bezbednost, korporativna bezbednost, režim, interes.
RELATIONS BETWEEN CORPORATE SECURITY IN REPUBLIC OF
MACEDONIA AND THE NATIONAL SECURITY SECTOR
Abstract: The security of a state is a condition that includes all security institutions in the activities which
are related to the absence of instability, a stable national security, human security, and moreover, including
professionalism in the private security sector. In conditions of this kind, special relations between the
institutions of the public (state) and private (where corporate security is included) security sector is
established. These relations support the achievement of a strategic national interest defined in the key
security documents. Relations between these two sectors are conveyed from a special legislative regime
which is created to regulate their activities and to fulfill their authorization. Corporate security as a part of
the private security sector, is an immensely important security dimension and if we take into consideration
its importance, it gradually occupies an influential position in the overall social system. Security
functioning of corporations of today appears to be a major determinant for the successful functioning of the
security sector. Relations between the corporate security and state security sector are multidimensional and
grasp attention in the academic, scientific and professional community. This article deals with a
comparison between the normative, organizational and functional design of these two sectors as the best
way to define their relations and to improve future relations.
Keywords: National security, corporate security, regime, interests
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
39
1. Uvod
U celini nauka i akademska zajednica imaju
za zadatak da istraţe i prouĉe relacije
izmeĊu pojava i institucija koje su deo
društvenog sistema i koje su u funkciji
ostvarivanja njihovih ciljeva. Metodološki
pristup omogućava kompleksno i
multidimenzionalno izuĉavanje veza i
relacija koje postoje izmeĊu posebnih
sluĉajeva, pojava i institucija.Bezbednosna
nauka mora ući u prirodu posebnih
podsistema bezbijednosnog sistema, da bi
mogla da definiše i daobjasni njihove
odnose i funkcionisanje. Proširenjem
znaĉenja bezbednosti sa tradicionalnih na
netradicionalne (nedrţavne) oblasti i aktere
proširena je oblast bezbednosnog zahvata na
oblast civilne bezbednosti pa je u praksi
savremenih drţava sve prisutnije drţavno
(javno) i nedrţavno (privatno) partnerstvo.
Pored toga, na delu je sve veća
komercijalizacija i specijalizacija
bezbednosnih usluga, u kojoj, iako još uvek
nisu dovedeni u pitanje mesto i uloga
drţave, s prravom se moţe konstatovati da
je na delu prava industrija bezbednosti i
industrija odbrane.24
Naime, neophodno je
detaljnije elaborirati pojmove javnog i
privatnog, kako bi sama konceptualizacija i
utemeljenje osnovnih pretpostavki
―prepuštanja‖ ili delegiranja tradicionalnih
drţavnih sigurnosnih ovlasti u privatne ruke
te njihov odnos bio jasniji. Po samoj
logiĉkoj podeli, pojmovi javno i privatno je
pitanje definiranja osnova svojine i potrebno
je u konceptualizaciji pojmova voditi raĉuna
da: -kljuĉna granica izmeĊu ovih pojmova je
ona koja ukazuje na razliku izmeĊu javnih i
privatnih organa, -kod definiranja suštinskih
pojmova javno - privatno neophodno je
svestrano i detaljno istraţiti multiznaĉajna
znaĉenja, koja se kriju ispod površine
koncepata koji se mogu oznaĉiti kao
―javno‖ i kao ―privatno‖.25
TakoĊer, razvoj
nauĉne misli o ovom tradicionalnom i
savremenom ljudskom fenomenu doprineo
je da se formira novi pristup shvatanju i
promeni vrednovanja savremenih oblika
24
Savić A., Stajić Lj., Osnovi civilne bezbednosti,
USEE Fakultet za pravne i poslovne usluge, Novi
Sad, 2006 godina, str. 55. 25
Ahić J., Sistemi privatne sigurnosti, Printer,
Sarajevo, 2009 godina, str. XXXI.
ugroţavanja bezbednosti, poĉev od ljudskih
prava i ljudskog ambijenta, pa do
bezbednosti poslovnih i informatiĉkih
sistema na Zemlji. U nastajanju novih
društvenih odnosa znaĉajno rastereĉenih od
ideoloških suprotnosti u meĊunarodnoj
zajednici, umesto skrajnutog znaĉaja vojnih
pretnji prošireno je shvatanje ―novog‖
sprektra bezbednosnih rizika na miran i
odrţiv razvoj ljudske vrste, proizvodnih
odnosa i sektora usluga.26
Ova podela bezbednosnih usluga od kojih su
jedan deo locirane u drţavnom, a drugi u
nedrţavnom sistemu okupira intrese
teoretiĉara sa ciljem definisanja ovih
bezbjednosnih sfera, utvrĊivanju granica
njihovih nadleţnosti, zajedniĉkih
karakteristika i razliĉitosti. Polazeći od toga,
za razlikovanje od drţavnog sektora
bezbednosti sve ĉešĉe se koristi izraz
―privatni sektor bezbednosti‖, iako on, u
praksi oznaĉava pojam koji je nešto uţi od
pojma koji se oznaĉava izrazom ―nedrţavni
sektor bezbednosti‖. ―Sa sigurnošću se
moţe zakljuĉiti da je upravo nedrţavni
sektor bezbednosti nosilac jednog od
podsistema u sistemu bezbednosti, pri ĉemu
taj podsistem sadrţi osnovne konture, ali i
specifiĉnosti u odnosu na sistem
bezbednosti u celini.‖27
―Smatra se da je
nedrţavni sektor bezbednosti našao sebi
prikladan poloţaj na nekoliko podruĉja koja
su faktiĉki predodreĊena za privatnu sferu u
podruĉju prevencije (kontrole) kriminala.‖28
Treba imati u vidu da je nedrţavni sektor
bezbednosti širi pojam od privatne
bezbednosti jer je suštinski, pored delatnosti
privatnih firmi i agencija za pruţanje
razliĉitih bezbedonosnih i istraţiteljskih
usluga na komercijalnoj osnovi, obuhvata i
specifiĉne poslove korporativne bezbednosti
26
Marković I. S., Osnovi korporativne i industrijske
bezbednosti, USEE Fakultet za pravne i poslovne
usluge, Novi Sad, 2007 godina, str. 9. 27
Daniĉić M., Uloga nedrţavnog sektora
bezbjednosti u suprostavljanju savremenom
terorizmu, Zbornik radova, VI Nauĉni skup ‖Dani
bezbjednosti―, Univerzitet Sinergija, Fakultet za
bezbjednost i zaštitu, Banja Luka, 2012 godina, str.
88-89. 28
Uporedi: Henderson J.H: Public Law Enforcement,
Private Security and Citizen Crime Prevention:
Cometition or Cooperation, The Police Journal, vol
60, no 1 (Fall 1987), p. 48-57.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
40
koje sprovede unutrašnje organizacione
jedinice i samostalni izvršioci u
korporacijama, javnim preduzećima i
drugim poslovnim subektima, a bez
spoljnog angaţovanja nadleţnih drţavnih
sluţbi i usluga PSC po modelu outsourcing-
a.29
Zbog razvoja svijesti svakog pojedinca,
organizacije i drugi subjekti mogu preduzeti
odgovornost za sopstvenu bezbednost, tako
da ima sve veći broj vlasnika privatnih
dobara koji se angaţuju da bi dobili što veći
stepen zaštite od onog koji im nudi drţava.
Tu dopunsku zaštitu oĉekuju od nedrţavnog
tj. privatnog sektora za bezbednost.30
U
razvijenim zemljama Zapada glavni
podsticaj za privatizacijom bezbednosnih
funkcija se odnosi na zahtjev o povećanju
efikasnosti u drţavnim institucijama, na koji
je odgovoreno sa outsourcing-om
bezbednosnih poslova koje tradicionalno
izvršava drţavni sektor.31
Na proces
privatizacije sektora za bezbednost su
veoma mnogo uticali i tranzicioni procesi tj.
uspostavljanje modela pazarne ekonomije.
To je dovelo do stvaranja specijalnog pazara
odreĊenih usluga iz oblasti bezbednosti,
posebno u delu zaštite imovine i lica, kao
jednog od najbitnijih faktora privrednog
poslovanja.32
Ovaj zahtjev o utvrĊivanju pozicije
privatnog, nedrţavnog bezbednosnog
podsistema, gdje po svojoj prirodi pripada i
korporativna bezbednost, sa posebnim
intenzitetom se nameće i makedonskoj
nauĉnoj, akademskoj zajednici zato što je
makedonski bezbednosni sistem od
njegovog stvaranja podloţan mnogobrojnim
reformama koje su dovele do novog
institucionalnog dizajna i novih relacija
izmeĊu bezbednosnih institucija. U
posljednje vreme posebno do izraza dolaze
odnosi izmeĊu javnog (drţavnog) i
privatnog bezbednosnog sistema, eksperti 29
Trivan D., Detekviska deltanost, Dosije Studiio,
Beograd, 2014 godina, str. 36. 30
Veić P., Nadj I., Zakon o privatnoj zaštiti sa
komentarom, Naklada Ţagar, Rijeka, 2005 godina,
str. XI-XIII. 31
Toyne Sewell Patrick, Private Security Companies:
The Reasons Why, Military Techology, Vol. 31,
Issue 3, Monch Publishing Group, Bonn, 2007, pp.
60-61. 32
Trivan D., Detektivska delatnost, Dosije Studiio,
Beograd, 2014 godina, str. 65.
sprovode analizu nivoa profesionalnosti
izmeĊu njih i istiĉu potrebu veće saradnje i
izgradnje odnosa povjerenja i
integriteta.Budućnost privatnog obezbeĊenja
treba posmatrati u ambijentu ukupnih
globalnih bezbednosnih izazova, lokalnom,
regionalnom i globalnom bezbednosnom
okruţenju,u promjenama u katalogu novih
bezbednosnih rizika i prijetnji. Za
realizaciju ovog cilja potrebno je razvijanje
nauĉnoistraţivaĉke i aplikativne delatnosti
koja je povezana sa privatnim
obezbeĊenjem i njezino teoretsko-
empirijsko istraţivanje i prouĉavanje.33
2. Relacije izmeĊu privatnog
bezbednosnog sistema u Republici
Makedoniji i drţavnog bezbednosnog
sistema-normativni aspekt
Normativna dimenzija relacija izmeĊu
privatnog i bezbednosnog sistema potvrĊuje
opredeljenost njegovih subjekata ka
uspostavljanju vladavine prava kao
primarnog principa u njihovom
funkcionisanju. Pravni poredak garantuje
pravnu sigurnost u oba segmenta
bezbednosnog sistema, što predstavlja
osnovu njegovog daljeg razvoja.
Osnove privatnog, nedrţavnog
bezbednosnog sistema u Republici
Makedoniji povezuju se sa donošenjem
Zakona o obezbeĊenju lica i imovine od 14
decembra 1999 godine39, ĉime su stvoreni
pravni preduslovi i osnove u odnosu
predmetne materije, kao uvod ka
zapoĉinjanju procesa praktiĉne
implementacije zakonskih rešenja u ovoj
sferi. Prva reforma privatnog obezbeĊenja
datira od 2007 godine, a sledeća je
realizovana u 2011 godini. Cilj reforme je
bio stvoriti jednake uslove za uĉešće svih
zainteresovanih subjekata na ovom novom
trţištu.
Poĉetak velike reforme 2011 godine doveo
je do stvaranja uslova za donošenje novog
33
Kozarev A., Privatna bezbednost u Republici
Makedoniji - aktuelno stanje i perspektive, Zbornik
radova - Prvi meĊunarodni nauĉni skup: Privatna
bezbednost - stanje i perspektive, USEE, Novi Sad,
2008 godina, str.177.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
41
Zakona o privatnom obezbeĊenju34
.
Reforma iz 2012 godine, pored ostalog, bila
je u funkciji razgraniĉenja i definisanja
pojmova zbog stvaranja uslova za praktiĉnu
primenu zakonskih odredaba.
Uspostavljanje profesije detektiva ostvareno
je donošenjem Zakona o detektivskoj
delatnosti 1999 godine, ĉime su stvorene
osnove za razvoj korporativne bezbednosti,
zato što su u istom ovom Zakonu utvrĊene
nadleţnosti detektiva koje su povezane sa
funkcionisanjem savremenih korporacija.
Pored ovih zakona, za uspešno
funkcionisanje nedrţavnog bezbednosnog
sistema znaĉajni su i drugi zakoni i
podzakonski akti, koji se odnose i na
drţavni bezbednosni sistem.
Javni bezbednosni sistem je deo drţavnog
aparata koji ima ovlašćenje za primenu
zakonske prisile. Differencia specifica
izmeĊu ovih i ostalih drţavnih institucija,
sastoji se u tome što su prve ovlašćene da
primenjuju i koriste silu u ime drţave41.
Kao posebna upravna oblast, za
bezbednosni sistem (a samim time i za
Upravu bezbednosti i kontraobaveštajne
poslove) vaţe norme opšteg upravno-
pravnog reţima i norme koje su deo
posebnih pravnih reţima. Sa pravne taĉke
gledišta, posebni pravni reţim gradi se
preku posebnih ili specijalnih zakona (lex
specialis), na naĉin što se prave drugaĉija
zakonska rešenja koja odstupaju od opšteg
zakonskog reţima, t.j. od uspostavljenog sa
opštim zakonima (legi generali). Kada to
nije sluĉaj, onda vaţe pravila opštog zakona
(lex speciali derogate legi generali). Da bi
stvar bila interesantnija, kada neke sluţbe,
na primer policija, imaju posebno pravno
ureĊenje (suzbijanje organizovanog
kriminala ili terorizma), u tom sluĉaju
dolazimo do novog stepena posebnosti, do
neĉeg što se uslovno moţe nazvati lex
specialisimus.
U takvom se sluĉaju najpre primenjuje
specijalni, a zatim posebni i na kraju opšti
reţim. Posebnosti normativnog
bezbednosnog koncepta posebno dolaze do
izraza u funkcionisanju policije, koja se u
34
Sluţben vesnik na RM br.80/99.
evropskom kontinentalnom pravu prikazuje
kao ― policija vladaoca‖, dok je u
anglosaksonskom pravu to ―policija naroda.
‖ Konsekventno ovome, u prvom pravnom
sistemu ima više posebnosti (lex specialis) u
ureĊivanju aparata drţavne sile, a u drugom
postoji teţnja, da se taj aparat podvede pod
opšti pravni reţim (lex generalis), taĉnije da
što manje odstupa od opšteg prava (common
law) I da za njega ponovo kao i svuda gde je
to moguće, vaţi ono što vaţi i za lica-
privatno pravo.35
‖
J. Spaseski navodi da ―reformisani
nacionalni bezbednosni sistem u Republici
Makedoniji ĉine: pravne norme, kojima se
ureĊuju odnosi u oblasti bezbednosti ljudi,
izmeĊu ljudi i društva i drţave; institucije,
koje imaju prava , duţnosti i odgovornosti
da postupaju po pitanjima iz oblasti
bezbednosti, i to: javnog (drţavnog) sektora,
nejavnog (privatnog) sektora i graĊanskog
sektora i mere - preventivne i represivne,
koje su zakonom predviĊene za rešavanje
bezbednosnih pitanja.36
‖
Kljuĉni zakoni koji se odnose na javni,
drţavni bezbednosni sistem,su sledeći :
Zakon o organizaciji i radu organa drţavne
uprave37
, Zakon o policiji, Zakon o
unutrašnjim poslovima, Zakon o kriviĉnom
postupku, Kazneni Zakonik, Zakon o
praćenju komunikacija, Zakon o
spreĉavanju pranja novca i drugih prihoda
od kaznenih dela i finansiranja terorizma,
Zakon o Obaveštajnoj agenciji, Zakon o
fonansijskoj policiji i drugi zakoni i
podzakonski akti.
2.1. Relacije izmeĊu privatnog i
bezbednosnog sistema u Republici
Makedonije i drţavnog bezbednosnog
sistema - funkcionalni aspekt
35
Zapisnik o javnoj raspravi po Predlog Zakona o
obezbeĊenju lica i imovine, 26.11.2011, izraĊen od
strane MUP-а Republike Makedonije. 36
Timothy Edmunds, ―Security sector reform in
transforming societies: Croatia, Serbia and
Montenegro‖, Manchester: University Press, 2007,
p.23. 37
B. Milosavljević, ― Ustavnopravni status sektora
bezbednosti i aparata sile u Srbiji nakon donošenja
Ustava iz 2006 godine‖, Fakultet politiĉkih nauka u
Beogradu, 2007 godine, str.9.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
42
―Sve izraţenije napuštanje tradicionalnog
koncepta nacionalne bezbednosti, procesi
društveno-ekonomske tranzicije, t.j.
promene dominantnog oblika društvene i
drţavne svojine u privatnu, uz istovremeno
opšte povećanje stope kriminaliteta, stvaraju
potrebu kod dela imućnijeg sloja
stanovništva da angaţovanjem struĉnih lica
izvan profesionalnih drţavnih sluţbi
dodatno zaštite svoju bezbednost. Primetno
je da je zaštita liĉne i imovinske sigurnosti,
koju je nekada obezbeĊivala iskljuĉivo
drţava, u nekim segmentima zamenjena
uslugama privatnih firmi za poslove
obezbeĊenja i detektivskih agencija. U
pitanju je sistem neprofitnih i profitnih
subjekata koje su osnovali nedrţavni akteri
da bi zainteresovanim klijentima pruţali
odreĊene bezbednosne usluge.‖38
Usluge
privatnog obezbeĊenja se realizuju putem:
a) proaktivnih (smanjenje i/ili eliminacija
razloga za nastajanje štetnih dešavanja)
mera i postupaka i b) reaktivnih (smanjenje
i/ili eliminacija posljedica štetnih dešavanja)
mera i postupaka.
Privatno obezbeĊenje je industrijska grana
koja proizvodi usluge koje su namenjene
obezbeĊivanju lica, imovine i rada.Ova
grana obuhvata sledeće pojavne oblike
delovanja: zaštitna delatnost, samozaštita i
detektivska djelatnost.Sa uslugama zaštitne i
samozaštitne djelatnosti mogu se
obezbeĊivati lica, imovina i rad na sledeće
naĉine: fiziĉka zaštita, tehniĉka zaštita,
menadţment vrednosti i menadţment iz
kontorlnog centra.39
U Republici
Makedoniji je funkcionisanje drţavnog i
nedrţavnog bezbednosnog sistema
povezano uz primenu odreĊenih nadleţnosti
za koje su zakonski ovlašćeni njihovi
pripadnici.Prema prirodi ovih nadleţnosti
moţe se navesti da postoje evidentne
relacije u ovom smeru, a kao potvrdu ovog
stava ja vam prezentujem sljedeću
klasifikaciju:
38
J.Spaseski i dr., ― Privatna bezbednost‖, Skopje-
Ohrid, 2008 god., str. 29. 39
Институт за стандардизација на Србија,
Друштвена безбедност-Услуге приватног
обезбеџења-Захтеви и упутство за оцењивање
усаглашености, прво издање, Београд, 2008
година, стр. 3-4.
Isto tako, reforma je imala i osnovnu
funkciju - povećanje efikasnosti u vršenju
svakodnevnih zadataka kako za radnike
obezbeĊenja, tako i za ovlašćena sluţbena
lica i policijske sluţbenike Ministarstva
unutrašnjih poslova. U tom kontekstu
potrebno je da se obezbedi unificiran
pristup-modus operandi za ove kategorije
radnika, što bi predstavljalo korak napred u
unapreĊivanju stanja u ovoj oblasti koji bi se
u krajnjoj liniji reflektovao višim stepenom
bezbednosti lica i imovine koji se
obezbeĊuju.40
Kljuĉne relacije u svakodnevnom
funkcionisanju javnog i nedrţavnog
bezbednosnog sistema potvrĊuju ulogu
primata prvog u odnosu na drugog.
Celokupno funkcioniranje nedrţavnog
bezbednosnog sistema je omeĊen
aktivnostima drţavnog bezbednosnog
40
Zakon o organizaciji i radu organa drţavne uprave,
― Sluţben vesnik na RM‖ br.58/2000.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
43
sistema.Tako, u odnosu na funkcioniranje
detektivske delatnosti, detektiv moţe moţe
raditi samo ukoliko ima licencu koju izdaje
Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje je po
svojoj prirodi kljuĉna drţavna bezbednosna
institucija; struĉni ispit detektiv polaţe pred
ispitnom komisijom koja je formirana od
strane ministra unutrašnjih poslova; licencu-
privatni detektiv izdaje MUP; evidenciju
detektiva vodi MUP; nadzor nad radom
detektiva vrši MUP. U odnosu na privatno
obezbeĊenje, dozvolu za obezbeĊenje u vidu
davanja usluga pravnom licu i za sopstvene
potrebe izdaje ministarstvo unutrašnjih
poslova; osposobljavanje za fiziĉko i
tehniĉko obezbeĊenje organizuje Komora, a
izvršavaju Komisija za osposobljavanje za
fiziĉko obezbjeĊenje i Komisija za tehniĉko
obezbeĊenje koje formira ministar
unutrašnjih poslova; proveru
osposobljenosti za rukovanje ognjenim
oruţjem kao deo struĉnog ispita za fiziĉko
obezbeĊivanje vrši Komisija za proveru
sposobnosti za rukovanje sa ognjenim
oruţjem MUP-a koja je sastavljena od tri
policijska sluţbenika i njihovih zamenika; o
izdatoj dozvoli za obezbeĊivanje, MUP
izveštava Komoru, pri ĉemu joj dostavlja
podatke o nazivu i sedištu pravnog lica
kojem je izdata dozvola; o izvršenom
zadrţavanju i o upotrebi sredstava za
prinudu radnik obezbeĊenja i pravno lice su
duţni sastaviti pismeni izveštaj i dostaviti ga
MUP-u; redovan nadzor rada Komore za
privatno obezbeĊenje i pravna lica za
obezbeĊenje vrši MUP najmanje jednom u
kalendarskoj godini.
3. Budući pravci razvoja korporativne
bezbednosti
Osnove korporativne bezbednosti u
Republici Makedoniji uspostavljene su na
teoretskom nivou, dok se u praksi naziru
samo pokušaji njenog funkcionisanja. ―
Istraţivanje zastupljenosti predmeta iz
oblasti privatne bezbednosti u
visokoobrazovnom sistemu Republike
Makedonije pokazalo je da su oni u poĉetnoj
fazi i da se izuĉavaju na raznim stepenima
studiranja , preteţno kao izborni predmeti sa
malim brojem EKTS.41
‖
Praktikovanje sadrţina korporativne
bezbednosti potrebno je povezati sa
obezbeĊivanjem uslova za uspešan rad
savremenih korporacija, u smislu
ostvarivanja: bezbednost i zaštita u
delovnom radu, o odnosu radnika prema
zaštiti poslovne tajne i za uspešnost i
poslovnost pravnih lica i obavlja druge
poslove utvrĊene zakonom. U ovim
pravcima na poĉetnom nivou treba trasirati
put ka uvoĊenju korporativne bezbednosti u
makedonskim kompanijama. Pre svega,
potrebno je izvršiti osveţavanje akata o
sistematizaciji radnih mesta u onim
kompanijama tako što će se uvesti pozicija
menaxera korporativne bezbednosti, nešto
što je do sada nepoznato i nepostojeće u
praksi makedonskog poslovnog sveta. U
analizi zajedniĉkih ciljeva svih korporacija i
njihovog znaĉaja za društvo, moţe se doći
do kljuĉne karike koja nedostaje u
pokušajima da se shvati savremeni karakter
korporativne bezbednosti. U pokušaju
sagledavanja korporativne bezbednosti
drţave u praksi novog internacionalizma,
najpre treba reći da korporativizam, kao
politiĉka teorija polazi od toga da se društvo
i drţava trebaju urediti po osnovu postojanja
korporacija kao osnovnih ustanova. Shodno
tom uĉenju, i bezbednost drţave zavisi od
bezbednosnih privrednih organizacija
zasnovanih na postojanju korporacija. 49 Sa
druge strane, intenzitet razvoja teoretskog
dizajna ove delatnosti povezuje se sa
potrebom podizanja obrazovnog,
edukativnog i kulturnog nivoa kod
pripadnika ove delatnosti. Vezano s tim,
formirani su i prvi fakulteti za edukaciju
visokoobrazovanih kadrova za vršenje
delatnosti privatnog obezbeĊenja i
detektivske delatnosti, ali i sa stidljivim
pokušajima za uvoĊenje korporativne
bezbednosti za izuĉavanje kao obaveznog
predmeta. Finalni rezultat ovog procesa je
usmeravanje paţnje prema : odrţavanju
konstantno visokog nivoa znanja kao
vrhunskog prioriteta; omogućavanje
kontinuiranog razvoja i akademskog
41
Buzan B., People, States and Fear: An Agenda for
International Security in the Post-Cold War Era,
Harvester Wheatsheaf, London, 1991, p. 363.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
44
usavršavanja; konstantno unapreĊivanje
obrazovnog procesa primenom najboljih
praktika iz obrazovanja u oblasti
bezbednosti od renomiranih
visokoobrazovnih institucija i uspostavljanje
kooperativnih veza sa internacionalnim
obrazovnim institucijama.
Zakljuĉak
Odnos izmeĊu korporativne bezbednosti i
drţavnog bezbednosnog sistema predstavlja
odnos izmeĊu opšteg i posebnog,
ukljuĉujući i kontinuirani sukob izmeĊu
njih. Ostvarivanje bezbednosne funkcije u
društvu je sloţena delatnost u kojoj su
ukljuĉene brojne institucije: drţavne,
privatne, a neke od njih su kljuĉne, sporedne
itd. Nezavisno od njihove pozicije, svi oni
imaju doprinos u jaĉanju nacionalne
bezbednosti u celini. Oduvek je u teoriji
pravljena distinkcija izmeĊu privatnog i
drţavnog bezbednosnog sistema, i pokraj
toga što se oni javljaju kao podsistemi u
odnosu na društveni sistem. Imajući u vidu
ove ĉinjenice, moţe se zakljuĉiti da postoje
posebne i znaĉajne relacije izmeĊu njih i to
na nekoliko nivoa: regulatorno, gde se
posebnim zakonima ureĊuju ove oblasti;
institucionalno, gde su odnosi i relacije
sloţeniji imajući u vidu primat drţavnog
bezbednosnoh sistema koji je nadleţan da
kontroliše funkcionisanje privatnog, a ne
obratno. U tom spletu odnosa stvaraju se
posebne relacije, koje, i pokraj toga što su
što su pravac unapreĊivanja korporativne
bezbednosti, ipak mogu izvaditi na površinu
i njihov animozitet. Generalno,
funkcionisanje korporativne bezbednosti je
determinisano u velikom broju aktivnosti
drţavnog bezbednosg sistema u praksi.
Naime, i pored toga što savremene
korporacije kroz detekciju odreĊenih
nezakonistosti mogu dovesti do aktiviranja
unutrašnjih mehanizama kontrole, ipak, u
odreĊenim sluĉajevima oni su u skladu sa
zakonom zaduţeni o istima obavestiti
policiju koja dalje moţe procesuirati sluĉaj
do nadleţnog javnog tuţilaštva. U domenu
kriviĉno-pravne zaštite do izraza dolazi
uloga javnog drţavnog bezbednosnog
sistema koji je ovlašćen uskladu sa
Zakonom o kriviĉnom postupku da preuzme
dejstva za otkrivanje, rasvetljivanje
kriviĉnih dela i njihovo dokazivanje, što nije
u domenu privatne bezbednosti, niti je to
sluĉaj sa korporativnom bezbednošću. Ipak,
za uspešno funkcionisanje zaštite prava i
interesa graĊana i za zakonit rad poslovnog
sveta potrebno postojanje oba ova sistema,
treba koorinisati i usaglašavati njihov rad i
iste razvijati sledeći ukupni društveni
razvoj.
Literatura
[1] Savić A., Stajić Lj., Osnovi civilne
bezbednosti, USEE Fakultet za pravne i
poslovne usluge, Novi Sad, 2006 godina.
[2] Ahić J., Sistemi privatne sigurnosti,
Printer, Sarajevo, 2009 godina.
[3] Marković I. S., Osnovi korporativne i
industrijske bezbednosti, USEE Fakultet za
pravne i poslovne usluge, Novi Sad, 2007
godina.
[4] Daniĉić M., Uloga nedrţavnog sektora
bezbjednosti u suprostavljanju savremenom
terorizmu, Zbornik radova, VI Nauĉni skup
‖Dani bezbjednosti―, Univerzitet Sinergija,
Fakultet za bezbjednost i zaštitu, Banja
Luka, 2012 godina.
[5] Henderson J.H: Public Law
Enforcement, Private Security and Citizen
Crime Prevention: Cometition or
Cooperation, The Police Journal, vol 60, no
1 (Fall 1987).
[6] Trivan D., Detekviska deltanost, Dosije
Studiio, Beograd, 2014 godina.
[7] Timothy Edmunds, ―Security sector
reform in transforming societies: Croatia,
Serbia and Montenegro‖, Manchester:
University Press, 2007.
[8] B. Milosavljević, ― Ustavnopravni status
sektora bezbednosti i aparata sile u Srbiji
nakon donošenja Ustava iz 2006 godine‖,
Fakultet politiĉkih nauka u Beogradu, 2007
godine.
[9] Buzan B., People, States and Fear: An
Agenda for International Security in the
PostCold War Era, Harvester Wheatsheaf,
London, 1991.
[10] J.Spaseski i dr., ― Privatna bezbednost‖,
Skopje-Ohrid, 2008 godina.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
45
[11] Veić P., Nadj I., Zakon o privatnoj
zaštiti sa komentarom, Naklada Ţagar,
Rijeka, 2005 godina.
[12] Toyne Sewell Patrick, Private Security
Companies: The Reasons Why, Military
Techology, Vol. 31, Issue 3, Monch
Publishing Group, Bonn, 2007.
[13] Kozarev A., Privatna bezbednost u
Republici Makedoniji - aktuelno stanje i
perspektive, Zbornik radova - Prvi
meĊunarodni nauĉni skup: Privatna
bezbednost - stanje i perspektive, USEE,
Novi Sad, 2008 godina.
[14] Kozarev A., ―Privatna bezbednost u
Republici Makedoniji-teoretski i
institucionalni dizajn―, rad prezentiran na
Drugoj meĊunarodnoj nauĉnoj i struĉnoj
konferenciji :‖ Društvene, ekonomske,
pravne, bezbednosne i socijalne
determinante razvoja korporativne
bezbednosti u Republici Makedoniji,
regionu i šire ‖ odrţanoj 21 maja 2016
godine u prostorijama Asocijacije
korporativne bezbednosti, Skoplje, u štampi.
[15] Sluţben vesnik na RM br.80/99
[16] Zapisnik o javnoj raspravi po Predlog
Zakona o obezbeĊenju lica i imovine,
26.11.2011, izraĊen od strane MUP-а
Republike Makedonije
[17] Zakon o organizaciji i radu organa
drţavne uprave, ― Sluţben vesnik na RM‖
br.58/2000
[18] Институт за стандардизација на
Србија, Друштвена безбедност-Услуге
приватног обезбеџења-Захтеви и
упутство за оцењивање усаглашености,
прво издање, Београд, 2008 година.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
46
KRIVIĈNA ODGOVORNOST I KORPORATIVNA SIGURNOST
Doc. dr. Sedţad Milanović, email: [email protected]
Vlada SBK Travnik, Ministarstvo privrede, 70240 Gornji Vakuf-Uskoplje
Sažetak: Ovaj rad prikazuje odnos između krivične odgovornosti i korporativne sigurnosti kroz analizu
odgovornosti fizičkih, ovlaštenih i pravnih osoba u korporacijama. Ova dva instituta predstavljaju
interesantno i izazovno područje istraživanja, s obzirom na promjene u krivičnom zakonodavstvu BiH i
normativne okvire u kojima danas egzistiraju privredni subjekti. Korporativna sigurnost jedna je od temeljnih
strateških funkcija svakog ozbiljnog pravnog subjekta, pa se zbog toga može postaviti pitanje: da li se kroz
obavljanje te funkcije čine određene radnje ili propusti koji mogu dovesti do krivične odgovornosti kako
pojedinca, tako i pravnog subjekta. Stupanjem na snagu novih krivičnih zakona u BiH, uvedena je u naše
zakonodavstvo prvi put i odgovornost pravnih osoba za krivična djela, pa je stoga važno odrediti koje
krivičnopravne odredbe se mogu primijeniti na pravne osobe i za koja krivična djela. Razvoj novih naučnih i
praktičnih tehnologija dovodi do takvih oblika kriminala u okviru korporacija u kojima je, pored pojedinca ili
fizičke osobe kao odgovorne osobe, sve značajnija i krivična odgovornost pravne osobe. Također, vrlo važno
pitanje predstavlja i odgovornosti odgovorne osobe u okviru pravne osobe kao i ostalih pojedinaca u
pravnom subjektu, a sve s obzirom na njihove povjerene poslove i nadležnosti utvrđene zakonom i drugim
propisima.
Ključne riječi: Krivična odgovornost, korporativna sigurnost
CRIMINAL RESPONSIBILITY AND CORPORATE SECURITY
Abstract: This paper shows the relationship between criminal responsibility and corporate security by
analyzing the responsibilities of physical, licensed and legal persons in corporations. These two institutes are
interesting and challenging area of research, given the changes in the criminal legislation of Bosnia and
Herzegovina and normative framework in which business entities exist today.Corporate Security is one of the
core strategic functions of any serious legal entity, and therefore the question can be asked whether the
performance of these functions make certain acts or omissions that could lead to criminal responsibility of
both individuals and legal entities.With the entry into force of the new criminal codes in Bosnia and
Herzegovina, was introduced in our legislation for the first time and the responsibility of legal persons for
criminal offenses, so it is important to determine which criminal provisions are applicable to legal persons
and for which crimes.The development of new scientific and practical technology leads to such forms of crime
in the context of a corporation in which, in addition to the individual or individuals as responsible persons,
and more important and criminal liability of legal persons.Also, very important concern is the responsibility
of the responsible person within legal persons and other individuals in the legal entity, all with respect to
their assigned duties and responsibilities set forth by law and other regulations.
Keywords: Criminal responsibility, corporate security
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
47
1. Kriviĉna odgovornost
1.1. Uopšte o odgovornosti
Kriviĉna odgovornost je jedan od
najvaţnijih instituta u kriviĉnom pravu i
kroz historiju je isti bio razliĉito definisan.
Sam pojam odgovornost u jeziĉkom smislu
govori o tome da je ĉovjek odgovoran ili bi
trebao da bude odgovoran za odreĊene
radnje koje ĉini, pa ĉak i za neke radnje koje
je propustio da uĉini. U ovom radu
govorimo o kriviĉnoj odgovornosti42
nasprampostavljenih društvenih normi u
odreĊenoj društvenoj organizaciji (
korporaciji) ili preciznije, o kriviĉnoj
odgovornosti: pojedinca,odgovornih osoba,
grupe lica i pravnog lica kao poĉinilaca
kriviĉnih djela u odreĊenoj društvenoj
organizaciji. O kriviĉnoj odgovornosti u
nauci kriviĉnog prava postoji više teorija o
kriviĉnoj odgovornosti od kojih su
najznaĉajnije:psihološke, teorije vinosti,
normativne i psihološko-normativne.
Psihološke teorije su nastale u Njemaĉkoj i
prema istima krivnja se sastoji u psihiĉkom
odnosu, koji obuhvata djelo kao dogaĊaj u
vanjskom svijetu, a ne obuhvata i svijest o
protupravnosti djela. Prema ovim teorijama
vinost i krivica se svode na ĉisto psihiĉki
odnos uĉinioca prema djelu kao faktiĉkom
dogaĊaju, njegovoj predstavi o djelu kao
takvom. Osnovni prigovor koji se ovim
teorijama upućuje je to da je pojam „krivice
teško svoditi na goli psihiĉki odnos prema
uĉinjenom djelu, bez ukljuĉivanja bilo
kakvih normativnih sadrţaja u njega.―43
Normativne teorije vinosti, suštinu krivice
vide u prekoru koji se uĉiniocu upućuje za
izvršeno kriviĉno djelo.―Povod za nastanak
su bili neki sluĉajevi krajnje nuţde kod
kojih se nije moglo opravdati iskljuĉenje
protupravnosti, ali ni osuda poĉinitelja.―44
Prema ovim teorijama vinost ili krivica se
ne svodi na psihiĉki odnos, već na
vrijednosno-logiĉku ocjenu datu od
42
Posljednjim izmjenama i dopunama KZ BiH umjest
o termina kriviĉna odgovornost usvojen je termin kri
vica ( ―Sl. glasnik BiH‖, broj 8/10). Izmjenama KZ
F BiH ovaj termin je zamijenjen terminom krivice (―
Sl. novine F BiH‖, broj 42/10). Isto je uraĊeno i u KZ
RS 2010. godine, dok je u KZ BD ostaoterminkriviĉ
naodgovornost. 43
Babiĉ M i Markoviĉ I.,op.cit.str.27 44
Novoselac P.,op.cit.str.236
nepristrasnog ocjenjivaĉa, koja je ĉisto
normativnog karaktera. Psihološko -
normativne teorije ili normativno -
psihološke teorije obuhvataju dvije vrste
elemenata krivice i to psihološke i
normativne. Ove teorije polaze od stanovišta
da krivica obuhvata svijest o poĉinjenom
kriviĉnom djelu i svijest o protupravnosti
poĉinjenog djela.45
„Prema ovim teorijama
krivica kao prijekor ukljuĉuje
uraĉunljivost,umišljaj i nehat,te svijest ili
mogućnost postojanja svijesti o
protivpravnosti djela.― Kriviĉna
odgovornost predstavlja skup subjektivnih
pretpostavki koje trebaju bit ispunjene da bi
se jedno nedopušteno i protivpravno djelo
moglo pripisati poĉiniocu ili da bi mu se
ono moglo staviti na teret. To u kriviĉnom
pravu znaĉi primjenu principa subjektivne
odgovornosti i objektivno-subjektivne
koncepcije kriviĉnog djela a zbog svog
znaĉaja ono je postalo jedno od osnovnih
kriviĉnopravnih naĉela koje je izraţeno na
naĉin da nema kazne bez krivnje (nulla
poena sine culpa). Pojam kriviĉne
odgovornosti u BiH kriviĉnom pravu
odreĊen je zakonom i to na naĉin da je
kriviĉno odgovoran poĉinilac koji je
uraĉunljiv i kriv za poĉinjeno kriviĉno
djelo.46
Analizirajući ove odredbe moţe se zakljuĉiti
da kriviĉnu odgovornost u našem zakonu
ĉine dvije komponente ili dva subjektivna
elementa i to: njegovo psihiĉko stanje i
njegov psihiĉki odnos prema kriviĉnom
djelu,tj. uraĉunljivost i krivica ili vinost. Od
osnivanja društvene zajednice ĉovjek je bio
odgovoran za kršenje postavljenih
društvenih normi, a s tim da se ta
odgovornost razlikovala od odgovornosti
koja je danas postavljena u savremenom
društvenom ureĊenju. Razvojem društvene
zajednice razvijala su se i mijenjala
shvatanja o osnovima, granicama i
pravilima ĉovjekove odgovornosti,ali su se
nastojali uspostaviti i odreĊeni principi i
pravila odgovornosti kao znaĉajnog uslova
za primjenu kriviĉnopravne sankcije.
Općeprihvaćeni princip za kaţnjivost u
starijim vremenima bio je princip objektivne
odgovornosti sa odreĊenim i malim
45
Kambovski V.,op.cit.str.387 46
Ĉl.33.KZ BiH
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
48
izuzecima. Savremeno kriviĉno pravose
zasniva na principu subjektivne
odgovornosti, što podrazumijeva da je za
kaţnjavanje uĉinioca pored protivpravosti
poĉinjenog djela potrebno i postojanje
njegove krivice za uĉinjeno djelo. Za razliku
od subjektivnog koncepta, kod objektivne
odgovornosti za kaţnjavanje nije od znaĉaja
kakav je subjektivni odnos uĉinioca prema
zabranjenom ponašanju i prouzrokovanoj
posljedici, jer je za njegovu odgovornost
dovoljno da je svojom radnjom
prouzrokovao datu posljedicu. Objektivna
odgovornost u starim zakonodavstvima bila
je pravilo, a pojedini sluĉajevi subjektivne
odgovornosti izuzetak.47
Danas je situacija u
pogledu subjektivne odgovornost potpuno
drukĉija. Izuzetno, princip objektivne
odgovornosti je i danas prisutan u nekim
zemljama, kod lakših kriviĉnih djela
(Engleska, SAD). Naše kriviĉno
zakonodavstvo, kao i većina savremenih
zakonodavstava, stoji na klasiĉnim
pozicijama u pogledu utvrĊivanja kriviĉne
odgovornosti,48
tj. prihvata princip
subjektivne odgovornosti. To znaĉi da
kriviĉna odgovornost postoji samo onda kad
je uĉinilac u vrijeme izvršenja kriviĉnog
djela imao takvo psihiĉko svojstvo i takav
psihiĉki odnos prema djelu da mu se ono
moţe staviti na teret. Krivica je dakle,
individualna kategorija i predstavlja skup
uslova pod kojima poĉinilac moţe biti
proglašen odgovornim za odreĊeno kriviĉno
djelo, ali bez kojih mu se djelo ne moţe
pripisati, niti staviti na teret.49
Time se izraţava stav da je krivica liĉna
kategorija i da se temelji na individualnim
sposobnostima i mogućnostima odreĊenog
poĉinioca, što predstavlja jednu od
suštinskih odlika današnjeg modernog
47
Ćirić J.,op.cit.str. 68‐ 69. Autor u jednom poglavlj
u knjige obraĊuje uraĉunljivost i objektivnu odgovor
nost i postavlja pitanje da li se kroz objektivizaciju p
siholoških fenomena normalnosti i uraĉunljivosti ust
vari dolazi do objektivizacije odgovornosti. Dalje ko
nstatuje da odnos prava sa jedne strane, psihologije i
psihijatrije sa druge strane, u praksi se ĉesto svodi na
odnos ĉistog formalizma, što indirektno uvodi objekti
vnu odgovornost u pravo. 48
Srzentić N. i dr., op.cit, str.67. 49
O krivici vidi više Jovaševiĉ D i Petroviĉ B.,Novi k
oncept krivice u kriviĉnom pravu Srbije,Zbornik rado
va Pravnog Fakulteta u Nišu,broj:XLVII/2006.str.36
‐ 40.
kriviĉnog prava. Krivica je veoma
kompleksna subjektivna kategorija kod ĉije
se ocjene u kriviĉnom postupku mora voditi
raĉuna o više elemenata kao što su:sama
liĉnost poĉinioca,naĉin na koji se odluĉio za
izvršenje odreĊenog djela,njegova
motivacija,unutrašnji razlozi,i sl.50
Kriviĉna
odgovornost je nuţna pretpostavka za
primjenu odgovarajuće kazne za izvršioca
kriminalne radnje ili kriviĉnog djela i ista je
predmet razliĉitih teoretskih stavova i
rasprava. Prema općeprihvaćenom stavu,
kriviĉna odgovornost (krivica) postoji onda
kada je uĉinilac u vrijeme izvršenja
kriviĉnog djela imao takva psihiĉka svojstva
i takav psihiĉki odnos prema djelu, da mu se
ono moţe staviti na teret. Kriviĉna
odgovornost pretpostavlja, dakle,
uraĉunljivost i vinost, kao skup subjektivnih
uslova bez kojih nema kriviĉne
odgovornosti. Pored ovog odreĊenja
kriviĉne odgovornosti, koje se sastoji od
psihiĉkih elemenata, postoji i šira shvatanja
kriviĉne odgovornosti prema kojima se
sadrţaj odgovornosti odreĊuje objektivno-
subjektivno i ĉine ga dvije komponente.
Objektivna komponenta predstavlja kriviĉno
djelo, a subjektivna uraĉunljivost i vinost. 51
Zakon je negativno odredio pitanje
postojanja neuraĉunljivosti, a isto vrijedi i
za pojam i postojanje bitno smanjene
uraĉunljivosti.52
Uraĉunljivost i vinost su podloţni
stepenovanju (veća ili manja uraĉunljivost i
veća ili manja vinost), a u zavisnosti od toga
i kriviĉna odgovornost je podloţna
stepenovanju. U kriviĉnopravnoj teoriji
anglosaksonskih zemalja neophodno je, da
bi poĉinilac bio kriv i snosio odgovornost za
posljedice svog djela, da se zadovolje dva
kriterijuma: da je poĉinio kriminalni akt
(octusreus) i da posjeduje neophodnu
namjeru da uĉini to djelo (mensrea).53
Mensrea se obiĉno definiše kao psihiĉki
odnos prema djelu, ali i kao duševno stanje
uĉinioca u funkciji prema djelu. Poĉinilac
50
Loc.cit. 51
NešićLj., Kriviĉno pravo: opštideo, VŠUP, Beogra
d, 1999., str.147. 52
Buturović J., Znacaj afekata za kriviĉnu odgovorno
st, JRKK,br 8, Beograd, 1980. str 30. 53
Vidi više: Peau J., MentalyDisorderedOffenders, in:
TheOxfordhandbookofCriminology, ClaredonPress,
Oxford, 1997., pp. 661‐ 701
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
49
kriviĉnog djela moţe biti osloboĊen
odgovornosti u situacijama kad to zakon
propisuje. Razlozi za oslobaĊanje mogu biti
razliĉiti, a danas se najĉešće propisuju
situacije kad je uĉinilac djelo uĉinio u
krajnjoj nuţdi, nuţnoj odbrani,
neuraĉunljivosti, i sl. Prema Kriviĉnom
zakonu BiH krivica postoji ako je poĉinilac
u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela bio
uraĉunljiv i pri tome postupao sa
umišljajem. Krivica za kriviĉno djelo postoji
i ako je poĉinilac postupao iz nehata, ako je
to zakonom izriĉito predviĊeno.54
Liĉnost delinkventa i njegova kriviĉna
odgovornost izloţeni su razliĉitim
djelovanjem socijalnih, liĉnih i bioloških
faktora koji uslovljavaju njegovo ponašanje.
Reakcijom na razliĉite spoljašnje faktore
dolazi do individualnog ispoljavanja liĉnosti
i njegovog djelovanja u društvenoj sredini.
Iz reakcije koju liĉnost ispoljava na utjecaj
objektivnih i subjektivnih faktora, proizlazi
odgovornost za takvo reakciju, koja u
zavisnosti od reakcije moţe biti moralna,
politiĉka, kriviĉnopravna i dr. Kada se radi
o odgovornosti za vršenje kriviĉnih djela,
samo kriviĉno djelo i njegov poĉinilac ĉine
dvije strane istog pitanja. Obje strane su
povezane u objektivnom procesu i moraju se
povezano tretirati. Naime, odgovornost za
izvršeno kriviĉno djelo mora se bazirati na
prouĉavanju djela i na razrješenju liĉnosti
njegovog izvršioca, odnosno na prouĉavanju
psihiĉke strukture i svih drugih liĉnih
elemenata, po kojima se moţe suditi u vezi
sa izvršenim djelom.55
Ukoliko je rijeĉ o normalnoj osobi, tj. o
osobi sa zdravim psihiĉkim funkcijama,
kriviĉno djelo je svjestan akt, ali ipak akt
koji ima odreĊene uzroke zbog kojih je
uĉinjen. Uraĉunljivost je jedan o
najvaţnijih instituta kriviĉnog prava i najuţe
je vezan za krivicu i kriviĉnu odgovornost.
O ovom kriviĉnopravnom institutu postignut
je visok stepen pravno teorijske
usaglašenosti o ĉemu svjedoĉi i pribliţno
indentiĉno definisanje tog instituta u
zakonodavstvu BiH i zemljama iz
neposrednog okruţenja. Tako se danas
54
Kriviĉni zakon
BiH , ―Sl. GlasnikBiH‖, broj 03/2003., ĉlan 33., stav.
1. i 2. 55
Janković N.; Jovanović A., op.cit., str. 406 i dalje.
uraĉunljivost u kriviĉnom zakonodavstvu
definiše kao sposobnost za krivicu, a da bi
odreĊena osoba bila odgovorna, ona mora
imati sposobnost da shvati znaĉaj svoga
djela i da se u skladu sa tom sposobnošću
vlada. Funkcija uraĉunljivosti je upravo u
tome da odredi konstitucionalne sposobnosti
poĉinitelja za krivnju, imajući pri tome na
umu da je krivnja odgovornost za poĉinjeno
djelo, a ne skup nekih negativnih osobina
liĉnosti, odnosno doli et culpaecapacitas.56
Uraĉunljivost je takvo stanje koje nije
trajnog karaktera i u kriviĉnom pravu ono
predstavlja odnos pojedinca prema nekoj od
zabranjenih radnji.Kriviĉno ponašanje varira
u razliĉitim skupinama uĉinitelja kriviĉnih
djela a uzroci se mogu traţiti izmeĊu
pojedinca i društvene zajednice.
Multidisciplinarni napori i integrirajuća
istraţivanjapsihijatrije, prava, forenzike,
kriminologije doveli bi do kvalitetnijih
otkrića o uzrocima delikventnog
ponašanja.57
Kriviĉni zakoni u Bosni i Hercegovini
predviĊaju da kriviĉno djelo moţe izvršiti
samo uraĉunljiv i kriv uĉinilac. Uslov za
izricanje kriviĉne sankcije je vinost, a kako
neuraĉunljivo lice ne moţe biti vino, ono ne
moţe biti ni kaţnjeno.58
Zbog ovakvog
modela napušten je dvojni koncept kazne i
mjere bezbjednosti: kazna za uraĉunljivog i
vinog uĉinioca, a mera bezbednosti za
neuraĉunljivog uĉinioca.59
Pošto se uraĉunljivost u kriviĉnom pravu
pretpostavlja, ona se dokazuje u svakom
konkretnom sluĉaju kad postoji sumnja da je
ona iskljuĉena, da je smanjena, odnosno
bitno smanjena. Da bi ĉovjek bio kriv i
kaţnjen, on mora posjedovati kao prvo,
odreĊene intelektualne i voljne sposobnosti,
kapacitet. Preciznije, on mora posjedovati
56
Baĉić F., Kriviĉno pravo, opći dio, Informator, Zag
reb, 1995., str. 194. 57
Dahlin K i dr.,:
Mentallydisorderedcriminaloffenders: Legal
andcriminologicalperspectives, Volume 32, Issue 6,
November–December 2009., Pages 377–382,
InternationalJournalofLawandPsychiatry, Canada 58
Simović, M., Simović, V.: Osnovni problemi u
kriviĉnom postupku u Bosni i Hercegovini sa licima
koja imaju duševne smetnje, Pravni ţivot, br. 9,
Beograd, 2007., str. 677. 59
Uporedi: Simović, M., Simović, V.: op. cit, str. 677
;Zadrić M., Zaštita prava lica sa duševnim smetnjama
, Pravna misao, br. 11‐ 12, Sarajevo, 2006., str. 100
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
50
normalnu duševnu ili voljnu dispoziciju koja
mu omogućuje da shvati prinudnu normu i
da sledi njenu zapovest.60
Polazeći od toga, smatra se da je institut
kriviĉne odgovornosti širi od instituta
uraĉunljivosti, a moţe se reći da je
uraĉunljivost samo jedan od njezinih
elemenata. S druge strane, krivica je
istovremeno i uţa od uraĉunljivosti, jer je
uraĉunljivost sposobnost za krivicu, dok je
sama krivica konkretizacija te sposobnosti.
2. Korporativna sigurnost
2.1. Pojmovno odreĊenje
Korporativna sigurnost je relativno mlada
nauĉna disciplina. U historijskom diskursu
sagledavano ona je bila poznata još u prvim
ljudskim zajednicama. Zaštita liĉne svojine,
plemensko organizovanje zajednice i sl.
primjeri su da je ona stara koliko i samo
društvo. Iako je ovaj institut već dugo
prisutan u Evropi i svijetu, isti u našem
okruţenju i u BiH sa nauĉnog i praktiĉnog
aspekta poĉinje da egzistira tek od prije
dvije decenije. Korporativna sigurnost je
jedan mali dio nacionalne sigurnosti svake
zemlje, ali još uvijek nije našla svoje mjesto
u punom kapacitetu kako u teoriji tako ni u
praksi većine zemalja u okruţenju.
Korporativna sigurnost je jedna oblast
sigurnosti koja ima znaĉajno mjesto u
svakoj društvenoj zajednici sa manjim ili
većim spoznajama o istoj. Od najstarijih
vremena pa do nastanka prvih
organizovanih zajednica - drţava, sigurnost
je bila izraz stanja društvenih odnosa i
pitanje na koje se neprekidno traţe
odgovori. U uslovima visokog napretka i
globalizacije na meĊunarodnim trţištima,
kao i sve većih tehnoloških izazova ,
posebno u nekim društvenim procesima ili
granama, kao što su podruĉja informatike i
telekomunikacija, korporativna sigurnost
predstavlja logiĉan korak u razvoju svake
kompanije, u cilju zaštite svih oblika
poslovanja korporacije i nesmetanog razvoja
i napredovanja. Prijetnje s kojima se danas
svaka kompanija svakodnevno suoĉava, kao
što su organizirani gospodarski kriminal i
razne financijske malverzacije, ali i
„tradicionalni―problemi poput kraĊa ili
nemara radnika, zahtijevaju da se s njima
suoĉi osnivanjem posebnog sektora unutar
60
Drakić D., op.cit., str. 49, 50.
firme ili angaţmanom vanjskih suradnika s
bogatim iskustvom u rješavanju takvih
situacija. Sam terminološki naziv nam
govori da se radi o oblasti sastavljenoj od
dva izraza ili pojma i dvije oblasti koja
oznaĉava skup pojedinaca organizovanih u
privrednom smislu kao korporacija, koja
moţe imati društveni ili privatni vid
vlasništva. Drugi termin ili oblast o kojoj
govorimo je sigurnost koja je takoĊe
sastavljena od više sistema pod sigurnosti a
moţe biti i jeste organizovana kao javna ili
društvena i privatna. Danas postoji mnogo
definicija korporativne sigurnosti od
razliĉitih autora sa razliĉitim sadrţajem. Mi
ćemo u ovom radu izdvojiti nekoliko i to od
autora iz našeg okruţenja. Ono što sve one
obuhvataju je to, da korporativna sigurnost
predstavlja skup mjera i radnji na zaštiti
imovine i lica u odreĊenoj korporaciji, bila
ona u vlasništvu drţave ili privatnog lica.
Svaka od definicija pomoći će nam da bolje
razumijemo kako sam termin korporativne
sigurnosti tako i odnose izmeĊu
korporativne sigurnosti i kriviĉne
odgovornosti. Radi se o dva instituta koji
imaju uzajamnu vezu i uzajamnu posljedicu,
normiranu i na meĊunarodnom i na
nacionalnom nivou. Korporativna sigurnost,
po definiciji, je integralna sigurnost u kojoj
su objedinjeni razliĉiti sadrţaji, poslovi i
aktivnosti i brojni subjekti unutar poslovnog
sistema koji koristeći razliĉite procedure,
taktiĉke postupke ovlašćenja i sl., obavljaju
niz neophodnih sigurnosnih zaštitnih mera i
aktivnosti u ostvarivanju jedinstvenog
cilja.61
Prema nekim autorima „korporativna
sigurnost predstavlja stratešku funkciju
kompanije, koja ima za cilj ostvarivanje
sigurnosti poslovnog uspeha korporacije, što
podrazumeva: eliminaciju svih rizika i
ugroţavanja koji mogu uticati na poslovne
aktivnosti i ostvarenje poslovnog uspeha;
svoĊenje ugroţavajućih uĉinaka na
najmanju moguću meru; poslovno
funkcionisanje u uslovima kriza
(crisismanagement), te prevladavanje kriza i
ponovno normalno poslovanje‖.62
61
Komarĉević M i dr., Korporativna bezbednost,Beog
rad,2011.str.16 62
Ivandić Vidović Darija, Karlović Lidija, Ostojić
Alen, op. cit., str.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
51
Milan Milošević ukazuje na to da je
korporativna bezbednost po svojoj definiciji
integrisana jer obuhvata obavljanje više
razliĉitih funkcija koje je potrebno
sinhronizovati. Kao takva, ona predstavlja
funkciju korporacije koja kontroliše i
upravlja koordinacijom svih delatnosti
unutar poslovnog subjekta koje se tiĉu
bezbednosti, kontinuiteta i sigurnosti.
Postojanje efikasnog sistema korporativne
bezbednosti štiti kompaniju od svih
ugroţavajućih delovanja, uspostavlja
osnovu za donošenje upravljaĉkih odluka,
obezbeĊuje top-menadţmentu pristup
poverljivim informacijama i formira procese
i procedure koji onemogućavaju odlivanje
zaštićenih podataka iz korporacije.63
Svaki društveni problem ima svoje podruĉje
u kojem djeluje i subjekte koji su vezani za
njega pa tako i korporativna sigurnost.
Takva podruĉja su izazov za razne grupe
nauĉnika i istraţivaĉa sve sa ciljem
detekcije problema i pronalaţenja
kvalitetnog odgovora. Istraţivanja koja se
obavljaju mogu imati svoj širi i uţi
društveni znaĉaj s obzirom na društvenu
zainteresovanost. Shodno tome i
korporativna sigurnost ima predmet svog
istraţivanja koji moţe biti širi i uţi. Predmet
istraţivanja u širem smislu obuhvata sve
poslove i aktivnosti koje se planski i
organizovano preduzimaju od strane
zaposlenih, unutrašnjih organizacionih
jedinica, sluţbisektora i sl., menadţera
preduzeća ili poslovnog sistema, ali i
aktivnosti eksternih subjekata (drţavnih
organa i agencija) u cilju stvaranja što
povoljnijih uslova za normalan rad i
poslovanje tog privrednog subjekta,
ukljuĉujući tu i identifikaciju mogućih
opasnosti, pretnji i rizika, njihovo
predupreĊivanje ili otklanjanje njihovih
posledica. U uţem smislu, predmet
istraţivanja predstavlja sistem ili model
organizacije bezbednosti i zaštite lica,
imovine i poslovanja unutar privrednog
sistema, gde se taj sistem posmatra
63
Videti: Milošević Milan, „Pojam i sadrţaji korporat
ivne bezbednosti‖, u: Nauĉni skup „Dani bezbjednost
i‖ na temu: „Korporativna bezbjednost –
rizici, prijetnje i mjere zaštite‖ (Zbornik radova), Fa
kultet za bezbjednost i zaštitu Univerziteta Sinergija,
Banja Luka 2010., str. 59–60
iskljuĉivo kao samozaštitna delatnost.
Nakon odreĊivanja samog predmeta
istraţivanja, neophodno je taĉno utvrditi i s
tim u vezi precizno odrediti granice,
odnosno taĉno dimenzionisati njegove
koordinate i predmetni okvir. U skladu sa
tim, predmet istraţivanja korporativne
sigurnost obuhvata sledeće elemente:
projektovanje i planiranje sistema
bezbednosti korporacije, procenu
ugroţenosti, procenu rizika, izradu planova i
elaborata za sprovoĊenje bezbednosnih
procedura i postupaka, izradu bezbednosne
polititke i strategije, organizovanje posebnih
organizacijskih celina, sektora, sluţbi (ili
formiranje posebnih referata ili odreĊivanje
odgovornih lica) za obavljanje razliĉitih
bezbednosno-zaštitnih poslova, npr., sluţba
obezbeĊenja, sluţba zaštite na radu, sluţba
za zaštitu od poţara, zaštitu ţivotne sredine,
tajnih podataka itd.64
Danas su korporacije u BiH izloţene
razliĉitim oblicima ugroţavanja i prijetnji
koje mogu u nekim segmentima biti i
katasrofalne. Izvori i oblici ugroţavanja
bezbednosti korporacija mogu biti:
tehniĉko-tehnološki akcidenti; elementarne
nepogode; kriviĉna dela kojima se nanosi
šteta poslovnom subjektu (diverzije,
terorizam, sabotaţe, uništenje ili oštećenje
sredstava za proizvodnju i uništenje
proizvoda); kriviĉna dela klasiĉnog
kriminalite- ta; kriviĉna dela privrednog
kriminaliteta koja vrše zaposleni, najĉešće u
sprezi sa poslovnim partnerima
(zloupotreba, korupcija, mito, pronevera,
pljaĉka, ugovaranje ili poslovanje na štetu
kompanije); kriviĉna dela izazivanja opšte
opasnosti i kriviĉna dela protiv zdravlja
ljudi i ţivotne sredine; kriviĉna dela
upotrebom informatiĉkih tehnologija;
saobraćajne nesreće i nezgode;
odlivanjepoverljivih podataka; prekršaji
(kršenje radne discipline, odstupanje od
propisane organizacije rada, prekoraĉenje ili
uzurpiranje nadleţnosti i ovlašćenja,
nesprovoĊenje ili delimiĉnosprovoĊenje
propisanih procedura, nesavesno
64
Komarĉević M i dr., str.,18 i 19
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
52
poslovanje); socijalni i drugi nemiri unutar
korporacije .65
3. Krivĉna odgovornost i korporativna
sigurnost
Vršeći odreĊene radnje povjerene im
zakonima ovlaštene osobe, pojedinci i
pravne osobe u korporaciji, kako je to
propisano novim kriviĉnim zakonima u BiH
u obavljanju redovnih poslova mogu
poĉiniti odreĊena kriviĉna djela. Za takve
oblike nezakonitih radnji KZ propisuje
kriviĉnu odgovornost i kazne za
protivpravno djelovanje. Preciznije
definisano, takvi oblici protivzakonitog
postupanja u literaturi se nazivaju
korporacijski kriminal. Iako ne postoji
precizna definicija ovog oblika kriminala,
on se moţe definisati kao imovinski
kriminal ili "kriminal bijelih kragni".
Zlata ĐurĊević ocenjuje da su podruĉja u
kojima se vrše kriminalne radnje korporacija
heterogena, te da se taj vid kriminaliteta
najĉešće ispoljava u oblasti privrednog
poslovanja (utaje poreza, pronevere,
falsifikovanje novca, zloupotrebe steĉaja,
kreditne i raĉunovodstvene prevare,
falsifikovanja poslovnih knjiga u cilju
prevare akcionara, kršenjeprava
konkurencije, pranje novca, insidertrading,
trgovaĉka korupcija i sliĉno). Ona ukazuje i
na takozvani prigodno organizovani
kriminalitet, tj. na situaciju u kojoj više
poslovnih subjekata, koji inaĉe zakonito
posluju, kad im se ukaţe odgovarajuća
prilika, zajedniĉki i planski vrše odreĊeni
vid organizovane kriminalne
delatnosti.66
Organizaciona struktura koja se
uspostavlja u okviru korporacije zasniva se
na rašĉlanjavanju njenih ukupnih zadataka
na pojedinaĉne zadatke, na formiranju
organizacionih jedinica kao nosilaca
obavljanja odreĊenih zajedniĉkih zadataka,
te na uspostavljanju takvih mehanizama
koordinacije koji omogućavaju obavljanje
65
Trivan D.,Korporativna bezbednost,Beograd,2012.s
tr.,42 i 43 66
ĐurĊević Zlata, „Kaznena odgovornost i kazneni p
ostupak prema pravnim osobama u Republici Hrvats
koj‖, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Vo
l. 10, br. 2, Pravni fakultet, Zagreb 2003, str. 722–
725.
zadataka na svim nivoima povezivanja
poslovnih procesa.67
U takvoj organizacionoj strukturi
kompanija, odgovornost za korporativnu
bezbednost kompanija nose: top-menadţeri
(uprava) i rukovodioci na svim nivoima
odluĉivanja; nadzorni komitet, tj.
ekspertskotelo ĉiji je zadatak da prati i
unapreĊuje bezbednosne aspekte
poslovanja; menadţeri za bezbednost (CSO
– ChiefSecurityOfficer), operativni timovi,
projektanti i realizatori komponenata
bezbednosnih poslovnih principa i svi
zaposleni u kompaniji. U nekim
kompanijama u Srbiji i Bosni i Hercegovini,
uglavnom onima koje nemaju posebnu
organizacionu jedinicu korporativne
bezbednosti, postoji i funkcija direktora
bezbednosti.68
Ta pozicija u odreĊenoj korporaciji nosi
najvišu odgovornost u procesima
korporaciske sigurnosti , ukljuĉujući i
krivĉnu odgovornost za djela propisana
Zakonima BiH. Pored odgovornosti fiziĉkih
lica, u posljednje vrijeme sve je aktuelnije i
pitanje kriviĉne i druge odgovornosti
pravnih osoba, koja se ne temelji na
subjektivnoj krivnji, nego na teţini
posljedice posmatranoj u vezi sa
djelovanjem ili propuštanjem djelovanja
pravne osobe. U suvremenom je kaznenom
pravu odavno napuštena teorija fikcije
prema kojoj pravne osobe ne mogu kazneno
odgovarati zbog toga što nisu sposobne
ostvariti bitne elemente pojma kaznenog
djela - radnju i krivnju.69
Prema nekim autorima dosljedno
provoĊenje naĉela krivnje pravne osobe
moguće je provesti samo ukoliko se
odgovornost pravne osobe utemelji na
krivnji odgovorne osobe. Praktiĉno to znaĉi
da bi se pravna osoba mogla osuditi za
prijestup ili prekršaj samo ako se
odgovornoj fiziĉkoj osobi dokaţu svi
67
Ivandić Vidović Darija, Karlović Lidija, Ostojić Al
en, op. cit., str. 67. 68
Trivan. D.,Korporativna bezbednost,Beograd,2012.
str.,125 69
Derenĉinović. D.,Odgovornost pravnih osoba u hrv
atskom kaznenom pravu,Hrvatska pravna revija,2012
.str.20
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
53
sastojci krivnje, a to znaĉi ubrojivost,
namjera ili nehaj i svijest o protupravnosti.70
Temelj odgovornosti pravne osobe je
krivnja odgovorne osobe za kaţnjivo djelo
(kazneno djelo, prekršaj). Odgovornost
pravne osobe za kaţnjiva djela ne smije biti
supstitut odgovornosti fiziĉke osobe. S
obzirom da se radi o dva potpuno razliĉita
pravna subjekta, kaznenopravna represija u
širem smislu mora biti maksimalno
prilagoĊena specifiĉnostima svakoga od tih
subjekata. Kriviĉna odgovornost pravne
osobe, za razliku od iste prema fiziĉkim
osobama, neće se temeljiti na stupnju
subjektivne krivnje, već na teţini posljedice
promatranoj u vezi s djelovanjem ili
kaznenopravno relevantnim propustom
pravne osobe.71
Zakljuĉak
Kriviĉna odgovornost i korporativna
sigurnost su dva pravna pojma i instituta
koja se vrlo ĉesto pojavljuju u kriviĉnom
pravu. Kako smo vidjeli u ovom radu, radi
se o dva instituta koji ĉine dva
podruĉja,uzroĉno i posljediĉno, u pravnom i
sigurnosnom smislu meĊusobno povezana u
teoriji i praksi kriviĉnog prava. Upravljanje
korporacijima nezamislivo je bez
odgovornosti koju reguliše više normativnih
akata u samoj korporaciji, ali i kriviĉnom
zakonodavstvu svake društvene zajednice.
Izvori i oblici ugroţavanja korporacije mogu
biti razliĉiti o ĉemu smo govorili u radu, kao
što i odgovornost moţe biti razliĉita s
obzirom na teţinu prekršene društvene
norme i posljedice koja je proizišla iz
protivpravnog djelovanja. Kriviĉnu
odgovornost za korporativnu sigurnost
kompanija imaju prije svih: menadţeri
(uprava) i rukovodioci na svim nivoima
odluĉivanja, nadzorna ili upravna tijela u
korporaciji, menadţeri za sigurnost,
operativni timovi, projektanti i realizatori
komponenata sigurnosti i svi zaposleni u
kompaniji. Pored odgovornosti fiziĉkih lica
u posljednje vrijeme sve je aktuelnije i
70
Novoselac. P., Krivnja u prijestupovnom i prekršaj
nom pravu, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i prak
su, vol. 8., br. 1/2001., str. 52. 35 71
Derenĉinović. D.,Odgovornost pravnih osoba u hrv
atskom kaznenom pravu,Hrvatska pravna revija,2012
.str.22
pitanje kriviĉne i druge odgovornosti
pravnih osoba, koja se ne temelji na
subjektivnoj krivnji, nego na teţini
posljedice posmatranoj u vezi sa
djelovanjem ili propuštanjem djelovanja
pravne osobe. Odredbe o kriviĉnoj
odgovornost pravne osobe uvedene su u
naše zakonodavstvo izmjenama 2003.
godine, ali u praksi još nije zaţivjela u
punom kapacitetu.
Literatura
[1] Babiĉ M i Markoviĉ I.,op.cit.str.271
[2] Baĉić F., Kriviĉno pravo, opći dio,
Informator, Zagreb, 1995, str. 194.
[3] Buturović J., Znacaj afekata za kriviĉnu
odgovornost, JRKK, br 8, Beograd, 1980,
str 30.
[4] Ćirić J.,op.cit.str. 68-69. Autor u jednom
poglavlju knjige obraĊuje uraĉunljivost i
objektivnu odgovornost i postavlja pitanje
da li se kroz objektivizaciju psiholoških
fenomena normalnosti i uraĉunljivosti u
stvari dolazi do objektivizacije
odgovornosti. Dalje konstatuje da odnos
prava sa jedne strane, psihologije i
psihijatrije sa druge strane, u praksi se ĉesto
svodi na odnos ĉistog formalizma, što
indirektno uvodi objektivnu odgovornost u
pravo.
[5] Dahlin K i dr.,: Mentally disordered
criminal offenders: Legal and
criminological perspectives, Volume 32,
Issue 6, November–December 2009, Pages
377–382, International Journal of Law and
Psychiatry, Canada
[6] Derenĉinović. D.,Odgovornost pravnih
osoba u hrvatskom kaznenom
pravu,Hrvaska pravna revija,2012.str.20
[7] Derenĉinović. D.,Odgovornost pravnih
osoba u hrvatskom kaznenom
pravu,Hrvaska pravna revija,2012.str.22
[8] Drakić D., op.cit., str. 49, 50.
[9] ĐurĊević Zlata, „Kaznena odgovornost i
kazneni postupak prema pravnim osobama u
Republici Hrvatskoj‖, Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu, Vol. 10, br. 2,
Pravni fakultet, Zagreb 2003, str. 722–725.
[10] Ivandić Vidović Darija, Karlović
Lidija, Ostojić Alen, op. cit., str.
[11] Ivandić Vidović Darija, Karlović
Lidija, Ostojić Alen, op. cit., str. 67.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
54
[12] Janković N.; Jovanović A., op.cit., str.
406 i dalje.
[13] Jovaševiĉ D i Petroviĉ B.,Novi koncept
krivice u kriviĉnom pravu Srbije,Zbornik
radova Pravnog Fakulteta u
Nišu,broj:XLVII/2006.str.36-40. (vidi više)
[14] Kambovski V.,op.cit.str.387
[15] Komarĉević M i dr., Korporativna
bezbednost,Beograd,2011,str.16
[16] Komarĉević M i dr., str.,18 i 19
[17] Kriviĉni zakon BiH , ―Sl. glasnik
BiH‖, broj 03/2003, ĉlan 33., stav. 1. i 2.
[18] KZ BiH ( ―Sl. glasnik BiH‖, broj 8/10),
(―Sl. novine F BiH‖, broj 42/10). Isto je
uraĊeno i u KZ RS 2010. godine, dok je u
KZ BD ostao termin kriviĉna odgovornost.
[19] KZ BiH Ĉl. 33
[20] Milošević Milan, „Pojam i sadrţaji
korporativne bezbednosti‖, u: Nauĉni skup
„Dani bezbjednosti‖ na temu: „Korporativna
bezbjednost – rizici, prijetnje i mjere
zaštite‖ (Zbornik radova), Fakultet za
bezbjednost i zaštitu Univerziteta Sinergija,
Banja Luka 2010, str. 59–60 (vidjeti)
[21] Nešić Lj., Kriviĉno pravo: opšti deo,
VŠUP, Beograd, 1999, str.147.
[22] Novoselac P.,op.cit.str.236
[23] Novoselac. P., Krivnja u
prijestupovnom i prekršajnom pravu,
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu,
vol. 8., br. 1/2001., str. 52. 35
[24] Peau J., Mentaly Disordered Offenders,
in: The Oxford handbook of Criminology,
Claredon Press, Oxford, 1997, pp. 661-701.
(vidi više)
[25] Simović, M., Simović, V.: op. cit, str.
677; Zadrić M., Zaštita prava lica sa
duševnim smetnjama, Pravna misao, br. 11-
12, Sarajevo, 2006, str. 100 (uporedi)
[26] Simović, M., Simović, V.: Osnovni
problemi u kriviĉnom postupku u Bosni i
Hercegovini sa licima koja imaju duševne
smetnje, Pravni ţivot, br. 9, Beograd, 2007,
str. 677.
[27] Srzentić N. i dr., op.cit, str.67.
[28] Trivan D., Korporativna bezbednost,
Beograd,2012.str.,42 i 43
[29] Trivan. D.,Korporativna bezbednost
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
55
NAUKA I OBRAZOVANJE U FUNKCIJI ZAŠTITE ŢIVOTNE SREDINE
Akademik prof. dr. Rade Bioĉanin, email: [email protected]
Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina Mr. Boban Kostić Privredna
akademija Univerziteta u Novom Sadu, Novi Sad, Srbija Mr. Mirsada Badić EPS Srbije, RJ Novi Pazar,
Novi Pazar, Srbija
Sažetak: U formiranju ekološke kulture savremenog čoveka važnu ulogu ima sistem ekološkog
obrazovanja i vaspitanja. Široki dijapazon ekološkog obrazovanja omogućava neophodnu sintezu
znanja, umeća i navika iz prirodnih i društvenih nauka. Predmet ovog rada jeste teoretski prikaz
motivacije zaposlenih (profesora-asistenata) koja je jedan od ključnih preduslova za ostvarivanje
uspešne motivacije studenata, kao i uloga liderstva procesu motivacije sa akcentom na njegove odlike.
Kroz istraživački dio rada ispitivati ćemo stavove profesora, asistenata i studenata po pitanju:
međusobne komunikacije, nastavnog plana i programa, zadovoljstva i uspjehu u radu i eko-učenju.
Motivacija je od velike važnosti za tokove edukacije jer može delovati na druge faktore koji su
neizbježni u nastavnom procesu.
Ključne riječi: Nauka i obrazovanje, ekologija, eko-bezbjednost, komunikaciona kompetentnost, ocjena
učenja, održivi razvoj
SCIENCE AND EDUCATION IN THE FUNCTION OF PROTECTION
OF LIFE ENVIRONMENT
Abstract: In the formation of ecological culture of modern man has an important role of the ecological
system of education. Environmental education represents the understanding of the problem of general
greening of material and spiritual activities of the company. Subject of this paper is theoretical
approach to motivation system of employers (proffesors) wich is one of the key preconditions for
accomplishment sucsesfull motivation of students, as and a role of lider in process of motivation with
reference to his karacteristics. True the empirial part of the paper we will reasearche stands of
professors and students with next questions: personal communication, curriculum, sadisfaction and
succes in the work and studies. Motivation is very importante for the process of education because it
can affect on the other factors wich are inevitable in the educational process.
Keywords: Science and education, ecology, eco-safety, communication competence, assessment of
learning, sustainable development
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
56
1. Uvod
Tehniĉko- tehnološki razvoj prati osnovni
cilj naše civilizacije - Stalni rast materijala.
Fiziĉki rast i razvoj industrijske
proizvodnje, u korelaciji su: ljudska ţelja za
obogaćivanje, sticanje materijalnih dobara,
industrijska proizvodnja, bezbroj raznih
industrijskih proizvoda podstiĉu ţelju za
njihovom vlasništvu. Kako ovaj materijal
stimuliše rast i razvoj velikih
infrastrukturnih sistema podrške, oni su
najveći zagaĊivaĉi ţivotne sredine.
Ekologija kao znanost, široko polje studija,
mogu se podijeliti u nekoliko većih i manjih
poddisciplina: glavne subdiscipline su : -
ekologija koja prouĉava ekološke i
evolucijske osnove ponašanja ţivotinja i
ulogu ponašanja ţivotinja te prilagoĊavanju
njihovim ekološkim staništima;
- ekologija (autoekologija) koji se bave
dinamikom stanovništva unutar vrsta i
njihovu povezanost s faktorima okoline. -
ekologija (synecology) koja prouĉava
odnose izmeĊu vrsta u ekološkoj zajednici; -
pejzaţ ekologija koja prouĉava meĊusobne
manje vidljive dijelove pejzaţa; - ekosistem
ekologija, koja prouĉava razmjenu energije i
materije kroz ekosistem itd Ekosistem se
sastoji od dva dijela, ţivot (biocenoza) i
okruţenje u kojem postoji ţivot (biotop). U
ekosistemu, ţive vrste su povezani i zavisne
jedni na druge preko lanca ishrane,i
razmjenu energije i materije izmeĊu sebe i
sa svojim okruţenjem. Svaki ekosistem se
moţe sastojati od subjekata razliĉitih
veliĉina
2. Vrednovanje kapaciteta
ekosistema
Biocenoza je zajednica, grupa ţivotinja ili
biljaka i mikroorganizama. Svaka populacija
je rezultat te ĉini reprodukciju u jedinki iste
vrste i ţive zajedno u odreĊenom mjestu u
odreĊeno vrijeme. Kada u datoj populaciji,
ne postoji dovoljan broj pojedinaca, onda
ova populacija suoĉava izumiranje, a
izumiranje vrsta moţe poĉeti u trenutku
kada je broj padne biocenoze (zajednica)
koji se sastoji od predstavnika pojedinih
vrsta. U malim populacijama, uzgoj izmeĊu
bliskih srodnika mogu dovesti da cmanjenja
genetske raznolikosti koja moţe oslabiti
same zajednice.
Biotiĉki ekološki faktori takoĊer utjiĉu na
otpornost zajednice. Ovi faktori mogu raditi
u okviru odreĊene vrste i izmeĊu više vrsta.
Glavna pitanja u studiji ekosistema su: -
kako efikasna moţe biti kolonizacije sušnim
podruĉjima? - da moraju promijeniti i
raznolikost u ekosistemu? - kako ekosistema
ponašaju na lokalnom, regionalnom i opšti
nivo? - da li je trenutna situacija stabilna? -
koji je znaĉaj ekosistema? Kakva korist od
odnosa izmeĊu ekosistema mogu imati
ĉovjeka, posebno u naporima za pruţanje
sigurne vode?
Slika 1. Pracenje stanja ţivotne sredine
kroz vekove do danas
Ekosistemi su ĉesto klasifikuju za biotop toj
studiji. Na taj naĉin se moţe definirati
sljedeći ekosistemi: - kontinentalni
ekosistem (zemaljski), kao i šumski
ekosistem, livada ekosistem (livada, stepa,
savane) i agro-ekosistem (poljoprivredni
ekosistem); - kopneni vodeni ekosistem, kao
što su lentiĉki ekosistemi (jezera, bare) ili
lotiĉki ekosistemi (reka, potoka); - Oceanic
ekosistem (u morima i okeanima).
3. ZagaĊujuće materije u vazduhu
Od momenta kada je pra – ĉovek poĉeo da
odrţava vatru i koristi je za zadovoljavanje
svojih potreba, pa sve do danas,
ĉoveĉanstvo tehnološki napreduje
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
57
ugroţavajući eko-sistem. Ĉovek do danas
nije shvatio ukupan mehanizam i rizik
procesa sagorevanja. Paţnja javnosti,
posebno struĉne, okrenuta je gasu CO2 , ali
ne i ukupnim produktima sagorevanja. O
nanoĉesticama se danas malo zna, one prate
CO2 u procesu sagorevanja, i svojim
osobinama utiĉu na zdravlje ljudi i
klimatske promene.72
Kod povećanja udela biomase u procesu
sagorevanja CO2 će biti u ravnoteţi, jer za
svoj rast potroši CO2, koliko se oslobodi u
procesu sagorevanja, ostavljajući u
atmosferi zagaĊujuće materije. Osnovni
zagaĊivaĉi vazduha su: aerosoli (grubo i
fino-disperzni sistemi), CO2, oksidi azota,
oksidi sumpora, ugljovodonici, gasovi sa
sadrţajem halogena (hlor-fluor
ugljovodonici, fluorovodoniĉna kiselina,
hlorovodoniĉna kiselina, vinil hlorid) i
ostale materije (benzol, vodonik sulfid,
sumpor ugljenik, amonijak). Aerosoli su
veliĉine 0.001 do 100 mm, a ĉine ih ĉestice:
silicijum oksida, aluminijum oksida, fosfata,
oksida gvoţĊa, oksida kalijuma, kalcijuma,
magnezijuma, natrijuma i jedinjenja
sumpora. Najvaţnije osobine ĉestica su
veliĉina, koncentracija i hemijski sastav.
Veliĉina ĉestica je najvaţniji ĉinilac brzine
taloţenja. Na brzinu taloţenja utiĉu i oblik,
gustina ĉestica, naelektrisanja i strujanje
vazduha.
Na osnovu brzine taloţenja ĉestice se dele
na: - Ĉestice koje se mogu taloţiti d>10 mm
- Ĉestice koje su stalno suspendovane
Karakteristike aerosoli: dimenzija ĉestica,
frakcioni sastav ĉestica, koncentracija
ĉestica, hemijski sastav ĉestica,
bezdimenzionalne veliĉine i aerodinamiĉki
preĉnik. Od zagaĊujućih materija koje
nastaju u procesu sagorevanja i o kojima se
malo govori su: NO x, nano ĉestice, oksidi
sumpora, dioksini itd.
Azotni oksidi– NOx odgovornu su za
aktiviranje sekundarnih reakcija prisutnih
zagadjujućih materija, tz. fotokatalitiĉki
efekat. NOx deluje štetno na ĉoveka,
72
Ĉovek u toku 24h udahne proseĉno 26000 puta i
pritom potroši 10m3 vazduha, odnosno 13kg
vazduha (pri srednjem naprezanju)
oteţavajući disanje (povećavaju otpor u
disajnim putevima) izazivaju pad arterijskog
krvnog pritiska, ponašaju se kao blagi
anestetici. Vreme ţivota u atmosferi je više
od 100 godina.Uslovi za stvaranje NOx kod
sagorevanja su: visoka temperatura
plamena, potrošnja i vrsta goriva (hemijski
vezan azot), koliĉina kiseonika u dimnom
gasu, temperatura vazduha za sagorevanje i
temperatura u loţištu.Postoje razliĉite
konstrukcije gorionika koje smanjuju
sadrţaj NOx u dimnim gasovima: gorionik
za ultraniski NOx i gorionik sa poroznom
strukturom.
Nano ĉestice zbog svoje veliĉine prilikom
udisaja ne mogu se izbaciti iz organizma.
Mogu biti: hidrofilne, hidrofobne,
naelektrisane. Na svoju površinu mogu
privući razliĉite opasne i zagaĊujuće
materije, viruse i bakterije... U strukturi
oblaka se ponašaju kao ogledalo, spreĉavaju
prolaz sunĉeve svetlosti ka površini zemlje.
Zbog toga su moţda podjednaka pretnja
zdravlju ljudi i klimi.
Slika 2. Putevi oslobaĊanja dioksina u
radnoj i ţivotnoj sredini
Oksidi sumporaobuhvataju sumpor-dioksid
(SO2), sumpor trioksid (SO3), i sumpornu
kiselinu (H2SO4). Sumpor dioksid je
bezbojan gas i umereno je rastvorljiv u vodi
i drugim teĉnostima, u gorivu sumpor moţe
biti u obliku neorganskih sulfida, organskih
sulfida i pirita. S+1/2O2SO3 pri dovoljno
visokim T, od 0,5 do 2% od SO2
SO3+H2OH2SO4 na temperaturama
ispod 300oC, vrlo jaka kiselina
Volati ĉine većinu isparljivih organskih
jedinjenja koje ĉovek ispušta u atmosferu
potiĉu od saobraćajnih sredstava i
industrijskih procesa koji koriste rastvaraĉe
koa što su prekrivaĉi površina (boje),
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
58
štamparska sredstva (mastila) i
petrohemijski procesi. Isparljiva organska
jedinjenja su organska jedinjenja koja mogu
da isparavaju i uĉestvuju u fotohemijskim
reakcijama kada se gasna struja ispusti u
atmosferu. Gotovo sva jedinjenja koja se
koriste kao rastvaraĉi i hemijske sirovine
spadaju u isparljiva organska jedinjenja. Sva
isparljiva organska jedinjenja nisu toksiĉna.
Neka su inertna kada stupe u atmosferu.
Glavni izvor emisije isparljivih organskih
jedinjenja jeste isparavanje organskih
jedinjenja korišćenih u industrijskim
procesima. Isparljive organske komponente
se ne stvaraju u industrijskim procesima,
one se gube u njima.
Dioksini i furani su opasna jedinjenja se
stvaraju, pre svega, pri spaljivanju otpada,
proizvodnji cementa, pri sagorevanju
fosilnih goriva i pri šumskim poţarima. Ove
vrlo toksiĉne i kancorogene materije
nastaju u procesu nepravilnog sagorevanja,
sagorevanja otpada, biomase, plastike
prvenstveno PVC-a, olovnih benzina... Neki
dioksini i furani se formiraju i uništavaju (tj.
oksiduju se) u plamenu na gorioniku u
komori za sagorevanje. Većina jedinjenja
hlora iz kojih se dioksini i furani stvaraju, a
koja postoje u gorivu i otpadu, isparavaju i
kreću se zajedno sa gasnom strujom sve dok
ne doĊu do dela gde vladaju temperature
pogodne za njihovo nastajanje. Mala
koliĉina dioksina i furana se stvara u
kotlovima gde su razmenjivaĉi toplote i
ekonomajzeri smešteni. Pošto se
većina dioksina i furana stvara u kontrolnim
ureĊajima, gasna struja koja napušta proces
sagorevanja.
Kod sagorevanja bilo koje vrste goriva,
proizvodi sagorevanja su: CO2, NOx,
ĉestice koje se u zavisnosti od veliĉine brzo
taloţe i permanentno su u vazduhu ( PM -
10 i nano-ĉestice P No ). U urbanim
sredinama meĊu zagaĊivaĉe spadaju
ugljovodonici (CmHn), a saobraćaj je glavni
emiter. Najrasprostranjeniji su aromatiĉni i
policikliĉno-aromatiĉni ugljovodonici.
Slika 3. Udeo sumpornih oksida i
ugljenovodonika u urbanoj sredini
Ugljen-monoksid (CO) spada u visoko-
toksiĉna jedinjenja, gas bez boje, mirisa i
ukusa koji se teško identifikuje. Lakši je od
vazduha, spada u grupu hemijskih
"zagušljivaca", a izaziva generalnu
hipoksiju (smanjena koncentracije kiseonika
u krvi) zbog vezivanja sa hemoglobinom
(Hb) i drugim posrednicima disanja koji
sadrţe hem(komponenta hemoglobina)
protetiĉku grupu. Toksiĉni efekti (nakon
kontaminacije) CO nastupaju vrlo brzo i pri
malim koncentracijama. Toksiĉno delovanje
CO na ljudski organizam zavisi od vremena
ekspozicije, koncentracije kao i
potencirajućih faktora: vremenskog
volumena disanja, mišićnog rada, otpornosti
organizma, koncentracije CO i stepena
prethodne hipokisije u tkivima. Nakon
kontaminacije (MDK - 50 ppm) dolazi do
razvoja kliniĉke slike, koja je netipiĉna.
Zbog nemogućnosti da niske koncentracije
karboksi-hemoglobina daju bogatu
simptomatologiju, a da koncentracije COHb
preko 40% budu asimptomatske,
postavljanje dijagnoze je oteţano, a time i
leĉenje.
Tabela 1. Procenat vezanog hemoglobina za
CO u svakodnevici
Od koncentracije COHb zavisi intenzitet
hipoksije, a od intenziteta zavisi kliniĉka
slika trovanja. Naĉelno, koncentracija
COHb u krvi od 10 do 20% izaziva
muĉninu, glavobolju i umor, od 30%
vrtoglavicu, dezorijentaciju, malaksalost i
mišićnu nemoć, od 40 do 50% komu,
poremećenu funkciju rada srca i disanja,
decerebraciju i smrt. Kod 18% otrovanih
dolazi do poremećaja drugih organskih
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
59
sistema, a u 40% sluĉajeva zabeleţeni su
trajni neurološki ispadi, karakteristiĉni za
difuznu spongioznu demijelinizaciju mozga.
Tabela 2. Kliniĉka slika trovanja sa CO u
zavisnosti od koncentracije COHb
Halogeni su jedinjenja hlora i fluora.
Nastaju u procesima u hemijskoj industriji,
proizvodnji kiselina, elektronskih
komponenti, peĉenja ruda i sagorevanja
goriva sa sadrţajem fluora i hlora. Stvaraju
se kiseline HCl i HF. One su obe jaki iritanti
koji su rastvorljivi u vodi. HCl je jaka dok je
HF slaba kiselina.Fluor se naroĉito javlja pri
proizvodnji aluminijuma, emajla, stakla.
H2F2 i SiF4 izazivaju kod biljaka oštećenja
lišća, a kod ĉoveka i ţivotinja oštećenja
kostiju.
Vodonik sulfid (H2S) je jedinjenje koje se
stvara se pri proizvodnji koksa, destilaciji
katrana i u industriji celuloze. Nalazi se i u
gradskim otpadnim vodama i u svim
sluĉajevima gde dolazi do truljenja. Otrovan
je kao cijano-vodonik i parališe centar za
disanje ĉoveka.
Olovo spada u red teških metala, koji
znaĉajno zagaĊuje vazduh u vidu ĉestica
metala. Najĉešće pri sagorevanju benzina
koji sadrţi antidetonatore. Goriva koja ne
proizvode zagaĊujuće materije i ĉestice su:
energija vetra (VE), hidro i nuklearne
elektrane (HE, NE) i fotonaponski paneli
(FN). Sagorevanje gasa u kogeneracionim
postrojenjima, znaĉajno se smanjuje NOx, a
ĉestice beznaĉajno, manje od 10 %.
Slika 4. Emisija NOx i ĉestica u toku
sagorevanja ĉvrstog goriva
Radon se nalazi u prirodi i teško se moţe
izbeći njegovom izlaganju73
. Prirodna
koncetracija radona u atmosferi je niska, jer
voda bogata radonom u kontaktu sa
atmosferom u kontaktu gubi radon
isparavanjem. Podzemne vode imaju veće
koncetraciju. 222Rn nego površinske
vode,jer radon neprestano proizvodi raspad.
226Ra prisutnim u stenama. Zbog iznetog,
natopljene zone zemljišta vodom, ĉesto
imaju većekoncetracije radona nego
nepotopljene, jerse radon gubi difuzijom u
atmosferi. U proseku se nalazi jedan atom
Rn u 1 x 1021 molekula vazduha. Emituje
se iz zemljine kore širom sveta, a posebno u
regionima kojiu tlu sadrţe granit ili glinu i
muljsko tlo ( ali ne baš svi). Radon iz zemlje
se akumulira u vazduhu ako postoji meteo-
inverziju i slab vetar. Emisija u atmosferi
zavisi od vrste tla, kao i od površinskog
sadrţaja U,tako da spoljašne koncetracije
radona su ograniĉenog karaktera za
odreĊenu koncetraciju radona,i mogu se
upotrebiti samo od strane dobrih struĉnjaka
– metereologa,fiziĉara ili fiziko-hemiĉara.
Postoje 20 poznatih izotopa radona.
Najstabilniji izotop je izotop 222Rn,koji je
potomak (ćerka) 226Ra, koji ima poluţivot
od 3.83 dana,a emituje alfa ĉestice. 220Rn
je prirodni produkt raspadanja torijuma (Tr)
i nazvan je ―Toron‖, ĉiji poluţivot traje 55,6
sekundi, a emituje alfa ĉestice.
219Rnpotiĉe od aktinijuma (Ac) i nazvan je
―Aktinon‖, vreme poluraspada 3.96 sekundi,
a emituje takoĊe alfa ĉestice.
Serije - lanac raspada 238U pri ĉemu
nastaje i prirodni Rn, su: 238U (4.5 x 109
g), 234Th (24.1 dana), 234Pa (1.18 min),
234U (250,000 g),230Th (75,000 g), 226Ra
(1,600 g), 222Rn (3.82 dana), 218Po (3.1
min),214Pb (26.8 min), 214Bi (19.7 min),
214Po (164 µs), 210Pb (22.3 g),210Bi (5.01
73
Radon je hem. element, ĉiji simbol je Rn i atomski
broj 86. Bezbojan, hemijski vaţan, inertan, ali radon
gas,ĉija energija jonizacijee iznosi1037 kJ/mol, i jed
an je od najteţih gasova na sobnoj temperaturi. Na st
andardnoj temp. i pritisku radon je bezbojan gas, ali a
ko gaohladimo ispod njegove taĉke smrzavanja ( 20
2 K ; −71 °C ; −96 °F)postaje veoma fluoroescentan,
a boja se pretvara u ţutu što je temperatura niţa, i n
a kraju postaje skoro crvena, pri temperaturi vazduha
( ispod 93 K ; −180 °C ) kada postaje teĉan.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
60
dana), 210Po (138 dana), 206Pb (stabilna
forma).
Radon gas i njegovi ĉvrsti
produktiraspadanja su karcinogeni. Najveći
rizik predstav. izlaganje ĉvrstimĉesticama
emanacije radona koje se udišu.
Polonijum – 218P i 214P, su ĉvrsti potomci
Rn, koji predstavlj. znaĉ.opasnost po
zdravlje, jer jednom udahnuti u pluća,
nastavljaju dalju radioak. razgradnju,
otpuštajući snaţnu energiju u obliku alfa
ĉestica, koje mogu da izazovu prekide
DNK, ili da stvaraju slobodne radikale.
Radon se nalazi u prirodi i teško se moţe
izbeći njeg. izlaganju iz naših kuća, ali se
smatra, ako se smanji koncetracija Rn,
odnosno na nivo ―actionguideline level" od
148 Bqm3 (4 pCiL-1), odnosno ispod nivoa
kada Rn―nema dejstvo‖, oboljevanje se
moţe smanjiti za jednu trećinu. Nakon
odvajanja posledice od pušenja, postoji vrlo
jaka evidenc.o nastanku raka pluća
izazvanog konc. Rn od 148 Bq/m3 (4
pCi/l),a donja 74 Bq/m3 (2 pCi/l) u kućnoj
atmosferi. Izlaganje gasu Rn u kućnom
ambijentu, obuhvata oko pola ne-
medicinskog izlaganja jonizujućem zraĉenju
i to je u stvari zraĉenje, gde je najviše
izloţeni javno stanovništvo74
.
U odnosu na udahnutu dozu Rn postoji
linearna korelacija, kao i da je evidentno da
je gornja gran. od 148 Bqm-3 (4 pCi /l) ne
bezbedna, jer se karcinom pojavljivao i
ispod niţih nivoa Rn (74 Bq/m3 (2 pCi/l),u
kućnoj atmosferi.
Šta je sa našom zemljom? Ima li studija o
proceni uticaja Rn na zdravlje našeg
stanovništva? Ko će meriti i ko će
kontrolisati Rn i posledice Rn na zdravlje
stnovn. u budućnosti u našoj zemlji? Ovo se
posebno naglašava, zbog posledica na
zdravlje kojenastajuupotrebom
osiromašenog uranijuma u vojne svrhe,
odnosno ako se―osiromašeni uran‖ upotrebi
74
Ispitivanja u devet zemalja Evrope su pokazala, da
hazardnost koja nastaje od visokih koncetraciji Rn
koji dolazi iz kućne atmosfere, posebnoza pušaĉe,
kao i za eks-pušaĉe, je odgovorna za oko 9% ukupne
smrtnosti od raka pluća, i oko 2% od smrtnosti od
raka u Evropi.
kao ―tihi ubica‖. Gde je izlaz? U brţem
porastu znanja i brţem razvoju osnovnih
istraţivanja. Na sva navedena pitanja,
odgovore mora
datimultidisciplinarnaekologija. Ovaj rad je
bar dotakao vrhledenog brega, u kome su se
nataloţili zdravstveni problemi nastali
dejstvom Rn, najĉešće sa smrtnim ishodom.
4.Preĉišćavanje kontaminiranog vazduha
Za preiĉišćavanje kontaminiranog vazduha
od aerosola visokotoksiĉnih supstanci,
filtrujuća zaštitina sredstva sadrţe vlaknaste
aerosolne filtre (PA filtri) i adsorpciono
punjenje (aktivan ugalj, silikagel,
aluminogel, zeoliti). Filtri protiv aerosola i
ĉestica mogu imati sledeće klase: nisko
efikasni, srednje sefikasni i visoko efikasni
filtri. Filtri protiv aerosola i gasova mogu
imati sledeće klase: filtri niskog, filtri
srednjeg i filtri visokog kapaciteta. U
filtrujuća zaštitna sredstva spadaju: -
Respiratori protiv ĉestica: filter protiv
ĉestica + obrazina; filtrujuća obrazina protiv
ĉestica - Respiratori protiv para i gasova:
filter protiv gasova + obrazina; filtrujuća
obrazina protiv para i gasova. - Respirtori
protiv ĉestica para i gasova: kombinacija
filter + obrazina; filtrujuća obrazina protiv
para i gasova.
Filteri za respiratornu zaštitu ljudi
obezbeĊuju: - visoku adsorcpiju visoko-
toksiĉnih jedinjenja, - nizak otpor pri
disanju (što omogućava lakši rad), -
izvoĊenje radova u industriji i poljoprivredi,
gde se pojavljuju toksiĉne materije, - ĉvrstu
konstrukciju filtra i otpor pri potresu, -
povoljne uslove za ĉuvanje i odrţavanje
filtera.
Od navedenih vrsta filtera (A, AH, B, E,K,
CO, Hg, NO, P) pravilno odabrani
ispunjavaju povoljne uslove zaštite u
uslovima:kada je poznat sastav toksiĉnih
jedinjenja,kada je koncentracija O2 u KonA
veća od 16% vol, a koncentracija toksiĉnih
jedinjenja najviše 0,5% vol, sadrţaj ĉestica
u KonA do 200 MDK.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
61
Slika 5. Vrste i dimezije zagaĊujućih
supstanci
Koliĉina toksiĉnih jedinjenja koja se moţe
uneti u organizam preko respiratornih
organa uz upotrebu zaštitnog filtra zavisi od:
koliĉine udahnutog vazduha (0,5 do 1,5
dm3/udah), vlaţnost vazduha, temperature,
koncentracije toksiĉnog jedinjenja i sl.
Proces filtrovanjaaerosola sastoji se iz dve
etape (pribliţavnje površini vlakna i
vezivanje za vlakno), gdje znaĉajnu ulogu
igra sila adhezije nastale disperzionim
efektom meĊusobnog djelovanja
molekularnih sila. Do pribliţavanja ĉestica
vlaknima moţe doći zbog difuzije
(Braunovo kretanje), neposrednog
zalepljivanja ĉestica na vlaknu, inercije,
taloţenja, elektrostatiĉkog djelovanja i
privlaĉenja ĉestica od vlakna djelovanjem
Van derValsovih sila. U praksi je teško
uoĉiti razliku izmeĊu pojedinih vrsta
aerosola (posebno izmeĊu prašine i dima), a
razlog tome je nastajanje aerodisperznih
sistema sastavljenih od ĉestica koje su
obrazovane razliĉitim naĉinima
(dispergovanje, kondenzacija). Osim toga,
uslijed neposrednog uzajamnog dejstva
izmeĊu samih ĉestica sistema, procesa
aglomeracije i rušenja nastalih aglomerata,
veliĉina se stalno menja. Prašina se moţe
definisati kao dispergovani sistem sastavljen
od finih i grubih ĉvrstih ĉestica sa
preĉnikom od 1nm do 100 nm.Dim je
aerodisperzni sistem sastavljen od ĉvrstih
ĉestica, ĉija se veliĉina kreće od 0,1 do 5
m.Magla je aerodisperzni sistem od
ĉestica teĉnosti koje lebde u gasovitoj fazi, a
nastala su kao rezultat kondenzacije
prezasićenih para. Njihova veliĉina je manja
od 10 m.
5. Sorpcione karakteristike zaštitnih
filtera
Veliki broj supstanci izvanredno se sorbuje
na aktivnom uglju. Najĉešći naĉin
korišćenja filtera za preĉišćavanje
kontaminiranog vazduha je u obliku
cilindra. Ovde je predloţen mješoviti naĉin
formiranja sorpcionih slojeva u cilju većeg
iskorišćenja punjenja. Za preĉišćavanje
vazduha koji je kontaminiran toksiĉnim
parama i gasovima moţe se upotrebiti
aktivni ugalj. Preĉišćavanje se zasniva na
principu sorpcije. Termin sorpcija ukljuĉuje
adsorpciju i apsropciju u celini. Kao dobri
sorbenti koriste se materijali koji imaju
razvijenu poroznost. Jedan od najboljih
sorbenata je aktivni ugalj. Aktivnim ugljem
pune se filteri koji treba da izvrše funkciju
sorpcije toksiĉnih materija iz vazduha.
Atomi ugljenika meĊusobno se drţe
kovalentnim vezama, poreĊani u ravni u
obliku šestouganih prstenova. Rastojanje
izmeĊu ravni je veća nego kod grafita. Veći
broj ravni postavljenih jedna iznad druge
obrazuju kristalit. Kristali aktivnog uglja
meĊusobno se razlikuju po veliĉini, nisu
pravilno poreĊani jedan do drugog, pa se
zbog toga javlja velika heterogenost
površine. Prostori izmeĊu slojeva aktivnog
uglja obrazuju udubljenja-pore raznih
veliĉina. Najrealnija klasifikacija pora je na
mikro, prelazne i makropore. Mikropore su
najsitnije i preĉnika su ispod 15-1610-
10m. Veliki broj mikroporoznih ugljeva ima
preĉnike mikropora u intervalu 4810-10m.
Veliĉina ovih pora poklapa se sa veliĉinom
sorbujućih molekula. Površina ovih pora
iznosi od 1000-2000 m2 po jednom gramu.
Prelazne pore su krupnije od mikropora i
imaju preĉnike do 1000-200010-10m.
Površina po jednom gramu je u intervalu od
20-70 m2. Makro pore su najkrupnije, a
površina im se po jednom gramu kreće u
granicama od 0,5-2m2. U zavisnosti da li se
pore i gasovi sorbuju fiziĉkom ili
hemijskom sorpcijom (ne)vrši se
impregnacija aktivnog uglja. Razlikujemo
fiziĉku, hemosorpciju i katalitiĉku sorpciju.
Pare i gasovi sa strujom vazduha prolaze
kroz sorbent i sorbuju se u relativno
debelom sloju. Sloj u kome se koncentracija
para i gasova smanji od poĉetne do
minimalne vrednostni je radni sloj. Da ne bi
došlo do probijanja aktivnog punjenja,
visina sloja mora biti veća od visine radnog
sloja. Posle formiranja radnog sloja njegova
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
62
vrednost postaje stalna i postepeno se
premješta jednakom brzinom ka zadnjoj
granici aktivnog punjenja. Kada radni sloj
dostigne zadnju granicu, koncentracija para
i gasova poĉinje da raste.
Slika 6. Izbor sredstava za liĉnu
respiratornu zaštitu
Sorpcioni slojevi mogu da obezbjede
homogeniji koncentracioni front za svaki
deo ponaosob, zahvaljujući meĊusobnom
gasno/parnom prostoru, što bitno povećava
stepen iskorišćenja raspoloţivog sorpcionog
sloja. Pri zameni iskorišćenog sloja sa
sveţim slojem (sa istom koliĉinom aktivnog
uglja), dolazi do znatnog povećanja
iskorišćenja sorpcionog kapaciteta u odnosu
na istu visinu kompaktnog sloja. Zamenom
pojedinih slojeva dolazi do znatne uštede na
aktivnom uglju uz postizanje istog
sorpcionog kapaciteta u odnosu na
kompaktni sloj aktivnog uglja. Filter
sastavljen iz kompaktnih slojeva
obezbjeĊuje mnogo veći sorpcioni kapacitet
od klasiĉnih filtera.
6. Zakljuĉak
Polazeći od ĉinjenice da oblast zaštite
ţivotne sredine, sa pozicije savremenog
poimanja te pojave, predstavlja jedan od
osnovnih postulata nacionalnog interesa
zemlje, upućuje, da jedino temeljna
promena odnosa ĉoveka prema okolini
obezbeĊuje dalji napredak ljudskog društva.
U tom smislu krucijalnu ulogu ima
vaspitanje i obrazovanje za zaštitu ţivotne
sredine. Strategija vaspitanja i obrazovanja
za zaštitu okoline treba da obezbedi:
shvatanje da obrazovanje za zaštitu ţivotne
sredine traje celi ţivot stvori osećaj
odgovornosti za stanje okoline poĉev od
lokalne samouprave do samog vrha, da
preduzme odgovarajuće pravne mere,
osigura svima taĉne i potpune informacije,
istiće naĉela odrţivog razvoja, razvija
partnerstvo svih relevantnih uĉesnika i
koristi sve raspoloţive resurse i istraţuje
najoptimalnije metode u vaspitanju i
obrazovanju za zaštitu ţivotne sredine i
primenjuje ih. Strategija nacionalne odbrane
bezbednosti, kao celovit i trajanprogram u
savremenim uslovima treba da obezbjedi
jedinstvene osnove angaţovanja
umnih,duhovnih i materijalnih potencijala
drţave, uz saradnju i uspešno funkcionisanje
spoljne i unutrašnje politike i bezbednost od
svih oblika oruţanog i neoruţanog oblika
ugroţavanja.Smanjenje zagaĊenja vazduha
nemoguće je sa povećanjem trenda
potrošnje energenata.Neophodno je
povećati udeo energije koja znaĉajnije ne
ostavlja posljedice po eko-sistem u procesu
sagorjevanja.
7. Literatura
[1] Amiţić B., Bioĉanin R., Drobnjak R.
Environent protection and chemical
accidents, XXXIV Savetovanje sa
meĊunarodnim uĉešćem „ZAŠTITA
VAZDUHA 2006―, 24-25.01. 2007.
Beograd.
[2] Bioĉanin R., Кarkalic R. Zastita ljudi u
uslovima kontaminacije u okviru zastite
zivotne sredine, Vojni glasnik br. 3-4, VIZ,
Beograd, 2005.
[3] Dabić D., Laziĉić M. Ĉestice iz procesa
sagoreavanja i kvalitet vazduha,
MeĊunarodna konferencija »ZAŠTITA
VAZDUHA-2006«, Beograd, 2006.
[4] Ĉevrljaković-Dobriĉić N., Bioĉanin R.,
Panić S. Kvantifikacija uticaja na ţivotnu
sredinu u vanrednim situacijama, Nauĉni
skup„BEZBEDNOST U ZAŠTITI
ŢIVOTNE SREDINE―, Privredna komora
Srbije, 5-6. februar 2007. Beograd.
[5] Karkalic R.,Biocanin R. Chemical
warfare agents protection with NBC
clothing materials, V Intenational
conference RaDMI 2005. o4-o7. september
2005. Vrnjacka Banja, Serbia and
Montenegro.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
63
GLOBALNI I INSTITUCIONALNI ASPEKTI KORPORATIVNE
SIGURNOSTI
Doc. dr. Mimo Drašković, email: [email protected]
Univerzitet Crne Gore, Pomorski fakultet Kotor
Dr hab. Yuriy Bilan, email: [email protected]
University of Szczecin, Faculty of Economics Science and Management
Prof. dr Veselin Drašković, email: [email protected]
Univerzitet Crne Gore, Pomorski fakultet Kotor
Sažetak: U radu se razmatraju pojedini aspekti korporativne sigurnosti, koji su vezani za djelovanje
globalizacije i institucija. Dokazuje se da se korporativna sigurnost permanentno nalazi u polju djelovanja
dvije grupe značajnih faktora: globalnih, koji predstavljaju multiplikator raznih rizika i prijetnji u svim
ljudskim djelatnostima, i institucionalnih, koji bi trebalo da predstavljaju generator stabilnog korporativnog
okruženja. Ukazuje se i na mogućnosti formiranja i negativnog djelovanja alternativnih institucija.
Zaključuje se da korporativna sigurnost dominantno zavisi od stepena njene institucionalne zasnovanosti.
Ključne riječi: Korporativna sigurnost, korporativno upravljanje, globalizacija, institucije. poslovna
strategija
GLOBAL INSTITUTIONAL ASPECTS OF CORPORATE SECURITY
Abstract: The paper discusses some aspects of corporate security, which are related to the effects of
globalization and institutions. It proves that corporate security is permanently located in the field of action by
two groups of significant factors: global, representing a multiplier of various risks and threats in all human
activities, and institutional, which should represent a generator of a stable corporate environment. The focus
is on the possibility of forming the negative effects of alternative institutions. The conclusion is that the
dominant corporate security depends on the degree of its institutional foundation.
Keywords: Corporate security, corporate governance, globalization, institutions, business strategy
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
64
1. UVOD
Korporativna sigurnost se na Internet
stranicama objašnjava kao termin koji se
koristi da objasni savremenu praksu zaštite
biznisa, zaposlenih, fiziĉke imovine i
pripadajućih informacionih sistema.
Predmet naše analize u ovom radu je pitanje
korporativnog upravljanja u dijelu njegove
sigurnosti, koja se realizuje pod dejstvom
globalnih i institucionalnih faktora uticaja.
Uostalom, Evropska Unija je u brojnim
svojim dokumentima kao kljuĉne principe
korporativng upravljanja definisala u
terminima legalnost, sigurnost i
transparetnost. Naravno, korporativna
sigurnost se mora posmatrati kao dio opšte
korporativne kulture. TakoĊe, jasno je da u
savremenim uslovima korporativna
sigurnost istupa kao paradigma svake
ozbiljne poslovne strategije.
Bez obzira na ĉinjenicu da je moć
korporacija (i njihovih vlasnika) izrasla iz
eksploatacije društvenih resursa, gdje god se
oni nalazili (što u ekonomskom ţargonu
znaĉi da upravo institucionalno nije
ispoštovan Pareto optimum, jer je privatni
interes forsiran na štetu javnog), kad je u
pitanju korporativna sigurnost, ĉini se da ne
dolazi u obzir fijasko društvenih (formalnih
i neformalnih) i ekonomskih institucija. To
opet oĉigledno govori o postojanju dvojnih
standarda u ponašanju i poslovanju
savremenih korporacija. Drugim rijeĉima,
poštovanje institucionalnih okvira od strane
korporacija je selektivno – po potrebi i
premadominantnim profitnim interesaima.
To je još jedan dokaz da su korporacije
„patološki poremećene‖, kako tvrde mnogi
autori. U svakom sluĉaju, savremeni
pristup korporativnom upravljanju
podrazumijeva integraciju koncepta
korporativne sigurnosti sa tri tradicionalna
(osnovna) koncepta: profit concept, koji
polazi od toga da je glavna odgovornost
menadţmenta i menadţera biznis i
maksimizacija profita, stakeholder concept,
koji zagovara da menadţment mora voditi
raĉunati o uticajima aktivnosti firme na
njegove stejkholdere i uvaţavati njihove
interese u procesu odluĉivanja i social
power/social responsibility concept, koji
polazi od toga da preduzeće i biznis moraju
imati odreĊenu društvenu odgovornost zbog
posjedovanja snage. Sjetimo se sedam
principa društvene odgovornosti
korporacija: odgovornost, transparentnost,
etiĉko ponašanje, poštovanje interesa
stejkholdera, poštovanje vladavine prava,
postovanje meĊunarodnih normi ponašanja i
poštovanje ljudskih prava. Oni svakako
nijesu zamjena za pravne obaveze, koje
proistiĉu iz tzv. ―vladavine prava‖ jedne
drţave. Oni imaju ulogu ―pomagaĉa‖, da bi
odgovornost, pored zakonske imala i
moralnu komponentu. Navedenom
konstatacijom se ulazi u institucionalnu
zonu, koja generiše ponašanje svih uĉesnika
ekonomskih aktivnosti i njihovih odnosa.
Jer, oni se realizuju u okvirima ograniĉenja,
koja su uslovljena institucionalnom
strukturom društva i koja suţavaju polje
individualnih i korporacionih izbora.
Efikasna institucionalna sredina svakako je
u mogućnosti da smanji negativne
posljedice oportunistiĉkog ponašanja
korporacija. Previše je institucionalnih
faktora (svojina, kontrola, institucionalni
investitori, zakoni, standardi, instrumenti
ekonomske politike itd.) ukljuĉeno u
djelatnosti korporacija da bi se tako jedna
znaĉajna i propulzivna oblast kao što su
institucionalni uslovi, koji ĉine
institucionalnu sredinu, prepustila principu
dobrovoljnosti.
Korporativnog upravljanja dominantno je
uslovljenokarakterom odnosa izmeĊu dva
okruţenja: korporativnog (voluntaristiĉkog,
zasnovanog na trţišnim zakonima) i
institucionalnog (obavezujućeg,
regulatornog, zasnovanog na propisima i
standardima). Pretpostavljamo da će u
budućnosti svi modeli korporativnog
upravljanja koji preferiraju odrţivi razvoj
sve više napuštati zonu prvog i prihvatati
pravila drugog okruţenja (Bilan, 2013, p.
689). Na tom fonu je i insistiranje na
korporativnoj sigurnosti, koja svakako
preferira obje navedene zone. Upravo zbog
toga će Tofflerova tzv. „adaptivna
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
65
korporacija‖ morati da se mijenja u pravcu
sve većeg prihvatanja institucionalnih
promjena. Jer, korporativna sigurnost je
opšti interes svih stejkholdera.
2. GLOBALNI ASPEKTI
KORPORATIVNE SIGURNOSTI
Riziĉni faktori uticaja globalnog karaktera
su po svojem karakteru, obimu, dubini i
intenzitetu veoma aktivno i kontinuirano
djeluju u pravcu ugroţavanja korporativne
stabilnosti. Stalno i veoma brzo raste
destruktivni arsenal mjera, sredstava i
mogućnosti kojima se prednje realizuje: od
informacionih ratova, preko ekonomskih
protivurjeĉnosti i politiĉkih konflikata do
komunikacionih uticaja preko medija
(posebno Interneta). Globalizacija je u
ontološkom smislu previše „otvorena―
stvarnost, odnosno proces u kojem se brzo
mijenja kvalitet proizvodnih snaga i
proizvodnih odnosa (Drašković i dr., 2010;
Doncov i Zinĉenko, 2011, s. 12). U
gnoseološkom aspektu, globalni procesi
stvaraju mnoge specifiĉne (pa ĉak i
virtualne) kategorije i institucije, koje imaju
opšti karakter i uticaj, kojima se ĉesto
smanjuje, neutrališeili ĉak parališe
funkcionisanje kljuĉnih makroekonomskih
kategorija u pojedinim regionalnim i
nacionalnim sredinama (koje predstavljaju
skup korporativnih aktivnosti). Mnoge
nestabilnosti u navedenim sredinama
rezultat su aktualnog djelovanja
protivurjeĉnosti izmeĊu raznih geopolitiĉkih
i geoekonomskih vrijednosti i interesa. Oni
direktno predstavljaju izvore mnogih rizika
korporativne sigurnosti. Globalizacija
neumitno mijenja ekonomsko, društveno,
instituionalno, kulturno i informaciono
okruţenje ljudi. Ona ima dvostruko dejstvo:
s jedne strane doprinosi rastu uzajamne
zavisnosti i saradnje, a s druge dovodi do
ekonomskih i drugih nejednakosti i
nestabilnosti. Navedenim turbulentnim i
usloţnjavajućim procesima mora se
prilagoditi sistem korporativne sigurnosti,
što nije jednostavno, jer su tradicionalne
mjere zaštite postale nedovoljne i
neodgovarajuće u uslovima izuzetno
sofisticiranih prijetnji. Naravno, sve to se
mora posmatrati kroz prizmu dominantne
ekološke opasnosti, koja se itekako prelama
u sloţenoj korporativnoj ravni. Osnovni
globalni aspekti koji se odnose na
korporativnu sigurnost potiĉu iz polja
konkurencije, a manifestuju se u oblastima
kadrova, informacija, komercijalnih tajni,
мошенничества, poslovne šijunaţe i dr.
Zbog toga se korporativna sigurnost mora
zasnivati na prinscipima kompleksnosti
(sistemnosti), pravovremenosti,
neprekidnosti, zakonitosti, planomjernosti,
kombinovanja javosti i tajnosti, i kadrovskoj
kompetentnosti (Zerkalov, 2011, s. 165).
Smatramo da navedenim principima
svakako treba dodati strategijsku i
institucionalnu dimenziju korporativne
sigurnosti. Jer, bez njih nije moguće
obezbijediti nesmetano funkcionisanje
osnovnih komponenti korporativne
sigurnosti (ekonomske, pravne,
informacione i društvene), koje su
usmjerene na neutralisanje unutrašnjih
inspoljnih prijetnji (rizika). U uslovima
rastućih trendova umreţavanja i virtualnosti
poslovanja, raste i potreba adekvatnog
prilagoĊavanja u oblasti mjera, metoda i
strategija korporativne sigurnosti. One
moraju biti usmjerene na zaštitu interesa,
stabilnosti i nezavisnosti korporativnog
upravljanja kao glavnih aspekata
korporativne sigurnosti. Pri tome, po logici
stvari, osnovni elementi (objekti)
obezbjeĊenja korporativne sigurnosti su:
biznis procesi, kadrovi, aktive (finansijska
sredstva, materijalne vrijednosti, tehnologije
i informacioni resursi) korporacije, njen
imidţ i druge znaĉajne komponente.
Osnovne komponente korporativne
sigurnosti, prema mišljenju A. Sitta (1998,
p. 21) su: sigurnost know-how, sigurnost
informacionih tehnologija, sigurnost
obavljanja biznis au kontinuitetu,
materijalna sigurnost i opšta bezbijednost.
Pojedini autori, ko npr. L. Georg (2007, p.
5) prikazali su širi inicijalni koncept
korporativne sigurnosti, polazeći od njenih
osnovnih funkcija koje obavlja, ukljuĉujući
centralnu ulogu informacionih tehnologija
(slika 1).
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
66
Slika 1: Širi koncept korporativne sigurnosti
Izvor: Georg, 2007, p. 5.
Neki autori kao npr. A. Blyth (2006, p. 123)
pokušali su da daju analitiĉki okvir tokova i
funkcija korporativne sigurnosti, preko kojih
nastoje da okvirno definišu navedeni
termin(slika 2). meĊutim, većina autora je
jedinstvena u ocjeni da korporativno
upravljanje mora da kreira ne smao
organizacionu efikasnost, precizira prava i
obaveze vlasnika (akcionara), zaposlenih
menadţera i trećih lica, nego i korporativnu
sigurnost (vidi npr. u: Woidtke, 2002;
Miller, 2004).
Slika 2: Tokovi i funkcije korporativne
sigurnosti
Izvor: Blyth, 2006, p. 123.
3. INSTITUCIONALNI ASPEKTI
KORPORATIVNE SIGURNOSTI
Institucionalni aspekti su naglašavani u
poĉetku uvoĊenja korporativnog upravljanja
i formiranja moderne korporacije. Naime,
od momenta od kojeg vlasnici više nijesu
bili liĉno odgovorni za obaveze ni za bilo
kakve druge obligacije koje firma moţe
stvoriti (ograniĉena odgovornost), tj. od
pojave odvajanje vlasniĉke funkcije od
funkcije administriranja resursima firme.
Navedenu pojavu su A. Berle i G. Means
(1932) oznaĉili kao jednu od najvaţnijih u
ekonomskoj istoriji. Na taj naĉin, moderna
korporacija je formirala menadţment kao
srednji institucionalni mehanizam, koji ima
zadatak da diverzifikuje rizik i smanjuje
cijenu kapitala, iako izaziva prirodni sukob
izmeĊu onih koji snose rizik (dioniĉari) i
onih koji njime upravljaju (menadţeri).
Slika 4: Subjeki i objekti korporativne
sigurnosti (prema modelu Berlea i Meansa)
Izvor: prilagođeno prema M. Drašković, &
A. Lojpur, 2013.
Analiza raznih teorijskih modela (vlasniĉka,
stejkeholderska, agencijska, upravljaĉka i
institutionalna teorija) moderne korporacije
i korporativnog upravljanja jasno ukazuje na
dominantnu ulogu institucionalnih faktora u
njihovom formiranju i razvoju. Pristalice
stejkeholderskog pristupa su kritikovali
vlasniĉki model kao nerealan, jer je
normativno i institucionalno neprihvatljiv.
Oni su postavljali pitanje: zašto bi dioniĉari
imali veća prava od drugih zainteresovanih
u firmi? Firmu ĉine svi koji uĉestvuju u
njenom funkcioniranju i koji su interesno
zainteresovani za njen uspjeh (radnici,
sindidati, javnost, lokalna zajednica, kupci,
dobavljaĉi, strategijski partneri, drţava,
investitori, finansijske institucije i
nadnacionalne institucije). Suštinski, oni
insistiraju na uvaţavanju sloţenog
institucionalnog okruţenja korporativnog
upravljanja, u kojem figurišu razne
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
67
ekonomske institucije - trţišnog, drţavnog,
svojinskog i kontrolnog tipa (Fiss, 2008; M.
Draskovic & A. Lojpur, 2013; ). Krajem 20.
i poĉetkom 21. vijeka jaĉa pokret za
društveno odgovorno korporativno
upravljanje, koje podrazumijeva zaštitu
interesa svih institucionalnih aktera i svih
institucionalnih nivoa korporativnog
upravljanja.
Institucionalni igraĉi izvan korporacije
mogu itekako uticati na korporacije. M. Roe
(2004, p. 16) objašnjava naĉin na koji
autsajderi mogu intervenisati preko
politiĉkih institucija, u sluĉajevima kad se
korporativni aranţmani formulišu
nepravedno. Politiĉke institucije mogu
zabraniti neke aranţmane, povećati troškove
drugih i subvencionirati treće. Kada to
uĉine, smatra Roe, one mogu bitno uticati na
institucije korporativnog upravljanja.
Korporativno upravljanje objektivno djeluje
u eksternom institucionalnom okruţenju,
koje ĉine društveno i globalnog upravljanje
(M. Draskovic & J. Stjepcevic, 2012). S tog
aspekta je interesantno istraţivanje R.
Apreda (2008), koji je pruţio unificirani i
integrisani pogled na upravljanje. On je
identifikovao sedam zajedniĉkih,
meĊusobno povezanih odrednica, za koje
smatra da ĉine jezgro korporativnog, javnog
i globalnog upravljanja, a to su: osnivaĉka
konstitucija, sistem prava i obaveza,
mehanizam raĉunovodstvene odgovornosti i
transparentnosti, mjere kontrole i
performansi, prava stejkholdera, dobri
upravljaĉki standardi i nezavisni posrednici.
Jasno je da spoljno institucionalno
okruţenje korporativne sigurnosti, pored
globalnih faktora, ĉine faktori koji djeluju u
privatnom sektoru, u oblasti zakonodavstva,
razni stejkholderi, zakonska akta, razni
standardi, agenti koji utiĉu na reputaciju
firme, finansijski sektor, razne vrste trţišta i
kontrola djelatnosti korporacija. Za našu
temu je od znaĉaja definicija J. Tirolea
(2001, p. 4): „dizajn institucija, koje
provociraju ili prisiljavaju menadţment da
internalizuje dobrobit zainteresovanih
strana―. Kao preduslov trţišne ekonomije i
korporativnog upravljanja, smatra A. Dixit
(2009, p. 5) potrebno je da postoji
specificiranost, sigurnost i zaštita svojinskih
prava, realizacija ugovora i efi-kasna
kolektivna akcija. Na slici 5 je predstavljena
uopštena struktura institucionalnog
okruţenja korporativne sigurnosti.
Slika 5: Institucionalno okruženje
korporativne sigurnosti
Izvor: M. Draskovic & A. Lojpur, 2013.
4. ZAKLJUĈAK
Na savremenoj etapi globalizacije, koja
predstavlja kljuĉnu determinantu razvoja
institucionalno pluralistiĉkih trţišnih
privreda, biznis procesi su dominantno
uslovljeni da uvaţava niz novih
fenomenoloških faktora, ĉije razumijevanje
zahtijeva prevazilaţenje granica klasiĉne
ekonomske teorije.
Efikasni menadţment firme podrazumijeva
izgradnju ne samo uzajamnih racionalnih
odnosa i konstruktivnih komunikacija sa
svim uĉesnicima biznis procesa, nego i
obezbjeĊenje maksimalnog stepena
korporativne sigurnosti. Od toga zavisi
finansijski uspjeh korporacija. U navedenm
uslovima, korporativna sigurnost je postala
znaĉajani istraţivaĉki fenomen, ali i
ekonomska institucija, koja pored ostalog
sluţi kao bitan pokazatelj odrţivog razvoja
korporacija.
Ona predstavlja imperativni dio opšteg
institucionalnog okvira korporacija u na
lokalnom, regionalnom i globalnom nivou.
LITERATURA
[1] Apreda, R. (2008), ―The Semantics of
Governance‖, in Clarke, T. and dela Rama,
M. (eds), The Fundamentals of Corporate
Governance, Volume 1: Ownership and
Control, SAGE Publications, London, 10-
23.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
68
[2] Berle, A., Means, G. (1932), The
Modern Corporation and Private Property,
Mac Millan,New York.
[3] Bilan, Y. (2013), "―Sustainable
development of a company: building of new
level relationship with the consumers of 21
century―, The Amfiteatru Economic journal,
Vol. 15 (Special 7), 687-701.
[4] Blyth, A. (2 006), Corporate security
function,
http://link.springer.com/chapter/10.1007
%2F1-84628-489-9_9#page-1, preuzeto
24.11.2016.
[5] Dixit, A (2009), „Governance
Institutions and Economic Activity―,
American Economic Review, Vol. 99, No.
1, 5-24.
[6] Doncov, A. I., Zinĉenko, Ju. P. (2011),
„Korporativnaja bezopasnost' v uslovijah
globalizacii―, Vestnik moskovskogo
universitet,a serija 14, Psihologija, No. 4,
1216.
[7] Draskovic, M., Stjepcevic, J. (2012),
―Institutional Framework of Corporate
Governance With Reference to the Former
Yugoslav Transition Economies‖,
Montenegrin Journal of Economics, Vol. 8,
No 4, 27-41.
[8] Draskovic, M, Lojpur, A. (2013),
―Institutional Aspects of the Corporate
Governance‖, 18th International Scientific
Symposium SM 2013 – Strategic
Management and Decision Support Systems
in Strategic Management, Subotica.
[9] Drašković, V. (red.) i dr. (2010),
Globalizacija u ogledalu razvoja, krize i
medija, ELIT, Podgorica.
[10] Fiss, P. C. (2008), ―Institutions and
Corporate Governance‖, in The Sage
Handbook of Organizational
Institutionalism, Sage Publications, Los
Angeles, 389-410.
[11] Georg, L. (2007), „The Function of
Corporate Security within Large
Organisations - The Interrelationship
between Information Security and Business
Strategy―, Université de Genève, Genève.
[12] Miller, G. S. (2004), ―Discussion of
what determines corporate transparency?‖,
Journal of Accounting Research, Vol. 42,
No. 2, 253-268.
[13] Roe, M. (2004), ―The Institutions of
Corporate Governance‖, Discussion Paper,
No. 488-08, Discussion Paper, 1-24.
[14] Sitt, A. (1998), „Corporate scurity –
Can You Company Afford Not to Protect
Itself―, The EAP Review, Nov., 21-22.
[15] Tirole, J. (2001), ―Corporate
Governance‖, Econometrica, Vol. 69, No. 1,
1-35.
[16] Zerkalov, D. V. (2011),
Ekonomiĉeskaja bezopasnost', Osnova,
Kiev.
[17] Woidtke, T. (2002), „Agents watching
agents? Evidence from pension fund
ownership and firm value―, Journal of
Financial Economics, Vol. 63, No. 1, 99-
131.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
69
If you think technology can solve your
security problems, then you don’t
understand the problems and you don’t
understand the technology.‖
– Bruce Schneier
Introduction
Enormous technological advancement in the
development of computer networks and
information systems has given to us great
possibilities of processing, storage and
transmission of digital data, both in small
and in big business in Bosnia and
Herzegovina. Changes in communication
and information technology and their
application have caused a number of issues
that are related to the security of business
assets in the firm. Reaching the consensus in
the security of information system, among
various stakeholders of corporate security
within the organization has become more
difficult than solving many technical
problems.
We are witnessing the appearance of strong
external coalitions that change the
traditional centralized and hierarchical
organizations in loosely organic networks.
These organizations are based more on
cooperation than on control. To be more
efficient, more effective and to be able to
better respond to external influences,
organizations give great importance to the
application of computer networks and
computer information systems and in the
same time forgetting the human factor. The
problem is that many firms, without careful
planning and understanding of security
concerns, implement IT in their organization
of work. "Security blindness" on the issue of
IT security is not a new concept of today.
Due to the unpredictability of what's coming
in the future and on the basis of existing
competitive trends, security managers are
only seemingly key figures that determine
the success or failure of the wellbeing of the
company. Their role is evolving, depending
CORPORATE SECURITY THREATS WITHIN THE COMMUNICATION
ASPECT
Assist. Prof. Sabahudin Hadţialić, Ph.D. candidate Email: [email protected]
International University Travnik, Bosnia and Herzegovina Communication Science Faculty (II cycle),
UNINETTUNO University, Rome, Italy
Abstract: The future of business lies within a wholly digital network through interactively connected world.
Without the right systems, but also without high level of social responsibility based on cultural, social and all
other sensitive human existence related issues within the understandings of management of the firm and also
without focusing in place to manage and protect the firm, businesses are faced with challenges of problems
with data security. Through this paper-case study will be shown how Human errors; Disgruntled employees;
Property Theft / Misplacement of the records; Cyber criminals; Insufficient Network security; Accessibility to
information and Social Networks might jeopardize security of the enterprise, regardless if we are talking
about small and/or big business in Bosnia and Herzegovina. The importance of the final outcomes lies not
only in protecting the firm from all kinds of security threats, but also in establishing of the proper systems
through adequate use of new communication technologies and through education & information security
trainings, adequate recovery plans and constant evolving of the risks with which firm might be faced.
Keywords: Corporate security, communication, business, protection, security threats
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
70
on the entire culture of communication
within thefirm, or its entire employees. In
this paper I would like to show the model
how to give guidelines on which aspects we
must have an influence to be able to have
more integrated security of information and
communication system and to have that
become constituent part of the business
organization.
1. Contemporary challenges of
assumptions of solutions for the
future
Researches up to now have led to the
conclusion that technological factors are not
the only key factors within the effectiveness
of information security, and that we must
involve human factors, but also the factors
of internal organization of the firm.
Exceptional, first challenge that I would like
to underline is the lack of education of
employees, in other words - their
indifference for the common good in today's
Bosnia and Herzegovina in regards the
security movements in and around the firm.
The problem is now already within the
human and cultural characteristics/natures,
and especially when employees who deal
with information and communication
security communicate with other employees.
One study showed that communication
about the risks has a significant role for the
most goals in the management of security.75
Other types of challenges are related to the
organizational challenges76
associated, both
directly and indirectly with Property theft /
misplacement of the records; Cyber
criminals; Insufficient Network security;
Accessibility to information and Social
Networks. Because of too many obligations
for employees who deal directly with
information and communication security, it
often happens that employees make
75
Koskosas, I. V., Paul, R. J. (2004): The
interrelationship and effect of culture and risk
communication in setting Internet banking security
goals, Proceedings of the 6th international
conference on Elctronic commerce, pp. 341-350. 76
Werlinger. R., Hawkey, K., Beznosov, K.: Human
(2008), Organizational and Technical Challenges of
Implementating IT Security in Organizations,
HAISA '08, Human Aspects of Information Security
and Assurance, pp. 35-48.
mistakes and come up with deviations from
optimal security.77
To control access to
sensitive data that are distributed through
the firm is often not an easy job and present
a significant challenge. Cloud
computing78
according to its main
determinants facilitates activities that ensure
the availability of the system and its
maintenance. These are the grid computing,
virtualization, computer enterprise as a
service (utility computing) and autonomic
computing. The advantages of using cloud
services are: a) Centralization - The data are
centralized and stored in one place where
they are always available, which allows the
mobility for user; b) Permanent availability
– Towards the service is possible to
approach from different locations where
there is an Internet connection (and it is now
available almost everywhere); c) Model of
the rental services - For the services in the
"cloud" there is no need to invest in
expensive IT infrastructure, train and recruit
personnel for maintenance of the services.
Cloud services are used only when you need
them, and about the administration, support
and development ofbusiness applications
concern is taken care by the side of service
providers (such as Webit79
1). In the service
are included the upgrades, all security
mechanisms, archiving, co-location of data,
user support, etc…; d) Controlled user
access – Through the user administration is
easy to restrict access to users (such as
internally at the premises of the firm, look
only at the part of the data), as well as the
possibility to change, delete and/or export
data; e) The security of your data - When
using program services in the "cloud" the
77
Kraemer, S., Carayon, P. (2007): Human errors
and violations in computer and information security:
The viewpoint of network administrators and security
specialists, Applied Ergonomics, 38(2), pp. 143-154. 78
Cloud computing is a revolutionary concept that
offers a new way to access personal data and
applications, which are no longer located on the
computer but on the "cloud" - which means that you
can access the program, records and documentation
from multiple devices, anytime and from different
locations and all you need is an internet connection.
As a result of mentioned, users of services in the
"cloud" can, in a better, faster and easier way, use
and modify data. (Comment S.H.) 79
Webit (first seen on 21.11.2016):
http://www.webitcongress.com/
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
71
possibility of data loss is very small - if the
service provider uses a range of security
mechanisms (example: co-location - data
within multiple places), daily data backups,
etc., there is practically no risk.
Studies have shown that financial
organizations (such as banks, insurance
companies, retirement’s funds) are investing
more resources in security data from other
firms and that larger firms are investing
more resources than smaller firms.80
Also,
researches have shown that the quality of
the implementation of information and
communication security depends largely on
the support of top management.81
One paper
even determine this factor as a critical
factorOne paper even determine this factor
as a critical factor82
and some studies shows
that management of the firm does not know
about all security measures that can be
implemented and that management is
prepared to introduce these measures, only
if they know for them. Because of the
mentioned it has been an importance of
education of the management in regards
security measures83
One of the critical
factors is certainly the allocation of
resources, which is especially difficult in the
field of IT activities by the reason of the
presence of the business environment
surrounding it, which is full of rapid
changes in the very new technologies84
The
third category of challenges relates to
technological problems.85
The main
80
Kankanhalli, A. (2003): An integrative study of
information systems security effectiveness,
International Journal of Information Management,
23(2), pp. 139-154. 81
Chang, S. E., Ho, C. B. (2006): Organizational
factors to the effectiveness of implementing
information security management, Industrial
Management & Dana Systems, 106(7), pp. 345-361. 82
Knapp, K. J. (2006): Information security:
management's effect on culture and policy,
Information Management & Computer Security,
14(1), pp. 24-36. 83
Straub, D. W., Welke, R. J. (1998): Coping with
system risk: security planning models for
management decision making, MIS Quarterly, 22(4),
pp. 441-469. 84
Ashenden, D. (2008): Information Security
Management: A Human Challenge?, Information
Security Technical Report, 13(4), pp. 195-201. 85
Werlinger. R., Hawkey, K., Beznosov, K. (2009):
Human, Organizational and Technical Challenges of
challenge in addressing technological
problems is the complexity of the system
itself. Complex computer networks with
many nodes and users, the use of different
technologies (firewall, intrusion detection
system, anti-virus programs) are creating a
major challenge in the management of the
system. Information and
telecommunications security has spread to
the whole business, the protection of
information in all aspects of the firm. We
need to expand the existing principles of
confidentiality, integrity and availability
towards business objectives in the context of
security within the firm.86
2. Model of integration of security within
the information technologies with the aim
of annulling of eventual threats to the
security environment of enterprises
Just the mentioned title connects
communication aspect of self-corporate
security into a single unit combining
immediate, human factor, as well as
technical shaping of the relations in the
firm, but also towards external audiences, as
businesses, as well as to the comprehensive
contacts of different forms and content. The
situation analysis is one of the most
important ways of considering the problems
in and around the security system of a one
firm also in Bosnia and Herzegovina. It
requires the establishment of procedures for
monitoring and follow-up activities in and
around the communication system, the
process of valorization of internal strengths
and weaknesses, as well as the timely
response of decision makers. Risks
threatening the company instigate the firms
to protect themselves in as much as possible
manner to protect its business, employees,
assets and capital, clients and associates,
and documentation and knowledge.
2.1. Graph/Chart – Interaction of security
protection within communication aspect
Implementating IT Security in Organizations,
HAISA '08, Human Aspects of Information Security
and Assurance, pp. 35-48. 86
Ashenden, D. (2008): Information Security
Management: A Human Challenge?, Information
Security Technical Report, 13(4), pp. 195-201.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
72
Through the above chart/graph, as well as
the communication of the graph/chart down
below that follows this model I want to
show how to integrate the security of the
information and communication system in
the organization in order to achieve security
framework that would encourage
management of the firm (on the top of the
executive chain of decision-making) to
make security information system become
an integral component in all aspects of
business operations of the firm. Personal
experience in the management of firm, but
also coordination, both public and private
sector during the decades-long presence as
an owner and / or the director or coordinator
of communications relations within one and
/ or more companies, allowing me expanded
access of understanding, but also upgrading
of the existing securitythreats if we look at
communication forms aimed towards
appropriate protection and security in
Bosnia and Herzegovina. High-quality
forms of internal interactions with external
forms of communication aspect of the
security is the presumption of upgrading of
the own vision for the survival of one firm
within the Scylla and Charybdis of doing
business in the market, but only if the game
of the interaction within the business plan in
the legislative and given forms of open
market where we have a free market not
only in the aspect of respect for the game
business where the goal is not only "cheat,
outplay and/or overcome" the other one (it
is in Bosnia and Herzegovina very much
present case in the past twenty years and
more), but to create a presumption that the
just "game of business" should be based on
respect the other and different one when it
comes to business ethics, as far as, of
course, it is possible in the world of the neo-
liberal economy where the corporate form
of business operations stifles small and with
the security and communication aspects
unprepared firms through different forms of
appearances - manipulating with prices,
buying of staff , and similar.
2.1.1. Model of security integration
within information technologies
2.2. Management of the firm
Management the firm is, faced with threats
to the corporate security within
communication aspect, responsible for the
protection of assets (all its forms) of the
firm. However, due to badpersonnel policy,
lack of education, nepotism and banal lack
of understanding of the significance of
threats to corporate security within the
communications aspect comes to the
various, if we can call it like that, incidents
due to failure within the frame of the
management and chain business policies,
directives, and the actual implementation of
the above.87
2.3. Security manager
87
Humphreys, E. (2008): Information security
management standards: Compliance, governance
and risk management, Information Security
Technical Report, 13(4), pp. 247-255.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
73
Security manager is extremely important
person in this model. He is a mediator
between the company's management and
lower levels which are dealing with security
of the firm. The qualities that are necessary
for security managers are: experience;
knowledge regarding the incidents,
weaknesses; risk analysis and risk
management; planning; knowledge of
policies and standards; processes and
procedures; methodologies and
frameworks.88
2.4. Elastic reports
The advantage of elastic reports is that the
information within the report are shaped and
compiled in accordance with users of the
reports. Also, during the framing and
unifying reporting towards the managers of
the firms, I suggest that should not be
exaggeration at the beginning within the
report when it comes to its scope, but to
make a brief summary and overview of all,
with as little information as possible, and
the details to be provided on request by the
side of management of the firm. That has to
be done to have well-prepared summary, as
well as a report on demand, might help in
understanding the priorities. According to
ISO / IEC 2700189
risks need to be
evaluated, processed, selected and
implement controls, observe, and again re-
evaluate and revise them.
2.5. Technology
The complexity is the characteristics of
technology, when it comes to security of
information and communication systems.
Studies have shown that tools should have
88
Purser, S. (2004): A practical Guide to Managing
Information Security, Artech House. 89
ISO/IEC 27001 - Information security
management – „The ISO 27000 family of standards
helps organizations keep information assets
secure.Using this family of standards will help your
organization manage the security of assets such as
financial information, intellectual property, employee
details or information entrusted to you by third
parties. ISO/IEC 27001 is the best-known standard
in the family providing requirements for an
information security management system (ISMS)― -
First seen on WWW - 15.11.2016:
http://www.iso.org/iso/iso27001
the possibility of cooperation among users
of the tools90
.Through these tools would be
improved communication between
employees who are working on security
together with the management of the firm
and by that will make better, faster and
better decisions.
2.6. Employees of the firm
When the employees of the firm are in
question in regards security, a critical
success factor is internal communication
(including internal PR). Why is there this
difference in approaches to this issue? Most
likely because the language used by
employees who deal with security is often
the technical language and in that form
difficult to reach the company's
management. As I mentioned, it is necessary
to bypass the problem with receptive
language within the communication. Why
not also apply the theoretical and cultural
approach that refers to understanding the
superior knowledge of the person you are
addressing as security managers and by that
making closer the substance in a way to
adapt the interaction profession language,
business relationships and everyday
communication. Education and training can
help to overcome all the mentioned main
problems because in that way it raises
awareness about the importance of security
in the firm. Human errors in disposition of
available data, without focus on a particular
security, are certainly a security threat to the
firm and its overall assets. By storing
knowledge and through its accumulation is
built security of the information and
communication system, and as we have
already mentioned that security manager
should be "The player of changes", but to be
able to become that, there must be certain
prerequisites created by (I called them with
sporting terms for easy understanding of
broader picture of the appearance):
"physical therapists" - these are, due to my
opinion, figures in engineering, maintainers
of software and hardware of the security
system "fitness coaches" who care for
the bigger picture, that the work of "physical
90
Barrett, R., Prabaker, M., Takayama, E. (2004):
Field Studies of Computer System Administrators:
Analysis of System Management Tools and
Practices, In CSCW '04, pp.388-395.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
74
otherapist" being in the right place, at the
right time. "The players of changes" are the
ones who can lead and make applications at
the strategic level. Because of this, without
"physical therapist", or security experts,
there is no good security. But there must be
a "fitness coaches" who directed the entire
security and worry about security from
upper levels (from the management of the
firm).
2.7. Organization
As I already mentioned, the focus on
business goals is important because of the
communication, having in mind that without
guiding on business objectives, we will
never be able to convince management that
the security of the information and
communication systems is extremely
important link in the organization of
business activities of the firms. Through
reports and security managers, tools for
security and communication, should be
given emphasis on business goals and in that
case we will get more support from the
company's management, without whose
support and allocation of resources, there is
no good security.91
Management definitely needs to look at the
costs and benefits of having the information
and communication security. It is best to
invest as many resources as needed - no
more and no less - because if you invest
less, security suffers, if you invest too much,
we spent the resources and have not
received a significant added value.92
What is
neglected in Bosnia and Herzegovina is
certainly organizational culture explained
and defined by scholars who areengaged in
the management as samples of assumptions,
91
Kankanhalli, A. (2003): An integrative study of
information systems security effectiveness,
International Journal of Information Management,
23(2), pp. 139-154. 92
Humphreys, E. (2008): Information security
management standards: Compliance, governance and
risk management, Information Security Technical
Report, 13(4), pp. 247- 255.
or heuristics93
, that individuals will use as a
directive in response to the situations in the
firm in which they have not been previously
involved.94
n my opinion, communication,
also within public relations, inner part of the
mentioned in firms, at all levels of
responsibility, is also extremely important
for the implementation of just ISO
standards. At the same time, free time,
which employees have and spend on social
networks during the working day95
, through
using their mobile devices, IPod’s and / or
computers96
, must be regulated through the
code of conduct for online behavior,
education, training and / or direct
conversation security experts with
employees, it has been created the necessary
conditions to circumvent the "innocence" of
cheaply communication within social
networks and finally come to an
understanding of security threats in the
comprehensiveness of the above - there are
no small and / or major threats to the
security. There are just threats, because,
should not be forgotten that "the avalanche
was the snowflake at the beginning.―97
2.8. General principles
The traditional principles of security of
information systems are confidentiality,
integrity and availability. But they are quite
limited. They refer to the data contained on
the computer, where confidentiality is
relating to the prevention of unauthorized
access, while integrity refers to the
prevention of unauthorized modification of
93
Heuristic, is any approach to problem solving,
learning, or discovery that employs a practical
method not guaranteed to be optimal or perfect, but
sufficient for the immediate goals. Where finding an
optimal solution is impossible or impractical,
heuristic methods can be used to speed up the
process of finding a satisfactory solution. 94
Johnson, G., Scholes, K. (2002): Exloring
Corporate Strategy, Prentice Hall. 95
In Bosnia and Herzegovina even more than should
and could (Comment: S.H) 96
Thus, even an innocent form of direct
communication between employees and people close
to him, can, through social networks (FB, Twitter,
LinkedIn, MySpace, Instagram, etc.) be a potential
source of disruption of corporate security of the firm.
(Comment, S.H.) 97
Sabahudin Hadţialić – thoughts – First seen on
WWW - 21.11.2016: http://sabihadzi.weebly.com
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
75
data while under the availability it refers to
protect against unauthorized long-term
ownership of data or resources. As it was
suggested98
, these principles should be
extended to several other principles relating
to employees in the firm, in accordance with
the extended understanding of information
and communication security. Responsibility
is the first additional principle. Security
experts agree that at least a third of security
incidents occurred and was caused by
employees of the firm and it is necessary to
create an internal environment of the active
participants of business operations in such
form of interactive participation that the
employee, but also the company are
satisfied with their own positions and
activities in this field. Trust is a principle in
modern organizations where there is less
emphasis on external control and greater
self-control and the responsibility also
becomes an important factor. The equally
relevant are data as well as data users, and
therefore we must have all in mind in order
to fully provide security at the level of the
firm.
Conclusion
Corporate security threats within the
communication aspect of it as a form of
information and communication systems
evolirala with the technical level of the
entire company. The responsibility extends
from the top to the bottom of the
organization. The integration of information
and communication security organization is
still a problem because it is not yet taken
seriously enough within the business. I have
tried, in this paper, to show the model,
which initially tries to point out the
important aspects on which we need to
consider how to better integrate information
and communication security in the corporate
governance of companies, while taking into
account that, as far as possible, annul the
threats that we have listed in the
introduction to this work. There are three
important things that the focus should be:
98
Dhillon, G., Blackhouse, J. (2000): Information
System Security Management in the New
Millennium, Communication of the ACM, 43(7), pp.
125-128, 2000.
Technological factors (Computer enterprise
in the cloud as the current form of the
attraction interactive-seat space); b)
People-employees The organization of
the enterprise. In further work, it is
necessary to present the proposed model and
security experts, with appropriate survey,
get feed-back on the proposed model in
order to improve the above, but also how,
within the area of operations in Bosnia and
Herzegovina.
Next to it was the institutional integration
proposed, the Model T to higher quality,
targeted comprehensiveness, problem
solving corporate security threats within the
communication aspect. The key to success is
communication with company management
to ensure resources for safety and after that
guided them as concrete, real measures of
information and communication security.
Either way, from human resources, through
direct communication of public relations,
both internal and external, may well depend
on the totality of the business, but also the
security of a company in Bosnia and
Herzegovina.
And last but not least, my thought that might
be the initiation better security within the
enterprise, and it especially within the
system permenentnog thenološkog
development: "It is not enough to have
knowledge within the security skills - more
than that we need skills within the
knowledge of security" .
LITERATURE
[1] Ashenden, D. (2008): Information
Security Management: A Human
Challenge?, Information Security Technical
Report, 13(4), pp. 195-201. WWW (First
seen on 20.11.2016):
https://www.researchgate.net/publication/25
0689808_Information_Security_managem
ent_A_human_challenge?el=1_x_8&enrichI
d=rgreq306d7af215b2feed742628b3a4ad09
45XXX&enrichSource=Y292ZXJQYWdlO
zI4MzMwMjg0OTtBUzozMTkxOTI3NTcx
NDU2MDRAMTQ1MzExMjg5MjQzMA=
=
[2] Barrett, R., Prabaker, M., Takayama, E.
(2004): Field Studies of Computer System
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
76
Administrators: Analysis of System
Management Tools and Practices, In CSCW
'04, pp.388-395. WWW (First seen on
20.11.2016):
https://www.researchgate.net/publication/22
2813678_Usable_autonomic_computing_
systems_The_system_administrators'_persp
ective
[3] Chang, S. E., Ho, C. B. (2006):
Organizational factors to the effectiveness
of implementing information security
management, Industrial Management &
Dana Systems, 106(7), pp. 345-361. WWW
(First seen on 21.11.2016):
https://www.researchgate.net/publication/22
0672528_Organizational_factors_to_the_
effectiveness_of_implementing_information
_s
[4] Dhillon, G., Blackhouse, J. (2000):
Information System Security Management
in the New Millennium, Communication of
the ACM, 43(7), pp. 125-128, 2000. WWW
– First seen on 25.11.2016:
https://www.researchgate.net/publication/24
2104189_Technical_opinion_Information
_system_security_management_in_the_new
_millennium?el=1_x_8&enrichId=rgreq306
d7af215b2feed742628b3a4ad0945XXX&en
richSource=Y292ZXJQYWdlOzI4MzMwM
jg0OTtBUzozMTkxOTI3NTcx
NDU2MDRAMTQ1MzExMjg5MjQzMA=
=
[5] Humphreys, E. (2008): Information
security management standards:
Compliance, governance and risk
management, Information Security
Technical Report, 13(4), pp. 247-255.
WWW: (First seen on 22.11.2016):
https://www.researchgate.net/publication/22
2409464_Information_security_managem
ent_standards_Compliance_governance_and
_risk_management
[6] ISO/IEC 27001 - Information security
management – „The ISO 27000 family of
standards helps organizations keep
information assets secure.Using this family
of standards will help your organization
manage the security of assets such as
financial information, intellectual property,
employee details or information entrusted to
you by third parties. ISO/IEC 27001 is the
best-known standard in the family providing
requirements for an information security
management system (ISMS)― - First seen on
WWW - 15.11.2016:
http://www.iso.org/iso/iso27001
[7] Johnson, G., Scholes, K. (2002):
Exloring Corporate Strategy, Prentice Hall.
WWW: (First seen on 22.11.2016):
https://www.researchgate.net/publication/22
2409464_Information_security_managem
ent_standards_Compliance_governance_and
_risk_management
[8] Kankanhalli, A. (2003): An integrative
study of information systems security
effectiveness, International Journal of
Information Management, 23(2), pp. 139-
154.
[9] Knapp, K. J. (2006): Information
security: management's effect on culture and
policy, Information Management &
Computer Security, 14(1), pp. 24-36.
[10] Koskosas, I. V., Paul, R. J. (2004): The
interrelationship and effect of culture and
risk communication in setting Internet
banking security goals, Proceedings of the
6th international conference on Elctronic
commerce, pp. 341-350. WWW - First seen
on 20.11.2016
https://www.researchgate.net/publication/22
1550465_The_interrelationship_and_effec
t_of_culture_and_risk_communication_in_s
etting_internet_banking_security_goals?el
=1_x_8&enrichId=rgreq-
306d7af215b2feed742628b3a4ad0945XXX
&enrichSource=Y292ZXJQYWdlOzI4Mz
MwMjg0OTtBUzozMTkxOTI3NTcx
NDU2MDRAMTQ1MzExMjg5MjQzMA=
=
[11] Kraemer, S., Carayon, P. (2007):
Human errors and violations in computer
and information security: The viewpoint of
network administrators and security
specialists, Applied Ergonomics, 38(2), pp.
143-154. WWW – First sen on 23.11.2016:
https://www.researchgate.net/publication/70
01854_Human_errors_and_violations_in_
computer_and_information_security_The_v
iewpoint_of_network_administrators_and
_security_specialists
[12] Purser, S. (2004): A practical Guide to
Managing Information Security, Artech
House.
[13] Straub, D. W., Welke, R. J. (1998):
Coping with system risk: security planning
models for management decision making,
MIS Quarterly, 22(4), pp. 441-469. WWW
– First seen on 22.11.2016:
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
77
https://www.researchgate.net/publication/22
0260271_Coping_With_Systems_Risk_S
ecurity_Planning_Models_for_Management
_Decision_Making?el=1_x_8&enrichId=r
greq-
306d7af215b2feed742628b3a4ad0945XXX
&enrichSource=Y292ZXJQYWdlOzI4Mz
MwMjg0OTtBUzozMTkxOTI3NTcx
NDU2MDRAMTQ1MzExMjg5MjQzMA=
=
[14] Werlinger. R., Hawkey, K., Beznosov,
K.: Human (2008), Organizational and
Technical Challenges of Implementating IT
Security in Organizations, HAISA '08,
Human Aspects of Information Security and
Assurance, pp. 35-48.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
78
KORPORATIVNA SIGURNOST U POSLOVANJU PRIVREDNOG
DRUŠTVA
Alisa Salkić, MA, email: [email protected]
Prof. dr. sc. Rajko Kasagić, email: [email protected]
Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina
Sažetak: Korporativna sigurnost u poslovanju privrednog društva zahtijeva niz uslova koje profitno
privredno društvo mora da ispunjava. U prvom redu to mora da bude dobra organizacija privrednog
subjekta kako organizacionog oblika prema tržišnim uslovima tako i unutrašnja organizacija rada tako
da svaka profitna cjelina ima dovoljno samostalnosti u odlučivanju radi uklapanja u zakone tržišta kako
bi mogla obezbijediti dijalog između mašine u proizvodnji i radnika, uključujući intelektualnu sposobnost
svakog zaposlenog radi ostvarivanja većeg profita. U poslovnim rezultatima privrednog društva ne
učestvuju samo njegovi vlasnici nego i svi zaposleni pa i institucije izvan privrednog društva (kreditne
organizacije) koje su zainteresovane za poslovanje privrednog društva. Radnici participiraju u
upravljanju privrednim društvom pogotovo kada je upitanju otkrivanje njegovih manjkavosti u procesu
rada ili investicionim ulaganjima. Na taj način značajan je doprinos radnika u pribavljanju i prenošenju
informacija do odgovarajućeg centra. Dakle, svi učesnici u lancu procesa cjelokupnih odnosa društvene
reprodukcije su zainteresovani za poslovanje privrednog društva i daju svoj doprinos.
Ključne riječi: Korporacija, organizacija rada, tržište, upravljanje privrednim društvom, tranzicija,
implementacija, jedinstveno unutrašnje tržište
CORPORATE SECURITY IN BUSINESS OF THE COMPANY
Abstract: Corporate security in the business of the company requires a number of conditions that profit
company must fulfill. In the first instance it must be a good organization of the company as an
organizational form according the market conditions and internal organization of work so that each
profit entity has sufficient independence in decision-making to fit the laws of the market in order to
ensure dialogue between the machines in the production and workers, including intellectual ability of
each employee for higher profits. The operating results of the company does not only involve its owners
but all employees and institutions outside the company (credit organizations) that are interested in the
business of the company. Employees participate in management of the company, especially when it comes
to detect of its shortcomings in the process of work or investment. In this way, it is a significant
contribution of employees in obtaining and transmitting information to the appropriate center. Therefore,
all participants in the supply chain process overall relations of social reproduction are interested in the
business of the company and contribute.
Keywords: Corporation, labor organization, market, management of a company, transition,
implementation, single internal market
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
79
UVOD
Savremeno društvo djeluje u uslovima
intenzivnih promjena, opće globalizacije i
izazova koje donosi. Ono se suoĉava sa
rapidnim tehnološkim promjenama,
pojaĉanom konkurencijom privrednih
društava na svjetskom trţištu, te zahtjeva
savremenog trţišta razliĉitih kupaca. Otuda
se sve više aktuelaziraju pitanje opstanka i
razvoja pojedinih privrednih društava i
izbora konkurentnih sredstava u uslovima
okruţenja. U tome kljuĉnu ulogu imaju
tehnologija, organizacija, fleksibilna
struktura i kvalitet proizvoda i usluga. U
stabilnim okruţenjimaprivredna društva
djeluju programski, sprovodeći visoku
specijalizaciju razdvajanjem linije autoriteta
i odgovornosti. U okruţenju koje se brzo
mijenja organizacija poslovanja
korporacionih društava zasniva se na
posebnim vještinama i znanjima, afinitetima
njihovih lidera i sposobnostima za
komuniciranje. Nuţnost je prilagoĊavanje
pravilima i standardima svjetskog procesa.
Transformacija ne ostavlja nikoga po strani.
Sa razliĉitim uspjesima drţave se ukljuĉuju i
utiĉu u proces transformacije. Razvijeni dio
svijeta je nosilac promjena, predvodnik
privrednog razvoja.
Kljuĉnu ulogu za trţište ima koncept
kvaliteta proizvoda i usluga, faze
implementacije trţišnih promjena. U skladu
s tim potrebno je prilagoĊavati se odreĊenim
fazama implementacije kvaliteta. Kvalitet
proizvodi znanje. Korporaciono društvo
obezbjedit će sigurnost u poslovanju sa
organizacijom rada uklapajući se u
cjelokupnim odnosima društvene
reprodukcije sa svojim proizvodima, ali i sa
uslugama.
Sigurnost poslovanja korporativnih
privrednih društava zasniva se na
motivisanju timova da obave odreĊene
zadatke koristeći razliĉite metode. Ovi
metodi su bazirani na znanju, moralnim
vrijednostima, iskustvima. Mogu biti
orjentisani prema zadatku ili orjentisanu
prema timu. Korištenje metoda poslovanja
korporacionih privrednih društava zavisi od
unutrašnjih personalnih faktora ali i od
mnogih ekstremnih faktora.
Tranzicija kao opći pojam transformacije i
ukljuĉivanja u svjetski proces mora da ide
ubrzanim putem. Ciljevi moraju biti
pretvoreni u zadatke, prestruktuirati
cjelokupno društveno biće. Nedovoljno
znanje, oslanjanje na iskustvo iz prethodnog
perioda osporava uslove promjena. Još
uvjek je preokupacija u razmišljanju o
poslovima koje je potrebno obezbjediti za
pojedince, ne za kolektivitet. Struktura
prethodnog perioda ne moţe da se ugradi u
novi sistem – sistem vrijednosti.
Samozapošljavanje u vlastitim
korporacionim društvima je temelj progresa
društvene zajednice pri ĉemu je ova
obavezna da stvori pravne i ekonomske
uslove za liĉno preduzetništvo. Osnov tome
je ovladavanje novim znanjima, korištenje
informativne tehnologije i efikasnoj
primjeni postojećih profesionalnih znanja.
Informatiĉke tehnologije, genetski
inţinjering, laseri mijenjaju funkcionisanje
ekonomije. Taĉna, pravovremena i
djelotvorna upotreba informacija u sistemu
upravljanja korporacionim privrednim
društvom, njenim uzajamnim dijelovima i
funkcija trţišta i okruţenja znaĉajni su za
korporacionu sigurnost u poslovanju
privrednim društvom. Bez takvih
informacija ne bi bili u mogućnosti donositi
kvalitetne, znaĉajne odluke, kao i proces
praćenja i sprovoĊenja odluka i posljedice
odstupanja.
Najvaţnije odluke o investicijama, o profitu
i njegovoj raspodjeli, o pokrivanju gubitaka
donose se baš u privrednom društvu.
Odlukama prethodi niz analitiĉko struĉnih
analiza odgovarajućih sluţbi, pa ĉak
struĉnih ili nauĉnih analiza. Dakle, u
donošenju vaţnih odluka za poslovanje i
razvoj privrednog društva, te zadovoljanje
potreba ne samo zainteresovanih (vlasnika,
namještenika, kreditora i potrošaĉa), nego i
društvene zajednice, angaţovani su širi krug
institucija i lica. Svi oni imaju interes u
poslovanju privrednog društva, pa zavisno
od toga oprodjeljuje se naĉin upravljanja
društvom.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
80
Konac prethodnog stoljeća protekao je u
preorjentaciji proizvodnje materijalnih
dobara zasnovana na velikom uĉešću
materijalne supstance i energije u
proizvodnji, u proizvodnji dobara koja se
zasniva na znanju i visokoj tehnologiji.
Ovakav privredni razvoj uslovio je prodor
informatike. Od toga kako je organizovana i
zastupljena obrada informacija zavisi
uspješnost privrednog društva. Privredni rast
mora biti kvalitativan ne narušavajući za
društvenu sredinu. Uzor tome moţe da bude
Evropska unija. Otklanjajući sve prepreke
prelaska sa zajedniĉkog na unutrašnje trţište
Unija je izvršila harmonizaciju
privrednopravnih normi. Harmonizacija
propisa o korporativnim privrednim
društvima na nivou Unije ima za cilj da
osigura jednak nivo zaštite akcionara,
namještenika, kreditora i trećih lica u cijeloj
Uniji. Na taj naĉin se prevazilaze razliĉitosti
u nacionalnim zakonima ĉemu znaĉajan
doprinos imaju uputstva Savjeta Evropske
unije. Drugi pristuip je uvoĊenje
jednoobrazng zakona na nivou Unije koji bi
zamjenjivao ili nadopunjavao nacionalne
zakone. Prvi pristup harmonizacije
nacionalnih zakona statusnog karaktera u
Bosni i Hercegovini je završen, mada u
stalnom procesu.
1. Karakteristike privrednog društva u
zemljama tranzicije
Zemlje u tranziciji izvršile su ili još uvjek
vrše proces privatizacije i reorganizacije
svog privrednog sistema i korporacija. Ovim
se stvara neophodna pretpostavka za
kreaciju novog pravnog sistema i time
novog sistema korporativnog upravljanja
kojim se obezbjeĊuje korporativna sigurnost
privrednog društva. Ipak u procesu
tranzicije postoje djeĉije bolesti kao što su:
nekonzistentan pravni sistem, disperzovano
akcionarstvo, slaba zaštita manjinskih
akcionara, slab sudski sistem sa
nedovoljnom nezavisnošću od ekonomske i
izvršne vlasti, nedovoljno razvijen
profesionalni menadţment, nerazvijena
poslovna praksa. U domenu korporativnog
upravljanja problemi su: neodgovornost
uprave i slaba kontrola od disperzivnih
akcionara, nedostatak kadrova za
korporativno upravljanje, sukob interesa
kontrolnih i manjinskih akcionara,
nerazvijeno trţište kapitala,
intervencionalizam drţavnih organa u
ekonomiji, brojne povrede zakona.99
Kako i u kom pravcu se opredjeliti za model
upravljanja korporacijom u tranzitnom
društvu koje bi obezbijeĊivalo uspješno
poslovanje privrednog društva? Odgovor na
to pitanje je sljedeći: putem menadţera,
akcionara, socijalne demokratije, drţavno
orjentisanog modela, multigrupnog
interesnog modela. Podešavanje interesa
akcionara, uprave, kreditora, zaposlenih,
korporacije i društva u sociološkom smislu
rijeĉi predstavlja koncept društvene
odgovornosti korporacije. U takvim
uslovima, koncentracija akcionarstva vršit
će se osloncem na banke i druge investitore,
na grupe društava, na bogate i moćne
akcionare i participaciju zaposlenih u kapital
strukturi društva. Takav model obezbjeĊuje
interesnu ravnoteţu sa dobrim preduslovima
za ekonomski uspjeh i zadovoljenje
osnovnih potreba svakog ĉovjeka koji
uĉestvuje u poslovanju privrednog
društva.100
2. Upravljanje privrednim društvom u
fazi implementacije
Razliĉite faze implementacije ukupnog
kvaliteta zahtijevaju razliĉit metod
upravljanja privrednim društvom. U fazi
davanja inicijative, ili stvaranje uslova za
promjene, u kojoj se postepeno stvara svijest
o neophodnosti implementacije kvaliteta u
kojoj se konstituiše koalicija za promjene,
dominira izdavanje naredbi u procesu
upravljanja društvom. U fazi pokreta ili
promjena postojeće filozofije kvaliteta i
naĉina njegove primjene, ili transfera u
99
Više: Lojpur A. (2004), Korporacijsko upravljanje
u teoriji i praksi privatizacije, Podgorica, str. 59 –
109. 100
Prema uĉenju ameriĉkog industrijskog psihologa
Maslova, ljudska potreba je zaštita, sigurnost,
kontakt sa ljudima, somozadovoljenje – za svojim
sopstvenim ja. Kada je ĉovjek to ostvario predstoji
potreba za samoakteualizacijom. To su fiziološke
potrebe. Osnovne fiziološke potrebe su: kisik, voda,
hrana, izbacivanje otpadnih materija iz organizma,
kontrola temperature, odmor. Što ĉovjek više dobija
to više i ţeli. Ţelje ĉovjeka po Maslovu su:
satisfakcija, uspjeh, zadovoljstvo, novac i moć.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
81
praksu, dominira timski rad i timska
organizaciona struktura. Saglasno tome
razlikuju se naĉini djelovanja, izvoĊenja
promjena i usmjeravanja organizacije rada.
Korporativna sigurnost u poslovanju
privrednog društva usko je vezana izborom
stila upravljanja na što utiĉe veći broj
faktora, ĉiji se intenzitet i uticaj mijenjaju u
skladu sa karakterom promjena u
organizaciji i programima koji se ostvaruju
prema definisanim ciljevima. U sluĉaju
implementacije koncepta kvaliteta dolazi do
meĊusobnog usklaĊivanja pojedinih faza i
liderskih stilova u privrednom društvu, što
ima za posljedicu efikasnu primjenu
leadership, quality, implemantition, TQM u
razliĉitim organizacijam, sa razliĉitim
proizvodnim programima i tehnološkim
potencijalima, obimom proizvodnje i
vrijednostima kvaliteta.101
Osnovni cilj svakog privrednog društva je
njegovo efikasno funkcionisanje jer se tek
tada maksimizuju dohoci, zaposlenost i opće
blagostanje. To zahtijeva dobro voĊenje
privrednog društva, a poslovne odluke koje
se donose da su prilagoĊene datim
okolnostima – prilagoĊavanje trţišnim
zahtijevima. Metod upravljanja i kontrola
rada, odnosno skup najvaţnijih pravila po
kojima funkcioniše unutrašnja organizacija
privrednog društva i kontrola njihove
primjene su temelj sigurnosti privrednog
društva.
Implementacija kvaliteta rada privrednog
društva je implementacija standarda
uslovljenih zahtjevima trţišta, a to znaĉi
upravljanje privrednim društvom kojim se
postiţe njegova sigurnost na trţištu.
Osnovni preduslov za donošenje valjanih
poslovnih odluka je dobro ustrojen sistem
upravljanja privrednim društvom. Imamo
dvije vrste privrednih društva. U prvu grupu
privrednih društava su ona kojima upravlja
sam vlasnik ili mali broj njih. Drugu grupu
ĉine velike firme sa velikim brojem vlasnika
kojima vlasnici neposredno ne upravljaju,
već to u njihovo ime ĉine profesionalni
101
Liderski stil u koncepciji kvaliteta, Liderstvo u
teoriji i praksi, Ekonomski fakultet, Banja Luka,
2006.
menadţeri. Tako se pojavljuje glavni uzrok
problema sigurnosti privrednog društva sa
stanovišta upravljanja: razdvojenost svojine
i upravljanja. Tek se u velikim privrednim
društvima sa velikim brojem vlasnika
pojavljuju problemi korporativnog
upravljanja, dok društva prve grupe imaju
povoljan status – vlasnici upravljaju firmom
i teškoće standardno definisane sigurnost
privrednog društva sa stanovišta upravljanja
se tu suštinski ne pojavljuje.
Kako obezbijediti da profesionalni
menadţment u privrednim društvima sa
disperziranim vlasništvom radi u interesu
vlasnika, a ne u svom
sopstvenom?102
Vlasnici obiĉno
nemajudovoljno informacija, nisu
profesionalni da valjano nadziru rad lica
(menadţera) koja upravljaju privrednim
društvom Kako u takvim okolnostima
vlasnik ne samo da izgubi glavnicu
investicije, već i da ostvari prinos? Radi se o
pitanju povjerenja koji se pokazuje
najdinamiĉnijim u razvijenim zemljama.
Moguće rješenje obiĉno se traţi kroz
razliĉite mehanizme: oslonac na teţnju
menadţera da oĉuva i stekne sopstvenu
reputaciju; usklaĊivanje interesa menadţera
sa interesima korporacije i njenim
vlasnikom kroz podsticanje šeme
nagraĊivanja menadţera; delegiranje
kontrole nad menadţmentom upravnog
odbora; jasno definisane duţnosti
menadţera i dr. Drugo pitanje je kako u
privrednom društvu sa koncentrisanim
vlasništvom obezbijediti da kontrolni
vlasnik ne zloupotrebljava svoju kontrolu
nad firmom kako bi iz nje izvukao više nego
što mu pripada. Klasiĉni naĉin zloupotrebe
kontrole nad društvom je pretjerana zarada
menadţera/kontrolnog vlasnika, poslovi
kontrolnog vlasnika, sa njim povezanih lica
ili njegove druge firme sa društvima koji su
102
Pomenuti problem se u ekonomskoj teoriji
uobiĉajeno pojavljuje kao tzv. agencijski problem:
postoje dvije liĉnosti – principal i agent (njegov
sluţbenik). Pitanje je kako principal moţe
obezbijediti da njegov agent radi u njegovu korist, a
ne u sopstvenu korist. Problem je opće prirode, pa se
tako pojavljuje u obliku pitanja, na primjer kako
obezbijediti da policajac, carinik ili ministar rade u
općem interesu, a ne u sopstvenom interesu. Ipak je
to riješeno općim pravnim normama. - Begović B. i
dr. (2008), Korporativno upravljanje, Beograd.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
82
nepovoljni, upotreba insajderskih
informacija u liĉnom interesu.
Postoje razni sistemi zaštite poslovanja
privrednog društva: jaĉanje poloţaja
manjinskih vlasnika; nepostojanje
specijalnih glasaĉkih privilegija koje bi
posjedovali pojedini vlasnici, sazivanje
skupštine akcionara, ĉime bi trebalo da se
omogući pokretanje akcije u vanrednim
prilikama; pravo preĉe kupovine akcija iz
nove emisije; jaĉanje unutrašnjeg
upravljanja; pravovremeno informisanje
akcionara o poslovanju privrednog društva.
Pitanje obezbjeĊenja sigurnosti poslovanja
privrednog društva putem upravljanja je
priliĉno staro pitanje. Adam Smit je u XII
stoljeću je uoĉio pasivnost akcionara i
rasipništvo kog se treba bojati u njihovom
upravljanju tuĊim, a ne svojim kapitalom
(razdvajanje svojine, akcionari od
upravljanja, manadţeri).103
To je prvi
agencijski problem korporativnog
upravljanja (prvi sukob interesa akcionara i
uprave – agencijski troškovi).104
Problem
korporativnog upravljanja (kontrola
akcionara nad upravom druåtva) i nije toliko
u razdvajanju svojine od
upravljanja105
koliko je u ĉinjenici
disperzivnog akcionarstva, što neutrališe
moć akcionara i utiĉe na njihovu pasivnost.
Odgovor na rješenje ovog pitanja je
preuzimanje akcionarskih društava javnim
putem, kao konstantna prijetnja lošem i
nekonkurentnom voĊenju korporacija i
neoperativnoj odgovornosti uprave
akcionara.106
Kvalitetno upravljanje
preduzećem sa posjedovanjem korisnih
pravovremenih informacija, poznavanje
trţišta i usaglašavanje kvaliteta rada na svim
nivoima obezbjeĊuje dobre poslovne
rezultate odnosno korporativnu sigurnost
preduzeća.
103
Smit A. (1726), La richesse des nationis, ed.
Flamarion G. F. (1991), t 2, pp. 366. 104
Paillusseau J. (1990), L efficasite des enteprises et
la legitimite du pouvoir, RIDE, pp 289. 105
Zaštita je moguća većinskim glasanjem,
kooptacija u upravni odbor, akcije bez prava
glasanja, ugovor o pravu preĉe kupovine, ugovor o
depozitu akcija. 106
Vasiljević M. (2007), Korporativno upravljanje,
Beograd, str. 20.
3. Razvojne tendencije
Globalizacija privrednog sistema vrši se
tako što se preduzeća na inostranom trţićtu
ponašaju kao na domaćem, što uslovljava
otvaranje meĊunarodnih granica. Stvarajući
uslove pšotpunog izjednaĉavanja domaćeg i
stranog preduzeća Evropska unija je
organizovala unutrašnje trţište.
Kljuĉno pitanje globalizacije odnosa
privrede u svijetu je svojevrsna reforma
ekonomskog i politiĉkog sistema zemalja u
procesu tranzicije. Trţište se sve više
zamjenjuje kooperativnom saradnjom
privrednih subjekata. Tendencija je
osnivanja vrlo malih privrednih društava, a
unutar velikih društava dolazi do stvaranja
manjih autonomnih ćelija. Usljed povoljne
kupovne moć, kulturnog nivoa, slobodnog
vremena, ĉovjeku se otvara veća mogućnost
da utiĉe na svoje okruţenje, ali se i stvaraju
uslovi za njegovu individualizaciju.
Snabdijevanje osnovnim ugradbenim
komponentima u proizvod ili sirovinama
uglavnom je riješeno, ĉemu mnogo pomaţe
informativni sistem, pa se privredno društvo
moţe okrenuti kvalitetu, kao što je
korištenje opcija za sopstveni razvoj i razvoj
mogućnosti uĉešća u organizaciji i voĊenju
preduzeća. Razlikujemo nekoliko tendencija
organizovanja i voĊenja privrednog društva:
racionalizacija tradicionalnog sistema,
mehanicistiĉki trend i trend
samoorganizovanja.
Racionalizacija tradicionalnog sistema
postoji u sluĉajevima kada privredno
društvo ima posebno trţište i posebnu
proizvodnju. Porast asortimana omogućava
proizvodnju mašina bez propusta kojim se
ostvaruje precizna kontrola planiranja i
prilagoĊavanja uslovima. To je podjela
zadataka u taĉno preciziranom velikom
broju. Ovaj talas se širi na na trgovinu na
malo i na ugostiteljstvo. Iz ovoga proizlazi
konkurencija ĉovjeka i mašine, jer ljudski
rad zamjenjuje mašina. Na kraju, ovaj trend
razvoja se završava fabrikama i trgovinom
bez ljudi – bez radne snage.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
83
Mehanicistiĉki trend zahtijeva obezbjeĊenje
nove kvalifikacione strukture radnika, novu
tehnologiju sa usmjerenom i preciznom
proizvodnjom. Ova tendencija umanjuje
znaĉaj smanjivanja troškova proizvodnje po
proizvodima i dobijamo individualizovana
trţišta na kojima se ne mogu prodavati
masovni proizvodi. Iz toga proistiĉe
usmjerena proizvodnja po volji naruĉioca.
Rezultat toga su autonomni tipovi struĉnjaka
koji su povezani, jer se marketing i
proizvodnja ne mogu odvojiti.
Trend samoorganizovanja se zasniva na
dijalogu. Umjesto da se naredbe kreću
vertikalno, dolazimo do neposrednog
dijaloga osnovnih ćelija u vidu
samoorganizovanja. To je u uskoj vezi sa
većim premještanjem inicijateve za
proizvod na samo radno mjesto. Dualizam
izmeĊu ĉovjeka i mašine dovodi do nove
podjele rada, po kojoj ne postoje fabrike bez
ljudi.
4. Organizacija preduzeća kao osnov za
uspjeh poslovanja
Odgovarajuća organizacija preduzeća sa
priliĉnim stepenom samostalnosti svake
profitne ćelije je osnov za uspješno
poslovanje preduzeća. Osnovne ćelije
moraju biti preduzetno samostalni timovi
koji su dovoljno mali sa kombinacijom
mehanicistiĉkog sistema i sistema
samoorganizovanja, uz vertikalnu
povezanost. To mogu biti mala privredna
društva ilidijelovi većih privrednih društava.
Na suprot njima stoje centralne sluţbe koje
donose odluke o zajedniĉkom rješenju
problema. One moraju da traţe trţišta za ta
društva. Sluţbe su organizovane od malih
privrednih društava, ili pripadaju sluţbi
koncerna, ili više sluţbi po specijalizaciji, za
više malih privrednih društava.
Organizacija privrednog društva usmjerena
je na stvaranju malih specijalizovanih
društava, pa u okviru njih ka podjeli na uţe
organizacione dijelove, uz interesno
povezivanje, sve u cilju postizanja većeg
profita i porasta stope zapošljavanja, jer
bogati graĊani ĉine bogato društvo. Ovako
organizovano privredno društvo obezbjeĊuje
uspješno poslovanje i dobre poslovne
rezultate, uz poštovanje propisa o nelojalnoj
konkurenciji. Ono nema potrebu za
monopolskim ponašanjem na štetu drugih
privrednih društava jer je sposobno da uĊe u
trţišnu konkurenciju sa ostalim privrednim
subjektima. To im stvaraju uslovi
jedinstvenog unutrašnjeg trţišta Evropske
unije, pa u sluĉaju narušavanja jednakih
uslova privreĊivanja od strane pojedinih
privrednih subjekata, Evropska unija je
uĉesnik na unutrašnjem trţištu, zaštitila
naĉelom jednakih uslova privreĊivanja, koje
je uslovljeno naĉelom prava nastanjivanja u
ekonomske svrhe.
Kako Bosna i Hercegovina ima ekonomski
interes da bude integrisana u jedinstveno
unutrašnje trţište Evropske unije to je
njezina ekonomska i politiĉka obaveza da
stvara uslove integracije ekonomske,
politiĉke uz sigurnost i autonomije
pravosudnog sistema i spoljnom politikom.
ZAKLJUĈAK
Društvena zajednica je zaduţena, preko
svojih organa vlasti, da stvara prosperitetno
društvo i uslove kako bi se to ostvarilo.
Kljuĉnu ulogu u svemu tome ima ekonomija
i finansijsko trţište sa korporacijama kao
kljuĉnim uĉesnicima.
Finansijsko trţište od njegovog nastanka do
danas je dominantni mehanizam
preraspodjele svojinskih prava. Strategijski
cilj razvoja finansijskog trţišta je njegovo
osposobljavanje za baziĉnu industriju. Ovo
je moguće ostvariti prilagoĊavanjem
temeljnog okvira koji bi omogućio
emitovanjem hartija korporativnog i javnog
sektora. Osnovni cilj je usklaĊivanje zakona
sa standardima Evropske unije (Direktiva o
javnoj ponudi 89/298 EEC).
Vaţan cilj je jaĉanje regulatorne i
supervizorske funkcije. Nuţno je redifinisati
nadleţnost regulatornog tijela i povećati
njegovu stvarnu sposobnost nadzora
potpono samostalnog bez ikakvog uticaja sa
strane. Vaţan zadatak je jaĉanje
samoregulatornih tijela i profesionalnih
asocijacija koje omogućavaju jaĉanje trţišne
discipline i unapreĊenje etiĉkih standarda
profesije, povećanje profesionalnih znanja i
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
84
vještine, te pojaĉane odgovornosti za
preuzete obeveze u privrednim društvima.
Transparentnost, odnosno visok nivo
objavljivanja informacija o poslovanju
preduzeća, predstavlja vaţan segment
uĉešća u donošenju blagovremenih i pravih
odluka, odnosno vaţnih strateških odluka.
Objavljivanje informacija omogućava
potencijalnim investitorima da donesu
pouzdanu odluku o ulaganju, odnosno
kupovinu hartija od vrijednosti.
Transparentnost ne treba da vodi otkrivanju
poslovnih tajni i pogoršavanju konkurentne
sposobnosti privrednog društva.
LITERATURA
[1] Begović B. i dr., Korporativno
upravljanje, Beograd
[2] Grupa autora (2008), Korporativno
upravljanje, Zbornik radova, Beograd
[3] Kasagić R., Salkić A. (2015), Osnovi
prava i poslovno pravo, Internacionalni
univerzitet Travnik, Travnik
[4] Kasagić R. (2005), Korporativno
upravljanje, Acta Economica br. 3,
Ekonomski fakultet, Banja Luka
[5] Kasagić R. (2006), Liderstvo u teoriji i
praksi, Ekonomski fakultet, Banja Luka
[6] Lojpur A. (2004), Korporacijsko
upravljanje u teoriji i praksi privatizacije,
Podgorica
[7] Vasiljević M. (2013), Korporativno
upravljanje, Beograd
[8] Vasiljević M. (2007), Korporativno
upravljanje, Izabrane teme, Beograd
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
85
UVOĐENJE ELEKTRONSKOG POTPISA U POSLOVNE PROCESE –
DOPRINOS POBOLJŠANJU POSLOVNOG OKRUŢENJA U BIH
Doc. dr. Maida Bećirović, email: [email protected] Ana Kvesić Agencija
za unapreĊenje stranih investicija u BiH – FIPA Azra Bećirović Pravni expert
Sažetak: E-poslovanje postalo je važan alat u poslovanju poduzeća koje im omogućava
konkurentsku prednost na europskom i globalnom tržištu. Preduvjeti za uspješno uvođenje e-
Poslovanja su riješena pravna regulativa i interoperabilnost, jasno definirani poslovni procesi,
uređeni matični podaci te fleksibilan informatički sustav sposoban za brzu prilagodbu na promjene u
okruženju. Donošenjem Zakona o elektronskom potpisu, Zakona o elektronskom pravnom i
poslovnom prometu te Zakona o elektronskom dokumentu kao i njihovih podzakonskih akata, stvoren
je pravni okvir za funkcioniranje i razvoj informacionog društva u Bosni i Hercegovini.
Implementacijom zakona e-servisa, doći će do značajne promjene u lakoći poslovanja u BIH, te će se
stvoriti preduslovi za dalje investiranje i razvoj malih i srednjih preduzeća u BiH.
Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, zakoni, elektronsko poslovanje, poslovno okruženje
THE INTRODUCTION OF ELECTRONIC SIGNATURES IN
BUSINESS PROCESSES - CONTRIBUTES TO IMPROVING THE
BUSINESS ENVIRONMENT IN BIH
Abstract: The eBusiness has become an important tool in doing business that gives a competitive
advantage in the European and global markets. Prerequisites for the successful implementation of
eBusiness are resolved legal regulations and interoperability, clearly defined business processes,
regulated master data and flexible information system capable of rapid adaptation to changes in
environment. The adoption of the Law on Electronic Signature, Law on Electronic Legal and
Business Transactions and the Law on Electronic Document and their by-laws, created the legal
framework for the functioning and development of information society in Bosnia and Herzegovina.
The implementation of the law of e-services, there will be a significant change in the ease of doing
business in Bosnia and Herzegovina, and will create conditions for further investment and
development of small and medium enterprises in BiH.
Keywords: Bosnia and Herzegovina, laws, e-Business, business environment
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
86
1. Uvod
E-poslovanje kao segment informacionog
društva, postalo je vaţan alat u poslovanju
poduzeća koje im omogućava konkurentsku
prednost na europskom i globalnom trţištu.
Imajući u vidu da je primjena
informacionih i komunikacionih
tehnologija (IKT) i izgradnja
informacionog društva fundamentalna za
sveukupni razvoj i budućnost Bosne i
Hercegovine, vlasti Bosne i Hercegovine
prepoznale su vaţnost razvoja elektroniĉkog
poslovanja, što ima direktan uticaj na
poboljšanje investicijskog okruţenja.
Zemlje regiona su već odmakle na ovom
putu, te su kod njih već vidljivi prvi
pozitivni rezultati.
U dokumentu Politika razvoja
informacionog društva se navodi da ce
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine,
odnosno entitetske vlade, svojim odluka,
uticati na stvaranje povoljnih uslova koji će
voditi stvaranju ambijenta pogodnog za
razvoj elektronsko poslovanja, te u tu svrhu
usvojiti i neophodne propise. Pravna
infrastruktura će biti postavljena cjelovito i
kao otvoren sistem, koji ne trpi teritorijalne i
politiĉke podjele. Cilj je stvoriti elektronsko
poslovno okruţenje za promet elektronskih
dokumenata u drţavnoj upravi, pravosuĊu,
privredi i drugim oblastima, te tako stvoriti
uvjete za razvoj konkurentne ekonomije, te
efikasnije i racionalnije drţavne uprave, te
kroz uspostaljanje eServisa, ostvariti bolju
meĊusobnu komunikaciju izmeĊu poslovnih
subjekata, drţavne uprave, jer ono smanjuje
troškove poslovanja, doprinosi uštedama,
stvara veću dodatnu vrijednost, smanjuje
sivu ekonomiju i minimalizira korupciju.
TakoĊe, cilj je omogućiti poslovnim
subjektima, da svoje obaveze ili zahtjeve
prema upravi obavljaju na što efikasniji
naĉin, uz minimalne troškove i broj fiziĉkih
kontakata sa organima uprave, i to putem
više razliĉitih elektronski baziranih kanala
za isporuku servisa. Donošenjem Zakona o
elektronskom potpisu, Zakona o
elektronskom pravnom i poslovnom
prometu te Zakona o elektronskom
dokumentu kao i njihovih podzakonskih
akata, stvoren je pravni okvir za
funkcioniranje i razvoj informacionog
društva u Bosni i Hercegovini.
2. Pravni okvir
Informaciono društvo oznaĉava skup pravila
i postupaka koji odlikuju društvo zasnovano
na znanju i širokoj upotrebi novih
informaciono – komunikacionih tehnologija,
a ureĊivanje informacionog društva je vaţan
dio usklaĊivanja pravnog okvira Bosne i
Hercegovine sa europskim Vijeće ministara
BiH je 2004. godine usvojilo Politiku,
Strategiju i Akcioni plan razvoja
informacionog društva u BiH za period
2004-2010. godine, a 2006. godine je
usvojen Zakon o elektronskom potpisu BiH
i Zakon o elektronskom pravnom i
poslovnom prometu BiH. TakoĊe su
usvojene i odluke koje ureĊuju oblast
upotrebe elektronskog potpisa i pruţanja
usluga ovjeravanja koje osiguravaju
potrebne pravne aspekte za implementaciju
digitalnog potpisa. Da bi se uveo elektronski
potpis u poslovne procese informacionog
društva neophodno je bilo ispuniti slijedeće
uvjete i sprovesti slijedeće korake:
1. Uspostaviti pravni okvir za
ePoslovanje izradom zakona i
podzakonskih akata u skladu sa
pravnom steĉevinom EU;
2. Uspostaviti institucionalni okvir
neophodan za sigurnu i uspješnu
primjenu ePotpisa u poslovnim
procesima u BiH;
3. Uskladiti sve zakone i podzakonske
akte iz oblasti elektronskog
poslovanja na svim nivoima vlasti u
skladu sa relevantnim
zakonodavstvom EU, te osigurati
usklaĊenost ostalih pravnih propisa
relevantnih za oblast primjene
ePotpisa u BiH.
Organi Bosne i Hercegovinee usvojili su
znaĉajne propise iz ove oblasti, te su u tom
smislu trenutno na snazi slijedeći pravni
akti:
Zakon o elektronskom potpisu
Zakon o elektronskom pravnom i
poslovnom prometu
Zakon o elektronskom dokumentu
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
87
Odluka o osnovama upotrebe
elektronskog potpisa i pruţanja
usluga ovjeravanja
Odluka o elektronskom poslovanju i
e-vladi ;
Odluka o uredskom poslovanju
ministarstava, sluţbi, institucija i
drugih organa Vijeća ministara BiH
Uputstvo o izradi i odrţavanju
sluţbenih Internet stranica institucija
BiH
Zakon o elektronskom potpisu BiH
Zakon u velikoj mjeri preuzima postignuća i
reţim elektronskih potpisa, na naĉin sliĉan
onome iz dokumenta Europske Zajednice.
Iako je Zakon o elektronskom potpisu BiH
na snazi već od 2006.godine, pojavila su se
mnoga neriješena institucionalna pitanja
koja su onemogućavala ili usporavala proces
implementacije Zakona, a samim tim i
razvoj podruĉja primjene ePotpisa u BiH
MeĊutim usvajenjem Prijedloga za
uspostavljanje Ureda za nadzor i
akreditaciju ovjerilaca ( u daljnjem tekstu:
Ured) od strane Vijeća ministara Bosne i
Hercegovine a ĉije je formiranje propisno
Zakonom o elektronskom potpisu stvoreni
su preduslovi za implementaciju svih
zakona vezanih za elektronsko poslovanje,
te elektronskih usluga u podruĉju poslovanja
i euprave. Uspostavljanjem Ureda bit će
omogućeno brţe i lakše uspostavljanje
elektornske uprave, što podrazumijeva
uvoĊenje raznih elektronskih usluga (e-
Servisa) namijenjenih graĊanima,
poslovnim subjektima te javnoj upravi. -
Zakon o elektronskom pravnom i
poslovnom prometu BiH Ovim zakonom
ureĊuje se pravni okvir za odreĊene aspekte
elektronskog pravnog i poslovnog prometa,
koji obuhvata preduzimanje i pruţanje
usluga informacionog društva, obaveze
davaoca usluga u vezi s informiranjem,
zakljuĉivanje ugovora i odgovornost
davaoca usluga. - Zakon o elektronskom
dokumentu BiH Zakon o elektronskom
dokumentu je u potpunosti harmoniziran sa
zakonodavstvom Evropske unije, kao i sa
trenutno najboljom praksom u svijetu, a
njegovo donošenje je usklaĊeno sa
Direktivama Evropske unije po kojima
Bosna i Hercegovina mora stvoriti sve
pretpostavke za elektronski pristup
informacijama i elektronsko poslovanje.
Znaĉaj Zakona se prevashodno vezuje za
stvaranje uslova za izjednaĉavanje
elektronskog oblika dokumenta sa pisanim
oblikom, a u odvijanju pravnog prometa
izmeĊu fiziĉkih i pravnih lica, izmeĊu tih
lica i organa javnih vlasti, kao i izmeĊu
samih tih organa. Svakako, znaĉaj ima i u
tome što se njime stvaraju preduvjeti za
ukljuĉivanje domaćih subjekata u
meĊunarodne organizacije i tokove.
Zakonom o elektronskom dokumentu
upotpunjen je pravni okvir iz oblasti
informacionog društva te omogućena
uspostava elektronskog pravnog i poslovnog
prometa pred organima uprave Bosni i
Hercegovini. Zakonom se uspostavlja pravni
osnov za korištenje elektronskog oblika
podneska/dokumenta, sa jednakim pravnim
dejstvom kao i pisani dokument, u upravnim
postupcima, koji se vode pred nadleţnim
organima Bosne i Hercegovine. Korištenje
elektronskog dokumenta, kao sluţbeno
validnog, će skratiti vrijeme potrebno za
provoĊenje postupaka, a oĉekuje se
pozitivan utjecaj na smanjenje troškova koji
se trenutno proizvode prilikom slanja
dokumenata u pisanoj formi. Republika
Srpska U skladu sa Strategijom eVlade
2009. - 2012. godine Vlada Republike
Srpske je usvojila slijedeće zakone: - Zakon
o elektronskom potpisu RS Ovaj zakon
ureĊuje upotrebu elektronskog potpisa u
pravnim poslovima i drugim pravnim
radnjama, kao i prava, obaveze i
odgovornosti u vezi s elektronskim
certifikatima (potvrdama). Uz sam zakon,
donesen je cijeli niz podzakonskih akata
koji ureĊuju podruĉja kao što su evidencija
davaoca usluga certificiranja elektronskih
potpisa, jedinstveni registar davaoca usluga
certificiranja elektronskih potpisa koji
izdaju kvalificirane certifikate, mjere i
postupci upotrebe i zaštite elektronskog
potpisa, sredstava za izradu elektronskog
potpisa, obaveznog osiguranja davaoca
usluga izdavanja kvalifikacionih certifikata -
Zakon o elektronskom dokumentu RS Ovaj
zakon ureĊuje pravo fiziĉkih i pravnih lica
na upotrebu elektronskog dokumenta u svim
poslovnim radnjama i djelatnostima, te u
postupcima koji se vode pred organima
republiĉke uprave u kojima se elektronska
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
88
oprema i programi mogu primjenjivati u
izradi, prijenosu, pohranjivanju i ĉuvanju
informacija u elektronskom obliku. Zakon
takoĊe ureĊuje pravnu vaţnost te upotrebu i
promet elektronskih dokumenata. - Zakon o
elektronskom poslovanju RS Ovaj zakon
definira pruţanje usluga i pravila u vezi sa
sklapanjem ugovora u elektronskom obliku.
Federacija Bosne i Hercegovine - Zakon o
elektronskom dokumentu FBIH Ovim
zakonom ureĊuje se pravo federalnih i
kantonalnih organa uprave i federalnih i
kantonalnih upravnih organizacija, organa
lokalne samouprave, privrednih društava,
ustanova i drugih pravnih i fiziĉkih lica na
upotrebu elektronskog dokumenta u
poslovnim radnjama i djelatnostima, te u
postupcima koji se vode pred nadleţnim
organima u upravnom postupku u kojima se
elektronska oprema i programi mogu
primjenjivati u izradi, prijenosu, prijemu i
ĉuvanju informacija u elektronskom obliku,
pravna valjanost elektronskog dokumenta, te
upotreba i promet elektronskog
dokumenta.Provedbom navedenih Zakona i
drugih propisa sa predznakom „elektronski―,
uvodi se novi oblik sluţbene komunikacije,
te omogućuje sluţbena razmjena
elektronskih dokumenata izmeĊu poslovnih
subjekata i samih institucija. Ovime BiH
postaje korakom bliţi ka EU, u smislu
stvaranja mogućnosti da Bosna i
Hercegovina implementira iste one e-usluge
koje su jedinstveno implementirane za sve
ĉlanice Evropske unije, kao i omogućiti
priznavanje e-potpisa i e-poslovanja izmeĊu
Bosne i Hercegovine, Evropske unije i
trećih zemalja.
3. Prednosti elektronskog poslovanja
za kompanije
Prednosti uvoĊenja alata za e-poslovanje
nisu toliko u primjeni tehnologije koliko u
olakšavanju i ubrzanju provoĊenja
poslovnih procesa te olakšavanju pristupa
novim trţištima. Neke od prednosti:
- U pogledu registrovanja privrednih
subjekata, sasvim sigurno je da će se skratiti
vrijeme potrebno za registraciju.
- Elektronski potpis znaĉi brţe,
jednostavnije i jeftinije poslovanje
- E-servis će omogućiti domaćoj privredi
obavljanje raznih administrativnih
procedura preko interneta. Time će doći do
uštede novca poslovnim subjektima,
povećati efikasnost transparentnost
institucija, te olakšti kontrola i analiza
podataka
- UvoĊenje e-uprave će doprinijeti
smanjenju glomazne i skupe administracije,
koja predstavlja veliko opterećenje.
- Povećati će se stepen uĉinkovitosti
institucija
- E-poslovanje doprinosi uštedi vremena,
brzini, globalizaciji, unapreĊenju
produktivnosti, pridobivanju novih kupaca
te dijeljenju znanja, a sve u svrhu postizanja
prednosti pred konkurencijom.
4. E-registri privrednih subjekata i
poreskih prijava
U Bosni i Hercegovini već je
omogućena pretraga privrednih
subjekata iz oba entiteta i Brĉko distrikta
na web adresi
http://bizreg.pravosudje.ba . Uspostava
e-registra privrednih subjekata u
Republici Srpskoj je već zapoĉeta
(http://bizreg.esrpska.com/ ) tako da je
jasno da tehniĉke mogućnosti postoje.
Za online registraciju privrednih
subjekata, potrebno je, kao što je već
navedeno, prvo uspostaviti odgovarajuće
PKI infrastrukture, sto će biti
omoguceno formiranjem Ureda za
nadzor i akreditaciju ovjerilaca na
drzavnom nivou Porezna uprava FBiH je
takoĊer već uspostavila odreĊene
elektronske usluge, pa je tako moguće
podnijeti prijave za porez na dobit, te
prijave za uplatu doprinosa preko
njihovih web stranica
(http://www.pufbih.ba/v1/stranica/7 ).
Porezna uprava RS takoĊer nudi
elektronske usluge
(https://eusluge.poreskaupravars.org/ )
5. Iskustva regije
U EU je već dugi niz godina u upotrebi e-
uprava i elektronsko poslovanje. Što se tiĉe
okruţenja, Srbija je već uvela mnoge e-
usluge od strane drţavnih institucija za
privredu i stanovništvo - kao što je
izdavanje elektronskih graĊevinskih
dozvola, registracija preduzeća, izdavanje
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
89
uvjerenja i potvrda, predaja završnih raĉuna,
itd. U Crnoj Gori je još od 2011. godine
moguća elektronska registracija preduzeća,
kao i elektronsko podnošenje poreskih
prijava. U Makedoniji, izmeĊu ostalih
usluga, preko e-uprave uvedeno je e-
zdravstvo što podrazumijeva elektronsko
zakazivanje pregleda i izdavanje recepata,
ĉime je tri puta povećan broj usluga i deset
puta skraćeno vrijeme ĉekanja. U Hrvatskoj
je registracija privrednih subjekata preko
interneta djelimiĉno omogućena. Putem
usluge www.hitro.hr (site koji je platforma
Vlade Republike Hrvatske), pod opcijom e-
tvrtka, omogućeno je elektronsko osnivanje
preduzeća „sa ograniĉenom odgovornošću―
i „jednostavnog društva s ograniĉenom
odgovornošću sa temeljnim kapitalom u
novcu iz bilo kojeg javnobiljeţniĉkog ili
ureda www.hitro.hr u roku od ,,24 sata―.
ZAKLJUĈAK
UvoĊenje e-registra i e-uprave je
nadogradnja ICT infrastrukture koja
pozitivno djeluje na poslovanje, odnosno
poboljšanje poslovnog okruţenja.Svjesna te
ĉinjenice Bosna i Hercegovina je usvojila
savremeno zakonodavstvo kako bi stvorila
efikasan okvir za moderne elektronske
usluge i napokon usvajanjem provedbenih
propisala stvorila pretpostavke za punu
implementaciju elektronskog poslovanja.
Zakoni o elektronskom dokumentu, su u
potpunosti harmoniziran sa zakonodavstvom
Evropske unije, kao i sa trenutno najboljom
praksom u svijetu, a njihovo donošenje je
usklaĊeno sa Direktivama Evropske unije po
kojima Bosna i Hercegovina mora stvoriti
sve pretpostavke za elektronski pristup
informacijama i elektronsko poslovanje.
Budući da je zakonodavstvo u oblasti
elektronskog poslovanja Bosne i
Hercegovine usklaĊeno sa direktivama EU
to moze dodatno ulijevati povjerenje
privrednim subjektima, kako domaćim, tako
i stranim. Ovime BiH postaje korakom bliţi
ka EU, u smislu stvaranja mogućnosti da
Bosna i Hercegovina implementira iste one
e-usluge koje su jedinstveno implementirane
za sve ĉlanice Evropske unije, kao i
omogućiti priznavanje e-potpisa i e-
poslovanja izmeĊu Bosne i Hercegovine,
Evropske unije i trećih zemalja. Provedbom
Zakona i drugih propisa sa predznakom
„elektronski― koji su doneseni na drţavnom
nivou, uvešće se novi oblik sluţbene
komunikacije, te omogućiti sluţbena
razmjena elektronskih dokumenata izmeĊu
samih institucija. Uspostavljanjem Ureda za
nadzor i akreditaciju ovjeritelja, kao i
izradom Pravilnika o primjeni elektronskog
potpisa se oĉekuje puna primjena Zakon o
elektronskom potpisu, Zakona o
elektronskom pravnom i poslovnom
prometu te Zakona o elektronskom
dokumentu. Korišćenje elektroniĉkog
dokumenta, kao sluţbeno validnog, skratit
će vrijeme potrebno za provoĊenje
postupaka, a oĉekuje se pozitivan utjecaj na
smanjenje troškova koji se trenutaĉno
proizvode prilikom slanja dokumenata u
pisanoj formi. E-servis će omogućiti
domaćoj privredi obavljanje raznih
administrativnih procedura preko interneta.
Time će doći do uštede novca poslovnim
subjektima, povećati efikasnost
transparentnost institucija, te olakšti
kontrola i analiza podataka.
Pojednostavljivanjem interakcije poslovne
zajednice sa drţavom, odnosno mjerenjem i
ubrzanjem procesa kroz e-servise, ukloniti
će se poteškoće koje investitori navode kao
najbitnije. Implementacijom zakona e-
servisa, doći će do znaĉajne promjene u
lakoći poslovanja u BIH, te će se stvoriti
preduslovi za dalje investiranje i razvoj
poduzeća u BiH.
Literatura
[1] Vijeće ministarA Bosne i Hercegovine
„Politika razvoja informacionog društva
BiH―, Sarajevo, 2004.
[2] Zakon o elektronskom potpisu
(„Sluţbeni glasnik BiH―, broj 91/06)
[3] Zakon o elektronskom pravnom i
poslovnom prometu („Sluţbeni glasnik
BiH―, broj 88/07)
[4] Zakon o elektronskom dokumentu
(„Sluţbeni glasnik BiH―, broj 58/04
[5] Zakon o elektronskom dokumentu
FBIH, (Sluzbene novine FBiH", br. 55/13)
[6] Zakon o elektronskom poslovanju RS
(Sluţbeni glasnik RS 59/09)
[7] Zakon o elektronskom dokumentu
RS(Sluţbeni glasnik RS 59/09)
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
90
KONCEPT ODGOVORNOSTI PRAVNIH OSOBA U KRIVIĈNOM
ZAKONODAVSTVU BOSNE I HERCEGOVINE
Selma Otuzbir, MA, email: [email protected]
Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina
Sažetak: Uvođenjem odgovornosti pravnih osoba u krivično zakonodavstvo BiH, isto se uvrstilo u
značajan broj zemalja u kojima je zakonima predviđena odgovornost pravih osoba u skladu sa brojnim
dokumentima Vijeća Evrope, Evropske unije, Ujedinjenih nacija. Od država se zahtjeva uvođenje
odgovornosti za pravne osobe, zahtjevi se temelje na porastu krivičnih djela učinjenih vršenjem djelatnosti
pravne osobe, kao i na poteškoćama koje se temelje na kompleksnošću organizacione strukture pravne
osobe prilikom identifikacije pojedninca odgovornog za učinjeno krivično djelo.Također treba uzeti u obzir
da i samo kažnjevanje fizičke osobe, da takav počinitelj može lako da se kompenzira od strane pravne
osobe, u čije je ime i čiji je račun izvršeno krivično djelo. Krivično zakonodavstvo BiH je prihvatilo
akcesornu odgovornost pravne osobe za krivična djela, prema kojoj se odgovornost pravne osobe temelji
na odgovornosti fizičke osobe koja je djelovala u ime i za račun ili korist pravne osobe. U daljem tekstu
rada biće predstavljene osnove i granice odgovornosti pravne osobe.
Ključne riječi: Pravna osoba,krivično zakonodavstvo BiH, odgovornost pravne osobe
CONCEPT OF LIABILITY OF LEGAL PERSONS IN CRIMINAL
LEGISLATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
Abstract: With the introduction of corporate liability in criminal law, the same rank in a significant
number of countries in which the law provides for liability of legal persons in accordance with a number
of documents of the Council of Europe, European Union, United Nations. Since the state is possible to
introduce liability for legal persons, the requirements are based on the increase of crimes committed with
activities of legal persons, as well as the difficulties that are based on the complexity of the organizational
structure of the legal entity of the identification responsible for the criminal. To consider and that only
punishment individuals to such a perpetrator can be easily compensated by a legal person, in whose name
and whose behalf the offense. The criminal legislation of Bosnia and Herzegovina accepted the accessory
liability legal persons for criminal offenses, according to which the liability of legal persons is based on
the responsibility of physical person, acting in the name and for the account or benefit of a legal person. In
the following work will be presented base and limits of liability of legal persons.
Keywords: Legal person, criminal law, the liability of legal persons
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
91
UVOD
Kriviĉno zakononodavstvo BiH je ĉlanom
11. KZ BiH i ĉlanom 13. stav 3. KZ BiH
regulisalo primjenu kriviĉnog
zakonodavstva BiH na odgovornost pravnih
osoba.
Kriviĉno zakonodavstvo BiH se primjenuje
na pravne osobe u skladu za poglavljem
XIV (odnosi se na odgovornost pravnih
osoba) kriviĉnog zakonodavstva kao i
drugim zakonima Bosne i Hercegovine.
TakoĊer se u ĉlanu 13.stav 3.reguliše da se
odredbe općeg dijela zakona primjenjuju na
pravne osobe, osim ako zakonom nije
drugaĉije propisano.
Ĉlan 13.stav 3. KZ BiH je postavio
supsidijarnu primjenu općeg dijela
kriviĉnog zakona na pravne osobe u odnosu
na posebne odredbe o odgovornosti pravnih
osoba koje su sadrţane u poglavlju XIV KZ
BiH. To znaĉi da se odredbe općeg dijela
zakona mogu primjenjivati samo ako
odredbama poglavlja XIV KZ BiH nije
drugaĉije propisano. S tim da se
supsidijarnost odnosi samo na primjenu
općeg dijela zakona ali ne u odnosu na
kriviĉnopravne odredbe koje su sadrţane u
drugim zakonima.
Primjena kriviĉnog zakonodavstva BiH o
odgovornosti pravnih osoba za kriviĉna
djela s obzirom na mjesto uĉinjenja
kriviĉnog djela, od izuzetne su vaţnosti
naroĉito što odreĊivanjem u kojim
sluĉajevima se primjenjuje domaće kriviĉno
zakonodavstvo istovremeno se odreĊuje se
kada domaći sudovi imaju jurisdikciju. To
znaĉi da u sluĉajevima kada je odreĊena
primjena domaćeg kriviĉnog zakonadavstva
istovremeno je odreĊena i nadleţnost
domaćih sudova za voĊenje kriviĉnog
postupka.
Iz zakonskih odredbi proizilazi da je
osnovni princip vaţenja kriviĉnog
zakonodavstava BiH o odgovornosti pravnih
osoba-teritorjalni princip, a da se u
sluĉajevima kada je krviĉno djelo poĉinjeno
van teritorije BiH, primjenjuju se principi
pasivnog i aktivnog personaliteta. Postavlja
se pitanje ko ĉini krug pravnih osoba koje
mogu biti odgovorne za kriviĉna djela,
odgovor na to pitnje je u poglavlju XIV KZ
BiH koje se uz iskljuĉenja odreĊena u ĉlanu
122. stav (1) primenjuju se samo na
društvene tvorevine koje se smatraju
pravnim osobama u skladu sa znaĉenjem tog
pojma koji je odreĊen u ĉlanu 1.stav (13)
KZ BiH. Prema odredbi ĉlana 1. stav 13. KZ
BiH, pravna osoba, u smislu tog zakona je:
Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
Republika Srpska
Brĉko Distrikt Bosne i Hercegovine
Kanton;
Grad;
Općina;
Mjesna zajednica;
Svaki organizacioni oblik privrednog
društva;
Svi oblici povezivanja privrednih
društava;
Ustanova;
institucije za obavljanje kreditnih i
drugih bankarskih poslova;
Institucije za osiguranje imovine i
osoba;
Druge finansijske institucije;
Fond;
Politiĉke organizacije;
Udruţenja granana;
Drugi oblici udruţivanja koji mogu
stjecati sredstva i koristiti ih na isti
naĉin kao isvaka druga institucija ili
organ koji ostvaruje i koristi sredstva
i kojem je zakonom priznato
svojstvo pravne osobe.
Odredbama ĉlana 122. stav (1) iskljuĉuje
odreĊene pravne osobe od odgovornosti za
kriviĉna djela a to su:
- Bosna i Hercegovina;
- Federacija Bosna i Hercegovina;
- Republika Srpska;
- Kanton;
- Grad;
- Općina;
- Mjesna zajednica.
Gore navedene pravne osobe, su pravne
osobe javnog karaktera i njihova
odgovornost za kriviĉna djela je iskljuĉena
bez obzira da li su djelovala ius imperii ili
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
92
ius gestionis.107
Shodno tome za kriviĉna
djela mogu odgovarati sljedeće pravne
osobe :
- Svaki organizacioni oblik privrednog
društva;
- Svi oblici povezivanja privrednih društava;
- Ustanove;
- Institucije za obavljanje kreditnih i drugih
bankarskih poslova;
- Institucije za osiguranje imovine i osoba;
- Druge finansijske institucije;
- Fondovi;
- Politiĉke organizacije;
- Udruţenja granana;
- Drugi oblici udruţivanja koji mogu stjecati
sredstva i koristiti ih na isti naĉin kao i
svaka druga institucija ili organ koji
ostvaruje i koristi sredstva i kojem je
Zakonom priznato svojstvo pravne osobe.
Postavlja se pitanje kako utiĉe statusna
promjena pravne osobe na njenu
odgovornost za kriviĉna djela. U poglavlju
XIV KZ BiH sadrţane su odrebe o
odgovornosti pri promjeni statusa pravne
osobe. Te odredbe se odnose na
odgovornost osobe za kriviĉna djela pravne
osobe u steĉaju i na odgovornost pravne
osobe koja je prestala postojati.
Shodno odredbi ĉlana 126. stav (1) KZ BiH
vidljivo je da pravna osoba koja je u steĉaju
moţe odgovarati za kriviĉno djelo bez
obzira je li ono uĉinjeno prije pĉetka steĉaja
ili u toku steĉajnog postupka. To znaĉi da će
pravna osoba odgovarati za poĉinjeno
kriviĉno djelo. MeĊutim, pravnoj osobi u
steĉaju se ne moţe izreći kazna, kako se ne
bih umanjila njena steĉajna masa, ali se
moţe izreći mjera sigurnosti oduzimanja
predmeta te mjera oduzimanja imovinske
koristi pribavljene kriviĉnom djelom.108
Odredba ĉlana 126. stav (2) KZ BiH
regulisala je da ako je došlo do prestanka
pravne osobe prije pravosnaţnog okonĉanja
kriviĉnog postupka, a u kriviĉnom postupku
je utvrĊena odgovornost pravne osobe,
kazna ili kriviĉnopravna sankcija izriĉe se
107
Lj. Filipović, V.Ikanović: Edukativni model
„Kriviĉni postupak protiv pravnih osoba― Visoko
sudsko tuţilaĉko vijeće, str.18. 108
Ibidem., str.22.
pravnom sljedniku pravne osobe kojoj je
utvrĊena odgovornost, ako je rukovodeći
organ pravnog sljednika prije prestanka
pravne osobe znao za uĉinjeno kriviĉno
djelo.
Uslov za primjenu navedene odredbe jeste
da je rukovodeći ili nadzorni organ znao za
uĉinjeno kriviĉno djelo. TakoĊer i ako je do
prestanka pravne osobe došlo nakon
okonĉanja kriviĉnog postupka
kriviĉnopravna sankcija se po odredbama
ĉlana 126. stav (3) stava (4) izvršava prema
pravnom sljedniku pravne osobe, ali ako je
rukovodeći organ znao za tu sankciju prije
prestanka pravne osobe, što podrazumjeva
voĊenje posebnogpostupka za utvrĊivanje te
okolnosti.
MeĊutim zakon ne reguliše naĉinizvršenja
mjere oduzimanja imovinske koristi
pribavljene kriviĉnim djelom u sluĉaju
prestanka pravne osobe nakon pravosnaţnog
okonaĉnja kriviĉnog postupka.
TakoĊer postoji još dilema kada se govori o
prestanku pravne osobe prije okonĉanja
kriviĉnog postupka koja se odnose na
sadrţaj i formu optuţnice i presude. S tim da
je ostalo nerješeno pitanje sa pravnim
osobama koje su prestale postojati prije
okonĉanja kriviĉnog postupka a nemaju
pravnog sljednika. Jer ako nema pravnog
sljednika postavlja se kome će se izreći
kriviĉnopravne sankcije, nema uslova za
kriviĉno gonjenje odnosno voĊenje
kriviĉnog postupka, te se postupak
obustavlja. Pravne osobe mogu biti
odgovorne za kriviĉna djela iz Kriviĉnog
zakona BiH kao i za druga kriviĉna djela
pripisana zakonom Bosne i Hercegovine.
Time se ne ograniĉava odgovornost pravne
osobe za odreĊena kriviĉna djela, pravne
osobe mogu odgovarati i za kriviĉna djela
propisana kriviĉnim zakonodavstvom koje
je vaţeće na teritoriji Bosne i Hercegovine.
1. Osnovi odgovornosti pravnih osoba za
kriviĉna djela
Ĉlan 124. KZ BiH reguliše osnove
odgovornosti pravne osobe, na naĉin da je
odgovorna pravna osoba za kriviĉno djelo
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
93
koje je uĉinitelj uĉinio za ime, za raĉun ili u
korist pravne osobe u sljedećim situacijama:
- Kada smisao uĉinjenog kriviĉnog djela
proizilazi iz zakljuĉka, naloga ili odobrenja
rukovodećih ilinadzornih organa pravne
osobe;
- Ili kada ruovodeći ili nadzorni organ
pravne osobe utjecali na uĉinitelja ili mu
omoguĉili da uĉini kriviĉno djelo;
- Ili kada pravna osoba raspolaţe
protupravno ostvarenom imovinskom koristi
ili koristi predmete nastale kriviĉnim
djelom;
- Ili kada se rukovodeći ili nadzorni organi
pravne osobe propusti duţni nadzorni rad
zakonitošću radnika.
Da bi pravna osoba bila odgovorna za
kriviĉno djelo potrebno je da se utvrdi:
Postojanje kriviĉnog djela-fiziĉke osobe,
uĉinjenje kriviĉnog djela od strane uĉinitelja
u ime, za raĉun ili u korist pravne osobe i
postojanje nekog doprinosa uĉinjenja
kriviĉnog djela.
2.1. Granice odgovornosti pravne
osobe za kriviĉno djelo
Iako se u ĉlanu 124. KZ BiH navodi da se
uĉinjenje kriviĉnog djela vezuje za
uĉinitelja kriviĉnog djela, pravna osoba je
odgovorna i kada uĉinitelj za uĉinjeno
kriviĉno djelo nije kriv. TakoĊer ĉlan 375.
stav (2) ZKP propisuje da se protiv pravne
osobe moţe voditi kriviĉni postupak i
ustanoviti njena odgovornost za kriviĉno
djelo i onda kada se protiv uĉinitelja kriviĉni
postupak ne moţe pokrenuti.109
Ti razlozi su npr. smrt uĉinitelja, duševno
oboljenje nakon uĉinjenja usljed kojeg nije
sposoban uĉesvovati u postupku. Pošto je
preduslov odgovornosti pravne osobe za
kriviĉno djelo, postojanje kriviĉnog djela da
je uĉinjeno u ime, za raĉun, ili u korist
pravne osobe sam ĉinjeniĉni osnov
optuţnice kojom se pravna osoba optuţuje,
kao i ĉinjeniĉni osnov presude kojom se
pravna osoba oglašava odgovornom za
kriviĉno djelo u takom sluĉaju mora
sadrţavati ĉinjenice i okolnosti iz kojih
proizilaze obiljeţja kriviĉnog djela i
109
Ibidem., str. 42.
okolnosti koje potvrĊuju da je uĉinitelj to
djelo uĉinio u ime, za raĉun ili korist pravne
osobe kao i jedan od zakonskih doprinosa
pravne osobe uĉinjenju kriviĉnog djela od
uĉinitelja.
Stvarnom smetnjom za pokretanje kriviĉnog
postupka moţe se smatrati i nepostojanje
dokaza za osnovanu sumnju da je taĉno
odreĊena osoba uĉinilac kriviĉnog djela za
ĉije ĉinjenje postoji dovoljno dokaza
moguće je podnijeti optuţnicu protiv pravne
osobe za kriviĉno djelo za neodreĊenu
(neidentificiranu) osobu i nakon provedenog
postupka donijeti presudu kojom se pravna
osoba oglašava odgovornom za kriviĉno
djelo.110
Odredbom ĉlana 125. stav (2) KZ BiH
propisano je da odgovornost pravne osobe
za kriviĉno djelo ne iskljuĉuje krivicu
fiziĉkih odnosno odgovornih osoba za
uĉinjeno kriviĉno djelo.
Odgovornost pravne osobe za kriviĉno
djelo dakle, ne iskljuĉuje:111
- krivicu fiziĉke osobe koja je uĉinitelj
kriviĉnog djela za koje odgovara i pravna
osoba,
- o krivicu odgovorne osobe u rukovodećim
ili nadzornim organima pravne osobe koja je
svojim radnjama, preduzetim u okviru
djelovanja rukovodećeg ili nadzornog
organa pravne osobe kojim je ostvaren
doprinos tih organa pravne osobe uĉinjenju
kriviĉnog djela, ostvarile obiljeţja
odrenenog kriviĉnog djela.
Shodno ĉlanu 125. stav 3. KZ BiH
propisano je da za kriviĉna djela uĉinjena iz
nehata pravna osoba moţe biti odgovorna
pod uslovima iz ĉlana 124. taĉke d) zakona,
te da se u tom sluĉaju pravna osoba moţe
blaţe kazniti (fakultativni osnov za
ublaţavanje kazne pravnoj osobi). Na
osnovu ovih odredbi se moţe zakljuĉiti da
ostali oblici doprinosa rukovodećih ili
nadzornih organa pravne osobe, propisani u
taĉkama a) – c) ĉlana 124. zakona, s
110
Ibidem., str 43. 111
Ibid.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
94
obzirom na svoju sadrţinu, pretpostavljaju
umišljajnu djelatnost uĉinitelja.
Odredbom ĉlana 125. stav 4. KZ BiH,
propisano je da, kada u pravnoj osobi osim
uĉinitelja nema druge osobe ili organa koji
bi mogli usmjeravati ili nadzirati uĉinitelja,
pravna osobaodgovara za uĉinjeno kriviĉno
djelo u granicama uĉiniteljeve odgovornosti.
Odredba se, dakle, odnosi na odgovornost
dvije vrste pravnih osoba:
- pravnih osoba koje u svom ĉlanstvu
nemaju druge osobe osim uĉinitelja i
- pravnih osoba koje u svom ĉlanstvu imaju
i druge osobe osim uĉinitelja, ali nemaju
organa personalno razliĉitog od uĉinitelja
koji bi mogao usmjeravati ili nadzirati
uĉinitelja.
Ukoliko je rijeĉ o jednoj od ove dvij vrste
pravnih osoba, pravna osoba odgovara za
uĉinjeno kriviĉno djelo u ime, za raĉun ili
korist pravne osobe u granicama uĉiniteljeve
odogovornosti. Ako je iz nekog razloga,
iskljuĉena krivica uĉinitelja, iskljuĉena je i
odgovornost pravne osobe za kriviĉno djelo
uĉinitelja. Ovdje postoje dvije vrste pravnih
osoba postoji potpuno personalno
preklapanje uĉinitelja i pravne osobe
odnosno uĉinitelja i rukovodećih ili
nadzornih organa pravne osobe, pa nije
moguće odgovornosti pravne osobe
posmatrati odvojeno od uĉioĉeve
odgovornosti.
2. Kriviĉni postupak protiv pravnih lica u
kriviĉnom zakonodavstvu Bosne i
Hercegovine
Odgovornost pravne osobe za uĉinjeno
kriviĉno djelo u našem pravu mora se
utvrditi u zakonom propisanom postupku
prema odredbama kriviĉnog procesnog
prava. Tok kriviĉnog postupka regulisan je
kriviĉnim zakonodavstvom BiH, te se mogu
uoĉiti više nejgovih vrsta.
Zakon poznaje:
- Opšti ili redovni kriviĉni postupak;
- Posebni postupci (postupak za izdavanje
kaznenog naloga; postupak prema
maloljetnicima; postupak protiv pravnih
lica; postupak za izricanje sudske opomene,
postupak za primjenu mjera bezbjednosti,
postupak za oduzimanje imovinske koristi i
za opozivanje uslovne osude) i
- Posebni nekriviĉni postupci (postupak za
donošenje odluke o brisanju osude, ili
prestanku mjera bezbjednosti i pravnih
posljedica osude; postupak za pruţanje
menunarodne pravne pomoći i izvršenje
menunarodnih ugovora u kriviĉnopravnim
stvarima; postupak za nadoknadu štete,
rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava
lica bez osnova osunenih i neosnovano
lišenih slobode i postupak za izdavanje
potjernice i objave).112
2.1. Pravna priroda postupka
Stav pravne nauke je da se u BiH
primjenjuje kriviĉni postupak koji nije ĉisti
mješoviti postupak, niti akuzatorski već
kompromis, jer uzima oblike i elemente iz
oba kriviĉnoprocesna sistema i pokušava ih
spojiti u jednu cjelinu.113
Zakonodavstvo BiH prihvata rješenje
„srednjeg puta― koji se sastoji u:
- Promjeni kriviĉnog postupka samo u
obimu koji je potreban za njegovo
prilagonavanje pravnom licu kao
optuţenom;
- Svi Kriviĉni zakoni upućuju da se
postupak protiv pravnih lica vodi po
odredbama Zakona o kriviĉnom postupku
(ĉlan 122. stav 4. KZ BiH, ĉlan 125. stav 4.
KZ RS, ĉlan 126. stav 4. KZ FBiH i ĉlan
122. stav 4. KZ BDBiH);
- U Zakone o kriviĉnom postupku ugranena
su posebna poglavlja koja urenuju osobeni
postupak protiv pravnih lica;
- Ove odredbe propisuju da se, ako
drugaĉije nije odreneno, protiv pravnih lica
shodno primjenjuju odgovarajuće odredbe
ZKP, ĉak i ako se postupak vodi samo
protiv pravnog lica (ĉlan 387. ZKP BiH,
ĉlan 393. ZKP RS,ĉlan 408. ZKP FBiH,
ĉlan 387.ZKP BDBiH).
- Uvedena je stranaĉka sposobnost pravnog
lica na strani optuţenog;
- Pravna lica imaju sposobnost uĉesnika u
postupku, jer mogu da se pojavljuju
svojstvu i sa pravima oštećenog.
112
M. Simović, Kriviĉno procesno pravo, Treće i
izmijenjeno izdanje, Banja Luka, 2009. str.438. 113
M.Simović, Kriviĉno procesno pravo, Uvod i
opšti dio, Bihać, 2009. Godina, str 78.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
95
2.2. Faze postupka
Postupak protiv pravnog lica ima svoj
odreneni tok. Zakonodavac nije smatrao da
je potrebno izostavljati, uvoditi ili mijenjati
pojedine faze postupka posebno za pravna
lica. S obzirom na jedinstvo postupka on
ima iste etape kao postupak protiv fiziĉkog
lica. Bez obzira na razlike u odnosu na
ranije procesno zakonodavstvo i u vaţećem
moţemo razlikovati dvije etape
prvostepenog postupka:114
- Prva etapa: postupak otkrivanja, istrage i
optuţenja;
- Druga etapa: glavni postupak.
U glavnom postupku su: pripremanje
glavnog pretresa, glavni pretres i donošenje
presude.
2.3. Ciljevi postupka
Cilj voĊenja kriviĉnog postupka protiv
pravnih lica je:
- Da se preduzimanjem, zakonom
propisanih radnji procesnih subjekata
donese odluka nadleţnog suda o kriviĉnom
djelu, odgovornosti uĉinioca i sankciji; -
Ovaj cilj ostvaruje se postupanjem po
njegovim opštim i posebnim pravilima; -
Kriviĉna djela i sankcije su propisane
Kriviĉnim zakonom; - Na pravno lice se
primjenjuju njegova opšta ali i posebno
propisana pravila.
2.4. Subjekti postupka
U kriviĉnom postupku potrebno je da
pojedini procesni subjekti preduzmu više
kriviĉnoprocesnih radnji. Ovi subjekti
pojedinaĉno raspolaţu odrenenim zbirom
prava i duţnosti koji praktiĉno i odrenuju
njihov procesni poloţaj. Na osnovu
karakteristika kojeimaju, moţe se reći da je
subjekat postupka ili kriviĉnoprocesni
subjekat procesno sposobno fiziĉko ili
pravno lice koje na osnovu zakonom
114
Lj. Filipović, V.Ikanović: Edukativni model
„Kriviĉni postupak protiv pravnih osoba― Visoko
sudsko tuţilaĉko vijeće, str.81.
propisanih prava i duţnosti vrši odrenenu
funkciju u kriviĉnom postupku s ciljem
ostvarivanja kriviĉnoprocesnog zadatka -
rasvjetljenja i rješenja kriviĉne stvari.
Kriviĉnoprocesne subjekte moţemo
podijeliti na dvije grupe: a. glavne i b.
sporedne.
Glavni subjekti:115
Nosioci glavnih kriviĉnoprocesnih funkcija
koji imaju neposredni interes za ostvarenje
kriviĉnoprocesnog zadatka su glavni
subjekti. Ovdje spadaju: a) ovlašćeni tuţilac
(funkcija optuţbe); b) optuţeno fiziĉko i
pravno lice (funkcija odbrane) i c) sud
(funkcija sunenja).
Tuţilac i optuţeno fiziĉko i pravno lice su
kriviĉnoprocesne stranke.
Sporedni ili pomoćni subjekti: Sporedni ili
pomoćni kriviĉnoprocesni subjekti imaju
samo sporedan ili posredan interes za
rasvjetljavanje kriviĉne stvari. Oni su
nosioci sporednih ili pomoćnih
kriviĉnoprocesnih funkcija, a još se nazivaju
kriviĉnoprocesni uĉesnici.
Kriviĉnoprocesni uĉesnici: a) branioci, b)
zastupnici pravnih lica, c) zakonski
zastupnici, d) svjedoci, e) vještaci, struĉna
lica, tumaĉi, f) oštećeni i punomoćnici.
Tuţilac je ovlašćeni organ kome pripada
pravo i duţnost pokretanja kriviĉnog
postupka ako postoje osnovi sumnje da je
uĉinjeno kriviĉno djelo. Njegova je obaveza
da odmah po saznanju o postojanju osnova
sumnje da je uĉinjeno kriviĉno djelo
preduzme potrebne mjere za njegovo
otkrivanje i sprovonenje istrage,
pronalaţenje osumnjiĉenog, da vrši nadzor
nad istragom, predlaţe izdavanje kaznenog
naloga, podiţe optuţnicu i izjavi pravni lijek
(ĉlan 35. ZKP BiH, ĉlan 43. ZKP RS, ĉlan
45. ZKP FBiH, ĉlan 35. ZKP BDBiH).
Princip legaliteta
- Kriviĉno gonjenje pravnih lica zasniva se
na principu legaliteta kriviĉnog gonjenja;
- Tuţilac je duţan da preduzme kriviĉno
gonjenje ako postoje dokazi da je uĉinjeno
115
Ibidem., str.83.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
96
kriviĉno djelo, osim ako zakonom o
kriviĉnom postupku nije drugaĉije
propisano (ĉlan17. ZKP BiH, ĉlan 17. ZKP
RS, ĉlan 18. ZKP BiH, ĉlan 17. ZKP
BDBiH);
- Po pravilu, tuţilac je duţan da pokrene
kriviĉni postupak uvijek kada postoji
osnovana sumnja da je poĉinjeno kriviĉno
djelo fiziĉkog lica u ime, za raĉun i u korist
pravnog lica i da je uz to ispunjen jedan od
ĉetiri spominjana uslova;
- Ovo znaĉi da je tuţilac duţan, ako su
ispunjene navedene pretpostavke, shodno
ovom principu da preduzme gonjenje za sva
kriviĉna djela jer zakon nije propisao
posebna kriviĉna djela koja mogu uĉiniti
pravna lica.
Princip oportuniteta Kod gonjenja pravnih
lica princip legaliteta je više ograniĉen u
odnosu na gonjenje fiziĉkih lica, a granice
primjene principa oportuniteta su znatno šire
u odnosu na pravna lica;116
- Od principa legaliteta zakon kod pravnih
lica ipak izuzetno dozvoljava odstupanje i
primjenu principa oportuniteta;
- Ovlašćenje tuţiocu da procijeni
cjelishodnost kriviĉnog gonjenja pravnog
lica, iako su ispunjene sve zakonske
pretpostavke za njegovo gonjenje.
3. Zakljuĉak
Kriviĉno pravna odgovornost pravnih osoba
jedna je od kljuĉnih tema europske
kriviĉnopravne nauke u zadnjem periodu te
su se s njom suoĉile kriviĉno pravna teorija i
zakonodavstvo svih europskih drţava.
Spoticaj je bio dvostruk:
kriminalnopolitiĉke potrebe te razvoj
meĊunarodnog i europskog prava.
Kriminalitet pravnih osoba ĉesto ima
izuzetno teške posljedice za ţivot i zdravlje
ljudi, preuzeo je primat pred pojedinaĉnim
poĉiniteljima u privrednom podruĉju,
povezao se sa zloĉinaĉkim udruţenjima, a u
posljednje vrijeme sve se više istiĉe
opasnost koju predstavlja kriminalistiĉka
djelatnost privrednih društava. Iako je
domaći kaznenopravni sistem regulisao
kriviĉnu odgovornost pravnih osoba
potrebno je konstantno doprinosti
116
Ibidem., str.85.
poboljšanju istih te inkorporirati u domaće
zakonodavstvo smjernice i direktive
Evropske Unije. Naime, pravni akti
doneseni u okviru Vijeća Europe i Europske
unije kao i aktivnosti europskih struĉnih
tijela te tijela vlasti pokazali su da je na
europskoj razini osviještena potreba i
formirana snaţna volja za kriviĉnopravnim
sankcioniranjem pravnih osoba. Brojni
teoretiĉari se slaţu, a i aktualne dinamiĉne
zakonodavne promjene u europskim
drţavama to potvrĊuju, da su pokretaĉi
uvoĊenja kriviĉne odgovornosti pravnih
osoba u nacionalne kriviĉnopravne poretke
bile upravo obveze koje su u tom smislu
nametali meĊunarodni i europski propisi.
MeĊu njima posebnu vaţnost ima Drugi
protokol Konvencije o zaštiti financijskih
interesa Europske unije. Rezultat toga je da
je danas u Europi naĉelo societas delinquere
non potest zamijenjeno naĉelom societas
delinquere potest jer je velika većina
europskih drţava uvela kriviĉnu
odgovornost pravnih osoba, a sve propisuju
odreĊeni oblik odgovornosti pravnih osoba
za kriviĉna djela kao i sankcije za pravne
osobe. Analizom postojećih teoretskih i
zakonodavnih modela kriviĉne odgovornosti
pravnih osoba zakljuĉeno je da postoje tri
temeljna razlikovna materijalnopravna
obiljeţja o kojima ovisi njihov sadrţaj.
Glavno je pitanje je li kaznena odgovornost
pravne osobe izvedena ili autonomna, zatim
je li subjektivna ili objektivna te konaĉno je
li supsidijarna ili kumulativna. U većini
kriviĉnopravnih poredaka prihvaćen je
model izvedene odgovornosti pravnih osoba
u kojemse odgovornost fiziĉke osobe
uraĉunava pravnoj osobi. MeĊutim, sve više
prodire kako u teoriju tako i u
zakonodavstvo model autonomne
odgovornosti. Da bi se odgovornost pravne
osobe uĉinila neovisnom o krivnji fiziĉke
osobe, bilo je nuţno stvoriti nove
kriviĉnopravne institute koji odgovaraju
deliktnom ponašanju pravne osobe meĊu
kojima su najpoznatiji odgovornost zbog
nedostataka u organizaciji i pogrešna
procjena rizika.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
97
LITERATURA
[1] M. Simović, Kriviĉno procesno pravo,
Treće i izmijenjeno izdanje, Banja Luka,
2009. godine.
[2] M.Simović, Kriviĉno procesno pravo,
Uvod i opšti dio, Bihać, 2009. godina.
[3] Lj. Filipović, V.Ikanović: Edukativni
model „Kriviĉni postupak protiv pravnih
osoba―, Visoko sudsko tuţilaĉko vijeće.
SIGURNOSNI PROTOKOLI U E-BANKARSTVU
Almedina Hatarić, MA, email: [email protected],
Imran Kasumović-student, email: [email protected]
Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina
Sažetak: Sigurnost informacionog sistema obuhvata radnje, mjere i postupke u cilju zaštite podataka i
informacionog sistema od nepredvidivih događaja sa neželjenim posljedicama. U tom smjeru je i sve veća
potreba za onemogućavanjem svakog slučajnog ili namjernog narušavanja i sprječavanja funkcija
računarskih sistema. Također, treba stvoriti i neophodne uslove za pravilno korištenje unaprijed definisanih
funkcija informacionih sistema. Kao osnova za nalaženje zadovoljavajućeg odgovora na pitanje zaštite
informacionih sistema, polazimo od klasifikacije prijetnji koje mogu ugroziti isti na: nesreće, greške i
kriminal. Na bazi navedene klasifikacije data su četiri odgovora na pitanja gdje se dobija djelimičan
odgovor, a njihovom sintezom i potpuniji odgovor:
vrijednost hardvera i softvera;
raznovrsnost funkcija računarskih sistema;
karaketristike računarskih sistema.
Najprije je potrebno definisati cilj zaštite sistema, da bi bilo koji sistem zaštite ima smisao samo ukoliko se
nešto, od nečega i zbog nečega štiti, a da bi se isti postigao mora se na funkciju izvršavati sa nečim i na
neki način. Rješenje ovako postavljenih ciljeva, odnosno pitanje je moguće uz logičke cjeline, a po principu
"zlatnih pitanja" kriminalistike, kroz odgovarajuća "zlatna pitanja" informatičke zaštite i koja zahtjevaju
potpune odgovore.
Ključne riječi: Protokol, sigurnost, informacioni sistem, bankarstvo, tehnologije
SAFETY PROTOCOLS IN E-BANKING
Abstract: Safety Information System includes actions, measures and procedures in order to protect data
and information system from unforeseen events with undesirable consequences. In this direction is the
increasing need for disabling any accidental or deliberate distortions and prevent the functions of computer
systems. We should also create the necessary conditions for the proper use of predefined functions of
information systems. As a basis for finding a satisfactory answer to the question of protection of information
systems, we start from the classification of threats that can jeopardize the same accident, crime and error.
On the basis of this classification,there are given four answers to questions where a partial response is
received, and by their synthesisis receiveda fuller response:
the value of hardware and software;
versatility of computer systems;
characteriatics of computer systems.
First, it is necessary to define the purpose of the protection system, that any system of protection has
meaning only if something, somewhere, and for some reason needs to be protected, and in order to achieve
the goal, we need to execute something in some way on the function. The solution of these set goals is that
question is possible with logical units, and according to the "golden questions" of criminology, the
corresponding "golden questions" of information protection and which require full answers.
Keywords: Protocol, security, information systems, banking, technologies
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
98
1. UVOD
Elektronsko poslovanje je savremeni oblik
organizacije poslovanja koji podrazumijeva
intenzivnu primjenu informatiĉke i posebno
internetske tehnologije.Elektronsko
poslovanje je voĊenje poslova na Internetu,
što ne podrazumijeva samo kupovinu i
prodaju, nego i brigu o klijentima i
poslovnim partnerima, kao i organizaciju
poslovanja u svojoj firmi online i
organizaciju poslova prema klijentima. lz
navedene definicije se vidi da osnovu za
elektronsko poslovanje ĉine informaciono
komunikacione tehnologije koje se stapaju u
Internet koji ĉini globalnu multimedijalnu
infrastrukturu. Današni razvoj Interneta
omogućio je nove dimenzije organizacionih
i poslovnih procesa koji nastaju stvaranjem
mogućnosti koje pruţaju:
Nov, interaktivan naĉin za pristup
trţištu i poslovnim partnerima, kako
na lokalnom tako i na globalnom
nivou.
Mogućnost obavljanja odredenih
poslovnih procesa van preduzeća.
Dostupnost mnoštvu informacija, sa
moćnim elementima pretraţivanja i
automatskom analizom.
Novi modaliteti poslovnog
udruţivanja, finansijskih transakcija
i obavljanja poslovnih procesa.
Poslovanje je oduvijek zavisilo od
tehnologije, medutim to je danas izraţenije
više nego ikad. Moglo bi se reći da
tehnologija danas upravlja cjelokupnim
ljudskim ţivotom i radom, a ne samo
proizvodnim pogonima i usluţnim
djelatnostima. Tehnologija je izmijenila
naĉin na koji danas obavljamo poslove,
samu prirodu poslova i razloge zbog kojih ih
obavljamo. Danas klijenti ţele pristup
proizvodima i uslugama u svako doba 0 - 24
sata na dan. Firme koje omoguće
najfunkcionalniji, najpouzdaniji i korisniku
najprilagodeniji proizvod ili uslugu imaju
najveće izglede za uspjeh u dugom roku.
Ulaganje u tehnologiju je neminovno kako
bi se iznalazio naĉin za stvaranje novih
poslovnih mogućnosti, pariranju trendovima
skraćivanja ţivotnog ciklusa proizvoda, te
brţem osvajanju novih trţišta. Poslovanje se
kreće u nekad nezamislivim smjerovima i
obavlja na naĉine koji se nisu mogli ni
pretpostaviti u bliţoj prošlosti. Najbolji
primjer koji ovo potvrduje je upravo
Internet koji danas odreduje poslovnu
strategiju u najvećim svjetskim
kompanijama, ali i u onim malim koje su
svjesne kako njegovih prednosti u primjeni,
tako i neminovnosti za tu primjenu, a sve u
cilju odrţivosti u biznisu.
Podruĉja u kojima se najĉešće primjenjuje
elektronsko poslovanje:
online prodaja vlastitih dobara i
usluga,
elektronsko trgovanje,
online zabava i rekreacija,
elektronsko bankarstvo i online
finansijske transakcije i
elektronsko izdavaštvo.
2. INTERNET KAO PLATFORMA
ELEKTRONSKOG
POSLOVANJA
Intemet je globalna multimedijalna mreţa
koja povezuje raĉunare širom svijeta. Sastoji
se odinfrastrukture mreţnih servera i
komunikacijskih kanala izmeĊu njih koji se
koriste za transport informacija izmeĊu
klijentskih PC-ja i WEB servera, kao i
izradu samih servera. Intemet je mreţa svih
mreţa koje sve meĊusobno komaduju na
dogovorenom jeziku koji se zove protokol.
Taj protokol je poznat pod imenom TCP/IP
(Transmission Control Protokol/Intemet
Protokol). Postoji doslovno na milione
mreţa koje su povezane na Intemet, a on i
dalje neprestano raste.
Temeljni koncept djelovanja intemeta je
klijent/server arhitektura. Taj koncept je
zasnovan na tome da bilo koji korisnik moţe
da zahtijeva od mreţnog servera neku
uslugu, a taj mu je server pruţa, ukoliko on
ima pravo pristupa toj usluzi. Svaki raĉunar
unutar mreţe, koji ima u svojim
memorijama neke podatke koje moţe "ţeli"
pruţiti drugim korisnicima na mreţi, naziva
se serverom.
Dok na drugoj strani svaki korisniĉki ureĊaj
(npr. korisniĉki PC ili radna stanica u
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
99
lokalnoj mreţi) koji moţe zatraţiti i
prihvatiti podatke od nekog servera naziva
se klijentom. Najznaĉajnije obiljeţje
klijentsko/serverske arhitekture je to što
korisnici ne moraju voditi brigu o tome gdje
se u mreţnom sistemu traţena informacija
nalazi, u kojem je obliku memorisana i
kojim će komunikacionim putevima
(telekomunikacionim linijama) doći do
njega. Ono što klijent treba da zna je to da
postoje mnogi standardni i nestandardni
mreţni (intemet) servisi (usluge) pomoću
kojih će inicirati traţenje i dobijanje
informacija, odnosno obavljanje nekog
informacionog posla (prenosa i obrade
podataka).
3. SIGURNOST U E-POSLOVANJU
Sigurnost podataka i prenos podataka je star
problem. Najjednostavniji oblik bi mogao
biti došaptavanje - infomiaciju dobiva samo
jedna osoba i drugi ne znaju sadrţaj poruke.
Prednost je jednostavnost, a mana je kratka
udaljenost na koju se takvim naĉinom
poruka moţe prenijeti. Pojavom pisma
otvorile su se nove mogućnosti, prije svega
slanje poruka po glasniku na, za ono
vrijeme, proizvoljne udaljenosti.
Najveća je primjena bila u vojne svrhe, a to
je donijelo i veću opasnost za glasnika i za
poruku. Glasnika je mogla spasiti velika
brzina ili borbena vještina, ali kada je
jednom savladan onda poruka dospijeva u
ruke neprijatelju. Jednostavni trik Rimljana
je bio da se poruka napiše na traci koja je
omotana oko štapa taĉno odreĊenog
promjera, pa su takvu poruku mogli
razumjeti samo vlasnici takvog štapa.
Neprijatelj je dobio samo traku s
nerazumljivim redosljedom znakova, a
poruku nije znao ĉak ni glasnik.
Kad se jednom sazna da je poruka zaštićena
na taj naĉin, isprobavanjem se relativno lako
moţe doći do štapa odgovarajuće veliĉine.
Drugi naĉin je, na primjer, svako slovo
zamjeniti nekim drugim. Primalac i
pošiljalac poruke moraju imati istu tablicu
zamjena kako bi poruku mogli napisati,
odnosno proĉitati. Ko nema tablicu moţe
isprobavati, ali za trideset slova ima ĉak 30!
(faktorijel) mogućih tablica.
Mana ovakvog naĉina zaštite je da se
nekako mora poslati i tablica, pa ako
neprijatelj ima sreću da je presreo glasnika s
tablicom moţe ubuduće proĉitati sve
poruke. Štaviše, moţe samnapisati šifrovanu
poruku, pa poslati laţnog glasnika. Ako
primalac poruke poznaje rukopis, barem
potpis pošiljaoca, znaće da je poruka laţna.
lsto tako moţe zatraţiti od glasnika da se
identifikuje, na primjer, posebnim prstenom
medaljonom, a najbolje liĉnom potvdom.
Pojavom masovnihkomunikacija, posebno
intemeta, potreba za zaštićenim prenosom je
naglo porasla. Sada je potreban, ne samo
generalima i vladarima, nego i poslovnim
ljudima, i obiĉnim graĊanima. Bilo da je
rijeĉ o vojnoj industrijskoj tajni, broju
kreditne kartice ljubavnom pismu, zaštita
podataka je postala svakodneva potreba.
Kako uglavnom ne znamo kojim putem
putuju naši podaci i kroz ĉije ruke prolaze,
zaštićeni prenos podataka je neophodan za
svaki posao gdje se traţi tajnost privatnosti.
3.1. SSL protokol
Secure Sockets Layer (SSL) je protokol za
sigumo slanje poruka (komuniciranje)
putem Inteneta, koji omogućuje slanje
povjerljivih podataka (npr. broj kreditne
kartice) putem Inteneta u šifrovanom i
sigumom obliku. SSL protokol ostvaruje
poseban komunikacioni sloj, koji je
smješten na pouzdan transportni sloj (npr.
TCP/IP), dok se na SSL smješta aplikacijski
sloj.
Od aplikacijskog sloja prima poruku koju
treba poslati, rastavi je u manje dijelove
prikladne za šifrovanje, dodaje kontrolni
broj, šifruje, eventualno kompresuje, a zatim
te dijelove pošalje. Primalac primi dijelove,
dekompresuje, dešifruje, provjeri kontrolne
brojeve, sastavi dijelove poruke, pa ih preda
aplikacijskom sloju. Na taj naĉin se putem
SSL-a ostvaruje zaštićeni kanal prenosa
kroz mreţu. Ukoliko su klijent i server
neaktivni duţe vrijeme ili razgovor sa istim
atributima zaštite potraje predugo, atributi
se mijenjaju.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
100
SSL protokol je dizajniran i napravljen od
Netscape Communications korporacije, da
bi bio korišten sa Nescape Navigatorom.
Prva verzija, 1.0, je razvijena 1994. godine,
meĊutim, to je bila samo probna verzija
korištenja unutar ove korporacije. Verzija
2.0 je bila prva koja je izdata u javnost i
koja je isporuĉivana sa Netscape
Navigatorom, verzijama 1 i 2.
SSL protokol je stvoren kao odgovor
rastućim zahtjevima za zaštićeni prenos
podataka na Internetu. Zbog pravovremenog
nastanka, te zbog trţišne uloge preduzeća
Netscape Communications, stvaraoca ovog
protokola, SSL je postao vrlo rasprostanjen.
SSL osim što je odobren kao standard od
strane www consortiuma (www.w3.org)
postao je de facto standardom.
Uz SSL razvijala su se i druga rješenja koja
ostvaruju zaštićeni prenos podataka kroz
mreţu. Uspješnost SSL-a dodatno je
naglašena nedostatkom drugih dovoljno
dobrih rješenja koja bi ga zamjenili. S-
MIME je jedno od drugih rješenja. 3.1.1. S-
MIME
Secure-MIME protokol je razvila RSA i
dodatak je već postojećem MIME
protokolu. Koristi sistem javnih kljuĉeva
kao osnovu za provjeru ispravnosti i
šifrovanje. Algoritmi za šifrovanje i rad sa
potvrdama identiĉni su onima korištenim u
SSL-u, tako da se iste potvrde mogu koristiti
i u ovom protokolu. Korisnicima MIME-a,
SMIME omogućava zaštituidentiĉnu u
ovom radu opisanoj zaštiti koju pruţa SSL.
4. SISTEM JAVNIH KLJUĈEVA
Kroz raĉunare koji se nalaze na Intemetu,
kontinuirano prolaze brojni podaci, i u
normalnim situacijama vlasnici tih raĉunara
ne provjeravaju njihov sadrţaj. Ali mnogo je
podataka koji zahtjevaju zaštitu od opasnosti
koje vrebaju sa globalne mreţe. Sa
zadatkom zaštite podataka u takvim
uslovima, uspostavljena je tehnika zvana
sistem javnih kljuĉeva (Public Key
Criptography), koja ostvaruje sljedeće
zadatke zaštite: Šifrovanje i dešifrovanje
(encryption and decryption) dozvoljavajuda
dva uĉesnika u komunikaciji sakriju sadrţaj
koji šalju jedan drugome. Pošiljaoc šifruje
podatke, prije nego ih pošalje, dok ih
primalac dešifruje, nakon što ih primi.
Šifrovanje predstavlja proces transformacije
podataka u oblik nerazumljiv svima osim
predviĊenim primaocima. Dešifrovanje je
obrnut proces, transformacijašifrovanih
podataka u razumljiv oblik. Algoritam za
šifrovanje odreĊen je prikladnom
matematiĉkom metodom. Ĉesto se koriste
dvije povezane metode, jedna za šifrovanje,
a druga za dešifrovanje. U najnovijm
metodama za šifrovanje koristi se niz
alfanumeriĉkih znakova, koji se nazivaju
kljuĉ, koji koriste algoritam kako bi se
podaci šifrovali. Dešifrovanje sa
odgovarajućim kljuĉem je jednostavno, dok
je bez njega vrlo sloţeno, odnosno, najĉešće
nemoguće za sve praktiĉne primjene.
Odvajanjem algoritma od kljuĉa, omogućuje
da svi budu upoznati sa algoritmom, ali bez
kljuĉa podaci su i dalje nerazumljivi.
4.1. Duţina kljuĉa i snaga zaštite
Snaga zaštite zavisi od sloţenosti otkrivanja
kljuĉa. Najjednostavnije je kljuĉ direktno
nabaviti od vlasnika, kraĊom ili nekim
naĉinom prisile uvjeriti ga da nam ga da.
Takvim tehnikama dolazimo u opasnost da
budemo identifikovani i ugroţavamo sebe.
Drugi naĉin je izraĉunati kljuĉ na osnovu
šifrovanih podataka, koji slobodno prolaze
kroz mreţu. Sloţenost tog zadatka zavisi od
duţine kljuĉa i algoritma za šifrovanje.
Snaga zaštite je ĉesto opisana duţinom
kljuĉa koji se koristi, pa uopšte vrijedi
sljedeće: duţi kljuĉ - bolja zaštita.
Duţina kljuĉa se mjeri u bitovima. Tako kod
upotrebe SSL protokola se moţe naći i
korištenje 40- bitnog kljuĉa, ali i 128-
bitnog, koji daje znatno bolju zaštitu
šifrovanja sa istim algoritmom. Algoritmi
koji se koriste su zasnovani na
matematiĉkim metodama ĉija je
karakteristika da oteţavaju, gotovo
onemogućuju, dešifrovanje bez poznavanja
kljuĉa. Razliĉiti algoritrni za šifrovanje
mogu zahtjevati razliĉite duţine kljuĉeva.
4.2. Potvrde
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
101
Potvrda (certificate) je elektronski
dokument koji identifikuje pojedinca,
raĉunar, preduzeće ili neki drugi entitet koji
posjeduje privatni kljuĉ. Potvrda uz ime
entiteta sadrţi i njegov javni kljuĉ. Kao što
se liĉna karta, vozaĉka dozvola ili neki drugi
dokument koriste za identifikaciju, tako i
potvrde u raĉunarski komunikacijama
pruţaju dokaz o identitetu odgovarajućeg
entiteta. Potvrde se koriste sa ciljem zaštite
od imitiranja, predstavljanja kao neko ko taj
entitet zapravo nije. Dobijanje potvrde
zasnovano je na istom konceptu kao i
potvrde u realnom svjetu - moraju se
zadovoljiti odreĊeni uslovi. Za dobijanje
liĉne karte se moramo prijaviti policiji da
utvrde naš identitet, uzmu otisak prsta,
adresu stanovanja i odrede vrijeme vaţenja
liĉne karte.Ako se ţeli dobiti vozaĉka
dozvola, mora se prvo poloţiti vozaĉki ispit
kako bi se dokazala sposobnost voţnje
vozila odgovarajuĉe kategorije.
Rad sa digitalnim potvrdama kakve koristi
SSL protokol organizovan je na vrlo sliĉan
naĉin. Kao što svaka osoba u svom
novĉaniku ima razliĉite isprave (potvrde) za
razliĉite namjene (liĉna, zdravstvena,
vozaĉka...), tako i za identifikaciju preko
mreţe, u skladu s namjenom, koriste se
odgovarajuće potvrde. lzdavaoci potvrde su
institucije, koji provjeravaju identitet drugih
entiteta i izdaju potvrde o tome.
To mogu biti ili nezavisni subjekti u
komunikaciji dva entiteta, dakle treća osoba,
ili sam subjekat u komunikaciji koji ujedno i
izdaje potvrde (npr. banka provjerava
identitet svojih klijenata vlastitim
potvrdama). Metoda kojom će se
provjeravati identitet zavisi od politike
poslovanja odreĊenog izdavaoca potvrde,
baš kao što je i razliĉit naĉin u realnom
svijetu - zavisi od njene upotrebe. U svakom
sluĉaju, prije izdavanja potvrde, njen
izdavalac mora provesti svoju proceduru
provjere identiteta onoga kome je izdaje. Ta
se procedura objavljuje kako bi svako ko
takvu potvrdu primi mogao ustanoviti, da li
je to dovoljno siguma metoda za njegove
potrebe.
Znaĉaj digitalnog potpisa uporediv je sa
znaĉajem svojeruĉnog potpisa koji se koristi
za potpisivanje papimih dokumenata. U
nekim situacijama digitalni potpis moţe
bitiispravan kao i svojeruĉni potpis. Uz
javni kljuĉ i ime identiteta, potvrda sadrţi
datum do kojeg je potvrda vaţeća, ime
izdavaoca potvrde, serijski broj i još neke
podatke. I sama potvrda koja putuje po
mreţi moţe biti objekat napada. Zato je i
sama digitalno potpisana. Kako izdavalac
potvrde uţiva naše povjerenje, svim
ponudama potvrdakoje izdaje se moţe
vjerovati.
4.3. Metode provjere identiteta
U komunikaciji podacima provjera
identiteta ukljuĉuje pouzdanu meĊusobnu
identifikaciju dva subjekta u komunikaciji.
To je moguće uĉiniti na više naĉina, gde je
upotreba potvrda jedna od njih. U mreţnom
okruţenju komuniciraju najĉešĉe klijent
(npr. neki komunikacioni softver na
personalnom raĉunaru) i server (npr. softver
i hardver koji sadrţe web stranice).
Identifikacija klijenta se odnosi na
potvrĊivanje identiteta klijenta od strane
servera, odnosno provjeravanje osobe za
koju se pretpostavlja da koristi softver
klijenta. Identifikacija servera odnosi se na
potvrĊivanje identiteta servera od strane
klijenta, odnosno identifikaciju organizacije
za koju se pretpostavlja da je odgovorna za
server (na odgovarajućoj mreţnoj adresi).
Identifikacija klijenta jedan je od osnovnih
elemenata sigumosti u
komunikacijskojmreţi. Postoje dva tipa
identifikacije klijenta:
4.3.1. Identitikacija pomoću lozinke
(password)
Vrlo je ĉesta identifikacija klijenta od
strane servera pomoću imena i šifre. Time
korisnik dobija pristup serveru. Server
odrţava listu imena i šifri, te ako je neko
ime na listi i korisnik upiše ispravnu šifru,
odobrava se pristup serveru. Identifikacija
pomoću potvrde. Ova identifikacija je dio
SSL protokola. Klijent digitalno potpiše
sluĉajno odabrane podatke, te pošalje
potvrdu i potpisane podatke kroz mreţu.
Server koristi spomenute tehnike da potvrdi
identitet klijenta.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
102
Ukoliko je potvrda ispravna to je serveru
dokaz o identitetu klijenta, pa time i
korisnika. Kao i kod identifikacije pomoĉu
šifre, u ovom prikazu pretpostavlja se da
korisnik vjeruje serveru, da server ima
pristup traţenom resursu i da je server
zatraţio identifikaciju klijenta prihkom
odobravanja pristupa zatraţenom resursu.
TakoĊer, se pretpostavlja da klijent ima
vaţeću potvrdu.
4.3.2. Identifikacija pomoću potvrda
Identifikadja pomoću potvrda smatra se
prikladnijom od identifikacije na osnovu
lozinke jer se bazira na:
neĉemu što korisnik poseduje
(privatni kljuĉ);
neĉemu što korisnik zna (šifru kojom
ĉuva svoj privatni kljuĉ);
Vrlo je sliĉno identifikaciji osoba na
bankomatu, gdje korisnik mora imati karticu
i znati tajni broj. MeĊutim, potrebno je
naglasiti kako su te dvije pretpostavke
istinite samo ako su korisnikov raĉunar i
šifra zaštićeni od neautorizovanogpristupa.
Šifra je potrebna za pristup privatnom
kljuĉu koji ĉuva klijentski softver.
4.4. Vrste potvrda
Postoji više vrsta potvrda. Potvrde je
moguće koristiti i u drugim situacijama, ne
samo u okviru SSL protokola, ali njihova
upotreba izlazi izvan okvira ovog rada.
4.4.1. Klijentske SSL potvrde
Koriste se za identifikaciju klijenta putem
SSL protokola. Uobiĉajeno je
poistovjećivanje identiteta klijenta sa
osobom. Osim za identifikaciju osoba kod
pristupa serveru, klijentska potvrda se moţe
koristiti i u druge svrhe, npr. za digitalno
potpisivanje digitalnih formulara.
Primjeri: 1. Banka daje korisniku klijentsku
SSL potvrdu koja omogućuje serveru banke
identifikaciju korisnika i dozvoljava
korištenje bankovnog raĉuna. 2. Preduzeće
moţe dati svakom novom zaposlenom
klijentsku SSL potvrdu, kojom je moguće
dobiti pristup serveru preduzeća.
4.4.2. Serverske SSL potvrde
Koriste se za identifikaciju servera od
strane klijenta putem SSL protokola.
Identifikacija servera je obavezna u SSL
protokolu za ostvarivanje zaštićenog
prenosa podataka dok identifikacija klijenta
nije. Primjer: Intemet poslovanje, npr. on-
line prodavnice, najĉešće koriste
identifikaciju servera preko serverskih SSL
potvrda kako bi uspostavili zaštićenu SSL
vezu i ubijedilikorisnika da je to
odgovarajuće preduzeće sa kojim korisnik
ţeli poslovati. Šifrovana SSL veza
osigurava da osjetljivi podaci koji se šalju
kroz mreţu, kao što su brojevi kreditih
kartica, budu zaštićeni.
4.4.3. Potvrde izdavaoca potvrda
Koriste se za identifikaciju izdavaoca
potvrda. Klijentski i serverski softver koristi
potvrde izdavaoca potvrda da ustanovi
kojim drugim potvrdama se moţe vjerovati.
To pojednostavljuje rad i klijentu i serveru,
jer dovoljno je administrirati rad sa samo
jednim izdavaocem potvrda, a moţe se
pristupati serverma ĉije su potvrde u sklopu
sistema tog jednog izdavaoca potvrde.
Primjer potvrde izdavaoca potvrda koje
ĉuva klijent odluĉuju kome će klijent
vjerovati. Administrator informacionog
sistema unutar preduzeća moţe organizovati
sigunosnu politku u komunikaciji na osnovu
potvrda kod svakog korisnika u preduzeću.
Primjeri drugih vrsta potvrda su S/MIME
potvrde koje sluţe za digitalno potpisivanje
i šifrovanje elektronske pošte, zatim potvrde
za potpisivanje objekata koje mogu posluţiti
kao potvrda da je softver poslan preko
Intemeta stvamo proizvod odgovarajućeg
preduzeća.
4.5. Sadrţaj potvrde
Sadrţaj potvrde koja se koristi u SSL
protokolu organizovan je prema X.509 v3
specifikaciji za potvrde izraĊene od strane
ITU. Korisnici se ne moraju previše
opterećivati sadrţajem potvrde, jer baratanje
njima najĉešće ide automatski. Osnovni
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
103
zadatak potvrde je da potvrdi vezu izmeĊu
javnog kljuĉa i odreĊenog entiteta (npr.
osobe ili preduzeća) odreĊenog sopstvenim
imenom. Tako je jedan od vaţnijih podataka
naziv nosioca potvrde (distinguishedname).
Naziv nosioca potvrde je struktuirani niz
atributa koji jedinstveno opisuje entitet koji
potvrda identifikuje.
Tipiĉna potvrda: Svaka X.509 potvrda se
sastoji od dva dijela: s podacima i s
potpisom.
Dio sa podacima sadrţi:
Serijski broj potvrde koji je
jedinstven za svaku potvrdu izdanu
od tog izdavaoca potvrde.
Podaci o korisnikovom javnom
kljuĉu, korišteći algoritam i sam
kljuĉ.
Ime izdavaoca potvrde (struktuiran
kao i ime nosioca potvrde).
Period vaţenja potvrde (npr. izmeĊu
1:00, 15.11.1998 i 1:00,
15.11.1999.).
Ime entiteta, nosioca potvrde.
Dodatni, neobavezni, podaci mogu
pruţiti korisne podatke bilo klijentu
bilo serveru.
Dio sa potpisom potvrde sadrţi:
Algoritam za šifrovanje, koji koristi
izdavaoc potvrde za svoj digitalni
potpis.
Digitalni potpis, napravljen na
osnovu kontrolnog broja dobijenog
iz svih podataka u potvrdi, šifrovan
privatnim kijuĉem izdavaoca
potvrde.
5. ZAKLJUĈAK
Informacione tehnologije predstavljaju
veoma vaţan faktor (resurs) u procesu
strateškog pozicioniranja preduzeća. Proces
tranzicije koji u sebi sadrţi i procese
globalizacije i integracije trţišta obezbjeĊuje
preduzećima sa našeg podruĉja da izlaze na
inostrano trţište, ali istovremeno i otvara
granice naše zemlje za priliv stranog
kapitala, investicija i proizvoda. U takvom
okruţenju preduzeća se, kao i sama zemlja i
privreda, moraju transformisati. Veliki broj
informacija mora se obezbjediti
menadţment timu preduzeća da bi se
procesi u preduzeću odvijali na optimalnom
nivou.
Poznavanje problema zaštite infonnacionih
sistema kroz objekte zaštite, prijetnje,
posljedice, mjere i rizike su preduslov za
uspješnu organizaciju sigurnosti samog
infonnacionog sistema od strane lica koja se
bave ovom problematikom.
Uglavnom se do sada na svim većim
konvencijama povodom sigumosti na
intemet mreţi kao najveći problem izdvaja
ĉovjek kao korisnik, koji je nedovoljno
upućen u mogućnostima korištenja servisa
sigurnosti, neophodna je kvalitetnija
edukacija korisnika infommcionih sistema, a
kroz organizacione mjere (primjer da svaki
zaposleni ima poloţen ECDL i sliĉno) i
edukacija u osnovama sigurnosti, a što ovaj
rad sadrţi u sebi.
Pored navedenog, cilj ovog rada je bio da
ukaţe na obavezu zaštite podataka koji se
prenose putem raĉunarske mreţe i prikaţe
osnovne mehanizme za njihovu zaštitu.
Ovim radom su dati samo okviri
kriptografije, korištenje i sigumost
primjenjenih algoritama bez konkretinh
primjera matematiĉkih operacija. Kao nauka
koja se razvija brzo, sa razvojem raĉunara,
za oĉekivati je i njenu nadogradnju i
implementaciju u sigumosnim mjerama
savremenih informacionih sistema.
6. LITERATURA
[1] Wirtz, J., Lwin, M.O., Williams, J.D.:
Causes and consequences of consumer
online privacy concern, International
Journal of Service Industry Management,
Vol. 18, No. 4, 2007, pp. 327.
[2] SSL protocol,
http://www.mozilla.org/projects/security/pki
/nss/ssl/draft302.txt (novembar 2016)
[3] McRobb, S., Rogerson, S.: Are they
really listening?: An investigation into
published online privacy policies at the
beginning of the third millennium,
Information Technology & People, Vol. 17,
No. 4, 2004, pp. 443
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
104
[4]
http://www.slideshare.net/majatodorovic980
/zatita-i-sigurnost-u-elektronskom-
poslovanju, (novembar 2016)
UTJECAJ NOVIH TEHNOLOGIJA NA ZAŠTITU I SIGURNOST U
CESTOVNOM PROMETU
Prof. dr. sc. Sinan Alispahić, email: [email protected] Doc. dr. Tihomir Đurić,
email: [email protected] Hata Mušinović, [email protected] Irfan Zec,
[email protected] Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina
Sažetak: Svrha je ovog rada ukazati na važnost utjecaja novih tehnologija na zaštitu i sigurnost u
cestovnom prometu. Primjena pojedinih tehnoloških rješenja u praksi ima brojne prednosti, ali i pokazuje
brojne probleme i pojave koje se vrlo negativno reflektiraju na zaštitu i sigurnost u cestovnom prometu.
Posljedice primjene novih tehnoloških i komunikacijskih rješenja danas se očituju kroz sve prisutniji
problem distrakcije, odnosno skretanje pažnje s upravljanja vozilom. Problem je prisutan u sve učestalijem
korištenju različitih tehnoloških uređaja, čije korištenje tijekom upravljanja vozilom predstavlja izvor
opasnosti, koje utječu na sigurnost upravljanja vozilom. Najčešće se tijekom upravljanja vozilom koriste
mobilni uređaji za razgovor ili pisanje i čitanje poruka. Brojna relevantna istraživanja vezana za opasnosti
korištenja mobilnih uređaja tijekom upravljanja vozilom, a koja su u ovome radu razmatrana, ukazuju na
njihovu pogubnost za sigurnost cestovnog prometa. Implementacija novih mjera zaštite sudionika, a u
prvom redu vozača tijekom upravljanja vozilom zahtijeva utvrđivanje minimalnih standarda i donošenje
zakonskih propisa, koji će utjecati na smanjenje opasnosti i povećanje zaštite i sigurnosti tijekom
upravljanja vozilom.
Ključne riječi: Nove tehnologije, komunikacijski uređaji, distrakcija, opasnosti, zaštita i sigurnost
IMPACT OF NEW TECHNOLOGIES TO PROTECTION AND ROAD
SAFETY
Abstract: The purpose of this paper is to point out the importance of the impact of new technologies on
protection and road safety. The use of certain technological solutions in practice has many advantages, but
also shows a number of problems and phenomena that negatively reflect on the protection and safety in
road traffic. The consequences of the application of new technology and communications solutions today
are reflected in a growing problem distraction, and distraction to driving. The problem is present in all the
frequent use of various technological devices, whose use during driving can be dangerous, affecting the
safety of driving. Most often when driving using mobile devices to talk or write and read messages. A
number of relevant research on the dangers of using mobile phones while driving a vehicle, which are
discussed in the paper, indicating their deleterious effects on road safety. Implementation of new measures
to protect participants, and first and foremost the driver while driving a vehicle requires a minimum
standard and the adoption of the legislation, which will affect the reduction in risk and increase protection
and security during driving.
Keywords: New technologies, communication devices, distraction, hazards, safety and security
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
105
1. UVOD
Pojmovno odreĊenje zaštite i sigurnosti u
cestovnom prometu podrazumijeva
tehniĉkotehnološki pristup odvijanju
odrţivog prometa, ĉiji su zahtjevi vezani za
odrţivu mobilnost, odnosno za prometni
proces, koji je povezan s ekonomskim,
društvenim, socijalnim i ekološkim
aspektima. U fokusu je briga za ţivot i
zdravlje ljudi, zaštita okoliša i zaštitaresursa.
Primjerice, u engleskom jeziku pojam
security podrazumijeva zaštitu, isto kao i
pojam proctetion, dok pojam safety,
podrazumijeva sigurnost. Oba ova pojma
znaĉe razliĉite aspekte brige za ĉovjeka,
okoliš i resurse. Zaštita i sigurnost u
ovome kontekstu predstavlja razliĉit skup
utjecaja na sva tri osnovna ĉimbenika
sigurnosti cestovnog prometa, ĉovjeka,
vozilo i cestu, s ciljem da odvijanje prometa
bude sigurno, pouzdano, pravovremeno i
bez opasnosti i posljedica za sudjelovanje u
prometu. U tom kontekstu, pod pojmom
zaštite i sigurnosti razumijevaju se mjere
koje trebaju rezultirati smanjenjem
prometnih nesreća i povećanjem sigurnosti
odvijanja prometa, kako bi se zaštitili ţivoti
i zdravlje ljudi, njihova imovina i okoliš [1].
Temeljem toga moţe se zakljuĉiti kako
zaštita u prometu ĉini skup metoda, mjera i
postupaka, kojima je primarni cilj zaštiti sve
sudionike u prometu od utjecaja razliĉitih
ĉimbenika koji djeluju tijekom odvijanja
prometa, a koji za posljedicu imaju nastanak
prometne nesreće. To podrazumijeva
otklanjanje uzroka koji dovode do nastanka
prometne nesreće, kako bi se osigurali uvjeti
zaštite u prometnom procesu. S gledišta
organizacijskih mjera i postupaka zaštite,
vaţna je organizacija prometnog sustava
drţave, prometnih tokova, sustava
informacija, pomoći i zaštite, sustava za
odrţavanje prometnica, nadzora prometa i
prometne preventive. S društvenog aspekta
vaţni su odgovarajući zakonski propisi,
akcijski planovi zaštite, sustav edukacije
sudionika u prometu, zdravstvena
preventiva i zaštita sudionika prometa. S
tehniĉko-tehnološkog gledišta, sigurnost u
prometu obuhvaća interdisciplinarni pristup,
a razumijeva skup metoda, tehniĉkih normi i
tehnoloških postupaka, kojima je cilj
sigurno odvijanje prometa, kako bi se
zaštitili ljudski ţivoti, materijalna dobra i
okoliš. Temeljem toga moţe se zakljuĉiti
kako je zaštita i sigurnost u prometnom
procesu znanstvena disciplina ĉiji je
primarni cilj zaštita i sigurnost svih
sudionika u prometu u okvirima njihovih
psihofiziĉkih mogućnosti, uz dobru
organizaciju odvijanja prometa i
primijenjene tehniĉkotehnološke prometne
sustave te minimalne troškove.
2. PRIORITETI EUROPSKE
KOMISIJE ZA BUDUĆNOST
Europska komisija (EC) objavila je svoj
osvrt na Smjernice politike sigurnosti
cestovnog prometa, Road Safety Policy
Orientations (RSPO), kao okvir za
djelovanje s ciljem smanjenja smrtnosti na
cestama za 50% do 2020. Zakljuĉeno je da
sedam strateških ciljeva RSPO ostaju
relevantni. MeĊutim, u neovisnoj studiji
koju je naruĉila EC, predloţeno je niz
poboljšanja koja nisu razmatrana. Brojni
sigurnosni problemi koji su naslovljeni u
smjernicama politike sigurnosti cestovnog
prometa za mjere i pokazatelje uĉinka EU
postavljene u strategiji, vrlo su ograniĉeni.
Glavni zakljuĉci evaluacije procjene okvirne
politike sigurnosti cestovnog prometa EC
oĉituju se u sljedećem [2]:
1. Okvirna politika i dalje je relevantan
strateški cilj;
2. Strateški cilj smanjenja smrtnosti
vaţan je alat za smanjenje broja
smrtnih sluĉajeva, a što je dokazano
da će biti vaţan i koristan alat za
praćenje i vrednovanje napretka;
3. Cilj je uvijek na dohvat ruke, ali će
biti izazov za ostatak razdoblja
provedbe strategije. Prosjeĉno
godišnje smanjenje broja smrtnih
sluĉajeva na cestama od 7,8% bit će
potrebno ako se ţeli ostvariti cilj od
50% ukupnog smanjenja broja
poginulih u prometu od 2010. do
2020.;
4. Više paţnje treba posvetiti
najugroţenijim sudionicima prometa
i teškim ozljedama. Broj smrtnosti
pada sporije meĊu najugroţenijim
sudionicima prometa (pješaci i
biciklisti) i starijim sudionicima
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
106
(više od 65 godina) u odnosu na
druge skupine;
5. Budući izazovi: starenjestanovništva,
zbunjujući tehniĉki ureĊaji. Rad na
sigurnosti cestovnog prometa u
narednim godinama mora poĉeti
uzimati u obzir nove dogaĊaje kao
što su starenje stanovništva,
povećano korištenje potencijalno
zbunjujući tehniĉkih ureĊaja u
prometu i razvoju novih sigurnosnih
tehnologija kao što su kooperativni
Inteligentni transportni sustavi (ITS)
i automatizirani sustavi voţnje.
Prioriteti EC koji su odreĊeni za razdoblje
od 2015. do 2020. s analizom i preporukama
ETSC-a [2] su: smanjenje broja teško
ozlijeĊenih osoba, kooperativni ITS i
Napredni sustavi pomoći u voţnji,
najugroţeniji sudionici u prometu, sigurna
infrastruktura, provedba prometnih propisa,
ostvareni rezultati osnova su pristupa
poboljšanju sigurnosti cestovnog prometa i
spol i sigurnost na cesti.
2.1. Novi razvoj sigurnosti prometa
od 2015. do 2020.
U cilju poduzimanja dodatnih mjera za
poboljšanje zaštite i sigurnosti u cestovnom
prometu, EC prihvatila je neke od preporuka
Europskog vijeća za sigurnost prometa
(ETSC) [2] kao prioritete za novi razvoj od
2015. do 2020. Jedan od kljuĉnih prioriteta
novog razvoja odnosi se na povećano
ulaganje sredstava EU za zaštitu i sigurnost
na cestama. Drugi prioritet novog razvoja
istraţivanje je pojave odvraćanja paţnje,
odnosno distrakcije, jer korištenje mobilnih
telefona i drugih elektroniĉkih ureĊaja
tijekom upravljanja vozilom znaĉajno
smanjuje sposobnosti za voţnju. Ovo je
jedna od pojava u nastajanju koja
zabrinjava, a ĉije je istraţivanje u tijeku.
ETSC je preporuĉio da se razmotri
usvajanje zakona o zabrani korištenja
mobilnih telefona (ruĉno i hands-free)
tijekom upravljanja vozilom. Treći prioritet
novog razvoja stvaranje je Europske
agencije za cestovnu sigurnost, a što ETSC
u potpunosti podrţava. Ĉetvrti prioritet
odnosi si se na zabranu voţnje pod
utjecajem alkohola i droga. Podaci ukazuju
kako bi oko 6.500 ţivota godišnje bilo
spašeno, ako bi se svi vozaĉi pridrţavali
dopuštene koliĉine alkohola tijekom voţnje.
Problemi voţnje pod utjecajem alkohola
mogu se riješiti kroz smanjenje dopuštene
koliĉine alkohola u krvi i korištenjem
ureĊaja za blokiranje motora. MeĊutim,
voţnja pod utjecajem alkohola i nadalje je
drugi najveći uzrok prometnih nesreća na
cestama EU. Stoga ETSC predlaţe da se
usvoji Direktiva o voţnji pod utjecajem
alkohola, kojom bi se postavila nulta stopa
tolerancije za sve vozaĉe, uvoĊenje
alkoholne brave, ureĊaja za blokiranje
motora za recidiviste i profesionalne vozaĉe,
te usvajanje zajedniĉkih minimalnih
standarda za voţnju pod utjecajem droga.
2.2. Znaĉaj novih tehnologija za
zaštitu i sigurnost u prometu
Nagli razvoj potreba za općom mobilnošću
i prijevozom materijalnih dobara ne uspijeva
se više rješavati samo fiziĉkom gradnjom i
rekonstrukcijama prometnica. U prometnom
inţenjerstvu 21. stoljeća novi su zahtjevi za
postizanje ciljeva prijevoza: siguran,
uĉinkovit, pouzdan i prijevoz uz minimalan
štetan utjecaj na okoliš. Pri tome se temeljna
znaĉajka oĉituje u sve većim zahtjevima uz
imperativ niţih troškova. Kljuĉni prioritet je
sigurnost u prometu. Na temelju Rezolucije
64/255 Generalne skupštine Ujedinjenih
naroda kojom je definirano Desetljeće akcije
za Sigurnost na cestama (2011.-2020.), s
općim ciljem smanjenja broja poginulih za
50 % širom svijeta do 2020. i Europska
komisija usvojila je 2011. „Bijelu knjigu―,
Plan za jedinstveni europski prostor - Put
prema konkurentnom prometnom
sustavuunutar kojeg se uĉinkovito gospodari
resursima [3]. EU je za razdoblje do 2020.
postavila vrlo ambiciozan cilj, smanjenje
broja poginulih na cestama za 50%, poĉevši
od 2011. U zemljama ĉlanicama Europske
unije (EU) tjedno na cestama u prometnim
nesrećama pogine 500 osoba, od ĉega
najveći broj vozaĉa, 105 pješaka i 38
biciklista, a oko 2600 osoba bude teško
ozlijeĊeno [4]. Po najniţem broju poginulih
u prometnim nesrećama prednjaĉe Švedska
sa 2,8 i Velika Britanija sa 2,9 poginulih na
sto tisuća stanovnika. Na razini Europske
unije procjena ukupnih troškova koji se
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
107
generiraju pogibijom osobe u prometnoj
nesreći, procijenjeni su na 1,1 do 1,3
milijuna eura. Procjenjuje se da socijalni
troškovi (rehabilitacija, zdravstvena skrb,
materijalne štete i dr..) nastali zbog smrtnih
sluĉajeva i ozljeda na cestama iznose
najmanje 100 milijardi eura. Trenutaĉno
stagniranje stanja sigurnosti cestovnog
prometa u odnosu na prethodne godine
razlog je za pojaĉane napore i poduzimanje
dodatnih mjera, koje ću doprinijeti
poboljšanju sigurnosti prometa. Kako bi EU
ostvarila svoj cilj i upola smanjila broj
poginulih na cestama do 2020. potrebno je
nastaviti djelovati u podruĉjima u kojima se
moţe ostvariti vidno poboljšanje. Inovativne
tehnologije i tehnološki napredak sve više
poprimaju utjecaj na sigurnost cestovnog
prometa, pri ĉemu postoji znaĉajan
potencijal za buduća poboljšanja sigurnosti
cestovnog prometa. Sukladno EU
smjernicama politike o sigurnosti cestovnog
prometa za razdoblje od 2011. do 2020. i
Uredbi o općoj sigurnosti vozila [5],
inovativne tehnologije i istraţivanja imaju
primarnu ulogu za poboljšanje sigurnosti
cestovnog prometa u budućnosti.
Najuĉinkovitije nove tehnologije za
poboljšanje sigurnosti cestovnog prometa u
podruĉju aktivne sigurnosti vozila mogu
donijeti znaĉajne prednosti, meĊu kojima su
Inteligentna prilagodba brzine (Intelligent
Speed Assistance-ISA), automatizirano
naglo koĉenje (Autonomus Emergency
Braking-AEB), upozorenje u sluĉaju
napuštanja prometne trake (Lane departure
Warning-LDW/LCA), Alcohol Interlocks,
ureĊaji za blokadu motora ukoliko se vozaĉ
nalazi pod utjecajem alkohola i sustav
podsjetnika vezanja sigurnosnog pojasa na
putniĉkim sjedalima, koje su kao potrebne
tehnologije izvedive i već dostupne na
trţištu uz uĉinkovite uvjete korištenja [6].
Prednosti i nedostaci pametne uporabe
pojedinih tehnologija znaĉajno mogu
utjecati na poboljšanje sigurnosti cestovnog
prometa [7]. Kroz zakljuĉke evaluacije
procjene okvirne politike sigurnosti
cestovnog prometa i prioritete djelovanja u
narednih pet godina, EC je izmeĊu ostalog
naglasila i znaĉaj povećanog korištenja
„zbunjujućih tehniĉkih ureĊaja―, odnosno
distraktora u prometu kao izazova koje treba
rješavati, a ĉije korištenje ugroţava
sigurnost upravljanja vozilom. Kao poseban
izazov nameće se razvoj novih sigurnosnih
tehnologija kao što su kooperativni
Inteligentni transportni sustavi (ITS) i
automatizirani sustavi voţnje. U cilju
razmatranja i poduzimanja dodatnih mjera
za poboljšanje zaštite i sigurnosti u
cestovnom prometu, ETSC je predloţilo, a
EC prihvatila preporuke kao prioritete za
novi razvoj i poboljšanje sigurnosti od 2015.
do 2020. Namjera je da se više pozornosti i
istraţivanja posveti pojavi odvraćanja
paţnje, odnosno distrakcije, jer korištenje
razliĉitih tehniĉkih ureĊaja, a prvenstveno
mobilnih telefona i drugih elektroniĉkih
ureĊaja tijekom upravljanja vozilom
znaĉajno smanjuje sposobnosti za voţnju.
Zbog toga je potreba da se dijagnosticiraju i
istraţe opasnosti koje ugroţavaju sigurnost
prometa, a posebno sigurno upravljanje
vozilom i sigurno putovanje, kako bi se
razmotrile i predloţile konkretne mjere koje
bi sprijeĉile ugroţavanje sigurnosti prometa
i poboljšale zaštitu sudionika u prometu.
3. ODVRAĆANJE PAŢNJE
TIJEKOM UPRAVLJANJA
VOZILOM
Korištenje novih tehnologija osim brojnih
prednosti, moţe imati i negativan utjecaj na
sigurnost prometa, a naroĉito na sigurno
upravljanje vozilom. Posebno je rijeĉ o
informacijskim i komunikacijskim
tehnologijama koje se u zadnje vrijeme u
prometu intenzivno koriste. Dosadašnja
metodologija istraţivanja prometnih nesreća
i uzroka stradavanja u prvi plan je isticala
nepropisnu i neprilagoĊenu brzinu uvjetima
voţnje, voţnju pod utjecajem alkohola te
nedovoljno korištenje inovativnih
tehnologija i elemenata pasivne sigurnosti
vozila. MeĊutim, brojna istraţivanja i
problemi vezani za sigurnost upravljanja
vozilom i korištenje razliĉitih ureĊaja
tijekom voţnje, ukazuju na potrebu
dijagnosticiranja opasnosti koje u takvim
okolnostima ugroţavaju sigurnost prometa.
O vaţnosti ovoga problema, ukazano je i na
MeĊunarodnoj konferenciji Mreţe
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
108
europskih prometnih policija, odrţanoj
16.11.2016. u Zagrebu117
.
3.1. Odvraćanje paţnje tijekom
upravljanja vozilom
Korištenje razliĉitih, a prvenstveno
mobilnih ureĊaja tijekom upravljanja
vozilom ima za posljedicu odvraćanje,
odnosno skretanje paţnje sa situacije ispred
vozila, što uzrokuje potencijalnu opasnost
koja moţe imati smrtne posljedice. U
praktiĉnom smislu to je nepaţnja odnosno
distrakcija koja uzrokuje skretanje paţnje
tijekom upravljanja vozilom sa situacije
ispred vozila [8]. U takvoj situaciji smanjuje
se vozaĉeva koncentracija, produţava
vrijeme reagiranja, smanjuje sposobnost
donošenja pravodobnih odluka i sigurnog
reagiranja. Uz pojam distrakcije vezan je i
pojam distraktora (predmet, osoba, objekt,
slika, situacija, ureĊaj), a što se odnosi na
nešto što ometa paţnju i koncentraciju na
situaciju ispred vozila tijekom upravljanja.
Osim kod vozaĉa motornih vozila, ovaj
problem prisutan je i kod biciklista pa i kod
pješaka. Odvraćanje paţnje osim pri
korištenju mobitela dogaĊa se i uslijed
pripreme za punjenje mobitela u
automobilu, pijenja vode ili pijenja kave
tijekom upravljanja vozilom, zatim uslijed
pušenja, jedenja, traţenja radio programa ili
mijenjanja CD/DVD/stika, slušanja glazbe
ili traţenja odredišta. Rezultati istraţivanja
ove pojave, a naroĉito istraţivanja na
podruĉju psihologije, ukazuju na znaĉajan
utjecaj razgovora mobitelom na sigurno
upravljanje vozilom. O negativnom utjecaju
razgovora mobitelom na sigurno upravljanje
vozilom postoje brojna istraţivanja.
MeĊutim, sudionici prometa, a prvenstveno
vozaĉi, nisu dovoljno informirani, a niti
svjesni opasnosti i posljedica takvog
ponašanja. O mogućim ometanjima vozaĉa,
opasnostima i posljedicama razgovora
mobitelom i pisanja poruka tijekom
upravljanja vozilom autor [9] s psihološkog
gledišta navodi nepovoljan utjecaj na
117
MeĊunarodna konferencija Mreţe europskih prom
etnih policija (European Traffic Police Network‐ TIS
POL), odrţana je 16.11.2016. u Zagrebu, Hravtska.
voţnju. MeĊutim, kljuĉno pitanje se odnosi
na ĉinjenicu kako osvijestiti vozaĉe da to ne
ĉine, jer veliki broj vozaĉa svjesno koristi
razgovor mobitelom tijekom upravljanja
vozilom, smatrajući to „normalnim―
postupkom. Prema autorima [10] postoje
razliĉiti oblici distrakcije utemeljeni na
psihofiziĉkim osobinama vozaĉa, kao što su
osjet vida, sluha, njuha, okusa, mirisa i
ravnoteţe.
3.2. Što je odvraćanje paţnje vozaĉa?
Odvraćanje paţnje „odstupanje od uma,
paţnje, itd, zbog odreĊenog objekta ili
teĉaja; ĉinjenica koja ima neĉiju paţnju ili
neĉim uznemirenu koncentraciju―. Iako je
ova definicija lišena konteksta, to znaĉi da
distrakcija ukljuĉuje skretanje pozornosti od
neĉega i da je to "nešto" smetnja neĉije
koncentracije na nešto drugo. Skupina
struĉnjaka je na MeĊunarodnoj konferenciji
o ometanju voţnje u Kanadi 2005. (Hedlund
i sur., 2005), predloţila sljedeću definiciju:
(1) „skretanje paţnje od voţnje, jer vozaĉ je
privremeno fokusiran na objekt, osobe,
zadatak ili dogaĊaj koji se ne odnosi na
voţnju, ĉime se smanjuje vozaĉeva svijest, i
sposobnost donošenja odluka, što dovodi do
povećanog rizika od korektivne mjere,
gotovo do nesreće ili nesreće― (str. 2). Drugi
pristup se ogleda u sustavnom pregledu,
usporedbi i analiziranju definicije u
literaturi, a što je uĉinjeno u najmanje dva
poznata rada (Lee i sur, 2008;. Pettitt et al.,
2005). To je otkrilo sljedeće dvije definicije:
(2) „Odvraćanje paţnje vozaĉa je skretanje
paţnje od aktivnosti kritiĉnih za sigurnu
voţnju prema suprotstavljenoj aktivnosti―
(Lee et al., 2008, str. 34). (3) „Odvraćanje
paţnje vozaĉa je: kašnjenje od strane vozaĉa
u prepoznavanju informacija potrebnih za
sigurno odrţavanje boĉne i uzduţne
kontrole vozila (zadatak voţnje); zbog nekih
dogaĊaja, aktivnosti, objekta ili osobe,
unutar ili izvan vozila; prisiljava ili nastoji
da potakne vozaĉevo skretanje paţnje
daleko od temeljnih zadataka voţnje;
ugroţava vozaĉev auditorij, biomehaniĉke,
kognitivne ili vizualne sposobnosti ili
njihove kombinacije. (4) Odvraćanje paţnje
vozaĉa dogaĊa se „kad god je vozaĉ
odgoĊen u prepoznavanje informacije
potrebne za sigurno ostvarenje zadatka
voţnje, jer neki dogaĊaj, aktivnost, objekt,
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
109
ili osoba u vozilu ili izvan svog vozila,
prisiljena ili sklona izazivati vozaĉev pomak
paţnje od zadatka u voţnji― (Treat, 1980,
str. 21). (5) Odvraćanja paţnje vozaĉa
rezultati su „od interferencije izmeĊu
vozaĉevog zadatka i vanjske stimulacije
koja nema veze s voţnjom (npr. upravljanje
vozilom i podešavanje radija).― (Hoel et al.,
2010, str. 576). Ovi razliĉiti pristupi, u
kombinaciji, otkrivaju neke kljuĉne
elemente o kojima se razmišlja u
definiranju odvraćanja paţnje vozaĉa,
odnosno vozaĉeve distrakcija: postoji
skretanje paţnje od voţnje ili sigurne
voţnje, paţnja se preusmjerava prema
suprotstavljenoj/konkurentnoj aktivnosti,
unutar ili izvan vozila, koja moţe ili ne
mora biti povezana s voţnjom,
suprotstavljena aktivnost moţe prisiliti ili
izazvati vozaĉa na preusmjeravanje paţnje
prema tome i postoji implicitno ili
eksplicitno, pretpostavka da to negativno
utjeĉe na sigurnu voţnju. Rezultati
anketnog istraţivanja o odvraćanju paţnje u
voţnji Ameriĉke automobilske udruge118
(AAA) moto klubova u Sjevernoj Americi,
koja ima 55,6 milijuna ĉlanova, koje je
provedeno 2014. ukazuje da je pisanje
poruka tijekom upravljanja vozilom (86 %)
na prvom mjestu kad se radi o odvraćanju
paţnje, ĉitanje poruka (81 %) na drugom
mjestu, makeup ĉešljanje, brijanje (58 %) na
trećem mjestu, razgovor mobitelom (u ruci)
(57 %) na ĉetvrtom mjestu, a dalje slijedi
korištenje GPS (30 %), razgovor mobitelom
(bez ruku) (22 %), ljubimci u vozilu (20 %),
ostali DVD sustavi (20 %), hrana i piće (19
%), zamjena CD(16%), ometanje izvan
vozila (14 %), djeca u vozilu (12 %),
slušanje audio-knjiga (10 %) i razgovor sa
suputnikom (6 %).
3.3. Što je nepaţnja vozaĉa?
Prikladno polazište u definiranju
„nepaţnje― je definiranje „paţnje―. Paţnja je
definirana kao „koncentracija uma na
objekt, maksimalna integracija viših
mentalnih procesa― [11]. MeĊutim, postoji
velika razliĉitost mišljenja u definiranju
paţnje, meĊu kojima se izdvaja definicija
118
Ameriĉki automobilske udruge je federacija moto
klubova u cijeloj Sjevernoj Americi. AAA je neprofit
na organizacija usluga a ĉlanstvom od 55,6 milijuna
ĉlanova u SAD‐ u i Kanadi.
koja obuhvaća suštinu, kao što je to
ponuĊeno od strane autora [12], „... da je to
proces koncentracije ili fokusiranja
ograniĉenih kognitivnih mogućnosti kako bi
se olakšala percepcija ili mentalna
aktivnost― (str. 3). „Nepaţnja―, s druge
strane, definirana je kao „neuspjeh
obraćanja paţnje ili primanje obavijesti―
(kraće Oxford English Dictionary na
povijesnim naĉelima, 2002, str. 1340).
Naravno, ovo nije Definicija vozaĉa
nepaţnje, jer je lišen konteksta. MeĊutim,
zanimljivo je kako se podrazumijeva (a) da
osoba ima kontrolu nad njihovom paţnjom i
(b) da se nepaţljiv je da se nekako nemaran.
Naravno, ovo nije definicija nepaţnje
vozaĉa, jer je lišena konteksta. MeĊutim,
zanimljivo je kako se podrazumijeva (a) da
osoba ima kontrolu nad njihovom paţnjom i
(b) da je to nepaţnja koja je na neki naĉin
nemar. U literaturi postoji vrlo malo
definicija nepaţnje vozaĉa, a i one koje
postoje, kao i vozaĉka distrakcija, razlikuju
se po znaĉenju. Primjerice, autori [13],
definiraju nepaţnju vozaĉa kao „smanjena
paţnja na aktivnosti kritiĉne za sigurnu
voţnju u odsutnosti suprotstavljene
aktivnost "(str. 32). Ili Victor i sur., 2008.,
definiraju nepaţnju vozaĉa kao „nepravilan
izbor informacija, ili nedostatkom izbora ili
izbor nevaţne informacije― (str. 137). U
novom istraţivanju sudara, vozaĉka
nepaţnja definirana je kao dogaĊaj „kada je
vozaĉev um odlutao od zadatka voţnje za
nekim ne-uvjerljivim razlogom―, kao što je
sluĉaj kad je vozaĉ ―s fokusom na
unutarnjim mislima (tj, sanjarenje,
rješavanje problema, briga o obiteljskim
problemima itd,), a ne fokusirajući paţnju
na zadatak voţnje "(Craft & Preslopsky,
2009. str. 3). Talbot i Fagerlind (2009.), u
paneuropskoj studiji 1005 sudara, definiraju
vozaĉku nepaţnju kao „nisku budnosti zbog
gubitka fokusa― (str. 4). Na osnovu ovih
definicija moţe se zakljuĉiti da postoje
razliĉiti oblici vozaĉke nepaţnje. Na
temelju analize navedenih definicija, autori
[11] predlaţu da vozaĉka nepaţnja moţe biti
izraţena u sljedećim oblicima ili
potkategorijama: ograniĉena paţnja,
prioritetna paţnja, zanemarena paţnja,
površna/letimiĉna paţnja i
preusmjerena/skrenuta paţnja. Pri tome
preusmjerena paţnja moţe biti vezana i ne
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
110
vezana za upravljanje vozilom. Kod
preusmjerene paţnje vezane za voţnju misli
vozaĉa vezane su sa zadatkom voţnje. Kod
preusmjerene paţnje ne vezane za voţnju
misli nisu povezane sa zadatkom voţnje
(unutarnje/nenamjerne, unutarnje/namjerne,
vanjske/namjerne, vanjske/nenamjerne), a
odnose se na sanjarenje.
3.3. Utjecaj odvraćanja paţnje na
vozaĉa
Poznato je da je korištenje mobitela tijekom
upravljanja vozilom kompromis performansi
voţnje i sigurne voţnje, u oba sluĉaja, u
stvarnom i stimuliranom okruţenju voţnje.
Ovisno o naĉinu korištenja mobilnog
ureĊaja, utvrĊeno je kako je razgovor
mobitelom povezan s lošim odrţavanjem
prilagodbe brzine (Charlton, 2009; Haigney
et al., 2000), neuspjeh uodrţavanju
odgovarajućeg poloţaja vozila (Charlton,
2009; Rosenbloom, 2006), povećano
mentalno opterećenje (ALm i Nilsson., 1995
Kirscher i suradnici, 2004,, Matthews et al,
2003; McKnight i McKnight, 1993), te
neuspjehom za otkrivanje relevantnih
prometnih znakova (Strayer i Johnston,
2001). Brojne studije takoĊer su otkrile da
se upuštanje u razgovor mobitelom tijekom
upravljanja vozilom (bilo hands-free ili
drţeći telefon) moţe uslijed opasnosti
povećati vrijeme reakcije vozaĉa pri koĉenju
(Consiglio i sur., 2003), na zajedniĉke
prometne znakove (Hancock et al, 2003;.
McKnight i McKnight, 1993; Strayer i
Johnston, 2001), te pri usporavanju vozila
(ALm i Nilsson., 1995 Strayer et al, 2003).
Epidemiološko istraţivanje pokazalo je da je
razgovor mobitelom tijekom upravljanja
vozilom povezan s povećanim rizikom od
dogaĊanja prometne nesreće izmeĊu ĉetiri i
devet puta (McEvoy et al., 2005. godine;
Redelmeier i Tibshirani, 1997; Violanti,
1998; Violanti i Marshall, 1996). Utjecaj
odvraćanja paţnje na vozaĉa tijekom
upravljanja vozilom ovisi o njegovim
karakteristikama (starosna dob, psihofiziĉko
stanje, umor, itd.), uvjetima i zahtjevima
voţnje (noć, kiša, magla, sunce, led, stanje
kolnika, brzina voţnje), zahtjevima
suprotstavljenih aktivnosti (intenzitet,
zanimljivost, sloţenost) i o njegovim
sposobnostima da kontrolira svoje
ponašanje u situaciji odvraćanja paţnje.
Postoje istraţivanja ĉije tumaĉenje rezultata
ukazuju na razliĉito postupanje kada je rijeĉ
o korištenju mobitela, kao najĉešćem
ureĊaju koji ometa paţnju vozaĉa. Primjer je
nova Studija koju je objavio britanski BBC,
provedena u Londonu na Carnegie Mellon
sveuĉilištu u školi ekonomije, pokazuje
kako je korištenje mobitela u automobilu za
vrijeme upravljanja vozilom manje opasno
nego što se to zapravo smatra. Studija je
obuhvatila analizu više od osam milijuna
prometnih nesreća u osam ameriĉkih
saveznih drţava u razdoblju od 2002. do
2005. u 21 sat. Analizirajući telefonske
pozive i odgovarajuće prometne incidente,
profesori Saurabh Bhargava i Dr. Vikram
Pathania su zakljuĉili kako prometne
nesreće nisu uzrokovane telefoniranjem. U
to vrijeme je velik broj Amerikanaca na
cesti i statistika kaţe kako se u to vrijeme
nije povećao broj prometnih nesreća.
Drugim rijeĉima, telefoniranje u automobilu
nije prepoznato kao uzrok prometnih
nesreća. Otkriveno je kako je osjetno
povećan broj telefonskih poziva, ali ne i
veći broj prometnih nesreća. Drugi primjer
istraţivanja vezanog za korištenje mobitela
tijekom upravljanja vozilom kojeg je vodio
profesor psihologije Strayer, D. na
sveuĉilištu Utah, a koje je provedeno
koristeći simulatore voţnje, ukazuje na
sporije vrijeme reagiranja vozaĉa na
nepredviĊene okolnosti. Vozaĉi koji su
sudjelovali u istraţivanju povremeno
razgovarajući mobitelom, nisu bili svjesni
da su „nesigurno― i riziĉno vozili, a na
pitanje kako su vozili, odgovarali su . bez
pogreške. Jasno je da ukoliko vozaĉi
razgovaraju mobitelom i upravljaju vozilom,
nekih situacija iz voţnje tijekom razgovora
uopće nisu svjesni niti ih se sjećaju. To je
zbog toga što njihov mozak ne procesuira
periferne informacije onako kako je
potrebno. U periferne informacije spada i
uoĉavanje prometnih znakova, drugih vozila
i sadrţaja oko i uz cestu. Dokazano je i kako
se ista situacija ne dogaĊa u sluĉaju kada
vozaĉ tijekom upravljanja sluša glazbu ili
razgovara s putnicima u vozilu, pri ĉemu je
ometanje znaĉajno manje. Pisanje i slanje
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
111
poruka tijekom upravljanja vozilom još je
opasnije od razgovora mobitelom. Taj
postupak zahtijeva vizualno procesuiranje
stanja na cesti i sadrţaja na mobitelu, te
istodobno pisanje poruke i upravljanje
vozilom. Ujedno zahtijeva razmišljanje o
sadrţaju poruke i situacije na cesti kojom
upravlja vozilom. Ti postupci u obliku
zadataka su dosta zahtjevni i meĊusobno
uvjetovani paţnjom i ometanjem. Korištenje
mobitela tijekomupravljanja vozilom
uvjetovano je lošim nadzorom nad vozilom,
riziĉnom i neprimjerenom brzinom voţnje,
slabijim uoĉavanjem prometnih znakova,
pogrešnom procjenom razmaka, povećanim
vremenom reagiranja, ĉime se rizik do
prometne nesreće moţe povećati za ĉetiri do
devet puta (Charlton, 2009.). U današnjim
uvjetima korištenje mobitela tijekom
upravljanja vozilom za rješavanje odreĊenih
problema predstavlja neke od psiholoških i
socijalnih ĉimbenika koji motiviraju vozaĉe
na korištenje mobitela. Nadalje, istraţivanja
su pokazala kako razgovor mobitelom
tijekom upravljanja vozilom ima negativan
utjecaj na sigurnost, jer predstavlja opasnost
zbog prebacivanja paţnje sa situacije voţnje
na razgovor, kao takoĊer zahtjevnu
aktivnost. Brojna istraţivanja i znanstvenici
nisu našli znaĉajnu razliku razgovora
mobitelom tijekom upravljanja vozilom, kod
drţanja mobitela u ruci (hands-held) i
korištenja hands-free ureĊaja (Hallet,
Regan, 2011.; Charlton, 2009.; Ishigami,
Klein, 2009.). Opći je zakljuĉak, barem
kada je rijeĉ o istraţivanju vozaĉa osobnih
automobila, da korištenje hands-free
mobilnih telefona ne smanjuje rizik povezan
s korištenjem mobitela tijekom upravljanja
vozilo (Ishigami i Klein, 2009; Lamble i sur,
1999;. Strayer i Johnston, 2001).
3.5.Ponašanje prema propisima o zabrani
korištenja mobilnih ureĊaja
Smisao i zadatak korištenja tehnologije i
njezinog napretka trebao bi pozitivno
utjecati na poboljšanje kvalitete ţivota svih
korisnika. Tako bi trebalo biti i s
korištenjem mobilnih ureĊaja, bez kojih je u
današnjim uvjetima ţivot skoro nezamisliv.
Njihova kljuĉna zadaća, omogućiti
korisnicima lakšu i brţu komunikaciju,
potpuno se promijenila. U odreĊenim
situacijama moţe korisnicima kao i
sudionicima prometa, a prvenstveno
vozaĉima tijekom upravljanja vozilom
ugroziti ţivot. Zakonom u Hrvatskoj vozaĉu
za vrijeme upravljanja motornim vozilom ne
smije upotrebljavati mobitel niti druge
ureĊaje na naĉin koji bi umanjio mogućnost
reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom.
Mobitel se moţe koristiti za vrijeme voţnje
ako se upotrebljava naprava koja omogućuje
njegovo korištenje bez upotrebe ruku. U
sklopu projekta „Pravilo 7―, kojeg je
sufinancirala Svjetska automobilistiĉka
organizacija (FIA), koji je provodio
Hrvatski autoklub, a koji se zasnivao na „10
zlatnih pravila―, u srpnju 2016. predstavljeni
su rezultati istraţivanja korištenja mobitela
tijekom upravljanja vozilom [14]. Projekt je
usmjeren na osvještavanje opasnosti kod
vozaĉa i putnika u vozilu od korištenja
mobitela tijekom upravljanja vozilom.
Istraţivanje je provedeno na terenu i putem
internetske ankete, a javnim natjeĉajem
prikupljeni su kratki filmovi o opasnosti
korištenja mobitela tijekom upravljanja
vozilom. Autori kratkih filmova bili su
uĉenici osnovnih i srednjih škola diljem
Hrvatske te studenti i mladi do 24 godine
starosti. Istraţivanje je provedeno u
razdoblju od 14.03. do 03.06.2016. tijekom
radnih dana i subotama na 45 lokacija u 25
gradova. Obuhvaćeno je bilo 11.504 vozaĉa,
24 % vozaĉica i 76 % vozaĉa. Uoĉeno je
kako je 10 % vozaĉa koristilo mobitel za
razgovor tijekom upravljanja vozilom, a 2 %
tipkalo je na mobitel. Ţene tipkaju na
mobitel oko 27 %, a razgovaraju oko 73 %,
dok muškarci tipkaju oko 20 %, a
razgovaraju oko 80 %. TakoĊer je uoĉeno
da oko 93 % vozaĉa koji su koristili mobitel
tijekom upravljanja vozilom su bili sami u
vozilu, a što navodi na zakljuĉak da vozaĉi
razgovaraju mobitelom ne iz poslovnih ili
obiteljskih razloga, već zbog toga što su
sami u vozilu. Na anketno pitanje u
internetskoj anketi je li korištenje mobitela u
voţnji opasno, gotovo svi ispitani (96,3 %)
odgovorili pozitivno. Prouĉavanjem
postupanja vozaĉa u prometu, uoĉeno je
kako svjesno zanemaruju opasnost
razgovora mobitelom tijekomupravljanja
vozilom. Nemaju straha niti od dogaĊanja
prometne nesreće niti od eventualnih
plaćanja kazni. Takav stav potvrĊuju i
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
112
podaci Ministarstva unutarnjih poslova o
39.000 zabiljeţenih prekršaja korištenja
mobitela tijekom upravljanja vozilom.
Opasnost pri razgovoru mobitelom
predstavlja veliki broj kognitivnih procesa,
od razumijevanja druge osobe, pamćenja
sadrţaja razgovora do praćenja izgovorenog.
Smatra se da razgovor sa suvozaĉem nije
znaĉajno opasan, jer suvozaĉ mijenja
razgovor ovisno o situaciji na cesti,
vremenski uvjetima i nepredviĊenim
okolnostima. To znaĉi da razgovor sa
suvozaĉem moţe djelovati povoljno na
vozaĉa, jer ga odrţava svjesnim, budnim,
koncentriranim, a moţe mu primjerice,
savjetima skrenuti paţnju na smanjene
uvjete na cesti ili na smanjenje brzine
kretanja ili na povećanje razmaka. Zbog
dokazanih opasnosti pri korištenju mobitela
tijekom upravljanja vozilom, najbolje
rješenje za zaštitu i sigurnost vozaĉa i
sudionika prometa je iskljuĉiti mobitel i ne
koristit ga. Osim ovoga rješenja, postojeće
raĉunalne aplikacije koje se mogu aktivirati
i automatizirano slati poruke da vozaĉ
upravlja mobitelom i da će se javiti kasnije.
U sluĉaju neodgodivog razgovora vozilo
iskljuĉiti iz prometa, zaustaviti ga i obaviti
razgovor.
4. ZAKLJUĈAK
U korištenoj literaturi prisutan je nedostatak
potrebnog konsenzusa o ujednaĉavanju
znaĉenja pojmova „nepaţnja vozaĉa― i
„ometanjem paţnje vozaĉa―, jer se kroz
definicije uoĉavaju razliĉita razmišljanja. U
ovome radu pokušalo se ukazati na teorijski
okvir definiranja i razumijevanja uloge
nepaţnje vozaĉa u prometnim nesrećama te
mogućih opasnosti koje dovode do nastanka
prometnih nesreća. Na taj naĉin pokušalo se
razlikovati znaĉenje definicije nepaţnje
vozaĉa i odvraćana paţnje vozaĉa, odnosno
distrakcije. Moţe se zakljuĉiti da nepaţnja
vozaĉa podrazumijeva nedovoljnu paţnju na
aktivnosti riziĉne za sigurnu voţnju, a što
moţe biti preusmjerena paţnja vozaĉa.
Vaţni sljedeći koraci u razvoju znaĉenja
definicija ovih pojmova trebaju se potvrditi
u praksi u teorijskom i praktiĉnom smislu,
razvijanjem sveobuhvatnog okvira za
ujednaĉenost tumaĉenja i razumijevanja
pojmova. Buduće aktivnosti trebale bi biti
usmjerene na istraţivanje koje će pokušati
otkriti zašto razgovor mobitelom ima
negativan utjecaj na sigurnost vozaĉa i
upravljanje vozilom.
Za implementaciju preporuĉenih mjera, bit
će potrebno utvrditi i donijeti odgovarajuće
zakonske propise, koji će definirati
standarde primjene i omogućiti poboljšanje
sigurnosti prometa. Buduća istraţivanja su
potrebna kako bi se utvrdilo je li
zakonodavstvo uspješna metoda u stvaranju
promjena u ponašanju i percepciji rizika
tijekom razgovora mobitelom u voţnji, a
ako ne, koje mjere mogu utjecati na takvu
promjenu.
LITERATURA
[1] Perić, T., Ivaković, Ĉ. (2001.). Zaštita u
prometu. Sveuĉilište u Zagrebu, Fakultet
prometnih znanosti, Zagreb.
[2] ETSC (2015.) European Commission
Interim evaluation of the Policy orientations
on road safety 2011-2020.
[3] European Commision (2011.). White
Paper, Roadmap to a Single European
Transport Area - Towards a competitive and
resource efficient transport system.
Brussels.
[4] European Commission (2016.). Press
release. Road Safety: new statistic call for
fresh efforts to save lives on EU roads.
Brussels.
[5] European Commision. (2009). Uredba
2009/631/EZ Europskog parlamenta i vijeća
od 22. srpnja 2009. o utvrĊivanju pravila za
primjenu Priloga 1. Brisel.
[6] European Commision. (2015.). Benefit
and Feasibility of a Range of New
Technologies and Unregulated Measures in
the fields of Vehicle Occupant Safety and
Protection of Vulnerable Road Users. Final
Report. Brussels.
[7] S. Alispahić, H. Mušinović, E. Hodţić,
A. Gunjarić. Inovativne tehnologije u
funkciji poboljšanja sigurnosti cestovnog
prometa. XIII. MeĊunarodno savjetovanje.
Inovativne tehnologije u funkciji rješavanja
saobraćajnih i ekoloških problema zemalja u
tranziciji, 27.-28. maj, 2016. godine, Vlašić,
Travnik, BiH, 2016. godina.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
113
[8] Hrvatski enciklopedijski rjeĉnik (2004.).
EPH d.o.o. Zagreb i Novi Liber d.o.o.
Zagreb.
[9] Anić, I. (2013.). Opasnosti distraktora
tijekom voţnje, Prometna psihologija,
Zagreb.
[10] Regan, M., Hallet, C. (2011.). Driver
distraction. Definition, Mehanisms, Effects
and Mitigation. Handbook of Traffic
Psychology. Oxford, Elsevier LTD.
[11] Regan, M., Hallet, C., Gordon, C.
(2011.). Driver distraction and driver
inattention: Definition, relationship and
taxonomy. Acident Analysis and Preventio.
Elsevier.
[12] Streff, F., Spradlin, H.(2000.). Driver
distraction, aggression, and fatigue: a
synthesis of the literature and guidelines for
Mishigan Pllaning The University of
Michigan Transportation Research Institute,
United States.
[13] Lee, J.D., Young, K.I., Regan, M.A.
(2008.). Defining driver distraction, In:
Regan, M.A. , Lee, J.D. Young, K.I. (Eds) .
Driver distarction: Theory, Effects, and
Mitigation, CRC Press Taylor & Francis
Group, Boca Raton, Fl, USA, pp. 31-40.
[14] Hrvatski autoklub (2016.). Projekt
Pravilo 7, Rezultati istraţivanja korištenaja
mobitela u voţnji, Zagreb, 06.07.2016.
[15] Hallet, C., Lambert, A., Regan, M. A.
(2011.). Cell phone conversing while
driving in New Zealand: Prevalence, risk
perception and legislation. Accident
Analysis and Prevention. Elsevier.
[16] European Commision. (2015.). Benefit
and Feasibility of a Range of New
Technologies and Unregulated Measures in
the fields of Vehicle Occupant Safety and
Protection of Vulnerable Road Users. Final
Report. Brussels.
[17] www.ec.europa.eu/roadsafety, 08.
prosinca 2016. [18] www.eur-lex.europa.eu,
09. prosinca 2016. [19] www. etsc.eu, 10.
prosinca 2016.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
114
PROCJENA RIZIKA POSLOVANJA U CILJU SPRJEĈAVANJA PRANJA
NOVCA
Lejla Skopljak, MA, e-mail: [email protected]
Aida Vrbanjac, MA, email: [email protected]
Adela Mujinović, emial: [email protected]
Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina
Sažetak: Rizik je sastavni dio poslovanja, i ukoliko se pravovremeno ne uoči i ne poduzmu odgovarajuće
kontrolne aktivnosti, ono sa svojim štetnim posljedicama može onemogućiti uspješno poslovanje. Novi
trendovi u razmjeni roba, usluga, novca i kapitala, te kretanje ljudi, dobijaju nove pojavne oblike i gube
mnoga od postojećih ograničenja. Nastaju nove mogućnosti ali i još nepoznati rizici koje nije moguće
sagledati do kraja. Sve ugroženija nacionalna bezbjednost zahtjeva nove pristupe i rješenja države u
suprotstavljanje pranju novca i zloupotrebi nezakonitih radnji. BiH je prepoznata kao rizična zemlja za
sticanje protivpravne imovinske koristi odnosno po pranju novca. Inovativnost i maštovitost ljudi koji se
bave pranjem novca je neograničena. Raznovrsnost mogućih procesa pretvaranja nezakonitog novca u
prividno zakoniti ukazuje na činjenicu da je pranje novca po svojoj strukturi kompleksno. Banke i druge
finansijske institucije zauzimaju prvo mjesto u sprječavanju pranja novca, one su upravo najizloženije
rizicima od aktivnosti pranja novca. Mjere prevencije u tom slučaju podrazumijevaju identifikaciju
gotovinskih i sumnjivih transakcija putem procjene rizika. Pristup procjene rizika bi trebali koristiti svi
sudionici u tržišnim kretanjima u svrhu procjenjivanja rizika od pranja novca koji prati klijente, novčane
transakcije, geografsko područje, tražeći potencijalno sumnjive radnje.
Ključne riječi: Pranje novca, rizik poslovanja, finansijske transakcije, sumnjive radnje
ASSESSMENT OF BUSINESS RISK IN ORDER TO PREVENT MONEY
LAUNDERING
Abstract: Risk is main part of business, and if it is not timely detected and not taken appropriate control
activities, risk with its damaging consequences could prevent a successful business. New trends in the
exchange of goods, services, money and capital, and the movement of people, get new forms and lose
numerous of the existing restrictions. New opportunities are created but also more unknown risks that
can not be viewed to the end. More vulnerable national security requires new approaches and solutions
of the state against money laundering and abuse of illegal actions. Bosnia and Herzegovina is
recognized as a risky country for acquiring illegal assets or the money laundering. Innovation and
imagination of people who are dealing with money laundering is unlimited. The variety of possible
process of converting illegal money into apparently legitimate, points to the fact that money laundering
has complex structure. Banks and other financial institutions occupy first place in the prevention of
money laundering, they are also the most exposed to risks of money laundering activities. Prevention
measures in this case include the identification of cash and suspicious transactions through risk
assessment. The risk assessment approach should be used by all participants in the market trends in
order to assess the risk of money laundering that accompanies clients, financial transactions,
geographical area, looking for potentially suspicious activity.
Keywords: Money laundering, business risk, financial transactions, suspicious activities
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
115
UVOD
Bosna i Hercegovina je prepoznata kao
riziĉna zemlja za pranje novca.Raznovrsnost
mogućih procesa pretvaranja nezakonitog
novca u prividno zakoniti ukazuje na
ĉinjenicu da je pranje novca po svojoj
strukturi kompleksno. Da bi se utvrdila
izloţenost obveznika riziku i da bi se
djelotvorno upravljalo tim rizikom, sam
obveznik mora da identifikuje svaki
segment svog poslovanja u kome se moţe
pojaviti prijetnja od pranja novca i mora
procjeniti svoju ranjivost u odnosu na tu
prijetnju. Rizik se kontinuirano identifikuju
na svim nivoima upravljanja – od
operativnog do strateškog nivoa – u taj
proces su ukljuĉene sve organizacione
jedinice obveznika. Veliĉina i sloţenost
poslovanja obveznika imaju vaţnu ulogu u
odluĉivanju o tome koliko je on privlaĉan ili
podloţan riziku od pranja novca tako ako je
preduzeće veliko, manja je vjerovatnoća da
će ona liĉno poznavati klijenta, pa taj klijent
moţe biti u znatno većoj mjeri anoniman
nego ako je klijent nekog malog preduzeća.
1. PRANJE NOVCA
Prema ĉlanu 2. Zakona o spreĉavanju
pranja novca i finansiranja teroristiĉkih
aktivnosti BiH119
pranje novca podrazumjeva
zamjenu imovine ili prijenos imovine ako je
steĉena kriminalnim radnjama, a s ciljem
prikrivanja ili zataškavanja nezakonitog
porijekla imovine ili pruţanja pomoći
nekom trećem licu koje je umješano u takve
aktivnosti radi izbjegavanja zakonskih
posljedica poĉinjenih radnji. Pranje novca
omogućuje kriminalcima da svoja
nezakonito steĉena novĉana sredstva koriste,
a da pritom ne pobude niĉiju sumnju.
Postoji širok dijapazon aktivnosti koje mogu
biti preduzete radi prikrivanja porjekla
imovine steĉene izvršenjem kriviĉnog dijela.
Svako ko pruţa usluge ili isporuĉuje
odreĊene proizvode koji se mogu koristiti za
skladištenje ili prijenos vrijednosti moţe biti
zloupotrebljen kao instrument u procesu
pranja novca. Novac se moţe prati kroz
poslovanje u finansijskom sektoru, kao i
kroz poslovanje van finansijskog sektora.
119
„Sluţbeni glasnik BiH― broj 47/14
Zakon o spreĉavanju pranja novca i
finansiranja teroristiĉkih aktivnosti BiH
(ĉlan 4.)120
propisuje obveznike za sprovoĊenje mjera
za otkrivanje i spreĉavanje pranja novca, a
to su: banke, osiguravajuća društva, lizing
društva, mikrokreditne organizacije,
ovlašteni posrednici, društva koja se bave
elektronskim prijenosom novca,
investiciona i penziona društva i fondovi,
pošte, kazina, kockarnice i drugi
organizatori igara na sreću i posebnih lutrija,
mjenjaĉnice, zalagaonice, lica koja
obavljaju profesionalne djelatnosti (notari,
advokati, raĉunovoĊe, revizori, pravna i
fiziĉka lica koja obavljaju raĉunovodstvene i
usluge poreskog savjetovanja), agencije za
nekretnine, pravna i fiziĉka lica (koja se
bave prijemom i raspodjelom novca ili
imovine u humanitarne, dobrotvorne,
vjerske, prosvjetne ili socijalne svrhe,
prijenosom novca ili vrijednosti, faktoring,
forfaitingom, ĉuvanjem, investiranjem,
drţanjem, upravljanjem ili davanjem savjeta
u vezi upravljanja imovinom trećih lica,
izdavanje, upravljanje i poslovanje s platnim
i kreditnim karticama i drugim sredstvima
plaćanja, izdavanje finansijskih garancija i
drugih jemstava i obaveza, davanje
zajmova, kreditiranje, nuĊenje i
posredovanje u pregovorima o zajmovima,
organizacija i voĊenje licitacija, promet
plemenitih metala i dragog kamenja i
njihovih proizvoda, trgovina umjetniĉkim
predmetima, plovilima, vozilima i
letjelicama) i agencija za privatizaciju.
1.1. Faze pranja novca
Pranje novca se obiĉno opisuje kao proces
koji se odvija u tri faze i to:121
1. Ulaganje;
2. Raslojavanje (prikrivanje);
3. Integrisanje.
Osnovne komponente pranja novca su:
moralna, psihološka, socijalna,kriminološka,
istorijska, pravna, ekonomska i politiĉka122
120
„Sluţbeni glasnik BiH― broj 47/14 121
Teofilović N., i Jelaĉić M., (2006), Spreĉavanje,
otkrivanje i dokazivanje kriviĉnih dela korupcije i
pranja novca, Policijska akademija, Beograd, str. 17
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
116
U fazi ulaganja, imovina steĉena izvršenjem
kriviĉnog dijela plasira se u finansijski
sistem. Veliki novĉani iznosi razbijaju se na
manje dijelove da bi pobuĊivali manje
sumnje, pa se potom u odreĊenom periodu
deponuju na raĉune u raznim finansijskim
ustanovama. Pored toga, nezakonito steĉena
novĉana sredstva mogu se investirati u
vrijednosne papire, polise osiguranja zatim
moţe pomiješati s prihodima od zakonitog
poslovanja ili se moţe prikazati kao prihod
od laţnih ili „fantomskih‖ firmi koje,
zapravo, i ne posluju, već iskljuĉivo sluţe za
deponovanje gotovinskih sredstava na
raĉune. U fazi raslojavanja sredstva se
prebacuju s raĉuna na kome su
bila deponovana na druge
raĉune u ĉitavom nizu
transakcija, a ti drugi raĉuni
nalaze se u raznim
institucijama širom svijeta.
Mnoge od tih transakcija nemaju nikakvu
ekonomsku logiku i praktiĉno ostaju
neevidentirane u poslovanju. Glavni cilj tih
transakcija jeste da se prikrije veza izmeĊu
novĉanih sredstava i kriminalne aktivnosti
kojom su ta novĉana sredstva steĉena. Svrha
transakcija o kojima je rijeĉ jeste da se
sakrije trag novca i da se ometu svi oni koji
pokušavaju da istragom utvrde porijeklo tih
novĉanih sredstava. U trećoj fazi, fazi
integrisanja, novac se ulaţe u zakonito
poslovanje, umjetniĉka djela, dionice,
nepokretnosti, luksuznu robu. Veoma je
teško u toj fazi jasno razluĉiti zakonita od
nezakonitih novĉanih sredstava.
Ove tri faze se ne moraju nuţno odvijati tim
redom zato što kriminalci nekad odluĉe da
direktno uloţe nezakonito steĉena sredstva u
luksuznu robu ili nepokretnosti. Isto tako, u
sluĉaju nekih kriviĉnih djela, kao što su
pronevjere i prevare u oblasti investicija,
novĉana sredstava kriminalaca već se nalaze
u finansijskom sistemu, pa onda više nema
potrebe da se dodatno ubacuju u sistem.
Sem toga, prije no što se u finansijski sistem
uvede nezakonito steĉen novac, taj novac se
ĉesto samo prebacuje s mjesta na mjesto.
122
Vesić D., (2008), Ekonomska i politiĉka
komponenta korupcije pranja novca, UDK:
343.352Biblid 00258555, 60 Vol. LX, br. 4, pp. 481–
501, str.493
1.2. Procjena rizika od pranja novca
u poslovanju
Rizik je funkcija vjerovatnoće od riziĉnih
dogaĊaja i utjecaja riziĉnih dogaĊaja.
Vjerovatnoća dogaĊanja predstavlja
kombinaciju pretnji i ranjivosti, odnosno,
drugaĉije reĉeno, riziĉnidogaĊaji se
dešavaju onda kada pretnja iskoristi
ranjivost. Nivo rizika se moţe sniziti tako
što će se umanjiti prjetnje, ranjivosti ili
njihov utjecaj.
Slika 1. Rizik od pranja novca
Izvor: kreacija autora
Da bi se utvrdila izloţenost obveznika riziku
i da bi se djelotvorno upravljalo tim
rizikom, sam obveznik mora da identifikuje
svaki segment svog poslovanja u kome se
moţe pojaviti prijetnja od pranja novca i
mora procjeniti svoju ranjivost u odnosu na
tu prijetnju. Rizik se kontinuirano
identifikuju na svim nivoima upravljanja –
od operativnog do strateškog nivoa – u taj
proces su ukljuĉene sve organizacione
jedinice obveznika. Veliĉina i sloţenost
poslovanja obveznika imaju vaţnu ulogu u
odluĉivanju o tome koliko je on privlaĉan ili
podloţan riziku od pranja novca tako ako je
preduzeće veliko, manja je vjerovatnoća da
će ona liĉno poznavati klijenta, pa taj klijent
moţe biti u znatno većoj mjeri anoniman
nego ako je klijent nekog malog preduzeća.
Nakon što se identifikuje rizik od pranja
novca potrebno je procjeniti koliki je
negativni utjecaj na realizaciju ciljeva
poslovanja. Analiza rizika i identifikacija
treba da bude sprovedena na sve postojeće i
nove proizvode, aktivnosti i procese.
Potrebno je se fokusirati na one klijente,
zemlje, proizvode, usluge, transakcije i
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
117
kanale isporuke koji predstavljaju najveći
potencijalni rizik.
Postupak procjene rizika ima ĉetiri faze: 1)
identifikovanje oblasti poslovanja koje su
podloţne pranju novca; 2) sprovoĊenje
analize kako bi se utvrdilo kolika je
vjerovatnoća da će nastupiti pranje novca i
kakav bi u tom sluĉaju bio njegov utjecaj;
3) upravljanje rizicima; 4) nadzor nad
rizicima i njihovo preispitivanje.
Slika 2. Postupak procjene rizika od pranja
novca
Izvor: kreacija autora
Prva faza podrazumjeva identifikovanje
klijenata, proizvoda, usluga, transakcija i
geografskih lokacija koje su specifiĉne za
obveznika. Zavisno od specifiĉnih
karakteristika izvjesnih klijenata, proizvoda,
usluga i transakcija, kao i kanala isporuke,
razlikuje se i opasnost od pranja novca i
podloţnost tim pojavama. U drugoj fazi vrši
se analiza kao kombinacija vjerovatnoće da
do te pojave doĊe i utjecaja troškova ili štete
koji bi u datoj situaciji mogli nastati. Taj
utjecaj se moţe sastojati od finansijskog
gubitka za poslovanje usljed izvršenja
kriviĉnog djela ili od novĉanih kazni koje
vlasti u datoj situaciji izreknu. Tu se takoĊe
moţe raditi o šteti nanjetoj ugledu
poslovanja ili cijelom sektoru. Analiza
odreĊenih kategorija rizika i njihovih
kombinacija specifiĉna je za svaki entitet
obveznika ponaosob, tako da se zakljuĉak o
ukupnom nivou rizika mora zasnivati na
svim relevantnim informacijama.U trećoj
fazi, obveznik će, na temelju analize,
primjeniti strategije upravljanja rizikom i
sprovoditi odgovarajuću sektorsku politiku i
primjeniti primjerene procedure. Da bi se
djelotvorno ublaţio i suzbio rizik, biti će
primjenjeni adekvatni sistemi i mehanizmi
kontrole. Na kraju, u tom procesu treba
nadzirati i preispitivati same rizike i
upravljanje rizicima. Obveznik to moţe
uĉiniti tako što će razraditi reţim
nadzora kroz programe
usaglašavanja i revizije. Procjena
rizika od pranja novca mora se
periodiĉno revidirati na osnovu toga
u kolikoj su se mjeri rizici promjenili
ili u kolikoj su se mjeri promjenili
vidovi poslovanja ili strategije samih
obveznika.Procjena rizika od pranja
novca se provodi na nivou preduzeća
tzv. makro procjena i na nivou
organizacionih jedinica tzv. mikro
procjena rizika. Na temelju
informacija koje su proizašle iz ove
procjene preduzeće odluĉuje o obimu
i vrsti testova za procjenu rizika odpranja
novca. Kod mikro procjene rizika
menadţment preduzeća bi trebao uzeti u
obzir i sljedeće tipoverizika, kao i njihove
meĊusobne odnose (PickettSpencer, 2006:
153.): 1. Inherentni rizik – rizik koji je dio
sameaktivnosti, 2. Kontrolni rizik – rizik
nefunkcionisanjaustanovljenih kontrola koji
treba imati najveću vaţnost za planiranje
procjene rizika, 3. Rezidualni rizik – rizik
koji preostaje nakon štomenadţment
poduzme sve mjere, ukljuĉujući iinterne
kontrole, kako bi se smanjila vjerojatnoća
pojavljivanja rizika i njegovih posljedica, 4.
Revizijski rizik – rizik koji proizlazi
izneprofesionalnog obavljanja interne
revizije,ugroţenosti njezine objektivnosti i
neovisnosti. Vaţan preduslov za dobru
procjenu rizika je dobro razumjevanje
samog rizika i dobro razvijene procedure
koje će primjeniti obućeno osoblje.Kod
makro procjene rizika od pranja novca
potrebno je uzeti u obzir rizik zemlje ili
geografski rizik, rizik klijenta i rizik
transakcije proizvoda, robe ili usluge.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
118
Slika 3. Rizici kod makro procjene rizika od
pranja novca
Izvor: kreacija autora
Postoje ĉetiri kategorije rizika i to nizak,
srednji, visok ili neprihvatljiv rizik za
poslovanje. Prilikom utvrĊivanja kategorije
rizika institucija treba uzeti u obzir razliĉite
vrste rizika kao što su rizik zemlje, klijenta i
transakcija, proizvoda ili usluga.
Slika 4. Kategorije rizika od pranja novca
Izvor: kreacija autora
2. UPRAVLJANJE RIZIKOM OD
PRANJA NOVCA U POSLOVANJU
Ciljevi i naĉela upravljanja rizikom od
pranja novca treba da omoguće obveznicima
da utvrde odgovarajuću politiku i procedure,
ukljuĉujući pravila o mjerama i radnjama
koje se preduzimaju radi poznavanja i
praćenja stranke, promovisanje visokih
etiĉkih i profesionalnih
standarda i sprjeĉavanje
namjerne ili nenamjerne
zloupotrebe entiteta za
kriminalne aktivnosti.
Poţeljno je da
menadţeri koji su
odgovorni za
upravljanje rizikom na
nivou svoje
organizacione jedinice,
razrade procedure za
upravljanje rizikom od
pranja novca, tako da te
procedure budu primjerene konkretnim
zadacima organizacione jedinice o kojoj je
rijeĉ, što sve mora biti usaglašeno s
ciljevima i naĉelima procjene rizika od
pranja novca na nivou institucije kao cjeline.
Uprava mora da ohrabri regulatorno
usklaĊivanje i da obezbjedi da zaposleni
strogo poštuju interne procedure, sektorsku
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
119
politiku, praksu i procese ĉiji je cilj
ublaţavanje i kontrola pranja novca. Uprava
takoĊe treba da podstiĉe etiĉku kulturu
poslovanja i etiĉko ponašanje. Etiĉko
ponašanje je profesionalna, individualna
odgovornost kada su pojedinci svjesni
svojih prava, interesa i ţelja drugih aktera i
savjesno ih uzimaju u obzir, otvoreni za
nove ideje i spremni da zadatke rješavaju na
transparentan naĉin, a istovremeno su voljni
da preuzmu odgovornost i da se smatraju
odgovornima za odluke koje donose i poteze
koje preduzimaju.
Obveznik mora da objezbedi da svaki
zaposleni razumije svoju ulogu u procesu
upravljanja rizikom od pranja novca, kako
bi bilo moguće obezbjediti pravilnu
detekciju i odgovarajući nadzor rizika.
Stoga su obuke za zaposlene koji su u
neposrednom kontaktu s klijentima ili koji
obavljaju transakcije od presudnog znaĉaja
u postupku upravljanja rizikom od pranja
novca. Ograniĉavajući faktor u tom procesu
moţe biti nedostatak odgovarajućih kadrova
iliako nije sprovedena odgovarajuća obuka.
Svi zaposleni od nivoa izvršilaca do
najvišeg rukovodstva, moraju biti svjesni
rizika od pranja novca. Najbolji naĉin da se
obezbjedi odgovarajuća obuka jeste izrada
godišnjeg programa struĉnog obrazovanja,
osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih.
Mjere za umanjivanje rizika su:123
- Povećanje nivoa svijesti o opasnosti od
visoko riziĉnih situacija u poslovnim
odnosima, - Traţenje odobrenja za
uspostavljanje poslovnog odnosa ĉak i onda
kada nije obvezno, - Povećavanje nivoa
poznavanja poslovnog partnera
provoĊenjem pojaĉanih mjera dubinske
analize, - ProvoĊenje pojaĉanih mjera
tekuće kontrole i revizije poslovnog odnosa.
2.1. Nadzor i preispitivanje rizika
Obveznik treba da uspostavi odgovarajući i
trajni proces nadzora i preispitivanja rizika
od pranja novca. Taj proces treba da se
123
Vinšalek Stipić,V., Blaţević, L., Upravljanje
primjenom pristupa temeljenog na procjeni rizika
poslovanja i rizika od pranja novca, Praktiĉni
menadţment, Vol. II, br. 3, str. 73-79
sprovodi u sklopu funkcije kontrole
poslovanja, kako bi se obezbjedilo da se svi
predviĊeni postupci redovno primjenjuju, da
li se poštuju utvrĊene sektorske politike i da
li su svi sistemi u funkciji a u sklopu
revizije, kada se utvrĊuje da li su sektorske
politike i procesi u skladu sa Zakonom i da
li se sprovode na adekvatan naĉin.
Redovni izveštaji koji se podnose Upravi za
sprjeĉavanje pranja novca treba da sadrţe
podatke o rezultatima procesa praćenja,
nalaze unutrašnjih kontrola, izvještaje
organizacionih jedinica zaduţenih za nadzor
i upravljanje rizikom, izvještaje interne
revizije, izvještaje lica ovlaštenih za
otkrivanje, praćenje i prijavljivanje svih
sumnjivih transakcija, kao i zakljuĉke
nadzornih organa utvrĊene u izvještajima o
terenskoj inspekciji mjera za sprjeĉavanje
pranja novca.
Institucija moţe da ima posebnu
organizacionu jedinicu za upravljanje
rizikom od pranja novca tj.ovlašteno lice.
Ovlašteno lice se imenuje na nivou uprave.
Ovlašteno lice ima vaţan zadatak u
utvrĊivanju procesa procjene rizika i u
procesu nadzora i preispitivanja upravljanja
rizikom od pranja novca.
Pored stalnog praćenja i preispitivanja rizika
od pranja novca, obveznik takoĊe treba da
ima internu reviziju da bi mogao nezavisno
da procjeni sistem upravljanja rizikom od
pranja novca. Nezavisnu provjeru mogu da
sprovedu interni revizori, eksterni revizori,
struĉni konsultanti ili druga kvalifikovana
lica koja nisu neposredno angaţovana na
primjeni ili u funkcionisanju sistema
upravljanja rizikom od pranja novca.
2.2. Efekti procjene rizika od pranja
novca na poslovanje
Efekti procjene rizika od pranja novca na
poslovanje mogu biti pozitivni i negativni.
U pozitivne efekte spadaju:
- Efikasnost troškova - dobra procjena rizika
vodi efikasnom trošenju ograniĉenih
novĉanih sredstava. Ono što je vaţno je
ĉinjenica da se ne radi o rezanju troškova i
drugim sliĉnim radikalnim mjerama, nego o
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
120
dobroj alokaciji novĉanih sredstava bez
nepotrebnih gubitaka. - Fleksibilnost -
neophodno je da se obveznici, kao i
regulatori i supervizori stalno prilagoĊavaju
realnosti koja je oko njih, budući da
kriminalni milje konstantno prilagoĊava
svoje „poslovanje― i strategije ovisno o
riziku koji ih okruţuje. - Proporcionalnost -
znaĉi da je potrebno poduzimati korake
kako bi se identificirale i ojaĉale slabe taĉke
i nedostaci, pri tome se trebakoncentrirati na
stvarno slabe taĉke kako bi se kriminalcima
oteţale aktivnosti vezane uz pranje novca.
Negativni efekt procjene rizika od
poslovanja jeste upravo sama riziĉnost
prosudbe o stepenu rizika koji prati
poslovne partnere, proizvode ili usluge,
transakcije i geografsko podruĉje.Pretjeran
oprez, odnosno svrstavanjeposlovnih
partnera koji to nisu u visoko riziĉnuskupinu
izaziva povećanje troškova i krivu
alokacijuresursa. S druge strane olako
ocjenjivanje poslovnihpartnera ili
organizacija dovodi do negativnihutjecaja za
drţavu i društvo u cjelini.
2.3. Prijetnje novih tehnologija koje
omogućavaju anonimnost
Pri uspostavljanju politika i procedura radi
smanjivanja izloţenosti riziku pranja novca i
kriminalnih radnji koji proizlazi iz novih
tehnologija koje omogućavaju anonimnost
(internet bankarstvo,elektronski novac),
finansijske institucije ukljuĉujući i druga
društva koja obavljaju odreĊene usluge
platnog prometa ili prijenosa novca bi
trebale osigurati primjenu tehnoloških
rješenja koja osiguravaju:124
- nedvojbenu identifikaciju stranke koja je
korisnik elektronskog bankarstva,
- vjerodostojnost potpisanog elektronskog
dokumenta,
- pouzdanost mjera protiv krivotvorenja
dokumenata i potpisa dokumenata,
- sisteme koji su zaštićeni od preinaka i
osiguravaju tehniĉku i kriptografsku
124
Vinšalek Stipić,V., Blaţević, L., Upravljanje
primjenom pristupa temeljenog na procjeni rizika
poslovanja i rizika od pranja novca, Praktiĉni
menadţment, Vol. II, br. 3, str. 73-79
sigurnost,procesa upotrebe elektroniĉkog
bankarstva,
- ostale uslove u skladu s pozitivnim
propisima kojima je ureĊeno to podruĉje
poslovanja.
Svi sudionici u platnom prometu ili
prijenosu novca duţni su prikupiti taĉne i
potpunepodatke o uplatitelju i ukljuĉiti ih u
obrazac ili poruku koja prati elektroniĉki
prijenos novĉanihsredstava, poslanih ili
primljenih u bilo kojoj valuti. Pri tome ti
podaci moraju pratiti prijenos cijelovrijeme
tokom prolaza kroz lanac plaćanja.
3. PRANJE NOVCA U
MEĐUNARODNIM OKVIRIMA
MeĊunarodna tijela koja regulišu uvoĊenje
i provoĊenje pristupa temeljenog na procjeni
rizikasu:
FATF125
je tijelo koje razvija i
unaprjeĊuje politiku nanacionalnoj i
meĊunarodnom nivou za borbu protiv pranja
novca i finansiranja terorizma.FATF nadzire
napredak svojih zemalja ĉlanica
uimplementaciji potrebnih mjera, vrši
revizijumjera za borbu protiv kriminalnih
radnji te unapreĊuje provedbu mjera na
globalnom nivou.
MONEYVAL126
je odbor za evaluaciju
iimplementaciju mjera za sprjeĉavanje
pranjanovca pri Vijeću Europe. Cilj
MONEYVAL-a jeosigurati da zemlje
ĉlanice imaju efikasan sistem za borbu
protiv finansijskog kriminala teda su
usklaĊene s meĊunarodnim standardimakao
što su npr. preporuke FATF-a,
KonvencijeUN-a, te Direktive Europskog
Parlamenta iVijeća.
Wolfsberg127
grupa ima za cilj razvoj
standarda primjenjivih za finansijsku
125
FATF (Financial Action Task Force) je
meĊuvladino tijeloosnovano 1989. godine na forumu
zemalja G7 u Parizu.U ovom ĉlanstvu su 31 drţava i
dvije meĊunarodne regionalne organizacije te
Evropska komisija. 126
MONEYVAL je posebni odbor Vijeća Europe
osnovan1997. godine. Ĉlanice ovog odbora su sve
zemlje ĉlanice Vijeća Europe, kao i zemlje kandidati,
a koje nisuĉlanice FATF-a. 127
Wolfsberg grupa je udruţenje 11 globalnih
banakaosnovana 2000. uz Transparency International
s ciljem rada na smjernicama za sprjeĉavanje pranja
novcaprimjenjivim za privatni bankarski sektor.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
121
industriju i s timpovezanih pristupa za
sprjeĉavanje pranja novcai kriminalnih
radnji.
Direktive Evropske unije o sprijeĉavanju
korištenja finansijskog sistema u svrhu
pranja novca vrlo jasno prikazuju razvojni
put definicije pojma sumnjivih transakcija.
Prve pokušaje postavljanja okvira
preventivnog djelovanja na podruĉju
sprjeĉavanja pranja novcanalazimo u
Direktivi 91/308/EEC. Kako kreditnim i
finansijskim institucijama definicijom
nameće obvezu provjere, s posebnom
pozornošću, svake transakcije za koju se
smatra da bimogla biti povezana s pranjem
novca, jasna je njezina sadrţajna
neodreĊenost i nuţnost legislativne dorade
na nacionalnom nivou. Druga direktiva -
Direktiva 2001/97/EC nije otišla puno dalje
po pitanju razradedefinicije sumnjivih
transakcija, iako prepoznaje samostalne
profesije i struke koje od
obvezeprijavljivanja sumnjivih transakcija u
odreĊenim sluĉajevima izuzima. Za razliku
od prve dvije direktive, Direktiva
2005/60/EZ o sprjeĉavanju korištenja
finansijskog sistemau svrhu pranja novca i
finansiranja terorizma temelji se na
procjenirizika, a samim time pitanju
prepoznavanja sumnjivih transakcija
pristupa na sasvim drugaĉiji naĉin.Treća
direktiva pridaje sumnjivim transakcijama
jednu sasvim novu ulogu postavljajući ih
kao okosnicuprevencije pranja novca putem
sistema procjene rizika, iako ne direktno.
4. PRANJE NOVCA U OKVIRIMA
BOSNE I HERCEGOVINE
Bosna i Hercegovina je usvajanjem Zakona
o sprijeĉavanju pranja novca i finansiranju
teroristiĉkih aktivnosti postala jedna od
zemalja koja prema meĊunarodno priznatim
standardima preduzima mjere i
odgovornosti za otkrivanje, sprjeĉavanje
pranja novca i finansiranja teroristiĉkih
aktivnosti, što joj je ujedno bio i jedan od
uslova koje je postavila meĊunarodna
zajednica, te zbog toga ne bi trebala biti
postavljena na sivu listu. „Siva lista‖
Moneyvala je vrlo problematiĉna za svaku
zemlju u svijetu, jer obezvrjeĊuje kreditni
rejting jedne zemlje, odnosno poskupljuje
sve finansijske transakcije koje jedna zemlja
sprovodi u meĊunarodnim finansijskim
odnosnima.
U okviru Drţavne agencije za istragu i
zaštitu – SIPA formirano je Finansijsko
obavještajno odjeljenje.Zemlje moraju
osigurati da njihove finansijske institucije
imaju uspostavljene odgovarajuće procedure
za identifikaciju klijenata u skladu sa
meĊunaodnim standardima koje su
uspostavili Bazelska komisija za
superviziju banaka i Radna grupa za
finansijsku akciju u vezi sa pranjem novca
(FATF). Finansijske institucije u skladu sa
ĉlanom 13. ovog zakona128
su obavezne
izvještavati Finansijsko obavještajno
odjeljenje o sumnjivim transakcijama
odnosno o strankama ĉije transakcije imaju
ili prelaze vrijednost 30.000 KM.
Konstatacije MONEYVAL-a za BiH su
sljedeće tj. da je BiH pogodno tlo za pranje
novca i finansiranje terorizma, investiticijski
sektor u BiH nije u potpunosti siguran od
zlopotrebu, BH vlasti nisu procijenile rizik
od finansiranja terorizma, utvrĊivanje
materijalnih dokaza u kaznenom djelu
pranja novca u sva ĉetiri KZ usklaĊeno s
konvencijama iz Beĉa i Palerma,
uspostavljen je okvir kako bi se omogućilo
zamrzavanje sredstava osoba i tijela
utvrĊenih u okviru rezolucije Vijeća
sigurnosti UN-a 1267, ali se isti još uvijek
ne primjenjuje u praksi, uĉinkovitost
sistema za kontrolu fiziĉkog prekograniĉnog
transporta valuta izaziva zabrinutost,
mjerodavnim tijeloma nisu jasne njihove
ovlasti, usvajanjem zakona o spreĉavanju
pranja novca i borbe protiv finansiranja
terorizma razina usklaĊenosti okvira
spreĉavanja pranja novca i borbe protiv
finansiranja terorizma poboljšana,
poboljšati sistem koordinacije spreĉavanja
pranja novca i borbe protiv finansiranja
terorizma na razini politika.
ZAKLJUĈAK
Prema konstatacije MONEYVAL-a BiH je
pogodno tlo za pranje novca i finansiranje
128
Zakona o spreĉavanju pranja novca i finansiranja
teroristiĉkih aktivnosti BiH „Sluţbeni glasnik BiH―
broj 47/14
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
122
terorizma te investiticijski sektor u BiH nije
u potpunosti siguran od zlopotrebe. S toga je
potrebno da svako preduzeće uspostavi
sistem upravljanja rizikom od pranja novca
tj. da utvrde odgovarajuću politiku i
procedure, ukljuĉujući pravila o mjerama i
radnjama koje se preduzimaju radi
poznavanja i praćenja stranke, promovisanje
visokih etiĉkih i profesionalnih standarda i
sprjeĉavanje namjerne ili nenamjerne
zloupotrebe entiteta za kriminalne
aktivnosti. Uzimajući u obzir sva nastojanja
prilikom definiranja uĉinkovitog sistema
pranja novca koji se temelji na procjeni
rizika, sveobuhvatna statistika koja je
prvenstveno ogledalo prakse govori u prilog
nekoliko zakljuĉaka: - Uĉinkovit sistem
procjene rizika zahtjeva primjerenu
legislativnu podlogu s razraĊenom
definicijom sumnjivih transakcija, uĉinkovit
nadzor i primjerene sankcije u sluĉaju
nepoštovanja zakonskih odredaba, - Sistem
procjene rizika zahtjeva sve veći udio
sumnjivih transakcija prijavljenih od
nefinansijskih institucija kao potvrdu
podizanja stepena svijesti i u tom sektoru, -
Permanentnoj izobrazbi svih institucija
ukljuĉenih u provoĊenju mjera prevencije
pranja novca na nacionalnom nivou.129
129
Cindori, S., (2013), Pranje novca: korelacija
procjene rizika i sumnjivih transakcija,odabrani
prijevodi br. 16/13, Institut za javne financije, str.19
LITERATURA
[1] Cindori, S., (2013), Pranje novca:
korelacija procjene rizika i sumnjivih
transakcija,odabrani prijevodi br. 16/13,
Institut za javne financije,
[2] Teofilović N., i Jelaĉić M., (2006),
Spreĉavanje, otkrivanje i dokazivanje
kriviĉnih dela korupcije i pranja novca,
Policijska akademija, Beograd
[3] Vesić D., (2008), Ekonomska i politiĉka
komponenta korupcije pranja novca, UDK:
343.352 Biblid 0025-8555, 60 Vol. LX, br.
4, pp. 481–501,
[4] Vinšalek Stipić,V., Blaţević, L.,
Upravljanje primjenom pristupa temeljenog
na procjeni rizika poslovanja i rizika od
pranja novca, Praktiĉni menadţment, Vol.
II, br. 3, str. 73-79
[5] Zakon o spreĉavanju pranja novca i
finansiranja teroristiĉkih aktivnosti BiH
„Sluţbeni glasnik BiH― broj 47/14
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
123
IMOVINSKA SIGURNOST U KONTEKSTU ODGOVORNOSTI DRŢAVE
ZA ŠTETU NASTALU TERORISTIĈKIM DJELOVANJEM
Siniša Bilić, email: [email protected]
Internacionalni univerzitet Brĉko Distrikt
Safet Subašić, email: [email protected]
Opština Vukosavlje
Vedrana Macanović, email: [email protected]
Fakultet za poslovno industrijski menadţment Beograd
Sažetak: Radom autori razmatraju bitne aspekte utvrđivanja materijalne odgovornosti i provođenja
postupka naknade materijalne štete nastale terorističkim aktom. Okolnošću da je ova materija izrazito malo
tretirana u znanstvenoj i stručnoj literaturi, te specifična s motrišta njene međunarodnopravne osobenosti,
započinje ovaj rad. Nakon višegodišnjeg vakuuma, te učestalih terorističkih akata, mnoge države započinju
normativno uređivati ove odnose. Javlja se potreba međunarodno-pravne kodifikacije pravnih normi kojima
bi se uredila navedena oblast i potreba za unifikacijom procesnopravnih radnji i postupaka naknade štete.
Autori elaboriraju opće principe i uvjete naknade štete dovodeći ih u kontekst specifičnosti naknade štete
terorističkih aktivnosti i praveći distinkciju između načela naknade materijalne štete u redovnim
građanskopravnim postupcima i primjene tih načela u postupcima naknade štete terorističkog čina. To je
neophodno zbog karaktera terorističkog čina i problema određivanja počinitelja kaznenog djela, te
utvrđivanja nositelja obveze reparacije štete. Osim toga, kako će osoba koja počini teroristički čin, a nema
imovine, nadoknaditi nastalu štetu, te na koga prenijeti njegovu obvezu odnosno kako izvršiti reparaciju
nastale štete. Rad akceptira dvije mogućnosti, da štetu reparira država ili da se odgovornost za štetu proširi
na druge pravne i fizičke osobe. Za ilustraciju tih dvojbi i alternativnih rješenja autori navode eklatantne
primjere štetnih događaja terorističkog karaktera bez pokrića.
Ključne riječi: Teroristički akt, odgovornost, naknada štete
HOMELAND SECURITY IN THE CONTEXT OF STATE LIABILITY FOR
THE DAMAGE CAUSED BY TERORIST ACTS
Abstract: In this paper the authors discuss the essential aspects of establishing material responsibility and
conducting the pecuniary damage caused by terrorist acts. This paper is trying to clarify the specific point
of view of its international legal peculiarities by taking into account that this matter is not deepened in the
scientific and professional literature. After years of vacuum, and frequent acts of terrorism, many countries
are beginning to normatively edit these relations. There is a need for international legal codification of
legal standards that would regulate the mentioned area and the need for unification of procedural, legal
actions and proceedings damages. The authors elaborate the general principles and requirements of
damages, putting them in the context of the specifics of terrorist activities damages and making a distinction
between the principle of compensation for material damage in ordinary civil proceedings and the
application of those principles in proceedings of terrorist act damages. This is necessary due to the nature
of terrorist acts and the problem of determining the offender, and determining the holder of the reparation
obligation for the damages. In addition, how will a person who commits a terrorist act, and has no
property, compensate the damage, and to whom to alienate its obligation to make damages reparation. The
paper accepts two options, one of which involves the state reparation and the other involves responsibility
to repair the damage by other legal and natural persons. To illustrate these concerns and alternatives
authors give clear examples for adverse events of a terrorist character without coverage.
Keywords: Terrorist act, accountability, compensation
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
124
1. UVOD
Opće pitanje ţivotne i imovinske sigurnosti
u kontekstu teroristiĉkih aktivnosti sve je
dominantnije iz raznih aspekata. Suvremeni
terorizam je u stalnom porastu, obnavlja se i
usavršava na sve većoj tehniĉkoj i
tehnološkoj razini, a efikasnost mu se
neprestano povećava. Ovaj problem je
multidimenzionalan jer u sebi sadrţi
elemente i javnopravne i privatnopravne
oblasti, a kljuĉno pitanje koje se postavlja je
pitanje temeljnih idejnih, teorijskih,
zakonskih i procesno-faktiĉkih postavki
odgovornosti drţave za štetu od terorizma.
Uz ta pitanja dvojbenim se ĉini i mogućnost
osiguranja imovine i lica za one radnje i
delikte koji nastaju kao posljedica
teroristiĉkih aktivnosti. Moţe li drţava ili
neki drugi subjekt prihvatiti obvezu
osiguranja imovine i lica ako se znaju
specifiĉnosti teroristiĉkih aktivnosti. S druge
strane, ako ne bi postojala obveza drţave
koja bi svojom organizacijom i moćima
prisile štitila graĊane, onda bi se stvorila
veća koliĉina pravne i ukupne društvene
nesigurnosti. Prema tome, postoji potreba
kada drţava ili neki drugi javnopravni
subjekti preuzmu na sebe obvezu osiguranja
imovine i lica za teroristiĉka djelovanja. Iz
tih razloga, koji se mogu oznaĉiti kao
pravednost i solidarnost, nastala je
Europska konvencija o naknadi štete
ţrtvama nasilnih kaznenih djela, iz 1983.
godine. Cilj Konvencije je inauguriranje
obveze drţave kako bi nadoknadila štetu
koju graĊani i druga pravna lica imaju od
teških posljedica koje su pretrpjeli kod
poĉinjenja namjernih kriviĉnih djela. Treba
naglasiti kako Konvencija direktno ne
navodi teroristiĉka kaznena djela, ali se iz
nje moţe zakljuĉiti kako ih ona sadrţi, i
drugo, Konvencijom se predviĊaju
uglavnom mjere za reparaciju tjelesnih i
drugih oštećenja koja ţrtva pretrpi, a ne
materijalna šteta koju neko pretrpi pri
teroristiĉkom djelu. Konvencija samo
upućuje na mogućnost naknade štete za
osobne stvari koje je ţrtva u trenutku
izvršenja kriviĉnog djela koristila ili je
imala na sebi i pri sebi. Temeljem
Konvencije, navedeno, neke drţave i
definiraju u svojim zakonima.130
S obzirom
na vrijeme kada se Konvencija javila,
razumljivo je kako ona nije izravno navela
teroristiĉka djela kao poseban segment
naknade štete.
Pitanje odgovornosti drţave za štetu nastalu
od teroristiĉkog akta krajem 20. st. bilo je
izrazito sporno. Razlog i uzrok spora je
postojanje pravne praznine u ovoj oblasti.
Ovo pitanje pravno nije bilo precizno
utvrĊeno. Pravni vakuum dominirao je sve
do poĉetka 21. st. Tek kada je terorizam
poprimio veće razmjere, narasla je potreba
zaštite graĊana i njihove imovine, i
definiraju prava i obveza drţave u
sluĉajevima teroristiĉkih napada i nasilja
većih razmjera, koje obiĉno nastaje tijekom
okupljanja graĊana na demonstracijama. U
sluĉajevima teroristiĉkih napada, nastaje
veća materijalna šteta koja treba biti
nadoknaĊena pravnim i fiziĉkim osobama.
Nakon višegodišnjeg vakuuma, a posebno
nakon uĉestalih teroristiĉkih akata, mnoge
drţave su pokušale zakonima urediti
podruĉje naknade štete u sluĉaju
teroristiĉkih napada. Cilj ovakvog
ureĊivanja odnosa bio je zaštita interesa
pojedinaca, ali i javni interes. Naime,
ustavno-pravni princip zaštite fiziĉkog
integriteta graĊana i zaštita njihove imovine
sveo se na inauguraciju prava na odštetu,
preuzimanje obveze od strane drţave,
procedure podnošenja zahtjeva i nadleţnost
upravnih organa za postupanje po zahtjevu
za naknadu štete i na posljetku utvrĊuje se
limit maksimalnog iznosa koji je u obvezi
isplatiti drţava u sluĉaju teroristiĉkog ĉina.
Takva rješenja temelje se na naĉelima
solidarnosti, ravnomjernog snošenja javnog
tereta, i praviĉnog i brzog obeštećenja.
NadoknaĊuje se šteta poĉinjena aktima
terora i drugim aktima nasilja poduzetim s
ciljem teškog narušavanja javnog reda,
zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja
nesigurnosti graĊana, u što se ubrajaju i
demonstracije graĊana s manifestnim
130
Primjerice poglavlje: „Naknada za štetu nanijetu pr
edmetima―, ĉlanak 14. Zakona o novĉanoj naknadi za
ţrtve nasilnih kriviĉnih djela Republike Slovenije, d
ok je Hrvatska donijela Zakon o novĉanoj naknadi ţrt
vama kaznenih djela („Narodne novine―, br.: 80/08 i
27/11).
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
125
oblicima narušavanja javnog reda i mira, i
sigurnosti graĊana i njihove imovine.
Postoji dilemma, ako je javna vlast u obvezi
štititi sigurnost graĊana i uspostavljati javni
red i mir, onda se logiĉki moţe zakljuĉiti
kako je drţava u obvezi osigurati uvjete i
štititi graĊane od teroristiĉkih i drugih
štetnih aktivnosti. Ustavi većine drţava
definiraju pravo graĊana na imovinsku
sigurnost, pa iz toga logiĉki slijedi kako je
drţava preuzela na sebe zaštitu imovine i
osoba.
Postavlja se pitanje, tko je odgovoran za
teroristiĉke akte? Posebice se moţe smatrati
diskutabilnim materijalna odgovornost
poĉinitelja teroristiĉkih akata. Ona, osim
svojih teorijskih i pravnih dilemma, ima i
praktiĉnu dvojbu. Kako će osoba koja poĉini
teroristiĉki ĉin, a nema imovine, nadoknaditi
nastalu štetu. Na koga prenijeti njegovu
obvezu, odnosno, kako izvršiti reparaciju
štete nastale pravnim i fiziĉkim osobama u
teroristiĉkim aktima. Postoje dvije
mogućnosti, štetu podmiruje drţava i druga,
odgovornost za štetu se proširuje na druge
pravne i fiziĉke osobe.131
U daljem dijelu rada, problematizira se
postoje li pravnoteorijski temelji utvrĊivanja
odgovornosti za štetu nastalu teroristiĉkim
ĉinom, i ukazuje na neke bitne dileme kod
odreĊivanja karaktera i osobenosti
teroristiĉkog akta i odgovornosti za štetu
koja njime nastane. Postoji još jedan
znaĉajan diskurs teme vezan za nastanak
obveze naknade štete kao i njenu
specifiĉnost. Naknada štete nastale uslijed
teroristiĉkog akta spada u domene
izvanugovornih obveza, jer za njihovo
oĉitovanje nije potreban pristanak niti
oĉitovanje stranaĉke volje.132
Pravni pisci se slaţu kako je odgovornost za
štetu najtipiĉniji izvanugovorni odnos,
nastao radi zaštite već postojećih 131
U Rusiji se odgovornost za štetu teroristiĉkog ĉina
proširuje i na rodbinu. Vidi: Федеральный Закон o
внесении изменений в отдельные
законодательные акты Российской Федерации,
http://asozd2.duma.gov.ru/addwork/scans.nsf/ID/106
BCCDBDCFADABB43257BF3002A59C9/$File/34
76676.PDF?OpenElement, (28.11.2016.) 132
Primjerice: Tko drugome nanese tjelesnu povredu
obvezan je nadoknaditi mu iz osnova ĉinjenice što je
već samim nastankom tjelesne povrede nastao obvez
nopravni odnos odgovornosti za štetu.op.autora.
situacija.133
U sluĉaju odgovornosti za štetu
nastalu od teroristiĉkih aktivnosti moţe se
konstatirati kako odgovornost za štetu nije
potpuno identiĉna elementima imovinskih
prava i obveza. Pojam odgovornosti za
štetu, kao obveznopravni pojam, sadrţi u
sebi odreĊenje odgovornosti za štetu kao
obveze jedne strane koja je prouzrokovala
štetu drugoj strani da istu popravi. U sluĉaju
teroristiĉkog akta ne postoji jedna strana i to
ona strana koja je duţna nadoknaditi štetu.
TakoĊer treba ujedno napomenuti kako je
pravna teorija i pozitivno pravo u većini
pravnih sustava definiralo pretpostavke za
postojanje odgovornosti za štetu. Dakle,
kako bi u sluĉaju teroristiĉkognapada
postojala odgovornost za štetu potrebno je
ispuniti uvjete: (1) Postojanje subjekta koji
je odgovoran za štetu (štetnik) i subjekt koji
potraţuje odštetu (oštećeni). U svakom, pa i
u sluĉaju teroristiĉkog ĉina, štetnik je fiziĉka
osoba i to samo ona koja moţe za štetu
osobno odgovarati. Njeno pripadanje
teroristiĉkoj organizaciji ne znaĉi kako se
odgovornost za štetu moţe pripisati toj
teroristiĉkoj organizaciji, jer one nisu
legalni pravni subjekti. Subjekt koji moţe
odgovarati za štetu mora imati ubrojivost,
koja je u ovom sluĉaju ustvari deliktna
sposobnost, odnosno mora imati najmanje
14 godine ţivota i duševno zdravlje.
Specifikum teroristiĉkih akata je u ĉinjenici
kako mali broj poĉinitelja preţivi sam akt i
kako postoji znaĉajan broj izuzetno mladih
osoba, ispod 14 godina, u sluţbi teroristiĉke
organizacije za izvršenje teroristiĉkih akata.
U tom kontekstu moţe se shvatiti kako u
ovom sluĉaju svaka osoba koja izvrši
teroristiĉki ĉin moţe biti štetnik, ali svaki
štetnik ne mora biti i za štetu osobno
odgovoran. Dakle, postoji izraţena
problematika utvrĊivanja subjekta
odgovornog za štetu. (2) Štetna radnja
štetnika koja je istodobno i pravna osnova
odgovornosti za štetu, iako pravna teorija
stoji na motrištu kako bi pravna osnova
odgovornosti za štetu trebala biti ĉinjeniĉno
stanje nastanka štete. Teroristiĉki akt u
svojoj osnovi ima za cilj stvoriti strah koji
nastaje ubijanjem i nanošenjem materijalne
štete ljudima koji su ciljna grupa
133
Vidi: Vedriš, M. (1976) Osnove imovinskog prav
a. Zagreb: Informator, str. 295
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
126
teroristima.134
Naime, cilj teroristiĉkog
djelovanja je i imovina ljudi, ako to i
zanemarimo, šteta na imovini ljudi nastaje
kao posljedica teroristiĉkih akata. Pravna
teorija nije jedinstvena glede odreĊivanja
karaktera štetne radnje u ovom sluĉaju.
Teroristiĉki akt u svojoj je suštini kriviĉno
djelo i obraĊuje ga kazneni zakon većine
pravnih sustava. Za razliku od kaznenog,
graĊanski delikt se odreĊuje u propisima
općenito i primjerice, jer za graĊanski delikt
nije vaţno kakva je štetna radnja nego je
osnovno kako je to radnja koja je
prouzrokovala štetu.135
Razumljivo je onda
kako neka radnja moţe istodobno biti i
kriviĉni i graĊanski delikt, najĉešće onda
ako je kaznenim djelima istodobno
prouzrokovana šteta. (3) Postojanje štete
koja mora nastati na strani oštećenog. Sve
štete dijelimo na imovinske i neimovinske.
U sluĉaju teroristiĉkog akta nastaju obje
vrste štete. U fokusu teme je imovinska
šteta, pri kojoj nastaje umanjenje imovine.
MeĊutim, treba napomenuti i ĉinjenicu kako
pri ranjavanju ljudi u teroristiĉkom ĉinu
nastaje umanjenje radne sposobnosti
ranjenih osoba, a gubitak zarade ili gubitak
uzdrţavanja je imovinska šteta koja ima
imovinski karakter. (4) Uzroĉna veza
(kauzalni neksus) u kojoj izvršena štetna
radnja mora kao uzrok proizvesti odreĊenu
štetu kao posljedicu. Bez uzroĉnosti nema ni
štetnikove odgovornosti. Gotovo je potpuno
jasno kako u sluĉaju teroristiĉkog akta
postoji uzroĉna veza, bez obzira na to što
pravna teorija drţi kako se uzroĉna veza
nikada ne presumira, jer ako bi se uzroĉnost
presumirala znaĉilo bi to da bi oštećeni
dokazavši štetnu radnju i štetu mogao za
svaku štetnu radnju traţiti odgovornost
štetnika. (5) Protupravnost štetne radnje i
nastale štete. Svaka protupravnost ima svoje
objektivne i subjektivne elemente.
Objektivni element je kada je štetna radnja
protivna nekom pravnom pravilu, a
subjektivni, krivnja štetnika. Pitanje, postoji
134
Gotovo sve definicije terorizma slaţu se da teroriz
am za posljedicu ima ubijanje ljudi i nanošenje mater
ijalne štete pojedincima i drţavi.Vidi: Mijalković, S.,
Bajagić, M. (2012) Organizovani kriminal i teroriza
m. Beograd: Kriminalistiĉko‐ policijska akademija, s
tr. 300‐ 331. 135
Svaki kriviĉni delikt ne mora nuţno biti istodobno
i graĊanski delikt. op. autora.
li u teroristiĉkom ĉinu ili ne protupravnost
kao pretpostavka odgovornosti za štetu je
gotovo izlišno. Kada je u pitanju krivnja,
ona u sluĉaju teroristiĉkih akata ima sasvim
drugu dimenziju od one koju
definirakazneno pravo. Jedno od obiljeţja
teroristiĉkih akata i svih teţih oblika nasilja
je zluradost kao najviši stupanj namjere, pri
ĉemu izvršitelj teroristiĉkog akta ima
saznanja o protupravnosti i još ispoljava
stanovitu radost ţeleći nanijeti specijalnu
štetu. Potrebno je naglasiti kako
odgovornost za štetu nastaje samo onda ako
je štetna radnja protupravna, a ĉim je samim
tim štetna radnja protupravna, protupravna
je i šteta kao posljedica takve radnje.
MeĊutim postavlja se pitanje, koji je to
kriterij za ustanovljenje odgovornosti za
štetu uopće, a posebno odgovornosti za štetu
koja nastane teroristiĉkim aktom.
Prema tome, temeljne su pretpostavke
odgovornosti za štetu: štetna radnja, šteta,
uzroĉna veza i protupravnost. MeĊutim, i
kada su ispunjene sve te pretpostavke još
uvijek ne znamo je li nastala i odgovornost
štetnika. Mora se utvrditi je li u konkretnom
sluĉaju protupravnost zasnovana na
objektivnim ili subjektivnim elementima.
Kroz povijest prava, vidimo kako se za štetu
odgovaralo najprije po objektivnom
kriteriju, pa u primitivnim pravnim
sustavima štetnik odgovara za štetu bez
obzira na krivnju i namjeru. Tijekom
povijesti prevladala je u pravu odgovornost
za štetu po kriteriju krivnje. Ako je tako,
onda se postavlja i pitanje kako se moţe
utvrditi krivnja za štetu koja nastane i koja
je realna ako teroristiĉki akt izvede osoba
koja smrtno strada i koja je ili nepoznatog
identiteta ili je strani drţavljanin. Iluzornim
se ĉini prenošenje krivnje na drţavu jer se
onda udaljavamo od temeljnog naĉela
subjektivne krivnje i osobne odgovornosti.
Ako drţava preuzima odgovornost onda se
odstupa od naĉela kako nema štetnikove
odgovornosti tako dugo dok on nije kriv za
nastalu štetu, ili reparaciju svoje štete, i traţi
dokazivanje štetne radnje štetnika, štetu,
uzroĉnu vezu i protupravnost, a u okviru
posljednjeg i krivnju štetnika. To je, kako se
u pravnoj teoriji navodi, kriterij dokazane
krivnje. U praksi je osnovni problem kako
dokazati krivnju štetnika, a koju mora
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
127
dokazati oštećeni. U sluĉaju, kada drţava
preuzme na sebe odgovornost za štetu koja
nastane kao posljedica teroristiĉkog akta,
krivnja se ne dokazuje, odnosno krivica je
na strani drţave koja je sudeći po tome,
logiĉki trebala sprijeĉiti nastanak štete.
Kako to nije uĉinila, krivnja nastaje zbog
neĉinjenja, odnosno propuštanja
sprjeĉavanja nastanka štete. Pravna povijest
i sadašnjost biljeţi sluĉajeve u kojima
drţava preuzima na sebe odgovornost za
štetu koja nastane. Ali do sada je ta
odgovornost bila za štetu koja nastane kao
posljedica nezakonitog ili nesavjesnog
rada.136
Štetu je nadoknaĊivala organizacija u kojoj
je radila osoba koja je istu priĉinila, dok je
ta organizacija kasnije vršila nadoknadu.
U skladu s ranije navedenim, moţe se
postaviti pitanje meĊunarodnopravnog
karaktera, a ono je vezano za mogućnost
odgovornosti drţave za štetu koju uslijed
teroristiĉkog akta poĉini njen drţavljanin u
drugoj drţavi, a kasnije regresira štetu od
poĉinitelja teroristiĉkog akta. MeĊunarodno
pravo trenutno nema stav o ovome niti
postoje analogno ovome bilo kakva rješenja.
Neupitnim se ĉini pravo stranaca na ulazak
u neku drugu drţavu i sloboda njihovog
kretanja u toj drţavi. Pri boravku u nekoj
drugoj drţavi stranci uţivaju odreĊena prava
zajamĉena meĊunarodnim pravom. Subjekt
tih prava jeste pojedinac ali pokriće su
drţave koje stupaju u ugovorne odnose i
definiraju prava i slobode. Dodjeljivanjem
putnih isprava i davanjem slobode kretanja
izvan granice neke drţave postavlja se
pitanje kakve su obveze tedrţave koja daje
mogućnost svojim drţavljanima da putuju.
Oni uţivaju zaštitu drţave iz koje dolaze.
MeĊutim, stranci koji poĉine teroristiĉke
akte u kojima nastane materijalna šteta
vraćanjem u matiĉnu drţavu mogu izbjeći tu
odgovornost, odnosno ako smrtno stradaju
postavlja se pitanje je li praviĉno kada bi
136
Ova odgovornost u našem pravnom sustavu datira
još iz Ustava iz 1963. Godine, kojim je u ĉlanku 69.
bilo predviĊeno da: „Svako ima pravo na naknadu šte
te koju mu, u vezi s obavljanjem sluţbe ili druge djel
atnosti drţavnog organa, odnosno organizacije koja o
bavlja poslove od javnog interesa, nanese svojim nez
akonitim ili nepravilnim radom osoba ili organ koji o
bavlja tu sluţbu ili djelatnost―, op. autora.
materijalnu štetu stranih drţavljana
nadoknaĊivala neka drţava. Sadašnjim
rješenjima, primjerice u Republici
Hrvatskoj, odgovornost drţave za štetu
uslijed terorizma je objektivna, i ne temelji
se na obvezi drţave u sprjeĉavanju
teroristiĉkih akta, što je bio sluĉaj do 1996.
godine. Sasvim je izvjesno kako drţava ne
moţe biti pokće prevencije terorizma niti
snositi potpunu odgovornost za
nesprjeĉavanje teroristiĉkog (ne)djela.
Donošenjem zakona kojim se ova materija
ureĊuje utvrĊeno je kako se materijalna šteta
nadoknaĊuje na drugi naĉin od onoga koji je
predviĊen za naknadu štete u ugovornim i
drugim odnosima. Umjesto novĉane
naknade, oštećenik ima pravo na naknadu
koja podrazumijeva izgradnju oštećenog
objekta ili kupovinu predmeta koji su
oštećeni. U pravnoj teoriji ovakav naĉin
naknade štete naziva se naturalna restitucija,
kojom se oznaĉava postupak kojim se
oštećenom vraća prijašnje stanje, odnosno
vraća sve ono što je štetnom radnjom
oduzeto ili oštećeno.
2. SPECIFIĈNOSTI TERORISTIĈKOG
AKTA
Pri odreĊivanju prava na naknadu štete, kao
i odgovornosti za nastalu štetu zbog
teroristiĉkog napada, od velikog znaĉaja je
adekvatno odreĊivanje pojmova i njihova
jasna uporaba. Terorizam je, kako smo već i
naveli izuzetno sloţen i teško odrediv
pojam, kako s motrišta odreĊenja pojma,
tako i njegovog nastanka i povijesnog
razvoja. Teškoća u njegovom pojmovnom
odreĊenju vezana je izmeĊu ostalih
elemenata i u problemu razlikovanja
terorizma od sliĉnih pojava. Naime,
terorizam se ĉesto koristi kao sinonim za
strahovladu, pobunu, uliĉno nasilje,
graĊanske sukobe, pobune, uliĉnu gerilu,
drţavni udar i sliĉno. TakoĊer je od pojma
terorizam potrebno razlikovati mnogo širi
pojam teror, koji se u suštini odnosi na
psihiĉko stanje konstantnog i intenzivnog
straha koji je povezan s psihofiziĉkim
uzbuĊenjem. Teror ne mora imati politiĉki
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
128
sadrţaj, iako je po mnogima prisutan u
nekim sustavima vladanja.137
Terorizam kao fenomen, u okvirima
politiĉke strategije, podrazumijeva uporabu
nasilja, terora, radi ostvarenja politiĉkih
ciljeva. Terorizam je jedan od najznaĉajnijih
sigurnosnih, ali i politiĉkih fenomena našeg
doba. Ta njegova znaĉajka u suvremenom
svijetu, ĉini se kako će ostati identiĉna i u
narednom razdoblju. Kao središnji
nacionalni, meĊunarodni i globalni
ugroţavajući fenomen današnjice, terorizam
bitno ugroţava sigurnost, shvaćenu kao
strukturni element opstanka i djelovanja
pojedinca, društva, drţave i meĊunarodnog
poretka, ali i osnovnih ţivotnih funkcija i
temeljnih socijalnih potreba. Unatoĉ
postojanju širokog znanstvenog-
istraţivaĉkog interesa i ĉinjenici kako je
terorizam predmet interesa mnogih
znanstvenika, teoretiĉara, novinara, i
profesionalnih pripadnika institucija
nacionalne sigurnosti mnogih drţava, u
pogledu terorizma još uvijek postoji niz
nejasnoća i dilema. Stoga je za potpunije
shvaćanje terorizma neophodno njegovo
interdisciplinarno znanstveno istraţivanje.
Terorizam zasigurno utjeĉe na ukupne
društvene, gospodarske, politiĉke, vojne,
ekološke i druge trendove i procese, kao i
naĉin, kvalitetu i uvjete ţivota suvremenog
ĉovjeka.
Teme iz spektra terorizma su teme koje u
politiĉkom, gospodarskom, ali i ukupnom
društvenom kontekstu zaokupljaju paţnju
suvremenog ĉovjeka. Upravo iz tog razloga
problematika terorizma zasluţuje
znanstvenoistraţivaĉku pozornost,
prouĉavanje i pouĉavanje drugih
znanstvenim zakonitostima, standardima i
dostignućima iz tog podruĉja. U kontekstu
teme zanimat će nas sveza koja postoji
izmeĊu ĉimbenika osiguranja i mogućnosti
osiguranja imovine od teroristiĉkih akata, i
logiĉki slijed odgovornosti drţave u sustavu
kada ne postoji sigurnost i izvjesnost zaštite
i prevencije teroristiĉkih akata. U tom
smislu razmotrimo nastanak i determinante
osiguranja imovine. Osiguranje vuĉe svoje
podrijetlo od prvih oblika razmjene dobara
izmeĊu ljudi, gdje se u pretpovijesno doba,
137
Gaćinović, R. (2011) Antiterorizam. Beograd: Sluţ
beni glasnik, str. 366.
u plemenskom društvu, javljala podjela
odgovornosti kako bi se lakše odupiralo
ţivotnim opasnostima. Premda, prvi pojavni
oblici udruţivanja i meĊusobnog pomaganja
sa svrhom izvjesnijeg opstanka nisu
predstavljali organizirani sustav zaštite od
rizika kojima je zajednica bila izloţena,
problem nastupanja rizika rješavao se tako
da su se uništena dobra zamjenjivala
stvaranjem novih.138
Prvu poznatu raspodjelu
većeg rizika na manje nalazimo u drevnim
kulturama Staroga vijeka, odnosno 3000.
godina prije Krista, u Kini, sa svrhom
podjele rizika putovanja, pri prijevozu robe
preko rijeke Yangtze.139
Sliĉna praksa javlja
se kod trgovaca u drevnom Babilonu, kako
bi se pokrili rizici izloţenosti pljaĉkama
pustinjskih razbojnika, o ĉemu svjedoĉe i
prvi pisani tragovi o osiguranju kao
obvezujućoj uredbi Zbornika zakona
babilonskog kralja Hamurabija – Codex
Hammurabi, 1729-1686. p.n.e., kojom su
sudionici karavana morali dijeliti gubitke
koje je pretrpio pojedini sudionik.140
Rodski
zakon je sadrţavao odredbu kao štete
nastale izbacivanjem tereta u more, radi
spašavanja broda i preostale imovine, imaju
snositi svi sudionici u dotiĉnom pomorskom
pothvatu, koje su prihvatili Grci i Rimljani,
a unijete su i u moderne zakone prilagoĊene
duhu našeg vremena.141
Razvojem društva
dolazi do pojave institucije osiguranja, koja
kroz dva temeljna oblika, imovinsko i
neimovinsko,142
pretpostavlja niz rizika pa
tako i razliĉitih vrsta osiguranja. S
ekonomskog stajališta, moţemo reći kako je
osiguranje naknada skupa rizika zasnovana
na zakonima statistike i drugim znanstvenim
ĉinjenicama koja uplatom premije, preko
uzajamnih garancija i pod odreĊenim
138
Kozarević, S. (2009) „Rizik menadţment i
osiguranje u uslovima krize‖, Zbornik radova,
MeĊunarodna konferencija: Kako upravljati u
vrijeme krize, Tuzla: Ekonomski fakultet, str. 71-81. 139
Arţek, Z. (1995) Transport i osiguranje. Zagreb: E
konomski fakultet, str. 23. 140
Kozarević, S. (2009) „Rizik menadţment i osigura
nje u uslovima krize‖. Zbornik radova, MeĊunarodna
konferencija: Kako upravljati u vrijeme krize, Tuzla:
Ekonomski fakultet, str. 71.‐ 81. 141
Kilibarda, M. (2008) Špedicija i agencijsko
poslovanje. Beograd: Saobraćajni fakultet, str. 37. 142
Ĉl. 30. st. 1. Zakona o društvima za osiguranje u pr
ivatnom osiguranju („Sluţbene novine FBiH―, broj: 2
4/05)
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
129
uvjetima, dopušta pruţanje odreĊenih
prestacija za sluĉaj nastupa okolnosti koja je
u stanju izazvati nevolju.143
Suvremeno društvo nas izlaţe brojnim
rizicima, pa tako i riziku od terorizma.
Premda terorizam datira poĉetkom nove ere,
tek globalizacijom i razvojem medija
teroristiĉke organizacije postiţu svoje
ciljeve i postaje globalni
problem.144
Terorizam, kroz promišljenu
uporabu nasilja ili prijetnju nasiljem protiv
neduţnih osoba ili skupina, u svrhu
zastrašivanja i prisile nekih drugih osoba ili
skupina,145
utjeĉe na osobnoj i kolektivnoj
razini izazivajući šok, strah, paniku,
stradanja i ţrtve, poremećaj društvenih
vrijednosti, prijetnju uništenjem društva,
utjeĉe na mobilnost ljudi,gospodarske
procese, kretanje roba i kapitala.146
Teško je
imati spreman odgovor na teroristiĉku
prijetnju i posljedice ĉina terorizma i samim
tim, kao i kod ostalih rizika, ulaganje u
sigurnost nije gubitak profita, već ulaganje u
budućnost.147
3. ŠTETNI DOGAĐAJI BEZ
OSIGURAVATELJSKOG POKRIĆA
Madrid, 30.12.2006. godine, dva su
policajca ozlijeĊena u eksploziji autobombe:
Dva španjolska policajca su ozlijeĊena kada
je eksplodirao automobil kojeg su bili
pregledavali na parkiralištu madridske
zraĉne luke Barajas. Pred samu eksploziju
su vlasti dobile telefonsko upozorenje o
tome da je u jedan od automobila
postavljena eksplozivna naprava.
Nesluţbeno se doznaje da je odgovornost za
143
Arţek, Z. (1995) Transport i osiguranje. Zagreb: E
konomski fakultet, str. 23. 144
Marić, S. (2012) „Terorizam kao globalni problem
―. Medianali, vol. 6(11), str. 87.‐ 102. 145
Primorac, I. (2007) „Suvremeni terorizam kao filo
zofska tema―. Polemos, vol. 10(1), str. 11.‐ 26. 146
Andrijević, B. (1997) „Terrorism as a global probl
em of all regions with developed tourism―. Acta Turi
stica, vol. 9(2), str. 109.‐ 135. 147
Bilandţić, M. (2012) „Sigurnost je preduvjet
svakog razvoja―.
http://www.poslovni.hr/domacekompanije/sigurnost
‐ je‐ preduvjet‐ svakog‐ razvoja‐ 204870, (26.10.20
16.)
eksploziju bombe preuzela baskijska
separatistiĉka organizacija ETA.148
Mostar, 20.11.2015. godine u veĉernjim
satima, ispred vozila generala Ante Jeleĉa,
naĉelnika Zajedniĉkog štaba Oruţanih snaga
BiH aktivirana je eksplozivna naprava
napravivši krater u asfaltu: Tunel je
zatvoren, a šire podruĉje blokirano, na licu
mjesta je policija. Prema policijskim
izvorima, naprava je najvjerojatnije baĉena
iz vozila u pokretu, a primijećeno je vozilo
koje se brzo udaljavalo.149
Ankara, 17.02.2016. godine, eksplozija
automobila bombe: U turskom glavnom
gradu Ankari u srijedu je odjeknula snaţna
eksplozija, javila je turska televizija CNN
Turk. Prema prvim informacijama, najmanje
je 28 ljudi poginulo, a više od 60 ih je
ranjeno. Lokalni duţnosnici kazali su
agenciji Associated Press da se ĉini kako je
uzrok eksplozije automobil bomba. Do
detonacije je došlo u neposrednoj blizini
jedne vojarne, a meta je bio vojni
autobus.150
Berlin, 15.03.2016. godine, u zapadnom
dijelu Berlina bomba raznijela automobil:
Glasnogovornik policije Carsten Mueller,
kazao je da je do eksplozije došlo oko osam
sati ujutro u zapadnom dijelu
Charlottenburg. Istraţitelji postupaju pod
pretpostavkom da je rijeĉ o eksplozivnoj
napravi koja je postavljena unutar vozila
koje se kretalo, kazao je Mueller.Identitet
poginulog muškarca nije poznat. Policija je
osigurala podruĉje, a pirotehniĉari
pregledavaju vozilo. Okolno stanovništvo je
pozvano da ne izlazi iz stanova i da zatvori
prozore. Automobil je eksplodirao u voţnji,
148
„Na Madridskom aerodromu dva policajca
ozlijeĊena u eksploziji autobombe―.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/na‐ madridskom‐aerodromu‐ dva‐ policajca‐ ozlijedjena‐ u‐ eksplozi
jiautobombe/336090.aspx, (26.08.2016.) 149
„Policija BiH negira terorizam: General Jeleĉa
pogoĊen topovskim udarom?―.
http://www.kurir.rs/region/bosna-i-
hercegovina/terorizam-u-bih-eksplozivom-na-
hrvatskog-generala-bacen- eksploziv-na-automobil-
ante-jeleca-clanak-2027485, (26.10.2016.) 150
„Kaos na ulicama ankare: Bombaški napad u glavn
om gradu Turske, veći broj ţrtava: Ovo je terorizam―
. http://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/kaos‐ na‐ ulica
ma‐ ankare‐ bombaski‐ napad‐ u‐ glavnom‐ gradu
‐ turske‐ vecibroj‐ zrtava‐ ovo‐ je‐ terorizam/1008
52/, (26.10.2016)
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
130
a nakon toga se zabio u parkirane
automobile.151
Iz ovih i brojnih sliĉnih dogaĊaja moţe se
vidjeti kako nema pravila koja bi
nagovijestila rizike od terorizma i kako su
automobili uĉestalo sredstvo koje teroristi
koriste u izvršenju terora. U tu svrhu
osiguravajuća društva iskljuĉuju pojedine
rizike iz pokrića osiguranja rizika, ĉime ne
pokrivaju rizike u pojedinim sluĉajevima
nastupa rizika i štetnog dogaĊaja. Kako i
takvi automobili podlijeţu obvezi
osiguranja od odgovornosti, otvara se
pitanje je li i rizik poĉinjen tim
automobilima osigurani rizik. U obveznom
osiguranju od automobilske odgovornosti,
rizik terorizma je iskljuĉen iz osiguranja i
neovlaštena uporaba osiguranog vozila kao
sredstva izvršenja teroristiĉkog ĉina i
uzrokovanje štete eksplozijom automobila
nije rizik pokriven obveznim osiguranjem
od automobilske odgovornosti koje se
odrţavaju na cesti ili dijelu ceste
zatvorenom za promet drugim vozaĉima, a
kojih je cilj postizanje najveće ili najveće
prosjeĉne brzine, odnosno na vjeţbama za te
priredbe, zbog djelovanja nuklearne energije
za vrijeme prijevoza radioaktivnog
materijala, zbog ratnih operacija, pobuna ili
teroristiĉkog ĉina, ĉime društvo za
osiguranje u tom sluĉaju mora dokazati je li
šteta prouzroĉena takvim
dogaĊajem.152
Zakonom o osiguranju
imovine i lica153
ĉlanom 67 i ĉl. 71. definira
se pravo na naknadu štete po osnovu
obaveznog osiguranja od autoodgovornosti,
kada vlasnik, suvlasnik, korisnik i vozaĉ
motornog vozila ĉijom upotrebom je
priĉinjena šteta, kao i osoba koje je
sudjelovala u protupravnom oduzimanju
motornog vozila ĉijom je upotrebom
priĉinjena šteta nemaju pravo po osnovu
štete od obveznog osiguranja, ali i kada su
osiguranjem od autoodgovornosti
obuhvaćene i štete priĉinjene upotrebom
151
„Detonacija uzdrmala Berlin: Bomba raznijela
automobil u voţnji, vozaĉ poginuo na mjestu―.
http://net.hr/danas/svijet/teroristicki‐ napad‐ muskar
ac‐ poginuo‐ u‐ eksploziji‐ autobombe‐ u‐ berlinu/
, (26.10.2016.) 152
Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Naro
dne novine‖, br.: 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13) 153
Zakon o osiguranju imovine i lica („Sluţbeni glasn
ik RS―, br.: 14/00, 20/00 i 17/05)
motornog vozila koje je koristila, odnosno
kojim je upravljala osoba koja za to nije
imala ovlasti. Pod tim se podrazumijeva
osoba koja upravlja motornim vozilom bez
odgovarajuće vozaĉke isprave, koja se bez
nadzora instruktora obuĉava u upravljanju
motornim vozilom, koja bez znanja i
odobrenja vlasnika, odnosno korisnika
motornog vozila upotrebi vozilo i osoba
koja na protupravan naĉin doĊe u posjed
motornog vozila. Vozaĉ vozila koji je sam
odgovoran za štetu koju je uzorkovao,
njegovi srodnici i druge pravne i fiziĉke
osobe glede štete zbog smrti ili tjelesne
ozljede vozaĉa, takoĊer nisu treće osobe i
nemaju pravo na naknadu štete. Ujedno
vozaĉ nema pravo na naknadu štete koju je
sam prouzrokovao s posljedicama smrti ili
teškog invaliditeta njemu bliske osobe.154
Iz navedenog se vidi kako se vozaĉa ne
smatra trećom osobom u kontekstu
osigurateljnog pokrića. Vlasnik automobila
kojim je uzrokovana šteta, ako nije vozaĉ
smatra se trećom osobom, u smislu
neimovinske štete, dok za štete pretrpljene
na stvarima nema pravo na naknadu. Odnos
dragovoljnog suputnika i neovlaštenog
vozaĉa takoĊer utjeĉe na pravo na naknadu
štete. Ako se dokaţe kako je suputniku bila
poznata ĉinjenica da je vozaĉ bio
neovlašten, prema ĉlanku 71. Zakona o
osiguranju imovine i lica, neće imati pravo
na naknadu štete po obveznom osiguranju.
Navedeni zakon je isti i ako jebila poznata
ĉinjenica o neosiguranom automobilu i
automobilu bez registarskih oznaka.
Zakon o obveznim odnosima od ratnih
rizika iskljuĉenih iz osiguranja navodi samo
ratne operacije i pobune, ĉime nisu
obuhvaćeni drugi ratni i politiĉki rizici te
rizici štrajka, posebice nije obuhvaćen rizik
terorizma.155
Za štete od terorizma primjenjuju se posebni
propisi u svrhu naknade štete graĊanima
oštećenim teroristiĉkim aktom. SAD su
nakon teroristiĉkog napada od 11.09.2001.
godine donijele Zakon o osiguranju od
154
Belanić, L. (2007) „Treće osobe u osiguranju od a
utomobilske odgovornosti―, Zbornik Pravnog fakulte
ta Sveuĉilišta u Rijeci, str. 551.‐ 600. 155
Pavić, D. (2009) „Osiguranje ratnih rizika―, Zborn
ik radova Pravnog fakulteta u Splitu, str. 465.‐ 492.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
131
teroristiĉkih rizika kako bi osigurale
jedinstveni program za nastale gubitke koji
proizlaze iz odreĊenih teroristiĉkih napada
te se zaštitile od trţišnih poremećaja i
osigurale pokriće rizika od teroristiĉkih
napada.156
Republika Hrvatska je donijela
Zakon o odgovornosti za štetu nastalu
uslijed teroristiĉkih akata i javnih
demonstracija,157
kako bi regulirao
odgovornost za štetu nastalu uslijed akata
nasilja ili terora i prilikom javnih
demonstracija i manifestacija, ĉime drţava
odgovara za štetu poĉinjenu aktima terora i
drugim aktima nasilja poduzetim s ciljem
teškog narušavanja javnog reda
zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja
nesigurnosti graĊana, i uslijed demonstracija
i drugih oblika masovnog izraţavanja
raspoloţenja na javnim mjestima. Zakon
obiluje znaĉajnim nejasnoćama koje su
ostavljene na rješavanje sudskoj praksi.
Naime, od odreĊenja radi li se u nekom
konkretnom sluĉaju o ratnoj šteti ili aktu
terora direktno ovisi hoće li drţava biti
odgovorna za naknadu štete ili ne, jer drţava
za ratnu štetu ne odgovara dok za štetu
nastalu uslijed akta terora odgovara ako se
radi o šteti nastaloj kao posljedica smrti,
tjelesne povrede ili oštećenja
zdravlja.158
Prema navedenom zakonu,
drţava ne nadoknaĊuje štete po imovinskim
zahtjevima, izuzev obnove oštećenih ili
uništenih dobara, sukladno Zakonu o
obnovi.159
4. ZAKLJUĈNA RAZMATRANJA
Sa stanovišta meĊunarodnog prava ne
postoje dokumenti pravne naravi koji
ureĊuju oblast naknade štete zbog
teroristiĉkog akta. Već na poĉetku rada
navodi se Europska konvencija o naknadi
štete ţrtvama nasilnih kaznenih djela iz
24.11.1983. godine, i kako Konvencija
156
„Terrorism Risk Insurance Act―.
http://www.naic.org/cipr_topics/topic_tria.htm,
(26.10.2016.) 157
Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terori
stiĉkih akata i javnih demonstracija („Narodne novin
e‖, broj: 117/03) 158
Zrilić, Z. (2004) „Odgovornost za ratnu štetu i štet
u nastalu uslijed teroristiĉkog akta―. Hrvatska pravna
revija, vol. 11(1), str. 1‐ 32. 159
Zakon o obnovi („Narodne novine‖, br.: 24/96, 54/
96, 87/96, 57/00, 38/09, 45/11 i 51/13)
direktno ne navodi teroristiĉka kaznena
djela, ali se iz nje moţe zakljuĉiti kako ih
ona sadrţi, i drugo, Konvencijom se
predviĊaju uglavnom mjere za nadoknadu
tjelesnih i drugih oštećenja koja ţrtva
pretrpi, a ne materijalna šteta koju neko
pretrpi pri teroristiĉkom djelu. S obzirom na
okolnost narastanja teroristiĉkih aktivnosti,
koje uglavnom imaju meĊunarodni karakter,
i kako su neke drţave već uredile te odnose,
javlja se potreba ne bi li se ova oblast
uredila na meĊunarodnom nivou, na kojem
bi se izvršila kodifikacija i unifikacija
pravnih akata, ugovora i zakona, i obrazaca
za provoĊenje postupka naknade štete od
teroristiĉkih aktivnosti.
IZVORI
[1] Andrijević, B. (1997) „Terrorism as a
global problem of all regions with
developed tourism―. Acta Turistica, vol.
9(2), str. 109.-135.
[2] Arţek, Z. (1995) Transport i osiguranje.
Zagreb: Ekonomski fakultet.
[3] Belanić, L. (2007) „Treće osobe u
osiguranju od automobilske odgovornosti―,
Zbornik Pravnog fakulteta Sveuĉilišta u
Rijeci, str. 551.-600.
[4] Bilandţić, M. (2012) „Sigurnost je
preduvjet svakog razvoja―.
http://www.poslovni.hr/domace-
kompanije/sigurnost-je-preduvjet-svakog-
razvoja204870, (26.10.2016.)
[5] „Dan poslije eksplozije pod
automobilom zastupnika HDZ-A BIH:
Terorizam na zeniĉkim ulicama―.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/Teroriz
am-na-zenickimulicama?meta_refresh=true,
(26.10.2016.)
[6] „Detonacija uzdrmala Berlin: Bomba
raznijela automobil u voţnji, vozaĉ poginuo
na mjestu―.
http://net.hr/danas/svijet/teroristicki-napad-
muskarac-poginuo-ueksploziji-autobombe-
u-berlinu/, (26.10.2016.)
[7] Gaćinović, R. (2011) Antiterorizam.
Beograd: Sluţbeni glasnik.
[8] „Kaos na ulicama ankare: Bombaški
napad u glavnom gradu Turske, veći broj
ţrtava: Ovo je terorizam―.
http://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/kaos-na-
ulicama-ankarebombaski-napad-u-glavnom-
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
132
gradu-turske-veci-broj-zrtava-ovo-je-
terorizam/100852/, (26.10.2016.)
[9] Kilibarda, M. (2008) Špedicija i
agencijsko poslovanje. Beograd:
Saobraćajni fakultet.
[10] Kozarević, S. (2009) „Rizik
menadţment i osiguranje u uslovima krize‖,
Zbornik radova, MeĊunarodna konferencija:
Kako upravljati u vrijeme krize, Tuzla:
Ekonomski fakultet, str. 71-81.
[11] Marić, S. (2012) „Terorizam kao
globalni problem―. Medianali, vol. 6(11),
str. 87.102.
[12] „Na Madridskom aerodromu dva
policajca ozlijeĊena u eksploziji
autobombe―.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/na-
madridskom-aerodromu-dva-
policajcaozlijedjena-u-eksploziji-
autobombe/336090.aspx, (26.08.2016.)
[13] Pavić, D. (2009) „Osiguranje ratnih
rizika―, Zbornik radova Pravnog fakulteta u
Splitu, str. 465.-492.
[14] „Policija BiH negira terorizam:
General Jeleĉa pogoĊen topovskim
udarom?―.
http://www.kurir.rs/region/bosna-i-
hercegovina/terorizam-u-bih-eksplozivom-
nahrvatskog-generala-bacen-eksploziv-na-
automobil-ante-jeleca-clanak-2027485,
(26.10.2016.)
[15] Primorac, I. (2007) „Suvremeni
terorizam kao filozofska tema―. Polemos,
vol. 10(1), str. 11.-26.
[16] Terrorism Risk Insurance Act,
dostupno na:
http://www.naic.org/cipr_topics/topic_tria.ht
m, (26.08.2016.)
[17] Zakon o društvima za osiguranje u
privatnom osiguranju („Sluţbene novine
Federacije Bosne i Hercegovine―, broj:
24/05)
[18] Zakon o obnovi („Narodne novine‖,
br.: 24/96, 54/96, 87/96, 57/00, 38/09, 45/11
i 51/13)
[19] Zakon o obveznim osiguranjima u
prometu („Narodne novine‖, br.: 151/05,
36/09,75/09 i 76/13)
[20] Zakon o odgovornosti za štetu nastalu
uslijed teroristiĉkih akata i javnih
demonstracija („Narodne novine‖, broj:
117/03)
[21] Zakon o osiguranju imovine i lica
(„Sluţbeni glasnik RS―, br.: 14/00, 20/00 i
17/05)
[22] Zrilić, Z. (2004) „Odgovornost za ratnu
štetu i štetu nastalu uslijed teroristiĉkog
akta―. Hrvatska pravna revija, vol. 11(1), str.
1-32.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
133
VAŢNOST KNJIŢENJA NEKRETNINA DIONIĈKIH DRUŠTAVA S
ASPEKTA PRAVNE SIGURNOSTI
Jasmina Tahirović, MA, email: [email protected]
Općinski sud u Travniku
Irma Hodţić, MA, email: [email protected]
Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina
Sažetak: Izvor kapitala je jedan od najvažnijih segmenata dioničkog društva kao društva kapitala, obzirom
da dioničko društvo do sredstava za poslovanje dolazi na način da izdaje dionice. Jedan od pozitivnih
elemenata sigurnosti odnosno stabilnosti ovog oblika privrednog društva bi bio taj da imaju u svom
vlasništvu i nekretnine koje bi bile u skladu sa važećom zakonskom normativom knjižene. Na ovaj način bi
se postigla pravna i ekonomska sigurnost za dioničko društvo, a samim tim i zainteresovanost stranih
ulagača. Dakle, način knjiženja nekretnina kao i ažurnost vođenja evidencija o nekretninama je bitan uslov
za mogućnost eventualnih kreditnih zaduženja kod banaka, jer bi samo takva nekretnina bila sigurno
sredstvo obezbjeđenja vračanja kredita. Ovim bi se postigla sa obe strane adekvatna pravna sigurnost.
Naime, dioničko društvo koje u svom vlasništvu posjeduje nekretnine, a koje su knjižene u skladu sa
odgovarajućim zakonskim propisima, emituje pozitivnu sliku u javnosti i na taj način to postaje
interesantno za potencijalne investitore, koji bi kupovinom dionica određenoga pravnog subjekta omogućili
i povećanje kapitala istog. Prodajom novih dionica stekao bi se dodatni novac za dioničko društvo koji je
garant ekonomske stabilnosti i opstanka na tržištu kapitala.
Ključne riječi: Nekretnina, dioničko društvo, knjiženje, pravna sigurnost, kapital
THE IMPORTANCE OF REGISTRATION OF JOINT-STOCK
COMPANIES' REALTIES IN TERMS OF LEGAL SECURITY
Abstract: The source of capital is one of the most important segments of a joint-stock company as a
company of capital, considering that the joint-stock company acquires its business assets in the manner of
issuing of shares. One of the positive elements of security, or stability of this type of business organization,
would include the ownership of realties that are registered in accordance with the valid legislation. In this
manner, a legal and economic security of the joint-stock company would be achieved, in addition to the
interest of foreign investors. Therefore, the manner of realties registration, as well as keeping records on
realties up to date, is an important condition for the possibility of any loan debts in banks, since only such
realty would be safe collateral of ensuring loan payments. This would achieve a proper legal security on
both parties involved. Namely, joint-stock company that own realties which are registered in accordance
with the proper legal regulations, emits a positive public image, and in this manner becomes a subject of
interest for the potential investors, who would through share purchase enable and enlarge its capital.
Through the sale of new shares, the joint-stock company would acquire additional money that is a
guarantee of economic stability and survival on the capital market.
Keywords: Realty, joint-stock company, registration, legal security, capital
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
134
1. UVOD
Kada govorimo o pravnoj i ekonomskoj
sigurnosti dioniĉkih društava, akcenat
vaţnosti je kako na adekvatnoj primjeni
pravnih propisa tako i kapitalu društva. Ovo
iz razloga što je kapital osnovni pokretaĉ
sticanja dobiti koja predstavlja osnov za
ekonomsku stabilnost istog. Kapital se
ostvaruje i putem novih investicija. S tim u
vezi bitno je napomenuti da dioniĉkadruštva
u svom vlasništvu treba da imaju
nekretninu. Kada govorimo o pojmu
vlasništva nekretnina onda se pod time
podrazumjeva da je nekretnina evidentirana
kako kroz evidencije katastra tako i
zemljišno knjiţne evidencije. Adekvatno
knjiţena nekretnina moţe posluţiti kao
sredstvo za dobijanje dodatnog kapitala
putem kreditnog aranţmana, a ĉime bi se
proširio postojeći kapital firme i dala
sigurnost za dalje poslovanje. Dakle,
adekvatno knjiţena nekretnina moţe
posluţiti kao zaloţno pravo u postupku
dobijanja kredita od banaka. Na taj naĉin
zastupljena je pravna sigurnost za obe
strane. Banka ima osiguranje povrata
plasiranih kreditnih novĉanih sredstva, a
društvo dodatni kapital za dalje poslovanje.
Ekonomski stabilno dioniĉko društvo
privlaći paţnju za kupovinu njegovih
dionica i na taj naĉin doprinosi ostvarenju
dodatnog kapitala. Dodatnim kapitalom
društva se stvara osnov za odrţavanje
postojećeg, a time i mogućnost proširenja
istog, sve u cilju ekonomske stabilnosti.
2. DIONIĈKO DRUŠTVO
Kada govorimo o dioniĉkom društvu, onda
je neophodno naglasiti da je to jedan od
oblika društava, kao pravnog lica.
Osnivanje, poslovanje, upravljanje i
prestanak privredenih društava u Federaciji
BiH regulisano je Zakonom o privrednim
društvima Federacije BiH.160
Sam naziv
ovog oblika društva upućuje na pojam
dionice. Dakle, kapital dioniĉkog društva je
predstavljen dionicama. Dionica predstavlja
kapital koji vlasnici tih dionica posjeduju u
tom pravnom licu. Dioniĉko društvo, kao
poslovni subjekt, ima prava i obaveze kao
što to mogu imati i fiziĉka lica.
Neminovno je da se dioniĉka društva
ukljuĉuju u odreĊene graĊanskopravne
odnose. Nepoštivanje pravnih normi kao i
ugovornih odnosa, moţe uzrokovati sudske
postupke. U zavisnosti od pravnog odnosa u
kojem su uĉestvovali, time stjeĉu i odreĊenu
ulogu. Naime, dioniĉka društva se mogu
javiti u svojstvu tuţitelja, tuţenih, traţioca
izvršenja, izvršenika, steĉajnih povjerioca,
steĉajnih duţnika itd.
2.1. Vlasniĉki vrijednosni papir
dioniĉkog društva-dionica
Radi razumjevanja poslovanja dioniĉkog
društva, neophodno je definisati pojam
dionice. Dionica je vlasniĉki, vrijednosni
papir, tj. idealan udio u vlasništvu
kompanije izdavatelja istog. Veliĉina udjela
zavisi od ukupnog broja izdanih dionica, a
dionica predstavlja vrijednosni papir na
osnovu kojeg, onaj ko ga je uplatio,
dokazuje svoj ulog u osnovnom kapitalu
društva. Dionica njenom imaocu daje
odreĊena prava, a i obaveze prema društvu.
Jedno od osnovnih svojstava dionice je da
donosi dividendu. Dividenda omogućuje
isplatu profita društva vlasniku dionice.
Upravo motiv imatelja dionica, odnosno
vlasnika iste, je naplata dividende koja
predstavlja profit njenom vlasniku. Kada se
govori o isplati profita onda treba
napomenuti da je profit odreĊen u srazmjeri
sa udjelom dioniĉara u društvu. Dionice
mogu biti i predmet kupoprodaje na
burzama kao vrijednosni papir.
Naime,vlasništvo na dionici znaĉi da
dioniĉar ima status suvlasnika društva kao
onoga koji ima udjel u društvu. Ovo iz
razloga jer dionica predstavlja dio osnovnog
kapitala društva, kao skup ĉlanskih prava i
obaveza. Vaţna aktivnost dioniĉkog društva
se upravo odnosi na upotrebu radnog
160
Zakon o privrednim društvima („Sl.novine
Federacije BiH, br.81/15).
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
135
kapitala, dakle novca. Pomoću novĉanih
sredstava se moţe stvoriti uslov za dalje
ulaganje u nove investicije. Kada govorimo
o investicijama, one su potrebne da bi se
moglo dalje poslovati. Logiĉan slijed je da
se osigura sve što je potrebno za
poduzimanje aktivnosti koje se odnose na
uĉestvovanje u novim poslovnim odnosima
tako i mogućnost predstavljanja natrţištima
poslovanja. Za društvo je vaţno da ima na
raspolaganju što više novca, jer sa tim
novcem moţe dalje investirati, sve u cilju
profitabilnosti. Naĉin na koji društvo dolazi
do novca jeste upravo i izdavanjem dionica,
njihovom prodajom po odreĊenoj cijeni.
Obzirom da je kapital neohodan za opstanak
i razvoj dioniĉkog društva, glavni cilj je da
se osigura stabilnost poslovanja. To se
ostvaruje posjedovanjem dovoljno kapitala
kako za redovno upravljanje tako i za
ostvarivanje dobiti. S tim u vezi bitno je
konstatovati da bi se ostvarila stabilnost
dioniĉkog društva potrebno je da društvo
bude interesatno u smislu kupovine njegovih
dionica. Društvo koje u svom vlasništvu ima
i nekretnine upravo bi bilo interesantno iz
tog razloga. Prema Zakonu o vlasniĉko
pravnim odnosima pravo vlasništva je
objektivnim pravom zaštićeno najšire
ovlaštenje posjedovanja, korištenja i
raspolaganja nekom stvari u skladu sa
njenom prirodom i njenom namjenom.
Sadrţinu prava vlasništva ĉine ovlaštenja
posjedovanja-faktiĉka vlast na stvari,
korištenja-ekonomsko upotrebljavanje i
sluţenje svojom stvari, ukljuĉujući i
ubiranje plodova i raspolaganja-trošenje
svoje stvari sve do uništenja i otuĊenje
stvari.161
Kada dioniĉko društvo u svom vlasništvu
ima i nekretninu, sigurnost se ogleda ne
samo u smislu prava na imovinu, nego i
mogućnosti ostvarenja dodatnog novca
putem zakupnih odnosa i mogućnosti
dobivanja kredita od banaka. S tim u vezi je
bitno napomenuti da vlasništvo na
nekretnini, njenom titularu, daje mogućnost
upotrebe nekretnine i kao sredstva
obezbjeĊenja kredita. Na ovaj naĉin bi i
banke, kao potencijalni davaoci kredita,
imale sigurnost obezbjeĊenja potraţivanja.
161
Zeĉević, E., (2008), Zemljišne knjige, Sarajevo:
Logos.
Rezultat navedenoga pravnog odnosa je
ostvarenje dodatnih novĉanih sredstava za
dalje investicije. Kada govorimo o
nekretninama, pretpostavlja se da se radi o
nekretninama koje su knjiţene u skladu sa
adekvatnom zakonskom regulativom. Ovo
upravo iz razloga što bi nekretnina u tom
smislu mogla biti sredstvo osiguranja
vraćanja kredita. Dakle u toj formi bi bila
iskorištena za podizanje kredita kod banaka,
a u cilju eventualnog kreditnog zaduţenja.
Osim prodajom dionica društava i na ovaj
naĉin omogućava se povećanje kapitala.
Istim bi se stvorlili ekonomski uslovi za
dalje investiranje u odreĊene projekte. Na
ovaj naĉin bi se emitovala pozitivna slika u
javnosti društva koje bi bilo interesantno i
za potencijalne investitore. MeĊutim, kada
je u pitanju nekretnina i njena iskoristivost
kao sredstvo obezbjeĊenja kod kreditnih
aranţmana, neophodno je da se moţe
dokazati vlasništvo nad istom. Upravo
adekvatno knjiţena nekretnina dokazuje
pravo vlasništva.
3. NEKRETNINA
Nekretnina162
u stvarnom pravu oznaĉava
ĉesticu zemljine površine, ukljuĉujući i sve
što je s njom razmjerno trajno povezano na
njezinoj površini ili ispod nje (prije svega
zgrada, kuća, i sl.). Jednu nekretninu, u
pravnom smislu, moţe ĉiniti i više
zemljišnih ĉestica upisano u zemljišnoj
knjizi u isti zemljišnoknjiţni uloţak. One su
pravno sjedinjene u jedno tijelo
(zemljišnoknjiţno tijelo), koje je kao takvo
jedna nekretnina. Sve upotrebljive stvari
koje zemlja raĊa na svojoj površini sastavni
su dio te nekretnine sve dok se od zemlje ne
odvoje. Sve što je na površini zemlje, iznad
ili ispod nje izgraĊeno, radi trajnog opstanka
na istoj ili je na neki drugi naĉin s njom
trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok
se od nje ne odvoji. Kada govorimo o
nekretninama onda je vaţno napomenuti da
je vaţnost nekretnina bila evidentna upravo
i u periodu razvoja proizvodnih snaga, koje
su uslijedile nakon prelaza iz feudalizma u
kapitalizam. U tom periodu zemljište nije
sluţilo samo za obradu nego je imalo
162
Zakon o stvarnim pravima („Sl.novine Federacije
BiH―, br.66/13).
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
136
funkciju najsigurnijeg sredstva kojim se
obezbjeĊuju hipotekrani povjerioci. Prema
navedenome, nekretnine su imale vaţnost
od samih poĉetaka kapitalizma. 3.1.
Katastar zemljišta Kada se bavimo
tematikom pojma nekretnina, bitno je
napomenuti da su katastarski operat i
zemljišna knjiga usko vezani. To su dvije
institicuje koje ureĊuju podatke vezane za
nekretnine. Naime, da bi se formiralo jedno
zemljišno knjiţno tijelo u zemljišnim
knjigama, neophodni su podaci prema
katastarskim evidencijama. Katastarska
parcela, kao osnovna jedinica sistema
katastra je upravo osnov za formiranje
jednog zemljišno knjiţnog tijela.
Dakle,zemljišna knjiga da bi definisala
podatke o nekretninama koristi podatke
katastra. Osnova zemljišne knjige je
katastar. Katastar zemljišta se sastoji od
katastarskih planova i katastarskog operata.
Katastarski planovi omogućavaju da se
pronaĊu pojedine zemljišne parcele i da se
odredi njihov poloţaj u odnosu na drugo
zemljište. Ovo je od velikog znaĉaja za
zemljišnu knjigu, jer zemljišno knjiţno
tijelo ima oblik kakav je predstavljen na
katastarskom planu i nalazi se izmeĊu onih
susjeda kako je izloţeno u katastarskom
planu. Katastarski operat predstavlja zbirku
propisa i pregleda u kojoj su sabrani podaci
o površini katastarskih parcela, o kulturi
(naĉinu korišćenja) plodnosti (bonitetu),
klasiranju zemljišta, katastarskom prihodu i
korisnicima. Osnovna jedinica u sistemu
katastra je katastarska parcela.163
3.2.
Postupak knjiţenja nekretnina Da bi se
predstavila jasnija slika u vezi postupka oko
upisa nekretnina kroz odgovarajuće
sluţbene evidencije, neophodno je
obrazloţiti postupak upisa kroz katastarski
operat. Ovo iz razloga što se prvenstveno,
shodno tim evidencijama, daje polazni
osnov za pravno egzistiranje nekretnine. Za
definisanje nekretnine, prema evidencijama
katastra, moglo bi se reći da katastar ima
ulogu rješavanja prethodnog pitanja u
postupku knjiţenja nekretnine. Naime,
premjer zemljišta, zgrada i drugih objekata,
izrada i odrţavanje katastra zemljišta,
163
Stjepanović, S.,Šaĉirović, S., Miljević, N., (2010),
Vanparnica, teorija-praksa, dodatak zemljišne knjige,
Banja Luka: Udruţenje pravnika Republike Srpske
zgrada i drugih objekata, evidencija i upis
prava na nekretninama definisan je
Zakonom o katastru i premjeru
nekretnina.164
Da bi se objekat evidentirao u
sluţbama za katastar i zemljišne knjige,
prethodno se podnosi zahtjev nadleţnoj
sluţbi za katastar. Nakon zahtjeva se
pristupa izradi elaborata snimanja. Elaborat
snimanja predstavlja utvrĊivanje
ĉinjeniĉnog stanja na terenu predstvaljen
skicom premjera i izradom prijavnog lista.
Skicom premjera se definiše poloţaj
nekretnine na zemljištu, odnosno njenu
površinu, oblik i kulturu. Promjene u
tehniĉkom smislu kojima je izmjenjeno
stanje u katastarskim planovima i tlocrtu
ranije izgraĊenih zgrada i pomoĉnih zgrada
(promjene oblika i površine i katastarske
kultureparcele, promjene na zgradama i
drugim objektima u graĊevinskom smislu)
iskazuje se u prijavnom listu. Prijavni list je
propisani obrazac na osnovu kojeg se vrši
tehniĉka promjena u katastarskom
operatu.165
Ovo iz razloga što nadleţna sluţba za
katastar provodi sve promjene koje se
odnose na katastar nekretnina. Obaveza
korisnika ili vlasnika nekretnina je da sve
promjene koje se odnose na njihovoj
nekretnini prijave nadleţnoj općinskoj
upravi za geodetske poslove i katastar
nekretnina. Kada općinska uprava za
geodetske poslove i katastar zaprimi zahtjev
za promjenu na nekretnini o tom zahtjevu
donosi rješenje. Rješenje sadrţi konstataciju
o provoĊenju promjene vezane za odreĊenu
nekretninu. U toku postupka donošenja
rješenja o promjeni na nekretninama,
formiraju se prijavni listovi na osnovu kojih
se mijenja stanje u katastru i u
gruntovnici(zemljišnim knjigama).
3.3.Vaţnost knjiţenja nekretnina Vaţnost
adekvatnog knjiţenja nekretnine, ogleda se
posebno u tome što se prvenstveno
primjenjuje pravni propis, a s druge strane
takvu nekretninu moţemo iskoristiti kao
164
Dolovac, A. et.al., (1986), Zbornik zakona -Zakon
o premjeru i katastru nekretnina, Sarajevo:Savez
geodetskih inţenjera i geometara Bosne i
Hercegovine. 165
Lukić, V., Begić, M., Imamović, J., (1991),
Teorijski i praktiĉni komentar zakona o premjeru i
katastru nekretnina, Sarajevo: SID―STRUKA―.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
137
sredstvo za dobivanje novĉanih sredstava
putem kreditnog aranţmana. Adekvatno
knjiţena nekretnina na taj naĉin ima svoj
identitet. Identitet nekretnine znaĉi da za
istu postoji broj sa kojim je upisana u
odgovarajuće sluţbe katastra i da kao takva
ima oznaku na katastarskim planovima, a
shodno tome i svoje mjesto u zemljišno
knjiţnim evidencijama. Dakle, neophodno
je da nekretnina bude oznaĉena, dakle sa
nazivom, brojem, mjestom gdje se nalazi
kao i sa svim drugim podacima na osnovu
kojih se moţe utvrditi identifikacija iste.
Upravo u kontekstu povećanja kapitala
društva, nekretnina moţe biti osnov za
dodatna novĉana sredstva, putem kreditnih
aranţmana. Naime, kako bi banke, kao
potencijalni davaoci novca društvima, kroz
kreditne aranţmane, imale imala povjerenje
prema društvu kojem treba dodatni kapital,
dakle u formi kredita, neophodna je
garancija da će se taj novac vratiti. Dakle,
uslov davanja kredita je da banka ima
sredstvo obezbjeĊenja vraćanja istog.
Upravo vaţnost knjiţenja nekretnine, dakle
aţurnost iste u odgovarajućim zemljišno-
knjiţnim evidencijama, predstavlja
sigurnost za eventualnu optereĉenost
odreĊene nekretnine hipotekom. Na ovaj
naĉin, nekretnina vlasnika bi bila sredstvo
obezbjeĊenja vraĉanja istog. Dakle, osim
evidencije katastra, nekretnina treba da ima
svoje mjesto i prema zemljišno knjiţnim
evidencijama. MeĊutim, ĉeste su situacije da
objekti nisu evidentirani (uplanjeni) u
katastarskom operatu. U toj formi nije
evidentirana na katastarskim planovima
sluţbe za katastar, nemaju svoj broj,
poloţaj, površinu. Slijedom navedenoga
nemaju evidenciju ni u zemljišnim
knjigama. S tim u vezi vaţno je upoznati se
sa procedurom upisa nekretnine u
odgovarajuće katastarske i zemljišno
knjiţne evidencije. Upotrebom adekvatno
knjiţene nekretnine, njen vlasnik bi imao
osnov, u smislu novĉane potpomognutosti
primjenom kreditnih aranţmana, uz
ispunjenjenje zakonske regulative. Na ovaj
naĉin se ostvaruje sigurnosti društava i
njihove stabilnosti kao i uslovi za dalji rad,
sistemom odrţavanja njegove solventnosti.
U tom kontekstu, zakonski definisana
nekretnina moţe biti interesantna
davaocima kredita, dakle bankama kao i
drugim pravnim licima koje se bave tim
poslovima. Ovo je vaţno i kada se radi o
rješavanju odreĊenih imovinsko pravnih
odnosa, kupoprodaja nekretnina itd. Titulari
prava vlasništva imaju pravnu zaštitu u
skladu sa vaţećim zakonskim propisima.
Posljedice koje se odnose na posjednike
neuknjiţenih nekretnina, prvenstveno se
ogledaju u tome što taj oblik nekretnina
predstavlja nelegalno sagraĊene objekte i
kao takvi ne uţivaju pravnu zaštitu kao što
je ona omogućena za njene vlasnike.
Vaţnost knjiţenja nekretnina ogleda se i
tome što kada su u pitanju katastar i
zemljišne knjige, vaţi naĉelo taĉnosti.
Dakle, ono što je upisano u evidencijama
katastra i zemljišnih knjiga, podrazumjeva
se da je taĉno. Ovo je posebno vaţno radi
sklapanja pravnih poslova, na primjer
kupoprodaja, ugovora o zakupu, gdje upis u
zemljišnu knjigu jamĉi ugovornim stranama
istinitost podataka. Istninitost podataka je
vaţna za sve strane, potpisnice nekog
ugovora a posebno iz razloga eventualnih
budućih sporova ugovornih strana. 3.4.
Sticanje, prenos i ograniĉenje na
nekretninama Sticanje, prenos, ograniĉenje
na nekretninama, uslovljen je upisom u
zemljišnu knjigu. Vanknjiţno vlasništvo je
situacija da nekretnina nije upisana u
katastarski operat i zemljišne knjige, a
faktiĉki se nalazi na parceli, odnosno to je
nekretnina koja nema identiteta. Kada
govorimo o nekretnini onda taj pojam treba
precizirati na ĉinjenicu da se radi o
odreĊenoj vrsti stambenog ili objekta neke
druge namjene. Nekretnina koja nije
knjiţena, kako to proizilazi iz samog
naziva―vanknjiţna―, predstavlja problem,
kako za sam samog posjednika iste tako i za
one koji nisu. Naime, parcela kao takva se
nalazi faktiĉki na zemljištu, odnosno
odreĊenoj parceli ali nije evidentirana kroz
odgovarajuće zemljišne evidencije,
konkretno katastraski operat. S tim u vezi je
neophodno napomenuti vaţnost knjiţenja
nekretnina kao i višestruke mogućnosti
njihove upotrebe. Vaţnost knjiţenja
nekretnine, obzirom da kao nosioci prava
vlasništva mogu biti i pravna lica, se moţe
definisati i u smislu pravne sigurnosti
društava, usljed nekih nepreviĊenih situacija
koje bi se mogle desiti. Ovog posebno radi
sudsjedskih odnosa, na primjer, ukoliko
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
138
neko društvo, u neposrednoj blizini graniĉi
sa nekim drugim društvom. U ovoj situaciji
ukoliko bi se eventualno pojavile odreĊene
nedoumice u vezi te nekretnine, na primjer
ko je vlasnik iste, dokaz o vlasništvu bi to
definisao. Titular prava vlasništva ima
pravnu sigurnost na osnovu koje moţe
izbjeći neţeljene razmjerice sa susjednim
titularima ukoliko bi se pojavila odreĊena
pravna pitanja od istih. U kontekstu ovoga
rada, adekvatno knjiţena nekretnina u
vlasništvu nekog društva, moţe posluţiti
kao osnov za dobivanje kapitala za buduće
investicije pomoću kojih bi se i proširio
postojeći kapital firme i time dala sigurnost
za dalje poslovanje. Potencijalni davaoci
kredita bi eventualno uslijed neizmirivanja
obaveza od strane korisnika kredita, imala
osnov za prinudno izvršenje iz zaloţene
nekretnine. Na taj naĉin bi se stvorio osnov
za pokretanje postupka za namirenje iz
sredstva za obezbjeĊenje kredita.
Hipoteka je zaloţno pravo na nekretninama
koje ovlašćuju zaloţnog (hipotekarnog)
povjerioca da se iz zaloţene nekretnine
namiri ako njegovo dospjelo potraţivanje
prema zaloţnome duţniku ne bude
ispunjeno. Zaloţno pravo općenito, pa i
hipoteka, podrazumjeva dva pravna odnosa i
to prethodni obligaciono pravni odnos u
kome je zasnovano novĉano potraţivanje i
povodom toga zaloţno pravni odnos radi
osiguranja namirenja tog novĉaog
potraţivanja.166
Objekat koji se faktiĉki nalazi na parceli, ali
koji nije evidentiran prema evidencijama
katastra a ni prema zemljišno knjiţnim
evidnecijama ne moţe imati pravnu zaštitu.
Posjednici takvih nekretnina na taj naĉin ne
mogu dokazati pravo vlasništva nad istim,
odnosno da pravno uopće egzistiraju.
Naprotiv, takva vrsta nekretnina predstavlja
nelegalno sagraĊene objekte. Kada
govorimo o nekretnini kao sredstvu
obezbjeĊenja kredita, bitno je nepomenuti
da upravo sistemom uknjiţbe zaloţnog
prava se osigurava mogućnost eventualnog
pokretanja izvršnog postupka, radi naplate
potraţivanja koje je obezjeĊeno hopitekom.
Dakle u evidencijama katastra ili zemljišnim
knjigama se evidentira hipoteka. Prema
166
Zeĉević, E., (2008), Zemljišne knjige, Sarajevo:
Logos.
navedenome proizilazi da ako nekretnina
nije adekvatno knjiţena, ne moţe posluţiti
ni kao sredstvo obezbjeĊenja kredita.
Uknjiţba zaloţnog prava i zabiljeţba
izvršnosti potraţivanja imaju apsolutni
uĉinak: izvršenje na toj nekretnini moţe se
sprovesti i prema treĉoj osobi koja tu
nekretninu kasnije stekne.167
Kada govorimo o vaţnosti imovine i njene
pravne zaštite onda trebamo navesti da
svako fiziĉko ili pravno lice ima pravo na
neometano uţivanje svoje imovine, a niko
ne moţe biti lišen svoje imovine, osim u
javnom interesu i pod uvjetima predviĊenim
zakonom i općim naĉelima meĊunarodnog
prava. Prethodne odredbe, meĊutim, ni na
koji naĉin ne utiĉu na pravo drţave da
primjenjuje takve zakone koje smatra
potrebnim da bi nadzirala korištenje
imovine u skladu s općim interesima ili da
bi osigurala naplatu poreza ili drugih
doprinosa ili kazni.168
Ovo je takoĊer jedan od dokaza koji upuĉuje
na ĉinjenicu vaţnosti imovine i pravne
sigurnosti njenih titulara.
4. ZAKLJUĈAK
Primjena pravnih propisa prvenstveno
ukazuje na ĉinjenicu da egzistira pravna
sigurnost. To u suštini znaĉi da u situaciji ne
pridrţavanja zakonskih normi, egzisitra
mogućnost pravne sankcije. Kada govorimo
o privrednim društvima, bitno je navesti i
ĉinjenicu da imenovani mogu biti vlasnici
pokretnih i nepokretnih stvari. Da u
poslovnom svijetu, ma kako da su
organizovani, mogu se pojaviti kako na
strani onih koji treba da ostvare neko pravo
prema drugima i na suprotan naĉin.
MeĊutim, imajući u vidu da i privredna
društva kao pravna lica, stupaju u odreĊene
graĊansko pravne odnose time imaju i
odreĊen stepen odgovornosti. Odgovaraju
za obaveze kao i fiziĉka lica, za svaku
valjanu traţbinu. Kada govorimo o
ogovornosti u tom kontekstu, osnov
odgovornosti moţe da proizilazi kako iz
167
Triva, S., Belajac, V., Dika, M., (1984), Sudsko
izvršno pravo, Zagreb:Informator. 168
Ĉlan 1. Protokola br. 1, uz Evropsku konvenciju
za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Rim,4.
novembra 1950.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
139
zakonske takoi iz ugovorne ili vanugovorne
obaveze. Stoga je neophodno pridrţavati se
zakonske regulative u bilo kojem segmentu.
U ovome radu bitno je napomenuti da je
teţište pravne sigurnosti spomenuto i sa
aspekta upotrebe nekretnine kao sredstva
obezbjeĊenja kapitala za eventualne
investicije. Imovina ima pravnu zaštitu, a
time i pravnu sigurnost njenih vlasnika.
Naime, primjenom sistema pravne
regulative se obezbjeĊuje sigurno pravno
okruţenje za eventualne ulagaĉe u društva
koja u svom vlasništvu imaju nekretninu.
Ovo iz razloga što bi ta društva mogla imati
adekvatno sredstvo obezbjeĊenja kredita
kao kapitala za dalje investicije i time
stabilnost na trţištu poslovanja. Na taj naĉin
bi se stekli i uslovi za sugurnost institucija
koje plasiraju kreditne aranţmane,
konkretno banaka. Ovo je vaţno iz razloga
što kada govorimo o dioniĉkom društvu,
dakle društvu kapitala ĉiju strukturu ĉine
vlasnici dionica, neophodno je nastojati
odrţati nivo solventnosti. Pored solventnosti
neophodno je konstantno stvarati
mogućnosti proširenja kapitala kroz
investicije, a samim tim privući buduće
ulagaće, dakle nove dioniĉare. Novi
dioniĉari, kao ulagaći, predstavaljaju novi
kapital koji je neophodan za dalji razvoj
dioniĉkog društva. Slijedom navedenoga,
stvara se pozitivna slika društva, sve u cilju
dobre poslovne saradnje. Dakle, odgovor
pravne sigurnosti i ujedno stabilnosti
društava se nalazi u vlasništvu nad
nekretninama koje trebaju biti definisane u
skladu sa adekvatnom zakonskom
regulativom. Kao takve predstavljaju oblik
sigurnosti za konkretno privredno društvo
koje istupa prema vanjskom svijetu,
odnosno trţištu kapitala, koje je danas
opterećeno brojnom konkurencijom.
LITERATURA
[1] Pašić, H., Vesković, B., (1988), Zbirka
propisa o nekretninama sa struĉnim
objašnjenjima, Sarajevo: Novinsko-
izdavaĉka organizacija Sluţbeni list SRBiH.
[2] Lukić, V., Begić, M., Imamović, J.,
(1991), Teorijski i praktiĉni komentar
Zakona o premjeru i katastru nekretnina,
Sarajevo: SID―STRUKA―.
[3] Ţivković, I., (1970), Katastar zemljišta,
Beograd: Beogradski grafiĉki zavod.
[4] Zeĉević, E., (2008), Zemljišne knjige,
Sarajevo:Logos.
[5] Ĉović, Š., (2003), Poslovno pravo-
Company Law, Sarajevo:Pravni fakultet
Univerziteta u Sarajevu.
[6] Muslić, M., (1968), Priruĉnik o
zemljišnoknjiţnom poslovanju sa
obrascima, Sarajevo: Muslić Midhat,
pravnik
[7] Triva, S., Belajec, V., Dika, M., (1984),
Sudsko izvršno pravo, Zagreb: Informator.
[8] Stjepanović, S., Milijević, N., Šaćirović,
S., (2010), Vanparnica,teorija-
praksa,dodatak zemljišne knjige, Banja
Luka: Udruţenje pravnika Republike
Srpske.
[9] Dolovac, A. et.al., (1986), Zbornik
zakona-Zakon o premjeru i katastru
nekretnina, Sarajevo: Savez geodetskih
inţenjera i geometara Bosne i Hercegovine.
[10] Pašić, H., Vesković, B., (1984), Zakon
o premjeru i katastru nekretnina sa
objašnjenjima, Sarajevo: Novinsko
izdavaĉka organizacija,sluţbeni list SRBIH.
[11] Zakon o privrednim društvima
(„Sluţbene novine Federacije
BiH―,br.81/15).
[12] Zakon o zemljišnim knjigama
(„Sluţbene novine Federacije BiH―,
br:19/03,54/04).
[13] Zakon o stvarnim pravima („Sluţbene
novine Federacije BiH―, br:66/2013).
[14] Protokol br. 1, uz Evropsku konvenciju
za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda,
Rim,4. novembra 1950.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
140
ZNAĈAJ FORENZIĈKE FONETIKE U IDENTIFIKACIJI GLASA KAO
UĈINKOVITE MJERE ZAŠTITE I SIGURNOSTI
Ines Babić MA, e-mail: [email protected] Fehima efendije Ĉurĉića 3, Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
Selma Otuzbir, MA
Irma Hodţić, MA
Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina
Sažetak: Komunikacija je složen proces koji podrazumijeva sporazumijevanje između ljudi i drugih živih
bića putem prenošenja informacija, ideja, stavova i ostalih sadržaja uz pomoć sustava signala ili znakova
(govor, jeziči znakovi, simboli...). Verbalna komunikacija je vrsta komunikacije u okviru koje spadaju govor
i pisanje. Egzaktne metode u istraživanju govora i primjenjivanje interdisciplinarnog pristupa su
uzrokovale razvoju forenzičke fonetike koja je danas i u pratičnom i u istraživačkom domenu u svijetu
dosegla značajan razvoj. Fonetika je veoma bitna i korisna disciplina za kriminaliste koja osigurava
dodatnu zaštitu i sigurnost. Korisna je u kriminalističkim istraživanjima, antiterorizmu i monitoringu
ponašanja. Zemlje poput: Engleske, Njemačke, Holandije, Belgije i Amerike su ovisne o forenzičkoj
fonetici. Ovaj rad istražuje važnost forenzičke fonetike pri analiziranju kriminalističkih istraga. Kako bismo
odredili profil počinioca krivičnog djela, potrebno je više pažnje dati oblasti forenzičke fonetike. Nažalost u
Bosni i Hercegovini oblast forenzičke fonetike nema svoje mjesto, zbog čega je tema izabrana.
Ključne riječi: Forenzička fonetika, kriminalistička istraga, govor, komunikacija, verbalna komunikacija
THE SIGNIFICANCE OF THE FORENSIC PHONETICS IN THE VOICE
IDENTIFICATION AS AN EFFECTIVE PROTECTION AND SAFETY
MEASURE
Abstract: Communication is a complex process between humans and other species. It involves the act of
transferring informations, ideas, opinions, and other facilities through signals and signs (speech, language
signs, symbols, etc.). Verbal communication includes written and oral communication. Exact methods in the
study of language and text, and an interdisciplinary approach caused the development of the forensic
phonetics. It is today, in practice and in research, domain that has reached a significant progress. It is
extremely useful in the world in a crime investigation, and provides protection and safety. It is used in
criminal investigation, counter-terrorism and surveillance. Countries such as: the United Kingdom,
Germany, Holland, Belgium, and America rely much on the forensic linguistics. This paper explores the
importance of the forensic phonetics when analysing the criminal investigation. In order to determine the
profile of an offender it is essential to pay attention to the forensic phonetics. Unfortunately, the field of the
forensic phonetics is not recognized in Bosnia and Herzegovina. That is why this subject is selected.
Keywords: Forensic phonetics, criminal investigation, speech, communication, verbal communication
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
141
Uvod: zaštita i sigurnost
Komunikacija je sloţen proces koji
podrazumijeva sporazumijevanje izmeĊu
ljudi i drugih ţivih bića putem prenošenja
informacija, ideja, stavova i ostalih sadrţaja
uz pomoć sustava signala ili znakova
(govor, jeziĉi znakovi, simboli...). Verbalna
komunikacija je vrstakomunikacije u okviru
koje spadaju govor i pisanje,koji su presudni
za intentifikaciju uĉinioca kriviĉnog djela,
jer osiguravaju sigurnije kriminalistiĉko
istraţivanje, i samim time veću zaštitu
graĊana. Osnovni cilj za stvaranje sigurnosti
jeste da se razviju sigurnosne tehnologije i
znanja koje bi osigurale optimalnije i
usklaĊenije korištenje tehnologija. Stoga su
egzaktne metode u istraţivanju govora i
primjenjivanje interdisciplinarnog pristupa
uzrokovale razvoju forenziĉke fonetike koja
je danas i u pratiĉnom i u istraţivaĉkom
domenu u svijetu dosegla znaĉajan razvoj.
1. Naĉelo operativnosti Potrebno je naglasiti
kako pravni propisi i struĉna literatura
uglavnom koriste pojam „kriminalistiĉko-
operativni poslovi―, a i njega nedovoljno i
nejasno definišu, gdje takav pojam ne
definiše ukupnost preduzimanja radnji i
mjera sluţbenih lica u okviru kontinuiranog
i dugotrajnog procesa spreĉavanja i
suzbijanja kriminaliteta, kakvo se sadrţajno
moţe nazvati radom, odakle se izvodi
termin „kriminalistiĉko-operativni rad― ili
kraće „operativni rad―. Uostalom, ovaj
termin je opšteprihvaćen u policijskim
strukturama i u svakodnevnoj je upotrebi.
U preciznom definisanju pojma „operativni
rad― potrebno je utvrditi ona obiljeţja koja
ga sadrţajno ĉine tim što jeste, odnosno
identifikovati obavezne elemente koji ga
utemeljuju. Obavezni elementi operativnog
rada su: 1) ciljevi (namjeravana operativna
mjera ili radnja mora sadrţati prethodno
utvrĊene ciljeve kako se ne bi pretvorila u
nelogiĉno i nesvrsishodno lutanje), 2)
planiranje (kako je operativni rad izuzetno
sloţena aktivnost, kvalitetno prethodno
planiranje je osnov uspješnosti, 3)
operativni plan (sadrţi pravni osnov, ciljeve,
izvršioce, sredstva, mete, naĉin realizacije,
mjesto i vrijeme izvoĊenja, kontrolne
mehanizme i drugo), 4) obrada podataka
(ogroman broj informacija koje sluţba
prikupi znaĉajan je za njeno funkcionisanje,
a time i za operativu kao bitan funkcionalni
element, jedino u uslovima postojanja
analitike i informatike), 5) odobrenja i
saglasnosti (prethodno pribavljanje
odobrenja rukovodnih lica ili saglasnosti
nadleţnih organa za namjeravanu
operativnu aktivnost osnovni je preduslov
zakonitosti i pravilnosti rada, ali i zaštite
sluţbenih lica koja izvode radnju), 6) pravni
osnov (neutvrĊivanje ili nepravilno
utvrĊivanje pravnog osnova preduzete
sluţbene radnje najĉešće pretvara istu u
inkriminisano ponašanje sluţbenog lica).
Naĉelo operativnosti podrazumijeva
poznavanje prilika i uslova u domenu
kriminalnog ponašanja na odreĊenom
prostoru. Navedeno znaĉi da operativni
radnik mora dobro da poznaje pojavne
oblike kriminaliteta na svom podruĉju,
kriminogene punktove i objekte, osuĊivana
lica, lica koja su na izdrţavanje kazne
zatvora, lica koja su na uslovnom otpustu ili
izdrţala kaznu zatvora, odreĊena lica kao
potencijalne uĉinioce kriviĉnih djela, itd.
2. Pojam fonetika i grane fonetike
2.1. Pojam fonetika
Fonetika (od grĉ. rijeĉi fonetiké) je
lingvistiĉka disciplina koja se bavi
prouĉavanjem artikulacijsko-akustiĉkih
svojstava govora i glasova, kao presudnim u
komunikaciji. Prema rijeĉima Knight
Rachael Anne (2012), ―fonetika je znanost
koja izuĉava odlike glasova’’.(str.15)
Predmet fonetike su artikulirani glasovi koji
se proizvode svjesno i vlastitom voljom i
omogućuju kombinovanje beskonaĉnog
broja poruka.
2.2. Grane fonetike
Tri osnovne grane fonetike su artikulaciona
fonetika, akustiĉka fonetika i perceptivna
fonetika. Artikulaciona fonetika se bavi
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
142
prouĉavanjem artikulacionih organa, tj.
opisa i klasifikacije govornih organa i
njihovog proizvoĊenja u toku govora, dok se
akustiĉka fonetika bavi prouĉavanjem
prenošenja zvuĉnih talasa i naĉinom na koji
ih prima unutrašnje uvo.(Jongman & Reetz,
2009) Perceptivna fonetika se bavi
prouĉavanjem naĉina na koji ljudski mozak
stvara doţivljava govorne zvukove koje
prima. (Bugarski, 2003)
3. Spektografska analiza glasa
Snimke rijeĉi za analizu je potrebno
radvojiti u rijeĉi koje se pretvaraju putem
posebnog hardvera i softvera u grafiĉki
prikaz na kompjuter koji se zove
spektogram. (Borden, Harris & Raphael,
2007) Spektogram se ĉesto zove i otiskom
glasa (Kersta, 1962), koji je jedinstven i
usko povezan sa otiskom prsta na osnovu
kojeg ljudi mogu da budu otkriveni.
(Blumstein & Lieberman, 1988) S druge
strane, Olsson (2004) tvrdi da primjena
naziva otiska glasa za spektogram nije
odgovarajući termin, jer ''jezik je svojstvo
koje uĉimo, a ne koje posjedujemo, u ĉemu
se razlikuje od DNA analize i otiska prsta ''.
(str. 32) U svrhu pripreme glasa koji treba
da se analizira putem spektograma, vještaci
pripremaju uzorak glasa po nalogu Suda
koji se kasnije poredi uz pomoć
spektograma sa snimljenim glasom koji je
ranije dostavljen. Osumnjiĉeni ĉita tekst
univerzalnog karaktera, a zatim ponavlja
reĉenice koje mu se diktiraju. Ukoliko je na
snimku koji se analizira vika, onda se od
ispitanika traţi da viće ,a ukoliko je bio
šapat, onda će ispitanik šaputati. Spontani
govor je posljednja odlika na osnovu koje se
moţe otkriti zloĉinac. Ispitanik u stanju što
bolje opuštenosti govori o bilo kojoj temi.
4. Govorne karakteristike
Karakteristike ljudskog glasa i govora su
elementi govora koji karakterišu svakog
govornika. U karakteristike govora koje
treba uzeti u obzir prilikom identifikacije
govornika ubrajamo: visinu glasa,
intonaciju, akcent/naglasak, brzinu govora,
poremećaje govora, psihološko stanje,
mijene glasa, prikrivanje (maskiranje) i
kvalitetu glasa.
4.1. Visina glasa
Visina glasa znaĉi smanjivanje ili
poveĉavanje tona glasa koji ovisi o
fundamentalnoj frekvenciji koja je fizikalni
parametar. Fundamentalna frekvencija
oznaĉava broj vibracija koje glasnice uĉine
u jednoj sekundi. ''Na vrijednost
fundamentalne frekvencije utjeĉu dob, spol,
tjelesna konstitucija, socijalno okruţenje,
emocije, intelektualni status, laringealna
patologija, mentalni poremećaji, oštećenja
sluha, neurološki i endokrini poremećaji te
opće zdravstveno stanje'' (HeĊever, 2010,
str. 56). Razlika u tonu glasa je korisna
karakteristika pri razlikovanju izmeĊu
govornika i potrebno ih je analizirati
spektralno i slušno.
4.2. Intonacija
Intonacija glasa je percepcija varijacije
visine glasa koja je odliĉan pokazatelj
emocionalnog stanja govornika. Pri
analiziranju neĉije intonacije je moguće
mnogo toga saznati poput stepena
uvjerljivosti ili neuvjerljivosti odreĊene
osobe.
4.3.Akcent/naglasak
Akcent ili naglasak podrazumijeva isticanje
rijeĉi uz pomoć visine i jaĉine glasa.
Ukoliko nije upotrijebljeno maskiranje,
akcent govornika bi trebao da bude sliĉan u
isticanju sloga u rijeĉi bez obzira na snimku.
(HeĊever, 2009)
4.4. Brzina govora
Brzina govora je znaĉajna karakteristika
svakog govornika. Jedan dio govornika
odreĊuje brţi govor, dok drugi imaju sporiji
tempo govora. Bitno je paţljivo analizirati
da li osoba namjerno pokušava da odreĊene
rijeĉi izgovori brţe u svrhu prikrivanja
informacija. TakoĊer je vaţno struĉno
analizirati upotrebu pauza koje govornik
koristi. Potrebno je razlikovati pauze
oklijevanja, gdje govornik promišlja ono što
govori, od predugih i preĉestih pauza koje
govornik moţe i namjerno uzimati u svrhu
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
143
prikrivanja odreĊenog sadrţaja. (Gibbon,
Hardcastle & Laver, 2010)
4.5. Poremećaji govora
Nepravilnosti u izgovaranju i jeziĉkom
izraţavanju kao mucanje, nepravilan
izgovor glasova, brzoplet govor i drugi
mogu da budu presudni u otkivanju
govornika i trebaju da se uzmu u obzir.
4.6. Psihološko stanje
Mnogo je psiholoških razloga koji utiĉu na
govor. Nekada su ih ljudi svjesni, a ĉesto su
to nesvjesno usvojeni sistemi razmišljanja.
Na govor mogu uticati razni faktori poput
gladi, konzumiranja alkohola, uzimanja
droge i drugi. Obiĉno se slušanjem mogu
otkriti psihološki efekti koji utiĉu na govor.
Takve promjene se ĉesto oznaĉavaju kao
strah, nervoza, pretjerana smirenost,
uzbuĊenje, i tako dalje. Ispitivaĉ treba da
bude vješt kako bi mogao pravilno da utvrdi
o kojim emocijama se radi.
4.7. Mijene glasa
Mijene glasa se odnosi na naĉin na koji se
zapoĉinje glas (meki i tvrdi poĉetak) i
koliĉinu šuma u glasu. Ataka glasa ili tvrdi
poĉetak je naĉin na koji govornik zapoĉne
govor i jedna od karakteristika govora
odreĊene osobe. (HeĊever, 2009)
4.8. Prikrivanje (maskiranje)
Namjerno prikrivanje telefonske slušalice
maramicom ili rukom moţe da predstavlja
poteškoće u otkrivanju govornika. Isto tako
namjerno prikrivanje odreĊenih rijeĉi su
elementi na koje ispitivaĉ treba obrati
paţnju. Veoma je bitno paţljivo analizirati
karakteristike maskinga u uzorku i odrediti
da li je moguća usporedba s drugim
uzorkom.
4.9. Kvaliteta glasa
Svaka osoba ima drugaĉiji kvalitet glasa i s
uporeĊivanjem glasova je moguće otkriti
sliĉnosti i razlike izmeĊu glasova uzimajući
u obzir da na kvalitetu glasa utiĉu
laringealne karakteristike (visina, naglasak i
intonacija), pokreti artikulatora i rezonancija
usne šupljine. (Kapoor & Rizvi, 2010).
4.10. Praktiĉan primjer upotrebe
forenziĉke fonetike
Forenziĉka fonetika je korisna u
identifikaciji govornika u raznim
znaĉajnijim sluĉajevima poput laţnih
telefonskih dojava interventnim sluţbama,
seksualnog uznemiravanja telefonskim
putem, telefonskih poziva otmiĉara itd.
(Manojlović & Nikolić, 2009) Prvi put na
osnovu glasa zloĉinci su identifikovani u
Americi u 1967 godini donošenjem zakona
Standards Relating to Electronic
Surveillance, prvo na federalnom nivou
(Shuy, 2007), da bi kasnije i lokalna policija
poĉela izvoditi tajne operacije u kojima su
prikriveni islednik i svjedok saradnik nosili
skrivene mikrofone i bili ukljuĉeni u
razgovore sa osumljiĉenim osobama.
(Manojlović & Nikolić-Novaković, 2009)
Od tada se ovakav naĉin koristi u svijetu
gdje je riješeno mnoštvo sluĉajeva na
osnovu analize glasa. Mia Šešum,
diplomirani defektolog kod ucjena, otmica i
prijetnji je radila na sluĉaju ucjene. Uz
pomoć znanja iz oblasti fonetike, zloĉinac je
otkriven. Nepravilno izgovaranje glasa R
kojeg je pokušavao prikriti ga je odalo.
Govornik je bio svjestan svoje govorne
patologije koju je sakrivao tako dobro ĉime
je ukazao na jednu vještinu i specijalnu
sposobnost koju ima samo mala grupa ljudi.
Poznavanje fonetike je veoma bitno za
provjeru identiteta, ali ne i dovoljan naĉin
provjere. Potrebne su i dodatne mjere koje
je potrebno sagledati kako bi se donjela
konaĉna odluka. (Šešum, 2009)
1, Mia Šešum, diplomirani defektolog kod
ucjena, otmica i prijetnji
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
144
5. Intoksikacija i govor
Do stanja intoksikacije dolazi prilikom
prekomjernog unošenja normalno
neškodljivih supstanci ili trovanja otrovima.
Intoksikaciju karakterišu razliĉiti efekti
poput nerazgovjetnog govora, depresije,
muĉnine, i sliĉno. Prilikom istrage,
struĉnjaci uvijek provjeravaju da li je
osumnjiĉena osoba za vrijeme poĉinjenja
odreĊenog kriviĉnog djela bila pod
namjernim ili nenamjernim uticajem
alkohola, lijekova, droga, ili drugim
otrovnim ili opojnim hemijskim
supstancama. Potrebno je obratiti paţnju na
to šta i kako ljudi govore u tim momentima.
Npr. osobe koje su pod dejstvom alkohola
ĉesto imaju deficit u pamćenju,
dezorijentirane su u govoru, izgovaraju
nepravilno i nepovezano odreĊene rijeĉi,
ponavljaju rijeĉi ili reĉenice, prave pauze, i
sliĉno. Ĉesto ih karakteriše i dodavanje
nepotrebnog sloga ili glasa u rijeĉ. Npr. „ja
nisam suzeo― umjesto „ja nisam uzeo―, gdje
govornik dodaje nepotreban glas sa rijeĉi
uzeo. Drugi primjer je ĉesto odbacivanje
nepotrebnih slogova i rijeĉi tokom pauze,
poput i, ali, uh, ah, znas, i sliĉno. Npr.
optuţeni moţe reći „vidio sam se sa (uh, ah)
njom―. Govornike u ovakvim situacijama
karakterišu i pokušaji borbe na licu dok
pokušava da izgovori odreĊene rijeĉi ili
reĉenice. Njihova facijalna ekspresija je
ispunjena grimasama, raširenim zjenicama,
tremora usnica, i sliĉno.
Svih pet aspekata govorne produkcije
(respiracija, fonacija, artikulacija,
rezonanca, i prozodija) mogu da se
poremete zbog unošenja intoksikanata.
Ljudi koji su pod uticajem intoksikacije su
povezani sa znatnim promjenama u
govornoj prozodiji. Prozodija se odnosi na
one osobine govora (rijeĉi, reĉenica, i
sliĉno), koje se ne mogu izvesti ili zamijetiti
na segmentalnoj razini fonema, već na široj
razini rijeĉi ili reĉenice. Obiĉno prozodiju
karakterišu slijedeće govorne osobine:
tempo, ritam, stanke, i boja, a njima se još
pridodaju karakteristike govora na
suprasegmentalnoj razini: intonaciju,
glasnoću, i duţinu (njihovi mjerljivi
akustiĉki korelati su fundamentalna
frekvencija, intenzitet i trajanje). (Bugarski,
1996, str. 89) Neurološki poremećaji
uzrokovani opojnim ili otrovnim agensima
mogu utjecati na ove govorno-motoriĉke
aspekte na razliĉite naĉine stvarajući
skupinu jedinstvenih simptoma. Skupina
simptoma djelimiĉno ovisi o utjecaju
intoksinata na stepen neurološke
organizacije. U odreĊenim trenucima,
prilikom odbrane osumnjiĉene osobe,
advokati trebaju navesti izjave osoba
ukoliko su bile pod dejstvom odreĊenih
opojnih supstanci. Sudije mogu da donesu
odluke o intenzitetu trovanja opojnim
supstancama i njihovim posljedicama na
govor i kriminalni akt. Intenzitet trovanja je
podijeljen u tri razliĉita stepena: 1) relativno
nizak stepen anksioznosti, 2) viši stepeni
anksioznosti, i 3) ekstremni stepeni
anksioznosti. Relativno nizak stepen
anksioznosti zapravo moţe rezultirati da
govornik bude fluentniji i razgovjetniji, jer
on ili ona svjesno kompenzira povećani
stres, i osoba se moţe uspješno nositi sa
anksioznošću. Viši stepeni anksioznosti
imaju ometajući uĉinak na fluentnost i
taĉnost govora, zato što osoba ne moţe
svjesno da eliminiše utjecaj anksioznosti na
govor. Govornikov govor nije fluentan i ne
razmišlja jasno. Ekstremni stepen
anksioznosti moţe da prouzrokuje da osoba
bude nesposobna producirati razumljiv
govor zbog jakih ometajućih faktora. Treba
imati na umu da svi ljudi reagiraju na
anksioznost razliĉito, ali pravilo je da viši
stepeni anksioznosti povećavaju
disfluentnost i smanjuju taĉnost. (HeĊever,
2009, str. 66)6. Analiza glasa
HeĊever (2009) tvrdi da analiza glasa moţe
da rezultira jednom od sedam odluka:
sigurnom identifikacijom (90% usporedivih
rijeĉi od minimalno dvadeset rijeĉi moraju
da budu veoma sliĉne slušno i spektralno),
gotovo sigurnom identifikacijom (80 %
usporedivih rijeĉi od minimalno petnaest
rijeĉi moraju da budu veoma sliĉne slušno i
spektralno), mogućom identifikacijom (80
% usporedivih rijeĉi od minimalno deset
odgovarajućih rijeĉi moraju da budu veoma
sliĉne slušno i spektralno), nedefiniranom
identifikacijom (nema zakljuĉka zbog
razliĉitih ograniĉavajućih faktora),
mogućom eliminacijom (80 % usporedivih
rijeĉi moraju da budu razliĉite slušno i
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
145
spektralno, na uzorku ne manjem od rijeĉi
koje se ne podudaraju), gotovo sigurnom
eliminacijom (80 % usporedivih rijeĉi na
uzorku ne manjem od petnaest rijeĉi koje se
ne podudaraju moraju da budu veoma
razliĉite slušno i spektralno) i eliminacijom
(90 % usporedivih rijeĉi od minimalno
dvadeset rijeĉi koje se ne podudaraju moraju
da budu veoma razliĉite slušno i spektralno).
7. Drugo mišljenje
Drugo mišljenje je moguće zatraţiti
neovisno od mišljenja prvog ispitivaĉa.
Drugi ispitivaĉ mora da svoje mišljenje
samostalno izrazi bez dobivanja bilo kakvih
informacija mišljenja prvog ispitivaĉa.
Ukoliko se ispitivaĉi ne usaglase, konaĉno
mišljenje se dobiva na osnovu detaljne
diskusije izmeĊu dva ispitivaĉa. U sluĉaju
da se ni tada odluke ispitivaĉa ne
podudiraju, odluka mora da bude
nedefinirana identifikacija. Treće mišljenje
je moguće traţiti, ali rezultat moţe da bude
samo najniţa razina pouzdanosti ili
nedefinirana identifikacija sva tri ispitivaĉa.
(HeĊever, 2009) 8. Bilješke i pohranjivanje
materijala
Potrebne informacije trebaju da sadrţe
slijedeće: laboratorij, opis predoĉenog
dokaza, opis naĉina ĉuvanja dokumentacije,
opis i tip magnetofonske trake, informacija
o brzini trake, informaciju o postupku
kopiranja, obrade signala, popis rijeĉi
upotrijebljenih za usporedbu, suradnike u
vještaĉenju i konaĉnu odluku. (HeĊever,
2009) Materijale je neophodno zadrţati
najmanje tri godine nakon završetka
isptivanja, osim u sluĉaju da je zatraţeno da
se sav materijal vrati.
9. Laboratorij za forenziĉku fonetiku
2, Laboratorij za forenzičku fonetiku
Laboratorij za forenziĉku fonetiku mora da
posjeduje razliĉite ureĊaje za audio i video
snimanja, reprodukciju i montaţu. (HeĊever,
2009) Sva oprema mora da bude izuzetno
profesionalne kvalitete i što naprednije
tehnologije. Laboatorij bi trebao da bude
smješten na što manje buĉnoj lokaciji. Treba
da bude dobro osvijetljen kako bi
zadovoljavao uslove za rad.
10. Forenziĉka fonetika u BiH
U kriminalistiĉkoj teoriji i praksi u Bosni i
Hercegovini oblast fonetike naţalost nema
svoje mijesto. Ne postoje struĉne,
akademske i specijalistiĉke studije koji bi
bili u mogućnosti dati znanje i praksu iz iste
oblasti. Nepostojanje specijalista iz ove
oblasti predstavlja poteškoće u spoznavanju
opisivanja odreĊenog govora. U vremenu
razvoja i primjene sofisticiranijih
prikrivenih kriminalistiĉkih operacija,
tehnologija i i metoda, nepostojanje
specijalista iz ove oblasti predstavlja
poteškoće u spoznavanju opisivanja
odreĊenog govora. To znaĉajno utiĉe na
vrijednost dokaza kojima se nastoji dokazati
krivica ili nevinost odreĊene osobe u
kriviĉnm postupku i odrţati sigurnost u
odreĊenoj zemlji. Nastojanje da se u Bosni i
Hercegovini izgradi djelotvorniji pravni
sistem bi trebao rezultirati teţnjom da se na
pravi naĉin kazni svaki izvršilac nekog
kriviĉnog djela, tj. trebao bi mu se
onemogućiti izbjegavanje kriviĉnog progona
za uĉinjeni kriminalni delikt. To svakako
ukljuĉuje i poštovanje prava osoba kojima
se stavlja na teret izvršnje odreĊenog
kriminalnog delikta, da se mogu koristiti
svim dostignućima nauke s ciljem
dokazivanja svoje nevinosti. Ovdje oblast
fonetike ima veoma bitnu ulogu i svoje
mijesto. Prilikom uvoĊenja savremenih
metoda u borbi protiv kriminaliteta,
neophodno je obratiti paţnju na oblast
fonetike, i zaposliti specijaliste iz ove
oblasti, što je svakako u interesu zaštite
osnovnih vrijednosti pojedinca, društva,
drţave i meĊunarodne zajednice.
Zakljuĉak
Fonetika je veoma bitna i korisna disciplina
za kriminaliste. Kao što je i otisak prsta kod
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
146
svake osobe jedinstven, tako je i jezik
pojedinaca razliĉit. Izuĉavanje jezika
odreĊene osobe moţe biti od velike pomoći
prilikom istraţivanja i tumaĉenja tragova,
dokaza, iskaza svjedoka, osumnjiĉenih ili
okrivljenih osoba itd.
Govornik se moţe profilirati informacijama
dobijenim na temelju naglaska, dijalekta,
visine glasa, intonacije, brzine govora,
poremećaja govora, psihološkog stanja,
mijena glasa, kvalitete glasa, i sliĉno. Na
osnovu ovih karakteristika je moguće
utvrditi bitne ĉinjenice poput porijekla
govornika, stepena sigurnosti ili
nesgurnosti, mnogih afekata i stanja,
psiholoških tegoba koje ĉovjek ispoljava
kroz jezik itd.
Literatura:
Knjige:
[1] Bugarski, R. (1996). Lingvistika u
primjeni, Ĉigoja štampa, Beograd
[2] Borden, J. L., Harris, S. K., Raphael, J.
L. (2007). Speech Science Primer:
Physiology, Acoustics, And Perception of
Speech. Philadelphia: Lippincott Williams
& Wikins
[3] Gibbon, E. F., Hardcastle, J. W., &
Laver, J. (2010). The Handbook of Phonetic
Sciences. Wiley-Blackwell: Chichester.
[4] HeĊever, M. (2009). Uvod u forenziĉku
fonetiku i akustiku. Zagreb:
Edukacijskorehabilitacijski fakultet
[5] HeĊever, M. (2010). Govorna akustika.
Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
[6] HeĊever, M. (2010). Osnove fiziološke i
govorne akustike. Zagreb:
Edukacijskorehabilitacijski fakultet
[7] Jongman, A., Reetz, H. (2011).
Phonetics: Transcription, Production,
Acoustics, and Perception. Chichester:
Wiley-Balckwell
[8] Kapoor, R., Rizvi, M. A. (2010).
Communication For Retail Professionals.
New Delhi: Tata McGraHill
[9] Kersta, L. G. (1962). Voiceprint
identification. Nature, 196, 1253-1257.
[10] Knight, R. A. (2012). Phonetics: A
Coursebook. Cambridge: Cambridge
University Press
[11] Lieberman, P. (1988). Speech
Physiology, Speech Perception ,and
Acoustic Phonetics. Cambridge: Cambridge
University Press
[12] Manojlović, D., Nikolić, N. L. (2009).
Forenziĉka lingvistika-Uporedno pravni i
kriminalistiĉki aspekti. Novi Pazar: Pravni
fakultet.
[13] Olsson, J. (2004). Forensic Linguistics:
An introduction to Language, Crime and the
Law. London: Continuum.
[14] Shuy, R. (2007). Linguistics in the
American Courtroom. Language and
Linguistics Compass. Blackwell Publishing
Ltd.
Internetske stranice:
[1] Šešum, M. (2009, Decembar 21)
Forenziĉka fonetika (video). Preuzeto sa
http://www.youtube.com/watch?v=0A-
7AD_ZYys
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
147
SIGURNOST PODATAKA U Wi-Fi MREŢI U BH KOMPANIJAMA
Prof. dr. Husnija Bibuljica, email: [email protected]
Mr. sc. Haris Bibuljica
Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina
Sažetak: Zaštita podataka u računarskim mrežama je uvijek aktuelna tematika. Zbog pogodnosti koje
pružaju bežične računarske mreže se pogotovo naglo šire. Istovremeno u njima je lako dostupan medijum
za prenos podataka pa su još izloženije na napade. Iz tih razloga postaje neophodno posvetiti više pažnje
njihovoj sigurnosti. Pri implementaciji bežičnih mreža postavlja se pitanje definicije politike sigurnosti,
prije svega koju opremu i metode zaštite podataka odabrati. U ovom radu su, kao teoretska osnova,
iznijete neke od osnovnih postavki teorije informacija. Navedeni su najčešće korišteni standardi za bežične
računarske mreže, a standardi IEEE 802. 11x. i IEEE 802.16 su detaljnije obrađeni. Razmotreni su
mehanizmi zaštite podataka i u okviru njih detaljnije analizirane slabosti i prijetnje po sigurnost. Obradio
sam i prikaz programa izmjene MAC adrese kao jednog od načina sigurnosti mreže. Prikazane su
sistematizovno mjere za poboljšanje sigurnosti podataka u bežičnim računarskim mrežama i detaljnije su
opisane neke od tehničkih mjera.
Ključne riječi: Sigurnost podataka, WLAN, kriptovanje, kompanije
DATA SECURITY IN THE WI-Fi NETWORK IN BH COMPANIES
Abstract: Data security in computer networks are very actual thematic. Accommodation provided by
wireless network causes their spiral expansion. In the other hand easy connection to the medium for
transmission of data making this networks much exposed to the attacks. Because of that it is necessary to
pay much attention about data security in this networks. During the implementation of wireless networks
we must decide how to define security policy and as part of this question we must decide what is equipment
and data security method best for selection. In this paper as theoretical base are exposed some basic thesis
in information theory. There are named often used standards for wireless networks, and standards IEEE
802. 11x. and IEEE 802.16 are detailed presented. There are discussed mechanism for data protection,
and in this frame work detailed analyzed weakness and threats for data security. I elaborated the program
to change the MAC address of one of the means of network security. Showing systematic measures to
improve data security in wireless computer networks and described in more detail some of the technical
measures.
Keywords: Data security, WLAN, Encryption, Companies
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
148
Uvod
Pogodnosti koje pruţa beţiĉna raĉunarska
mreţa su je uĉinile popularnom pa se ona
danas veoma ĉesto koristi. Na primjer, u
poslovnom okruţenju, univerzitetima, na
javnim mjestima, a takoĊer i u privatnim
kućama. Sigurnost podataka koji se u
beţiĉnim raĉunarskim mreţama prenose je
sve ĉešće pitanje koje opredjeljuje
korisnike. Medijum za prenos informacija je
eter, što znaĉi da bilo ko sa radio
prijemnikom i predajnikom moţe da prima i
šalje podatke. To je prijetnja po
povjerljivost informacija koje se u takvim
mreţama prenose.
U vrijeme kada je WEP prihvaćen, postojala
su znaĉajna ograniĉenja u hardverskim
mogućnostima opreme i cijeni njene
proizvodnje što je dovelo do prihvatanja
ovakvog mehanizma zaštite podataka. WEP
se pokazao kao ranjiv na nekoliko vrsta
napada i sada sesmatra da ima malu
vrijednost kao mehanizam za zaštitu
povjerljivosti podataka. U ovom radu je
prikazano kako WEP radi i nekoliko naĉina
za probijanje zaštite koju on pruţa. Da bi
se poboljšala sigurnost, i iskoristila
postojeća oprema koja je korištena sa WEP
mehanizmom, zaštita je unaprijeĊena WPA
mehanizmom. To je bilo prelazno rješenje,
sa još uvijek nedovoljno efikasnom
sigurnošću. Tek WPA2 uz AES i novi
sistem autentikacije konaĉno obezbjeĊuje
potreban nivo sigurnosti podataka. Aktuelni
sistemi zaštite su proizvod ljudskog rada,
namijenjen drugim ljudima. Do grešaka u
primjeni zaštite podataka najĉešće dolazi
zbog nerazumijevanja koncepta na kojem se
zasnivao razvoj takvih sistema. Da bi se to
prevazišlo razvijaju se novi inteligentni
sistemi zaštite podataka uz primjenu
obsevera i inteligentnog softvera.
1. Informacione mreţe i sigurnost podataka
Informacioni sistem je integrisani skup
komponenti za sakupljanje, snimanje,
ĉuvanje, obradu i prenošenje informacija.
Poslovna preduzeća, druge vrste
organizacija i pojedinci u savremenom
društvu, zavise od informacionih sistema za
upravljanje svojim operacijama i
djelovanjima, odrţavanje kompetitivnosti na
trţištu, ponudu razliĉitih usluga i
unaprijeĊivanje liĉnih sposobnosti i
kapaciteta. Za primjer, moderne korporacije
zavise od raĉunarskih informacionih sistema
da bi obraĊivale svoje finansijske raĉune i
poslovne transakcije, i upravljale ljudskim
resursima; opštinske uprave zavise od
informacionih sistema za ponudu osnovnih
usluga svojim graĊanima; pojedinci koriste
informacione sisteme da bi unaprijeĊivali
svoja znanja,za kupovinu, upravljanje
bankovnim raĉunima i transakcijama, kao i
za razliĉite finansijske operacije.
Uopšteno informacioni sistem se sastoji od
izvora informacije, enkodera informacije,
komunikacionog (prenosnog) kanala,
dekodera i prijeminka informacije.
Slika 1. Opšti prikaz informacionog
sistema169
Osnovni servisi sigurnosti su povjerljivost,
integritet i dostupnost informacije.
Povjerljivost (engl. confidentiality) je jedan
od glavnih motiva za uvoĊenje
kriptografskih sistema. Ona znaĉi kontrolu
objavljivanja informacija i zaštitu od
neovlašćenog pristupa informacijama. Da bi
opravdali svoju upotrebu kriptografski
sistemi moraju biti efikasni u obezbjeĊenju
povjerljivosti podataka. Ta efikasnost se
naziva snaga: jak kriptografski sistem je
teško „razbiti―. Umjesto snage, ĉesto se
koristi pojam radnog faktora (work factor)
algoritma: on pribliţno odreĊuje vrijeme
koje je neophodno za „razbijanje― nekog
kriptografskog sistema.
Smatra se da je kriptografski sistem slab ako
dozvoljava upotrebu slabih kljuĉeva, ako
169
Ross Anderson. Security Engineering: A Guide to
Building DependableDistributed Systems.
Cambridge, January 2011.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
149
posjeduje propuste u dizajnu ili ako se moţe
lako dekriptovati.170
UtvrĊivanje postojanja eventualnih izmjena
poruke tokom prenosa predstavlja drugi
osnovni zadatak kriptografskih sistema.
Integritet podataka se obezbjeĊuje
dodavanjem zasebnih podataka u vidu
kontrolne sume ili drugih redundantnih
podataka koji će biti iskorišteni u procesu
dekriptovanja. Dodavanjem koda za
autentiĉnost poruke (engl. Message
Authentication Code - MAC) predstavlja
uobiĉajeni naĉin za provjeru njenog
integriteta. MAC se dobija na osnovu
sadrţaja same poruke i kljuĉa. MAC se
obiĉno kriptuje sa samom porukom, i tako
šalje, ĉime se dodaje još jedan sloj provjere
integriteta. Prijemna strana takoĊe na
identiĉan naĉin proraĉunava MAC
vrijednost i poredi svoj rezultat sa
vrijednošti koja je poslata uz poruku.
Integritet je obezbjeĊen ukoliko su te dvije
vrijednosti iste. Više nije dovoljno da alat
bude automatizovan i adaptivan (da bi
prebrodio greške korisnika). Alat se mora
ponašati kao inteligentni observer, sposoban
da prepozna „nenormalan„ oblik ponašanja
informacionog toka. On takoĊer mora biti
sposoban da donosi neke odluke i da bude u
stanju da potpuno rekonstruiše informaciju
kakva je bila prije neovlašćenih izmjena.
Slika 2. Napadnuti informacijski sistem sa
inteligentnim observerom
2. Planiranje Wi-Fi mreţe
Faktore koje treba uzeti u obzir u fazi
planiranja su potrebno podruĉje
pokrivenosti, kapaciteti i troškovi. U
pravilu, neko prostrano podruĉje i veliki
kapacitet mogu samo postići visoke cijene.
170
Suzana Stojaković - Ĉelutska. Building Secure
Information Systems, dissertation. Prague. 2000.
Drugim rijeĉima, manje prijenosno
napajanje, manje podruĉje pokrivenosti. S
druge strane, to dovodi do većeg ukupnog
kapaciteta, tako što se pristupne toĉke
stavljaju bliţe jedna drugoj. U kontrolisanim
mreţama podešavanje snage je općenito
automatsko: prijenos snage je smanjena ako
su pristupne toĉke locirane blizu jedna
drugoj.
U smislu kapaciteta, pravilo je da je jedna
pristupna taĉka se nalazi na oko 10-15
aktivnih korisnika koje mogu posluţiti.
Limit za povezivanje, tj. najveći broj
korisnika koji se moţe spojiti na pristupnu
toĉku istovremeno je znatno viši (oko 30-50
korisnika, ovisno o modelu pristupne toĉke).
Stariji modeli pristupne toĉke, imaju manji
kapacitet. U naĉelu, pokrivenost podruĉja
moţe za planiranje koristit oba 2.4 i 5 GHz
širinu frekvencija. U 5 GHz
širinifrekvencija se signal gubi jaĉe kao
funkcija udaljenosti i kao rezultat prepreka
nego u 2,4 GHz. Pokrivenosti podruĉja su
gotovo jednaki, meĊutim, signal jaĉine od 5
GHz omogućava više snage
prijenosa. MeĊutim, treba
naglasiti s obzirom na razlike
izmeĊu frekvencija, da
usmjeravanje antene ne mora
nuţno raditi na 5 GHz.
Postoje najmanje tri naĉina
obavljanja planiranje podruĉja pokrivenosti:
ortodoksni i metodiĉan naĉin, planiranje
utemeljeno na testiranje, i planiranje na
osnovu zahtjeva korisnika. MeĊutim, treba
napomenuti, da organizacije koje planiraju
svoju mreţu nisu prisiljeni dodati pristupne
taĉke na mjesta kao posljedica korisnika
koji se ţale na lošu recepciju signala.171
Da biste dobili ideju za pristupne toĉke o
pokrivenosti podruĉja, prijenos podataka
treba mjeriti na sljedećim mjestima:172
1. U neposrednoj blizini pristupne taĉke,
npr. neposredno ispod nje (taĉka A), 2. U
neposrednoj blizini pristupne taĉke na istom
katu, - iza krivine u hodniku (taĉka B1) - iza
jednog zida relativno blizu pristupne taĉke
(taĉka B2) - iza jednog zida dalje od
171
http://www.sourceforge.net/projects/iperf/ 172
http://www.sourceforge.net/projects/iperf/
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
150
pristupne taĉke (taĉka B3) 3. Neposredno
iznad pristupne taĉke na katu iznad (taĉka
C) ili neposredno ispod pristupne taĉke na
katu niţe (taĉka D).
Nakon WLAN testova moguće je procijeniti
koliko ĉesto pristupne taĉke trebaju biti
rasporeĊene za pokrivanje velikog podruĉje
(s obzirom na ţeljenu brzina prijenosa
podataka). Ţeljena brzina prijenosa
podataka moţe odrediti samostalna, dajući
duţnu pozornosti na ţeljene ukupne
pokrivenosti podruĉja i proraĉun. MeĊutim,
rezultati ispod 10 Mbps ne bi smjeli biti u
fazi planiranja. MeĊutim, treba napomenuti,
da stvarni rejtinzi podataka mogu u
najgorem sluĉaju ostati ispod toga. Ništa ne
sprjeĉava kontroler-based pristupnih taĉaka
od toga, ako proraĉun dopušta.U praksi,
mjestu Ethernet i utiĉnice, a u starim
zgradama, vidljivost pristupne taĉke,
takoĊer je potrebno uzeti u obzir pri
postavljanju pristupnih taĉaka. Gdje je
moguće, pristupne taĉke bi trebale biti
smještene sustavno dok ne bude cijela
zgrada pokrivena. MeĊutim, sljedeći faktori
moraju se uzeti u obzir kako bi se osigurala
najmanje moguća smetnje izmeĊu
pristupnih taĉaka: Zidovi i podovi / plafoni
sprijeĉivaju pristup podruĉja pokrivenosti
taĉke od toga da bude potpuno sferiĉna.
Slika 3. Smetnje između pristupnih
tačaka.173
Ako se pristupne taĉke stavljaju neposredno
iznad ili ispod svake druge, njihovi signali
će se meĊusobno ometati (lijevo). Ako su
pristupne taĉke koje se nalazi u nešto
razliĉitim mjestima na razliĉite etaţe,
ometani signal slabi dok putuje kroz strop,
173
http://www.smallnetbuilder.com/content/view/302
24/100/
što je rezultiralo manje smetnje
(desno).Ukupni plan mreţe omogućuje
mreţu kako bi se trebala postaviti,
potencijalni problemi mogu se riješiti nakon
optimizacije mreţe.
3. Softverski alati za analizu beţiĉnih
mreţa
Kismet je alat otvorenog koda (open
source).174
Prvenstveno je namijenjen za detekciju
pristupnih taĉaka i prikupljanje raznih
informacija o pristupnim taĉkama. To su
informacije poput identifikatora mreţe,
jaĉine signala, zaštite koja se koristi, pa ĉak
i informacije o klijentima koji su spojeni na
dotiĉnu pristupnu taĉku. Kismet takoĊe ĉuva
dosta podataka u dnevniĉkim datotekama
(engl. log files) što ga ĉini vrlo atraktivnim.
Za razliku od nekih drugih alata,
Kismet ne samo da detektuje
pristupne taĉke, već biljeţi
kompletni zapis svih uhvaćenih
paketa. Takvi zapisi mogu se
naknadno iskoristiti pomoću
drugih alata (Ethereal,
Wireshark) za dalju analizu.
Korisna informacija, koju takoĊer moţemo
dobiti pomoću Kismet, alata je popis
klijenata koji su spojeni na pristupnu
taĉku.U pogledu liste klijenata dostupna je
informacija o MAC adresi svakog klijenta, a
u odreĊenim sluĉajevima takoĊe je moguće
dobiti informaciju o tipu kartice koju dotiĉni
klijent koristi. Identifikuje se i broj paketa
koje je Kismet uhvatio i broj paketa koji su
kriptovani. Kismet ima i mogućnost
identifikovanja IP adrese klijenata i snage
njihovog signala.
4. Probijanje zaštite beţiĉnih mreţa
Još od vremena kada se pojavio poznati rad
na temu kako krekovati WEP kljuĉ postoji
dosta radova na temu slabosti i propusti u
WEP mehanizmu zaštite sigurnosti
podataka. Kao zamjenu za WEP korisnici su
174
http://www.kismetwireless.net/
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
151
prihvatili najpre VPN i 802.1X. Takvo
rešenje je dozvoljavalo korištenje
postojeće mreţne opreme uz poboljšanje
sigurnosti podataka. Zatim je uslijedilo
privremeno rješenje u vidu WPA
mehanizma. WPA je otklonio većinu
poznatih sigurnosnih propusta uoĉenih kod
WEP. Sa poboljšanjem sigurnosti raste i
sloţenost podešavanja sigurnosnih
mehanizama, a to opet uzrokuje da primjena
u praksi bude manja nego što se oĉekuje.
Konaĉna zamjena za WEP i WPA je WPA2
(IEEE 802.11i) za koji do sada u varijanti
enterprise nema objavljenih slabosti po
pitanju sigurnosti. Praktiĉni primjeri u ovom
poglavlju su izvršavani pod Linux
operativnim sistemom zbog ograniĉenog
broja beţiĉnih mreţnih adaptera koji imaju
potrebne funkcionalnosti. Većina navedenih
primjera bi se mogla izvršti i pod Windows
platformom.
5. Mjere za poboljšanje sigurnosti
WLAN-a
Upravljaĉke mjere za zaštitu beţiĉnih mreţa
Upravljaĉke mjere za zaštitu sigurnosti
poĉinju sa obuhvatnom politikom sigurnosti.
Politika sigurnosti je dokument na osnovu
kojeg su ostale mjeresigurnosti, operativne i
tehniĉke usklaĊene i implementirane.
Sigurnost beţiĉne mreţe ukljuĉuje sljedeće
odrednice:175
Ovlaštenja i odgovornosti korisnika -
Politika prikazuje šta je sve u nju ukljuĉeno,
zašto je ona neophodna i šta se dešava ako
se ona prekrši. Ona takoĊer definiše
odgovornost sluţbi i pojedinaca, posebno
korisnika uopšte, odeljenja IT i kontrolora.
Sredstva koja se štite - Politika sigurnosti
moţe identifikovati ili ukazati na osjetljive
informacione resurse, komunikacione
kanale i sisteme koje treba zaštiti u beţiĉnoj
mreţi. Prijetnje i slabosti - Politika
sigurnosti moţe da ukljuĉi i dio u kojem se
identifikuju prijetnje po beţiĉnu mreţu.
Analiza napada - Politika sigurnosti moţe
identifikovati posljedice koje nastanu u
sluĉaju narušavanja sigurnosti beţiĉne
mreţe. Postupci i odgovornosti - Politika
175
Robbie Gill. Security Note on WPA and WPA2
dictionary attacks. 2008.
sigurnosti bi trebalo da identifikuje i
definiše sigurnosne procedure za sljedeće
sluĉajeve: Planiranje odgovora na
narušavanje sigurnosti Operativne mjere za
zaštitu sigurnosti beţiĉnih mreţa Fiziĉka
sigurnost je osnovna mjera kojom se
obezbjeĊuje da samo autorizovani korisnici
imaju pristup beţiĉnoj raĉunarskoj opremi.
Fiziĉka sigurnost podrazumijeva mjere kao
što su: Kontrola pristupa - Identifikacija
propusnicama, pristup uz identifikaciju
putem ĉitaĉa kartica, identifikacija
biometrijskim ureĊajima su metode koje
smanjuju mogućnost neovlaštenog pristupa
opremi za beţiĉnu raĉunarsku mreţu. Liĉna
identifikacija. Zaštita na više nivoa -
zakljuĉavanje vrata, instalacija video
nadzora za nadgledanje prostora oko
objekata u kojima je postavljena WLAN. Na
taj naĉin se odvraćaju potencijalni napadaĉi
na pristupne taĉke.
6. Zakljuĉak
Beţiĉne raĉunarske mreţe su sigurnosni
rizik za svakoga ko ih koristi. Uzroke treba
traţiti u nepotpunoj primjeni postojećih
mehanizama zaštite kao i u još uvjek
vaţećim standardima 802.11a, 802.11b i
802.11g koji kao osnovu sigurnosti koriste
WEP.
Prvi rezultat toga je i donošenje 802.1X
standarda koji znatno poboljšava naĉin
autentifikacije korisnika i time povećava
ukupnu sigurnost. Taj standard kao svoju
osnovu koristi EAP koji omogućava veliki
broj razliĉitih metoda autentifikacije
korisnika mreţe. Sljedeći korak u evoluciji
sigurnosti je WPA standard koji je usvojen
od strane udruţenja proizvoĊaĉa mreţne
opreme za beţiĉne raĉunarske mreţe (Wi-Fi
Alliance). WPA je otklonio sve sigurnosne
propuste u WEP-u, a pri tome uz manje
promjene drajvera radi na postojećoj
opremi. Iako veliko poboljšanje WPA se
smatra samo meĊukorakom izmeĊu 802.11x
standarda i najnovijeg 802.11i standarda
koji se nameće kao konaĉno rješenje
problema sigurnosti beţiĉnih raĉunarskih
mreţa.
Kada govorimo o zaštiti firme trebamo
obratiti paţnju još na par dodatnih stvari
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
152
radi bolje sigurnosti beţiĉne mreţe. Firme
su i potencijalno zanimljivije hakerima, jer u
firmu uvijek postoji makar jedan „nemaran―
uposlenik ĉije greške hakeri mogu doći do
povjerljivih podataka o firmi, budućim
projektima il pak bankovnim raĉunima.
Treba obratiti paţnju na sam pristup signalu,
treba ga ograniĉiti u granicama radnog
okruţenja, to je moguće preko softvera
regulacijom i usmjerenjem antene, ali i
fiziĉkoj izolaciji signala na krajnjim
zidovima te firme. Osim kontrole pristupa
lokalnom odašiljaĉu, jednaka opasnost vreba
i od „prisluškivanja―. Naime, kontrolom
korisnika koji pristupa lokalnom odašiljaĉu,
nismo onemogućili trećoj osobi unutar
dometa lokalnog odašiljaĉa da prisluškuje
komunikaciju izmeĊu odašiljaĉa i
prijemnika (našeg raĉunala) i na taj se naĉin
potencijalno domogne osjetljivih podataka
(npr. lozinki za internet bankarstvo i sl.).
Literatura
[1] Diskusioni forum:
http://www.netstumbler.org. 02.2009.
[2] Hall var Helleseth. Data set of WEP
encrypted frames. 02 2007.
[3]
http://www.sourceforge.net/projects/iperf/
[4]
http://www.smallnetbuilder.com/content/vie
w/30224/100/
[5] http://www.kismetwireless.net/
[6] http://www.elitesecurity.org/f24-
Kriptografija-enkripcija
[7]
http://www.willhackforsushi.com/Cowpatty.
html . 05.06.2009.
[8] http://www.tamos.com/. 05.06.2009.
[9] IEEE lista proizvoĊaĉa opreme i OUI
kodova.
http://standards.ieee.org/regauth/oui/.
16.02.2009.
[10] Itisk Martin Scott Fluhrer i Adi Shamir.
Weaknesses in the key scheduling algorithm
of RC4.
http://www.crypto.com.papers/others/rc4.ks
aproc.pdf.
[11] Martin Beck, Erik Tews. Practical
attack against WEP and WPA. 2008.
[12] Matthew Gast: 802.11 Wireless
Networks: The Definitive Guide, O'Reilly,
2002.eBooks
[13] M. Barbeau. WiMax/802.16 Threat
Analysis. ACM Press. str. 8-15, 2005.
[14] Robbie Gill. Security Note on WPA
and WPA2 dictionary attacks. 2008.
[15] Ross Anderson. Security Engineering:
A Guide to Building Dependable
Distributed Systems. Cambridge, January
2011.
[16] Suzana Stojaković - Ĉelutska. Building
Secure Information Systems, dissertation.
Prague. 2000.
[17] Thomas Maufer. Field Guide to
Wireless LANs for Administrators and
Power Users. Prentice Hall PTR. 2003.
[18] William A. Arbaugh. Real 802.11
Security. 2001.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
153