ibn 'arabi -mislilac istoka i zapada a -danas nije lahko ... · sedam abdala vizija se nije...
TRANSCRIPT
IBN 'ARABI - MISLILAC ISTOKA I ZAPADA
bu Bakr Muhammad Ibn 'Arabi al-Hatimi at--
-Akbar (Doctor maximus) i po pridjevku Muhyuddin ili vjere
-danas nije lahko opisati njegov duhovne biografije nekoliko
excellence
-ni njegova duhovna biografija nije do kraja napisan
filozof iz Andalusa snagom svog vlastitog duhovnog genija i bogatstvom svog
U Mursiji i Sevilji Ibn 'Arabi je stekao svoje formalno obrazovanje, a
be, koje su
sufijsku i
a
teozosuhrawardijanska philosophia svjetlosti - falsafa al-
duhovnog ozbiljenja, na koju stupaju samo najbolji duhovni vitezi i sljedbenici kraljevskog puta mudrosti i ljubavi (futuwwa, javanmardi
A
2
2
Andalusa postale pretijesne ovom nemirnom duhovnom sladokuscu i zaljubljeniku ovremeno izlaziti i na tlo Sjeverne Afrike,
Hal' an-na'layn (Skidanje sandala
va duhovna iskustva su postala tako
(qutb), hijerarhije koja upravlja kozmosom, a ona nije drugo doli unutarnja fizionomija awtada
sedam abdalavizija se nije zaustavila samo na gIbn 'Arabi, naime, vidio i samo nebesko rodoslovlje i metapovijesna razdoblja svih
svijesti o neporecivom transcendentnom jedinstvu svih tradicionalnih religijskih formi,
Prijestolju na svjetlosnim stupovima, Prijestolju oko Anqa'
kretanje prema zemaljskoj Mekki, putovanja na univerzalne svete geografije izvornog nebeskog
Bayt al-ma'mur) koja predstavlja u koji se ulijevaju
na Istoku islamskog imperija i sretati se sa najpoznatijim imenima u sferi znanosti i
duhovne inicijacije od strane tajanstvenog, metapovijesnog/hijeropovijesnog poslanika metaj -Hidra, a vidljivi znak njegova definitivnog
Hidrova sufijskog bratstva hirqa) u
U maloazijskom gradu Konji Ibn 'Arabi je s
Godine 621/1223., nakon godina krstarenja po cijelom islamskom imperiju, najposlije se skrasio u Damasku i ondje ostao sve do smrti 638/1240. Pokopan je u
-danas postoji njegov nih
27.
islamskom imperiju, njegova djela stoga, makar su istekla iz jednog istog duha, nemaju istovjetnu zemaljsku domovinu. Gotovo svako od njih je nastajalo u nekom drugom
27 Temeljne biografske ob Ibn 'Arabi ou la quete du Soufre des saints, Nekolikois, 1986, osobito stranice 13-19; S.H. Nasr, Tri muslimanska mudraca, Sarajevo, 1991, str. 107-149; T. Izutzu, Sufism and Taoism, Berkeley-Los Angeles-London,
Ibn 'Arabijevo filozofsko-i djelu.
3
3
oboda islamskoga imperija, i u sasvim osebujnim okolnostima. Ni dan-danas nije -
n 'Arabija, misli da
no izgubljen. Sam Ibn Podsjetnik
naslovom 251 djelo.Treba kazati da opseg njegovih djela varira u rasponu djela koja broje desetke
stranica. Dobar dio njegovih djela je danas u rukopisu razbacan po raznim bibliotekama al-
Futuhat al-Makkiyya, I-IV, Kairo, 1293. H.; Fusus al-Hikam, Kairo, 1309. H.; Targuman al- , Cambridge, 1911.; -Dawa'ir; at-Tabaqat al-ilahiyya, 'Uqlat al-mustawfiz (ova tri potonja djela je objavio H.S. Nyberg pod naslovom Kleinere Schriften des Ibn al-'Arabi, Leiden 1919; Mawaqi' an-Nugum, Kairo, 1325. H. Tafsir al-Qur'an, Kairo, 1283. H.; Muhadarat al-Abrar, Kairo, 1282. H.; Risala fi kayfiya as-suluk ila Rabbi al-'Izza, Risala al-Halwa; Risala nisba al-hirqa; Risala
- -taragim; -sufiyya (M.S. u India Office, Loth. Cat. 657). Potom slijede djela: -husna; Mahiyya al-qalb; -anwar; Al-Insan al-kamil (M.S. u India Office, Loth. Cath. 658); -kawn, Kairo, 1343. H.; Al-Agwiba al-la'iqa 'an al-as'ila al-faiqa, M.S., Loth, Cath. 659; Risala fi ma'na an-nafs wa ar-ruh, objavio ga je M.A. Palacios u Acts of the 14th Oriental Congress Wuduh al-hadit: man 'arafa nafsahu fa qad 'arafa Rabbahu, djelce koje je objavljeno u J.R.A.S., oktobra 1901. godine; Diwan, Bulaq, 1271. H..
opus magnum al-Futuhat al-Makkiyya (Makkanska osvajanja), objavljen u Kairu 1293. H.
a
raktate iz muslimanske teologije, pravne nauke islama, egzegeze i -
ovoga djela sam autor svj .Ibn 'Arabijevo djelo Fusus al-Hikam ( ) je drugo
-a Summa mistica ne samo u kontekstu njegova
poglavlja ili logosa od kojih svaki izTitusa Burckhardta ono predstavlja Ibn 'Arabijev duhovni testament, a za Abu 'Ala al-
me utjecaju na sufijska gibanja Ibn 'Arabijeva vremena i
4
4
profilirapriskrbilo osebujan i uvijek prepoznatljiv i samo njemu primjeren bitak jest bremeniti
svakodnevlje kao poseban obzir arapskoga jezika razumljiv samo najumnijima, kao
dodiruje, gra hidrovskim obzirom Ademova
absconditum-a. Stoga u Ibn 'Arabijevu jeziku i njegovim krajnje svjetlosnim idejama i
rnjost, svaki fenomen noumen, svaki tafsir je ta'wil, svaki je tanzih i svaki tanzih je apsolutni ta'til.
hayal). Za tebe je upravo uobrazilja (to jest svijet) samostojna zbilja
uobrazilja. Tako, cijeli opstoje 28."
transcendentnom jedinstvu Bitka (wahda al-wugudAndalusa dosljedno razvijao u nepretrgnutom suodnosu sa idejom o krajnje
metajezik ili jezik Ademove rajske mladosti. Tu vrstu logike Ibn 'Arabi
abscondituma i nedosezljivosti, jednako tako i u svim drugim
al-haqiqa al-mutlaqaegzistencijalnu odoru sastavljenu od devedeset i devet "lijepih Allahovih Imena", odoru koja (wugudullah
tawhid), i u njoj abscondituma -atribucijskih
enuncijacija stapa u metaficoincidentia oppositorum (ta'til apocatastaze (ta'wil). Ovo Ibn
28 Ibn 'Arabi, Fusus al-Hikam, pp. 117, 199; usp. H. Corbin, L'Imagination creatrice dans le soufisme d'Ibn 'Arabi, Nekolikois, 1958.
5
5
Palaciosa i drugih kao neka vrsta filozofijskog panteizma, panenteizma i monizma.
Bitka najdosljedniji je primjer sufijskog teomonizma."Zbilja, oslovljena Esencijom na razini jednotnosti (ad-dat al-ahadiyya), u
Wugud) u mjeri u kojoj
muqaddas) da bi se odredila bilo kakvim sopstvom ili bilo kojim imenom.
njoj29."
on zna da je On taj
ki vidljive i osjetilne poput nebesa i Zemlje i svih materijalnih stvari koje postoje u rasponu toga
materijalne stvari podudarne sa njegovim tjelesnim dijelovima. Postoja
30."
al-insan al-kamil), koja se smatra jednom od najplemenitijih ideja sufijske
ostalo, smatra autorom sufijskog traktata naslovljenog u smislu anthropologia spiritualis Homo verus, Homo perfectus, Homo universalis ili Adam ruhiyy, Adam nuraniyy, Adam kulliyy
- - -
Ibn 'Arabi oslovljava (Adam ilahiyy, Pananthropos) koji u smislu Homo politicusa (Halifa fi-l-ard) ravna svim sferama silazno-
ahadiyyatskog/wahidiyyatskog Lica
(wugud dihniyy) i milotvornom
teofanijsko- wugud mawgudiyymuhammedanskom zbiljom (al-haqiqa al-muhammadiyya)
an-nur al-muhammadiyy).
-egzistencijalna okomica svjetova u kojoj su sukusirani svi darovi ahmadovsko-
29 Fusus, p. 30 3Fusus, p. 55; usp. Ian Richard Netton, Allah Transcendant, Richmound, Surrey TW9 2QA, 1994, pp. 269-280.
6
6
e horizontale, a napose je u toj okomici smirena sva punina tri temeljne duhovne vlasti Poslanika islama: nubuwwetska, welayetska i imametska, i to Poslanika
al-mazhar al-kulliyy, al-huluq al-'azim).
egzistencijom poput maglovita i nejasna lika koji ima for
Adam
ogledala i sami duh one forme31."ruh
su toga svjesni -
32."
oz onaj vid egzistencije 33."
al-insan al-haqiqiyy) da u njemu
razini sveobuhvatnog imena Allah
U Svoju desnu ruku, koja jest Njegova ruka, stavio je Ademovu zbilju i zbilju njegovih potomaka, to jest stavio je sve Svoje aktivne Atribute i Svoja (aktivna) Imena
slabija ruka, On je a strogo
jer) svaka od te dvije ruke Milostivoga je, zacijelo, desnica. (I, slijedno tome, ne postoji tributa), jer "primanje (qabiliyyah) u odnosu na
fa'iliyyah) i njegovu
odnosu na ono potonje34."
cosmologije perennis
31 Fusus, p. 9.32 Ibid., p. 152.33 Ibid., p. 14.34 Ibid., p. 26.
7
7
oj sjaj prima od svjetlosti . Sve
Bitka in potentia in actus, sve, dakle, svoju egzistencijalnu orljavu smiruju u rasponu
sapijencijalno-egzistencijalnoj pustolovini silazno-Bitka.
al-fayd al-wugudiyy) i Dah Milostivoga neprestance
Znanju i u svijetu Nevidljivoga35."
obzorja njihove pritajenosti (al-a'yan at-tabita slu
m
glasovima ili na pergameni u zakovnim, posve konkretnim pismenima i ortografskim
duhu
horizontalno prepolovljenim s razloga takovrsne naravi arapskoga pisma, tako da motrit
na
35 Ibid., pp. 195-196.
8
8
Ali ne, oni u ponovno stvaranje ne vjeruju. (L,15) Ljudi su (zbunjeni glede tog fenomena), jer oni ne poznaju (nepretrgnutost) obnavljanja stvari sa
36."
menta
Na-koja-abad), u
qalam al-lawh al-mahfuz
poton
meta
i hronologijskog, metageografskog i svetogeografskog simbolizma37
egzistencijalne i sapijencijalne perspektive ili dimenzije fenomena stvaranja kao kontinuiranog p
svetopovijesnog dolazi jedan metapovijesni zastor i tako u nedogled, ali svaki od njih skriva Praizvor, nedodirljivo, nedosezljivo, neprirecivo i nespoznatljivo . Da
ku, svetopovijesnu ili metapovijesnu, zemaljsku ili nebesku
uzdignutija i kulturno profinjenija38.
nadosobne Zbilje, koja puninu Bitka raskriva u nepretrgnutom kozmopovijesnom
36.Ibid., p. 153; usp. M.A. Aini, La Quintessence de la philosophie de Ibn-i 'Arabi, Nekolikois, 1926, dio II.37 Titus Bourckhardt, Cle Spirituelle de l'astrologie musulmane d'apres Mohiddin Ibn 'Arabi, Milano, 1974; usp. La Sagesse des prophetes.38 Vidi: Anawati-Gardet, La Mystique musulmane, pp. 232-233; usp. T. Bourckhardt, Introduction to Sufi Doctrine, p. 96.
9
9
hipostaziranju (tagalliyyat
svrho
'Arabijeva sufijskog opusa. To sjedinjenje (ittihad -
'Arabijeva pojma koji, jednodobno, jesu zaglavnica i zasvodnica njegove sufijske eshatologije, a t(fana'
baqa'). Ovo osebujno egzistencijalno stanje u smislu optr
- ). Sama
im odlikama
fana'),
samouglinjenja (hulul) i samoucjepljenja (baqa') u svjetlosnu vertikalu 39.
40."
Allah koje je epitom svake molitve, svakog zaziva i svakog intuitivnog
zmosa ili
39 Fusus, p. 104; usp. T. Bourckhardt, La Sagesse des prophetes, pp. 103-104.40 Fusus, p. 57.
10
10
- jer molitva sufije neumitno pretpostavlja neku vrstu molitvene teomorfno-antropomorfne sinergije -
-egzistencijalni sraz
41. fana') u Apsolutu. U
tom stazove sjedinjenjem (gam' baqa')
vlastiti pojavak; one tvore svoj vlastiti pojavak jedna drugoj unutar samog Apsoluta.
(koje se pojavljuju u njemu) jesu stvorenja. Stvorenja u takvom iskustvu spoznaju jedno 42."
(stanje stvari) na toj razini u pojmovima stvorenja ukoliko su razlikovana od Apsoluta,
tako da su zakriveni snagom stvorenja da motre Apsoluta43." Na prvim stranicama ovog odjeljka o Ibn 'Arabiju u kontekstu predstavljanja
pos
transcendentnom jedinstvu tradicionalnih religijskih formi ili ideju o bezuvjetno jednom i
svome Fususuili un al-kalima al-muhammadiya
punine. Potpuni svetopovijesnipunoljetstvo predstavlja muhammedanski Logos
41 Fusus, p. 62; usp. La Sagesse des prophetes, pp. 45-46.42 Fusus, pp. 74-76.43 Ibid.
11
11
Verus Propheta), koji predstavlja univerzalnu puninu hidrovskog i
apovijesne i svetopovijesne, metageografske i svetogeografske obzire njegova univerzalna ahmedovsko-muhammedanskog, preegzistentno-osobnosti.
azidanim od opeka, zidom koji je bio skoro cijeli dozidan, osim jedne opeke kojom je trebalo
danju) da ondje nedostaje samo jedna opeka.
walayata
opeke nedostaju, a cijeli zid je bio sazidan
pod onim dvijema opekama koje ima da ucjelove zid podrazumijeva niko drugi doli
izvanjski gledano, sljedbenik Zakona utemeljenog snagom
u kojima on, jednostavno, slijedi
od Boga spoznaju o samom tom stanju u kojem je on, izvanjski, jednostavni sljedbenik
Sve je to tako s tog razlo
opeku, jer on zadobiva mudrost iz istog on
dugom povijesnom lancu
nakon iste te egzistencije onih preth- Bio sam
44."Ibn 'Arabi nikada nije nastojao razvijati ideju o transcendentnom jedinstvu
tanazzulat), hijerofaniziranog
44 Fusus, p. 35; usp. Galaluddin Rumi, Kitab fihi ma fihiDe l'Unite transcendante des
religions (O transcendentnom jedinstvu religija, prijevod na bo1996).
12
12
(tagalliyat) i epifaniziranog (mazahir) transcendentnog, nadosobnog i univerzalnog dna Tawhid). Naprotiv, on je,
egzoterijskih, izvanjskih, historiziranih formi religijskog genija i da ih se, snagom
apokatastaze i coincidentia oppositorum
anskim Prijestoljem, sa samim nadosobnim Licem
raznobojnom svjetlosnom snopu pada na srce istinskog 'Arifa, srce koje ima oblik
spektar koji se d
iznova se ulijevSrce moje je postalo primateljkom svakog oblika,
samostanom za monahe,panteonom za idole,
i Knjigom Qur'ana.
pa kamogod deve ljubavi da krenu,
ondje je moja vjera i moj Vjerozakon45. (19)
poznat, predstavljaju pravi duhovni okean u kontekstu sufijske literature islama kao
dubokog sufijskog panja sinajskognepretrgnutog lanca tradicionalnog sufijskog rodoslovlja (silsila al-'irfan
?,
dubina:
45 Ibn 'Arabi, Targuman al- , uz engleski prijevod R. Nicholsona, p. 67.
13
13
najbolj'Arabijeve misli, koji su stekli neugasivu slavu u povijesti ukupne ezoterijske literature
-Karim al- i,
Rene Guenon, Frithjof Schuon, R. Nycholson, 'Affifi, T. Burckhardt i drugi. Njegov
ko(al-ma'rifa al-aharawiya) sufizma, kojoj je Ibn 'Arabijev duhovni genij dao pravoputno