Šibenik od prvog spomenaŠibenik. documenta ad illustrandam historiam civitatis sibenicensis (118...

1

ŠIBENIK OD PRVOG SPOMENA

2

UredništvoIva KURELAC Gojko LAMBAŠAIvica POLJIČAK

Glavna urednicaIva KURELAC

Pomoćnica uredništvaAnita TRAVČIĆ

MUZEJ GRADA ŠIBENIKAPosebna izdanja

2

Recenzentiakademik Igor FISKOVIĆdr. sc. Irena BENYOVSKY LATIN

ISBN 978-953-6844-54-8

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001000372.

Tiskanje ove knjige novčanom su potporom pomogli:Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike HrvatskeGrad ŠibenikJavna ustanova »Nacionalni park Krka«

3

ŠIBENIKOD PRVOGSPOMENA

Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa 950 godina od prvog spomena Šibenika

Šibenik, 26. do 28. rujna 2016.

Uredila: Iva KURELAC

Šibenik – Zagreb 2018.

4

ŠIBENIK OD PRVOG SPOMENA

5

Faksimil darovnice

kralja Petra Krešimira

IV. Samostanu Sv.

Marije u Zadru, 25.

prosinca 1066., u

Šibeniku. Kartular

Sv. Marije u Zadru,

ff. 16v-17r, pismo:

beneventana, Arhiv

Samostana Sv. Marije

u Zadru

ZBORNIK RADOVA S MEĐUNARODNOG ZNANSTVENOG SKUPA 950 GODINA OD PRVOG SPOMENA ŠIBENIKA

7

Predgovor

I. ANTIČKA I RANOKRŠĆANSKA POVIJEST

Dražen MARŠIĆNadgrobna ara obitelji Rutilius iz Ridera i grupa salonitanskih ara s animalnim frizovima

Nenad CAMBI»Epona« iz Koprna u Muzeju grada Šibenika

Ante UGLEŠIĆNajstariji kršćanski tragovi na prostoru Šibenika

II. SREDNJI VIJEK

Nadia TOGNIManoscritti atlantici nel Regno di Croazia e Dalmazia:La Bibbia atlantica di Sebenico

Tomislav GALOVIĆŠibenik u kartularu Libellus Policorion

Ante BIRINCrkva i Samostan Sv. Spasa u Šibeniku: Crtice iz povijesti samostana u 15. stoljeću

Krešimir KUŽIĆHodočasnik iz Šibenika na poluotoku Sinaju 1483. godine

Zoran LADIĆO šibenskim hospitalima i leprozorijima kasnog srednjeg vijeka prema bilježničkim spisima

Goran BUDEČOdjeća u kasnosrednjovjekovnom Šibeniku

SADRŽAJ

11

19

37

43

63

101

121

141

153

175

8

Ante GULINJavna vjera i služba pristava/bakarija prema Šibenskom statutu iz 1608. godine

III. RENESANSA I RANI NOVI VIJEK

Iva KURELACStatus animarum prezbitera Bartolomeja Ostojčića kao izvor za proučavanje nekih aspekata socijalne topografije Šibenika s kraja 16. stoljeća

Kristijan JURANTrgovci, pomorci, obrtnici i medicinski djelatnici u Šibeniku od 1620. do 1630. godine

Lovorka ČORALIĆ – Nikola MARKULINŠibenski plemić Mihovil Zavorović: Zapovjednik mletačkih pješačkih postrojbi u završnim desetljećima 18. stoljeća

Tamara TVRTKOVIĆLaudatio urbis: U pohvalu od grada Šibenika

IV. SUVREMENA RATNA I POLITIČKA POVIJEST

Mario JAREBŠibenik i šibensko područje pod talijanskom upravom od 1941. do 1943. godine

Nikica BARIĆGlavne značajke stanja u Velikoj župi Bribir i Sidraga od uspostave 1941. godine do kapitulacije Kraljevine Italije u rujnu 1943. godine

Stipe KLJAIĆKrvavi zeman: Životi i sudbine intelektualaca iz Šibenika i okolice nakon 1945. godine

Ante NAZOR – Ivan RADOŠJNA u službi velikosrpske politike: Napadi na Šibenik 1991.

199

213

263

301

319

335

359

399

417

9

V. UMJETNIČKA BAŠTINA I NJEZINA ZAŠTITA

Emil HILJESplitski slikar Dujam Marinov Vučković u Šibeniku

Meri ZORNIJADopune šibenskom opusu Nikole Ivanova Firentinca

Flora TURNER-VUČETIĆTragom opusa majstora Fortezze Šibenčanina

Radoslav TOMIĆSlikar Angelo Mancini

Predrag MARKOVIĆObnova katedrale sv. Jakova u drugoj polovici 19. stoljeća: Otkrivanje prošlosti – zalog budućnosti

VI. PRIRODNA I NARODNA BAŠTINA, KULTURNI I ZNANSTVENI DOPRINOSI

Borna FUERST-BJELIŠ – Jadran KALEPovijesna dinamika kulturnih krajolika šibenskog područja

Drago MARGUŠSkradinski buk: Privid ili stvarnost bezvodnog krša

Josip LISACGovori, filologija i književnost šibenskoga područja

Marinko ŠIŠAKŠibenik u nekim engleskim putopisima iz 19. stoljeća

Žarko DADIĆ – Marijana BORIĆDoprinos Šibenika hrvatskoj kulturnoj i znanstvenoj povijesti: Povodom 250. obljetnice Aritmetike Mate Zoričića (Ancona, 1766.), prve računice na hrvatskom jeziku u Dalmaciji

447

463

491

509

521

545

563

569

581

597

608

NakladniciMUZEJ GRADA ŠIBENIKAŠibenik, Gradska vrata 3HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTIZagreb, Zrinski trg 11ODSJEK ZA POVIJESNE ZNANOSTI ZAVODA ZA POVIJESNE I DRUŠTVENE ZNANOSTI HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTIZagreb, Strossmayerov trg 2

Za nakladnikaŽeljko Krnčević

LekturaAna Godo

KorekturaBruno BrakusJelena JovićIva KurelacEmil PodrugAnita Travčić

Prijevodi sažetaka na engleski i hrvatski jezik(N. Barić, Ž. Dadić - M. Borić, A. Gulin, M. Jareb, D. Maršić, A. Nazor - I. Radoš, R. Tomić, N. Togni, T. Tvrtković, M. Zornija)Marija Mlinar

Izrada UDK brojevaKarmen Krnčević, Gradska knjižnica »Juraj Šižgorić«, Šibenik

Grafičko oblikovanje i prijelomAnte Filipović Grčić

TisakKerschoffset, Zagreb

Naklada1000 primjeraka

Tiskano 2018.

213

STATUS ANIMARUM PREZBITERA BARTOLOMEJA OSTOJČIĆA KAO IZVOR ZA

PROUČAVANJE NEKIH ASPEKATA SOCIJALNE TOPOGRAFIJE ŠIBENIKA S KRAJA

16. STOLJEĆA*

Iva KurelacOdsjek za povijesne znanosti Zavod za povijesne i društvene znanosti Hrvatska akademija znanosti i umjetnostiZagreb

Iva KURELAC

UDK 314(497.581.2Šibenik)“15“(093)929.53(497.581.2Šibenik)“15“

Izvorni znanstveni rad

U radu se detaljno analizira nedavno otkriveni, zasad najstariji poznati popis dijela župljana Šibenika s kraja 16. stoljeća šibenskog prezbitera Bartolomeja Ostojčića, pohranjen u NSK-u u Zagrebu, u Zbirci rukopisa i sta-rih knjiga, unutar fonda Šibenik. Documenta ad illustrandam historiam civitatis Sibenicensis (signatura: R-3931/3). Osim rješavanja pitanja datacije tog rukopisa, donose se nove spoznaje o antroponimiji popisanog stanovništva koje dijelom nadopunjuju i podatke iz najstarije šibenske matice Liber baptizatorum (1581. – 1590.). Izneseni su rezultati analize popisanog stanovništva prema spolnoj i socijalnoj strukturi, a komparativnom socijalno-to-pografskom analizom osoba s Ostojčićeva popisa i podataka iz dokumenata Registra Samostana sv. Frane u Šibeniku (Codex Diphniceus) o smještaju nekretnina u posjedu članova obitelji sa status animarum, približno je locirano i nekoliko zgrada unutar šibenskih župa. Priložena je i cjelovita transkripcija rukopisa Ostojčićeva status animarum.

Ključne riječi: Šibenik, Bartolomej Ostojčić, stanje duša, historiografija, socijalna topografija, renesansa

Uvod

Među povijesnim vrelima ključnim za poznavanje socijalne topografije dal-matinskih renesansnih urbanih sredi-

šta, pa tako i šibenske komune, svakako su popisi župljana, odnosno stanja duša (status animarum). Međutim, vrlo slaba sačuvanost tog važnog tipa izvora za razdoblje renesanse ili ranije uvelike ote-žava istraživanje spomenute tematike.1 U ovom radu analizirat će se jedan takav rukopis – po-pis dijela župljana Šibenika, šibenskog prezbite-

ra Bartolomeja Ostojčića. Riječ je o rukopisu za koji smo isprva pretpostavili da je najvjerojatni-je nastao tijekom posljednja dva ili tri desetljeća 16. stoljeća, a smatramo da bi mogao biti jedan od zasad najstarijih poznatih popisa stanovništva grada Šibenika. Prema tipu zabilježenih podata-ka o šibenskim župljanima i njihovim obiteljima (imena i prezimena, nadimci, rodbinske veze, ti-tule, zanimanja) Ostojčićev status animarum dije-lom posjeduje i karakteristike neke vrste preteče

214

anagrafa koji se u Dalmaciji vode tek od 18. stoljeća.2

Premda Ostojčićev status animarum obu-hvaća manji dio ukupnog stanovništva Šibe-nika, u nedostatku povijesnih vrela tog tipa za Šibenik, za razdoblje 16. stoljeća, u radu će se detaljnom analizom nastojati dokaza-ti da je riječ o izvoru relevantnom za bolje poznavanje antroponimije, spolne i socijalne strukture dijela stanovništva kasnorenesan-snog Šibenika. Time bi se, s jedne strane, nadopunile dosadašnje spoznaje o šibenskoj antroponimiji i strukturi stanovništva druge polovice 16. stoljeća, a ondje gdje to bude moguće, pokušat će se provesti i topografska analiza domaćinstava popisanih obitelji.

Obilježja rukopisa i pitanje njegove datacije

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u Zbirci rukopisa i starih knjiga pod signaturom R-3931 čuva se rukopisni fond Šibenik. Documenta ad illustrandam historiam civitatis Sibenicensis (118 listova) koji do sada nije privukao pozornost znanstvene javno-sti.3 Fond sadrži pet rukopisa: 13 fragmenata knjiga šibenskih bilježnika iz perioda između 1382. i 1532. (104 lista), dva dokumenta iz 1596. o javnoj dražbi imanja pokojnog Tome Miroševića (Exemplaria ex libro intromissio-num, 2 lista), stanje duša ili neki drugi popis župljana u Šibeniku iz 16. stoljeća, fragment nedatiranog pisma o zarobljenim kršćani-ma iz Turske koji se u Šibeniku tretiraju kao robovi (1 list) te fragment neidentificiranog pravnog teksta o odnosu puka prema vlasti-ma (1 list).

U ovome radu detaljno će se analizirati rukopis koji se u spomenutom fondu čuva pod signaturom R-3931/3, naslovljen kao Status animarum (stanje duša) ili nekakav drugi popis župljana u Šibeniku 16. st., a koji broji 6 nenumeriranih listova te nije datiran.4

Slika 1. Faksimil f. [1r], Status animarum (stanje duša) ili nekakav drugi popis župljana u Šibeniku 16. st., NSK, ŠI, R-3931/3

ŠIBENIK OD PRVOG SPOMENA | III. RENESANSA I RANI NOVI VIJEK

215Slika 2. Faksimil ff. [2v-3r], Status animarum (stanje duša) ili nekakav drugi popis župljana u Šibeniku 16. st., NSK, ŠI,

R-3931/3

Iva KURELAC | STATUS ANIMARUM PREZBITERA BARTOLOMEJA OSTOJČIĆA KAO IZVOR ZA PROUČAVANJE NEKIH ASPEKATA SOCIJALNE TOPOGRAFIJE ŠIBENIKA...

216Slika 3. Faksimil ff. [5v-6r], Status animarum (stanje duša) ili nekakav drugi popis župljana u Šibeniku 16. st., NSK, ŠI,

R-3931/3


217

Rukopis je formata 32 x 10,7 cm, u dobrom je stanju, bez znatnijih oštećenja od vlage i crvoto-čine, pisan kurzivnom humanistikom 16. stoljeća, mješavinom talijanskog i latinskog jezika.

Na naslovnoj stranici istim je rukopisom kojim je pisan i čitav status animarum zabilježeno ime: Bartolomeus Ostoicich te niže, rimskim brojevima, istom rukom: XXV. Spomenuta numeracija ruko-pisa, jasno, otvara pitanje eventualnog postojanja drugih sličnih popisa župljana koje su možda u istom periodu vodili drugi šibenski prezbiteri ili prezbiter Ostojčić, no to ostavljamo za neko dru-go istraživanje. Na temelju upisa u najstarijoj ši-benskoj matici (Liber baptizatorum 1581. – 1590.) vođenoj za područje Grada, zaključujemo da je Bartolomej Ostojčić bio šibenski prezbiter koji je u razdoblju od 1585. do 1589. godine u Šibeniku obavio 25 krštenja. Šibenski Liber baptizatorum 1581. – 1590. bilježi ukupno 37 prezbitera koji su obavljali krštenja, s tim da je četvrtina njih, od-nosno desetak, obavilo čak dvjestotinjak krštenja, a ostali tek manji broj, među kojima i Bartolomej Ostojćić (1585.: 1 krštenje, 1586.: 5 krštenja, 1587.: 4 krštenja, 1588.: 10 krštenja i 1589.: 5 krštenja).5

Jedno od ključnih pitanja vezanih uz taj ruko-pis svakako je njegova datacija. Pri određivanju približnog vremena nastanka Ostojčićeva status animarum u obzir je valjalo uzeti nekoliko kro-noloških pokazatelja. Prvo, riječ je o odrednica-ma vezanim uz životni vijek i razdoblje djelo-vanja samog Ostojčića. Prema tim kronološkim odrednicama, osobito onima vezanim uz period njegovog obavljanja krštenja, zaključujemo da je Ostojčić popis župljana mogao sastaviti u drugoj polovici 16. stoljeća. Za datiranje status animarum, kao terminus post quem non, važan je i podatak iz jednoga od dokumenata Registra Samostana sv. Frane u Šibeniku, točnije, iz oporuke pokojne Vinke, supruge pokojnog šibenskog stolara Ma-rija Mihovila iz Padove, sina meštra Zanandrije, sastavljene 1629. godine, gdje se velečasni Barto-lomej Ostojčić spominje kao pokojni.6 U obzir je potom valjalo uzeti i kronološke pokazatelje iz bi-ografskih podataka o pojedinim osobama zabilje-ženim na Ostojčićevu popisu župljana Šibenika,

o čemu će kasnije biti više riječi, a koji podupiru pretpostavku da je Ostojčićev status animarum ipak najvjerojatnije nastao tijekom posljednja dva desetljeća 16. stoljeća. Konačno, u prilog po-uzdanom datiranju popisa u drugu polovicu 16. stoljeća, odnosno, u posttridentsko razdoblje, go-vori i činjenica da su osobe na popisu bilježene prema mjestu stanovanja, odnosno popisivane su po župama, i to u skladu s tadašnjom službenom crkvenom podjelom Šibenika na župe. Iz toga se može pouzdano zaključiti da je Ostojčićev status animarum sastavljen nakon 19. kolovoza 1564., kada je šibenski biskup Jeronim Savorgnano iz Forlija (1557. – 1573.), provodeći odluke i zako-ne Tridentskog koncila, izdao uredbu kojom je grad Šibenik, uz već postojeću župu Borgo di Mare (Dolac), podijelio na sedam gradskih župa, redom zabilježenih i kod Ostojčića: Sv. Trojstva (Sancte Trinitatis), Sv. Duha (Sancti Spiritus), Sv. Grgura (Sancti Gregorii), Sv. Benedikta (Sancti Benedicti), Sv. Marije Nove (Sancte Marie di Valverde), Svih svetih (Omnium sanctorum), Sv. Krševana (Sancti Grisogoni).7 Ostojčić bilježi još tri prigradske župe koje naziva Gospa van Grada (Sancte Marie extra castra), Sv. Križa i Na Žudiki (parochie Sancte Cru-cis, alla Zuecha).8

Ostojčićev status animarum kao izvor podataka za antroponimnu, socijalnu, spolnu i topografsku analizu

U kvantitativnom smislu status animarum Bar-tolomeja Ostojčića obuhvaća manji dio tadašnjeg ukupnog broja stanovnika šibenske komune, s obzirom na to da je popisano ukupno 306 osoba podijeljenih u 117 domaćinstava. Ostojčić je oso-be bilježio po župama, a pojedina je domaćinstva međusobno razdvajao isprekidanom crtom. Popi-sane članove domaćinstava navodio je imenom i prezimenom ili samo imenom, uz oznaku srod-stva (marito, moglie, fiol/fiola, frattel/sorela, nepos itd.), oznake društvenog staleža (misser, madonna) i zanimanja (mistro, fantescha, servitor). Takav na-čin bilježenja osoba ukazuje na to da je Ostojčićev


218

popis doista načinjen s namjerom da evidentira demografske, socijalne i antroponimne podatke o šibenskim župljanima te ga možemo definirati kao status animarum s obilježjima anagrafa.

Kako bismo precizno odredili udio stanovni-ka Šibenika zabilježenih na Ostojčićevu popisu u ukupnom broju stanovnika na području grada, poslužit ćemo se podacima iz izvještaja mletačkih vladinih predstavnika u Šibeniku iz druge polo-vice 16. stoljeća, kada je status animarum najvje-rojatnije i nastao. U izvještaju šibenskog kneza i kapetana Giovannija Antonija Foscarinija od 26. kolovoza 1583. stoji da je tada na području grada Šibenika živjelo 5709 duša, a na području distrik-ta još 4346 duša.9 Prema izvještaju šibenskog kne-za Orsata Giustiniana od 3. listopada 1585. Šibe-nik je tada bio najveći grad Dalmacije s ukupno 6041 stanovnikom nastanjenim na području gra-da (4987 stanovnika) i predgrađa (Varoš uz more; 906 stanovnika i Vrtovi; 148 stanovnika).10 Izvje-štaj šibenskog kneza Luce Faliera od 9. listopada 1587. donosi podatke o broju stanovnika i kuća na području grada Šibenika i predgrađa. U samome

gradu tada je bila 1131 kuća i 5013 stanovnika, predgrađe Vrtova imalo je 62 kuće i 337 stanov-nika, a predgrađe na obali 199 kuća i 907 stanov-nika. Pribrojimo li tome Crnicu s 34 kuće i 182 stanovnika, Šibenik je s predgrađima tada brojao 1426 kuća i 6440 stanovnika.11 Prema podacima iz izvještaja Nikole Bragadina od 18. prosinca 1595. Šibenik je zajedno s predgrađima imao oko 7000 duša, s time da je na području grada tada živjelo oko 5000 duša.12 Izvještaj Antonija da Ca’ Pesara od 22. prosinca 1593. donosi podatke o socijalnoj strukturi stanovnika grada Šibenika kojih je tada bilo oko 7000, i to ponajviše seljaka, zatim građa-na, među kojima naviše zanatlija, te naposljetku, najmanje patricija.13

Na temelju tih podataka može se zaključiti da tijekom posljednja dva desetljeća 16. stolje-ća, dakle, u periodu kada je najvjerojatnije na-stao i Ostojčićev popis duša, u Šibeniku dolazi do porasta stanovnika, i to za oko 2000 duša, što je velikim dijelom izravna posljedica useljavanja stanovništva s područja distrikta u grad.14 Takve migracije bile su rezultat vrlo nepovoljnih povi-

Grafikon 1. Udio popisanog stanovništva u ukupnom stanovništvu grada Šibenika 1583. godine


219

jesno-političkih okolnosti kakve su obilježile 15. i 16. stoljeće u Hrvatskoj. Tadašnja politička i druš-tvena kriza uvelike je bila uvjetovana slabljenjem kraljevske vlasti zemalja Krune sv. Stjepana i jača-njem pritiska Mletačke Republike i Osmanskog Carstva, ali i nedostatnim odgovorom zapadno-europskih vojnih snaga na kontinuirane osman-lijske prodore.15 To sve negativno se odrazilo i na dalmatinske komune, pa tako i na Šibenik. Na-kon što su veliki porazi kršćanskih snaga u bitka-ma kod Krbave i Mohača otvorili put ekspanziji osmanlijske vojske, uslijedila je depopulacija hr-vatskog teritorija, a stalna prisutnost Osmanlija u zaleđu dalmatinskih komuna dovodi do njihove gospodarske stagnacije.16 Od sredine 16. stolje-ća, nakon što su osmanlijske snage 1522. zauzele Knin i Skradin u šibenskom zaleđu te 1537. Klis, mletačka je Dalmacija svedena na uzak obalni po-jas mjestimice širok tek 1 km, a Šibenik postaje ključna geostrateška točka obrane od daljnjeg na-predovanja osmanlijskih snaga.17 U takvim okol-nostima, jedna od izravnih posljedica konstantnih osmanlijskih prodora koja je utjecala na strukturu

stanovništva, ali i na ukupan broj stanovnika u gradu u drugoj polovici 16. stoljeća jest i iseljava-nje velikog dijela stanovništva s područja distrikta u grad Šibenik te doseljavanje Morlaka na pod-ručje distrikta.18

Pretpostavivši da je Ostojčićev popis duša naj-vjerojatnije nastao tijekom posljednja dva deset-ljeća 16. stoljeća, kao referentne točke za određi-vanje udjela popisanog stanovništva u ukupnom broju stanovnika na području grada Šibenika odabrat ćemo izvještaje šibenskih knezova Fosca-rinija i Bragadina iz godina 1583. i 1595. Pritom su nam relevantni isključivo podaci koji se odnose na broj stanovnika na području grada Šibenika jer se i Ostojčićev popis odnosi isključivo na područ-je grada Šibenika. Prema knezovima Foscariniju i Bragadinu, ukupan broj stanovnika na područ-ju grada Šibenika kretao se od 5709 duša 1583. godine do oko 5000 duša 1595. godine. Iz toga proizlazi da je stanovništvo zabilježeno u status animarum Bartolomeja Ostojčića obuhvaćalo 5,1 % do 5,8 % ukupnog broja stanovnika na područ-ju grada Šibenika.

Grafikon 2. Udio popisanog stanovništva u ukupnom stanovništvu Šibenika 1595. godine


220

Samo nekoliko desetljeća kasnije, tijekom ve-like kuge koja je 1649. poharala Šibenik, izumrle su mnoge šibenske obitelji, a neke imućnije pa-tricijske obitelji (npr. Šižgorići, Vrančići, Divnići) epidemiju su izbjegle sklonivši se u ljetnikovce na otocima šibenskog arhipelaga.19 O razmjerima kužne pošasti, od koje se Šibenik dugo oporavljao, najbolje svjedoči podatak da je tada umrlo čak 10 000 stanovnika, što je za grad koji je prije kuge zajedno s predgrađima brojio oko 12 000 sta-novnika bilo iznimno mnogo. Posljedice pomora žitelja Šibenika evidentne su i pri usporedbi pre-zimena obitelji preživjelih nakon kuge s obitelji-ma popisanim na Ostojčićevom status animarum. Ante Šupuk registrirao je šibenske obitelji koje su preživjele kugu 1649., a ovdje će se izdvojiti samo prezimena onih obitelji koje je popisao i Bartolo-mej Ostojčić. Riječ je o obiteljima: Barešić, Barić, Berojević, Contarini, Čokin, Divnić, Dobrojević, Draganić, Gojanović, Harasović, Ivetić, Kurtelin, Lovo, Lovrić, Mezalini, Mišetić, Mišić, Moneg-hin, Mušić, Nalešić, Ostaričić, Otipalović, Papalić, Pavlinović, Pekić, Pelegrini, Perušić, Račić, Ran-kolin, Ranilović, Semonić, Šižgorić, Tavelić, Teo-došević, Tranquillo, Vrančić i Zavorović.20 Time

dolazimo do podatka da je od ukupno 109 obi-telji popisanih kod Ostojčića kugu preživjelo njih samo 37, dakle tek 33,9 %. Istraživanja Kristijana Jurana o stanovnicima Šibenika u 17. i početkom 18. stoljeća otkrivaju da je osim obitelji evidenti-ranih kod Šupuka kugu preživjelo još 11 obitelji zabilježenih kod Ostojčića, a to su: Benić, Buldù, Junaković, Kavalarić, Ljubić, Ljubojević, Marche-se, Melli, Nadali, Pekić i Prkić.21 To znači da je od 109 obitelji popisanih kod Ostojčića preživjelo njih ukupno 48, odnosno 44 %.

Podjela popisanog stanovništva prema spolnoj pripadnosti otkriva da je u Šibeniku tada prevla-davao udio ženskog (71 %) nad muškim (29 %) stanovništvom u što su ubrojena i djeca. Prevlada-vajući udio ženskog nad muškim stanovništvom zamjetan je i pri raspodjeli stanovništva s Ostoj-čićeva status animarum na župe, osim u župama Svih svetih (6 žena, 7 muškaraca) i sv. Grgura (2 žene, 2 muškarca), s time da je u Župi Svih svetih popisana samo jedna obitelj (Barešić).22 S obzi-rom na spomenute povijesno-političke okolnosti, osobito uzimajući u obzir drastične društvene promjene, ratna zbivanja, odnosno sudjelovanje u vojnim akcijama i depopulaciju izazvanu ustraj-


Grafikon 3. Spolna pripadnost popisanog stanovništva

221


nim osmanlijskim prodorima i pustošenjima, ta-kav je omjer na neki način i očekivan.

Prema društvenom položaju popisano smo stanovništvo podijelili u četiri skupine: patrici-je, građane, duhovne osobe i sluge. Unatoč tome što se pripadnost pojedinom društvenom staležu najčešće određuje na temelju titule pojedinca, u ovome je radu glavni kriterij za određivanje druš-tvenog položaja osoba antroponimija. Naime, Ostojčić nije dosljedan pri bilježenju pridjevaka socijalne pripadnosti (misser, madonna) i te titule podjednako pridaje patricijima i pojedinim građa-nima. U to doba to nije neuobičajeno, zato što se još od druge polovice 14. stoljeća u dalmatinskim komunama tituliranje pripadnika građanskog sta-leža i patricijata međusobno preklapa, odnosno titulama koje su prije tog perioda nosili isključivo pripadnici patricijata tada se počinju oslovljavati i građani, stoga je za potrebe ovoga istraživanja antroponimija i odabrana kao pouzdaniji kriterij socijalne klasifikacije osoba s Ostojčićevog status animarum.23 Na tom je popisu precizno bilježena jedino služničad, i to pridjevcima seruitor, odno-sno fantescha, te je služničad zato i izdvojena kao zasebna socijalna kategorija. Uz imena pojedinih

osoba zabilježen je pridjevak magister, pa smo na temelju tog dodatnog pokazatelja, premda je riječ o oznaci zanimanja, dotičnu osobu uvrstili u gra-đanski stalež. Popisane su i osobe, odnosno obite-lji, koje su u Šibenik vjerojatno doselile iz distrikta (npr. Barić, Benić, Ruić itd.). Bilježnički spisi svje-doče da su se neki od njih, primjerice, zaposlili kao radnici u solanama.24 Ostojčić uz imena tih osoba ne bilježi nikakvu oznaku društvene pripadnosti, a mi smo ih uvrstili među građane.

Provedenom analizom utvrđeno je da su među popisanim stanovništvom tijekom posljednja dva desetljeća 16. stoljeća na području grada Šibenika prevladavali građani (62 %), zatim patriciji, koji su obuhvaćali 22 % popisanog stanovništva te sluge (15 %) i naposljetku duhovne osobe (1 %). O rele-vantnosti Ostojčićeva status animarum kao izvora govori i podatak da je ondje popisano čak 18 ši-benskih patricijskih obitelji: Ciprijančić, Divnić, Dobrojević, Draganić, Ivetić, Lavdonić, Linjičić, Ljubić, Mišić, Mišić-Balić, Mišetić, Semunić, Ši-žgorić, Tavelić, Teodošević, Tetta, Vrančić i Zavo-rović, a popisano je i nekoliko patricijskih obitelji iz drugih komuna (Split i Senj): Papalić, Nadali (Natalis Spalatensis) i da Segna.

Grafikon 4. Spolna pripadnost popisanog stanovništva po župama

91

34

55

18

29

12

104

135

67

22

76

42

0

20

40

60

80

100

120

140

S. Trinitatis S. Spiritus S. Grisogoni S. Benedicti S. Marie diValuerde

OmniumSanctorum

S. Gregorii S. Marie extracastra

S. Crucis, allaZuecha

muško

žensko

222


Valja istaknuti da Ostojčićev popis nadopunjuje i Liber baptizatorum (1581. – 1590.) jer su u status animarum zabilježene 24 obitelji kojih nema u toj najstarijoj šibenskoj matici: Barchafina, Baskjano-vić, Botter, Buldù, Castriseur, Glavin, Gulin, Indri-gov, Jeremijin, Kapucin, Karvarić, Kovačev, Lovrin, Pekić, Petrov, Raguseo, Vitesov, Vodarov, Zanan-drija, Zvantoljić, Žbarić, Živankov, Živin i Živičić.

Jedan od važnijih aspekata analize Ostojči-ćeva status animarum jest onaj topografski. Bu-dući da je na tom popisu stanovništvo bilježeno prema mjestu stanovanja, odnosno popisivano je po župama, taj je rukopis relevantan izvor za po-znavanje razmještaja pojedinih obitelji, odnosno njihovih domaćinstava i nekretnina unutar grada Šibenika. Sljedeći podjednako važan aspekt koji valja uključiti u analizu Ostojčićeva popisa duša jest pitanje smještaja gradskog patricijata unutar šibenskog civitasa.25 U kombinaciji s podacima o društvenom položaju popisanog stanovništva ana-lizom topografskih podataka s Ostojčićeva popisa, dolazimo do spoznaje da su župe sv. Trojstva (po-pisano ukupno 125 osoba, od toga 42 patricija i 3

patricija iz drugih komuna), sv. Duha (popisane ukupno 72 osobe, od toga 4 patricija i 3 patricija iz drugih komuna) i sv. Krševana (popisana uku-pno 41 osoba, od toga 11 patricija i 8 patricija iz drugih komuna) krajem 16. stoljeća bili elitni di-jelovi grada Šibenika u kojima je tada živio najveći broj šibenskih patricija. Treba istaknuti da su te tri župe ujedno jedini dijelovi grada Šibenika unu-tar kojih su popisani i patriciji iz drugih komuna, no i u tim župama, kao i u ukupnom popisanom stanovništvu, udio građanskog staleža prevladava nad patricijatom.

Analiza topografske raspodjele popisanog ši-benskog patricijata po župama potvrđuje da je u Šibeniku krajem 16. stoljeća patricijat još uvijek težio međusobnom okupljanju i grupiranju doma-ćinstava i/ili kuća, što je inače svojstveno dalma-tinskim komunama, ali i sredozemnim gradovima još od srednjeg vijeka.26 Tu činjenicu dodatno po-tvrđuju podaci iz Ostojčićeva status animarum o tome da su na području Župe sv. Trojstva živjele po dvije obitelji Šižgorić i Mišić, a u župama sv. Trojstva, sv. Duha i sv. Krševana živjele su četiri

Grafikon 5. Socijalni položaj popisanog stanovništva

223


obitelji Semunić. Kada je riječ o socijalnom po-ložaju stanovništva u rubnim gradskim župama i tri prigradske župe (Svi sveti, sv. Grgur, Gospe van Grada, sv. Križ i Na Žudiki), ondje u Ostoj-čićevom status animarum patriciji među žiteljima uopće nisu zabilježeni, nego su najvećim dijelom bilježeni građani i sluge, što navodi na zaključak da su te dijelove grada, što je i očekivano, pretežno nastanjivale osobe nižeg socijalnog statusa.

Osim topografskih pokazatelja, spoznaje o so-cijalnom statusu popisanih Šibenčana možemo nadopuniti podacima o služinčadi u domaćin-stvima, pretpostavivši da su bogatije obitelji imale služinčad, bez obzira na to je li riječ o patricijskim ili građanskim obiteljima. Tako je, primjerice, u župama sv. Trojstva, sv. Duha, sv. Krševana, sv. Be-nedikta i sv. Marije Nove zabilježen najveći broj sluga, pri čemu Župa sv. Trojstva prednjači s 22 sluge na upisanih 125 žitelja, odnosno 50 doma-ćinstava, dok primjerice, domaćinstva popisana u prigradskim župama Gospe van Grada, sv. Križa i Na Žudiki nemaju ni jednog slugu. Dakako, unu-tar pojedinih župa prisutne su varijacije s obzirom na socijalnu pripadnost i broj sluga, pa tako ima-mo zabilježena patricijska domaćinstva bez sluga (npr. domaćinstvo Katarine, Luce i Filipe Linji-

čić) i bogatije građanske obitelji s nekoliko sluga (npr. domaćinstvo Helene Balić koja ima dvije sluškinje: Helenu i Uršu).27

Analiza popisanog stanovištva s Ostojčićeva status animarum prema župama

Župa sv. Trojstva (Sancte Trinitatis) – crkva sv. Ivana

Prva po redu na Ostojčićevom popisu duša je Župa sv. Trojstva (Sancte Trinitatis), nazvana po istoimenoj gradskoj crkvi Presvetog Trojstva. Župa sv. Trojstva obuhvaća sjeveroistočni rubni dio šibenske povijesne jezgre zvan Gorica (Pri-grad), sjeverno od Zagrebačke ulice i Ulice don Krste Stošića, a pripadajuća crkva, nekoć Presve-tog Trojstva, danas sv. Ivana, nalazi se na Trgu Ivana Pavla II. U povijesnim izvorima crkva Pre-svetog Trojstva prvi put se spominje 1361.,28 a u 15. stoljeću zbog učestalih požara u nekoliko je navrata obnavljana. Tijekom povijesti crkva je bila sjedište nekoliko šibenskih bratovština: sv. Roka, Sestara Presvetog Trojstva, sv. Marije i sv.

Tablica 1. Broj stanovnika po župama; podjela po socijalnom položaju

Župa Broj stanovnika

Patriciji Patriciji iz drugih komuna

Građani Duhovne osobe

Sluge

S. Trinitatis 125 42 3 58 0 22

S. Spiritus 72 4 3 58 0 6

S. Grisogoni 41 11 8 16 2 5

S. Benedicti 14 5 0 6 0 3

S. Marie di Valuerde 18 3 0 9 0 6

Omnium Sanctorum 13 0 0 12 0 1

S. Gregorii 4 0 0 2 1 1

S. Marie extra castra 13 0 0 13 0 0

S. Crucis, alla Zuecha 6 0 0 6 0 0

Ukupno 306 65 14 180 3 44

224

Mihovila – no svakako najveća bratovština kojoj je pripadala bila je bratovština sv. Ivana Krstitelja, osnovana još u 13. stoljeću. Naime, bratovština sv. Ivana iz istoimene se crkvice, nekoć smještene po-nad Šibenika, na mjestu današnje tvrđave sv. Iva-na, odredbom biskupa Jurja Šižgorića iz siječnja 1446. godine, preselila u crkvu Presvetog Trojstva. Te iste godine crkva se srušila, a na istom je mje-stu sagrađena nova crkva. Titular crkve postao je patron bratovštine – sv. Ivan Krstitelj – po kojem ta crkva i danas nosi ime.29

Na Ostojčićevom status animarum Župa sv. Trojstva prednjači po broju zabilježenih osoba – popisano je ukupno 125 osoba okupljenih u 50 domaćinstava. Riječ je redom o obiteljima Račić, Contarini, Gojanović, Vrančić, Prkić, Zanandrija, Kapucin, Otipalović, Draganić, Ciprijančić, Pe-kić, Ljubić, Teodošević, Lavdonić, Dobrojević, Balić, Kavalarin, Francisci de Parma (Babunja), Ruić, Benić, Manoli, Arbanese, Karvarić (Bo-gatčić), Zavorović, Indrigov, Petrov ( Jeremijin), Trutina, Zabadalo, Baskjanović, Kortelin, Lovo, Linjičić, obitelj vođe bombardijera (capo bombar-der), Papalić, Barchafina, da Segna, Moneghin, Tetta, obitelj kapetana Vuke, Ivetić, Mezalini, Ta-velić, Vitesov, Macroneo i Lukačić, a na različitim lokacijama unutar te župe zabilježena su po dva

domaćinstva obitelji Šižgorić, Semunić i Mišić.Prva popisana obitelj je Račić (Racich), pri-

padnici građanskog staleža, a kao članovi doma-ćinstva navedene su Ivana Račić (madonna Zuana Racichia) i sluškinja Katarina. Prema podacima iz dokumenata Registra Samostana sv. Frane, Ivana je imala supruga Marka. Iz partikule oporuke ser Marka Račića (Marco Racich), sastavljene 16. trav-nja 1583., doznajemo da je riječ o suprugu Ivane Račić te da nju imenuje nasljednicom i izvršitelji-com svoje oporuke.30 Sačuvana je i partikula kodi-cila ser Marka Račića od 8. listopada 1585. kojim vinograd u Srimi ostavlja Margareti, kćeri Jurja Dobrojevića i Chiari, kćeri Šimuna Dobrojevića.31 Račići su stanovali u Šibeniku, u Župi sv. Trojstva, i tijekom 17. stoljeća.32

Potom su navedeni članovi mletačke patri-cijske obitelji Contarini: Barbara (madonna Ba-rica Contarini) i suprug Frane (misser Francescho Contarini), koji se spominju i u šibenskom Liber baptizatorum, no nije bio poznat podatak zabilje-žen kod Ostojčića – da im je sin bio Šimun te da su imali i slugu Ivana (Zuane seruitor). Prema podacima iz matice krštenih (1594.) Frane Con-tarini bio je trgovac.33 Na Ostojčićevom popi-su navedeni su još Tomica i Slava Contarini, no nedostaju podaci o njihovom srodstvu s ostalim

Grafikon 6. Socijalni položaj popisanog stanovništva po župama


0

20

40

60

80

100

120

140

S. Trinitatis S. Spiritus S. Grisogoni S. Benedicti S. Marie diValuerde

OmniumSanctorum

S. Gregorii S. Marieextra castra

S. Crucis,alla Zuecha

sluge

duhovne osobe

građani

patriciji iz drugih komuna

patriciji

225

članovima obitelji, a ne nalazimo ih niti u Liber baptizatorum.34 Također, poznat je podatak da je u Šibeniku 3. svibnja 1634. umro kancelar gradskog kneza Ivan Krstitelj Contarini.35 Podaci iz raznih povijesnih izvora otkrivaju da su članovi obitelji Contarini živjeli u Šibeniku i u 17. stoljeću, i to na području Župe Svih svetih, u četvrti sv. Frane te na predjelu Kamerin.36

Sljedeća na popisu je Margareta Gojanović (Margareta Gogianouichia), pripadnica stare ši-benske obitelji zanatlija.37 Prema Šupuku, u 16. stoljeću prezime Gojanović ubraja se među prezi-mena specifična isključivo za Šibenik, a podaci iz dokumenata sastavljanih tijekom 15. i 16. stoljeća svjedoče da je obitelj bila podrijetlom iz Zabla-ća.38 Spoznaje o toj obitelji s Ostojčićeva popisa duša nadopunjuju podaci iz partikule oporuke Tome Gojanovića sastavljene 19. kolovoza 1586. Iz tog dokumenta doznajemo da je oporučitelj, zanatlija Toma (magister Thoma Goianouich), bio Margaretin suprug te da je za izvršitelje postavio svoju suprugu i njihova sina Nikolu, a kao nasljed-nike odredio neimenovane sinove i kćeri. U istoj oporuci stoji da Toma Gojanović hipotecira svoju kuću smještenu u blizini Kopnenih vrata (positam Sibenici in contrata portae terrae firmae).39 Prema podacima s Ostojčićeva status animarum, riječ je o predjelu Šibenika obuhvaćenim Župom sv. Troj-stva u sklopu koje je obitelj Gojanović i popisana. Dodajmo da se u istom razdoblju, godine 1588., kao vlasnici šibenske solane spominju Matija i Ivan Gojanović, što, pod pretpostavkom da su bili u srodstvu s Tomom Gojanovićem, proširuje spo-znaje o članovima te obitelji.40

Za precizno datiranje Ostojčićevog popisa važan je podatak da su među žiteljima Župe sv. Trojstva zabilježeni članovi znamenite šibenske patricijske obitelji Vrančić – Katarina Vrančić (madonna Catarena Urancea), supruga Mihovi-la Vrančića, majka Fausta i Klare Vrančić, po-tom Faustova supruga Marija (madonna Marieta Urancea) te njihova kći, čije ime nije navedeno, a zapisana je kao fiola di Fausto, no jasno je da je riječ o Albi Rozi. Navedeno je da su u domaćin-stvu Vrančićevih bile i dvije sluškinje – Klarica i

Marica. Mihovila Vrančića nema na popisu, naj-vjerojatnije zato što je popis sastavljen nakon nje-gove smrti 1570.41 Budući da Faust Vrančić nije zabilježen na popisu duša, ali jest njegova supruga Marija Zar, odnosno Marija Vrančić, kojom se oženio 1578., a koja umire 1594., prema krono-loškim odrednicama i biografskim podacima o Faustu Vrančiću zaključujemo da je razlog nje-gova tadašnjeg izbivanja iz Šibenika najvjerojat-nije boravak u Veszprému, gdje je 1579. obnašao dužnost upravitelja biskupijskih imanja ili je, pak, ukoliko je popis načinjen od 1581. nadalje, razlog Faustovog izbivanja iz Šibenika bio boravak na dvoru rimsko-njemačkog cara i ugarsko-hrvat-skog kralja Rudolfa II. u Pragu, gdje je obnašao dužnost careva tajnika.42 Prema tim kronološkim pokazateljima Ostojčićev popis duša nije mogao nastati prije 1578., niti nakon 1594. Dodajmo da se među redovnicama šibenskog Samostana Sv. Spasa koje su 1615. upriličile prikazanje Tri kralja spominje sestra Diodata Vrančić, a zajedno s njom nastupale su i druge redovnice, pripadnice šiben-skih patricijskih obitelji zabilježenih kod Ostojči-ća: Anđela Mišetić, Mihovila Teodošević, Anđela Divnić, Margareta Tavelić i Eufrazija Zavorović. Spoznaje o Vrančićima proširuje i podatak da je kužnu pošast 1649. preživjela jedino Teodozija Vrančić, opatica Samostana sv. Spasa.43

Kao pripadnice domaćinstva obitelji Prkić (Parchich) na popisu duša potom su navedene Jer-ka i Urša, bez pobliže oznake srodstva. U matici krštenih spominje se Urša, kći Ivanova, krštena 1587.44 Taj podatak iz Liber baptizatorum značio bi da je Urša s Ostojčićevog popisa tada bila malo dijete, no budući da je Ostojčić uz imena djece do-davao termin fiol ili fiola, što kod spomenute Urše Prkić nije slučaj, vjerojatnije je da se radi o nekoj drugoj, odrasloj osobi po kojoj je Urša, zabilježe-na u matici krštenih, prema principu nasljeđivanja imena dobila ime.45 Kod Galvanija se kao najsta-riji poznati Prkić 1520. spominje Marin i njegovi potomci: Ivan, Juraj i Jeronim, zapovjednik ko-njice. Sačuvan je dokument od 13. lipnja 1597. u kojem se spominje kapetan Jeronim Prkić i sestra mu Ivana.46 Poznat je i podatak da je početkom


226

17. stoljeća u Šibeniku djelovao zlatar i slikar Mi-hovil Prkić, sin meštra Jurja, koji je od 1611. do 1628. radio na oslikavanju Nove crkve.47 Osim u Župi sv. Trojstva, gdje ih popisuje Ostojčić, Prkići se u 16. i 17. stoljeću uglavnom spominju kao sta-novnici Doca. Podaci iz bilježničkih spisa ukazuju na mogućnost da su u Šibeniku u to doba postojale dvije obitelji Prkić, jedna uglednih građana, zana-tlija i vojnih časnika s pridjevkom misser, i druga bez tog pridjevka.48 Domaćinstvo Jerke Prkić u tom bi slučaju pripadalo potonjoj obitelji.

U obitelji šibenskog zanatlije Zanandrije (ma-gistro Zanandria marito) popisani su njegova su-pruga Manda, zabilježena kao Mande Zanandri-gina te dvojica njihovih sinova: Mihovil i Petar. Podatke o članovima te obitelji iz status animarum nadopunjuje oporuka pokojne Vinke iz 1629., vjerojatno snahe spomenutog meštra Zanandrije, u kojoj se ona sama spominje kao supruga pokoj-nog stolara Marija Mihovila iz Padove (quondam Marii Michel de Padua), sina pokojnog meštra Za-nandrije. Iz istog izvora doznajemo da je Vinka imala kćeri Helenu, tada pokojnu, i Magdalenu, koju postavlja izvršiteljicom oporuke.49 Prema tim podacima zaključujemo da je riječ o obitelji tali-janskih došljaka iz Padove, a njezini se članovi ne spominju u Liber baptizatorum.

Kod Ostojčića je potom zabilježena Helena Kapucinova (Helena Caputina) i njezina kći Man-dalina. O toj obitelji također nema podataka u najstarijoj šibenskoj matici krštenih.50

Kao članovi obitelji Otipalović (Otipalouich) na popisu duša zabilježeni su supružnici Jerka i Gregor te njihovo dvoje djece Helena i Antonio. Šupuk navodi podatak da se obitelj zvala i Butinić (Butinich alias Otipalouich).51

Znamenita šibenska patricijska obitelj Šižgo-rić nosi staro prezime koje je, prema Šupuku, u 16. stoljeću specifično isključivo za Šibenik.52 Na Ostojčićevom popisu navedene su Margareta Ši-žgorić (madonna Margareta Sisgorea), kći Nikolica te sluškinja Živanica. Budući da je u Liber baptiza-torum između 1582. i 1589. Margareta zabilježena kao kuma i supruga Jeronimova, možemo pretpo-staviti da Ostojčić Jeronima nije uvrstio na popis,

zato što je on tada već bio mrtav. Inače, Jeronim Šižgorić se 1588. spominje kao vlasnik jedne od šibenskih solana zajedno s bratovštinom Corpus Domini.53 Prema bilježničkim spisima Šižgorići su živjeli u Šibeniku i tijekom 17. i početkom 18. stoljeća, također u Župi sv. Trojstva.54

Kao jedina članica domaćinstva patricijske obitelji Draganić (Draganich, Draganih) na-vedena je Zabe (madonna Zabe di misser Nicolo Draganih), supruga Nikole Draganića. Nikola je u Liber baptizatorum upisan kao kum 1587. i 1588., a u dokumentu iz 1592. spominje se kao egzaminator.55 Draganići se spominju u spisima šibenskih bilježnika i u 17. stoljeću, i to kao žite-lji Župe sv. Krševana.56

Staru šibensku patricijsku obitelj Ciprijančić (Cipriancich), prema popisu duša, činili su Franjo (misser Francescho Cipriancich) i neimenovana su-pruga (sua consorte), tetka Ivana (madonna Zuana amida) i njezina neimenovana sluškinja.57 U ma-tici krštenih Franjo Ciprijančić spominje se kao kum od 1581. do 1589., a doznajemo da mu se supruga zvala Diana jer je između 1583. i 1589. ondje upisana kao kuma. Ista Diana zabilježena je kao supruga Franje Ciprijančića, zajedno sa svo-jim sinovima i kćerima, u partikuli oporuke Kata-rine Pekić iz 1594., koja ju je imenovala nasljed-nicom.58 Premda u Ostojčićevom popisu duša nema zabilježenih potomaka Franje i Diane Ci-prijančić, u matici krštenih između 1581. i 1588. nalazimo podatke o krštenjima četvero Franjine djece: kći Ivana krštena je 1581., potom je 1584. kršten sin Nikola, kći Klara 1586., a sin Jeronim 1588. Franjo Ciprijančić se 1591., 1594., 1595., 1596., 1599. i 1604. u dokumentima spominje kao egzaminator, a 1592. pojavljuje se kao svje-dok.59 U 16. stoljeću spominje se i svećenik Ni-kola Ciprijančić,60 vjerojatno rođak Ciprijančićâ zabilježenih kod Ostojčića.

Kao jedina članica domaćinstva obitelji Pekić (Pechich), šibenskih zanatlija, kod Ostojčića je za-bilježena Helena pokojnog Pekića, koja je u vrije-me sastavljanja popisa stanovala kod Zvantoljića (apreso pre Zuantoglich). Šupuk navodi i ostale va-rijante tog prezimena: Peccich, Pecchich, de Pechis, de


227

Peccis i de Pecis. U Liber baptizatorum za razdoblje od 1581. do 1587. spominju se magister Donatus, ser Fiorentius (i to kao custos Terae Firme), njegova supruga Margareta, ser Franciscus te domina Ur-sula, no Helena s Ostojčićeva popisa ondje nije zabilježena, a nema ni podataka o tome u kakvom je srodstvu bila s ostalim članovima obitelji Pe-kić koji su tada živjeli u Šibeniku.61 Tijekom 17. stoljeća Pekići se u bilježničkim spisima spominju kao stanovnici Doca.62

Katarina (madonna Catarena) pokojnog Nikole Ljubića također je upisana kao jedina članica doma-ćinstva Ljubić (Gliubich). U matici krštenih Nikola Ljubić spominje se kao kum između 1581. i 1590.63 Sačuvano je i nekoliko dokumenata iz 1589. i 1592. u kojima je nobilis Nicolaus Gliubich zabilježen kao prokurator Samostana sv. Frane.64 Spisi šibenskih bilježnika svjedoče da je obitelj Ljubić nastavila stanovati u Župi sv. Trojstva i tijekom 17. stoljeća, a početkom 18. stoljeća u Župi Svetog Duha stano-vala je obitelj kaštelana Ljubića.65 Prezime Ljubić (Gliubich) inače je staro prezime šibenskih patricija zabilježeno još u 15. stoljeću.66

Ivan Semunić (misser Zuane Semunich), jedini član te obitelji kojeg je Ostojčić popisao u sklo-pu Župe sv. Trojstva, pripadnik je stare šibenske patricijske obitelji Semunić (Semonić, Šimunić, Simeonović) koja se spominje u 15. stoljeću.67 U matici krštenih kao kumovi se spominju dvojica Ivana, jedan kao sin pokojnog Franje (1584. – 1588.), a drugi kao sin pokojnog Matije (1585.). Ivan pokojnog Franje (pokojnog Mihovila) imao je kćer Lauru, krštenu 1584. Dominika uxor Jo-annis upisana je kao kuma 1581. Obitelj je bila podijeljena u nekoliko grana (Parisotto, Klimica, Abbas, Perora, Laudonić, Grisanis i Dobrojević). U matici krštenih nalazimo grane Semonich alias Laufdonich, unutar koje je 1585. kao kuma upi-sana Ivanova supruga Dominika, i Semunich alias Zisula, unutar koje 1582. kao kumu nalazimo upi-sanu Ivanovu suprugu Margaretu.68 Ivan Semunić pokojnog Franje u dokumentima iz 1595., 1596. i 1597. spominje se kao prokurator Samostana sv. Frane te 1589. kao egzaminator, a Ivan Semunić pokojnog Matije 1597. spominje se kao egzami-

nator.69 Članovi obitelji Semunić živjeli su u Ši-beniku i tijekom čitavog 17. stoljeća, na području župa sv. Trojstva i sv. Krševana, o čemu svjedoči niz bilježničkih dokumenata.70

Domaćinstvo stare šibenske patricijske obi-telji Teodošević (Todosio, Teodosio) činili su Ivan Frane Teodošević (Zanfrancescho Todosio), nje-gova majka Dume, sin čije ime nije navedeno i sluškinja Šima. Galvani ne spominje Teodoševiće zabilježene kod Ostojčića, međutim, navodi da se Nadalu Teodoševiću i Katarini Ivetić 1588. rodio sin Josip.71 U dokumentu iz 1597. Ivan Frane Te-odošević spominje se kao egzaminator.72 Od 15. stoljeća u izvorima se spominje poznata kula Ni-kole Teodoševića (srušena 1899.), smještena pred zapadnim pročeljem katedrale sv. Jakova.73 Prema oporuci Jurja Tobolovića iz 1583., Teodoševići su posjedovali zemlju u Morinju (Otočac).74 Članovi te obitelji živjeli su u Šibeniku i tijekom čitavog 17. stoljeća, uglavnom i dalje u Župi sv. Trojstva.75 Kod Teodoševića je, kako bilježi Ostojčić, stanovala i starica Mišić zajedno s neimenovanom sluškinjom.

Margareta Lavdonić (Margareta Lafdonich) ži-vjela je zajedno sa sluškinjom Dominikom. Mar-gareta se 1588. u matici krštenih spominje kao kuma.76 Lavdonić (Laudović) inače predstavlja na-dimak stare šibenske patricijske obitelji Semunić.77

Jedine članice domaćinstva Dobrojević (Do-broeuich) popisane u Župi sv. Trojstva bile su Bea-ta Dobrojević i njezina kći Margareta. Dobrojevi-ći su također stara šibenska patricijska obitelj, koja je, kao što je spomenuto, potekla od Semunića. Šibenski patricij Šimun Dobrojević spominje se u relaciji kneza Soranze iz 1599. kao zapovjednik konjice.78 Iz bilježničkog spisa sastavljenog 1586. doznajemo da je Šimun Dobrojević posjedovao kuću u blizini crkve sv. Frane.79 Prema bilježnič-kom spisu iz 1621., osim Šimuna, sina pokojnog Frane, u četvrti sv. Frane živjeli su još pukovnik Ivan, don Matej te kapetani Juraj i Marko. Do-brojevići se kao stanovnici Župe sv. Trojstva spo-minju u spisima šibenskih bilježnika do samog kraja 17. stoljeća.80

Helena Balić (Helena Balichia) pokojnog ser Šimuna i sin Petar jedini su članovi tog doma-


228

ćinstva uz sluškinje Helenu i Uršu. Balići (Balich) jesu stara šibenska patricijska obitelj, potekla od obitelji Mišić (Missich), točnije od Nikole, sina Ivana Mišića koji se 1409. spominje kao konjanik. Od Nikole Mišića nastale su dvije grane obitelji: Mišić-Balić i Mišić-Aqua.81

U Župi sv. Trojstva nalazilo se još jedno do-maćinstvo šibenske patricijske obitelji Šižgorić. U njemu su živjele neimenovana supruga ser Do-minika Šižgorića, njezina dojilja (nena) Filipa i sluškinja Katarina. Dominik Šižgorić spominje se kao kum od 1581. do 1589. U dokumentima iz 1583. i 1584. Dominik Šižgorić spominje se kao prokurator Samostana sv. Frane i kao notar.82 U dokumentu iz 1596. spominje se Katarina, udovi-ca pokojnog Dominika Šižgorića i njezin sin Je-ronim, što nadopunjuje podatke o članovima tog domaćinstva s Ostojčićeva popisa.83

Domaćinstvo obitelji Kavalarin (Caualarin) činili su Stana, suprug Antonio i sin Stjepan. Od Kavalarinovih u matici krštenih zabilježena je 1584. samo Rusa Kavalarin kao kuma.84 Među spisima šibenskih bilježnika sačuvana je oporu-ka Antuna Kavalarina iz 1600., a vjerojatno je riječ o istoj osobi zabilježenoj kod Ostojčića. Iz tog dokumenta doznajemo da je Antun stano-vao u četvrti sv. Frane, koja je prema podacima iz Ostojčićeva status animarum, pripadala Župi sv. Trojstva. Notarski spisi nadalje svjedoče da je An-tun Kavalarin, osim sina Stjepana, zabilježenog kod Ostojčića, imao i sina Mateja. Antunov sin Stjepan imao je sinove Tadiju i Vicenca, a Tadi-jina supruga bila je Ivanica, kći pokojnog mesara Grgura Ćoke. Kavalarinovi su bili podrijetlom s Prvića, a u bilježničkim se spisima spominju i tije-kom 17. i početkom 18. stoljeća, kao žitelji Župe sv. Krševana.85 Osim navedenih osoba, u Šibeniku je osamdesetih godina 16. stoljeća bilo još članova obitelji Kavalarin, o čemu svjedoči činjenica da je znameniti šibenski zlatar i graver Horacije For-tezza u matici krštenih 1583. zabilježen kao kum Matije, kćeri Jurja Kavalarina.86

Antica Franjina ili Babunjina (Antiza Francis-china ouer Babugnina) jedina je članica tog doma-ćinstva, a prema antroponimiji pretpostavljamo da

se radi o težakinji. Spomenimo da je u najstarijoj matici krštenih 1585. kao kuma upisana Antica, kći pokojnog Franje iz Parme (Antiza q. Francisci de Parma), no vjerojatno nije riječ o istoj osobi za-bilježenoj kod Ostojčića. U istom izvoru nalazimo i prezime Babunja (Babugna), no ondje je zabilje-ženo samo krštenje Margarete, kćeri Ivana 1585., dok o Antici nema spomena.87

Obitelj Ruić (Ruich) vjerojatno je u Šibenik doselila iz distrikta, a u 17. stoljeću spominju se i među žiteljima Zlarina (Frančisko Ruić).88 Ostoj-čić je zabilježio Andriju Ruića, koji se u doku-mentima iz 1588. spominje kao radnik u šibenskoj solani u vlasništvu Opatije sv. Nikole.89 Andrija je živio s neimenovanom majkom i Stošom Ruić, koja mu je najvjerojatnije bila supruga.

Šibenskim težacima pripadala je i obitelj Benić (Benich), zvana i Babugna te Schadrica, a spominje se početkom 16. stoljeća.90 Od 17. stoljeća članovi obitelji Benić u spisima šibenskih bilježnika spo-minju se kao Jovanov (Jovanović) i kao Škare.91 Sačuvan je dokument iz 1521. koji svjedoči da je najstariji poznati član obitelji bio Grgo Benić iz Ogorilice, stanovnik Tribunja.92 Kao članovi do-maćinstva Benićevih kod Ostojčića su navedeni Petrica, njezina neimenovana majka i Andrija Benić. Prema notarskom dokumentu iz 1595. Andrija Benić stanovao je na području Dobrića, a sačuvana je i oporuka Andrije Benića iz 1622., koja otkriva da je stanovao u predjelu Valverde.93

Dokumenti svjedoče da je 1588. u šibenskoj solani u vlasništvu Jurja de Dominisa radnik bio Šimun Benić, no nema podataka o tome u kakvom je on srodstvu s obitelji iz Župe sv. Trojstva.94 Doma-ćinstva obitelji Benić u 17. su se stoljeću nalazila u župama sv. Benedikta, Svih svetih i sv. Krševana.95

Mara (Marina) Manolina Arbanese, vjero-jatno kći pokojnog Manolija iz Napulja, upisana kao kuma 1585. u matici krštenih (Marina. f. q. Manoli de Napoli), živjela je sama. Jedina članica svog domaćinstva bila je i Katarina Arbanese, vje-rojatno stanarka u kući u vlasništvu Nikole Sime (Catarena Arbanese, di Nicolo Sima).

Potom je upisana obitelj Karvarić ili Bogatčić (Caruarich ouer Bogatcich), šibenski građani, i to


229

madonna Klarica, kći Gustanca i nećak Ivan. Čla-novi obitelji ne spominju se u Liber baptizatorum.

U Župi sv. Trojstva živjela je i ugledna obi-telj šibenskih patricija Zavorovića (Zauoreus). Na popisu su zabilježene Katarina Zavorović, majka Dinka Zavorovića, Klarica Zavorović, sestra Fau-sta Vrančića koja se 1582. udala za povjesničara Dinka Zavorovića, te njihova sluškinja Kate. Iz oporuke Jeronime, sestrične Dinka Zavorovića, sastavljene 1582., doznajemo da su Zavorovići tada stanovali u kući u blizini Sv. Frane, no prema dokumentu iz 1604. Dinko Zavorović se s obitelji kasnije preselio u kuću nasuprot crkve Duha Sve-toga, danas na Trgu Dinka Zavorovića, koju mu je 1568. darovala baka Nikolota Zavorović.96 Klara (Clara ux. d. Dominici) upisana je u maticu kršte-nih kao kuma 1583. i 1589., a Dinko Zavorović 1581., 1583., 1584. i 1589. Kći Poliksena je kršte-na 1584., a sin Ivan Krste 1585. Na temelju po-dataka iz matice krštenih Ante Šupuk je korigirao podatak o Zavorovićevom progonstvu iz Šibeni-ka, tijekom kojeg je boravio kod svog prijatelja i mecene Fausta Vrančića u Pragu, te je zaključio da je ono moglo trajati od 1585. do 1588.97 Stoga na temelju činjenice da Dinko Zavorović nije upisan u Ostojčićev popis duša, možemo pretpostaviti da je razlog tome upravo njegovo progonstvo od strane mletačkih vlasti. Taj podatak također ide u prilog pretpostavci da je Ostojčićev status ani-marum nastao tijekom posljednja dva desetljeća 16. stoljeća, i to najvjerojatnije čak osamdesetih godina tog stoljeća, odnosno između 1585. i 1588.

U sklopu domaćinstva građanske obitelji In-drigov, talijanskih doseljenika, navedene su Laura Indrigova (madonna Laura Indrigoua), nećakinja Veronika, Oktavija Indrigova i neimenovana sluš-kinja. Prezime obitelji Indrigov ukazuje na to da je najvjerojatnije riječ o potomcima Mlečanina, šibenskog bilježnika i kancelara šibenske općine Indricusa de Indricisa, koji je u Šibeniku djelovao sredinom 15. stoljeća,98 a podaci iz Ostojčićeva status animarum otkrivaju da je obitelj nastavila živjeti u Šibeniku i u 16. stoljeću. Među spisima Biskupijskog arhiva u Šibeniku čuvaju se vizita-cije šibenskih biskupa Bassa i Arrigonija (1589.

– 1617.) unutar kojih je pohranjen dokument od 29. ožujka 1590. u kojem se spominje Ursula de Indricis, redovnica Samostana sv. Katarine. Bu-dući da je navedeni dokument sastavljen otprilike u isto vrijeme kada i Ostojčićev status animarum, možemo pretpostaviti da je Ursula de Indricis bila u nekoj vrsti srodstva s članicama obitelji Indrigov iz Župe sv. Trojstva.99

Sljedeća na popisu je Mara Petrova ili Jeremiji-na (Mare Pieroua ouer Geremigina), koja je živjela s neimenovanom sluškinjom. O njoj nema potvrde ni u najstarijoj šibenskoj matici krštenih ni među dokumentima Registra Samostana sv. Frane.

Kate Trutina (Cate Trutinina) jedina je zabi-lježena članica domaćinstva te obitelji. Vjerojatno je riječ o pripadnici građanskog staleža. U matici krštenih od članova obitelji Trutina zabilježene su samo dvije Katarine. Kao kuma je 1582. upisana Katarina, supruga Andrije, a 1586. i 1587. Kata-rina, supruga Ivana, međutim, nemamo podataka na temelju kojih bismo mogli odrediti je li Kate Trutina s Ostojčićeva popisa neka od tih dviju žena zabilježenih u Liber baptizatorum. Vezano uz tu obitelj, u dokumentu iz 1596. spominje se vrt franjevaca u Psarama koji je držao Ivan Trutin.100

Kao jedine članice domaćinstva obitelji Zaba-dalo potom su navedene Kate Zabadalova i kći Nikolica. Prema upisu u matici krštenih iz 1585. doznajemo da je pokojni suprug Kate, koja se on-dje pojavljuje kao kuma, bio zanatlija Juraj (Cate-rina ux. q. mr. Gregorii).101

Domaćinstvo Baskjanovića činili su Franjo Baskjanović i supruga Katarina. U matici krštenih spominju se Bastjanovići (Bastianouich), no nije posve sigurno je li riječ o varijanti prezimena iste obitelji ili o posve različitoj obitelji.102

Ure Semunić jedina je članica domaćinstva, a u maticu krštenih upisana je kao kuma između 1581. i 1585., kada joj je bio živ i suprug Petar.103

Slijedi domaćinstvo obitelji Kurtelin (Curte-lin), čiji su članovi bili Matija Kurtelinova, njezin neimenovani suprug i sin. Godine 1588. Mare Kurtelinova je zabilježena kao radnica u šibenskoj solani u vlasništvu Komore, a moguće je da je riječ o istoj osobi.104 Vjerojatno je riječ o doseljenici-


230

ma iz distrikta jer se neki članovi te obitelji u 17. stoljeću još uvijek spominju među žiteljima Ro-goznice ( Jadre Kurtelin) i Tribunja (braća Luka i Markiol).105 Kurtelinovi su živjeli u Šibeniku i tijekom 17. stoljeća, u župama sv. Trojstva i Svetog Duha, o čemu svjedoči niz spisa šibenskih biljež-nika nastalih od 1625. do 1699.106

Domaćinstvo patricijske obitelji Mišić (Mi-ssich) činili su Šimun Mišić i njegov brat Franjo, supruga Mara, neimenovana sestra i neimenovana sluškinja. Šimun Mišić je između 1582. i 1588. u matici krštenih zabilježen kao kum, a u dokumen-tu iz 1589. spominje se kao egzaminator.107 Franjo Mišić se 1594. spominje kao svjedok, a 1602. kao egzaminator.108 Prema podacima iz spisa šiben-skih bilježnika Mišići su krajem 17. stoljeća i dalje živjeli u Župi sv. Trojstva.109

Nadal Lovo nije zabilježen na popisu, no da je riječ o domaćinstvu Lovo svjedoči Ostojčićev upis njegovih triju sluškinja: Magdalene (Mandnlena fantescha di misser Nadal Louo), Margarete (Mar-gareta loro fantescha) i Barice ([Ba]rica fantescha loro). U matici krštenih Nadal Lovo (Nadal, Na-talius Louo) zabilježen je 1583. i 1585. kao kum. Supruga mu se zvala Margareta i zabilježena je kao kuma između 1581. i 1589. (Margareta ux. s. Natalis). Kao kuma 1584. zabilježena je neimeno-vana Nadalova sluškinja (serua s. Natalis).110 Bu-dući da se godine upisa njihovih kumstava u Liber baptizatorum poklapaju s vremenom sastavljanja status animarum, nema dvojbe da je riječ o istim osobama, odnosno članovima obitelji Lovo. Do-dajmo i to da se u dokumentu iz 1597. braća Lovo (li fratelli Loui) spominju kao vlasnici šest karata kuće na Dobriću (nella contrada di Dobrichio).111

Stara šibenska patricijska obitelj Linjičić (Li-gnicich) također se nalazi na ovome popisu duša. Prema Galvaniju, obitelj je bila podrijetlom iz Bo-sne, a Ilija Linjičić je u 15. stoljeću bio jedan od trojice sastavljača Šibenskog statuta.112 Domaćin-stvo te obitelji, zabilježeno kod Ostojčića, činile su Katarina, Luce i Filipa Linjičić, a Lucija je 1584. u matici krštenih navedena kao Ilijina supruga.113

Među stanovnicima Župe sv. Trojstva bila je i obitelj šibenskog vođe bombardijera (capo bom-

barder), čije ime nije navedeno, kao ni imena nje-gove supruge i sluškinje. Naime, prema tadašnjim uzusima, za poznatu se osobu ponekad navodilo samo zanimanje, bez imena.114

Kao članovi domaćinstva obitelji Papalić (Pa-palis), patricija podrijetlom iz Splita, na popisu su navedeni Jeronim i sin Ivan. Jeronim de Papalis se 1548. spominje kao stanovnik Šibenika.115 Jero-nim je u matici krštenih 1582. zabilježen kao kum, supruga Jeronima također je zabilježena kao kuma 1585. i 1589. (d. Hieronima /Jerca/ ux. d. Hieronimi /Geronimi/), a sin Ivan kršten je 1582.116 Jeronim Papalić umro je 1597., a sin Ivan, kojeg je dobio u braku s Jeronimom Tobolović (Toboleo), oženio se Marijom Dragojević s kojom je dobio sina Je-ronima, preminulog 1632.117 Ivanova oporuka iz 1624. otkriva da je osim Jeronima imao i sina Jurja te kćeri Jeronimu i Dobricu.118

Obitelj Barchafina ne nalazimo u matici kr-štenih, no prema Ostojčićevu popisu njihovo do-maćinstvo činili su Franjo Barchafina, supruga Margareta, neimenovani sin i neimenovana Mar-garetina majka.

Margareta Senjska jedina je zabilježena čla-nica tog domaćinstva. Prema prezimenu (Sencha ouer da Segna) zaključujemo da je riječ o osobi po-drijetlom iz Senja.119

Petar Moneghin (Piero Monigin) vjerojatno je predak poznatog šibenskog slikara Antuna Mo-neghina, koji je u 17. stoljeću radio na oslikavanju Nove crkve.120 U bilježničkom spisu iz 1600. spo-minje se zlatar Petar Moneghino, vjerojatno ista osoba zabilježena kod Ostojčića. Prema podacima iz notarskih spisa, taj je Petar imao kuću u pre-djelu Kopnenih vrata, što bi se moglo poklapati s područjem Župe sv. Trojstva unutar koje ga je Ostojčić i popisao. Petrova supruga zvala se Ju-ština Norsa, a sinovi su im bili don Ivan i majstor Pavao. Ivanova supruga bila je Antica, a djeca su im bila Petar, Margareta i Matija.121

Slijedi znamenita šibenska patricijska obitelj Tetta.122 Na popisu duša navedeni su Melkior Tetta (misser Marchiol Tetta), dvije neimenovane sestre, supruga Mara i dvije neimenovane sluš-kinje. Melkior (Melchior, Marchiol, Marchiolus,


231

Melcior, Melchiol) Tetta naveden je kao kum izme-đu 1581. i 1588.123 Prema podacima iz 1588. isti je Melkior Tetta bio vlasnik jedne od šibenskih solana, a za njega su radili Luka Merlin i Jakov Đuričić.124 U dokumentu iz 1597. spominje se si-gnor kavalier Melchior Tetta, uz opasku da su 1706. Tette postali grofovi.125

Sljedeća na popisu je neimenovana majka ši-benskog kapetana Vuke (madre di capitano Vucho), o kojoj nemamo nikakvih drugih podataka.

Kao jedini član domaćinstva šibenske patricij-ske obitelji Ivetić (Iuetich) naveden je Juraj (misser Zorzi Iuetich). Riječ je o starom šibenskom pre-zimenu načinjenom od biblijskih imena i imena kršćanskih svetaca, u ovom slučaju od sv. Ivana.126 U spisu iz 1598. kao vlasnici zemljišta spomi-nju se neimenovana braća Ivetić, pokojnog Jurja (i fratelli Iuetich quondam misser Zorzi) – prema kronološkim odrednicama, vjerojatno sinovi istog Jurja s Ostojčićevog popisa duša.127 Moguće je da se jedan od njih zvao Dominik, o čemu svjedoči natpis iz 1596. s ugaonog stupa s plemićkim gr-bom obitelji Ivetić, smještenog do današnje kava-ne Medulić, gdje se spominje Dominik, sin Jurja Ivetića i Margite Draganić.128

Domaćinstvo građanske obitelji Mezalini činile su Margareta Mezalini i kći Filipa. Iz upisa u ma-tici krštenih iz 1582. doznajemo da se Margaretin suprug zvao Juraj.129 Prema podacima iz notarskog dokumenta iz 1596. u Župi Sv. Spasa tada je živio još jedan član te obitelji – Matej Mezalinović. Od 17. stoljeća obitelj se u bilježničkim spisima spo-minje i kao Puloka, a njezini članovi tada žive na području župa sv. Krševana i sv. Grgura.130

Domaćinstvo stare šibenske patricijske obite-lji Tavelić (Tauilich, Taviglich, Thauileus, Tauileus, Tavilei), prema Ostojčićevom popisu, činile su Kolica, njezina neimenovana kći i neimenovana supruga Petra Tavelića (la moglie di misser Piero Tauilich). Pretpostavlja se da bi prezime Tavelić moglo biti izvedeno od termina za pisara tavel, tabellio.131 U matici krštenih Petar Tavelić zabilje-žen je kao kum između 1584. i 1588.132 Sačuvan je kupoprodajni ugovor iz 1561. u kojem se kao vlasnici solane u Zablaću spominju nasljednici

pokojnog Petra Tavelića pokojnog Jakova te pret-postavljamo da je taj pokojni Petar neki predak Tavelića zabilježenih kod Ostojčića.133 Prema oporuci Franje Dominikovog iz 1583. Petar Ta-velić imao je posjed u Morinju, a 1585. spominje se kao svjedok.134

Frane Vitesova (Uitesoua) jedina je članica do-maćinstva, a o toj obitelji nema potvrde u najsta-rijoj šibenskoj matici krštenih.

Sljedeća na popisu je obitelj Macroneo. Mar-gareta je na popisu duša zabilježena kao supruga Jurja Macronea (moglie di Zorzi Machroneo), koji se u matici krštenih između 1581. i 1587. pojav-ljuje kao kum, a iz istog izvora doznajemo da su Margareta i Juraj imali sina Stjepana, zabilježe-nog Stephanus f. Georgii, krštenog 1587.135

Posljednja obitelj popisana u Župi sv. Trojstva je stara šibenska obitelj Lukačić (Lucacich, Lucha-cich) koja se, prema Stošiću, spominje još u prvoj polovici 15. stoljeća.136 Na popisu duša zabilježena je Ana Lukačić kao Matijina supruga te njezina neimenovana sluškinja. Matija Lukačić je između 1586. i 1590. zabilježen kao kum.137

Župa sv. Duha (Sancti Spiritus)

Župa sv. Duha nalazi su u sjeveroistočnom dijelu šibenske povijesne jezgre zvanom Gori-ca, a nosi ime po crkvi sv. Duha, smještenoj na Trgu Dinka Zavorovića. Znamenitost tog trga, osim spomenute crkve, jest i palača obitelji Zavo-rović, od čijeg je nekadašnjeg kasnorenesansnog pročelja sačuvana samo kamena spomen-ploča s natpisom iz 1568., koji svjedoči da je šibenskom humanistu i povjesničaru Dinku Zavoroviću tu zgradu darovala njegova baka Nikolota.138 To je jedina šibenska crkva čija je svrha izgradnje bila da služi kao sjedište bratovštine.139 Poznato je da je crkva sv. Duha 1458. stradala u požaru, koji je tada poharao i veći dio grada, nakon čega su članovi bratovštine Duha Svetoga povjerili ob-novu crkve meštru Ivanu Pribislaviću, no radovi na izgradnji nove crkve sv. Duha nastavili su se i tijekom sljedećih stoljeća, u čemu su sudjelovali


232

mnogi poznati šibenski majstori, a među njima: Antun Nogulović, Ivan Prokić, Juraj Božičević, Mihovil Prkić, Melkior Tetta i Nikola Mazalin.140 Na Ostojčićevom popisu duša unutar Župe sv. Duha zabilježene su 72 osobe podijeljene u 34 domaćinstva. U sklopu Župe sv. Duha popisane su obitelji: Barić, Nalešić, Živankov, Žitodorović, Brdarov, Menđušić, Čokin, Pavlinović, Berčić, Berojević, Zmailo (Harasović), Hlapčić (Perušić), Ljubojević, dva domaćinstva obitelji Kavalarin na različitim lokacijama, Kovačev, Ferro, Semunić, Nadali, Žbarić, Ostaričić, Živin, Gulin, Nuceto, Glavina, Helena, sluškinja franjevaca, Puhojević, Castriseur, Jurarča, Gabeloto, Raguseo, Živičić (Tanašević), Vodarov i Perušić.

Prva na popisu žitelja Župe sv. Duha je obi-telj Barić (Barich) koju su, prema Ostojčiću, činili Marko Barić i supruga Katarina. Marko Barić je prema podacima iz 1588. bio radnik u solani braće Križanić.141 Barić je inače staro šibensko prezime izvedeno od imena sv. Bartolomeja.142 Obitelj Ba-rić pojavljuje se u izvorima u 17. i početkom 18. stoljeća na području Varoša.143

Kao članovi domaćinstva sljedeće popisane obitelji Nalešić/Naležić (Nalesich) zabilježene su Margareta, supruga Grgura (Margareta moglie di Gregor Nalesich) i kći Lucija. U matici krštenih stoji podatak o krštenjima dvoje djece Grgura Nalešića: sina Ivana (Joanes tuba filius Gregorii, 1583.) i kćeri Petronile (1582.).144 Isti se Ivan Nalešić, trubač (trombetta), spominje i u bilježnič-kom spisu iz 1594. Prema oporuci Petra Nalešića Skradinjanina iz 1560. sinovi su mu bili Jeronim i Grgur, koji je zabilježen kod Ostojčića.145 Nalešić je inače staro šibensko prezime koje se spominje u 16. stoljeću.146 Kristijan Juran došao je do zaključ-ka da u Šibeniku u 16. i 17. stoljeću istodobno po-stoje prezimena dvaju rodova – Naložić i Naležić, s tim da Naležići vuku podrijetlo od ribara Petra iz Skradina, odnosno Grgurova oca, a Naložići su bili građanska obitelj pomoraca.147

Lucija Živankova (Giuanchoua) i kći Katarina jedine su članice domaćinstva te obitelji. Njihovo prezime, izvedeno od patronima, ne nalazi potvrdu u Liber baptizatorum. Što se tiče oblika prezimena,

spomenimo da se u 17. stoljeću u šibenskim bi-lježničkim spisima spominje obitelj Jivankov, po-rijeklom iz Tisnoga, što bi mogla biti ista obitelj, no izravna veza imeđu Lucije s kraja 16. stoljeća i Jivankovâ iz sredine 17. stoljeća nije vidljiva.148

Slijedi domaćinstvo obitelji Žitodorović (Zito-dorouich) koje su činile Margareta Žitodoroviće-va (Margareta Zitodorouichia), kći Barica i unuka Katarina. U dokumentu iz 1597. spominju se Ka-tarina Žitodorović (Giaroderouich) i sestra Frana kao baštinice pokojne Margarete, kćeri pokojnog Jakova Žitodorovića, čiji je vinograd u Kalcu zbog duga od 37 libara i 6 sesteraca prodan na draž-bi nekretnina, na prijedlog vjerovnika, fratara sv. Frane.149 Ivan Žitodorović posjedovao je zemlju na području izvan šibenskih gradskih zidina, o čemu svjedoči dokument iz 1593.150

Margareta Brdarova (Bardaroua) jedina je čla-nica domaćinstva, a 1585. spominje se kao kuma u matici krštenih.151

Magdalena Mendešić (Mandalina Mendesichia uechia) pripadnica je stare šibenske obitelji zana-tlija.152 Iz upisa s popisa duša može se pretposta-viti da je riječ o starijoj osobi koja je živjela sama. Pokojni muž joj se zvao Ivan jer je Magdalena 1586. bila kuma te je u matici krštenih zabilježena kao Magdalena relicta quondam Joannis. U istom se periodu spominje i zanatlija Grgur Mendešić, čija je kći Magdalena krštena 1585., no sasvim sigurno nije riječ o istoj osobi zabilježenoj kod Ostojčića.153 Prema principu nasljeđivanja imena, može se pretpostaviti da je Magdalena zabilježena u status animarum bila majka Grgura Mendešića po kojoj je njegova kći dobila ime.

Kao što stoji na popisu duša, Lucija Čokina (Chiorina, Chiocina) živjela je s unukom Kata-rinom, a 1586. i 1588. Lucija je zabilježena kao kuma.154 Članovi obitelji Čokin (Ćokić) bili su šibenski zanatlije o čemu svjedoči niz spisa šiben-skih bilježnika sastavljanih od 1553. do 1692., a od 17. stoljeća ta se obitelj naziva i Cicalo, Cizalo, Cicollo i Zizalo te Monticelli.155 U istim se izvori-ma tijekom 17. stoljeća članovi te obitelji javljaju kao stanovnici Gorice, četvrti sv. Frane i predjela Kamarin.156


233

Pripadnica stare šibenske građanske obitelji, Urša Pavlinova (Vrssa Paflinoua), jedina je zabi-lježena članica tog domaćinstva. Njezin je suprug, kao što stoji u matici krštenih za razdoblje od 1584. do 1589., najvjerojatnije bio Maras (Vrsa/Vrsula/ux. Marasi) ili Martin (Vrsa ux. Martini). Prezime Pavlinović (Paflinou, Paulinouich) izvede-no je od imena sv. Pavla, a članovi obitelji spomi-nju se u spisima šibenskih bilježnika od kraja 15. do početka 18. stoljeća, i to kao stanovnici župa sv. Trojstva i Sv. Spasa.157

Helena Berčić na Ostojčićevom je popisu za-bilježena kao jedina članica domaćinstva. Prema podacima iz matice krštenih 1583. kao kuma je upisana izvjesna neimenovana supruga pokojnog Jurja Berčića (ux. q. Iorgi), no nema preciznijih pokazatelja koji bi potvrdili da je zapravo riječ o Heleni Berčić.158 Osoba istog imena zabilježena je još jednom unutar ove iste župe, no taj je upis Ostojčić precrtao.

Kao članovi domaćinstva stare šibenske gra-đanske obitelji Berojević (Beroeuich) navedeni su Lucija, Juraj i njegova supruga Živanica. Iz Liber baptizatorum doznajemo da je Juraj osim kćeri Lucije, krštene 1589., imao i sina Mihovila, kršte-nog 1587. Prezime Berojević (Berović) spominje se u 16. stoljeću i ubraja se među prezimena speci-fična isključivo za Šibenik.159 Majka Jurja Beroje-vića vjerojatno je bila Lucija Berojević, a sačuvana je njezina oporuka sastavljena 23. ožujka 1601. iz koje doznajemo da je za nasljednike postavila svo-ju djecu, sinove Antonija i Jurja.160 Tijekom 17. stoljeća Berojevići se u spisima šibenskih bilježni-ka spominju kao žitelji Doca.161

Na popisu duša nalazi se i Lala Zmailova (Lala Zmagiloua) koja je živjela s dvoje neime-novane unučadi. Prema kupoprodajnim ugovori-ma sastavljenim 1543. u kojima se spominje Ivan Hagnasović Zmailo iz Šibenika (Joannes Hagna-ssouich aliter Zmailo de Sibenico), galijot na šiben-skoj triremi (vjerojatno predak Lale Zmailove), proizlazi da je Zmailo nadimak izveden od starog šibenskog prezimena Hagnasović iz 16. stoljeća, odnosno prezimena Harasović, kasnije Arasović, danas Aras.162 Članovi obitelji Harasović (Haras)

spominju se u spisima šibenskih bilježnika sastav-ljanim od 1475. i 1695., a isti nam izvori svjedoče da su tijekom 17. i početkom 18. stoljeća živjeli na području župa sv. Trojstva i sv. Benedikta.163 Sačuvan je i podatak da Stipe, pokojnog Jivana Placarića iz Tisnog, oporukom sastavljenom 7. veljače 1664., kćeri Tomi ostavlja kuću na Gorici »gdi stoji Har<a>s Ma<r>ko«.164

Stara šibenska obitelj Hlapčić (Hlapcich, Hla-ppcich) ili Perušić (Perusich) nosi prezime nači-njeno od osnova u obliku imena (u ovom slučaju: Hlapomir), a takva su prezimena pripadala prvo-doseljenicima. Prema Šupuku, radi se zapravo o nadimačkom prezimenu nastalom od staroslaven-ske riječi za kmeta, roba ili težaka.165 Na Ostoj-čićevom je popisu unutar domaćinstva te obitelji imenom naveden samo Baran Hlapčić, po za-nimanju zanatlija (magistro Baran Hlancich ouer Perusich), koji je živio zajedno s neimenovanom suprugom i neimenovanim bratom za kojeg je na-značeno da je došao iz Turske (il suo fratel uenuto da Turchia), ali je ta opaska na Ostojčićevom popi-su u cijelosti precrtana. Unutar istog domaćinstva zabilježene su još Baranova neimenovana majka i njezina neimenovana unuka. U matici krštenih postoji podatak o krštenjima triju kćeri Bartolo-meja Hlapčića (Hlapcich) – Ursule (1586.) i Mag-dalene (1588.) te 1584. Katarine Hlapčić (Clap-cich). Ni jedna od kćeri nije imenom zabilježena na Ostojčićevom popisu, spominje se tek jedna neimenovana djevojčica ili unuka (loro puta ouer nepote), no ne možemo znati je li riječ o Ursuli, Magdaleni ili Katarini. Ipak, podatak o Bartolo-meju Hlapčiću iz matice krštenih važan je zato što su Bartolomej i Baran s Ostojčićeva status anima-rum vjerojatno iste osobe, tako podaci iz matice krštenih o njegovim kćerima proširuju spoznaje o članovima te obitelji.166 Bilježnički spisi otkriva-ju da je krajem 16. i tijekom 17. stoljeća u Docu živjela obitelj Perošić, zabilježena i kao Perušić i Bodulov, no nemamo pouzdanijih spoznaja da je riječ o istoj obitelji popisanoj kod Ostojčića.167

Domaćinstvo stare šibenske građanske obi-telji Ljubojević (Gliuboeuich) činili su Marin, se-stra Šima, supruga Mara, neimenovana sluškinja


234

i neimenovana dojilja. Marin Ljubojević je 1588. zabilježen kao vlasnik jedne od šibenskih solana, između 1587. i 1589. spominje se kao kum, a u dokumentu iz 1597. spominje se kao svjedok.168

Marin Ljubojević je bio i vikar biskupa Jeronima Savorgnana iz Forlija (1557. – 1573.), a vikarske službe odrekao se nakon 1573. te je kaptol nakon njega za vikara izabrao Tomu Barešića.169 Saču-vani su notarski spisi iz 1586. i 1622. u kojima se spominje kuća Marina Ljubojevića, smještena u blizini Sv. Frane, do kuće stolara Zanandrije, Ši-muna Dobrojevića i braće de Lupis.170 Ljubojević je staro šibensko prezime nastalo od hipokoristi-ka Ljuboje, a spominje se u 16. stoljeću.171 Obi-telj Ljubojević je u notarskim spisima zabilježena i kao Derešev (Dereš), a tijekom posljednja dva desetljeća 17. stoljeća i početkom 18. stoljeća nje-zini su članovi stanovali u župama Svih svetih, sv. Grgura i sv. Benedikta.172

Matija Kavalarin (Matio Caualarin) i njegova neimenovana supruga jedini su članovi doma-ćinstva te obitelji zabilježeni na Ostojčićevom popisu. Kao kuma u matici krštenih pod tim se prezimenom spominje jedino izvjesna domina Rusa (1584.), no nema pouzdane potvrde da bi mogla biti riječ o Matijinoj supruzi.173 Unutar iste župe, ali u zasebnom domaćinstvu, na popisu duša zabilježena je udovica Magdalena Kavala-rin (Mandalena Caualarina uedua), koja je živje-la sama, no nemamo podataka u kakvoj su vrsti srodstva bili Matija i Magdalena. Kavalarinovi su u Šibenik vjerojatno doselili iz distrikta jer se u dokumentima iz 17. stoljeća neki od njih još uvijek spominju među žiteljima otoka Prvića (Vid Kavalarin).174

Kata Kovačeva (Cate Couaceua) i sin Mati-ja jedini su zabilježeni članovi tog domaćinstva, vjerojatno doseljenika iz distrikta. U matici kršte-nih pod Couaceuich kao kuma je 1584. zabilježena Katarina, udovica Antuna, a pod Couacich (Cho-uacich) 1585. vjerojatno ta ista Katarina, udovica Antuna, i 1586. Katarina, udovica zanatlije Jurja, te pretpostavljamo da je možda neka od njih ista Kate zabilježena na Ostojčićevom popisu duša.175 Pojedini članovi obitelji Kovačev u 17. i 18. sto-

ljeću spominju se kao stanovnici Tisnoga (Luka, Stipan) i otoka Vrgade ( Jure).176

Na popisu se nalazi i obitelj Ferro, talijanski došljaci, od kojih je u Šibeniku još 1445. zabilježen Martin iz Cremone.177 Kod Ostojčića su popisani Jacoma i Paulo Ferro te njegova supruga Nicolota. Iz oporuke Nicolote, supruge Paula Ferra, dozna-jemo da je bila kći Michaela Peregrinija (q. d. Ni-colotae filiae d. Michaelis Peregrini et uxoris s. Pauli Ferro). Oporuka je sastavljena 6. svibnja 1602., a partikula otkriva podatak da je Nicolota za bašti-nice postavila svoje kćeri, čija imena nisu navede-na, te da je fratrima Samostana sv. Frane ostavila 50 dukata za služenje misa zadušnica.178

Pripadnici patricijske obitelji Semunić, o ko-joj je već bilo riječi, živjeli su i u Župi sv. Duha. Na popisu žitelja te župe nalazimo Margaretu Semunić i sluškinju Stanu. U Liber baptizatorum Margareta Semunić, supruga ser Franje, pojavljuje se kao kuma 1581. i 1587., i to pod prezimenom Semunich; pod prezimenom Semunich alias de Al-bertis 1583. također je kao kuma zapisana Marga-reta, Franjina supruga. Margareta, supruga Ivana, pojavljuje se kao kuma 1582., i to pod prezime-nom Semunich alias Zisula, no nema pouzdanih potvrda da je neka od njih ista Margareta s Ostoj-čićevog popisa.179

Članovi domaćinstva Nadalovih (Nadali, Na-talis), obitelji podrijetlom iz Splita, čije je prezime izvedeno iz patronima, bili su Petar Nadali (Piero Nadalin), supruga Vinka (Uincenca) i neimenova-na sluškinja. Prema podacima iz matice krštenih proizlazi da je Petar bio sin pokojnog Nadala, zato što je 1589. ondje zabilježen kao Petrus, f. q. Na-talis uel Nadalini. U istoj matici nalazimo podatke o Petrovu ocu, zanatliji Nadalu Splićaninu (mr. Natalis Spalatensis), koji se 1584. spominje kao kum, a 1589. je pokojan jer se njegova supruga Margareta (ux. q. mr. Natalis Spalatensis), vjero-jatno Petrova majka, spominje kao kuma.180 Petar s Ostojčićevog popisa duša vjerojatno je također bio zanatlija, o čemu svjedoči dokument iz 1602. u kojem je kao svjedok naveden magistro Piero Na-dalin.181 U bilježničkim spisima iz 17. i s početka 18. stoljeća spominju se članovi obitelji Nadali,


235

vjerojatno potomci Nadala Splićanina, i to kao ži-telji župa sv. Benedikta, sv. Duha i sv. Krševana.182

Obitelj Žbarić (Zbarich) ne spominje se u matici krštenih, a prema podacima s popisa duša pretpostavljamo da je riječ o građanima. Doma-ćinstvo su činili Gašpar Žbarić (misser Gasparo Zbarich), neimenovana supruga, dojilja i sluškinja.

Domaćinstvo obitelji Ostaričić (Ostaricich), šibenskih zanatlija, prema Ostojčićevom popisu činili su Jakov (magistro Jacometo Ostaricich), nje-gova neimenovana supruga i otac Josip. Nitko od njih ne spominje se u matici krštenih, međutim, u tom izvoru nalazimo spomen članova triju obite-lji: Ostarcich, Ostaricich i Ostricich. Budući da jedi-no među članovima obitelji Ostricich ima zanatlija (mr. Antonius, kum 1583.), možemo pretpostaviti da je riječ o obitelji srodstvom povezanom s obi-telji zanatlije Jakova Ostaričića.183

Sljedeća na popisu je Kate Živina, vjerojatno stanarka u kući u vlasništvu šibenskog patricija Ivana Dobrojevića (Cate Giuina, di misser Zuane Dobroeuih) i jedina članica tog domaćinstva. O Dobrojevićima je već bilo riječi: to je staro šiben-sko prezime izvedeno od hipokoristika Dobro-je.184 U spisima šibenskih bilježnika 1621. godine spominje se pukovnik Ivan Dobrojević, stanovnik predjela sv. Frane, no nemamo preciznijih podata-ka da bi Ivan zabilježen kod Ostojčića mogao biti taj isti pukovnik.185

Prema Ostojčićevom popisu sama je živjela i Antica Gulinova (Antica Giuulinoua).

Obitelj Nuceto (Nuceta, Nucetta) vjerojatno su talijanski došljaci, a njihovo domaćinstvo činile su Margareta, supruga Marka Nuceta (Margareta di Marco Nuceto) i njihova neimenovana kći. Marga-reta se kao supruga ser Marka pojavljuje kao kuma između 1581. i 1585., a ser Marko je zabilježen kao kum između 1581. i 1583.186

Kate Glavina i njezin suprug Glave (Cate Glauina, suo marito Glaue) jedini su članovi do-maćinstva. Prezime je izvedeno od imena Glave i ne spominje se u matici krštenih.

Sama je živjela Helena, zabilježena kao sluški-nja šibenskih franjevaca (Helena la qual serue alli reuerendi frati). Na Ostojčićevom je popisu od-

mah nakon nje zabilježena Helena Berčić (Helena Bercichia), čije je ime precrtano. Pretpostavljamo da je Ostojčić to učinio zato što je na tom mje-stu možda pogreškom ponovno upisao Helenu Berčić, prethodno već zabilježenu kao stanovnicu Župe Svih svetih.

Domaćinstvo stare šibenske težačke obitelji Puhojević (Puhouich, Puhoeuich, Puchouich, Pu-houf) činili su neimenovana supruga Martina Puhojevića (la moglie di Martin Puhouf) i njiho-va neimenovana kći.187 Prema podacima iz 1588. Martin Puhojević bio je radnik u solani Melkiora Tette.188 Martin je 1587. zabilježen kao kum, a tijekom 1595. u dva se navrata u dokumentima spominje kao svjedok, a jednom se javlja kada od franjevaca na deset godina dobiva pravo obrađiva-nja neobrađenog zemljišta smještenog na područ-ju iznad Crnice.198

O obitelji Castriseur nema potvrde u dostu-pnim izvorima, no iz popisa duša doznajemo da su domaćinstvo činili Barica Castriseur i njezin suprug Niko.

Sama je živjela Katarina Jurarča (Iuurarcha). O toj obitelji nema spomena u najstarijoj šibenskoj matici krštenih.

Kao jedina članica domaćinstva obitelji An-tonija Gabelota, talijanskih došljaka, navedena je sluškinja Magdalena (Mandalena fantescha di Antonio Gabeloto). Antonio nije naveden na popisu duša, no u matici krštenih se 1585. kao kuma spominje njegova supruga Lukrecija (d. Lugretia ux. s. Antoni).190

Sljedeća obitelj na popisu jest Raguseo, došlja-ci iz Dubrovnika, čije je prezime nastalo od etnika i ktetika tog grada. Kao jedine članice domaćin-stva zabilježene su Klarica, udovica pokojnog Bla-ža Ragusea (Clarica q. Biasio Raguseo) i sluškinja Margareta.191 Blaž Raguseo se spominje kao kum 1585., a pokojan je 1587., kada je udovica Klarica zabilježena kao kuma. Blaževi sinovi bili su Ivan (kršten 1582.) i Petar (kršten 1585.).192

Petrica (Petrica Giuicichia ouer Tanaseua) i brat Šimić (Simich suo fratello) činili su domaćinstvo obitelji Živičić (Ivičić) ili Tanašević. Od Tanaše-vića su u maticu krštenih upisana jedino krštenja


236

djece Šimuna: Zabeta (1582.), Ivan (1585.) i Ja-kobina (1587.), no nemamo potvrdu da bi njihov otac Šimun mogao biti Šimić, brat Petrice.193 U spisima šibenskih bilježnika od sredine 16. pa do posljednjeg desetljeća 17. stoljeća spominju se članovi obitelji Ivičić ( Jivičić). Prema dokumen-tu iz 1541. kožar Grgur Ivičić, vjerojatno predak Petrice i Šimića, bio je podrijetlom iz Skradina. Bilježnički spis iz 1606. svjedoči da su u predjelu sv. Trojstva živjeli nasljednici majstora Ivana, što je kronološki razmjerno blisko vremenu nastanka Ostojčićeva popisa i nadopunjuje spoznaje o čla-novima te obitelji u Šibeniku na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Krajem 17. stoljeća Ivičići se spomi-nju kao vlasnici nekretnina i stanovnici u četvrti-ma sv. Trojstva i sv. Frane.194

Kata Vodarova (Uodarou), živjela je sama, a o toj obitelji, čije je prezime izvedeno iz patronima, nema potvrde u matici krštenih.

Posljednja u sklopu Župe sv. Duha jest obitelj Perušić (Perusich), čije su domaćinstvo činili Lo-renco, njegova supruga Katarina i Antonio Peru-šić. Iz matice krštenih doznajemo da se Lorencov sin zvao Stjepan (kršten 1584.).195

Župa sv. Krševana (Sancti Grisogoni)

Župa sv. Krševana nosi ime prema istoimenoj romaničkoj crkvi, smještenoj u zapadnom dijelu predjela Gorica, za koju se pretpostavlja da je sa-građena još tijekom 12. stoljeća.196 U prošlosti je crkva sv. Krševana bila sjedište mnogih šibenskih bratovština. Nakon što su u njoj u 15. stoljeću sa-građeni oltari sv. Marije i sv. Antuna Opata, crkva je postala poznata i pod nazivom crkva sv. Antuna Opata.197 Na Ostojčićevom popisu Župa sv. Kr-ševana broji 41 osobu podijeljenu u 14 domaćin-stava. Zabilježene su obitelji: Divnić, Rankolin, Tranquillo, Bisiga, Mišić-Balić, Belarozin, Nada-lin, Papalić, Deančov, Uševišić, Semunić i trećo-redice (picokare) Ljubica i Sinča, koje su živjele u zasebnim domaćinstvima.

Prva na popisu stara je šibenska patricijska obitelj Divnić (Difnicho, Difnicus), podrijetlom iz

Bosne Srebrene. Galvani navodi da je rođak Mi-hovila Divnića, Ciprijan pokojnog Jurja, s Mar-garetom Jurinić krajem 14. ili početkom 15. sto-ljeća dobio sinove Jurja, Šimuna i Nikolu. Jurjeva je grana utrnula s Katarinom koja se 1542. udala za Šimuna de Dominisa s Raba. Grana Divnića, potekla od Šimuna, dijeli se na Bispriće i Divniće, a od Nikoline grane nastale su obitelji Molecha, Malpaga (Malpašić) i Mišetić (Micateo de Dra-gojević). Prema Galvaniju, posljednji član obitelji Moleca, Juraj pokojnog Šimuna, umro je 1608. ili 1616.198 Upravo je taj Juraj Divnić (Zorzi Difni-cho ouer Molecha) naveden na popisu Bartolomeja Ostojčića iz kojeg doznajemo da je živio zajedno s bratom Ivanom, sestrom Klaricom i izvjesnom Nikolicom (una Nicolota), čije srodstvo s ostalim članovima obitelji nije pobliže naznačeno. Divnići su bili poznati i kao vlasnici šibenskih solana. Ivan Divnić je 1588. zabilježen kao vlasnik jedne sola-ne, a za njega su radili Grgur Karabačić i Martin Budić. Kao vlasnici solana iste se godine spomi-nju Petar, Franjo i Šimun Divnić, no nije jasno u kakvom su srodstvu s obitelji Divnić-Molecha te je li Šimun Divnić otac Jurja, Ivana i Klarice s Ostojčićeva popisa.199 Nadalje, u matici krštenih Ivan pokojnog Šimuna, odnosno Jurjev brat, spo-minje se kao kum između 1581. i 1583., a 1586. zabilježeno je krštenje Jurja, sina Ivana pokojnog Šimuna.200 Navedeni podaci pobijaju Galvanijevu tvrdnju o Jurju kao posljednjem članu obitelji Div-nić-Molecha. Divnići su i u 17. stoljeću živjeli u Šibeniku, na području župa sv. Benedikta, sv. Troj-stva i sv. Krševana, o čemu, među ostalim, svjedoči niz spisa šibenskih bilježnika sastavljanih između 1678. i 1696.201 Očuvana je i monumentalna Palača Divnić-Marasović iz 16. stoljeća, smještena u blizi-ni Trga Republike Hrvatske, na području Gorice koja obuhvaća i predjel sv. Krševana.202

Slijedi obitelj Rankolin (Ranculin, Rancolini), šibenskih zanatlija, od kojih je kao jedini član domaćinstva na popisu duša naveden Marketo (Marcheto Ranculin). Pretpostavimo li da je riječ o Marku Rankolinu koji je u matici krštenih izme-du 1585. i 1588. zapisan kao kum, iz istoga izvora proizlazi da je taj Marko imao sina Lovru i kći


237

Luciju, krštene iste 1587. godine, s tim da je Lo-vro zabilježen kao filius naturalis.203 Osim u Župi sv. Krševana, Rankolinovi su u 16. i 17. stoljeću zabilježeni i u Župi sv. Trojstva, kod Žudike i na području Doca.204

Kao jedini članovi poznate građanske obite-lji Tranquillo (Tihić) na Ostojčićevom su popisu zabilježeni Ivan Tranquillo, vjerojatno pozna-ti šibenski notar koji je djelovao između 1561. i 1582., i njegov neimenovani sluga.205 U matici krštenih 1581. spominje se Ivana, kći pokojnog Ivana Tranquilla. Stošić navodi da se obitelj Tihić, kasnije nazvana Tranquillo, spominje 1438.206

U Župi sv. Krševana stanovala je još jedna obitelj Divnić te su kao članice tog domaćinstva zabilježene Livija (madonna Liuia Difnicha), sta-rica Stana (Stana una uechia), sluškinja Kata i još jedna neimenovana sluškinja. Budući da je Livija Divnić, kći pokojnog Šimuna, 1582. navedena kao kuma, pretpostavljamo da je riječ o sestri već spo-menutog Jurja Divnića-Molecha.207

Obitelj Bisiga pripada šibenskim zanatlijama, a na popisu duša zabilježeni su Katarina Bisigina, kći Antonija, neimenovani sin i Ivan Bisiga (ma-gistro Zuane Bisiga).208 Katarina je 1585. upisana kao kuma (Caterina ux. mr. Joanis). Iz matice kr-štenih doznajemo i to da je Ivan Bisiga, između 1581. i 1583. upisan kao kum, po zanimanju bio postolar (mr. Joannes cerdo). Sin mu se vjerojatno zvao Petar, kršten 1586. (Petrus f. mr. Joannis).209 Sačuvan je dokument iz 1589. kojim šibenski gra-đanin Ivan Bisiga, postolar, sin pokojnog Luce, franjevcima daruje svoja prava in tertia parte uni-us muraleę positę Sibenici in contrate Camarin apud uiam publicam à borea, et à mistro, et apud domum Thomasiy Chouacich à leuante.210

Slijedi domaćinstvo stare šibenske patricijske obitelji obitelji Mišić-Balić o kojoj je već bilo rije-či. U Župi sv. Krševana stanovali su Jeronima (ma-donna Hieronima Balichia ouer Mihsichia), njezina neimenovana sestra, Juraj (Zorzi) i neimenovana sluškinja. U matici krštenih ne nalazimo potvrdu o članovima tog domaćinstva.211

Margareta Belarozin je živjela sama. Belaro-zin (Bellarozin, Belarozich), inače staro šibensko

prezime, načinjeno je od nadimka vezanog uz razne tjelesne i moralne osobine. U matici kršte-nih 1586. kao kum je zabilježen Bare Belarozin, a 1581. i 1584. dvojica Mihovilovih sinova, no nema podataka o njihovom srodstvu s Margaretom.212

U sklopu Župe sv. Krševana živjeli su i članovi domaćinstva obitelji Nadalin: Bare Nadalin (ma-gistro Bare Nadalin), njegova neimenovana majka, sestra i supruga, a o njima nema spomena u naj-starijoj šibenskoj matici krštenih.

Slijedi obitelj Papalić (Papalich, Papalis, de Papalis), splitski patriciji. Njihovo domaćinstvo činili su Vinko (Vicenco Papalich), neimenovana supruga, majka i kći. Ser Vinko je 1588. upisan kao kum, a iz istog izvora doznajemo da mu se su-pruga zvala Nikolica (Nicolota ux. s. Vincentii) jer je između 1583. i 1587. upisana kao kuma. Djeca Vinka i Nikolice bila su Ursula (krštena 1583.) i Antun (kršten 1586.).213 Sačuvan je notarski spis iz 1592. u kojem stoji da Vinko Papalić stanuje u predjelu Dobrić. Njegova oporuka iz 1619. otkri-va da je tada živio u blizini Sv. Frane te da je imao i sina Ivana. Krajem 17. i početkom 18. stoljeća Papalići se u notarskim spisima spominju kao sta-novnici Župe Svetog Duha.214

Na popisu duša zabilježena je i trećoredi-ca Ljubica u Sv. Julijanu (Glubica picocara in S. Zulian). Vjerojatno je riječ o starijoj osobi, udovi-ci, koju možemo ubrojiti među duhovne osobe.215

Kao jedina članica obitelji Deančov (Deanchou) na popisu duša zabilježena je Margareta Deančova (Margareta Deanchoua). O toj obitelji nema spome-na u najstarijoj šibenskoj matici krštenih.

Kao članovi domaćinstva obitelji Uševišić (Useuisich, Vseuizich) zabilježeni su: Magdalena (Mandalena Useuisichia), zet Petar, kći Ursula i neimenovani sin. Uševišići se pojavljuju u matici krštenih, i to Antun, Matija i Šimun, sinovi Luce, međutim iz dostupnih podataka nije jasno u ka-kvom su srodstvu bile te dvije obitelji.216

Ostojčić je u svom popisu zabilježio još jednu trećoredicu Sinču (Sincha picochara).

U Župi sv. Krševana živjele su i tri neimeno-vane kćeri pokojnog Petra Semunića (tre fiole de quondam misser Piero Semunich) zajedno s dvije


238

neimenovane sluškinje i majkom (madonna mare (!) loro), međutim vjerojatno nije riječ o istome Petru koji se spominje kao suprug Ure Semunić, jedine članice domaćinstva te obitelji iz Župe sv. Trojstva.217

Župa sv. Benedikta (Sancti Benedicti) – crkva sv. Barbare

Župa sv. Benedikta dobila je naziv po gotič-koj crkvici sv. Benedikta, sagrađenoj u 15. stoljeću, vjerojatno na mjestu starijeg sakralnog zdanja.218 Još od doba mletačke uprave crkva je poznata kao crkva sv. Barbare, u kojoj je djelovala istoi-mena bratovština. Crkva je smještena istočno od nekadašnje Kneževe palače.219 U sklopu Župe sv. Benedikta zabilježena su 4 domaćinstva s ukupno 14 duša. Riječ je o obiteljima: de Saracenis, Fiora-vanti, Pjerica/Trumbentin i Veludnov.

Prva na popisu je patricijska obitelj de Sa-racenis (Saraceni, Saracensis, Saracin, Saraçeni). Prezime de Saracenis izvedeno je od patronima Saracena Nikolinog po kojem je u 15. stoljeću nazvana jedna od kapela šibenske katedrale čiju je izgradnju on sam financirao.220 Domaćinstvo te obitelji, popisane u Župi sv. Benedikta, činili su Krste (Batista de Saracenis), neimenovana maj-ka, tri sestre – Margareta, Antonija i Andrija te neimenovana sluškinja. U matici krštenih 1582. spominje se Margareta, kći Šimuna, a Šimun se spominje kao kum između 1583. i 1589. Među spisima šibenskog notara Donata Tranquilla saču-vani su kupoprodajni ugovori u kojima se u istom razdoblju (1584. – 1593.) spominju Frančeskina, kći Ivanka Saracena i Šimun Saracen.221

Obitelj Fioravanti (Fiorauanti) činili su ne-imenovani misser Fiorauanti, Lazar i njegova neimenovana supruga te neimenovana sluškinja. U matici krštenih pod tim se prezimenom kao kuma 1588. spominje jedino Natalija, supruga neimenovanog ser Fioravantija (d. Natala ux. s. Fiorauanti), stoga bismo na temelju podataka iz Ostojčićeva popisa mogli pretpostaviti da je riječ o Lazarovoj supruzi.222

Domaćinstvo obitelji Jakova Pjerice činili su on sam i njegova supruga Jakovica, na Ostojčićevu popisu zabilježena pod prezimenom Trumbentina (Trunbentina, Trubentina). Jakovica Trumbentina je 1584. i 1585. zabilježena u matici krštenih kao kuma. Riječ je o starom šibenskom nadimačkom prezimenu izvedenom od naziva zanimanja (tal. trombetta: mala truba, trubač).223

Obitelj Veludnov (Ueludnoeu, Ueludnou) po-sljednja je popisana u sklopu Župe sv. Benedikta, a činili su je Magdalena, suprug Jakov i neimeno-vana sluškinja. U matici krštenih 1587. spomenu-ta je samo Magdalena.224

Župa sv. Marije (Sancte Marie di Valverde) – Nova crkva

Crkva sv. Marije Nove ili Nova crkva te zgra-da bratovštine Sancte Marie di Valverde koja je u njoj djelovala, smještene su u sjeverozapadnom dijelu predjela Gorica, a građene su u etapama u razdoblju od 1476. do 1754. Na izgradnji crkve i njezinom uređenju radili su brojni ugledni maj-stori i umjetnici. Nikola Firentinac bio je jedan od poznatijih graditelja uključenih u taj projekt. Crkvu je 1619. posvetio biskup Arrigoni, iako se zdanje smatralo dovršenim tek 1754., po završet-ku izgradnje zvonika.225 U sklopu Župe sv. Marije popisano je 18 duša podijeljenih u 7 domaćinsta-va. Redom su navedene obitelji Marchese, Mu-skatel, Tomičić, Mišetić, Pelegrini, Lovrin i Orlić.

Prvi na popisu su trojica neimenovanih sluga obitelji Marchese (tre seruitori di Marchese), no sami članovi te obitelji talijanskih došljaka nisu zabilježeni na Ostojčićevom popisu. Izvori svje-doče da je 1690. u Šibeniku od kuge umro Josip Marchese, a početkom 18. stoljeća spisi šibenskih bilježnika spominju Andriju Marchesea, sina po-kojnog Ivana iz Bergama.226

Slijedi domaćinstvo obitelji Muskatel (Mus-catal, Muscatel) u kojem su živjele Ure Muska-telova i neimenovana unuka. Ure je vjerojatno ista osoba kao i Urša, jedina zabilježena članica te obitelji u matici krštenih, supruga pokojnog


239

Ivana, upisana 1582. kao kuma (Urssa mulier q. Ioanis).227 U partikuli oporuke Margarete Bog-danović, sastavljene 18. srpnja 1588., kao na-sljednica se spominje još i Jerka, kći pokojnog Ivana Muskatela.228

Domaćinstvo obitelji Tomičić (Tomicich) či-nili su Mare, neimenovani suprug i majka. Nit-ko od njih se ne spominje u najstarijoj šibenskoj matici krštenih.

U Župi sv. Marije živjeli su i članovi stare ši-benske patricijske obitelji Mišetić (Micheteo, Mi-cheteus, Michetich): Jakovica sa suprugom liječni-kom i dvije neimenovane sluškinje. Prema podaci-ma iz matice krštenih zaključujemo da je Georgius doctor, upisan 1585. kao kum, bio suprug Jakovice s Ostojčićevog popisa duša, što dodatno potvr-đuje podatak da je i sama Jakovica 1588. i 1590. upisana kao kuma (d. Jacobina ux. s. Georgii).229 U spisima koji svjedoče o neredima nastalim 1615. u Samostanu Sv. Spasa, tijekom uprizorenja prika-zanja Tri kralja, spominje se i djevojčica Jelica, kći Ivana Mišetića.230 Potomci obitelji Mišetić nosili su nadimak Ambrozović.231

Slijedi patricijska obitelj talijanskih došljaka Pelegrini (Pelegrin, Peregrini, Pellegrin, Pelegrinus, Peregrinusi) podrijetlom iz Venecije, čiji se člano-vi, prema bilježničkim spisima, u Šibeniku spomi-nju još od kraja 15. stoljeća (brijač Ivan Pelegrino, 1497.).232 Domaćinstvo obitelji zabilježene kod Ostojčića činili su neimenovana supruga Nikole Pelegrinija (moglie di Nicoleto Pelegrin), kći Vida i neimenovana sluškinja. Na temelju upisa u ma-ticu krštenih pretpostavljamo da se Nikolina su-pruga zvala Violanta (d. Violanta ux. s. Nicolai) te je 1588. zabilježena kao kuma.233 Spisi šibenskih bilježnika iz 1549. i 1569. svjedoče da je u dru-goj polovici 16. stoljeća u Šibeniku osim obitelji Nikole Pelegrinija živjela i obitelj kirurga Petra Pelegrinija koji je imao sinove Mihovila i Ivana.234 U pismu od 3. studenog 1666. Šima Grškov, koji zbog nemoći ne može putovati u Šibenik, za svog prokuratora ondje postavlja izvjesnog »gospodina dohtura Pelegrina«.235 Među primjerima šibenske srednjovjekovne stambene gradnje sačuvana je kuća Pelegrini-Tambača s kulom.236

Mara Lovrina (Mare Lofrina) na popisu je za-bilježena kao jedina članica tog domaćinstva, a ta se obitelj ne spominje u najstarijoj šibenskoj ma-tici krštenih.

Posljednja obitelj zabilježena u skopu Župe sv. Marije jest Orlić (Orlich): Jakov, neimenovana su-pruga i sestra. Kod Stošića nalazimo podatak da se Orlići spominju u 15. stoljeću i da se obitelj zvala Orlić ili Vitačić.237 U Liber baptizatorum (1581. – 1590.) nema spomena o članovima tog domaćinstva.

Župa Svih svetih (Omnium Sanctorum)

Nekadašnja župna crkva Svih svetih, sagrađena u 15. stoljeću, smještena je na stijeni ponad zgrade šibenske Velike lože i nasuprot katedrale sv. Jako-va, a od 19. stoljeća više nema sakralnu funkciju. U 18. stoljeću u toj je župi živjelo 13 obitelji sa 112 osoba.238

Na Ostojčićevom popisu u sklopu Župe Svih svetih zabilježeno je samo jedno domaćinstvo –dvanaesteročlana obitelj Barešić (Baressich, Baresi-ch). Riječ je o staroj šibenskoj obitelji zanatlija čije je prezime načinjeno od svetačkog imena Bartolo-mej.239 Navedeni su Baran Barešić (magistro Baran Baresich), za kojeg u matici krštenih, gdje je upisan između 1584. i 1589., stoji da je po zanimanju bio postolar (mr. Bartulus cedro (!)). Na popisu duša potom je bez naznake srodstva zabilježen Grgur Barešić (Gregor Baresich), također zanatlija, vjero-jatno Baranov brat, a na temelju upisa u matici krštenih iz 1584. zaključujemo da mu se supruga zvala Jakovica (Jacobica ux. mr. Gregorii).240 Upisi iz matice krštenih (1583. – 1589.) otkrivaju da se osim Baranove supruge i Grgurova supruga zvala Jakovica (Jacobina ux. mr. Bartholomei; Jacobica ux. mr. Gregorii).241 Postolar Baran (Bartol) i Jako-vica su u matici krštenih zabilježeni pod drugim prezimenom te obitelji, kao Skradinjanović, što ukazuje na to da su Barešići bili podrijetlom iz Skradina.242 Potom su, bez naznake srodstva, na-vedeni Ivan, Jakov i Petar, vjerojatno Grgurovi si-novi.243 Spomenimo da je među spisima Registra


240

Samostana sv. Frane sačuvan dokument iz 1547. o parnici Petra Barešića krznara (lis et differentia inter magistrum Petrum Baressich peliparium), no s obzirom na dataciju i zanimanje, vjerojatno nije riječ o istome Petru s Ostojčićevog popisa, nego o nekom starijem članu te obitelji, možda djedu.244 Nadalje su na popisu duša bez naznake srodstva navedene Margareta, Nikolica, Magdalena i Jako-vica. Prema načinu upisa na Ostojčićevom popisu pretpostavljamo da je Margareta mogla biti majka Nikolice i Magdalene. Sačuvana je oporuka Mar-garete Barešić iz 1601. iz koje doznajemo da joj je otac bio pokojni Pavao Barešić, a brat Grgur. Sačuvana je i oporuka Ivana Barešića iz 1595., pokojnog Pavla, Grgurovog brata, iz čega zaklju-čujemo da su Baran, Ivan, Grgur i Margareta Ba-rešić bili Pavlova djeca.245 Potom su bez naznake srodstva navedeni Ivan i Jeronim (Zuane di predi-cti, Hieronimo di predicti), a prema načinu upisa, pretpostavljamo da je riječ o Baranovim sinovima, zabilježena je i njihova sestra Katarina i naposljet-ku, jedna neimenovana sluškinja. Spisi šibenskih bilježnika svjedoče da je obitelj Barešić i tijekom 17. te početkom 18. stoljeća nastavila živjeti u Župi Svih svetih.246

Župa sv. Grgura (Sancti Gregorii)

Župna crkva sv. Grgura jedan je od najsta-rijih sakralnih objekata u Šibeniku. Smještena je na južnom dijelu gradskog predjela Gorice, a najvjerojatnije datira iz 15. stoljeća.247 U sklopu Župe sv. Grgura zabilježene su ukupno 4 duše, podijeljene u 3 domaćinstva. Riječ je o obiteljima Melli, Mušić i Buldù.

Domaćinstvo obitelji Melli (Mellis, Melli, Mel, Meli, Meliouich) činile su samo Laura Melli (madonna Laura Melli) i njezina neimenovana sluškinja. Iz matice krštenih doznajemo da se Laurin pokojni otac zvao Ivan, zato što je ona 1583. i 1586. ondje upisana kao d. Laura f. q. d. Ioannis, a upisana je još jednom 1588., i to samo kao d. Laura.248 Iz istog je razdoblja(1585.) saču-van dokument u kojem stoji da je Andrija Melli

bio kanonik u šibenskoj katedrali.249 Iz bilježnič-kog spisa sastavljenog 1522., u kojem se spominje talijanski trgovac Gabrijel Mel, doznajemo da je obitelj Melli podrijetlom bila iz Manfredonije. Sačuvan je i niz notarskih dokumenata koji po-tvrđuju da je obitelj nastavila živjeti u Šibeniku i tijekom 17. stoljeća. Isti izvori otkrivaju da su Uršula Melli i njezina sestra Lucija s kćeri Mar-garetom krajem 17. stoljeća stanovale u Župi sv. Duha, u blizini Kopnenih vrata.250

Kao jedini član domaćinstva obitelji Mušić (Museo, Museus, Mussich) naveden je Julije (Giu-lio Museo). U najstarijoj šibenskoj matici krštenih 1587. i 1588. među članovima te obitelji kao kum je zabilježen d. Julius te pretpostavljamo da je ri-ječ o istoj osobi zabilježenoj kod Ostojčića.251 U tom se periodu, osamdesetih godina 16. stoljeća, u dokumentima iz Registra Samostana sv. Frane spominje osoba istoga imena – redovnik Julije Mušić (magister i custos conventus) – no nemamo spoznaja o njegovu srodstvu s Julijem Mušićem s Ostojčićevog popisa.252 Taj fra Julije Mušić je od 1585. do 1589. bio provincijal, o čemu svjedoče dokumenti iz 1586. gdje je zabilježen pod titu-lom reverendus magister Julius Museus de Sibenico, sacrae theologiae doctor ac minister prouintiae Dal-matiae.253 Prema podacima iz dokumenata Regi-stra Samostana sv. Frane, fra Julije Mušić premi-nuo je u Šibeniku 10. kolovoza 1590.254 Obitelj Mušić u bilježničkim se spisima iz 16. stoljeća spominje i kao Ručić, a njezini su članovi živjeli u Šibeniku i tijekom cijelog 17. stoljeća, i to na području Župe sv. Krševana.255

Luberto Buldù jedini je zabilježeni član domaćinstva te obitelji, vjerojatno talijanskih došljaka, o kojoj nema spomena u matici kršte-nih. U relaciji ser Nikole Marcella od 7. siječnja 1611. kao šibenski se kaštelan i blagajnik spomi-nje Andrea Buldù, no nema podataka o njegovu srodstvu s Lubertom s Ostojčićevog popisa.256 Prema podacima iz spisa šibenskih bilježnika (1684.) i popisa stanovništva (1704.), obitelj Bu-ldù je tijekom 17. i početkom 18. stoljeća živjela u Šibeniku, a u tim se izvorima spominje Lau-ra Buldù, udovica Frane Leue, tada stanovnica


241

Župe sv. Benedikta. U kupoprodajnom ugovoru iz 1677. spominje se pokojni Roberto Buldù te prepostavljamo da je to ista osoba kao i Luberto s Ostojčićeva popisa.257

Župa Gospe van Grada (Sancte Marie extra castra)

Prigradsku župu smještenu na području Varo-ša Ostojčić naziva po tamošnjoj crkvi Gospe van Grada, a Varoš (Suburbium Terrae Firmae, Borgo di Terra Ferma) službeno postaje samostalna šiben-ska župa tek 1604.258 U toj je župi Ostojčić zabilje-žio 13 duša podijeljenih u 3 domaćinstva. Riječ je o obiteljima Buličić, Junaković i Ranilović.

Od obitelji Buličić (Bulicich) na Ostojčićevom se popisu nalaze Rade, supruga Dorotea i neime-novani sin, no iz matice krštenih doznajemo da je Rade imao još dvije kćeri: Helenu (Helena f. Rade) i Margaretu (Margareta f. Rade), krštene 1583. i 1588.259 Prema podacima iz bilježničkih spisa, Rade Buličić bio je Morlak, doseljenik u Šibenik, a 1615. spominje se kao habitator na području Varoši.260

Slijedi obitelj Junaković (Iunacouich, Junacou-ich, Giunacouich), stari šibenski zanatlije, od kojih su navedeni Katarina, Urša, Margareta, Petar i njegov brat Juraj.261 Margareta se spominje kao kuma 1582. i 1589., a 1582. u matici krštenih zabilježeno je krštenje Milete, sina Petrovog te 1589. krštenje Šimuna, sina Jurjevog.262 Biljež-nički spisi iz 16. i 17. stoljeća otkrivaju da su u Šibeniku postojale dvije grane Junakovića čiji su pripadnici obitavali na području Varoša i Grada.263

Posljednja zabilježena u toj župi je obitelj Ra-nilović (Ranilouich), koju su činili Andrija, njegov neimenovani brat, Iva, vjerojatno supruga, An-drijina majka i neimenovana dojilja. Budući da o ovim članovima obitelji Ranilović nema spomena u matici krštenih, Ostojčićev popis duša nadopu-njuje podatke koji se ondje nalaze, a odnose se na djecu Šimuna Ranilovića koji je imao sina Antuna (kršten 1586.) i kćer Helenu (krštena 1582.) te na

djecu Stjepana Ranilovića koji je imao sina Antu-na (kršten 1587.).264

Župe sv. Križa, Na Žudiki (Parochie Sancte Crucis, alla Zuecha)

Ovdje je riječ o upisima koji se zajednički od-nose na dvije prigradske župe, kod Ostojčića zabi-lježene kao Župa sv. Križa i Župa Na Žudiki (pa-rochie Sancte Crucis, alla Zuecha), što ne odgovara tadašnjoj službenoj crkvenoj podjeli Šibenika na župe.265 Crkva sv. Križa nalazi se u Docu, u zapad-nom dijelu grada, a taj naziv nosi od 1483., nakon pronalaska čudesnog raspela po kojem je tamoš-nja Gospina crkva tada preimenovana u crkvu sv. Križa.266 Šibenska Žudika (Iudaica, Zueccha) zau-zimala je, pak, predjel ispod gradskih zidina pred Samostanom sv. Frane, a na tom su se dijelu obale od 1242. nalazile kožarske radionice.267 Međutim, poznato je da krajem 16. stoljeća u Šibeniku po-stoji samo jedna samostalna prigradska župa Do-lac (Suburbium Maris, Borgo di Mare), koju je još 1424. proglasio šibenski biskup Bogdan Pulšić.268 Pretpostavimo li da Ostojčić dolačku župu u svom popisu naziva Župom sv. Križa, ostaje nejasno za-što uz tadašnjih sedam gradskih i jednu prigrad-sku župu izdvaja i Župu Na Žudiki. Nije poznato ni koja je crkva mogla biti župna crkva Župe Na Žudiki.269 U župama sv. Križa i Na Žudiki popi-sano je 6 duša okupljenih u 2 domaćinstva obitelji Botter i Vodac.

Botterovi (Botter) se ne spominju u matici krštenih, a kao članovi domaćinstva navedeni su neimenovana supruga pokojnog Ivana Bottera te dvije neimenovane kćeri i jedan neimenovani sin.

Posljednje domaćinstvo u toj župi i posljed-nje na Ostojčićevom popisu duša jest ono obitelji Vodac (Uodas), a činili su ga Šimun Vodac i nje-gova neimenovana supruga. U matici krštenih od članova te obitelji navedena je jedino Lucija, kći Vinka, sina Petra (1589.), no nedovoljno je poda-taka na temelju kojih bismo zaključili u kakvom je ona srodstvu s Šimunom.270


242

Primjeri socijalno-topografske analize status animarum Bartolomeja Ostojčića

Spoznaje o socijalnoj topografiji srednjovje-kovnih i renesansnih dalmatinskih urbanih sredi-šta, pa tako i Šibenika, još uvijek su velikim dije-lom nepotpune, i to ponajviše zbog nesačuvanosti registara gradskih nekretnina.271 Takvom stanju velikim dijelom pridonosi i činjenica da se u tom periodu, kao što smo spomenuli, još ne vode ni po-pisi stanovništva. Stoga se saznanja o tom važnom aspektu svakodnevnog života u istočnojadranskim komunama najvećim dijelom temelje na podaci-ma iz dostupnih bilježničkih dokumenata, oso-bito onih vezanih uz imovinskopravne odnose.272 U ovome će se dijelu rada kombinacijom analize antroponimnih i topografskih podataka o šiben-skim obiteljima iz Ostojčićeva status animarum te podataka o tim istim osobama i njihovim nekret-ninama navedenim u spisima Registra Samostana sv. Frane u Šibeniku (Codex Diphniceus) pokušati izdvojiti nekoliko primjera socijalno-topografske analize, odnosno, pokušat će se utvrditi približne lokacije nekoliko zgrada (stambenih ili gospo-darskih), kao i lokacije domaćinstava pojedinih šibenskih obitelji smještenih na području župa sv. Trojstva i sv. Benedikta.273 Pri analizi tog aspekta status animarum povijesna jezgra grada podijelit će se na manje cjeline, definirane ponajprije sa-kralnim objektima kao ključnim markerima po-jedinih šibenskih župa unutar kojih je Bartolomej Ostojčić i popisivao žitelje.274

Župa sv. Trojstva (Sancte Trinitatis)

U Župi sv. Trojstva stanovala je obitelj Goja-nović (Goianouich), stari šibenski zanatlije, a kao jedina članica tog domaćinstva kod Ostojčića je zabilježena Margareta Gojanović. Iz partikule oporuke zanatlije Tome Gojanovića, sastavljene 19. kolovoza 1586., doznajemo da je riječ o su-prugu Margarete Gojanović koju on zajedno sa sinom Nikolom postavlja za nasljednicu i izvršite-ljicu oporuke.275 U istom izvoru stoji da Toma hi-

potecira kuću smještenu u blizini Kopnenih vrata (positam Sibenici in contrata portae terrae firmae), danas u blizini Trga kralja Držislava, odnosno u blizini jedne od dviju glavnih ulica srednjovjekov-nog Šibenika, prema Šibenskom statutu zvanih strata magna Sibenici (danas Ulica kralja Tomisla-va i Zagrebačka), uz koju su podignute crkve Sv. Spasa, sv. Trojstva i sv. Krševana. Dodajmo da se, osim u Šibenskom statutu, i kasnije u 17. stolje-ću, primjerice, u katastiku iz 1608., druga glavna šibenska ulica naziva via publica per andar a porta terra ferma.276 Riječ je, dakle, o kući smještenoj u sjeveroistočnom dijelu povijesne jezgre Šibenika zvane Grad, obuhvaćene Župom sv. Trojstva, u sklopu koje je prezbiter Ostojčić i popisao obi-telj Gojanović.277 Članovi te obitelji nastavili su i tijekom 17. stoljeća živjeti u Župi sv. Trojstva, a zabilježeni su i u Župi sv. Krševana.278

U sklopu iste župe stanovali su i članovi znamenite šibenske patricijske obitelji Vrančić (Verancius).279 Riječ je o domaćinstvu obitelji ši-benskog humanista Fausta Vrančića koji nije za-bilježen na Ostojčićevom popisu. Među člano-vima domaćinstva Vrančićevih nije zabilježena ni Faustova sestra Klara Vrančić. Razlog tome je najvjerojatnije što se Klara tada već bila udala za Faustova prijatelja, šibenskog povjesničara Dinka Zavorovića, o čemu svjedoči njihov bračni ugo-vor, sastavljen 1. srpnja 1582. Bračni ugovor Klare Vrančić i Dinka Zavorovića ključno je svjedočan-stvo o tome gdje se u Šibeniku nalazi kuća obitelji Faustova oca Mihovila. Naime, na samom počet-ku tog dokumenta stoji da je »sastavljen u kući na-sljednikâ uglednog gospodina Mihovila Vrančića, smještenoj u predjelu sv. Frane«.280 Na temelju te pravne formulacije zaključujemo da je u toj zgradi Faust Vrančić rođen i proveo djetinjstvo zajedno s ocem Mihovilom, majkom Katarinom i sestrom Klarom, a ondje su, prema podacima iz Ostojčiće-vog popisa, kasnije živjele njegova supruga Marija i kći Alba Roza. Palača Vrančić, smještena u pre-djelu sv. Frane, danas u Ulici Nikole Tavelića 13, na pročelju ima i dvostruki kameni plemićki grb Vrančićâ s tri ljiljana. Zgrada je dio bloka trokuta-stog oblika, omeđenog ulicama 15. siječnja 1873.,


243

Jurja Šižgorića i sv. Nikole Tavelića, a taj je pro-stor danas uvelike izmijenjen u odnosu na njegovu izvornu organizaciju, što je posljedica niza zahva-ta izvođenih tijekom posljednja dva stoljeća.281

Ostojčićev status animarum potvrđuje pretpo-stavku da je Faustova sestra Klara u doba sastav-ljanja tog popisa već bila u braku s Dinkom Zavo-rovićem, zato što je u Župi sv. Trojstva zabilježeno domaćinstvo Zavorovićevih koje su činile Katari-na Zavorović, Klarica Zavorović i sluškinja Kata. Prema podacima iz spisa šibenskih bilježnika, znamo da je Katarina Zavorović sestra Dinkovog oca, šibenskog bilježnika Ivana Krstitelja Zavoro-vića, a Klarica Zavorović sestra Fausta Vrančića i supruga povjesničara Dinka Zavorovića. Budući da Dinko Zavorović u status animarum nije za-bilježen među članovima domaćinstva, moguće je da je to zato što je između 1585. i 1589. odlukom mletačkih vlasti bio prognan iz Šibenika te je tada boravio kod Fausta Vrančića u Pragu.282 Oporuka Zavorovićeve sestre Jeronime iz 1582. dokazuje da se kuća obitelji Zavorović, u kojoj je živio i Dinko, također nalazila nedaleko kuće Fausta Vrančića, u istoj četvrti oko Sv. Frane, a notarski spisi iz ka-snijih godina, primjerice onaj iz 1604., potvrđuju da se Dinko Zavorović s obitelji poslije preselio u kuću smještenu nasuprot crkve sv. Duha, koju mu je darovala njegova baka Nikolota.283 Riječ je o srušenoj renesansnoj kući Zavorović smješte-noj u istočnom dijelu gradskog predjela Gorice, na današnjem Trgu Dinka Zavorovića.284 Prema iznesenim podacima, Župa sv. Trojstva očito je obuhvaćala i predio oko crkve sv. Frane koji se na Ostojčićevom popisu ne navodi kao zasebna župa, što nije ni danas.

Sačuvan je notarski dokument iz kojeg do-znajemo da je Petar Nadali, kod Ostojčića zabi-lježen kao stanovnik Župe sv. Duha, imao dućan u blizini crkve sv. Trojstva i da je taj dućan 19. rujna 1597. dao fratrima Samostana sv. Frane u zamjenu za oslobođenje livela za bunar. U istom je izvoru zabilježeno da se Petrov dućan nalazio ispod kuće nasljednika Tavelića (una sua bottega posta in questa città nella contrada della Santissima Trinità sotto la casa delle heredi Tauilei).285 Poda-

tak koji govori da se kuća obitelji Tavelić nalazila u sklopu Župe sv. Trojstva poklapa se s Ostojči-ćevim popisom na kojem su upravo u sklopu te župe zabilježeni članovi obitelji Tavelić – Kolica, njezina kći i neimenovana supruga Petra Tavelića, stoga pretpostavljamo da bi kuća Tavelića, spome-nuta u notarskom spisu vezanom uz dućan Petra Nadali, mogla biti kuća u kojoj su živjeli Tavelići zabilježeni na Ostojčićevom popisu duša. Ondje je navedeno da se uz jugoistočnu stranu Nadalova dućana nalazila konoba Matije Draganića, koji se u dokumentima spominje kao prezbiter i kanonik šibenske katedrale.286 Sa sjeverne strane Nadalova dućana nalazio se dućan svećenika svjetovnjaka (reverendi pretti) i bratovštine sv. Križa te crkva sv. Trojstva, uz koju, kako stoji u dokumentu, prolazi glavna ulica te stoga pretpostavljamo da se radi o zgradi na istočnom uglu susjednog bloka koji se južnom stranom naslanja na Trg palih šibenskih boraca, sjevernom izlazi na Zagrebačku, a istočno je omeđen Pribislavićevom. Međutim, taj je blok u 19. i 20. stoljeću doživio opsežne izmjene koji-ma su uvelike izbrisani tragovi starije prostorne organizacije.287

Župa sv. Benedikta (Sancti Benedicti)

Prema popisu duša Bartolomeja Ostojčića u Župi sv. Benedikta živjela je obitelj de Saracenis koju su činili Batista de Saracenis, njegova nei-menovana majka, sestre Margareta, Antonija i Andrija te neimenovana sluškinja. Sačuvan je ku-poprodajni ugovor Margarete, kćeri pokojnog Sa-racena de Saracenis, sastavljen 3. studenog 1537., u kući Margaretine majke Katarine, udovice Sa-racena de Saracenis, smještene ispred Samostana sv. Frane, kojim Margareta prodaje dućan u svojoj kući u blizini crkve sv. Benedikta.288 Na temelju tog ugovora, sastavljenog četrdesetak godina prije Ostojčićevog popisa duša, možemo zaključiti da se majka Batiste de Saracenis zvala Katarina, da su članovi domaćinstva de Saracenis, u vrijeme kada je Ostojčić sastavljao popis duša, bili stariji ljudi te da su tada još uvijek živjeli u istoj kući,


244

u blizini crkve sv. Benedikta, koja se spominje u notarskom dokumentu kojim Margareta patri-ciju Kristoforu Kosiriću prodaje dućan u svojoj kući. Iz istog izvora nadalje doznajemo da se kuća obitelji de Saracenis nalazila pored dućana i kuće Ivana Franjinog Linjičića, a s obje je strane bila omeđena javnom ulicom (et uia publica a duobus lateribus).289 Prema prostornim odrednicama iz spomenutog notarskog spisa, uzimajući pri tom u obzir neposrednu blizinu crkve sv. Benedikta, da-nas sv. Barbare, može se pretpostaviti da je kuća Margarete de Saracenis možda bila smještena unutar bloka omeđenog Ulicom Frane Divnića, Ulicom kralja Tomislava i Trgom Republike Hr-vatske, u sklopu kojega se danas nalazi romanička palača Rossini.290 U dokumentu nadalje stoji da se dućan koji je prodavala Margareta de Sarace-nis, odnosno njezina kuća, nalazila na uglu preko puta kuće i dućana obitelji Tranquillo i nasuprot kuće Augustina Dragojevića. Prema Ostojčiće-vom popisu duša, u susjednoj Župi sv. Krševana stanovao je šibenski bilježnik Ivan Tranquillo sa svojim slugom. U notarskom spisu iz 1585. bi-lježnik Tranquillo spominje se kao pokojni.291 Premda vjerojatno nije riječ o istoj kući, smješte-noj nasuprot kuće Margarete de Saracenis, u kojoj su stanovali članovi obitelji Tranquillo popisani u sklopu Župe sv. Benedikta, podatak s Ostojčićeva staus animarum proširuje spoznaje o mjestu stano-vanja i članovima obitelji Tranquillo u Šibeniku krajem 16. stoljeća.

Zaključak

Analizom popisa dijela stanovništva Šibenika (status animarum) šibenskog prezbitera Barto-lomeja Ostojčića utvrđeno je da se radi o zasad najstarijem poznatom povijesnom izvoru tog tipa koji se odnosi na grad Šibenik, a u kojem je popi-sano ukupno 306 osoba podijeljenih u 117 doma-ćinstava. Prema kronološkim pokazateljima veza-nim uz životni vijek samog Ostojčića, potom oni-ma vezanim uz biografske podatke o pojedinim osobama zabilježenim na samom popisu (osobito

članovima obitelji Vrančić i Zavorović) te napo-sljetku uzimajući u obzir činjenicu da su osobe popisivane po župama, i to sukladno službenoj crkvenoj podjeli Šibenika na župe, koju je 1564. proveo biskup Jeronim Savorgnano iz Forlija, Ostojčićev se popis duša pouzdano može datirati u posttridentsko razdoblje, točnije u osamdesete godine 16. stoljeća. Prema podacima o kretanju broja stanovnika u Šibeniku tijekom tog perioda, osobito u razdoblju od 1583. do 1595., navede-nim u izvještajima mletačkih knezova u Šibeniku, utvrdili smo da Ostojčićev popis obuhvaća oko 5 % tadašnjeg ukupnog stanovništva Šibenika. Unatoč razmjerno malom uzorku, u nedostatku povijesnih vrela tog tipa za Šibenik, ali i za ostale dalmatinske komune, daljnja analiza popisanog stanovništva prema antroponimiji, socijalnoj i spolnoj strukturi te topografskim pokazateljima, otkrila je kako je ipak riječ o izvoru relevantnom za poznavanje ključnih i još neistraženih aspekata socijalne topografije kasnorenesansnog Šibenika.

Analizom spolne strukture popisanog stanov-ništva utvrđeno je da žensko stanovništvo prevla-dava nad muškim. Prema antroponimiji popisa-nih osoba utvrđeno je da među njima prevladava građanski sloj, slijede patriciji, zatim služničad i duhovne osobe. Analiza popisanog stanovništva u kombinaciji s topografskim podacima, odnosno pojedinim šibenskim župama, otkrila je da su tada elitni dijelovi Šibenika bile župe sv. Trojstva, sv. Duha i sv. Krševana, gdje je živio najveći broj po-pisanih patricija. Usporedba s podacima iz Šupu-kovog šibenskog onomastikona nakon kuge 1649. te Juranovog recentnog istraživanja o žiteljima Šibenika u 17. i 18. stoljeću, otkrila je da je kužnu pošast preživjelo samo 48 obitelji od ukupno 109 popisanih kod Ostojčića, odnosno 44 % popisanih obitelji. Detaljna analiza svake pojedine popisane obitelji i njezinih članova po župama dijelom je nadopunila i podatke iz najstarije šibenske ma-tice krštenih (Liber baptizatorum 1581. – 1590.). Komparativnom analizom popisanih osoba sa status animarum i podataka iz notarskih spisa Registra Samostana sv. Frane (Codex Diphniceus) približno je, unutar župa sv. Trojstva, sv. Duha i sv.


245

Benedikta, locirano nekoliko nekretnina u posje-du osoba zabilježenih kod Ostojčića.

Ovim istraživanjem, u metodološkom su se smislu pokušale prezentirati raznolike moguć-nosti analize ovog tipa dokumenta, ponajprije u

pogledu stjecanja novih spoznaja o socijalnoj to-pografiji, antroponimiji i spolnoj pripadnosti sta-novništva grada Šibenika. Ovisno o dostupnosti gradiva, izneseni model istraživanja, mogao bi se primijeniti i na ostale dalmatinske komune.


246

Prilog 1.Transkripcija:NSK (Zagreb), Zbirka rukopisa i starih knjiga, Šibenik. Documenta ad illustrandam historiam civitatis Sibenicensis, sign. R-3931 (prije na sign. R-4466), Status animarum (stanje duša) ili nekakav drugi popis župljana u Šibeniku, 16. st. (R-3931/3).

(nenumerirani listovi)

f. [1r]

R 4466Bartolomeus Ostoicich

Museum VI

XXV

(f. 1v)

f. [2r]

Parochia S[anc]te Trinitatis

M[adonn]a Zuana RacichiaCatarena fanteschaM[adonn]a Barica ContariniSimon fiolZuane seruitorTomica ContariniSlaue ContariniM[i]s[ser] Francescho ContariniMargareta GogianouichiaM[adonn]a Catarena Urancea +M[adonn]a Marieta Uranceafiola di FaustoClarica fanteschaMarica fanteschaGercha ParchichaVrssa ParchichiaMande ZanandriginaM[ist]ro Zanandria maritoPiero fiolMichel fiol +Helena Caputina


247

Mandalena fiolaGercha OtipalouichaHelena sua fiolaGregor OtipalouichAntonio fiolM[adonn]a Marg[are]ta SisgoreaNicolota sua fiolaGiuanica fanteschaM[adonn]a Zabe moglie di m[i]s[ser] Nicolo Draganih (!) +M[i]s[ser] Francescho Cipriancichsua consorteM[adonn]a Zuana amidafantescha suaHelena di q[uondam] Pechich apreso pre ZuantoglichM[adonn]a Catarena q[uondam] Nicolo GliubichM[i]s[ser] Zuane SemunichM[i]s[ser] Zanfrancescho TodosioM[adonn]a Dume sua madreIl suo fiol minor +Sime fanteschaDa loro una uechia Mixichiaet la sua fanteschaM[adonn]a Marg[are]ta Lafdo<nich>Dominiga fanteschaM[adonn]a Beatrice DobroeuichiaM[adonn]a Marg[ari]ta sua fiolaM[adonn]a Helena Balichia q[uondam] ser SimonPiero suo fiolHelena fantescha +Vrsa fantescha

f. [2v]

Mog<lie di> ser <Dom>enego SisgoreoFilipa sua nenaCatarena fanteschaStana CaualarinaAntonio maritoStefano fiolAntica Francischina ouer BabugninaAndrea RugichMadre di ditto +Stose RuichiaPetrica Benicha


248

Madre di dittaAndrea BenichMara Manolina ArbaneseCatarena Arbanese, di Nicolo SimonM[adonn]a Clarica Caruarichia, ouer Bogatcich, Gustanca sua fiola, Misser Zuane suo nepoteM[adonn]a Catarena Zauorea +M[adonn]a Clarica Zauoreasua fantescha CateM[adonn]a Laura Indrigouasua nepote UeronigaM[adonn]a Octauialoro fanteschaMare Pieroua ouer Geremiginasua fanteschaCate TrutininaCate Zabadaloua +Nicolota fiolaFrancescho BaschianouichCaterina sua moglieVre SemunichiaMatia Curtelinouasuo maritoet suo fiolM[i]s[ser] Simon MissichM[i]s[ser] Francescho frattelsua m[adonn]a Mare +loro sorelasua fanteschaMandnlena (!) fantescha di m[i]s[ser] NadalLouoMarg[are]ta loro fantescha<…>rica fantescha loro

f. [3r]

<C>atarena LignicichiaM[adonn]a Luce LignicichiaM[adonn]a Filipa Lignicichiacapo bombardersua moglie +sua fanteschaM[i]s[ser] Hieronimo Papalissuo fiol ZuaneFrancecho (!) Barchafina


249

sua moglie Marg[are]tasuo fiolMadre di ditta Marg[are]taMarg[are]ta Sencha ouer da SegnaPiero MoniginM[i]s[ser] Marchiol Tetta +sua consortesua m[adonn]a Maresua soreladue fantescheMadre di cap<itan>o VuchoM[i]s[ser] Zorzi IuetichMarg[ari]ta MezalinouaFilipa sua fiolaM[adonn]a Colica Tauilichasua fiola +la moglie di m[i]s[ser] Piero TauilichFrane UitesouaMarg[ari]ta moglie di Zorzi MachroneoAnne moglie di Matio Lucacichsua fantescha

f. [3v]

S[anc]ti Sp[iritu]s

Marcho BarichCatarena sua moglieMarg[are]ta moglie di Gregor NalesichLucia sua fiolaLucia GiuanchouaCatarina sua fiolaMarg[ari]ta ZitodorouichiaBarica fiolaCatarena nepoteMarg[are]ta BardarouaMandalena Mendesichia uechiaLucia ChiorinaCatarina nepoteVrssa PaflinouaHelena BercichiaLucia BeroeuichiaZorzi Beroeuich +Giuanica moglie


250

Lala Zmagilouasua nepoteet suo nepoteM[ist]ro Baran Hlancich ouer Perusichla sua consorteil suo frattel uenuto da Turchia292

sua madreloro puta ouer nepoteMarin Gliuboeuich +M[adonn]a Sime sua consortesua m[adonn]a Mareloro fanteschaet lo nenaMatio Caualarinsua consorteCate CouaceuaMatio suo fiolM[adonn]a Jacoma Fera +Paulo Ferosua consorte NicolotaMandalena Caualarina ueduaM[adonn]a Marg[ari]ta SemunichiaStana sua fantescha

f.[4r]

Piero Nalalin (!)sua consorte Uiceca (!)sua fanteschaM[i]s[ser] Gasparo Zbarichsua consorteloro nena +loro fanteschaM[ist]ro Jacometo Ostaricichsuo pare IsepoMoglie di JacometoCate Giuina, di m[i]s[ser] Zuane Dobroeuih (!)Antica GiuulinouaMarg[are]ta di Marco NucetoVna sua fiolaCate Glauinasuo marito Glaue +Helena la qual serue alli R[eueren]di fratiHelena Bercichia293


251

la moglie di Martin Puhoufsua fi[li]olaBarica CastriseurNico suo maritoCatarina IuurarchaMandalena fantescha di Antonio GabelotoM[adonn]a Clarica q[uondam] Biasio RaguseoMarg[ari]ta fanteschaPetrica Giuicichia ouer Tanaseua +Simich suo frattelloCate UodarouaLorenco PerusichCatarena sua moglieAntonio Perusich

f. [4v]

S[anc]ti Grisogoni

M[i]s[ser] Zorzi Difnicho ouer MolechaM[i]s[ser] Zuane frattelClarica sorelaUna Nicolota__________________________________________________________________________________Marcheto RanculinM[i]s[ser] Zuane Trannquilo (!)loro seruitorM[adonn]a Liuia DifnichaStana una uechia +Cate fanteschaUn altra fanteschaCatarena BisiginaAntonia fiolaUno fiol suoM[ist]ro Zuane BisigaM[adonn]a Hieronima Balichia ouer Mihsichia (!)sua sorelaZorziloro fantescha__________________________________________________________________________________Marg[are]ta Belarosina +M[ist]ro Bare Nadalinsua maresua sorela et la sua consorte


252

Vicenco Papalichsua consortesua mareet la fiolaGlubica picocara in S[ancto] Zulian___________________________________________________________________________________Marg[ari]ta Deanchoua +___________________________________________________________________________________Mandalena Useuisichiasuo zenero Pierosua fiola Urssasuo fiolSincha picochara___________________________________________________________________________________Tre fiole di q[uondam] m[i]s[ser] Piero Semu<.>ichDue fanteschae loroM[adonn]a mare loro

f. [5r]

S[anc]ti Benediti

M[i]s[ser] Batista de SaracenisMadre suaMarg[are]ta sorelaAntonia sorelaAndria sorelafantescha +M[i]s[ser] FiorauantiM[i]s[ser] Lasarosua consortesua fanteschaJacouica Trumbentina u[x]or di Jacomo PiericaJacomo suo ma[ri]toMandalena Ueludnoeuasua fantescha

S[anc]te Marie di Valuerde

Tre seruitori di MarcheseVre Muschateloua +sua nepoteMare Tomicichia


253

sua madreet suo maridoM[adonn]a Jacoma consorte di dotor Micheteosua fanteschaUn altra sua fanteschaMoglie di Nicoleto Pelegrinsua fiola Uidasua fantescha +Mare LofrinaGiacomo Orlichsua sorelaet la sua moglie

f. [5v]

Omnium Santorum

M[ist]ro Baran BaresichGregor BaresichZuaneJacomoPieroMarg[are]ta Baresichia +NicolotaMandalinaJacoma BaresichiaZuane di predictiHieronimo di predictiCatarena sorelaloro fantescha

S[ancti] Gregorii

M[adonn]a Laura Mellila sua fanteschaGiulio Museo +Luberto Buldu

f. [6r]

S[ancte] M[arie] extra castra

Rade Bulicich


254

Dorotea mogliefiol suoCatarina IunachouichiaVrssa IunachouichiaMarg[are]ta IunachouichiaPiero IunachouichZorzi suo fratelAndrea Ralinouich (!)Suo frattel +Zua RanilouichiaSua mareVna nena

Parochie S[ancte] Crucis, alla Zuecha

Moglie di q[uondam] Zuane BotterDue sue fioleEt uno fiolSimon UodasSua consorte

* Ovaj je rad sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom »Izvori, pomagala i studije za hrvatsku povi-jest od srednjeg vijeka do kraja dugog 19. stoljeća« (IP-2014-09-6547).

1 Ante ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum (1581-1590), njegova antroponimna građa i osobitosti te an-troponimije«, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Fi-lozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, god. 7, br. 1, Zagreb, 1975., str. 81.

2 Prema odredbama Tridentskog koncila župnici poči-nju, među ostalim, voditi knjige brojčanog stanja duša pojedinih župa (tzv. status animarum). Za razliku od stanja duša, vode se i anagrafi – detaljni popisi stanov-ništva pojedine župe po obiteljima, gdje su zabilježena imena i prezimena članova obitelji, godine rođenja, rodbinske veze itd. Najstariji anagrafi šibenskih grad-skih župa i okolice grada malobrojni su i nepotpuni, a datiraju iz sredine 18. i prve polovice 19. stoljeća. Prvi potpuni anagraf za Dalmaciju datira iz 1781. Ante ŠU-PUK, »Anagraf župe šibenskog Varoša iz 1828.«, Ar-hivski vjesnik, sv. 14, br. 1, Zagreb, 1971., str. 201–202, bilj. 9.

3 Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (dalje: NSK), sign. R-3931, Šibenik. Documenta ad illustrandam historiam civitatis Sibenicensis (dalje: ŠI). Fond se ranije nalazio pod signaturom R-4466.

4 Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (dalje:


Bilješke

NSK), R-3931/3, Šibenik. Documenta ad illustrandam historiam civitatis Sibenicensis (dalje: ŠI), Status ani-marum (stanje duša) ili nekakav drugi popis župljana u Šibeniku. 16. st. (dalje: SA), sv. 3, s. f. Rukopis izvorno nema folijaciju, no za potrebe ovoga rada, radi lakšeg snalaženja u tekstu, u uglatim će se zagradama dodati folijacija.

5 Za područje Šibenske biskupije prije 1581. matice su se vodile jedino u Mandalini, i to od 1544. godine. A. ŠU-PUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 96–98.

6 Vinka zalaže jednu svoju kuću appreso la Madonna di Valverde, la qual paga liuello alli heredi del quondam reverendo patre Bartolo Ostoicich. Dokument je citiran prema strojopisnom izdanju Registra spisa Samostana sv. Frane u Šibeniku: Registrum scripturarum ad con-ventum sancti Francisci de Sibenico pertinentium (saec. XIV. - XVIII.). Taj je zbornik dokumenata priredio Božo Dulibić, a nalazi se u Muzeju grada Šibenika. U tom su zborniku svi spisi koje je registrirao fra Jerko Divnić transliterirani i navedeni istim redom kojim ih je on sam bio upisao te su okupljeni u dijelu izdanja naslovljenom Codex Diphniceus. Ostali dokumenti, kao što navodi Dulibić, navedeni su kronološkim redom u dijelu naslovljenom Acta postea registrata, i to kao op-sežna regesta. U sklopu ovoga rada za sve spise iz dijela Dulibićevog izdanja registra spisa Samostana sv. Frane u Šibeniku naslovljenog Codex Diphniceus koristit će se

255


kratica Cod. Diph. I, a za dokumente iz dijela naslov-ljenog Acta postea registrata koristit će se kratica Cod. Diph. II. Usp. Božo DULIBIĆ, Registrum scripturarum ad conventum sancti Francisci de Sibenico pertinentium (saec. XIV. - XVIII.). Acta postea registrata, strojopis u Muzeju grada Šibenika, Šibenik, 1959., (dalje: Cod. Diph. II.), d. 64, f. 16r, str. 278–279.

7 Josip BARBARIĆ, »Šibenik, šibenska biskupija, šiben-ski biskupi«, Sedam stoljeća šibenske biskupije. Zbornik radova sa znanstvenog skupa Šibenska biskupija od 1298. do 1998., (ur. Vilijam LAKIĆ), Šibenik, 2001., str. 126–127.

8 U ovome radu podaci o župljanima popisanima u žu-pama sv. Križa i Na Žudiki donose se zajedno, onako kako su navedeni u Ostojčićevom status animarum jer ondje nije naznačeno koje osobe pripadaju kojoj od te dvije župe.

9 Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionali-um (dalje: MSHSM), sv. 47, Commissiones et relationes Venetae, sv. IV (od 1572 do 1590 godine), (prir. Grga NOVAK), Zagreb, 1964., str. 320.

10 MSHSM, sv. 47, Commissiones et relationes Venetae, sv. IV (od 1572 do 1590 godine), (prir. Grga NOVAK), Za-greb, 1964., str. 355–361.

11 MSHSM, sv. 47, Commissiones et relationes Venetae, sv. IV (od 1572 do 1590 godine), (prir. Grga NOVAK), Za-greb, 1964., str. 393.

12 MSHSM, sv. 48, Commissiones et relationes Venetae, sv. V (od 1591 do 1600 godine), (prir. Grga NOVAK), Za-greb, 1966., str. 142–143.

13 MSHSM, sv. 48, Commissiones et relationes Venetae, sv. V (od 1591 do 1600 godine), (prir. Grga NOVAK), Za-greb, 1966., str. 82–83.

14 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 119.15 Tomislav RAUKAR, »Hrvatska na razmeđu 15. i 16.

st.«, Senjski zbornik, sv. 17, Senj, 1990., str. 6–7; Miro-slav KURELAC, »Hrvatska i središnja Europa u doba renesanse i reformacije«, Hrvatska i Europa. Srednji vijek i renesansa (XIII. - XVI. stoljeće), sv. II, (ur. Edu-ard HERCIGONJA), Zagreb, 2000., str. 47–50; Slavo GRUBIŠIĆ, »Šibenik i Venecija 1409. - 1412. godi-ne«, Šibenik. Spomen zbornik o 900. obljetnici, (ur. Slavo GRUBIŠIĆ), Šibenik, 1976., passim; Josip VRANDE-ČIĆ, »Geostrateški položaj Šibenika u ranom novom vijeku (1412. – 1797.)«, Međunarodni znanstveni skup 950 godina od prvog spomena Šibenika. Sažeci izlaganja, Šibenik, 26. - 28. rujna 2016., (ur. Iva KURELAC i dr.), Šibenik, 2016., str. 23–24; Gábor ÁGOSTON, »Habsburgs and Ottomans: Defense, military change and shifts in power«, The Turkish Studies Association Bu-lletin, sv. 22, br. 1, Bloomington, 1998., str. 126–127; Kelly DE VRIES, »The lack of a Western European military response to the Ottoman invasions of eastern Europe from Nicopolis (1396) to Mohács (1526)«, The Journal of Military History, sv. 63, br. 3, Lexington, 1999., str. 544; Pál FODOR, »Ekspanzija Osmanskog Carstva od europskog jugoistoka prema srednjoj Euro-pi od druge polovice 14. do kraja 16. stoljeća: Ciljevi i rezultati«, Znanstveni skup Nikola Šubić Zrinski i Siget 1666. Sažetci radova, Zagreb, 19. - 21. listopada 2016., (ur. Tomislav RAUKAR, Damir KARBIĆ), Zagreb,

2016., str. 11–13; László KONTLER, Povijest Mađar-ske. Tisuću godina u srednjoj Europi, Zagreb, 2007., str. 141–148; Alexandru SIMON, »The Ottoman-Hunga-rian crisis of 1484: Diplomacy and warfare in Matthias Crovinus’ local and regional politics«, Matthias and his legacy. Cultural and political encounters between East and West, (ur. Attila BÁRÁNY i dr.), Debrecen, 2009., pa-ssim; Paul SRODECKI, »Antemurale-based frontier identities in East Central Europe and their ideological roots in medieval/early modern alterity and alienity discourses«, Collective identity in the context of medieval studies, (ur. Michaela ANTONÍN MALANÍKOVÁ i dr.), Ostrava, 2016., str. 97–120.

16 T. RAUKAR, »Hrvatska na razmeđu«, str. 10; Tomi-slav RAUKAR, »Komunalna društva u Dalmaciji u XV st. i u prvoj polovini XVI st.«, Historijski zbornik, god. XXXV, br. 1, Zagreb, 1982., str. 51–52; Gábor ÁGO-STON, »Defending and administering the frontier: The case of Ottoman Hungary«, The Ottoman World, (ur. Christine WOODHEAD i dr.), Milton Park, 2012., str. 220; Nenad MOAČANIN, »Hrvatska i Osmansko Carstvo od sredine do kraja 16. stoljeća«, Znanstveni skup Nikola Šubić Zrinski i Siget 1666. Sa-žetci radova, Zagreb, 19. – 21. listopada 2016., (ur. To-mislav RAUKAR, Damir KARBIĆ), Zagreb, 2016., str. 14–16.

17 Vjeran KURSAR, »Ottoman incursions in the Adria-tic sea and their reflections in culture and architecture of Dalmatia (15th-17th centuries): Examples of Šibe-nik and Hvar«, 2. Turgut Reis ve Türk Denizcilik Tarihi Uluslararası Sempozyumu (1-4 Kasım 2013). 2nd Inter-national symposium of Turgut Reis and Turkish mariti-me history (1-4 November 2013), sv. 1, (ur. Cihan YE-MIŞÇI), Bodrum, 2015., str. 377; Borislav GRGIN, »The Ottoman influences on Croatia in the second half of the fifteenth century«, Povijesni prilozi, sv. 23, Zagreb, 2002., str. 88–89; Mirela SLUKAN ALTIĆ, »Šibenik i njegov teritorij na osmanskoj plovidbenoj karti iz 1521. godine«, Godišnjak Titius, god. 3, br. 3, Split, 2011., str. 96; Josip VRANDEČIĆ, Borba za Ja-dran u ranom novom vijeku. Mletačko-osmanski ratovi u venecijanskoj nuncijaturi, Split, 2013., passim; Grga NOVAK, »Šibenik u razdoblju mletačke vladavine 1412. – 1797. godine«, Šibenik. Spomen zbornik o 900. obljetnici, (ur. Slavo GRUBIŠIĆ), Šibenik, 1976., str. 157–163.

18 Tomislav RAUKAR, »Cives, habitatores, forenses u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima«, Historij-ski zbornik, god. XXIX-XXX, br. 1, Zagreb, 1976.-77., str. 148; Kristijan JURAN, »Morlaci u Šibeniku između Ciparskog i Kandijskog rata (1570. – 1645.)«, Povijesni prilozi, sv. 49, Zagreb, 2015., str. 163; Cristian LUCA, »The Vlachs/Morlaks in the hinterlands of Traù (Tro-gir) and Sebenico (Šibenik), towns of the Venetian Dalmatia, during the 16th century«, Miscellanea histo-rica et archaeologica in honorem professoris Ionel Cândea, (ur. Valeriu SÎRBU, Cristian LUCA), Brăila, 2009., str. 319–321.

19 Ana ŠITINA, »Spomenici povijesnog graditeljstva na šibenskim otocima«, Biblioteka Onomastica Adriatica. Toponimija šibenskog otočja, knj. 7, Zadar, 2016., str. 77.

256


20 Ante ŠUPUK, »Šibenski onomastikon nakon kuge od 1649. godine«, god. 21-22, br. 1, Arhivski vjesnik, Za-greb, 1979., str. 124., 131–133.

21 Kristijan JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika i njegovih predgrađa u drugoj polovici 17. i početkom 18. stoljeća, Šibenik, 2016., passim.

22 Usp. Prilog 1., NSK, ŠI, SA, f. [5v].23 U kontekstu tituliranja pripadnika staleža patricijata i

građana u 14. i 15. stoljeću, Zoran Ladić i Florence Fabijanec ističu da u dalmatinskim komunama titula ser, dominus/domina »nije nužno označavala pripadnost patricijatu«. O tome vidi više u: Meri KUNČIĆ, Zo-ran LADIĆ, »Društvena i gospodarska slika splitske komune u 14. stoljeću na temelju analize bilježničkih spisa«, Splitski statut iz 1312. godine. Povijest i pravo, (ur. Željko RADIĆ i dr.), Split, 2015., str. 404–405, bilj. 14; Florence FABIJANEC, »Društvena i kulturna uloga zadarskog trgovca u XIV. i XV. stoljeću«, Zbor-nik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, sv. 22, Zagreb, 2004., str. 59–71.

24 Josip KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome srednjem vije-ku, Zagreb, 1995., str. 216.

25 Irena Benyovsky Latin upozorava na problem vrlo slabe istraženosti pitanja društvene podjele prostora dalma-tinskih srednovjekovnih i renesansnih gradova. Irena BENYOVSKY LATIN, »Smještaj gradskog plemstva u dalmatinskim gradovima srednjeg vijeka«, Acta Histriae, god. 16, br. 1-2, Koper, 2008., str. 38.

26 I. BENYOVSKY LATIN, »Smještaj gradskog plem-stva«, str. 39.

27 Usp. Prilog 1., NSK, ŠI, SA, f. [3r], f. [2r].28 Danko ZELIĆ, Postanak i urbani razvoj Šibenika u

srednjem vijeku, (doktorska disertacija), Filozofski fa-kultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1999., str. 170., bilj. 154.

29 Slavka T. PETRIC, »Bratovštine u Šibeniku«, Croatica Christiana periodica. Časopis Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, god. XXI, br. 39, Zagreb, 1997., str. 99., 113., 130–131; Biserka TADIĆ, Jagoda MARKOVIĆ, Katarina HOR-VAT LEVAJ, »Analiza sjeveroistočnog dijela povijesne jezgre Šibenika«, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, sv. 11, Zagreb, 1987., str. 6., 15–16.

30 Cod. Diph. II, d. 6 (47), f. 88r, str. 232.31 Cod. Diph. II, d. 11 (52), ff. 89r-89v, str. 234.32 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 149.33 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 77.34 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 132.35 Milivoj ZENIĆ, U pohvalu od grada Šibenika. Pisana

riječ od najstarijih vremena do danas, Šibenik, 2002., str. 192.

36 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 77.37 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 105;

Gojanoviće nalazimo i na Stošićevom popisu šibenskih građanskih i pučkih obitelji 16. stoljeća. Krsto STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, Muzej grada Šibenika, str. 6.

38 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 182; K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 94–95.

39 Cod. Diph. II, d. 15 (57), f. 89v, str. 236.

40 J. KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome, str. 216.41 »Vrančić, Mihovil«, Hrvatska opća enciklopedija (dalje:

HE), sv. 11, (ur. Slaven RAVLIĆ), Zagreb, 2009., str. 500; U šibenskom Liber baptizatorum, za razdoblje od 1582. do 1588., spominje se Katarina kao supruga po-kojnog Mihovila, A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptiza-torum«, str. 159.

42 Vladimir MULJEVIĆ, »Hrvatski znanstvenici Antun i Faust Vrančić«, Encyclopaedia moderna, god. XIV, br. 2(42), Zagreb, 1993., str. 127; »Vrančić, Faust«, HE, sv. 11., Zagreb, str. 499.

43 M. ZENIĆ, U pohvalu, str. 199–200.44 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 150;

Među šibenskim građanskim i pučkim obiteljima (1580. – 1600.) obitelj Prkić (Parčić) spominje i don Krsto Stošić. K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 8.

45 O principu nasljeđivanja imena vidi više u: Vesna CE-STARIĆ JAKIĆ: »Etnički odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena«, Radovi instituta JAZU u Zadru, sv. 19, Zadar, 1972., passim.

46 Federico Antonio GALVANI, sv. I, Il re d’ armi di Se-benico, Venecija, 1884., str. 169; Cod. Diph. II, d. 39a, ff. 66v-67r, str. 258-259.

47 Milan PELC, Horacije Fortezza. Šibenski zlatar i graver, Zagreb – Šibenik, 2004., str. 16.

48 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 209–210.49 Cod. Diph. II, d. 64, f. 16r, str. 278–279.50 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, passim.51 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 130.52 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 182; O

Jurju Šižgoriću vidi: M. ZENIĆ: U pohvalu, str. 61–73.53 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 155; J.

KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome, str. 216.54 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 155.55 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 135; Cod.

Diph. II, d. 26b, f. 60r, str. 243; F. A. GALVANI, sv. I, Il re d’ armi, str. 102–109.

56 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 87.57 Među šibenskim građanskim i pučkim obiteljima (1580.

– 1600.) Ciprijančiće spominje i don Krsto Stošić. K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 7.

58 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 132; Cod. Diph. II, d. 30, f. 95v, str. 254.

59 Cod. Diph. II, d. 23, f. 93v, str. 241; Cod. Diph. II, d. 26a, f. 95r, str. 242; Cod. Diph. II, d. 26c, ff. 60r-60v, str. 243; Cod. Diph. II, d. 26e, ff. 60v-61r, str. 244; Cod. Diph. II, d. 32, f. 99v, str. 254; Cod. Diph. II, d. 37, ff. 99v-100r, str. 257; Cod. Diph. II, d. 45b, f. 68r, str. 266; Cod. Diph. II, d. 53a, f. 174r, str. 270.

60 Milivoj ZENIĆ, Stari Šibenik. Kalama, skalama i buta-ma, Zagreb, 2010., str. 139.

61 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 150.62 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 210–211.63 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 138.64 Cod. Diph. II, d. 19(59), f. 92v, str. 239; Cod. Diph. II, d.

21, f. 92v, str. 240; Cod. Diph. II, d. 26a, f. 95r, str. 243.65 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 113–114.66 K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 3; F.

A. GALVANI, sv. I, Il re d’ armi, str. 131.67 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 163.

257


68 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 154–155; F. A. GALVANI, sv. I, Il re d’ armi, str. 182–183.

69 Cod. Diph. II, d. 26f, f. 61r, str. 244; Cod. Diph. II, d. 26 l, ff. 62v-63r, str. 247; Cod. Diph. II, d. 39b, ff. 66v-67r, str. 259; Cod. Diph. II, d. 19(59), f. 92v, str. 238; Cod. Diph. II, d. 40, ff. 67r-67v, str. 263; Cod. Diph. II, d. 39f, f. 65v, str. 260.

70 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 154–155.71 F. A. GALVANI, sv. I, Il re d’ armi, str. 202.72 Cod. Diph. II, d. 39a, ff. 66v-67r, str. 259.73 D. ZELIĆ, Postanak i urbani razvoj Šibenika, str. 125;

M. ZENIĆ, Stari Šibenik, str. 175–176.74 Cod. Diph. II, d. 7(48), f. 90v, str. 233.75 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 164.76 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 143.77 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 163; F. A.

GALVANI, sv. I, Il re d’ armi, str. 182–183.78 MSHSM, sv. 48, Commissiones et relationes Venetae, sv. V

(od 1591 do 1600 godine), (prir. Grga NOVAK), Za-greb, 1966., str. 267–269.

79 Cod. Diph. II, d. 13(54), f. 88v, str. 235.80 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 84. 81 F. A. GALVANI, sv. I, Il re d’ armi, str. 153–154; A. ŠU-

PUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 127., 147.82 Cod. Diph. II, d. 7(48), f. 90v, str. 232; Cod. Diph. II, d.

8(49), f. 91r, str. 233.83 Cod. Diph. II, d. 26k, ff. 62r-62v, str. 247.84 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 130.85 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 107.86 M. PELC, Horacije Fortezza, str. 13.87 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 127.,

136.88 3. 5. 1663., d. 105., Ante ŠUPUK, Šibenski glagoljski

spomenici, (ur. Petar GUBERINA), Zagreb, 1957., str. 114–115.

89 J. KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome, str. 114–115.90 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 128; K.

STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 5.91 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 104.,

161–162.92 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 104.93 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 104.94 J. KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome, str. 216.95 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 104.,

161.96 Iva KURELAC, Dinko Zavorović. Šibenski humanist i

povjesničar, Šibenik, 2008., str. 66–68; Šibenik – povijesna jezgra. Analiza razvoja i prijedlozi konzervatorskih smjer-nica, Institut za povijest umjetnosti, Odjel za povijest umjetnosti, Zagreb, 1990., »Blok E-I-9«.

97 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 161; Ante ŠUPUK, »Sitniji prilozi biografiji prvog hrvatskog historiografa«, Zadarska revija, god. XVII, br. 2, Zadar, 1968., str. 150–152.

98 O obitelji de Indricis vidi više u: Ante BIRIN, »Šibenski bilježnici – Indricus de Indricis (1431. – 1434.)«, Povije-sni prilozi, sv. 44, Zagreb, 2013., str. 91–154.

99 Biskupijski arhiv Šibenik (dalje: BAŠ), Stolni kaptol sv. Jakova (dalje: SKSJ), Visitationes episcopi (1589. – 1617.),

sv. 4, ff. 86v-87r.100 Cod. Diph. II, d. 37, ff. 99v-100r, str. 257.

101 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 161.102 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 128.103 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 154.104 J. KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome, str. 215.105 19. 8. 1680., d. 193; 3. 12. 1680., d. 219., A. ŠUPUK,

Šibenski glagoljski spomenici, str. 179., 203.106 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 77–78.107 Cod. Diph. II, d. 20, ff. 91v-92r, str. 239.108 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 147; Cod.

Diph. II, d. 32, f. 99v, str. 254; Cod. Diph. II, d. 51, f 174r, str. 269.

109 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 128.110 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 143.111 Cod. Diph. II, d. 38, f. 100v, str. 258.112 F. A. GALVANI, sv. I, Il re d’ armi, str. 137–139.113 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 143.114 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 162.115 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 137.116 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 149.117 F. A. GALVANI, sv. I, Il re d’ armi, str. 166.118 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 137.119 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 109.120 M. PELC, Horacije Fortezza, str. 16.121 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 131.122 F. A. GALVANI, sv. I, Il re d’ armi, str. 203.123 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 157.124 J. KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome, str. 216.125 Cod. Diph. II, d. 39d, ff. 64v-65r, str. 260.126 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 176.127 Cod. Diph. II, d. 44a, f. 70r, str. 265.128 M. ZENIĆ, Stari Šibenik, str. 295.129 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 146.130 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 148.131 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 175; O

obitelji vidi: F. A. GALVANI, sv. I, Il re d’ armi, str. 199–201.

132 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 157.133 Cod. Diph. I, no. 153., ff. 82r-82v, str. 212–213.134 Cod. Diph. II, d. 7(48), f. 90v, str. 232–233; Cod. Diph. II,

d. 10(51), f. 89r, str. 234.135 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 144.136 K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 3.137 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 143.138 I. KURELAC, Dinko Zavorović. Šibenski humanist, str.

67–68.139 D. ZELIĆ, Postanak i urbani razvoj Šibenika, str. 171.140 S. T. PETRIC, »Bratovštine u Šibeniku«, str. 124; B.

TADIĆ, J. MARKOVIĆ, K. HORVAT LEVAJ, »Ana-liza sjeveroistočnog dijela povijesne jezgre Šibenika«, str. 15–16.

141 J. KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome, str. 216.142 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 176.143 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 234.144 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 148.145 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 133.146 K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 8.147 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 132–133.148 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 103.149 Cod. Diph. II, d. 42, f. 66r, str. 262.150 Cod. Diph. II, d. 28d, f. 86r, str. 252.151 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 127.

258


152 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 105; K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 6.

153 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 146.154 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 131.155 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 79–80, 129.156 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 80.157 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 150.,

176; K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 140–141.

158 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 128.159 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 128., 182;

K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 6.160 Cod. Diph. II, d. 48, f. 69r, str. 268.161 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 180–

181.162 Cod. Diph. I, no. 136., str. 197; Cod. Diph. I, no. 138.,

str. 199; K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 8.

163 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 99–100.164 7. 2. 1664., d. 35., A. ŠUPUK, Šibenski glagoljski spome-

nici, str. 61.165 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 174–175;

K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 8.166 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 132.,

140.167 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 211.168 J. KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome, str. 216; A. ŠU-

PUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 138; Cod. Diph II, d. 42, f. 66r, str. 262.

169 J. BARBARIĆ, »Šibenik, šibenska biskupija, šibenski biskupi«, str. 128.

170 Cod. Diph. II, d. 13(54), f. 88v, str. 235; K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 82.

171 K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 8; A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 171.

172 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 82.173 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 130.174 17. 9. 1681., d. 221., A. ŠUPUK, Šibenski glagoljski spo-

menici, str. 204–205.175 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 133.176 13. 6. 1667., d. 44; 15. 5. 1671., d. 116; 25. 11. 1733.,

d. 233., A. ŠUPUK, Šibenski glagoljski spomenici, str. 69., 123., 212.

177 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 162-163; K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 1.

178 Cod. Diph. II, d. 49, f. 69v, str. 268.179 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 154–155.180 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 148.181 Cod. Diph. II, d. 51, f. 174r, str. 269.182 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 132.183 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 149.184 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 171.185 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 84.186 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 149.187 Obitelj se spominje u 15. stoljeću, a kod Stošića je za-

bilježen oblik prezimena Putoević. K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 4.

188 J. KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome, str. 215.189 Cod. Diph. II, d. 26f, f. 61r, str. 244; Cod. Diph. II, d. 26h,

f. 61v, str. 245; Cod. Diph. II, d. 26i, ff. 61v-62r, str. 246.190 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 137.

191 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 106., 109.

192 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 129.193 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 157.194 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 104.195 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 151.196 O kritici teze Ivana Lučića Luciusa da su u 12. stoljeću

crkvu sv. Krševana podigli izbjeglice iz Biograda vidi više u: D. ZELIĆ, Postanak i urbani razvoj Šibenika, str. 168., bilj. 146.

197 S. T. PETRIC, »Bratovštine u Šibeniku«, str. 106–108; B. TADIĆ, J. MARKOVIĆ, K. HORVAT LEVAJ, »Analiza sjeveroistočnog dijela povijesne jezgre Šibeni-ka«, str. 6.

198 F. A. GALVANI, sv. I, Il re d’ armi, str. 82–83; M. ZE-NIĆ, U pohvalu, str. 84–102.

199 J. KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome, str. 216.200 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 134.201 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 82–83.202 Šibenik – povijesna jezgra, »Blok M-II-3«; D. ZELIĆ,

Postanak i urbani razvoj Šibenika, str. 112–113, 116., 195.203 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 105.,

152.204 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 213–214.205 Cod. Diph. II, d. 10(51), f.89r, str. 233; I. KURELAC,

Dinko Zavorović. Šibenski humanist, str. 82.206 K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 4.207 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 134.208 Stošić umjesto oblika prezimena Bisiga bilježi oblik

Bisaga. K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 7.

209 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 128.210 Cod. Diph. II, d. 20., ff. 91v-92r, str. 239.211 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, passim.212 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 128.,

175.213 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 149.214 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 137.215 Picokare su nastale u srednjem vijeku, nakon formiranja

prosjačkih redova u 13. stoljeću, a u južnoj Hrvatskoj taj je pojam označavao pobožnu djevojku ili, češće, udovicu koja ima zavjet čistoće i živi u svijetu. Naziv picokara po-tječe od tal. pinzochero, odnosno od bizzoco. Usp. Goran BUDEČ, »Kultura čitanja u kasnosrednjovjekovnom Šibeniku«, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, sv. 32, Zagreb, 2014., str. 85., bilj. 19; Karlo JURIŠIĆ, »Samostan fra-njevačkih trećoredica „picokara” sv. Ciprijana u Splitu (1493.-1905.)«, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 33, br. 1, Split, 1992., str. 337–338.

216 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 160.217 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 154.218 F. A. GALVANI, sv. I, Il re d’ armi, str. 151.219 Šibenik – povijesna jezgra, »Blok N-II«; S. T. PETRIC,

»Bratovštine u Šibeniku«, str. 114.220 Usp. Emil HILJE, »Juraj Dalmatinac i Korčula – pri-

log za kronologiju gradnje šibenske katedrale«, Radovi instituta za povijest umjetnosti, sv. 25, Zagreb, 2001., str. 72., bilj. 46; O povijesti oltara u kapeli Saracenis vidi više u: Meri ZORNIJA, »Dopune šibenskom opusu Nikole Ivanova Firentinca«, Šibenik od prvog spomena. Zbornik

259


radova s međunarodnog znanstvenog skupa 950 godina od prvog spomena Šibenika (Šibenik, 26. – 28. rujna 2016.), (ur. Iva KURELAC), Šibenik – Zagreb, 2018., str. 473.

221 M. PELC, Horacije Fortezza, str. 11.222 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 136.223 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 158.,

175.224 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 159.225 Josip ĆUZELA, »Dvorana bratovštine Santa Maria

Valverde i Nova crkva u Šibeniku«, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, god. 36, br. 1, Split, 1998., str. 100–103; S. T. PETRIC, »Bratovštine u Šibeniku«, str. 115–116; B. TADIĆ, J. MARKOVIĆ, K. HORVAT LEVAJ, »Analiza sjeveroistočnog dijela povijesne jezgre Šibenika«, str. 13.

226 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 271.227 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 148.228 Cod. Diph. II, d. 18, f. 91r, str. 238.229 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 146.230 M. ZENIĆ, Stari Šibenik, str. 39.231 F. A. GALVANI, sv. I, Il re d’ armi, str. 150–153.232 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 141; F. A.

GALVANI, sv. I, Il re d’ armi, str. 170–173; A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 162–163.

233 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 150.234 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 141.235 Nedatirano (u notarskoj bilješci zabilježen datum: Adi 3

nov:bre 1666, op. a.), d. 69., A. ŠUPUK, Šibenski glagolj-ski spomenici, str. 88.

236 Šibenik – povijesna jezgra, »Blok U-I-5A-5B«.237 K. STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis), III/7, str. 3.238 S. T. PETRIC, »Bratovštine u Šibeniku«, str. 114–115.249 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 105., 176.240 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 127.241 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 127.242 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 155–

156.243 Tu pretpostavku potvrđuje podatak iz oporuke Marga-

rete Barešić (1601.), K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 156.

244 Cod. Diph. I, no. 3, ff. 102r-102v, str. 14.245 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 156.246 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 155–

156.247 Šibenik – povijesna jezgra, »Blok T-III«; D. ZELIĆ, Po-

stanak i urbani razvoj Šibenika, str. 165., bilj 129.248 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 146.249 Cod. Diph. II, d. 9(50), f. 91r, str. 233.250 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 121–122.251 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 148.252 Cod. Diph. II, d. 4(45)b, ff. 79r-79v, str. 231; Cod. Diph.

II, d. 7(48), f. 90v, str. 232; Cod. Diph. II, d. 9(50), f. 91r, str. 233.

253 Cod. Diph. II, d. 14(55), ff. 88v-89r, str. 235–236; Cod. Diph. II, d. 16(58), f. 90v, str. 236; Cod. Diph. II, d. 17, f. 90r, str. 237.

254 Nikola Mate ROŠČIĆ, Samostan i crkva sv. Frane u Ši-beniku, Šibenik, 2015., str. 114.

255 1593. zabilježen je doktor Ivan Ručić reč. Muzeo. K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 131–132.

256 MSHSM, sv. 49, Commissiones et relationes Venetae, sv. VI

(od 1588 do 1620 godine), (prir. Grga NOVAK), Za-greb, 1970., str. 173.

257 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 71., 300.258 Ante ŠUPUK, »Najstarija matica šibenskog predgra-

đa Dolac«, Čakavska rič. Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, god. IV, br. 2, Split, 1975., str. 5; Jago-da MARKOVIĆ, »Šibenska Gospa van grada«, Sedam stoljeća šibenske biskupije. Zbornik radova sa znanstvenog skupa Šibenska biskupija od 1298. do 1998., (ur. Vilijam LAKIĆ), Šibenik, 2001., str. 909.

259 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 129.260 Kristijan JURAN, »Morlaci u Šibeniku između Cipar-

skog i Kandijskog rata (1570. – 1645.)«, Povijesni prilozi, sv. 49, Zagreb, 2015., str. 198.

261 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 105.262 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 142.263 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 105.264 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 152.265 Usp. J. BARBARIĆ, »Šibenik, šibenska biskupija«, str.

127.266 Ante ŠUPUK, »Najstarija matica šibenskog predgrađa

Dolac«, str. 5; S. T. PETRIC, »Bratovštine u Šibeniku«, str. 126.

267 Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavo-niae, Supplementa, sv. I, (ur. Josip BARBARIĆ i dr.), Zagreb, 1998., str. 110–111. Napominjemo da je u tom izdanju dokument pogrešno datiran u 1240. godinu (op. a.); J. KOLANOVIĆ, Šibenik u kasnome, str. 27., 293.

268 J. BARBARIĆ, »Šibenik, šibenska biskupija«, str. 127; A. ŠUPUK, »Najstarija matica šibenskog predgrađa Dolac«, str. 5.

269 O crkvama na šibenskoj obali, od kojih bi neka možda mogla biti župna crkva Žudike, vidi više u: D. ZELIĆ, Postanak i urbani razvoj Šibenika, str. 174–175.

270 A. ŠUPUK, »Šibenski Liber baptizatorum«, str. 159.271 I. BENYOVSKY LATIN, »Smještaj gradskog plem-

stva«, str. 40. Unatoč nedostatku znanstvenih studija o socijalnoj topografiji srednjovjekovnog i renesansnog Šibenika, valja istaknuti istraživanja s područja povije-sti umjetnosti i sociologije, vezana uz pitanja urbanog razvoja, konzerviranja i revitalizacije šibenske povije-sne jezgre, bliska tematici ovoga rada: Šibenik – povi-jesna jezgra. Analiza razvoja i prijedlozi konzervatorskih smjernica; D. ZELIĆ, Postanak i urbani razvoj Šibeni-ka; Ivica POLJIČAK, Povijesna jezgra Šibenika. Izme-đu propadanja i revitalizacije, Šibenik, 2016. Za opći pregled graditeljskog nasljeđa šibenske urbanističke cjeline i kulturne povijesti vidi i: Milivoj ZENIĆ, Stari Šibenik.

272 Irena BENYOVSKY LATIN, Sandra BEGONJA, »Nekretnine u notarskim dokumentima 13. stolje-ća. Primjeri dalmatinskih gradova (Zadra, Šibenika, Trogira, Splita i Dubrovnika)«, Povijesni prilozi, sv. 51, Zagreb, 2016., str. 7–10, 22–26; Irena BENYOV-SKY LATIN, Ivana HANIČAR BULJAN, »Digi-tal mapping of noble Estates in Dubrovnik’s burgus (13th-century)«, Mapping urban changes. Mapiranje urbanih promjena, (ur. Ana PLOSNIĆ ŠKARIĆ), Za-greb, 2017., passim.

273 Irena Benyovsky Latin i Sandra Begonja ističu kako je za lociranje pojedine nekretnine unutar gradske jezgre u

260


obzir važno uzeti njezine susjedne granice, osobito pozi-ciju nekretnine u odnosu na susjedne nekretnine i glavne gradske ulice. I. BENYOVSKY LATIN, S. BEGONJA, »Nekretnine u notarskim dokumentima«, str. 24.

274 Ne računajući popise stanovništva, Juran napominje da povijesni izvori osobe bilježe kao stanovnike pojedinih šibenskih gradskih predjela (contrada), a ne župa, una-toč tome što se prostori predjela i župa najčešće podu-daraju, pa čak i nose isto ime. S druge strane, postoje i primjeri kada jedan gradski predjel nosi nekoliko ra-zličitih imena, npr. Gorica koju se u izvorima naziva i Župom sv. Benedikta, sv. Krševana, Jezus i »iza crkve sv. Marije«. K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 273–274. Unatoč tome, u ovome smo radu stanovniš-tvo podijelili prema gradskim župama, onako kako ih bilježi i sam Ostojčić.

275 Cod. Diph. II, d. 15(57), f. 89v, str. 236.276 Cod. Diph. II, d. 15(57), f. 89v, str. 236; Knjiga statuta

zakona i reformacija grada Šibenika, (ur. Slavo GRUBI-ŠIĆ), Šibenik, 1982., p. 160, str. 320; O tome vidi i u: Danko ZELIĆ, »Gradski statut kao izvor za povijest urbanog razvoja Šibenika«, Radovi Instituta za povi-jest umjetnosti, sv. 19, Zagreb, 1995., passim; Općenito o gradskom prostoru u dalmatinskim komunama vidi više u: Irena BENYOVSKY, »Reguliranje gradskog prostora u dalmatinskim komunama razvijenog i ka-

snog srednjeg vijeka«, Acta Histriae, god. 7, br. 1, Koper, 1999., passim.

277 Šibenik – povijesna jezgra, »Blok B-I, B-II«.278 K. JURAN, Stari i novi stanovnici Šibenika, str. 94–95.279 O Antunu, Mihovilu i Faustu Vrančiću vidi: M. ZE-

NIĆ, U pohvalu, str. 103–142.280 Actum Sibenici, domi heredumque spectabilis domini Mic-

haeli Verancei, situata in contrata Sancti Francisci ... I. KU-RELAC, Dinko Zavorović. Šibenski humanist, str. 67–68, 78.

281 Šibenik – povijesna jezgra, »Blok G-I-1a«.282 A. ŠUPUK, »Sitniji prilozi biografiji«, str. 150–152.283 I. KURELAC, Dinko Zavorović. Šibenski humanist, str.

67–68, 74–75.284 Šibenik – povijesna jezgra, »Blok E-I-9«.285 Cod. Diph. II, d. 39f, f. 65v, str. 260-262.286 Cod. Diph. II, d. 8(49), f. 90r, str. 233.287 Šibenik – povijesna jezgra, »Blok F-III-1«.288 Cod. Diph. I, no. 18., ff. 116r-116v, str. 48.289 O ulicama u Šibenskom statutu vidi više u: I. BENYOV-

SKY, »Reguliranje gradskog prostora u dalmatinskim komunama«, str. 547.

290 Šibenik – povijesna jezgra, »Blok M-I«.291 Cod. Diph. II, d. 10(51), f. 89r, str. 233–234.292 cancell.293 cancell.

Status animarum of Presbyter Bartholomew Ostojčić as a Source for the Research of Some Aspects of Social Topography of the City of Šibenik

at the End of the 16th Century

Iva Kurelac

The paper analyses the census (status animarum) by the Šibenik presbyter Bartholomew Ostojčić, so far the oldest known document of that kind concerning the inhabitants of Šibenik. The do-cument is kept in the National and University Li-brary in Zagreb, in the Collection of manuscripts and old books, as a part of fund Šibenik. Documen-ta ad illustrandam historiam civitatis Sibenicensis

(shelf mark: R-3931). Ostojčić’s status animarum is well preserved (32 x 10,7 cm) written in hu-manistic cursive, in a mixture of Italian and Latin, on 6 non-enumerated folios, and it is undated. It contains chronological data about Ostojčić’s life, as well as the biographical data about the persons registered in the status animarum. The persons registered are divided into parishes, according to

Summary

261


the regular ecclesiastical division of Šibenik into parishes, conducted in 1564 by the bishop Jeronim Savorgnano from Forli. Thus, Ostojčić’s status ani-marum can for sure be dated into the post-Triden-tine period, more precisely, according to the bio-graphical data about the humanist and historian Dominicus Zavoreus, who was also registered in the census, it can be dated into the eighth decade of the 16th century. According to the data about the total number of inhabitants of Šibenik in the period between the 1583 and 1595, the reports of the Venetian magistrates in Šibenik show that Ostojčić’s status animarum covers approximately 5 % of the total number of inhabitants of Šibenik. In spite of a small sample, due to lack of such his-torical sources for Šibenik and other Dalmatian communes, further analysis of registered inhabit-ants according to anthroponymy as well as social and gender structure has revealed that Ostojčić’s status animarum is a relevant source of knowledge about the key aspects of the social topography of the late Renaissance city of Šibenik. The analysis of the gender structure of the registered inhabit-ants revealed that the females prevail. According to anthroponymy, it is concluded that the com-moners are the most numerous, then the nobility, the servants and finally the clerics. The analysis of registered persons combined with the topographi-cal data has revealed that the parishes of St. Trin-ity, St. Spirit and St. Chryrsogonus, where the largest number of the members of nobility was

registered, were elite parts of Šibenik. The data were also compared to Ante Šupuk’s research on the Šibenik onomasticon after the plague in 1649 and Kristijan Juran’s research on the inhabitants of Šibenik in the 17th and 18th century. The com-parison revealed that of 109 families registered in Ostojčić’s status animarum only 48 survived the plague. The detailed analysis of every single reg-istered family and its members according to par-ishes has also partly completed the data from the oldest Šibenik register of baptized persons (Liber baptizatorum 1581-1590). A comparative analysis of persons registered in Ostojčić’s status anima-rum and the data from the notary documents of St. Francis Convent (Codex Diphniceus) helped to locate the buildings owned by the persons regis-tered by Ostojčić in the parishes of St. Trinity, St. Spirit and St. Benedict. The aim of this research was also to present a methodological model for a further research of this type of historical source, primarily important for a further insight into the social topography, anthroponymy and gender af-filiation of the citizens of Šibenik. Depending on the availability of archival sources, the presented model of research could be applied to other Dal-matian communes as well.

Key words: Šibenik, Bartholomew Ostojčić, census, historiography, social topography, Re-naissance

Šibenik od prvog spomenaŠibenik. documenta ad illustrandam historiam civitatis sibenicensis (118...

Documents