I PREDMET ANDRAGOGIJE I NJEGOVE ODREDNICE

Andragogija je nauka o obrazovanju i vaspitanju odraslih ljudi.

Predmet andragogije je istraživanje zakonitosti pripremanja,

izvođenja i vrednovanja školovanja, osposobljavanja i usavršavanja

odraslih za rad, samoupravljanje i slobodno vreme.

Edukacija odraslih je društvena delatnost koja kao cilj ima

oslobođenje čoveka i višestrani razvoj njegove ličnosti.

Komplementarni ciljevi obrazovanja odraslih jesu ekonomski (razvoj

proizvodnih snaga) i društveni (razvoj proizvodnih odnosa) kojima se

stvaraju pretpostavke za ostvarivanje humanističkog cilja

obrazovanja i vaspitanju.

Obrazovanje odraslih integralni je deo celovitog sistema obrazovanja

i vaspitanja te predstavlja fazu permanentnog obrazovanja u kojoj

učestvuju odrasli ljudi.

Odrasla je ona osoba kod koje je završen proces biološkog rasta i

koja je više ili manje psihički, socijalno i profesionalno zrela.

Andragogija integriše ona dostignuća pedagogije, psihologije

vaspitanja i obrazovanja, sociologije i ekonomije obrazovanja koja su

relevantna za objašnjenje delovanje na pojave u edukaciji odraslih.

1.       Obrazovanje i oslobođenje čoveka

Predmet andragogije u samoupravnom socijalističkom društvu, te

njen teorijski i praktični zadatak treba odrediti u kontekstu istorijskog

procesa oslobođenja rada. Taj je proces determinisan razvojem

proizvodnih snaga od kojih zavisi način proizvodnje koji pak određuje

odnose koji u proizvodnji i društvu vladaju. Od toga u kakvom su

odnosu ljudi sa sredstvima za proizvodnju i predmetom rada zavisi

mogućnost da čovek ovlada proizvodima i uslovima svog rada, da se

u radu realizuje i razvija, te odnosi među ljudima. Drugim rečima, od

toga zavise globalne mogućnosti samoaktualizacije kao prave svrhe

čovekove egzistencije.

U tom sklopu obrazovanje ima zadatak da doprinosi otuđenju čoveka

delujući na redukciju pojedinih oblika alijenacije. To su: otuđenje od

proizvoda i rezultata njegovog rada, od samoga rada u smislu

nemogućnosti da se radnom aktivnošću zadovoljavaju intrinzični

motivi, odnosno da se čovek samoaktualizuje, te otuđenje od drugih

ljudi. Marksova je teorija otuđenja najuže vezana za sferu rada, no

ona je osnova i ključ za razumevanje različitih oblika otuđenja koji se

pojavljuju u ostalim sferama života.

Razotuđenje čoveka postiže se menjanjem uslova koji generišu

alijenaciju. To je primarno način proizvodnje. Stoga se aktivna uloga

obrazovanja sastoji u doprinosu razvoju proizvodnih snaga i

društvenih odnosa kao faktora koji način proizvodnje determinišu.

Time se stvaraju uslovi za otuđenje od proizvoda rada i socijalnog

otuđenja, a  određenoj meri i mogućnosti za samoaktualizaciju u

procesu društvene proizvodnje. Obrazovanje treba da osposobljava i

za kreativno korištenje slobodnog vremena, kako bi se u njemu

realizovali oni potencijali pojedinca koje rad i upravljanje njima ne

trebaju. Bogatije iskorištavanje slobodnog vremena pozitivno deluje

na uspešnost čoveka u ostalim područjima njegove aktivnosti. Osim

toga, obrazovanje je samo po sebi područje samorealizacije.

Takvo teorijsko polazište zahteva odgovarajuću konceptualizaciju i

operacionalizaciju obrazovanja i vaspitanja. Konceptualizacija se

sastoji u izgradnji takve teorije edukacije (edukacija je viši rodni

pojam koji obuhvata obrazovanje i vaspitanje kao podređene

pojmove. U tom se slučaju termin vaspitanje odnosi samo na

formiranje stavova, interesa, navika, vrednosti i voljnih osobina, tj.

Karakter čoveka, čime odustajemo od upotrebe termina vaspitanja

(u njegovom širem značenju),  koja neće biti uopštavanje postojeće

vaspitno-obrazovne prakse, nego će biti usmerena prema njenom

menjaju u pravcu oslobođenja čoveka. Predmet teorije obrazovanja i

vaspitanja odraslih valja tako definisati da istraživanja budu

usmerena prema problemima relevantnim sa gledišta posrednog ili

neposrednog oslobođenja čoveka.

Prema tome, predmet andragogije kao teorije edukacije odraslih,

sadrži tri osnovne dimenzije ili aspekta:

      Radne postupke koji služe povezivanju obrazovne delatnosti

sa stvarnim potrebama čoveka, privrede i društva i uspešnom

proticanju obrazovnih i vaspitnih procesa u željenom smeru

(radni postupci u edukaciji odraslih)

      Osnovna područja obrazovanja i vaspitanja odraslih unutar

kojih se ti postupci primenjuju (obrazovanje i vaspitanje za rad,

upravljanje radom i aktivnosti u slobodnom vremenu)

      Osnovne oblike ili obrazovne puteve kojima se obrazovanje i

vaspitanje odraslih izvodi (školovanje, neformalno

osposobljavanje i usavršavanje odraslih, te neintencionalna

edukacija odraslih).

Razume se, andragogija, kao jedna od disciplina koja istražuje

obrazovne pojave, mora definisati i pojam odraslosti kako bi se

usmerila na one obrazovne i vaspitne fenomene u kojima je subjekt

odrastao čovek.

2. Radni postupci u edukaciji odraslih (prva dimenzija)

Budući da je pojam edukacije odraslih kompleksan, mi smo ga, radi

njegova što jednoznačnijeg određenja raščlanili na njegove osnovne

aspekte.

Prvi se aspekt očituje u postupcima od kojih se sastoji obrazovni rad.

Treba, naime, poći od toga da je aktivnost obrazovanja i odgajanja

društvena delatnost, tj. Da je ona svojevrstan rad. Kao i svaki drugi i

obrazovni rad je višefazan proces koji se sastoji od postupaka

pripremanja, izvođenja i vrednovanja. Zbog toga kao obrazovanje

odraslih ne razumevamo samo proces neposrednog pripremanja i

izvođenja, nego i postupke šireg pripremanja od kojih zavisi izbor

polaznika i sadržaja obrazovanja, te postupke vrednovanja učinaka

obrazovnog rada u njegovoj socijalnoj i ekonomskoj okolini, a ne

samo u školi. Ti postupci služe povezivanju obrazovne delatnosti s

potrebama privrede i društva i ličnim potrebama čoveka.

Takvo proširivanje tradicionalnog shvatanja obrazovnog rada koje je

bilo reducirano na izvođenje obrazovno-vaspitnih procesa, nužno je

ako obrazovnu delatnost želimo tretirati kao društvenu delatnost, a

ne kao autonomnu i od društva otuđenu.

Kao društvena delatnost ona ima i određene društveno uslovljene

ciljeve koji se sastoje od razvoja proizvodnih snaga i društvenih

odnosa te svestranog razvoja ljudi u skladu s njihovom  autentičnom

prirodom. Da bi obrazovanje odraslih ostvarivalo te ciljeve,

andragoška istraživanja zahvataju njegove društvene i ekonomske

uslove, procese obrazovanja i vaspitanja odraslih, njihove efekte na

planu formiranja ličnosti, te ekonomske i socijalne učinke. Zbog toga

se andragogija koristi rezultatima onih nauka koje, kao svoje

specifične probleme, takođe istražuju te pojave, to tu pre svega,

psihologija, sociologija i ekonomija obrazovanja.

Postupci pripremanja, izvođenja i vrednovanja obrazovanja i

vaspitanja odraslih strukturirani su u tzv. andragoški ciklus.

Andragoški ciklus konstituiraju ove faze obrazovno rada:

      Ispitivanje obrazovnih i vaspitnih potreba i motiva

      Planiranje obrazovnog i vaspitnog rada

      Programiranje obrazovnih sadržaja

      Neposredno pripremanje i organizovanje obrazovno-

vaspitnih procesa

      Izvođenje procesa obrazovanja i vaspitanja

     Vrednovanje spoljašnjih i unutrašnjih učinaka

obrazovno-vaspitnog procesa

Te postupke izvode zajednički oni koji imaju potrebe za

obrazovanjem i oni koji stvaraju uslove za njihovo zadovoljavanje.

Obrazovanje, prestaje biti otuđeno od radnih ljudi i građana. Prestaje

se razvijati nezavisno od razvoja društvene proizvodnje i razvoja

društvenih odnosa, od interesa i potreba udruženih radnih ljudi i

građana. Ostvaruje se integracija obrazovanja sa svetom rada i

društvene proizvodnje.

Postupcima andragoškog ciklusa nastoji se osigurati postizanje

spoljašnjih i unutrašnjih ciljeva obrazovne delatnosti na različitim

područjima obrazovanja odraslih.

3. Ciljevi obrazovanja i odgoja odraslih

Obrazovanje i vaspitanja društveno su i individualno uslovljeni.

Glavne odrednice te delatnosti jesu razvijenost proizvodnih snaga i

društvenih odnosa u jednoj zajednici te njena kulturna tradicija.

Individualne odrednice obrazovanja jesu sposobnosti za učenje te

lični motivi koje pojedinac nastoji obrazovanjem realizovati bez

obzira na to da li je reč o interesu za obrazovanje, ako vrednosti po

sebi, ili je reč o nekoj očekivanoj socijalnoj ili ekonomskoj koristi od

obrazovanja.

Društvene su potrebe i osobni motivi za obrazovanje međusobno

povezani i uslovljeni, jer se pojedinac formira u određenoj socijalnoj

okolini čije vrednosti preuzima i jer potrebe ljudi determinišu

društvene promene.

Ciljeve i zadatke obrazovne delatnosti ne određuju ni pedagozi ni

andragozi već društvo, ili tačnije, oni njegovi delovi koji imaju

najveću društvenu moć. Razlike u ciljevima ne proisteču samo iz

razlika u ekonomskoj razvijenosti zemlje, nego i iz razlika u

vrijednostima prema kojima je jedno društvo orijentirano.

Ekspanzija obrazovanja može se poticati radi ekspanzije proizvodnje

i potrošnje, što je nužno za reprodukciju kapitalističkog načina

proizvodnje.

S druge strane, obrazovanje se može razvijati radi razvoja ljudi,

jednako kao što se proizvodnja može razvijati radi zadovoljavanja

potreba ljudi, a ne radi akumulacije viška vrijednosti. U takvu društvu

obrazovanjem treba osposobljavati ljude za dokidanje društvene

podjele rada na izvršni i upravljački, jer se takva koncepcija društva

ne može ostvariti ako njegovi članovi ne ovladaju poslovima

društvene reprodukcije.

...

Analiza teleoloških sistema obrazovanja i odgoja u različitim

zemljama pokazuje da se ciljevi mogu klasificirati u tri dosta široke

kategorije:

Prvu skupinu ciljeva mogli bismo nazvati HUMANISTIČKOM jer se

obrazovni i odgojni ideal sastoji u višestranom razvoju ličnosti

čovjeka. Humanistički obrazovni i odgojni cilj uvjetno bismo mogli

nazvati unutrašnjim ciljem obrazovne djelatnosti. No unutrašnji cilj

obrazovne djelatnosti ima i jedno drugo, uže značenje. Ono se odnosi

na znanja, vještine, stavove, navike vrijednosti tj. na sve ono što je

predmet učenja. Ta dva aspekta unutrašnjeg cilja ne moraju biti

sukladna, jer ono što se uči ne mora voditi svestranom razvoju

ličnosti.

Druga skupina ciljeva je poticanje ekonomskoga, odnosno,

privrednog rasta, tj. Razvoj proizvodnih snaga određenog društva, ali

i unapređivanje ekonomskog položaja pojedinaca koji se obrazuju. To

su, dakle, ekonomski ciljevi obrazovanja i odgoja.

Treća skupina ciljeva sastoji se u unapređivanju socijalnog položaja

pojedinca, idejnoj homogenizaciji društva te učvršćenju i razvoju

dominantnog društvenog odnosa. To su socijalni ciljevi obrazovanja.

Ekonomske i socijalne ciljeve možemo, za razliku od humanističkih

joj nazvati vanjskim ciljevima obrazovne djelatnosti.

U klasnom društvu svaka klasa i socijalni sloj imaju vlastiti obrazovni,

a pogotovo odgojni ideal. Zato, osim cilja vladajuće klase, postoji i

opozicijski ciljevi socijalnih slojeva koji su potprivilegirani u raspodjeli

materijalnih dobara i društvene moći. No ti se ciljevi nejednako

realiziraju institucionalnim formalnim društvenim sistemom koji

kontrolira najutjecajniji društveni sloj, i funkcionalnim odgojem

različitim izvanškolskim odgojnim utjecajima. Moguća su stoga

antagonistička odgojna djelovanja čiji rezultat reflektira odnos

između smjera i intenziteta utjecaja različitih odgojnih činilaca.

Sam život, odnosno neposredno životno iskustvo, ima snažno

odgojno djelovanje na odrasle, i u tome je važna specifičnost odgoja

odraslih prema odgoju mladih koji su više izloženi odgojnom utjecaju

obitelji i škole.

...

u čvrstoj je vezi s obrazovnim i odgojnim ciljevima pojam obrazovne i

odgojne efikasnosti. Ona se sastoji u stupnju u kojem su ostvareni

ciljevi obrazovne djelatnosti. Kao što postoje tri vrste ciljeva, tako

postoje tri vrste obrazovne i odgojne djelotvornosti koje im

korespondiraju. Budući da su ciljevi obrazovanja višedimenzionalni,

trebao bi se smatrati efikasnim onaj odgojno-obrazovni sistem koji

uravnoteženo i u visokom stupnju ostvaruje sva tri navedena cilja. To

pretpostavlja da su proizvodnja i što se tiče svrhe i načina

proizvodnje, te dominantni društveni odnos usklađeni s autentičnom

ljudskom prirodom. Da joj služe a ne proturječe.

Ta je pretpostavka ostvarena onoliko koliko je realizirano

oslobođenje rada, što će reći da pojedine vrste obrazovnih, a

pogotovo odgojnih učinaka mogu međusobno kolidirati. U društvu

koje nije nadvladalo društvenu i tehničku podjelu rada, obrazovna će

djelatnost teško moću istodobno osigurati podjednaku razinu svih

vrsta edukativne djelotvornosti, bez obzira na to što se tome u

deklaracijama bezrezervno teži.

Što je, međutim, ekonomski i socijalni razvoj humaniji, interakcije

među različitim vrstama edukacijskih učinaka postaju sve pozitivnije,

što znači da efekt u jednoj komponenti cilja djeluje na ukupnu

efikasnost, ovisno o postignutim rezultatima u ostalim vodećim

dimenzijama obrazovne djelotvornosti. Tek kad je rad kreativan i

proizvodnja u funkciji zadovoljavanja ljudskih potreba, a društvo

uistinu demokratično, osposobljavanje za takav rad i za život u takvu

društvu vodi, ujedno i razvoju ličnosti, a razvijanje ličnosti

produktivnijem radu i životu.

...

4. Osnovna područja i oblici obrazovanja i odgoja odraslih

Prilikom operacionalizacije ciljeva obrazovne djelatnosti moguća su

dva pristupa:

      Češći je onaj koji polazi od podjele osobina ličnosti koje

se obrazovanjem i odgojem razvijaju. To su kognitivne

osobine (znanja, vještine i sposobnosti) koje se razvijaju

obrazovanjem te afektivne i motivacijske osobine koje

se razvijaju odgojem. Tako se konkretizira unutrašnji ili

humanistički cilj obrazovne djelatnosti (vidi poglavlje

Humanistički cilj obrazovanja i odgoja odraslih!).

      Drugi pristup polazi od vanjskih ekonomskih i socijalnih

ciljeva obrazovanja, odnosno strukture obrazovnih i

odgojnih potreba koje proistječu iz interaktivnog odnosa

čovjeka i promjenjivih zahtjeva njegove okoline. Ti se

zahtjevi artikuliraju oko glavnih područja čovjekove

aktivnosti. To su radna i upravljačka aktivnost, te one

aktivnosti koje se ostvaruju u slobodnom vremenu. Tome

korespondiraju osnovna područja obrazovanja i odgoja

odraslih.

Pri tome obrazovno-odgojne potrebe koje proistječu iz radne

aktivnosti uključuju i potrebe vezane za pridržavanje mjera zaštite na

radu i zaštite čovjekove okoline.

Područje obrazovanja i odgajanja za aktivnosti u slobodnom vremenu

uključuje porodične, zdravstvene, kulturne i rekreativne aktivnosti

kao osnovne. Valja imati na umu pojavu novih aktivnosti te

kvalitativnu promjenu sadašnjih.

 ...

edukacija odraslih realizira se neformalnim oblicima osposobljavanja

i daljeg usavršavanja te formalnim stupnjevitim školovanjem. Pri

tome se i formalno i neformalno obrazovanje zaposlenih može

ostvariti uz rad ili iz rada. Obrazovanje uz rad simultano je s radnom

aktivnošću, dok je obrazovanje iz rada sukcesivno izmjenjivanje

radne i obrazovne aktivnosti pri čemu polaznik zadržava sva prava iz

radnog odnosa.

Neformalno osposobljavanje i usavršavanje odvija se uglavnom uz

rad dok bi se školovanje odraslih (Povratno obrazovanje) trebalo

ostvarivati pretežno iz rada. Zbog ekonomskih  i organizacijskih

razloga i školovanje se zaposlenih najčešće izvodi uz rad.

Obrazovanje odraslih može imati kompenzacijski karakter ili karakter

daljnjeg obrazovanja. Kompenzacijsko je ono obrazovanje kojim se

nadoknađuju deficiti nastali zbog objektivnih, najčešće ekonomskih

okolnosti, ili zato što su šanse za obrazovanje u mladosti bile

propuštene zbog subjektivnih razloga. Osnovno obrazovanje odraslih

te njihovo stručno osposobljavanje je usavršavanje za obavljanje

različitih aktivnosti. Ono je potrebno zbog društvenih tehničkih i

kulturnih promjena.

5. Obrazovanje odraslih u globalnom obrazovnom sistemu

Obrazovanje odraslih nije izolirani dio globalnog indukativnog

sustava nego je njegov integralni dio. Do sedamdesetih godina

ono se u nas razvijalo kao relativno zatvoreni sistem, nasuprot

tradicionalnom sistemu redovitog školovanja, namijenjenog prije

svega, mladima.

Razradom i prihvaćanjem koncepta permanentnog obrazovanja kao

osnove svakog obrazovanja, stvorena je podloga za konstituiranje

jedinstvenog odgojno-obrazovnog sistema, čiji je vezivni element

upravo doktrina permanentnog obrazovanja (Filipović, 1971).

...

osnovne promjene školskog sistema jesu programske, metodičke i

organizacijske. One se ponajprije sastoje u tome što:

      Školovanje odraslih (povratno obrazovanje) postaje

ravnopravan, a perspektivno i  dominantan obrazovani put u

svladavanju viših stupnjeva usmjerenog obrazovanja

      Mladi bi se, naime, trebali što prije osposobiti za neko

zanimanje, zaposliti se, a više stupnjeve obrazovanja svladati

uz rad ili iz rada

      Institucije redovnog školskog obrazovanja trebaju preuzeti

funkciju daljnjeg permanentnog obrazovanja, stručnog

usavršavanja, prekvalifikacije i dokvalifikacije radnih ljudi, što

je uvjetovano znanstvenim i tehničkim progresom. Time one

prerastaju iz školskih u obrazovne ustanove koje ne razvijaju

samo formalno nego i neformalno obrazovanje odraslih.

Metodičke promjene: nove, mnogo elastičnije metode: dopisno-

konzultativna nastava, različiti tečajevi, seminari, multimedijsko

obrazovanje, organizirano samoobrazovanje, samo su neke od

mogućih didaktičkih inovacija globalnog sistema.

...

transformacija obrazovanja odraslih sastoji se u njegovu rastvaranju

kao posebnog obrazovano sustava te urastanja u globalni edukativni

sistem kao jedne faze permanentnog obrazovanja. Ono postaje

integralno u smislu sadržaja, metoda i oblika. Obuhvaća i :

      Stručno i neprofesionalno obrazovanje

      Kompenzacijsko i daljnje obrazovanje

      Školovanje (povratno obrazovanje) i neformalno

osposobljavanje

...

možemo reći da su predmet andragoškog istraživanja postupci

obrazovnog i odgojnog rada (faze andragoškog ciklusa) na

područjima stručnog i neprofesionalnog obrazovanja

(područja obrazovanja i odgoja za rad, samoupravljanje, slobodno

vrijeme i osnovno obrazovanje) i to kako u školskim tako i

izvanškolskim oblicima obrazovanja i odgoja odraslih

(školovanje, osposobljavanje i usavršavanje).

Andragogija, zajedno s ostalim edukologijskim znanostima,

istražuje i pojave nenamjernog obrazovanja i odgoja

odraslih.

6. Pojam odraslosti

Uz pojam odraslosti vezan je pojam zrelosti, ali ih ne treba

izjednačavati jer postoje različite vrste zrelosti i različiti stupnjevi

istovrsne zrelosti.

Najvažnije vrste zrelosti, uz biološku, jesu psihička, socijalna i

profesionalna.

Kada je postignuta maksimalna razvijenost različitih osobina

ličnosti, to se obično zove razdoblje zrelosti. Smatra se da traje

približno od dvadesete do pedesete ili šezdesete godine života

poslije čega slijedi predstaračka dob odnosno starost.

Sa stajališta obrazovanja odraslih najvažnijim vrstama zrelosti

smatramo psihičku i profesionalnu.

Osnovni kriteriji po kojima se prosuđuje može li se netko i po

svojoj psihičkoj razvijenosti smatrati odraslim (Furlan, 1981).

To je

      sposobnost diferenciranog reagiranja koje je prilagođeno

postojećim prilikama,

       konstruktivno i  društveno prihvatljivo manifestiranje i

zadovoljavanje potreba, čuvstava i napetosti,

      prihvaćanje postojećih realnosti, uspostavljanje odnosa

međuzavisnosti s užom i širom socijalnom okolinom itd.

Važan aspekt psihičke zrelosti odrasle osobe je racionalno

iskorištavanje svojih kapaciteta i sposobnosti. Racionalizacija se

ostvaruje primjenom provjerenih rutinskih postupaka, ali i

originalnim rješenjima postojećih problema za što je karakteristična

određena kreativnost. Zadovoljstvo u poslu koje isti autor navodi

kao još jedan kriterij psihičke zrelosti, usko je vezano uz pojam

profesionalne zrelosti

Profesionalna zrelost označuje sposobnost za pravilan izbor i uspjeh

u zvanju (Andrilović, 1976) odnosno, sposobnost čovjeka da sam

sebe izdržava.

Odrasla je, dakle, ona osoba kod koje je završen proces biološkog

rasta i koja je više ili manje psihički, socijalno i profesionalno zrela.

7. andragogija i druge znanosti

...

ergologija ili ergonomija... nauka o radu rezultate posebnih naučnih

disciplina koje proučavaju ljudski rad s različitih stajališta interpretira

sintetički s gledišta mogućeg ljudskog radnog učinka i svih njegovih

preduvjeta.

Ergodidaktika se definira kao teorija o naučnoj organizaciji

svakog obrazovnog rada. (Pri tome se, u rješavanju praktičnih

problema, oslanja na teoriju sistema, kibernetiku i sistemski pristup.)

Vodeća misao ergodidaktike je da je obrazovni rad samo

jedna vrsta organiziranog rada, što znači da se pri njegovu

proučavanju i unapređivanju mogu primijeniti zakonitosti do

kojih je došla ergologija.

8. Integrirani pristup obrazovanju i odgoju

...njegovo višedisciplinarno istraživanje i primjenu tako utvrđenih

spoznaja

Polidisciplinarna istraživanja obrazovanja nisu se razvila kao

rezultat nastojanja da se dođe do jedinstvene slike o njemu radi

usklađenog razvoja obrazovne djelatnosti, nego su nastala iz

autonomnog razvoja različitih i relativno nezavisnih znanosti.

      obrazovanje odraslih odvija se u varijabilnim

društvenim, ekonomskim i kulsturnim okolnosima i

različittim tipovima socijalnih sredina. U radnoj ili nekoj

drugoj organizaciji, u teritorijalnoj zajednici i obitelji, pri

čemu je obrazovanje gotovo uvijek usmjereno prema

rješavanju određenih problema u okolini u kojj žeive i rade

polaznici. Stoga je, u pravilu, ono više orijentirano prema

vanjskoj nego prema unutrašnjoj djelotvornosti. A životni

su i radni problemi, prema čijem je rješavanju

obrazovananje odraslih usmjereno, rijetko

monodisciplinarni. Oni se mogu riješiti samo integriranim

pristupom koji prine o cjelini pojave i svim relevantnim

faktorima što je determiniraju.

- dijalektičkapovezanost andrgogije ss drugima naukama o

edukaciji ne negira njenu znanstvenu samostalnost i

originalnost, jer je ta povezanost rezultat kompleksnosti

premeta njezina istraživanja

- dosadašnja andragoška praksa dovela je ddo predmetne

diferenicjacije unutar same andragogije. Dosad se formiralo

nekoliko andragoških disciplina unutar kojih su

identificiranje posebne zakonitosi u pripremanju, izvošenju i

vrednovanju obrazovnih i odgojnih procesa. To su:

      industrijska andragogija

      socijalna andragogija

      vojna andragogija

      penološka andragogija

      andragoška didaktika i različite metodike

      opća i nacionalna povijest andrgogije

      komparativna andragogija

      metotdologija andragošhih istraživanja

Njihov razvitak pridonosi  razvoju opće  andragogije koja ne

nastaje samo preradom rezultata ostalih andragoških

disciplina nego i vlastitim istraživanjima koja povratno

djeluju na razvoj posebnih andragogija.

II.                    METODOLOGIJA ANDRAGOŠKIH

ISTRAŽIVANJA

...

III . HUMANISTIČKI CILJEVI OBRAZOVANJA  I ODGOJA

ODRASLIH

Humanistički obrazovno-odgojni cilj sastoji se u doprinosu

razvoju mnogostrano razvijene ličnosti, tj. U razvijanju

njezinih osobina uz pomoć obrazovanja i odgoja. Osnovne

osobine ličnosti jesu spoznajne, emocionalne, motivativne i

tjelesne. Obrazovanjem se djeluje na razvoj spoznajnih i

tjelesnih osobina, a odgojem na razvoj emocionalnih i

motivativnih. Osobine ličnosti se razvijaju tako da se uz

pomoć odogovarajućih aktivnosti stave u funkciju relevantne

dipozicijske strukture.

Razvoj ličnosti determiniran je ljudskom praksom, tj. Nainom

proizvodnje i života. Podjela rada uvjetuje parcijalni razvoj

ličnosti. Zato obrazovanje i dogoj imaju zadatak da ne

formiraju ljudske ličnosti samo prema zahtjevima

proizvodnje, nego da aktiviraju što većži dio dispozivijske

osnove ličnosti i tako omoguće njezin višestrani razvitak.

1.       klasifikacija osobina ličnosti

Humanističko obrazovno-odgojni cilj sastoji se u «svestrano

ili mnogostrano razvijenoj čičnosti» čovjeka koji se najstoji

formirati i uz pomoć obrazovanja i dogoja

      velik broj različitih osobina ili crta ličnosti. To su sve

one relativno trajne osobine čovjeka važne za njegovo

doživljavanje i ponašanje, relativno univerzalne, tj u većoj

su ili manjoj mjeri prisutne kod svih ljudi

Sve se osobine ličnosti čovjeka mogu klasificirati u neku od 4

osnovne skupine: to su

      znanje i vještine te različite sposobnosti

      emocionalne osobine (temperament)

      motivativne i voljne osobine (karakter)

      tjelesne osobine

ovim psihičkim sobinama odgovaraju različiti psihički procesi koji su

pokretani tim osobinama a kroz koje se te osobine manifestiraju i

dalje razvizaju.

Sposobnostima, znanju i vještinama odgovaraju spoznajni ili

kognitivni precesi, temperamentu odgovaraju različiti emocionalni ili

afektivni procesi, a osobinama karaktera ili ličnosti odgovaraju

motivativni ili konativni procesi. Tjelesnim osobinama odgovaraju

fiziološi i fizički rpocesi. Zbog toga što se obrazovanjem i odgojem

djeluje na razvoj psihičkih osobina, aktivirajući odgovarajuće psihičke

procese, opravdano je pripadne osobine i procese grupirati zajedno.

Tako se dolazi do 4 osnovna područja osobina i procesa čija

strukrura čini ličnost pojedinca. To su

      spoznajno

      emocionalno

      motivativno područje i

      područje fizičkih osobina.

Razvoj osobina i procesa koji ulaze u ta područja predmet su

obrazovanja i odgoja.

Obrazovanje je stjecanje znanja i vještina te razvoj sposobnosti. Ono

je, dakle, orijentirano na razvoj spoznajnih osobina i procesa, te

razvoj tjelesnih osobina čovjeka.

Odgoj jest razvoj emovionalnih i motivativnih svojstava i procesa, što

čini karakter čovjeka ili njegovu ličnostu u užem smislu riječi.

Pojam odgoja u pedagoškoj se literaturi upotrebljava u širem i u

užem značenju.  Odgoj u širem značenju odnosi se na formiranje

čovjeka u cjelini, tj. formiranje njegovih spoznajnih, emocionalnih,

motivativnih i fizičkih osobina.

Odgoj u užem smislu obuhvaća samo moralnu i voljnu sferu, tj. ono

što čini karakter čovjeka.

Ono što fenomene obrazovanja i odgoja povezuje, što je njihov

«zajednički nazivnik» jest činjenica da su u osnovi i jednoga i druga

procesi učenja. I obrazovanje i odgajanje odvija se na osnovi učenja

koje definiramo kao preces stjecanja relativno trajnih promjena

različitih vrsta ponašanja i doživljavanja na osnovi aktivnosti

pojedinca koji uči.

---

Postoje različita stajališta o tome može li se  edukacija reducirati

samo na svjesno i namjerno obrazovanje i odgajanje. Naše je

mišljenje da ne može, jer onda obiteljski odgoj, obrazovni i odgojni

utjecaj medija masovnog komuniciranje, djelovanje umjetničkih djela

i različitih životnih iskustava na stavove, uvjerenja i vrijednosti ne bi

bili dogoj, jednako kao što ono radno i životno iskustvo djece i

odraslih koje rezultira novim spoznajama ne bi bilo obrazovanje.  U

pedagoškoj se literaturi nenamjerno educiranje naziva

funkcionalnim. U njoj prevladava stav da funkcionalni odgoj i

obrazovanje ne treba biti predmet pedagoškog istraživanja.

Andragogija istražuje zakonitosti namjernog i nenamjernog

obrazovanja i odgoja odraslih.

...

u andragoškoj je literaturi pojam obrazovanja dominantan više nego

što je pojam odgoja dominantan u pedagoškoj. Stoga se najčešće

govori samo o «obrazovanju odraslih», a odgoj se i ne spominje.

Razlozi su tome praktički i teorijski. U andragoškoj praksi

obrazovanje zaista prevladava nad odgojem, a u mnogim se

teorijskim razmatranjima zaključuje da su mogućnosti namjernog

odgojnog djelovanja na odrasle bitno reducirane. Stojimo na

stajalištu da i kod mladih i kod odraslih možemo govoriti o

obrazovanju i o odgoju, ali se odgoj na različite načine ostvaruje, što

i opravdava egzistenicju andragogije kao posebne znanosti o

obrazovanju i odgoju odraslih. U ekukaciji odraslih funkcionalni je

odgoj značajniji od intencionalnog.

2. razvoj osobina ličnosti

...

3. razvoj ličnosti i životna dob

...u toku života mijenjaju se osobine o kojima ovisi efikasnot procesa

učenja, zbog čega nisu sva životna razdoblja jednako povoljna za

stjecanje i mijenjanje različtih osobina ličnosti. Za razvoj sposobnosti

povoljnija su ona razdoblja u kojima su relevantne dispozicije u fazi

fiziološkog sazrijevanja, jer je tada njihovo organiziranje u različite

strukture odgovarajućim aktivnsotima djelotvornikje. Ako je

zakašnjenje obrazovnog i odgojnog djelovanja za takvim optimalnim

razdobljima osobito veliko, dispozicije mogu biti već toliko

stabilizirane da naknadno djeoovanje iz okoline ostaje bez vidljivog

efekta.

Slično je i ko gormiranja ostalih osobina koje više ovise o nasljednoj

osnovi nego o utjecajima okoline. To su još osobine temperamenta i

one voljen osobine determinirane svojstvima živčanog sustava.

Znanja i veštine, stavovi i uvjerenja mogu se stjecati i mijenjati

cijelog života, jer nisu urođena nego naučena svojstva. To, međutim,

ne znači da će u svakoj dobi brzina i kvaliteta učenja tih svojstava

biti jednaki, jer se godinama mijenjaju faktori koji te aspekte

efikasnotsi učenja uvjtuju.

Efikasnost učenja znanja i vještina ovisi o

- sposobnostima,

- relevantnom predznanju,

- tehnikama učenja i

- motivaciji za učenje, a ti faktori nisu jednako raspoređeni u svim

životnim razdobljima.

Dok razvoj sposobnosti u zrelo doba i doba starosti ne ide u prilog

učenju odraslih, ostali faktori – predznanje, tehnike učenja i

motivacija – mogu biti više na strani odraslih nego mladih.

Efikasnost učenja u odraslih, stoga, može biti i veća nego u mladih.

To je jedan od razloga onih nastojanja koja idu za omasovljenjem

obrazovanja uz rad i iz rada na račun kontinuiranog školovanja

mladih na višim stupnjevima obrazovanog sistema.

4. Praksa i formiranje ličnosti

 ... Marksistički zasnovane psihologija i andragogija polaze od toga

da je razvoj ličnosti uvjetovan ne samo dispozicijskom osnovom nego

i društvenom i tehničkom podjelom rada, jer ona determinira

karakter radne aktivnosti čovjeka i način njegova života. Zato se

moe reći da je čovjek biće vlastite prakse

4.1. Način proizvodnje i razvoj ličnosti

način proizvodnje determinira zahtjeve koji se na izvršioce različitih

vrsta radova i društvenih uloga postavljaju u pogledu potrebnih

znanja, vještina, različitih sposobnosti, odgovornosti i ostalih osobina

ličnosti. Poznato je da rauzličitim razinama tehničke razzvijenost6i

korespondiraju, kao optimalne, različite kvalifikacijske strukture.

Jednako., različitim tipovima društvenih uloga odgovaraju, sa

stajališta nepromjenjivog funkcioniranja društva, različiti tipovi

karaktera, koji se nastoje osigurati organiziranim obrazovanim i

odgojnim djelovanjem. Obrazovni i odgojni sistem ima zadatak

formiranja potebne radne snage za nesmetano odvijanje proizvodnje,

spremne da tu ulogu prihvati kao pravrdnu, jednako kao što će

društveni odnos prihvatiti kao pravedan društveni odnos.

Sva klasna društva organiziraju zbog toga raslojene obrazovne

sustave za «proizzvodnju» parcijalnih ličnosti prema struktru

postojećih društvenih potreba. Tako ona nastoje osigurati svoj

kontinuitet i stabilnost, što je, gledano u povijesnim relacijama,

moguće samo na kraći rok.

...

razvoj proizvodnih snaga otvara nove mogućnosti zadovoljavanja

autentičnih ljudskih potreba kojima na putu stoje postojeći društveni

odnosi. Indoktrinarna snaga odgoja vladajuće klase nije dovoljna da

klasi koja je nosilac progresa nametne toliko iskrivljenu predodžbu

stvarnosti da bi ona odustala od kolektine akcije kojom, objektivno

može izvesti društvenu promjenu. Očito, ljudska se ličnost ne može u

dovoljnoj mjeri formirati po želji onih koji imaju moć da određuju što

su to potrebe društva, jer je generička priroda čovjeka premasivan

faktor u razvoju ličnosti.

Stoga se svaka klasa na vlasti oslanja ne samo na obrazovni sistem

nego i na aparat moći kojim, sredstvima represije nastoji postići ono

što ne može odgojem i obrazovanjem. u takvim okolnostima ne može

biti svestranog razvoja ličnosti, a i potreba pojedinca se aktualizira

može biti potisnuta ako, zbog restriktivnog djelovanja ekonomskih i

socijalnih faktora, nisu zadovolji primarni biološki i socijalni motivi.

Slobodni razvitak čovjeka zahtijeva takvu organizaciju života i rada

koja će poticati i omogućavati aktualizaciju onakvih konfiguracija

dispozicija koje najbolje odgovaraju potencijalima pojednica. To

pretpostavlja postojanje velikog repertoara različitih aktivnosti koje

su dostupne svima, kao i velike mogućnosti promjene i zamjene

jedne aktivnsoti drugom. To se može realizirati u takvim društvenim i

ekonomskim uvjetima u kojima će biti dokinuta društvena podjela

rada na upravljački i izvršni kao i ona thnička podjela rada koja

dovodi do razmrvljenih, parcijalnih i repetitivnih aktivnosti.

...

proizvodnja treba da bude podređena ljudskim potrebama, kako u

vezi s predmetom, tako i u vezi s načinom proizvodnje. A potrebe u

razvijenom društvu nisu samo potebe za potrošnim dobrima nego i

potrebe za slobodom i svestranim razvojem ljudskih sposobnosti,

potrebe za informiranjem, prijateljstvom, potreba da se oslobodimo

ne samo eksploatacije nego i tlačenja u radu i u dokolici (Gorz,

1970).

To postavlja zahtjev za preispitivanje pojma progresa i redefinirnje

ciljeva i gunkcije tehologije u društvu. Danas su dominatni kriteriji

efikasnosti profitabilnost i ekspanzivnost, dok su ciljevi «mekih»

tehnologija mnogo kompleksniji i uključuju zadovoljstvo, kreativnost,

odnose među ljudima, štednju prirodnih resursa i čuvanje okoline od

zagađnosti.

4.2. Alternativne tehnologije i razvoj ličnosti

mogu se klasificirati u tzv «utopijske» i «intermedijarne».

Intermedijarne, nazvane još i tehnologijama samopomoći i

demokratskim ili narodnim tehnologijama, koje su jednostavne i

svima dostupne, naijenjene su sobito zemljama u razvoju kojime ne

odgovara put tehnološkog razvoja visoko razvijenih zemalja. One

nisu kapitalno nego radno intenzivne, osobađaju od nezaposlenosti i

koriste se kreativnošžu ljudi.

Prijelaz od suvremenih na alternativne tehnologije nije,

međutim,,samo tehničko, već primarno političko pitanje. Budući da je

najvažniji sadržaj politike ekonomija, a najvažniji sadržaj ekonomije

tehnologija, intermedijarne tehnologije postaju dio političke

strategije o kojoj ovisi oslobođenje ljudi od inozemnih i vlastitih

centara moći. Postojeće strukture moći ne žele tehnološkim

promjenama dovesti u pitanje svoju dominantrnu poziciju. Zbog toga

je masovna primjena alternativne tehnologije moguća u društvima

koja su ostvarila alternativne sturkture u odnosu prema

kapitalističkoj društvenoj struktrui.

...

tehnološki razvoj ne mora, dakle, voditi isključivo prema mehanizaciji

i automatizaciji koja smanjuje psihološku vrijednsot rada, nego je

moguć drukčiji tehnološki razvitak koji omogućuje veći stupanj

samoaktualizacije čovjeka. Razumije se da takva orijentacija nije

moguća bez permanentnog obrazovanja i samoobrazvoanja.

4.3. Samoupravljanje i razvoj ličnosti

...

4.4. Slobodno vrijeme i razvoj ličnosti

...domena u kojoj se već danas mogu zadovoljavati mnogi vrlo važni

univerzalni motivi. To su motivi za aktivnošću, za druženjem s

ljudima, a javljaju se u različitim blicima i kvalitativnim razinama, te

motiv za postignućem i samoaktualizacijom.

Ti se motivi ostvaruju participacijom čovjeka u tekovinama kulturnog

progresa, razvojem i zadovoljavanjem različitih kulturnih potreba i

kao konzumenta kulturnih dobara elitne kulture i kao aktivnog

sudionika demokratske kulture. Različite tzv. Slobodne ili hobi

aktivnosti jesu značajno područje nezavisne akcije pojedinca u kojoj

on može ispoljiti svoju kreativnost. Sport i rekreacija tipa

«zabavljanje» u kojima stupa u raznovrsne nekonvencionalne

socijalne interakcije razzličith vrsta također su vrlo značajno

područje individualnog razvitka.

4.5. Obrazovanje i razvoj ličnosti

... učenje je univerzalna aktivnost koja djeluje poticajno i oblikovno

na sve vrste dispozicija, odnosno na formiranje svih psihičkih

svojstava ljudi.  No nije obrazovanje u razvijenim zemljama toliko

masovno, dugotrajno i intenzivno zbog njegova djelovanja na razvoj

ličnosti, koliko zbog uvjerenja da je obrazovanje jedan od glavnih

motora ekonomskog razvoja i faktora vertikalne socijalne

pokretljivosti.

Takva tehnokratska koncepcija obrazovanja odgovara vrijednostima

kojima teže takva društva, u kojima su proizvodnja i potrošnja postali

vodeći ciljevi.

U socijalističkom društvu, kojemu je glavni cilj razvoj čovjeka,

obrazovanje treba omasovljavati i razvojati već zbog toga....

Ljudi se ne obrazuju samo zbog neke očekivane materijalne ili

socijalne koristi nego i zbog zadovoljavstva ili užitka koji proistječe iz

same aktivnosti učenja, zbog spoznavanjem zadovoljene znatiželje.

...

u laičkoj javnosti, pa i među stručnjacima koegzistiraju

kontradiktorna uvjerenja da je obrazovni sistem ili previše ili premalo

utilitaristički orijentiran. To je posljedica toga što je obrazovanje u

predodžbama ljudi uglavnom reducirano na pkolu, tj. Na

instritucionalizirane oblike obrazovanje, iako se obrazovanje zbiva i

izvan škole, a ne samo u njoj...

treba reći da ni viši stupnjevi stručnog obrazovanja, ni vertikalni

obrazovni put nisu pravi put svestranog formiranja ličnosti. To je

mnogo više horizontalni obrazovni razvoj koji se ne ostvaruje

stjecanjem što viših kvalifikacija

IV. EKONOMSKI CILJEVI OBRAZOVANJA I ODGOJA ODRASLIH

V. SOCIJALNI CILJEVI ORAZOVANJA I ODGOJA ODRASLIH

ANDRAGOŠKI CIKLJUS

KARAKTERISTIKE UČENJA ODRASLIH

OSNOVNA PODRUČJA OBRAZOVANJA I ODGOJA ODRASLIH

ORGANIZACIJA NASTAVE ZA ODRASLE

OSPOSOBLJAVANJE ODRASLIH ZA SAMOOBRAZVOANJE

METODE OBRAZOVANJA ODRASLIH

PRINCIPI OBRAZOVANJA ODRASLIH

OBRAZOVNA GRUPA