Povodom dolaska Nove gregorijanske godine i njenog proslavljanja, što je kršćanski običaj,

želim da podsjetim na bolnu činjenicu da ovaj događaj na žalost obilježavaju i neki od onih koji

sebe smatraju muslimanima, nesvjesni da na taj način oponašaju druge narode, a svako

oponašanje drugih znači udaljavanje od islama i njegovih propisa. Još je apsurdnije da veliki

broj njih to čini uz činjenje harama, koji muslimane izvode iz islama.

Ako volimo Allaha, dželle še'nuhu, dužni smo slijediti sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve

sellem, pa će nas Allah zavoljeti i grijehe nam oprostiti, kao što stoji u 31. ajetu Sure Alu Imran: ٌ ٌ

Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" – a

Allah prašta i samilostan je.

Svako činjenje harama, braćo i sestre izaziva Allahovu, subhanehu ve te'ala, srdžbu, a posebno

činjenje harama od strane naroda koji su u teškim situacijama pomognuti da opstanu, onda kada

su se nevjerničke vojske i njihovi pomagači udružili u želji da ih potpuno unište. Zar se smiju

javno činiti grijesi i izazivati Allahova, subhanehu ve te'ala, srdžba u zemlji kerameta, zemlji u

kojoj se širio miris šehidske krvi, zemlji u kojoj su vojske meleka pomagale golobrade i

goloruke borce Armije Republike Bosne i Hercegovine i MUP-a i zaustavljale neprijatelje,

zemlji dvije stotine hiljada šehida, zemlji kojom su tekle rijeke šehidske krvi i rijeke suza

ucvijeljenih majki, nena, supruga, djece i unučića, zemlji u Potočarima 11. jula 1995.g. zgažene

tek rođene bebe, zemlji četrdeset hiljada silovanih Bošnjakinja, među kojima je deset hiljada

maloljetnih djevojčica, zemlji stotina zloglasnih logora, zemlji 614 do temelja porušenih

džamija, zemlji koja u sebi krije dijelove tijela heroja koji skrušeno hodaju ovom bosanskom

zemljom, zemlji gazija koji su goloruki stajali pred tenkove i specijalne jedinice, koji su bosi

gazili kroz neprijateljska minska polja, a danas su na birou, jer su njihova radna mjesta zauzeli

rođaci i rodice i ljubavnice korumpiranih kvazi-političara, pa i neprijatelji ove zemlje, koji su

se zapošljavali i još zapošljavaju po nacionalnom ključu, zemlji u kojoj nije bilo kolektivne

osvete i zemlji dobroćudnih ljudi koji ni neprijatelje ne znaju mrziti koliko to oni zaslužuju,

zemlji koju stoljećima pljačkaju i žele prisvojiti, a ona se odupire i svjedoči da ona pripada

samo Allahu, dželle še'nuhu, a da smo mi samo njeni privremeni korisnici, za koje je u nekom

njenom ćošku pripremljeno dva kvadratna metra zemljišta za privremenu kabursku kuću, koja

je na jednu vodu i prokišnjava, pokrivena običnim daskama, bez izolacija, lima, tondah crijepa,

bez vrata i prozora, bez fasade, centralnog grijanja, klima i video nadzora, kuće koja ne

podliježe plaćanju poreza i koja ostaje do Dana kada će se u Sur (rog) puhnuti, a ljudi iz kabura

poiskakati „kao preplašeni skakavci“?

Nova godina se proslavlja širom svijeta, a najveću pažnju joj posvećuju Kršćani, koji ovaj

praznik vežu za smrt pape Silvestra I, koji je umro 31. decembra 335. godine, a 1582. godine

kada je bila reforma gregorijanskog kalendara početak Nove godine je promijenjen sa 25.

decembra, na 1. januar i od tada je 31. decembar poznat u svijetu kao Silvester. Iz ovoga se

jasno vidi da je došlo do odstupanja za nekoliko dana od datuma rođenja Isaa, alejhis-selam, tj.

25. decembra, kako to tvrde Kršćani.

Jedan od prepoznatljivih detalja vezanih za novogodišnje praznike je i Djeda Mraz. Prema

Enciklopediji Britanici postojanje Svetog Nikole, kasnije Djeda Mraza, nije potvrđeno ni

jednim historijskim dokumentom, tako da se ništa sigurno ne zna o njegovom životu osim da

je vjerovatno bio biskup Myre u IV vijeku. Kao mladić putovao je u Palestinu i Egipat, a nakon

povratka u rodno mjesto postao je biskup u Myri. Bio je zatvoren za vrijeme progona Kršćana

od strane rimskog imperatora, a za vrijeme drugog imperatora je oslobođen. Prisustvovao je

Prvom Koncilu u Nikeju, 325. godine. Sahranjen je u crkvi u Myri, a u VI stoljeću njegovo

svetište je postalo veoma poznato. Darežljivost i dobrota po kojima je Sveti Nikola bio poznat

prerasle su u legende o čudima koje je činio za siromašne i nesrećne. U Srednjem vijeku

privrženost Svetom Nikoli raširila se po cijeloj Evropi. Transformacija Svetog Nikole u Djeda

Mraza otpočela je 1823. godine. Prema legendi Djeda Mraz uz pomoć vilenjaka dostavlja

darove dobroj djeci širom svijeta.

Prema tome, Djeda Mraz je isključivo vjerski simbol Kršćana i nema nikakve veze sa islamom

i muslimanima, niti sa bosanskom tradicijom.

Podsjećam i sebe i vas na hadis Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam

Hakim:

Prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

rekao:"Slijedićete ranije narode, pedalj po pedalj, aršin po aršin, pa čak i da uđu u gušterovu

jazbinu vi biste ih u tome slijedili." Rekosmo: „Allahov Poslaniče, Kršćane i Židove?“

Reče: „Koga drugog?" (Hakim)

Tužno je braćo i sestre da ima veliki broj „muslimana“ koji su u slijeđenju nemuslimana prešli

svaku mjeru i koji se ni po čemu ne razlikuju od njih. To njihovo slijeđenje ih nije amnestiralo

od ubijanja i progona u toku posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu,

pa hoćemo li doći pameti?

Od oponašanja nemuslimana je i obilježavanje Nove godine, koju proslavljaju Kršćani, za koje

Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u 17. ajetu Sure El-Maide:

Nevjernici su oni koji govore: "Bog je – Mesih, sin Merjemin!" Reci: "Ko može

spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu i sve one koji

su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On

stvara što hoće i Allah sve može.

Potrebno je znati da je islamsko pravilo neslijeđenje onoga ko odstupa od Allahovih propisa i

od njih se treba razlikovati u: običajima, praznicima, vjeri, odjeći, govoru, ishrani itd.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud kaže:

Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

rekao: "Ko oponaša neki narod, on je od njih." (Ebu Davud)

U ovom hadisu je veliko upozorenje svima onima koji oponašaju nemuslimane, jer ih to

oponašanje svrstava u njihov red.

Imam Ibn Kesir kaže da ovaj hadis označava veliku prijetnju i upozorenje onima koji slijede

nemuslimane u njihovom govoru, djelima, odjeći, praznicima i načinu obožavanja Stvoritelja,

a tako isto i u svemu drugome što nije od naše vjere i što nam se ne dozvoljava.

Tako možemo zaključiti, da onaj ko ostavlja sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a

slijedi običaje Jevreja i Kršćana, da može izaći iz islama, bez obzira koliko se on smatrao

muslimanom i imao izvorno muslimansko ime.

U ovom sveopćem novogodišnjem cirkusu, učestvuju i stari i mladi. Ali naša omladina je

posebno motivirana. Da se ispravim, većina omladine. Ima i izuzetaka koji na Novu godinu

gledaju racionalno. Pitajte omladinu ili pokušajte ustanoviti šta je konačni cilj novogodišnjeg

slavlja, ili čime kulminira novogodišnje slavlje? Vjerujte vrhunac zadovoljstva naše omladine

je da se tu noć napiju do besvijesti. Naravno, pod dejstvom alkolhola se lakše stupa u seksualne

odnose, lakše se zameće kavga, lakše se izazivaju nesreće... Ali ni to nije dovoljno da se osudi

slavljenje Nove godine. Onaj ko se usudi reći i riječ protiv, proglašava se nazadnim,

retrogradnim, nekulturnim...

I djeca se uče od malih nogu da budu u trendu. Čak su i piće, koje doduše u sebi nema alkohola,

ali koji ima isti naziv kao i skupo alkoholno piće, izmislili da bi djeca u posebnim prilikama

osjetila euforiju. Niko ne razmišlja, ili pak proračunato razmišlja, da djeci neće biti teško preći,

prije ili kasnije, sa bezalkohonog na piće sa alkoholom. Samo je potrebno naučiti djecu da piju

to piće određenog naziva, da ga sa mimbere ne spominjem.

Naročito patetično izgleda čestitanje nove godine. Na sve strane se čuje 'sretna nova'. U tom

čestitanju sreća treba da dođe onako, niotkuda. Naravno da to čestitanje nema nikakve veze sa

dovom za brata muslimana, koja je preporučena, zato što sreću, iz tog čestitanja, niko ne veže

za Svevišnjeg Boga, koji, ustvari, jedino daje sreću.

I na kraju se braćo i sestre postavlja logično pitanje: „Šta činiti u ovoj noći?“ Odgovor je

jednostavan: Ne pridavati joj nikakvu važnost u odnosu na druge noći, ne obilježavati je

nikakvim posebnim sijelima, večerama, kahvama, gledanjima novogodišnjeg programa, ne

čestitati ga, ne kupovati djeci nikakve poklone niti primati, već kao i ostalih noći na vakat leći

spavati, ustati na noćni namaz i sabah i nastaviti živjeti islamski kao i do sada!

Braćo i sestre, izvršavajmo naše islamske obaveze, čvrsto se držimo Allahova, subhanehu ve

te'ala, užeta i ne povodimo se za običajima i praznicima drugih naroda!

Gospodaru, vrati pravo onima kojima su njihova prava uzurpirana, ukaži nasilnicima na Tvoj

put i spriječi ih u nasilju! Učvrsti nas na putu islama! Učini nas od onih koji se čuvaju

zabranjenih i sumnjivih stvari i sačuvaj nas slijepog slijeđenja drugih! Oprosti našim roditeljima

i dobrim precima! Učini našu djecu i potomke radostima naših očiju i srca! Budi nam milostiv

na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!