-SPORAZUMIJEVANJE(komunikacija)- je proces u kojem jedan sudionik drugom sudioniku u nekom kontekstu i s odreñenom namjerom prenosi neku poruku ili obavijest. -komunikacijski sustavi kao organizirane cjeline sastavljene od više različitih i meñusobno povezanih dijelova dijele se na: 1) Jezik- proučava jezikoslovlje ili lingvistika ; 2)Nejezični kodovi-kao sustave znakova(ideogrami,piktogrami,signali,simbol),proučava ih semiologija -svaki se komunikacijski sustav sastoji od znakova pa možemo reći ZNAKOVNI SUSTAV (dijelovi komun. sustava mogu oblikovati taj smisao jer imaju svoje značenje i zato ih zovemo znakovima ; -A- izraz znaka-njegova materijalna strana koja se u govoru ostvaruje kao utvrñeni niz fonema(/k/+/u/+/ć/+/a/), a u pisanju kao niz grafema (k+u+ć+a) -B- sadržaj znaka- ona predodžba predmeta izvanjezične zbilje što postoji u svijesti govornika ; C-imenovni predmet ;veza izmeñu izražaja i sadržaja(AB), sadržaja i predmeta (BC) i izraza i predmeta(AC) proizvoljna je i utvrñena prešutnim dogovorom članova neke jezične zajednice ; "dugouha domaća životinja" - magarac, tovar, kenjac ; => u slijedu fonema što čine izraz jezičnog znaka nema ničega što bi upučivalo baš na sadržaj koji mu se pridružuje-na toj je činjenici zasnovana postavka o početnoj značenjskoj proizvoljnosti ili arbitrarnosti jezičnog znaka -dvodijelni sastav jezičnog znaka - koji čine IZRAZ i pridružen mu SADRŽAJ (jednom izrazu nije uvijek pridružen jednostavan sadržaj (domovnica) ; izraz i sadržaj jezičnog znaka nisu isti u svakom trenutku povijesti jezika (vočera-večer) ; SEMANTIKA-proučava sadržajnu stranu znaka ; jezični znak i riječ nisu istoznačnice jer izraz jezičnog znaka nije uvijek jedna riječ, nego se može sastojati od dviju ili više riječi (divlji kesten) -po STUPNJU ODREðENOSTI riječi dijelimo na : PUNOZNAČNICE (imenice, glagoli, zamjenice, brojevi, pridjevi, prilozi) - imaju i gramatičko i leksičko značenje (njihovo značenje ne ovisi o sinktatičkim vezama u koje stupaju samostalno ili zajedno s nepunozn.) NEPUNOZNAČNICE (prijedlozi, uzvici, čestice, veznici)-imaju samo gramatičko značenje (služe za uspostavljanje sintaktičkih i značenjskih odnosa izmeñu punoznač.) -LEKSEM-oblik punoznač. koji predstavlja ukupnost svojih oblika i značenja ; LEKSIK-čine svi leksemi hrvatskog jezika a grana jezikoslovlja koja ih proučava zove se leksikologija

-JEDNOZNAČNICE-jednostavan, sastoji se od samo jednog značenja (opseg značenja i sadržaja su podudarne veličine npr. maslina) -VIŠEZNAČNICE-složen, sastoji se od dvaju ili više značenja (npr. učenik) -jednoznačnost (monosemija) prethodi višeznačnosti (polisemiji) leksema jer višeznačnice nastaju značenjskim proširenjem jednoznačnica (kako se povećavaju komunikacijske potrebe, povećava se broj višeznačnika-bogačenje jezika) -PRENESENO ZNAČENJE - novonastalo značenje leksema koje se pridružuje njegovom već postoječem značenju (LAV-hrabar, odvažan čovjek - preneseno značenje prema značenju afrička zvijer) -leksičko semantiče varijante leksema-dva su osnovna načina postanka prenesen. Značenj: a)METAFORA- prijenos dijela značenja da bi se istaknula jedna zajednička značajka životinjske vrste i odreñena čovjekova ( leksikalizirane metafore (okamenjene) - kada se metafora često rabi njezina metaforičnost se potpuno izgubi ; umoran-umoriti , jagodica prsta) ; b)METONIMIJA - nastala po asocijativnom dodirivanju ili povezanosti stvari u vremenu i prostoru (hrvatska vlada - markov trg). -RAŠČLAMBA ZNAČENJA-svako značenje može se razložiti na manje značenjske jedinice koje se zovu značenjske sastojnice ili semantiče komponente -DENOTATIVNO ili NEUTRALNO značenje leksema ono je značenje koje izravno i obavijesno neutralno upućuje na imenovanu stvar ili pojam iz izvanjezičnog svijeta -KONOTATIVNO ili OBILJEŽNO značenje je svako značenje leksema koje sadrži emocionalne, afektivne, ekspresivne ili semantično-stilističke oznake ili asocijacije -PODRUŠTVLJENO ili SOCIJALIZIRANO konotativno značenje leksema-kad su asocijacije zajedničke svima ili većini govornika hrvatskog jezika -INDIVIDUALNO ili OKAZIONALNO konotativno značenje -kad su asocijacije ili konotacije ovisne o odreñenome kontekstu ili su svojstvene samo jednom piscu -LEKSEMI su dijelovi jezičnog sustava, ne postoje izolirani jedni od drugih, leksemi što se zajedno pojavljuju s odreñenim leksemom tvore njegovu sintaktičku okolinu ili kontekst ; PARADIGMATSKI ODNOS - u tom odnosu stoji neki leksem sa svim leksemima koji bi se mogli pojaviti na njegovu mjestu u kontekstu ; SINTAGMATSKI ODNOS- u tom odnosu stoji neki leksem sa svim leksemima s kojima se zajedno pojavljuje u kontekstu

-HIPERONIM (značenjska nadreñenica) - leksem s nespecificiranom sastojnicom u značenju ;HIPONIM (značenjska podreñenica)- leksem s specificirajučom sastojnicom u značenju ( hiponim koji imaju zajednički hiperonim nazivaju se značenjske supodreñenice ili kohiponimi ili nadreñenice) -SINONIMIJA- je semantički odnos izmeñu dvaju ili više leksema koji pripadaju istoj vrsti riječi i imaju različite izraze a sadržaji im se podudaraju djelomično ili potpuno -SINONIMSKI PAR-dva leksema izmeñu čijih sadržaja postoji takav semantički odnos djelomične ili potpune podudarnosti. -SINONIMI : BLISKOZNAČNICE (djelomični sinonimi) - sinonimi koji su meñusobno zamjenjivi samo u nekim kontekstima (dva su sinonima bliskoznačnice ako imaju različit opseg sadržaja, jedan širi a drugi uži) ; ISTOZNAČNICE (potpuni sinonimi) sinonimi koji su meñusobno zamjenjivi u svim kontekstima (vrlo su rijetki i odnose se na sinonimske parove u kojima je jedan parnjak hrvatski leksem a drugi posuñenice (ljekarna-apoteka) -KONTAKTNI SINONIMI - bliskoznačnice od kojih jedan pripada leksiku hrvatskog standarnog jezika, a njegov sinonimski parnjak pripada područnu obilježenu leksiku (jastuk-vanjkuš-kušin) ; sinonimi mogu biti: a)samostalni ili općejezićni - njih prepoznajemo kao sinonime i izvan konteksta ; b)individualni ili kontekstualni- postoje samo u odreñenom kontekstu i nalazimo ih u pojedinačnom jezičnom stvaralaštvu -ANTONIMIJA- leksičko semantička pojava značenjske opreke izmeñu dvaju leksema (suprotno značenje=> dan-noć) -ANTONIMSKI PAR- dva leksema suprotnih značenja ; antonimija je svojstvo imenica, glagola, pridjeva, priloga i prijedloga -razlikovanje antonima po podrijetlu : a) ISTOKORIJENSKI(tvorbeni) nastali primjenom tvorbenih sredstava antonimizacije - oni su rijetki (nadvožnjak-podvožnjak, otvoriti- zatvoriti) ; b) RAZNOKORIJENSKI-ne postoji etimološka veza, razvili su se iz različitih korijena (istina-laž, dan-noć) -razlikovanje po naravi značenjske opreke (ovise o broju članova nekog mikrosustava)

: a) BINARNI -stoje u komplementarnom odnosu (značenje svakog od dva leksema obuhvaća polovice opsega sadržaja mikrosustava => živ-mrtav, istina-laž) ; b) STUPNJEVITI ANTONIMI- antonimi su krajnje točke leksičko-semantičkog sustava izmeñu kojih je najmanje još jedna točka -DJELOMIČNA (parcijalna) antonimija -kad je višeznačnica značenjski suprotna drugomu leksemu samo jednim svojim značenjem (noć-dan) -VIŠESTRUKA ANTONIMIJA- kad je višeznačnica jednim svojim značenjem suprotna jednom a drugim svojim značenjem drugomu leksemu -antonimi po usvojenosti: a)OPĆEJEZIČNI-poznati svim govornicima hrvatskog jezika i izvan konteksta ; b)INDIVIDUALNI (kontekstualni)- značenjski suprotstavljeni samo u jeziku jednog pisca ili samo u odreñenom kontekstu (Cesarić=> vino-žuć) -OKSIMORON- je stilska figura proširenja pojma dodavanjem njemu značenjski suprotstavljena atributa (luda pamet, skromna raskoš) -HOMONIMIJA- jednak izraz dvaju leksema, a različito značenje (kartaški od Karaga i kartaš) ; HOMONIMSKI PAR-dva leksema koji imaju iste izraze a razlićita značenja -dvije vrste homonima: a) oblični (morfološki)-kad se izrazi dvaju leksema izjednače dobivši u deklinaciji iste gramatičke morfeme(npr. unuka može biti G.MN. imenice unuk i unuka) ;b)leksički homonimi-podudarnost izraza nije morfološki uvjetovana i ostvaruje se u osnovnim oblicima (u N jd., u infinitivu) a dijelom i u ostalim oblicima -HOMOGRAFI (istopisnice)- razlikuju se po prozodijskim značajkama ; HOMOFONI (istozvučnici)- dva se leksema različito pišu a jednako izgovaraju -Četiri vrsta nastanka leksičkih homonima: 1) POSUðIVANJE- izraz posuñenog leksema se poslije prilagodbe izjednači s izrazom hrvatskog leksema (npr. bor (vrsta četinjače) i bor-(kemijski element)) ; 2)TVORBA (tvorbeni homonimi) - leksički homonimi koji su dobiveni tvorbom riječi (dopisati(pripisati)-dopisati(završiti pisanje) ; 3)GLASOVNE PROMJENE U PROŠLOSTI(najmanja skupina)- homonimi su rezultat glasovnih promjena u prošlosti (biti(tući) - biti(postojati) ; zreti(promatrati)-zreti (dozrijevati)) ; 4)POSTUPNO ZNAČENJSKO UDALJAVANJE- dva se leksema toliko udalje da u svijesti govornika postaju dva neovisna značenja (npr. brana(nasip)-brana (obrana) ; kosa(vlasi)-kosa(padina)) - postanak homonima koji su posljedica raspada višeznačnosti moguć je i u sadašnjosti jer je jezik dinamička kategorija