hrvatski humanizam
DESCRIPTION
Hrvatski humanizam. Predstavnici. Središta. Književne vrste.TRANSCRIPT
Hrvatski humanizamPočetak 15. stoljeća – tijekom 16. stoljeća
Europska intelektualna elita Antičko duhovno naslijeđe Latinski jezik
u prvoj polovici 15. st. Hrvatska je teritorijalno i politički razjedinjena
Dalmacija je od 1420. pod mletačkom vlašću
Habsburgovci su u Banskoj Hrvatskoj Turci prodiru u južnu i sjevernu Hrvatsku
(nakon Krbavske bitke) jedino je Dubrovnik uspio sačuvati slobodu
Društvene i političke prilike u to doba
Pod utjecajem talijanskog humanizma javljaju se brojna humanistička središta na jadranskoj obali. ◦ gospodarske razvijenosti i razvijenosti gradova -
patriciji (pripadnici gradske trgovačke aristokracije) i imudni pučani nosioci su kulturnog života
◦ razvija se svjetovno javno školstvo
◦ Početkom 15. stoljeća Zadar◦ Sredinom 15. stoljeća Šibenik, Trogir, Dubrovnik◦ U 2. polovici 15. stoljeća Split i Istra◦ Na prijelazu 15. u 16. stoljeće Hvar i Korčula.
Hrvatski jug
Proces je dvosmjeran:
◦ Razmjenom trgovačkih i kulturnih dobara u hrvatske krajeve stižu obrazovani talijanski humanisti (profesori, pravnici)
◦ Naši ljudi odlaze studirati u talijanske gradove – pri povratku donose humanističke ideje.
Turci stigli do Požege, u sastavu Habsburške Monarhije
Humanisti (crkveni velikodostojnici, vlastela) vezani za feudalne institucije, dvorove vladara
Dvor ugarsko-hrvatskoga kralja Matije Korvina – istaknuto mjesto europskoga humanizma
Hrvatski sjever
Humanistička središta
ZADAR U 1. polovici 15. st.
Samostan svetog Krševana
Krajem stoljeća središte humanističkog kruga je biskup Juraj Divnić
Humanistička središta
ŠIBENIK
Juraj Šižgorić Šibenčanin: Elegiarum et carminum libri tres (1477, Mleci) – prva hrvatska tiskana zbirka pjesama
Antun Vrančić (16.st) - diplomat
Mihovil Vrančić Faust Vrančić –
leksikograf i izumitelj
Humanistička središta
SPLIT Marko Marulić –
najugledniji predstavnik hrvatskog humanizma
Priznat, poznat i popularan u europskom kontekstu još za života
Frane Božićević Natalis
Dmine Papalić
Humanistička središta
TROGIR Fran Trankvil Andreis –
najveći trogirski humanist
Pisao je govore, filozofske dijaloške rasprave, poslanice, pjesme
Koriolan Ćipiko (pjesnik)
Humanistička središta
DUBROVNIK
Najdulje se održalo stvaralaštvo na latinskome jeziku do 18.stoljeća
Karlo Pucić, pjesnik Ludovik Crijević
Tuberon, povjesničar Ilija Crijević, pjesnik Jakov Bunić, pjesnik Ivan Gučetić, pjesnik Damjan Benešić,
pjesnik Nikola Gučetić, filozof
Humanistička središta
HVAR Vinko Pribojević,
povjesničar i književnik
Jeronim Bartučević, pjesnik
Humanistička središta
ISTRA Matija Vlačić Ilirik –
protestantski teolog, filolog i crkveni povjesničar
Predaje kao profesor na njemačkim sveučilištima
Matija Grbac, filolog
Humanistička središta
KOTOR Nikola Modruški /
Nikola Kotoranin, biskup
Autor najstarije prozne inkunabule hrvatskog autora
Ludovik Paskalić, pjesnik
Humanistička središta SJEVERNA HRVATSKA / BUDIM
Ivan Vitez od Sredne, odgojitelj Matije Korvina
Ivan Česmički / Janus Pannonius, najtalentiraniji književnik tog kruga
Hrvatski humanisti nazivaju se i latinistima pisali djela na latinskom jeziku (jeziku
tadašnje kulturne Europe) uključili su se u europski kulturni krug
(latinski jezik bio je jezik književnosti, kulture, uprave i politike)
Književno stvaralaštvo
Marko Marulić, De institutione bene vivendi, 1506., Mleci – 1. humanistički bestseler
Juraj Šižgorić, Elegiarum et carminum libri tres, 1477., Mleci – 1. pjesnička inkunabula
Ilija Crijević – 1484. , Rim – ovjenčan lovorovim vijencem, - naš 1. poeta laureatus
Hrvatski humanizam u kontekstu europskog
Latinizam = stvaranje djela na latinskom jeziku
započelo u 9.st Trpimirovim natpisom krajem 16.st zamire književnost na
latinskome jeziku (iznimka je Dubrovnik) nastoji se obnoviti antički duh, priroda,
ljepota, istina, sloboda; (oponašaju se uzori)
latinizam ≠ humanizam
Književno stvaralaštvo
Pisma i poslanice (Antun Vrančić) Višejezični rječnik (Faust Vrančić) Zbirke pjesama (Šižgorić, Crijević) Moralistična i poučna djela , epovi (Marulić) Putopise (Antun Vrančić) Elegije (Juraj Šižgorić) Epigrame (Ilija Crijević) Ode i himne (Crijević) Enciklopedije (Matija Vlačić Ilirik) Filozofska i znanstvena djela (Petrić, F. Vrančić) Teološka djela (Matija Vlačić Ilirik)
Književne vrste
Elegija elegijski distih - strofa od 2 stiha – heksametar
+ pentametar – jedna misao u dva stiha Pisana po uzoru na antičku Teme: bol zbog potresnih događaja (nesreće,
gubitak najbližih, razaranje domovine, ljubavna bol)
Česta je domoljubna, protuturska tematika autobiografska elegija – svijest o čovjeku
pojedincu, nj.individualnom JA (teme iz osobnog života)
Omiljeni oblik humanističke poezije
Epigram Kratka satirična duhovita pjesma Često obrađuje autobiografske motive Teme: od obraćanja moćnom zaštitniku
preko ljubavne teme do komentara o vlastitom životu
Česti su satirični epigrami u kojima se ismijavaju različite ljudske osobine (Marulić)
Omiljeni oblik humanističke poezije
Epitaf Kratka pjesma o prolaznosti života Sažeto i jezgrovito izriču razmišljanja o
životu i smrti
Omiljeni oblik humanističke poezije
Roman, novela – ne pojavljuje se na latinskom jeziku
Humanisti – javne osobe s istaknutim funkcijama, na putovanjima upoznaju različite krajeve i ljude i o tome pišu u svojim djelima.
Književno-znanstvena proza: putopisna i etnografka djela, proza s diplomatskih putovanja, putopisi,...
Prozna djela