hrvatske Šume 2 (4.6.1992)
TRANSCRIPT
GLASILO JAVNOG PODUZEĆA »HRVATSKE ŠUME« p.o. Zagreb
Iz Zakona o radnim odnosima: SMANJEN OTKAZNI ROK Strana 2.
Iz izvještaja Upravnog odbora: BUDUĆNOST KOJA OBEĆAVA
Strana 3. Poslije završenog domovinskog rata:
BESPOVRATNA POMOĆ RADNICIMA Str 4.
0 prognanicima: ISTINA I BEZNAĐE — NAŠA STVARNOST Strana 5.
Fotoreportaža: SKLADIŠTE ORUŽJA ODLETJELO U ZRAK Strana 8. i 9.
što se dešava u našim šumama? SJEKAČI ISTJERANI IZ ŠUME
Strana 11. Zanimljivosti iz šumarstva:
PRAŠUMA ISPOD JEZERA Strana 13. Rat na Jugu Hrvatske:
ATAK NA ZELENU DUŠU DUBROVNIKA Strana 12.
INFORMIRANJE Premda se bivši poredak — socijalis
tičko samoupravljanje diči time da je kreiralo, njegovalo i unapređivalo, a ponekad oni najsmjeliji, skloni samohvali i govorili da su i pokrenuli informiranje u udruženom radu, danas treba glasno i jasno reći da to sve nije istina. Prvi broj jednog tvorničkog glasila koji se pojavio na prostoru bivše Jugoslavije, bile su novine izašle u poduzeću »Bata« izdane 1935. godine u Borovu.
Dakle, još prije 57 godina poslovodstvo jednog privatnog poduzetnika uvidjelo je da je za dobrobit vlasnika, za sticanje dobiti, čak što više za uvećavanje profita, od posebne važnosti informiranje svih djelatnika.
Mi smo u šumarstvu također vrlo rano shvatili važnost informiranja putem novina, pa se u hrvatskim gospodarstvima pojavljuju prvi brojevi novina krajem šezdesetih godina.
I danas u našoj slobodnoj višestranačkoj Republici Hrvatskoj, od presudne je važnosti informiranje svih građana kao i svih uposlenih (djelatnika u poduzećima, kako u privatnim, društvenim i javnim.
— »Sloboda javnog informiranja obuhvaća osobito slobodu izražavanja misli, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja, širenja i primanja informacija...« Međutim, upravo smo svjedoci da se ovih dana pokreću tužbe protiv nekolicine djelatnika pisane riječi, za njihovo javno izražena mišljenja o nekim događajima i ljudima iz vrha državne vlasti. Izgleda da još uvijek nismo zaista svi prihvatili nove slobodarske manire zapadnih civilizacija.
Jer, ako pravila novinarske profesije trebaju sadržavati osobito načelo poštovanja istine i prava javnosti da je sazna, objavljivanje točnih i potpunih informacija, objavljivanje informacija izvor koji je poznat — kako to stoji u članku 10. Zakona o javnom informiranju, onda se ne može progoniti pa čak i tražiti krivično kažnjavanje novinara za one istine koje se pojedincima ne sviđaju, jer pogađaju njih same.
— »Novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima i ličnostima, poštujući pravila novinarske profesije...« kaže se u članku 11. istog Zakona.
Dakle, sve je jasno i rečeno u okvirima zakonskih regulativa, a sada ako se to nekima pojedincima ne dopada, jer nitko ne može biti toliko svet i nedodirljiv, da se istina o nečemu ne može plasirati na dostojanstven način u javnost.
Najčešće se tada traži od novinara da i dokaže te činjenice pa čak i izvore, ali u članku 14. se kaže: — »Novinar nije dužan tijelu javne vlasti dati podatke o izvoru objavljene informacije, osobito ako želi ostati nepoznat«.
Dakle, već na početku naše Nezavisne Hrvatske države, ponovo se susrećemo sa vječitim problemom -— problemom istina i njihovo objavljivanje u javnosti. Možemo li govoriti o slobodama, o novoj vlasti, drugačijoj od prošle, komunističke, ako opet sloboda informiranja nije jednaka za sve.
Urednik:
4. lipnja 1992. Jbtf
SAMOSTALNI SINDIKAT ŠUMARSTVA HRVATSKE
GODINA I PO IZA NAS I u ratu, u ovim teškim trenucima očaja i neizvjesnosti.
Sindikat je potreban radnicima, čak što više |oš se više radništvo vezalo uz Sindikat
Sindikat šumarstva je do prije dvije godine djelovao unutar Samostalnog sindikata drvne i papirne tndustfije. Dolaskom novih
vremena na površinu su doplivale različitosti interesa medu šumarstvom i drvopreradivactma. Tako je pokrenuta inicijativa 2a osnivanje vlastitog samostalnog sindikata koji bi okupio zaposlene u grani šumarstva Republike Hrvatske Inicijativa le krenula iz ROS SiAonskasuma 1 svesrdno prihvai ena u l<arlovcii Bjelovaru, Delntca-r>ia_i drugim ŠG Prvi va^an korak je učinjen 1 SSŠri ;e utemelien u Zagrebu na Osnivačkoj t*.upstin< 2? 11 i'?90 g
Da bi iC moglo objektivno oci|enili rad 1 po t-giuite 'erui'ate u p'oti4iih godinu 1 po* dana i, j /n > je p.^ti^nd' TJS'V :;r i1lS<a' 'r '
'. .. p r - r . i i d . H"i l i ) ' 1 '- podsjetimo n - , m a w t e r
itecofiu situriciiu u
. ~t|3 zatečena u stu ne KO)e je bile nuz qd] 1 /a najsmjei'
. smo Ubpjeli post'-< 'Cijenile ^ami ,tartnf puztci.e s
'*"""**"*"' SMifi t ii usvojen te Statut "- o<-no\e djelovanja SS&H M
' " ci Osmvačke SKUD i l idf^i;rtK3r ctom>-
.ui'v^og ju^» - zdbrata člancvt- L •dbora Nad'OffOn odbr- i 1 Statutantu
, • Tiik^ volctilera wm3 'aspoldzemo
— »Ođ 'snio »mali TeK po završetku rada Ko Haje Z'i diobt-nu bilancu SSDIRH 1 SSSH sred
Siva u tznmi od 86 024,00 dinara :u ccmacma b korist c^una SSŠH
uvsiH srir %- 4strai, i^ Saditata te- pnstup.
konsolidaciji našeg članstva od OOS od Republičkog odbora.
U ostvarivanju zaštitne funkcije interesa članstva rukovodili smo se i rukovoait ćemo se svim priznatim metodama sindikalnog djelovanja: načelom nezavisnosti, dobrovoljnosti, solidarnosti i jačanjem pregovaračkih sposobnosti.
Rad i prava Sindikata u 3P ^»Hrvatske šume« utvrđena su odredbama Statuta poduzeća i to u članku 87-90 i 94.
Odmah nakon osnivanja našeg Sindikata obratili smo se pozivom za suradnju Vladi RH Ministarstvu za poljoprivredu i šiimarstvo, poslovodstvu 3P »Hrvatske šume«, predsjedniku i članovima Upravnog odbora 3P, upraviteljima i upravama šuma.
Ponuđenu suradnju tadašnje poslovodstvo W »Hrvatske šume« nije prihvaćalo, te smo kao jedan od načina sindikalne borbe koristili metode pritisaka. Da se s vremenom taj odnos promijenio govori i činjenica da se prijedlozi sindikata sve češće prihvaćaju.
Opširnija informacija o suradnji lavnog poduzeća .l-irvatske šume« i SSŠH data je u pisanoj Informaciji za članove SSŠH u lipnju 1991. g. Da li je ta informacija stigla do Vas?
Sudjelovali smo i u radu Sindikata javnih poduzeća Republike Hp>^atske, očekujući da ćemo kroz zajednički rad lakše doći do općeg kolektivnog ugovora javnih poduzeća, koji još nije potpisan. No, kako je došlo do »zastoja u radu« sindikata javnih poduzeća (iz nama nepoznatih razloga), to smo zaključili da idemo sami u izradu kolektivnog ugovora naše djelatnosti.
izvršni odbor ROS-2 donio je odluku i izvršio pretplatu na glasilo »Sindikalna akcija;- i to; »svakom povjereniku besplatan primijerak (ista«.
Ocjenjujuči da u ratu rade tvornice, proizvodi se hrana i struja, rađaju se umjetnička djela, shvatili smo da i u ovakvim uvjetima moramo nastaviti sa aktivnostima sindikata, ovisno 0 situaciji i,mogućnostima. Zbog toga je Izvršni odbor SSŠH na sjednici održanoj 12. 9. 1991, godine donio Privremenu odluku 0 funkcioniranju SSŠH u uvjetima neposredne ratne opasnosti i u ratnim uvjetima. Naime, naše iskustvo govori da je i u ratu Sindikat radnicima potreban. U ovim teškim trenucima očaja i neizvjesnosti naše članstvo se je još čvršće vezalo za naš Sindikat. Posljednjih mjeseci u sjedište našeg sindikata svakodnevno su stizali naši članovi, i to nešto g,ovo-ri, zar ne? Odgovor se nazire sam po sebi. Članstvo je došlo po pomoć od svog Sindikata.
Svim našim članovima koji su došli na Krešimi-fov trg u Zagreb, kao i onim diljem Lijepe naše koji su pismeno ili telefonski zatražili pomoć — ista je upućena.
Sindikalni povjerenici i članovi SSŠH koji su se odazvali pozivu ovog Sindikata na zajedničku akciju pružanja pomoći članovima SSŠH i njihovim obiteljima dali su svoj doprinos ovoj humanitarnoj akciji. Posebno velik doprinos dali su: gospodin lavorko Bebek, dtp!, prav. iz Uprave šuma Osijek gospodin Željko Cutvaric iz Uš Bjelovar, gosp. Sima Dominkovič, dipl. ecc. iz UŠ Vinkovci, gospoda Tihana Kršul, dipl. inž. šum iz UŠ Zagreb i drugi. Za učinjeno, u ime onih kojima su pomogli, osobita im hvala. 0 isplaćenim sindikalnim pomoćima opširnije u slijedećem broju lista.
Željeli smo Vas, barem nakratko, upoznati sa našim radom, jer vi na to imate pravo.
Očekujemo Vaše sugestije, primjedbe i prijedloge.
Gordana COLHAK
SEMINAR ZA POVJERENIKE
ZAGREB — Samostalni sindikat šumarstva Hrvatske zahvaljuje se kolegama Sindikata gozdarstva Slovenije na upućenoj humanitarnoj pomoći sredstava solidarnosti. Sredstva solidarnosti uputili SU: G. G. Novo Mesto — podjetje 50.000 SLT (slovenskih tolara), Semesadike Mengeš — podjetje 100.000 SLT, ZMPK — Sežana 10.000 SLT, SGS-RO 10.000 SLT i Soško gozdno gospodarstvo Tolmin 9.400 SLT. Sveukupno, to je financijska pomoć članstvu Samostalnog sindikata šumarstva Hrvatske u visini 186.400 SLT. G. G. Maribor organizirao je nabavku 30 odijela i 50 toplih majica za Upravu šuma Osijek. Hvala .kolegama iz Slovenije za učinjeno. / Q (-1
HUMANOST NA DJELU
KOPRIVNICA - Odazivajući se na apel Crvenog križa Hrvatske, dobrovoljni davatelji krvi iz šumarije Koprivnica, šumarije Sokolovac, Tim Lepavina i stručnih službi Uprave šuma Koprivnica u dvije akcije davanja krvi osigurali su Medicinskom centru Koprivnica a i šire preko sto bočica te najdragocjenije tekućine, toliko neophodne u ovim ratnim vremenima. , , ^
M. D.
NOVOSTI U ZAKONU O RADNIM ODNOSIMA
SMANJEN OTKAZNI ROK
Otkazni rok smanjen je sa dvije godine na samo četiri mjeseca ?
Tedna od važnih novosti u Zakonu 0 radnim odnosima jest skraćenje ot-Jkaznog roka na četiri mjeseca. Uveden je i institut »privremenog prestanka potrebe za radom radnika«.
Poslodavac može utvrditi da mu nije potreban rad nekog radnika ako mu ne može osigurati obavljanje poslova na koje je raspoređen u trajanju od šest mjeseci. U takvim slučajevima poslodavac može radnika rasporediti na drugo radno mjesto, neovisno 0 stupnju njegove stručne spreme, ili ga rasporediti u drugu organizaciju — kod drugog poslodavca — ili ga uputiti na rad u inozemstvo preko nadležnog organa. Postoji i mogućnost da se takvog radnika stavi na čekanje pri čemu ima pravo na plaću u visini utvrđenog kolektivnim ugovorom, odnosno općim aktom s tim da ona ne može biti manja od minimalne. U razdoblju »privremenog prestanka potrebe za radom radnika« poslodavac može za takve osobe uvesti rad sa skraćenim radnim vremenom. Ovakvu restriktivnu mjeru predlagač zakona obrazložio je mogućnošću da se nakon šest mjeseci uklone teškoće u koje je poduzeće zapalo. Ali prije primjene takve odluke poslodavac je dužan zatražiti mišljenje sindikata i predstavnika radnika. Ako se ni za šest mjeseci prilike u poduzeću ne poprave, ^^rivremeni prestanak potrebe za radom radnika« pretvara se u trajni, što za sobom povlači otkaz. Ali prije te drastične mjere poslodavac je dužan izraditi program rješavanja viška radnika. Radnik koji ne može zadržati radno mjesto ni nakon takva programa ima pravo ostati na poslu još četiri mjeseca. Zakon je precizirao da se otkazni rok zapravo smanjuje sa dvije godine na četiri mjeseca, a može biti duži ako je to utvrđeno i<olektivnim ugovorom, općim aktom Ili ugovorom, općim aktom ili ugovorom 0 zapošljavanju.
Tko ne može dobiti oti<az? Međutim, ipak svi zaposleni ne mogu dobiti otkaz. Izuzeti su radnici
dok su na bolovanju, dok služe vojni rok, ako su mobiliziran, u jedinice Hr/atske vojske. Potom otkaz ne mogu dobiti ni trudnice, roditelji koji su na porodiljskom dopustu, samohrani roditelji ili staratelji s djetetom mlađim od sedam godina, roditelji koji uzdržavaju troje ili više djece, te radnici koji rade skraćeno zato što uzdržavaju hendikepiranu djecu.
Otkaz ne mogu dobiti ni radnici kojima do mirovine nedostaje pet godina radnog staža ili pet godina do starosne mirovine. Invalidi koji ne ispunjavaju uvjete za invalidsku ili starosnu mirovinu otkaz mogu dobiti samo uz vlastiti pristanak, odnosno ako im se osigura posao u drugom poduzeću. Odnosno između radnika i poslodavaca utvrđuje se kolektivnim ugovorom koji u pravilu ne može biti restriktivniji od onoga što je utvrđeno u zakonu.
KAKO OSTVARITI PRAVA Usvojeni prijedlozi i zafitjevi sindikata u javnom poduzeću »Hrvatske šume«
Na 6. sjednici Republičkog odbora SSŠH, održanoj u Zagrebu 18. 3. ove godine raz
mat rana je, medu inim, i odluka o davanju pomoći radnicima »Hrvatskih šuma« čije su kuće porušene u ratu, te predložili da se za tu svrhu izdvaja jednodnevna zarada ili 1 posto neto ili brutto zarade, da se sredstva prikupljaju na poseban žiro-račun u Direkciji, da se snimi stanje u svakoj upravi, izradi pravilnik u kojem će točno biti utvrđeni
kriteriji za davanje pomoći, te formira odbor koji će pratiti način raspodjele prikupljenih sredstava. Realizacija ovog prijedloga je u tijeku i nadamo se da će naši radnici koji su izgubili domove dobiti mogućnost da ponovno počnu graditi.
Tada smo predsjedniku Upravnog odbora i direktoru Javnog poduzeća uputili i zahtjev za povećanjem plaća, što je i urađeno.
G. C.
RIJEČI ZAHVALE ZAGREB — Na sjednici Iz- je odluka o osposobljavanju
vršnog odbora SSSH održa- sindikalnih povjerenika, noj krajem travnja donesena SSŠH organizirat će sindi-
POZIV NA SURADNJU Pozivaju se radnici »Hrvatske šume« Zagreb, bez obzira koje poslo
ve obavljaju, kao I radnici stručnih i znanstvenih, institucija, te državnih organa koji primaju list »Hrvatske šume«)na s u r a d ni-u
u listu » H r v a t s k e šun re« . -^^ Vašim cijenjenim prilozima i drugim aktualnim materijalima,"cfa
foto vijestima iz oblasti: - života i rada radnika u šumarijama, upravama i drugim djelovfrrta'
poduzeća »Hrvatske šume« - sa radilišta, naročito u uvjetima rada u šumi u ratom zahvaćenim
područjima, gdje su prisutna razaranja, minirani tereni, uništena sredstva rada, objekti...
— o poslovanju poduzeća, zaštiti na radu, zaštiti čovjekove okoline, raspodjele, kolektivnim Ili pojedinačnim ostvarenjima rezultata rada i
— drugih događaja iz vaših sredina, a koje su zanimljive i za ostale naše sredine.
Ne zaboravite: Prilozi se honoriraju! Adresa Redakcije;
List »Hrvatske šume« Redakcija lista . -—-
41000 Z A G R E B ^ L i . F. Vukotinovića ? s
kalni praktikum svojih sindikalnih povjerenika iz svih Uprava šuma u tri regije Republike Hrvatske. Naime za Upravu šuma Split sindikalni povjerenici bi sindikalni praktikum imali u Splitu. Za Upravu šuma Senj, Gospić, Delnice, Karlovac, Buzet i Ogulin sindikalni praktikum održao bi se u Delnicama, a u Zagrebu bi se održalo osposobljavanje povjerenika za Upravu šuma Sisak, Zagreb, Koprivnica, Bjelovar, Požega, Našice, Osijek i Vinkovce. Teme sindikalnog prakti-kuma i predavači bit će pismenim putem ponuđeni sindikalnim povjerenicima. Točan datum održavanja sindikalnog praktikuma u dogovoru sa sindikalnim povjerenicima bit će naknadno utvrđeni.
{G. C.)
4. lipnja 1992.
UPRAVNI ODBOR I IZVDEŠĆE O RADU
PRETPOSTAVKE ZA RAZVOJ
U pravni odbor JP »Hrvatske šume« je prema Zakonu o šumama obvezan da
redovito, najmanje jedanput godišnje 0 svom radu podnosi izvješće Saboru. Prvo izvješće Upravnog odbora je ovih dana usvojeno i upućeno na saborsku adresu, te se uskoro na jednoj od sjednica Sabora očekuje i rasprava o ovom zanimljivom materijalu.
Što stoji u Izvješću Upravnog odbora?
Prvo su pobrojani neki od osnovnih podataka, za koje vjerujemo da nisu dovoljno poznati djelatnicima u JP, medu kojima su i oni da se JP sastoji od 15 uprava šuma, 168 šumarija i 35 radnih jedinica (od čega 23 RJ u djelatnosti šumskog transporta i šumskog građevinarstva i 12 radnih jedinica izrazito nešu-marske djelatnosti). Ukupna površina šuma u Republici iznosi 2,422.168 ha s drvnom zalihom od 283.360.200 m', a na državne šume od toga otpada 81 posto površine (1.969.151 ha) i 86 posto drvne zalihe (242.094.900 m") ili
203 mVha. Zanimljivo je da zaliha u državnim šumama kojima gospodare ostale organizacije iznosi 100 mVha, a u privatnim šurnama tek 73 mVha.
»Šume Hrvatske s kojima gospodari Javno poduzeće »Hrvatske šume«, stoji u Izvješću »najvećim dijelom su prirodne šume i u tom smislu nalaze se na vodećem mjestu u Europi. Trećinu ukupne površine šuma zauzimaju visoke jednodobne šume, petinu preborne jelove šume, petina se odnosi na privatne šume, dok ostalu površinu, koja zauzima skoro jednu trećinu predstavlja kraško područje. Kao takve pored sedam miliona kubika godišnjeg prirasta ostvaruje i do pedeset puta veću vrijednost općekorisnih funkcija šuma.
Zdravstveno stanje šuma, iako povoljnije od europskog prosjeka i kod nas je narušeno pojavom propadanja šuma.
Prema posljednjoj anketi šume Hrvatske oštećene su 32 posto i stanje se neprestano pogoršava. Svatko treće stablo u Hrvatskoj je manje ili više oštećeno.
Najoštećenija vrsta je obična jela, te hrast lužnjak i kitnjak. Najteže je stanje u Gorskom Kotaru, srednjem Posavlju i na području Zagreba....«
Zanimljivi su i podaci o tekućem godišnjem prirastu u JP, koji iznosi 7.281.000 m', a prosječni godišnji etat 5,446.300 m' ili 75 posto prirasta, te svake godine drvna masa poraste za 1,843.700 m'.
U izvješću je navedeno dosta podataka o radu Upravnog odbora, uvjetima poslovanja, korištenju kapaciteta, izvršenju plana proizvodnje, ostvarivanju plana prodaje i drugim relevantnim parametrima za ocjenjivanje poslovanja i uspješnosti Javnog poduzeća, a zaključeno je da je tijekom 1991. godine »kao prve godine rada poduzeća, stvoreno niz osnovnih pretpostavki za ambiciozniji razvitak hrvatskog šumarstva«, te su pobrojani i zadaci za naredno razdoblje (izrada programa razvitka poduzeća itd.).
V. Hrkalović
IZ IZVDEŠĆA O RADU UPRAVNOG ODBORA
BUDUĆNOST KOJA OBEĆAVA Prijeđeni put i jednogodišnji rad poduzeća. Donosimo sažetalc
najvažnijih činjenica i odrednica za budućnost
• Davno poduzeće »Hrvatske šume« u prošloj 1991. godini, radilo je u vrlo nepovoljnim, ratnim uvjetima, uostalom kao i cjelokupno gospodarstvo Republike Hrvatske.
• Pretrpljene su velike štete u ratnim razaranjima i pljačkom opreme, šumskog fonda, objekata, divljači u lovištima, te riba u ribnjacima i drugih vrijednosti.
• Poduzeće je imalo velike teškoće u organizacijskom, tehničkom i tehnološkom pogledu uslijed neujednačenog puta razvoja pojedinih dijelova u vremenu prije osnivanja Davnog poduzeća.
• Naslijeđeno je narušeno zdravstveno stanje šuma, na koje su presudno utjecali izvanšumarski činitelji. Posebno poguban utjecaj ima zagađivanje zraka, vode i tla, te nestručni i pogubni zahvati u okoliš, što se sve manifestira u propadanju šuma na cijelom području poduzeća.
• Nelikvidnost je uslijed dugovanja drvne industrije bila stalna pratilja poslovanja, što je bitno utjecalo na zastoj u razvoju, a također je limitirala i obujam uzgojnih i građevinsko-inve-sticijskih radova. Zbog nelikvidnosti podizani su krediti, pa je na osnovi toga plaćena kamata u iznosu od 201 milijun HRD, a taj iznos je jednak ukupnim investicijama.
• Osobni dohoci djelatnika su bili izrazito niski, broj radnika je znatno smanjen; no unatoč tih nepovoljnih okolnosti, izvršenje planiranih radova može se ocijeniti ipak za sada prihvatljivim, s tim da će se neučinjeno u idućem razdoblju obvezatno nadoknaditi.
• Cijene drvnih sortimenata, kao najvažnijeg izvora prihoda poduzeća su ne samo mnogo niže od svjetskih, već su u 1991. godini rasle dvostruko manje nego cijene industrijskim proizvodima na domaćem tržištu. Visoki porast inflacije i troškova uz usporeni rast prihoda izvršio je negativni utjecaj na rad i razvitak poduzeća.
• Direkcija poduzeća u Zagrebu startala je bez dovoljno kadrova, jbez
potrebnih poslovnih prostorija, te stanova za neophodne stručne kadrove
• Rad na restruktuiranju privremeno je zastao zbog ratnih okolnosti.
Unatoč svih teškoća s kojima se je poduzeće suočavalo, učinjeni su veliki napori i ostvaren je znatan napredak, a što se ogleda naročito u slijedećem:
a) Ostvareni su značajni rezultati na stvaranju i ujednačavanju uvjeta rada i privređivanja kroz zajedničke programe, te jedinstveni način planiranja, izvedbe i praćenja proizvodnje.
b) Prišlo se ujednačavanju tehnologija, organizacije rada i nastupa na tržištu što daje dobru osnovu za razvitak u budućnosti.
c) Ostvareno je kolanje novčanih sredstava, što je omogućilo odvijanje radova i onim dijelovima poduzeća koji sami za sebe upravo zbog novčane oskudice to ne bi mogli ostvariti. Time je i izvršenje plana naturalno i financijski ipak prihvatljivo.
d) Objedinjavanje sredstava omogućilo je izvršenje radova biološke reprodukcije u prikazanom obimu, a u protivnom podbačaj bi bio i te kako zabrinjavajući.
e) Učinjeni su značajni napori na organiziranijem pristupu zaštite šuma, intenziviranju radova u krškom području kao i sveobuhvatnijoj zaštiti šuma izloženih »umiranju«.
f) Poduzeće je izdvojilo i znatna sredstva za Hrvatsku vojsku kao i za ratom stradalo i oštećeno pučanstvo.
g) Prihvaćen je i zaposlen veliki broj radnika poduzeća koji su bili prisiljeni napustiti svoja radna mjesta i do.move, jer bi u protivnom pali neposredno na teret Republike.
h) Osot-ii dohoci bili su izrazito niski, no ipak pod kraj 1991. godine značajnije su poboljšani.
i) Izvršena je znat.';ja popuna kadrovima, kao što 0 vidno poboljšan i
, poslovni pror .or u Direkciji.
Uz sve ovo navedeno i uz uvažavanje naslijeđa iz ranijih godina i činjenja tijekom 1991. kao prve godine rada poduzeća, stvoreno je i niz osnovnih pretpostavki za ambiciozniji razvitak hrvatskog šumarstva u idućem razdoblju, što se može sažeti u nekoliko kratkih obvezuju-ćih postavki:
a) Radovi jednostavne i proširene biološke reprodukcije bit će osnovna briga i zadatak poduzeća.
b) Zaštiti i očuvanju šuma kako oboljelih tako i onih na kršu nastaviti će se punim intenzitetom uz zajedničke akcije naše operative i znanstvenih ustanova.
c) Izvršiti pripreme za obavljanje radova na cjelokupnom području Republike Hrvatske.
d) Provesti u potpunosti revirni sustav organizacije teritorijalnih jedinica.
e) Osigurati pravilnim vrednovanjem šuma i drvnih sortinenata, potrebna sredstva za ostvarenje programa jednostavne i proširene biološke reprodukcije, zaštite i očuvanja šuma i šumskog zemljišta, proizvodnu opremu, informatički sustav i sustav radio veza.
f) Ujednačiti i primijeniti najoptimalni-je tehnologije u svim djelatnostima.
g) Plaće radnika dovesti u potpunu ovisnost 0 ostvarenim rezultatima i produktivnosti rada.
i) Provesti transformaciju dijelova poduzeća, a naročito radnih jedinica nešumarskih djelatnosti.
j) Izrada Programa razvitka poduzeća, kao dijela ukupnog hrvatskog gospodarstva, te određenje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva, kao i način njihove provedbe.
Temeljem ostvarenih rezultata i unatoč ratnih teškoća, kao i programa za naredno razdoblje. Davno poduzeće »Hrvatske šume« daje jamstvo napretka i razvitka šumarstva, kao izuzetno značajnog dijela hrvatskog gospodarstva.
Z. LONČARIĆ
»HRVATSKE ŠUME« TO JE: DIREKCIJA poduzeća u Zagrebu 15 UPRAVA ŠUMA; sa sjedištima u: Vinkovcima, Osijeku, Našicama, Požegi, Bjelovaru, Koprivnici, Zagrebu, Sisku, Karlovcu, Ogulinu, Delnicama, Senju, Gospiću, Buzetu i Splitu 168 ŠUMARIJA sa više od 500 revira 35 RADNIH JEDINICA, od čega 23 pomoćnih djelatnosti šumskog transporta i šumskog građevinarstva i 12 radnih jedinica izrazito nešumarskih djelatnosti POVRŠINA ŠUMA 2,422.168 hektara
DRVNA ZALIHA 283,360.200 kubnih metara GODIŠNJI PRIRAST 7,281.000 kubnih metara GODIŠNJI ETAT 5,446.300 kubnih metara GODIŠNJI PORAST ZALIHA 1,834.700 kubnih metara BIOLOŠKA REPRODUKCIJA 47.507 hektara godišnje BROJ RADNIKA 11.806 DOBIT U 1991. 163,3 milijuna HRD
OSNOVANA RADNA GRUPA
RAZGRANIČITI OBLIKE
VLASNIŠTVA Radna grupa za razvital<, obnovu i restrul<turiranje mora Programom razvoja preispitati organizaciju Poduzeća, ratne štete i razdvojiti djelatnosti l<oje
će djelovati u ol(viru javnog poduzeća od onifi Icoje će se restrul<turirati u druge ob/i/ce vlasništva
Zagreb - Vlada Republike Hrvatske je još u travnju razmotrila i prihvatila »Analizu poslovanja javnih poduzeća u Republici u 1992. godini koju je izradilo Ministarstvo gospodarskog razvitka. Konstatirano je da ostvareni rezultati u javnim poduzećima ne odstupaju bitno od rezultata ukupnog gospodarstva Republike. Tada su aktualizirani zaključci Vlade i koordinacije za privrednu djelatnost od siječnja ove godine i zadužena ministarstva u čijem su djelokrugu rada javna poduzeća da u okviru svoje nadležnosti preispitaju njihovu postavljenu organizaciju i predlože daljnje mjere za racionalizaciju cjelokupnog poslovanja javnih poduzeća.
Ministarstva su zadužena i za pooštrenu kontrolu poslovanja u javnim poduzećima. Pored toga ministarstva su dobila i zadatak da se uključe u izradu Programa za restruktuiranje javnih poduzeća i to uz jasno razgraničenje:
a) djelatnosti koje nisu od općeg interesa, te se mogu organizirati na principima tržišnog modela s ciljem što brže privatizacije.
b) djela koji će i nadalje biti organizirani kao javno poduzeće i koji će se temeljiti na zaštiti javnih dobara i korišćenje prirodne rente u poslovanju, te na obavljanju djelatnosti od općeg interesa.
Program restrukturiranja treba obuhvatiti i pitanje uloge države kao osnivača javnih poduzeća. Stoga je direktor JP »Hrvatske šume« Ing. Josip Dundović 22. svibnja ove godine, donio odluku o osnivanju Radne grupe za razvitak, obnovu i restrukturiranje »Hrvatske šume« u koju su imenovani slijedeći djelatnici: mr. Božidar Tomićić, rukovoditelj Razvoj no-planske službe za pred
sjednika, te članovi mr Gašpar Fabijanić, rukovoditelj Službe za uređivanje šuma, Ing. Stjepan Tomljanović, rukovoditelj Službe za proizvodnju, mr Petar Jurjević, rukovoditelj Službe za ekologiju, Ing. Dragutin Čuković, rukovoditelj Komercijalne službe, Ing. Tomislav Starčević, stručni suradnik za uzgajanje šuma, Ing. Branko Meštrić, rukovoditelj Informatičke službe, mr Đuro Nikolandić, šef Odjela za ekologiju - Osijek, Đuro Ćuti, dipl. oec, rukovoditelj Računovodstvene službe,
Stjepan Zeko, dipl. prav. stručni suradnik za pravne poslove Zadatak Radne grupe je izrada Programa razvitka Poduzeća,
kao dijela ukupnog razvitka hrvatskog gospodarstva, koji mora polaziti od preispitivanja postavljene organizacije Poduzeća u odnosu na postignute rezultate poslovanja, neposrednih i posrednih šteta izazvanih ratnim razaranjima, te njihove sanacije, te utvrđivanje djelatnosti Poduzeća koje nisu od općeg interesa, a mogu se organizirati na principima tržišnog modela s ciljem što brže privatizacije.
V. H.
r
/ ovaj trupac hrasta od preko pet kubika poput njih na tisuće u našim revirima osigurava nam bezbrižnu budućnost
\
4. lipnja 1W2.
Na 21. sjednici Upravnog odbora
BESPOVRATNA POMOĆ POSTRADALIMA Upravni odbor JP »HRVAT
SKE ŠUME« nakon dugih priprema na 21. sjednici
održanoj 28. svibnja 1992. godine donio je odluliu, kojom je osigurao iz neraspoređene dobiti,
50.497.305. HRD. Za pornoć radnicima »Hrvat
skih šuma« radi sanacije ratom oštećenih stanova i stambenih objekata, do uvjeta nužnog smještaja.
Odluka se odnosi na radnike područja Uprava šuma najviše pogođenih ratnim razaranjima i tO:
Vinkovci, Osijek, Požega, Bjelovar, Sisak, Kanovac, Gospić, Split, Našice, Ogulin i Zagreb. Znači, na 11 Uprava od ukupno 15 koliko ih je u sastavu JP »Hrvatske šume«.
Komu se podnose zahtjevi za pomoć
Radnici čiji su stanovi ili stambeni objekti ratnim razaranjima oštećeni podnose zahtjeve osobno i neposredno na zapisnik u odjelu pravnih, kadrovskih i općih poslova u Upravi šuma.
Znači, radnici ne pišu (i ne šalju) zahtjeve za pomoć, već se obraćaju osobno u upravu šuma (ne u Šumariju upravitelju) za to određenom referentu u Pravnom, kadrovskom i općem odjelu koji će mu na zapisnik uzeti odgovarajući zahtjev za pomoć.
Upravitelji šumarija i radnih jedinica' dužni su omogućiti radnicima odlazak u upravu šuma radi podn šenja zahtjeva za pomoć.
Izdano je od strane direktora JP »Hrvatske šume« detaljno obavezno UPUTSTVO upravama šuma (i odjelima za pravne, kadrovske i opće poslove) kako će postupati prilikom uzimanja Zahtjeva za dodjelu pomoći od radnika, radi što efikasnijeg i bržeg ostvarivanja potrebne pomoći.
Za očekivati je, da će bespovratna novčana pomoć ubrzo stići u prave ruke radnika kojima je najpotrebnija, jer je cjelokupna organizacija dobro postavljena i mora se hitno i bez odlaganja provesti u upravama šuma.
Postojeće KOMISIJE ZA PROCJENU ratnih šteta u upravama šuma imaju posebno složene i odgovorne radne zadatke prilikom utvrđivanja i procjene šteta po zahtjevima radnika i moraju operativno raditi i brzo postupati, jer, ne može se opravdati obezvređivanje odobrenih nov-
Odlučeno je da se dodijeli bespovratna novčana pomoć svim našim radnicima l<ojima su razrušeni domovi za sanaciju stanova i /<uća. Pozivamo sve oštećene da
podnose zafitjeve za potrebnim sredstvima
7. Mr. K'an Volf, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Bjelovar)
8. ASem Zahirović, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Sisak)
9. Mr. Ivo Mrljak, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Karlovac)
10. Ivo Vukelić, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Gospič)
U. Vicko Pupačić, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Split)
12. Andrija Štefančić, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Našice)
13. Mato Mihanič, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Zagreb)
14. Vilim Magdič, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Ogulin)
Sindikat šumarstva inicijator organiziranja pomoći radnicima
Samostalni sindikat šumarstva Hrvatske — Republički od-, bor inicirao je putem direktora »Hrvatskih šuma« organiziranje i uspostavu sistema dodjeljivanja pomoći radnicima za sanaciju šteta na stambenim objektima i stanovima iz sredstava poduzeća, posebnim naglaskom — da su i radnici spremni (s osnova radničke solidarnosti) pripomoći stradalima — dobrovoljnim izdvajanjem 0,5 posto iz svojih zarada.
Temeljem te inicijative (koja je također prihvaćena Upravni odbor »Hrvatske šume« na 21. sjednici održanoj 28. svibnja 1992. godine
p r e d l o ž i o je izdvajanje 1% od mjesečne bruto zarade svih radnika »Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb za razdoblje VI—XII 1992. temeljem solidarnosti, a u svrhu davanja ovih sredstava za bespovratnu pomoć radnicima »Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb za sanaciju ratom oštećenih objekata do uvjeta nužnog smještaja.
Ova sredstva izdvajat će se samo za one radnike koji osobno i dobrovoljno potpišu pismene Izjave da su suglasni za takova izdvajanja iz njihovog bruto OD za navedeno razdoblje.
Već tokom lipnja mjeseca svaki zaposleni radnik primit će osobno anketni upitnik i svojim potpisom dobrovoljno će se odlučiti dali je (ili nije) suglasan za navedeno izdvajanje 1% iz, bruto zarade (što je 0,5 posto neto zarade mjesečno) kroz navedeno razdoblje.
Pripremili: I. H. V. H.
Ono što nisu razrušile granate, dokrajčili su požari, kao ovaj_ na slici u novom naselju u Vinkovcima — Lapovci, gdje su živjeli naši radnici
ćanih pomoći radnicima kroz inflaciju, zbog dugog postupka, a koji se zbog složenosti ili neprovođenja uputstava može razvlačiti i odugovlačiti u nedogled.
Koji radnici imaju pravo ha pomoć
Prema Pravilniku o raspodjeli sredstava za sanaciju šteta na stambenim objektima djelatnika u javnom poduzeću »Hrvatske šume« Zagreb pravo na dodjelu sredstava pomoći ostvaruju:
(1) Radnici kojima je kao posljedica ratnih razaranja oštećen stambeni objekt, te isti ne zadovoljava.
(2) Uvjete nužnog smještaja, obitelji radnika stradalih u ratu.
(3) Umirovljenici koji su zadnjih 10 godina prije umirovljenja radili kod pravnih pređnika »Hrvatskih šuma« pod istim uvjetima.
Prednost pri dodjeli sredstava pomoći imaju:
(1) Obitelji radnika palih u domovinskom ratu
(2) Radnici — ratni invalidi domovinskog rata
(3) Ranjeni radnici u Hrvatskoj vojsci
(4) Radnici — Roditelji maloljetne djece
(5) Radnici kojima nije osiguran privremeni smještaj
(6) Radnici kojima prihodi ne prelaze iznos zajamčenog osobnog dohotka po članu domaćinstva.
Istim Pravilnikom propisan je cjelokupan postupak za ostvarivanje prava radnika na pomoć iz sredstava za te namjene, kao i:
(1) U\'iete koje mora ispunjavati radnik »Hrvatskih šuma« da bi ostvario pravo na sredstva za sanaciju šteta na stambenim objektima radnika u javnom poduzeću »Hrvatske šume« Zagreb
(2) Način i postupak utvrđivanja šteta i raspodjele sredstava.
(3) Način vrednovanja zahtjeva radnika.
(4) Rad odbora za raspodjelu sredstava i drugih organa i tijela
koja sudjeluju u postupku utvrđivanja šteta, te raspodjele sredstava.
Tko odlučuje o dodjeli pomoći?
flp'uredno podnesenim zahtjevima radnika odlučuje ODBOR za raspodjelu sredstava imenovan od strane Upravnog odbora »Hrvatske šume« na 21. sjednici održanoj 28. svibnja 1992. godine u sastavu:
1. Josip Dundović, dipl. ing. šum. — predsjednik (Direkcija)
2. Živko Dobrilović, dipl. prav. — tajnik (Direkcija)
3. Gordana Colnar — član (Samostalni sindikat šumarstva)
4. Zvonimir Koščević, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Vinkovci)
5. Mr. Pavle Vratarić, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Osijek)
6. Mr. Juraj Zelić, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Požega)
SREDSTVA OSIGURANA atna razaranja i divljanja srboćetničkih hordi u
RHrvatskoj, teško su pogodila i sve nas u 3P. »Hrvatske šume« Zagreb. Štete su ogromne i još neprocjenjive, kako one u gospodarstvu tako i one nenadoknadive u stradanjima naših
radnika i njihovih obitelji u ratom zahvaćenim područjima Uprava suma. Ne zna se još točan broj poginulih, ranjenih i invalidnih radnika u ovom domovinskom ratu. Ne zna se točno koliko je oštećenih i uništenih domova, napuštenih ognjišta, izbjeglih i prognanih naših radnika i njihovih obitelji, koje su razasute \ nezbrinute u Republici Hroatskoj, Sloveniji, pa i u susjednim prijateljskim nam državama.
Sve se to (još) utvrđuje. Očito sporo i teško, što je i razumtjeti, jer područja nekih uprava suma još su nam nedostupna i privnemeno su još uvijek okupirana (dijelovi su to Uprava šuma Vinkovct Osijek, Karlovac, Sisak,
Gospić I d r ) No, važno je da se to mord znati i ubrzo ce se utvrditi Aii, daleko važnije od (točnih) statističkih podataka, bez l'Ojih se često može, jeste spo.sobnost svakog poduzeća da pomogne svojim stradalim radnicima I njihovim obiteljima, no^/canom bespovratnom pomoći u svihu popravaka oštećenih domova, barem do mogućnosti nužnog smještaja, kako ' nam stradati radnici osigurali kakav takav krov nao g P /om Jasno |e, da baš svako poduzeće nije sposobno takovu pomoć dati, jer zato nema S'-edstava A »Hrvatske 5urne rasu zasi gumo poduze e koje .'^ko- f, c o m c •<- " v ^ oati Ic-»Hrvatske su ne nsu 8|S'ii^-''afc""G ,3/"c Dodu^ev.^ j Republici Hf.atsf-Oj ".» „'os.uju => guDiti .^a ^ "> ' ( . iv po iskazanih" 0/~tt .-cr rrzutta*ima p o s i ' \ d" , eno -. raz rstnno j g ' u r i »bj^oti j ih. javmh poauzoca, oa sto ga ocito msti u Ditaniu (sli ne bi trebasa b*i) s'-ed-^tva ' * b o n Sft^OSts 1 ' . . r o v u pon»C r 'J >*'"• o \C< ,.» vii'^«
moglo računati, da ce i s." 'adnici — bez "zn"-"='^ri pnpomoci dopnnosm.d z svojih zjr^o,? ^ o<^'i^v i fdo ntcke solidarnosti s unesrećenima t st ' sd i l ma u ovom domoviriskom ratu
Dugo (i reklo b. se i predugo; nac-.e je Dodu^^ece (nezusDiesnfi) tražilo k l j uc i izvore sredstava za po-tnoc, le"- proste te gotovo devet miese^i <^(i rir\nh stradanja I razaranja, a da pemoc r. j rjaoa stiadainicima Konačno s tpak nad< "" .-r.-n j s ta .f.. Ojit^a .u-a bespo/i-atnu poirn.' »tiđu unra \ or>a ,1 ir ic^u 'd ..- ' p'o=?'fdti, samo/S to tret<i efikd&no od-'v«'idL'-i i i.t.rati CfJS^cve ci'-» j n .OO' ' ' . . p ^i-
•- 'ir t\ ^ 'a UiTitj i e 1 raci ' •o - ' ' ' i * .< racn.t.,! c>-• • • n -^c. si <^ 1. i' i) lavS'at
„ iva ., 1 ' i 1 , j ' . I -ttdfe "^otje i 4 0 tf'nc ' - - f.i c pisemo
I. Hill
4. lipnja 1992.
PROGNANICI, ISTINA BEZNAĐE - NAŠA STVARNOST
DA LI SMO MOGLI VIŠE?
Svakog dana u Javno poduzeće »Hrvatske šume«. Uprava šuma Karlovac pristižu prognanici iz Slunja, Rakovice, Cetingrada... Neki od njih su se u razdoblju od rujna, listopada ili studenog do veljače vraćali svojim kućama, jer znaju ono što mnogi ne znaju — puteve kroz šumu
Radio sam do rujna prošle godine, do tada smo svi radili — priča Jure Capan, sjekač iz Šumarije Cetingrad, jedan od radnika Uprave šuma Karlo
vac koji svakodnevno dolaze u Upravu pričaju o stradanjima naroda u Slunju, Rakovici, Cetingradu i drugim mjestima u okupiranom području, javljajući se i tražeći posao, jer — nekada su radili i živjeli nedaleko od svojih domova, kojih više nemaju — a tada se je oko nas pucalo. Pucali su da nas otjeraju. Živio sam u selu Kestenje, nedaleko Cetingrada. Počeli su pucati iz šume Mašvina po okolnim selima, a pucali su uglavnom domaći ljudi, oni s kojima smo doskora zajednički živjeli. Već prošlog ljeta nismo mogli raditi u svim šumama i povlačili smo se bliže... Željeli smo već i prestati raditi, ali s tadašnjim upraviteljem Šumarije se više nismo mogli dogovarati, jer nas je već izbjegavao. Tada se je dogodio i incident s njim i policijom u Slunju, pa je uskoro i otišao u Titovu Korenicu, a mi smo dobili novog upravitelja, s kojim smo se lakše dogovarali. Početkom rujna paljena su okolna sela, kao što je selo Furjani, Gnojnice... U studenom sam osam dana ostajao kod kuće, jer se raditi nije moglo zbog stalnih bombardiranja i došlo je vrijeme za povlačenje. Iz Slunja su pristizale kolone ljudi koji su bježali i jednog je dana bombardiran most na Skukanima. Gledao sam kad je na njega palo osam raketa i kad je presječen po pola. Išli smo vidjeti da li ima ranjenih, ali smo se ubrzo vratili, jer nitko nije stradao. Ujutro smo na most donijeli nekoliko dasaka, pa su ljudi mogli pješice prelaziti. Tada seje povlačila već i garda i vojska je koristila rakete zemlja-zemlja, pa smo bježali putevima kroz šumu, koje dobro poznajemo.
Okupatori su već bili prošli kroz Cetingrad i Podcjetin kad sam odlučio bježati. Žena i dvoje djece su otišli već ranije, a kod kuće smo ostali ja i sin koji je bio u policiji i tamo je dosada tri puta ranjavan. Već su pucali po Komesarcu (zadnje selo prije bosanske granice) kad sam stigao u Bosnu. Tada su zatvarali obruč oko slunjskog područja i da nije bilo divnih ljudi koji su nam u Bosni mnogo pomogli — mnogi od nas bi poginuli. Kod kuće su ostali samo starci koji nisu mogli bježati, te smo kasnije čuli da su mnogi od njih stradali, samo u Furjanima je 15-toro ljudi poklano. Kasnije sam se vraćao kući i vidio sam dosta toga opljačkanog, uništenog, popaljenog. Sve što opljačkaju voze u Ruševicu i Maljevac, gdje imaju lager... U listopadu prošle godine sam stigao u Bosnu i iznajmio stan u Velikoj Kladuši i plaćao ga 50 DM mjesečno. U prosincu sam ženu i djecu poslao kćerci u Karlovac, a sin i ja smo još ostali u Velikoj Kladuši i preko šuma povremeno išli kući.
Obilazak karlovačkih sindikalaca, sa članovima Hrvatske vojske, razrušenog Tumja
Zadnju plaću sam primio u kolovozu, a kroz ovo vrijeme sam dobio nešto pomoći od Crvenog križa, te smo potrošili sve što smo imali. Ženu i djecu sada izdržava kćer, nešto smo pomoći ovdje dobili, a konačno sam stigao i u poduzeće, pa sam kao invalid raspoređen na poslove portira. Tu mi je već lakše, na slobodnom teritoriju sam, sin mi se prijavio u policiju, a dobio sam i nešto novaca kao zaostatke plaća... Tragedija je da smo u situaciji u kojoj gotovo prosimo, a nitko od nas nije želio ništa više od onog što smo već imali... Kod kuće sam posljednji puta bio 2. 2. i tada je još bila cijela, ali opljačkana... U okolnim selima Kruškovači, Komesarcu, Sadikovcu, pa i Kestenju — sve je porušeno i uništeno, samo su neke srpske kuće ostale. Oni koji su ostali tretirani su kao robijaši i nose bijele trake oko rukava... Kaičo se vratiti, kako osnovati svoj život? Ne znam...
— Gledaju nas kao ljude koji se boje sami sebe, koji se nisu htjeli oduprijeti — priča Franjo Matanić, do ovog besmislenog rata revirnik (a neposredno prije poznatih događaja u Slunju i upravitelj Šumarije Cetingrad) a danas i koordinator za prognanike — osjećam to kad tražim pomoć za ljude koji su se kasnije od mene javili u Upravu šuma, a nama je teško i zbog onog što smo doživjeli i zbog toga što nas ljudi ovdje ne razumiju na pravi način, jer očekivali smo da će nam se diviti jer smo htjeli nešto više od onog što smo uradili. Bili smo opkoljeni nešto više od mjesec dana, nismo imali struje i telefona, bili smo u blokadi i snalazili smo se kako smo najbolje znali. Cijelo to vrijeme se u neposrednoj blizini čula pucnjava, ali mi smo i dalje radili, nadajući se da će se sve to nekako razriješiti. Ja sam tada dosta radio na kući, za koju sam već imao pripremljene sve papire i građevinski materijal. Povremeno sam išao na stražu, radio sam u Šumariji, pa ipak kad bih došao kući — želio sam raditi na kući...
Problemi su počeli kroz zahtjeve za isplatu naknada Šumarije za korištenje cesta. Šumarija je nastojala podmiriti sve svoje obaveze. Mislim da se tražio povod za što brže razilaženje medu ljudima. Uskoro su započele provokacije i Šumarija nije mogla raditi u nekim šumama, a i ono što se radilo — rađeno je u nekakvom strahu. Ljudi su već morali na stražu, nije bilo goriva, nismo mogli osigurati prijevoz... Sve do 3. 10. nadali smo se da će to biti kratko, ali tog dana su stigle
prve mine. Kolega i ja smo se zatekli na cesti, i tri sata smo preležali u grabi očekujući prestanak napada. Očekivao sam plač djece, jaukanje, ali — nastupila je stravična tišina i imao sam osjećaj da mine padaju po drveću koje nema mogućnosti izraziti svoje osjećaje. Otišao sam u Slunj, gdje sam živio i gdje sam mobiliziran. Na Cetingrad su i dalje padale mine iz pravca Vojnića, a u Slunju je još uvijek bilo mirno, iako je i on bio blokiran. Nismo se pripremali na bježanje, već na obranu. Smatrali smo da smo dovoljno jaki da se možemo oduprijeti. Najbliže selo Lađevac i Furjani napadnuti su 15. 11. sa avionima, tenkovima, haubicama i protuavionskim topovima. Mi smo pružali otpor s onim što smo imali — puškama i pokojim puškomitraljezom, pucali smo prema njima, nasumce, bilo je i pogodaka, ali ovaj rat je vođen sa dalekometnim oružjem, a ne sa onim što smo mi imali... Ubrzo se saznalo da nemamo općinsko rukovodstvo, da je štab prestao djelovati, i da su ti ljudi otišli iz Slunja i nastala je opća nesigurnost i panika. Ljudi su ostali bez rukovodstva i radio-veza, bili su prepušteni sami sebi i počeli razmišljati o porodicama. Tada u najbliža sela ulaze tenkovi i približavaju se Slunju, pucaju na Slunj i 16. ili 17. 11. ulaze u Slunj. Te noći ljudi su bježali iz Slunja. Kolona je bila dugačka 3-4 km, ljudi su odlazili natovareni na kolima, traktorima, bez svjetala, putovalo se cijelu noć. Neki gardisti su još uvijek pucali, ali i oni su se morali uskoro povući. Ja sam još otišao kući, ali sam našao praznu kuću, jer su mi žena i djeca otišli ranije, a roditelji te noći... Uzeo sam auto i neke stvari, papire za kuću, neke osobne stvari, gospodarsku osnovu Šumarije Cetingrad, dva šumarska čekića... Znao sam da je most srušen, auto sam morao ostaviti, pa su ostale i stvari koje sam ponio i s grupom ljudi iz Slunja prešao sam Koranu na jednom slapu, a starije ljude je prevezao traktor koji je slučajno naišao. Noć smo proveli u Kruškovači na koju su tada već padale mine. Ujutro smo se uputili u Bosnu, gdje će, kako smo očekivali, biti nekakav novi dogovor, ali tamo su ljudi nešto tražili, trča-
TURANJ: Donedavno karlovačko predgrađe, a danas prva linija fronte
li, ne snalazeći se. U Štuliću sam pronašao porodicu i otišao u Cazin, raspitujući se okolo gdje su dečki iz moje jedinice, da li ćemo se vraćati u Slunj, ali odgovoreno mi je da od toga nema ništa. Tada smo čuli da se uz pratnju misije EZ priprema konvoj za Bugojno, te smo za nekoliko dana s tim konvojem krenuli dalje. U njemu je bilo oko 25-30 autobusa sa gardistima, civilima, policajcima iz Slunja i okolice. U Ključu smo svi legitimirani, 150-200 ljudi je odvedeno u nepoznatom pravcu. Netko je odabirao među nama ljude koje će izdvojiti, najvjerojatnije netko iz Slunja. Izdvojili su i mene, ali ja sam iskoristio gužvu i nekako se ponovno ugurao u autobus. Nitko nije očekivao da će ljude koje su tada odveli u policijsku stanicu odvesti, ali oni nisu ušli u autobus, odvedeni su u logore, iz kojih su se neki već (zahvaljujući razmjenama) vratili. Krenuli smo dalje i tada su nas presreli, ovog puta rezervisti i dio ljudi odveli, tko zna kuda, a nas vratili prema Ključu. Vratili smo se i ponovno su nas dočekali. Bilo ih je mnogo. Tu smo morali neko vrijeme čekati, vjerojatno se je nešto dogovaralo, onda su ipak dali znak da možemo dalje. Autobusj su se uskoro razdvojili i neki su išli u Bugojno, neki' u Livno i drugdje. Ogranci HDZ-a i Crveni križ smještali su ljude i mi smo smješteni kod jedne porodice u Bugojnu, koja je zaista bila divna. Nakon nekoliko dana krenuo sam redovnim autobusom Split-Zagreb u Zagreb. Tamo se normalno živjelo i činilo mi se suvišnim pričati o stvarima koje su tada izgledale tako daleke. Uskoro mi je stigla žena i ja sam se početkom prosinca javio u Upravu šuma Karlovac, na posao... Najteže je ljudima koji su ostali u Slunju i ljudima koji su zarobljeni, zbog njih bih želio da svi saznaju istinu o Slunju i ostalim mjestima, o svemu što se događalo i što se sada događa. Znam da se već poteže pitanje odgovornosti za ono što se dogodilo i vjerujem da će sve to jednom biti jasnije... — dodao je Matanić.
Pronaći istinu o Slunju, Cetingradu, Rakovici i mnogim drugim mjestima neće biti teško. Istinu o njima znaju mnogi, govore o njoj svakodnevno. Istinu znamo: Hrvatska je napadnuta u trenutku kad nije bila spremna na obranu, u trenutku kad gotovo nije imala ni pušaka, narod je protjerivan i uništavan. I danas gore kuće u okupiranim područjima. Prognanici lutaju gradovima i selima u preostalom dijelu Hrvatske i mnogi od njih se pitaju: da li smo mogli više? Vjerojatno da, ali u drugim uvjetima. Da li je Slunj mogao biti duže branjen? Po kojoj cijeni? Ovo su pitanja na koja će odgovore vjerojatno tražiti i razne komisije, kao što su ga tražile u slučaju Vukovara. Možda je i Slunj sličan Vukovaru, možda u Hrvatskoj postoji više Vukovara, možda... U ovom trenutku prognanici lutaju i postavljaju pitanja sebi i drugima, tražeći način da se vrate tamo kuda pripadaju, jer su potrošili svoje nade.
Zbog njih, zbog onih koji još uvijek čame u logorima, zbog onih koji su ostali u Slunju i mnogim drugim mjestima i žive s bijelim trakama oko rukava — istinu ipak treba tražiti. Kako istinu Vukovara, tako i istinu svih malih mjesta i gradova, pa i istinu Slunja i njegove okolice.
Vesna Hrkalović
4. lipnja 1992.
PLAN PROIZVODNDE, IZLUČIVANDE I - PLAĆE
»LICE« PRODAJE ROBU KARLOVAC - Iako Uprava
šuma Karlovac s obzirom na strukturu etata i probleme s kojima se susreće spada medu one uprave koje najteže ostvaruju dobre poslovne rezultate - ipak je posljednjih mjeseci ostvarila vrlo dobre efekte i svrstala se medu one uprave koje su riješile mnoge naslijeđene probleme i značajno podigle plaće zaposlenih radnika.
Naime, rezultati poslovanja u prvom tromjesječju su vrlo dobri, naročito ako se zna da se preko 60 posto područja kojim gospodari ova uprava nalazi okupirano u tkz. JP »Šume Krajine«, te da je broj zaposlenih smanjen za polovinu. Od rujna
ili listopada prqšle_ godine do danas u sklopu JŠ »Šume Krajine« djeluju šumarije Krnjak, Vojnić, Vrginmost, Slunj, Rakovica, Cetingrad, a od srpnja prošle godine i Šumarija Topusko.
- Prosječni OD je za travanj i svibanj iznosio 15.780 din - komentirao je na sastanku upravitelja u ovoj upravi, održanom 27. svibnja u Karlovcu, upravitelj ove Uprave mr. Ivan Mrzljak -što je negdje u prosjeku OD-a u Javnom poduzeću. Najniži prosječni OD u poduzeću isplaćen je u Upravi šuma Gospić i iznosio je U. 169 din, a najviši prosječni OD je isplaćen u Upravi šuma Senj i iznosio je 17.169 din. Raduje to tim više što smo prije uskla-
Uspješnost poslovanja poduzeća otpočinje već ovdje na panju, od sjekača i poslovođe, od njihove kvalitete rada
divanja plaća u Javnom poduzeću spadali u uprave sa najnižim osobnim dohocima. Rezultati su doista dobri, ali se uvijek može i bolje. Radimo još uvijek u nenormalnim uvjetima i mnoge stvari još uvijek ne rješavamo na pravi način. Neki još žele raditi po starim navikama i molim vas da što više vremena provodite na terenu, s revirnicima i radnicima i otklanjate uočene nedostatke...
Kako je Uprava šuma Karlovac uspjela ostvariti ovako dobre rezultate?
Plan proizvodnje je uglavnom ispunjavan na područjima gdje se je tijekom ratnih mjeseci moglo raditi, a ostvarene su i zavidne prodajne cijene.
- Prosječne prodajne cijene u Javnom poduzeću su u proteklom razdoblju dostigle iznos od 72 DM - komentirao je Jovo Po-para, dipl. ecc, šef Komercijalnog odjela - a mi smo svoje proizvode uspijevali prodavati po prosječnoj cijeni od 96 DM. Zanimljivo je da je prosječna cijena oblovine u JP iznosila 96 DM, a naša prosječna cijena oblovine je dostigla iznos od 152 DM. Efekat je postignut izlučivanjem furnira i nastojat ćemo i dalje na što kvalitetnijem izlučivanju i što kvalitetnijoj prodaji, »Lice« prodaje robu, pa je lako prodati dobro adustirane sorti-mente...
Proljetni radovi na području Uprave šuma Osijek
POŠUMLJAVANJE OBAVLJENO UNATOČ RATA
OSIJEK - Kao posljedica ratnih događanja u ovom dijelu Hrvatske našlo se 63 posto površine posjeda Uprave šuma Osijek na privremeno okupiranom području. Doda li se tome, da dijelovi uz prve borbene linije također nisu dostupni, mogućnost koliko - toliko normalnog gospodarskog djelovanja svela se na dvije šumarije; Đakovo i Valpovo.
U ovim okvirima valja promatrati i izvršene šumsko-uzgojne radove ovog proljeća, jer se upravo radilo samo na spomenute dvije šur^arije, s tim da su pojedini radovi u Šumariji Valpovo obavljeni uz samu liniju fronte na desnoj obali Drave.
Po osnovnim grupama izvršenja radova su slijedeća: Jednostavna biološka reprodukcija I - Priprema staništa 122 ha (40% od
god. plana) - Pošumljavanje 32 ha (15% od
god. plana) - Popunjavanje 50 ha (28% od
god. plana) - Njega šuma 38 ha (5% od god.
plana)
Proširena biološka reprodukcija - Priprema staništa 67 ha (88% od
god. plana) - Pošumljavanje novih površina 12
ha (62% od god. plana) - Konverzije 41 ha (59% od god.
plana) Izvršenje radova uspoređeno je s
Planom uzgojnih radova za 1992. g. korigiranim u travnju ove godine prilikom primjene novog Cjenika radova, kada je izvršena i procjena mogućnosti izvršenja radova, uvažavajući prognozu razvoja događaja na ratom zahvaćenom području. Tako su u Plan uključeni i uzgojni radovi na području Šumarije Osijek za koje se procjenjuje da će biti izvršeni do kraja godine.
Kako su uzgojni radovi izrazito sezonskog karaktera, to valja imati u vidu kod ocjene njihova izvršenja.
U slijedu toga recimo da su ukupni radovi jednostavne biološke reprodukcije i proširene biološke reprodukcije šuma na pripremi staništa izvršeni 50 posto od planiranih, dok su ukupne sadnje (pošumljavanje, popunjavanje, konverzija) izvršene 28 posto od planiranih,
U sklopu ukupnih pošumljavanja i popunjavanja posađeno je 34 ha sadnicama hrasta lužnjaka, 20 ha sadnicama hrasta kitnjaka, 40 ha sadnicama bagrema i ostalih tvrdih lista-i5a, 20 ha raznim klenovima euroame-ličkih i američkih crnih topola; te 21 ria sadnicama raznih klenova bijele vrbe.
Radovi njege šuma nisu praktično ni počeli, a izvršeni radovi se odnose na njege sječom »na čep« mladih kultura oštećenih požarom.
Imajući u vidu tragično okruženje i sve što ono sa sobom nosi, izvršenje radova je zadovoljavajuće. Povoljno je što su radovi obavljeni u optimalnim rokovima, sadnje praktično u cijelosti u mjesecu ožujku.
Pored vlastitog sadnog materijala, za potrebe proljetnih sadnji nabavljeno je iz drugih rasadnika 38.000 kom sadnica hrasta kitnjaka i 121.000 komada sadnica hrasta lužnjaka starosti dvije godine.
U sklopu pošumljavanja i popunjavanja
posađeno je 34 ha sadnicama hrasta
lužnjaka, 20 ha sadnicama hrasta
kitnjaka, 40 ha bagrema, 20 ha topole i 21 ha
pod vrbom
Kad je riječ o sadnicama, recimo da je ratnom štetom obuhvaćeno 2.893.000 kom raznih sadnica. One su ostale u rasadnicima koji se nalaze na okupiranom području, a to su svi rasadnici na baranjskom dijelu i dio rasadnika Šumarije Osijek. Pored direktne štete na sadnom materijalu, za očekivati je poremećaj u proizvodnji sadnica u naredne dvije do tri godine radi očekivanih šteta na zemljištu, repromaterijalu i opremi rasadnika. Pregledom izvršenih sadnji u početnom dijelu vegetacije vidljivo je da posađene biljke pokazuju dobar prijem, što obećava uspjeh. Iznimke su kulture (i plantaže euro-američkih i američkih crnih topola, gdje je primanje pojedinih klenova vrlo slabo. Ova pojava nas nažalost prati više godina i ostavlja otvorenim vrlo značajno gospodarsko pitanje i stručni izazov u budućem radu s topolama,
J. Sikora
UPRAVA ŠUMA BJELOVAR
IZVRŠEN GODIŠNJI PLAN
Proljetno pošumljavanje predviđeno planom za 1992. godinu, izvršeno je u potpunosti već u
proljetnom razdoblju, pravovremenim pripremama i osiguranjem privremeno
zaposlenih radnika C jelokupni plan pošumljavanja i popunjavanja 1992. na
Upravi šuma Bjelovar izvršen je u potpunosti već u proljeće! Ovaj pomalo ne\')ero)atan {za ove prilike) ali točan podatak objelodanjen je na sastanku upravitelja šumarije prilikom analize dosad izvršenih radova.
Zahvaljujući prije svega angažiranosti svih radnika, pravovremenom početku radova i prestrojavanju i angažiranju nove radne snage, pošumljavanje i popunjavanje završeni su s 22. travnja.
Od planiranih 3.150,000 sadnica u okviru jednostavne i proširene biološke reprodukcije zasađeno je - 3.150,000 sadnica! Tek jedna usporedba s proteklom 199! kazat će što to zapravo znači. Prošle je godine, naime, pošumljavanje izvršeno ukupno s 2-500,000 sadnica, odnosno ako se oduzmu četiri šumarije na kojima se danas zbog rata ne radi (Miokovićevo, Sirač, Pakrac, Li-pik), to bi Iznosilo 2.280,0)0 sadnica!
Pošumljavanje je obavljeno na ukupno I32 ha. (od planiranih 130).
Po vrstama sadnica do 11, travnja (za koje razdoblje postoje podaci) zasađeno je oko i.880,000 hrasta lužnjaka, blizu 655,0«) kitnjaka, OKO 103.000 sadnica jasena, oko 100.000 johe itd. Ostale količine do predviđenog plana zasađene su do kraja druge dekade travnia, (m. m.)
UPRAVA ŠUMA OGULIN
PLAN UZGOJNIH RADOVA ZA 1992.
T ijekom 1992. Uprava šuma Ogulin planira uzgojne radove i to kroz jednostavnu biološku reprodukciju: Priprema staništa 5,5 ha, pošumljavanje 11,0 ha, popunjavanje 15,4 ha, nje
ga podmiatka 125,5 ha, njega mladika 33,5 ha, čišćenje koljika 15,0 ha, čišćenje letvika 1847,0 ha, njega kultura - , rekonstrukcija -Zaštita šuma
Opažačka služba (ha) 2425, protupožarna (prosjek ha) 5,6 ha, podizanje i održavanje ograda - , zaštita od bolesti i štetočina 2440,0 ha, čuvanje šuma (broj čuvara) 33 Uređivanje šuma
Revizija gospodarskih osnova 5330 ha, održavanje gospodarske podjele 1319 km, doznaka (m') 200.426 Proširena biološlo reprodul<cija
Priprema staništa 5,5 ha, pošumljavanje 11,0 ha, popunjavanje 13,4 ha, njega podmiatka 125,5 ha, čišćenje koljika 15,0 ha, čišćenje letvika 1847
V. P.
UPRAVA ŠUMA SENJ
PLAN UZGOJNIH RADOVA U 1992.
T ijekom 1992. godine Uprava šuma Senj planira uzgojne radove i to kroz jednostavnu biološku reprodukciju
VISOKE ŠUME Priprema terena za pošumljavanje 20,0 ha, pošumljavanje sjetvom 20,0 ha,
pošumljavanje sadnjom 20,0 ha, popunjavanje sadnicama 6,8 ha, njega prirodno podignutih sastojina 142,8 ha, njega umjetno podignutih sastojina 182,5 ha, prihranjivanje 28,0 ha KRŠKE ŠUME
Njega umjetno podignutih sastojina 54,2 ha, njega prirodnih sastojina 198,0 ha Proširena biološka reprodukcija Visoke šume
Priprema terena za pošumljavanje 28,3 ha, pošumljavanje 28,3 ha, pošumljavanje sjetvom 100,0 ha, popunjavanje (pošumljavanje) sadnicama 13,7 ha, njega umjetno podignutih sastojina 67,4 ha, prihranjivanje bilja 12,1 ha Krške šumarije
Pošumljavanje sadnjom 96,3 ha, pošumljavanje sjetvom 90,0 ha, priprema terena za pošumljavanje 4,0 ha. Rekonstrukcija 15,7 ha
Marija Ivančević
SEMINAR O DOZNACI KRIŽEVCI - Da bi poslovi ovogodišnje do
znake stabala bili što kvalitetnije i stručnije obavljeni, uprava šuma Koprivnica je organizirala stručni seminar. Šumarija Križevci je 10. 4. 1992. bila domaćin svim šumarskim inžinjerima iz uprave šuma Koprivnica koji su se okupili na Kalniku u šumskom predjelu Vratno. Nakon što je upravitelj uprave šuma Koprivnica inž. Anđelko Serdarušić pozdravio sve prisutne i poželio uspješan rad, dekan šumarskog fakulteta iz Zagreba prof. dr. Slavko Matić održao je predavanje na temu »O intenzitetima i načinima
prorjedivanja prirodnih sastojina«. Praktični dio seminara je održan u g. j. Kalnik — Kolačka, odjeli 13, 17 i 39. Seminaru su ispred direkcije bili nazočni i šef proizvodnog odjela inž. Stjepan Tomaljanović, stručni suradnici za uzgoj inž. Tomislav Starčević i inž. Kruno Jelćić. Kao gosti na seminar su bili upravitelj uprave šuma Karlovac mr. Ivo Mrzljak sa suradnicima. Po završetku seminara svi nazočni su jednoglasno konstatirali da bi trebalo što više takovih stručnih seminara.
M. D.
4. lipnja 1992.
UPRAVA ŠUMA KARLOVAC
LJUDI I NJIHOVE VRIJEDNOSTI . U Upravi šuma Karlovac od 14 sada radi tel< 7 šumarija, a i u nekima od njih poslovi se ne mogu obavljati u potpunosti, jer su dijelovi teritorija okupirani. Od
početka do kraja 1991. g. broj zaposlenih u Upravi je — prepolovljen.
Na tom prostoru stvara se jedna specifična cjelina ili kazeta, kako kažu arhitekti — rekla je Vesna Vinski, projek
tant AGI-ja 46 iz Karlovca, koja je potpisala projekat nove zgrade Uprave šuma Karlovac — vezana uz djelatnost šumarstva. Tu je Odgojno-obrazovni centar za šumarstvo, planira se gradnja Đačkog doma, započelo je uređenje arboretuma, a tu je i proizvodno--poslovni prostor Uprave šuma Karlovac. 0 ovom prostoru sam razmišljala kao o cjelini i nastojala uklopiti novu zgradu u ovaj prostor. Stoga je zgrada zamišljena sa lemljenim krilima i centralnim dijelom, odnosno zimskim vrtom kao nastavkom arboretuma...
U listopadu 1990. g. radnici Uprave šuma uselili su u ovu zgradu, presretni što su riješili jedan od svojih najtežih problema. Danas je ova zgrada, jedan od najljepših i najugodnijih objekata u gradu (a vjerojatno i šire) — oštećena. Zgrada je smještena u neposrednoj blizini Korane, jedne od rijeka koje danas služe kao prirodne granice između zaraćenih strana i nije čudno da su granate padale u neposrednoj blizini objekata kao što je ovaj — zamišljenih i izgrađenih za budućnost...
Nakon ovog rata vjerojatno ništa neće biti kao što je bilo nekada. Mnogo se je toga već promijenilo, počevši od načina rada i života do načina razmišljanja. Cijena je ipak previsoka.
Mnogo radnika Uprave šuma Karlovac ostalo je bez svojih domova, bez igdje ičega, a neki od njih i bez članova porodice. Gotovo da i nema dana da netko od radnika šumarija Rakovica, Cetingrad, Slunj, Karlovac, Duga Resa i drugih ne dođe u Upravu i donese neku od novih informacija o stradanjima ljudi bez domova, bez prihoda; o svojim stradanjima u mjestima iz kojih su pobjegli u strahu od tenkova, s/lovanja, masakriranja...
A slijed događaja koji su se odigrali tijekom ove godine pokazuju određene zakonitosti i iz njih proizlazi da su namjere onih koji su »povlačili konce« bile da izazovu kaos, strah, poniženja...
Krajem prošle i početkom ove godine na području Korduna bilo je podosta problema zbog blokiranja šumskih cesta, svojevoljne sječe u šumama, a Skupština općine Vojnić na jednoj od prvih ovogodišnjih sjednica nije donijela odluku o davanju lovišta na Petrovoj gori (kojim od 1947. g. gospodari i u koje ci-
Pročelje zgrade okrenuto Korani najteže Je stradalo. Jer se na suprotnoj strani rijeke nalazi Još neosvojena kasarna JA.
jelo to vrijeme investira Uprava šuma Karlovac) na korištenje šumarstvu. Dana 7. 3. ove godine je odlukom Srpskog nacionalnog vijeća tkz. SAO Krajine osnovano i ]avno poduzeće »Sume Krjaine«, koje je jednostavno propisalo odredbe iz prvih akata ]P »Hrvatske šume« i — uselilo u prostorije bivšeg Šumskog gospodarstva »Lika« u Titovoj Ko-renici.
— Osnivanje poduzeća je posljedica političkih, a ne ekonomskih motiva — rekao je Pajo Kuprešanin, tada imenovan direktorom »Šuma Krajine« (odluka Srpskog nacionalnog vijeća) u intervjuu koji je dao u ožujku ove godine — Kako je stvarana SAO Krajina, tako je paralelno rađeno i na osnivanju ]P.
Pajo Kuprešanin nije tada mogao odgovoriti na bezbrojna pitanja o mnogim konkretnim problemima, kao što su način rada i otpreme, fakturiranje, žiro-računi i si, a da i ne govorimo o načinu gospodarenja šumama i šumskim zemljištima. Odgovori su stigli uskoro:
— Napad na šumu je.strašgn — rekao je Sveto Pavić, upravitelj Šumarije Vrginmost, jedne od onih koja se danas nalazi s »onu stranu barikada«, na sastanku upravitelja u Upravi šuma Karlovac, održanom 7. 9. ove godine — i svjesni smo da mnogo ne možemo učiniti. Kao primjer mogu navesti šumu Kozarac u koju mi ne možemo, a odakle do
piru pucnjevi i zvuči motorki. Ljudi nas zovu i obavještavaju o odvoženju gotove robe iz naših šuma, a mi ne možemo uraditi ništa...
Tada je donesena odluka o obustavljanju proizvodnje na kriznim područjima, dakle u šumarijama Topusko, Vrginmost, Vojnić, Krnjak. Šumarije Rakovica, Cetingrad i Slunj su još neko vrijeme radile, što su onemogućili napadi vojske i četnika, a i dijelovi šumarija Duga Resa, Karlovac i Pisarovina su danas nepristupačni, tako da je ostalo tek nekoliko šumarija koje i dalje rade normalno, ili — ponešto rade. Od početka do kraja 1991. g. broj zaposlenih u Upravi šuma je prepolovljen, a većina onih koji su dobili otkaze nalaze se »s onu stranu barikada«.
Ratne štete su već sada nemjerljive: uz oštećenje zgrade Uprave šuma oštećene su i neke od šumarija, a sredstva rada koja su korištena u šumama Korduna i na ostalim dijelovima teritorija koji je sada okupiran za sada su izgubljena. Mnogo su veće tragedije koje su doživjeli radnici Uprave koji su morali napustiti svoje domove i nalaze se na mnogim mjestima u Hrvatskoj ili Bosni, a takvih ima mnogo, jer rat s kojim živimo stravičan je po razaranjima, pljački, po uništavanju materijalnih dobara i spomenika kulture, vrijednosti koje su činile i činit će naš život, ali je najstravičniji napad na ljude i njihove duhovne vrijednosti. , ^, /^,
UPRAVA ŠUMA KARLOVAC - RATNE ŠTETE
MOST ZA MJESEC DANA Ovaj je most srušen prije nekoliko
mjeseci — rekao je inž. Mladen Tonković, upravitelj Šumarije
Draganić prilikom otvaranja novoiz-gradenog mosta na Kupčini — i od tada razmišljamo o izgradnji novog. Počeli smo se pripremati početkom travnja, a danas most puštamo u promet. On je dokaz da šumari znaju i graditi, a ne samo »obarati«...
Most na Kupčini je prvi objekt na području Uprave šuma Karlovac (čijih je 60-tak posto površina okupirano) koji je izgrađen i pušten u promet nakon prestanka najtežih ratnih sukoba u Hrvatskoj i pokazuje snagu i volju ljudi koji su znali uraditi i ono što prelazi okvire posla kojim se bave i mogli raditi na prostorima udaljenim tek koji kilometar od linije fronte. Most su izgradili sjekači Šumarije Draganić Josip Jazvac i Željko Markešić, koji se privatno bave poljoprivredom, tesari-jom i koječim drugim, ljudi koji rade sve, koje je život naučio da stalno tragaju za rješenjima koja će im pomoći da prežive i opstanu.
— Prezadovoljni smo s onim što smo uradili — kažu Josip i Željko — a sve je to stjecaj okolnosti. Zašto je most srušen? Ne znamo, znamo samo da su ga srušili specijalci, jer je postojala bojazan da će se ovuda povlačiti vojska iz kasarne »Maršal Tito« iz Zagreba. Točnih podataka o tome nema. Koristili smo pilote od starog mosta, betonirali smo nagazne stope, postavili nosače, drvenu konstrukciju, ograde... Sami smo ga projektirali (uz nešto stručne pomoći iz Uprave i Šumarije), sami smo bili izvođači radova... Čovjek koji je privržen poslu nakon što stekne određeno iskustvo želi raditi odgovornije
Inž. Mladen Tonković upravitelj Šumarije Draganić i mr. Ivan Mrzljak, upravitelj Uprave šuma Karlovac na otvorenju
mosta poslove. I prije smo gradili manje mostove, pa su nam povjerili i ovaj...
Most na Kupčini ima raspon od 14,80 m, u njega je ugrađeno cea 15 m' betona i mnogo više drva, a sva potrebna galanterija rađena je ručno. Zanimljivo je da je izgrađen isključivo vlastitim snagama (u nekim fazama izgradnje sudjelovali su i drugi radnici iz Šumarije i FU Mehanizacija), te da su ovakvim rješenjem ušteđena vrlo velika financijska sredstva.
— Most nije lako napraviti — konstatirao je na zakusci priređenoj u Šumariji Draganić nakon otvorenja mosta mr. Ivan Mrzljak, upravitelj Uprave šu-
U šumariji Draganić je u subotu 9. svibnja pušten u promet novoizgrađeni most na riječici Kupčina, čija je izgradnja trajala 15 dana, a zajedno s pripremama utrošeno je oko mjesec dana. Most su izgradili^ sjekači Josip Jazvac i Željko Merkešić ma Karlovac — a pogotovo ga nije lako napraviti ovako dobro. Moram zahvaliti svima koji su sudjelovali u njegovoj izgradnji, tim više što je izgrađen uglavnom snagama Šumarije i što če nam omogućiti da izvršimo sve one zadatke koje moramo izvršiti, a do danas to nismo mogli uraditi...
U Šumariji Draganić je tom prilikom pripremljena i vrlo slikovita izložba dosada korištenih alata u iskorišćava-nju šuma, pa se je tu našla i stara šumarska pila promjera 3 m, koju je Franjo Gašpić, šef mehaničke radione, koja djeluje u sklopu ove Šumarije, pronašao u nekoj staji. Tu su i motorne pile iz starijih godišta, koje su mnogim sjekačima donijele vibracione bolesti. Ovu vrlo uspjelu izložbu je pripremio i aranžirao Andrija Kusanič, jedan od ljudi kojima je drvo postalo predmetom izražavanja i koji se nakon radnog vremena bavi kiparstvom i slikarstvom. Šumari sa drvetom žive i nakon što napuste svoja radna mjesta, svatko svojim ritmom i svatko na svoj način...
Vesna HrkaJović
UPRAVA ŠUMA DELNICE
OPADA BROJ
POVREDA
DELNICE — Uspoređujući podatke povreda na radu u šumarstvu, na području kojim gospodari Uprava šuma Delnice, s ranijim podacima možemo zaključiti da broj povreda opada. Pokazatelji uspješnosti kojim se uspoređujemo unutar Uprave šuma Delnice kao i ostalim granama privrede su povrede na 10(X) zaposlenih, težina i učestalost povređivanja. Na 1000 zaposler^ih bilo je 64 povrijeđena radnika u 1991. g. Stupanj učestalosti povređivanja je s indeksom 37, te stupanj težine povređivanja s indeksom 79. Ostvareno je 2.216,676 sati, a izgubljena su 1743 dana.
NAJUGROŽENIJI SJEKAČI Najviše povreda bilo je tijekom travnja, svib
nja i kolovoza 1991. Broj povreda po mjesecima ovisi o intenzitetu rada i vremenskim uvjetima za rad.
Povrede po danima u tjednu pokazuju da se radnici povreduju najčešće početkom tjedna. Po satima rada zabilježen je najveći broj povreda u polovici radnog dana kada su radovi najintenzivniji.
Najviše su se povređivali stariji radnici od 40-50 godina. Isto tako i radnici u kategoriji od 30-40 godina, medu kojima je i najveći broj zaposlenih.
Najviše su se povređivali radnici s PKV t KV kvalifikacijama, jer su oni i najbrojniji i obavijaju najrizičnije postove.
Po dužini odsustvovanja s posta bilo je najviše odsustvovanja u trajanju od 8-30 dana ili 68 posto od ukupnih odsustvovanja. Od 30-180 dana 17 posto od ukupnog broja odsustvovanja te do 7 dana 15 posto.
Najviše su se povređivali sjekači 53 posto, šoferi, mehaničari i strojari 16 posto te trakto-risti, pomoćni radnici i kirijaši 15 posto.
Najčešći izvori povređivanja su faktor radna okolina, motorna piia i pad predmeta.
Povrede po dijelovima tijela pokazuju da su noge najugroženiji dio i da u ukupnom povređivanju tijela imaju udio od 45 posto. Udio glave iznosi 18 posto, ruku 18 posto, grudnog koša 16 posto i ostalo 5 posto.
Za očekivati je da se s obzirom na rad u šumarstvu najviše povreduju ruke i noge Zabrinjava broj povreda aiave, čak 18 posto pro' matrajući površinu ghive u odnosu na ostale dijelove tijela, iz čega možemo zaključiti da se premalo koriste osobna zaštitna sredstva za glavu.
IZGUBUENf DANI ZBOG POVREDA Stvarno izgubljenih dana zbog težih povre
da ima 500 ili 28,6 posto, te na svakog teže povrijeđenog radnika otpada 62,5 izgubljena dana. Kod lakših povreda izgubljeno je 17 dana po jednoj povredi. Na ukupan broj povreda to iznosi 21,5 izgubljenih dana.
Na svakih 15,7 zaposlenih radnika dolazi po jedna povreda tit tijekom godine nije radilo 8,7 radnika.
Na posječenih 5.639 m' drvne mase dolazi po jedna povreda.
Kao najčešći uzroci povređivanja radnika u Upravi šuma Delnice su:
1. nepravilna površina za hodanje / što je uzrokovano prirodnim faktorom — konfiguracija terena i podloga na kojoj se odvija radni proces.
2. izvođenje radne operacije na način protivan Pravilima zaštite na radu
3. izvođenje radne operacije bez upotrebe osobnog zaštitnog sredstva.
4. poremećaj u tehnološkom procesu, te zakrčenost radnog prostora, mogu se dijelom opravdati radnim procesom koji se obavlja u šumarstvu.
Primjenom svih Pravila zaštite na radu kod svakog radnika pridonijet ćemo poboljšanju uvjeta rada, a samim tim smanjenju povreda.
4. lipnja 1992.
UPRAVA ŠUMA OGULIN
RATNE ŠTETE VEĆE OD 6. MIL. DEM To Je samo dio utvrđenih ratnih šteta dostupnih za procjenu^ Jer se i dalje
velik dio područja nalazi okupiran
U rujnu 1991. godine jugo-zlikovcidižu u zrak jedno od najvećih skladišta eksploziva u Hrvatskoj, u Oštarijama nedaleko Ogulina. Spretnom oku fotografa Mire Brozovića nije mogla promaći ova efektna fotografija
Kada se sve smirilo i poslije bjega zlikovaca, prostor gdje je nekada
bilo skladište bilo je jezivo za vidjeti —
svuda razbacani dijelovi namještaja, pribora i
vojnih stvari
Jedna od Uprava šuma na nivou Javnog poduzeća »Hrvatske šume« koja je ogjetila u svom poslovanju sve straho
te i posljedice ovog bestijalnog rata je Ogulin. Uprava koja bi u normalnim vremenima trebala gospodariti na 64000 ha svojih površina u pet šumarija (Ogulin, Jasenak, Drežnica, Josipdol i Plaški) to nije u stanju već godinu dana. -"
Tijekom srpnja 1991, ,g. »otci]epila<^ se od
Uprave šume Ogulin Šumarija Plaški, te pripojila tzv._ »Krajini«. Površina kojom gospodari ova Šumarija iznosi 16000 ha. Zatim druga šumarija Josipdol ne gospodari na cijeloj svojoj površini, već negdje na polovini površina, jer se na terenu prema Pla-škom izvode ratne operacije. Nadalje u prošloj godini prema izvršenju plana iz podataka je vidljivo da su šumarije Drežnica i Jasenak rabile umfinjeno, nisu izvršavale
zadane planove kako se to od njih i očekivalo, jer se na tom području nisu vodile ratne operacije. Jedina u prošloj godini koja je u potpunosti izvršila plan bila je šumarija Ogulin.
Komisija za procjenu ratnih šteta Uprave šuma Ogulin izišla je na teren i izvršila
-procjenu nastalih ratnih štera za razdoblje sf panj - prosinac 1981. i to na objektima i terenima koji su im blU dosturnj. Procije
njene štete z . navedeno razdoblje iznose preko 6 mili)ura DEM.
Štete na uni'tenim proizvodnim objektima iznose 4477 > DEM. Oštećenja na pr-o-izvodnim objektima iznose 12000 DEM. Otuđena oprema (Kompletna oprema Šumarije Plaški, kamioni, traktori, motorne pile), dva kamiona s prikolicom i kranom »Prevoza« Ogulin i 1 zglobni traktor šumarije Josiodol iznose 1, 138 656 DEM. Štete -na. obrtrim
4. lipnja 1992.
Fotografije snimio:
MIRO BROZOVIĆ
/ šuma daleko od centra eksplozije
bila je posve uništena—polomi/e- ^ ^ j j na i nagorena statjis
Prostor Je nalikovao ^ kao da je protutnjao i^
orkan ili da je r > eksplodirala *
atomska bomba
Samo skladište nalazilo se u mladoj sastojim bukve g. j .
Krpe! koja je totalno uništena
Rijetko koje drvo je ostalo uspravno ali toliko uništeno da ga se mora srušiti
sredstvima iznose 764 029 DEM. Izgubljena dobit Uprave šuma Ogulin za navedeno razdoblje iznosi 4 237 313 DEM. Ove štete bit će daleko veće kada se bude mogla izvršiti potpuna procjena i to na terenima koji se sada nalaze pod okupacijom, U ovim štetama nisi' uračunate ni štete na dr\'noj masi.
,%eni.'. ' i 'um inform.acijama štete ko]e su liistMJe Dodručiu šumarije Plaški su vrlo
velike, jer se nekontrolirano sjekla di'vna masa i odvozila najprije u Bosnu, a onda i u Srbiju.
Prije početka oružane agresije na ovo područje, Uprava šuma Ogulin imala je zaposlenih 770 djelatnika, dok je sada zaposleno 510 ljudi.
Dodatna financijska opterećenja za ovu Upra^nj predstavi i; i i briga c zbrinjavanju
svojih radnika prognanika iz Saborskog, 30 djelatnika koji su prije radili u šumariji Plaški. Uprava šuma je tim djelatnicima za njihove potrebe osigurala smještaj, ogrijev i financijsku pomoć.
Nažalost, ovaj napis moramo završiti konsta acijom da se ni nakon godinu dana stanje na ovom području nije promijenilo. I dalje se na ovom području izvode ratne
operacije, većina površina za gospodarenje je nedostupna za normalan rad, a što se itekako osjeća kroz redovito poslovanje i u prva četiri mjeseca ove godine. Dakle ukupne štete na nivou ove Uprave moći će se procijeniti tek onda kada cjelokupno područje bude slobodno i dostupno za uviđaj, ističe inž. Stjepan Luketić sa\'ietnik u Upravi šuma Ogulin.
Vesna PLEŠB
4. lipnja 1992.
ZAPIS: JOŠ DOK JE SLUŽBENO TRAJAO RAT!
DO MIOKOVIĆEVA I NAZAD Naš cilj puta je Šumarija Mioi<ovićevo
koja je dugo vremena bila pod okupacijom srbo-četničkih razbojnika BJELOVAR — Miokovićevo
nas je dočekalo u suncu. Nakon bjelovarske teške magluštine koja se tih dana prosinca prošle godine gotovo nije ni dizala, bio je to dobar znak pred dolazak u ovo dugo vremena čvrsto neprijateljsko uporište. Brojne straže na cestama, provjere unatoč gardijskoj pratnji i dobronamjerna upozorenja kazivala su da je ovo
/ područje još uvijek opasna zona i da civili tih dana još nisu mogli ovdje.
Naš cilj je posjet šumariji Miokovićevo, jednoj od četiri šumarije bjelovarske uprave, koje su dugo vremena bile odsječene i otete.
Iz Grubišnog Polja preko Poljana (most preko Ilove je ponovno popravljen) i Rašenice put nas je vodio do Ivanovog sela. U ovom selu pretežno češke nacionalnosti vidljivi su tragovi borbi. Najtužnije o četničkom bezumlju svjedoči devet grobova mještana na kojima svijeće danonoćno gore, uz samu cestu. Žrtve nisu mogle biti pokopane na groblju zbog neprijateljske vatre. Kod G. Vri-jeske uz cestu zamjećujemo 5-6 bunkera uzorno vojnički napravljenih, povezanih rovovima kojima se može pobijeći izvan domašaja oružja. Redaju se sela Potočani, Katinac, Bastaji, pa Miokovićevo. U selima poneka kuća oštećena, najviše u Bastajima gdje se vodila žestoka borba o kojoj priča naš pratioc, i sam sudionik. Ali i tu su kuće oštećene u središtu sela, gdje su bila neprijateljska uporišta. Stoka, ovce, svinje lutaju selom, poljima sa kojih kukuruz nije obran. Sela prazna, tek tu i tamo iz nekog se dimnjaka dimi. Oni koji su otišli, milom ili silom, imat će negdje u tuđini vremena o svemu razmišljati, zbog čega su napustili domove, kome su vjerovali.
. U Miokovičevu smo. Prolazimo pored srušene crkve (»Sami su je »oni« srušili jer im je bila skladište oružja«), ulazimo u dvorište šumarije. Na zgradi krov oštećen i morat će se mijenjati. Sobe ispre-metane, stakla porazbijena. U dvorištu, u mehaničkoj radionici nalazimo nešto novijih rezervnih dijelova koji su začudo ostali tu. Upravitelj šumarije inž. Vlado La-cina i revirnik inž. Dušan Skračić uzimaju koliko mogu u »stojadin« i dogovaraju se »kako bi već sutra trebalo doći kamionom i spasiti što se spasiti dade.«
Već prve procjene govore da će trebati i novaca i vremena da se šumarija osposobi.
Motel »Vrani kamen«, nedaleko, koji također pripada šumariji Miokovićevo prošao je dobro, tek s nekoliko razbijenih stakala, razbacanim i djelomično uništenim namještajem u sobama i skoro izgorjelim inventarom u sobi broj 7. No akcija čišćenja i vraćanja motela u ranije stanje već je, tog dana, bila u toku. Pomagali su radnom akcijom prosvjetni radnici iz Daruvara.
Na zidovima, vozilima šumarije i gdje god se moglo, ispisane poruke i parole »snažne vojske« osposobljene ponajviše za junačke pljačke i razaranja civilnih objekata.
Vraćamo se, a od Grubišnog Polja krećemo prema Bjelovaru drugim smjerom: preko Dapče-vačkih Brdana, Dapčevice, Lon-čarice, Virovitice. Lovačka kuća u Lončarici, šumarije G. Polje, teško je stradala od maljutki i popravak će biti, ako ga bude, skup. Dolazimo do Virovitice, Đurđevca — to je već mirna zona...
Miroslav MRKOBRAD Možemo reći da je zgrada Šumarije Miolcovićevo još i dobro prošla — samo sa oštećenjima krova
4. lipnja 1992.
ŠUME, DRŽAVA I - ZEMLJIŠNE ZAJEDNICE
FUNKCIONIRA U PRAVNA DRŽAVA? Članovi i nasljednici članova zemljišnih zajednica na području Karlovca i Jastrebarskog sve češće postavljaju barikade na šumskim prometnicama, pokušavajući spriječiti sječu šuma koje su danas
u državnom vlasništvu. Zašto? KARLOVAC - Po
četkom ožujka su se na prilaznim cestama GJ Gračac—Lučelnica, odjeli 18—28 pojavile barikade kojima su članovi ili nsljednici članova bivših zemljišnih zajednica pokušavali zabraniti radnicima Uprave šuma Karlovac ulazak u »njihove« šume i sječu u njima.
Uprava šuma Karlovac pokrenula je sudski postupak i Opčinski sud Jastrebarsko je donio privremenu mjeru kojom mještanima Lu-čelnice zabranjuje sprečavanje radnika Šumarije Pisarovina pri obavljanju njihovih poslova i radnih zadataka. Budući da su se barikade u Lučelnici održale i nakon toga — sudac je 25. 3. izišao na »lice mjesta« i tada zapisnički konstatirao:
»...Sudac objašnjava tuženima, a i ostalim nepozvanim osobama da je predmet današnjeg uviđaja izvršenje privremene mjere, te ih poziva da omoguće prolazak radnika Šumarije autobusom i traktorima do posječenih trupaca u Lučelnici, odjelu 26a i 22c. Upozorava ih na veliku štetu koja bi mogla nastati propadanjem posječene drvne mase i sprečavanjem daljnje sječe, koju će isti snositi uko
liko se drvo ne izveze i ne nastavi sječa. Tuženi, a i ostali prisutni govore da je šuma njihova, da im je oduzeta nakon rata od bivše vlasti i da će ta šuma biti njima i vraćena, jer su tako čuli od ljudi u općini, stoga ne dozvoljavaju da se šuma dalje siječe, a niti da tužitelj izveze posječeno drvo, odnosno predlažu da sa tužiteljem dogovore da podijele posječenu drvnu masu, odnosno da Šumariji pripadnu trupci, a njima ogrjevno drvo. Ovaj razgovor obavljen je u jednoj baraci, gdje je prije izvršenja privremene mjere sudac skrenuo pažnju tuženima i ostalim nepozvanim osobama da su prema rješenju dužni dopustiti prolazak traktora i autobusa sa radnicima Šumarije i dozvoliti daljnju sječu i izvoz drveta, a da eventualno pitanje vlasništva i denacionalizacije nije predmet ovog spora. Nakon što je sudac u ovoj prostoriji u prisutnosti svih strana i nepozvanih osoba obavio razgovor, pozvao je radnike Šumarije da krenu s traktorima radi izvoženja posječenih trupaca, a ostale radnike da nastave sa sječom. Kada su radnici Šumarije pokušali krenuti trakto
rom — tuženi, a i ostali nepozvani zajedno su krenuli prema traktoru, stali ispred traktora govoreći da traktor može preći jedino preko njih. Dakle, fizički su spriječili prolaz traktora i autobusa i uz sve to prijetili da će pasti i mrtvih glava, da ih se može pregaziti, ali da se oni neće maknuti, a ako idemo sječi u šumu da će oni leći pod stabla i neka stabla padaju po njima.
Sudac nalaže radnicima Policijske stanice Jastrebarsko da omoguće prolazak traktora i autobusa do šume i nastavak sječe i izvlačenja posječenih trupaca. Prisutni policajci izjavljuju da imaju izriči
to naređenje odnosno uputu zapovjednika da nikakovu fizičku silu prema ljudima ne smiju primjenjivati i da su jedino tu radi osiguranja sudske komisije, te da ne mogu fizički uklanjati mještane niti s njima ulaziti u bilo kakav fizički sukob...«
U GJ Lučelnica je uviđaj prekinut, sudski spor je nastavljen, a u odjele 26a i 22c se i dalje nije moglo. Barikade koje su mještani Lu-čelnice »radili« svojim tijelima nalazile su se na cesti svakodnevno, a povremeno su prijetili svim i svačim, ponekad i pucnjavom. Krajem ožujka inž. Josip Halinčić, upravitelj Šumarije Pisarovina pi
sao je u izvješću Upravi šuma Karlovac medu inim i to da se mještani spremaju sačiniti barikade od vlastitih automobila:
"... Obzirom da je njihova prijetnja bila ozbiljna prebacio sam traktore na izvlačenje u odjel 23a, dinamikom nepredviđen za sječu u ovom polugodištu. Mještanima sam napomenuo da u odsjecima 22c i 26a još uvijek leži 1091 m' netto mase trupaca i prostornog drveta, kao i da će nastupiti velika šteta na mladiku bukve u odsjeku 26a, jer se mladih neće osloboditi i iznjegovati prije početka vegetacije, odnosno u roku koji propisuje gospodarska osnova, a to je do 31. 3. 1992, g.«
Spor je i dalje u tijeku, ali su u međuvremenu mještani Lučelni-ce predložili da dozvole izvoz drvne mase, a zauzvrat su tražili 1.500 m^ pijeska za nasipava-nje lokalnih prometnica. Kako će spor završiti zasada nitko ne zna, ali se već može uočiti nekoliko važnih činjenica: za Upravu šuma su nastale štete, rokovi za sječu su istekli i sječa nije izvršena prema planiranom, drvna masa je ležala u šumi više nego je trebalo što je utjecalo na postignutu
cijenu, izgubljeno je dosta radnog vremena i energije i si., a nasuprot tome — mještani Lučelnice su dobili na vremenu i vjerojatno će im umnogome koristiti otezanja spora na sudu, jer se nadaju da će u međuvremenu ipak doći do denacionalizacije. Na području jas-kanske općine mnogi budno prate događanja, jer su zemljišne zajednice ovdje pravilo... Uz to, lako je bilo uočiti i ono najvažnije: pravna država jednostavno ne funkcionira i mnogi problemi su posljedica ove činjenice, te sukoba interesa koji se pojavljuju u trenutku kad ne postoje normalni mehanizmi koji ih drže zauzdanima.
Potezi građana Lučelnice i drugih koji se nadaju da će nakon denacionalizacije dobiti šume sigurno nisu u redu, jer nemaju pravne osnove, a ovakvim postupcima ne mogu razriješiti, već samo pokrenuti pitanja koja smatraju važnim. U slučaju provođenja •denacionalizacije »Hrvatske šume« će postupiti u skladu sa zakonima koje donese Sabor, a-do tada su dužne raditi u skladu s važećim propisima i osnovama gospodarenja.
Vesna HRKALOVIĆ
SJEKAČI ISTJERANI IZ ŠUME VARAŽDIN — Vrijedni šumarski
djelatnici šumarije Varaždin prekidali su posao samo u slučaju kad zbog atmosferskih utjecaja, kiše ili snijega, ili pak eventualnih kvarova na strojevima nisu bili u mogućnosti obavljati radne obveze. Kad su 20. siječnja 1992. g. započinjali sječu u šumskom predjelu Bukovje Kele-mensko, odjel 6 a, u G. J. Varaždin-breg, nisu ni pomišljali na drugačiji prekid rada, tim više što je blaga i suha zima pogodovala radovima u šumi. Ali 4. veljače 1992. morali su prekinuti rad na dosad neuobičajen način.
Oko 8 sati pedesetak mještana sela Kelemen nasrnulo je u sječinu i nasilničkim ponašanjem i prijetnjama prisililo djelatnike na prekid sječe. Mještani su tvrdili da je šuma vlasništvo njihove mjesne zajednice, a bila im je zakonom o nacionalizaciji bespravno oduzeta. Ubrzo su na očevid izašli djelatnici policijske uprave Varaždin, općinski šumarski inspektor i upravitelj šumarije Varaždin. Pokušali su mještanima objasniti da su šume u državnom vlasništvu Republike Hrvatske te da njima gospodari javno poduzeće »Hrvatske šume«. Općinski šumarski inspektor obavijestio je mještane sela Kelpmen da je izvršio nadzor nad dokumentacijom o dotičnoj sje: čini te da se radi o redovnoj sječi glavnog prihoda propisanoj u osno-
Pokušaj denacionalizacije šuma na Varaždinski način
vi gospodarenja i planiranoj u redovnom godišnjem planu iskorišći-vanja šuma. Isto tako inspektor je pročitao dopis Ministarstva za poljoprivredu i šumarstvo iz 1990. godine u kojem se objašnjava koje bi šume trebale biti predmet zakona o denacionalizaciji. Unatoč svih uvjeravanja i molbi, mještani nisu htjeli napustiti radilište. Uvidjevši da nema uvjeta za siguran nastavak rada te da se izbjegnu eventualni sukobi upravitelj šumarije Varaždin g. inž. Marin Tomaić upućuje radnike na drugo radilište.
Već sutradan 5. veljače 1992. god. nova nedaća za djelatnike šumarije Varaždin. Sada mještani sela Lešta-kovec (po uzoru na »Kelemenčane«) nasilno obustavljaju radove na pripremi staništa za pošumljavanje u šumskom predjelu Bukovje—Kele-mensko, odjel 6c, 6d i 5a ukupne površine od 9,89 ha. Te površine se, nakon pripreme staništa planiralo pošumiti sa 24.750 komada sadnica smreke. O tim događajima odmah su obaviještene: Uprava šuma Koprivnica, Policijska uprava Varaždin, Općinska šumarska inspekcija. Iz
vršno vijeće Skupštine opčine Varaždin te Krizni štab općine Varaždin. Već 7. veljače u Skupštini općine Varaždin održan je sastanak sa sekretarom sekretarijata gospodarstva i poduzetništva kojem su bili nazočni Upravitelj Uprave šuma Koprivnica g. inž. Anđelko Serdaru-šić. Republički inspektor za šumarstvo g. inž. Milan Krlić i upravitelj šumarije Varaždin g. inž. Marin Tomaić. Na sastanku je zaključeno da treba obaviti razgovor sa mještanima sela Kelemen i Leštakovec te sa problemom upoznati Izvršno vijeće općine Varaždin. Upravitelj Uprave šuma Koprivnica g Anđelko Serda-rušić odmah je dopisom zatražio od Izvršnog vijeća Skupštine općine Varaždin i od Policijske uprave Varaždin da šumariji Varaždin omoguće siguran rad na području općine Varaždin, u skladu sa zakonima Republike Hrvatske, Istog dana zasjedalo je Izvršno vijeće SO Varaždin koje nije donijelo nikakav konkretan zaključak, nego upućuje na pregovore te traži da se izradi izvješće o izvršenim sječama tijekom posljednjih pet godina. Sredinom
mjeseca ožujka na inicijativu Uprave šuma Koprivnica ponovno je održan sastanak sa predsjednikom Izvršnog vijeća SO Varaždin kojem su bili nazočni Upravitelj Uprave šuma Koprivnica g. inž. Anđelko Ser-darušić, šef razvojno-planskog odjela Uprave šuma Koprivnica g. inž. Josip Gregurec, šef Pravnog kadrovskog i općeg odjela Uprave šuma Koprivnica g. Milan Mrkonjić, pravnik, Upravitelj šumarije Varaždin g. Marin Tomaić, predsjednik IV SO Varaždin g. inž. Cedomil Ce-sarec, sekretar Sekretarijata za gospodarstvo i poduzetništvo SO Varaždin g. mr. Željko Mekota i općinski šumarski inspektor g. inž. Ma-rinko Huzjak. Na tom skupu je Općinska šumarska inspekcija zadužena za organiziranje sastanka s predsjednicima mjesnih zajednica Kelemen i Leštakovec. Do tog sastanka još nije došlo i stanje ostaje još uvijek nepromijenjeno.
U međuvremenu počele su se javljati šumariji Varaždin i druge mjesne zajednice upozoravajući kako raspolažu s pravom na pojedine dijelove državne šume koje su nekad bile zemljišne zajednice. Za vjerovati je da će se problematikom denacionalizacije šuma vrlo brzo susresti i druge Uprave šuma i šumarije pa bi slučaj šumarije Varaždin trebao biti znak za cjelovitiji pristup rješavanju navedene problematike.
marijan DOMOVIĆ
4. lipnja 1992.
EKOLOŠKI ZLOČIN NEPOZNAT U SVIJETU
ATAK NA ZELENU DUŠU DUBROVNIKA
Arboretum Trsteno i renesansni vrtovi Dubrovniio na udaru novovjefdh barbara
Dogodio se zločin nad parkom — vrhunskim spomenikom renesansne parkovne umjetnosti. Vijesti koje su tih dana (petak 4. subota 5.
listopada 1991) stizale iz novootvorenog ratišta Dubrovnika bile su katastrofalne ne samo u odnosu na civilne i povijesne objekte Dubrovnika nego i na vegetaciju u njegovom okružju, bogatu vegetaciju (a napose slikovite ćempresade) koja je stvarala onaj izuzetni i neponovljiv ugođaj južno jadranskog mediteranskog krajolika. »Neprijateljskom paljbom izazvani su brojni šumski požari koji haraju doslovce cijelim dubrovačkim područjem. NAJDRAMATIČNIJE JE U TRSTENOM, GDJE JE VATRA ZAHVATILA ZAŠTIĆENI PARK PRIRODE.
U Župi Dubrovačkoj požari se spajaju tako da zapravo gori cijelo područje od Brgata preko Kupara do Plata. Požari haraju kod Cavtata, u Konavlima, poviše Rijeke Dubrovačke i drugdje. I sam Dubrovnik obavljen je gustim dimom i pepelom, koje vjetar nanosi s_ požarišta na užem gradskom području. Širenju požara pogoduje i jak vjetar, a gašenje onemogućava stalna neprijateljska paljba.« (Vjesnik 4. listopada 1991, izvještava Suad Ahmetović iz Dubrovnika pod naslovom: »Gore šume oko Dubrovnika«.) Izvještaj »Večernjeg lista« (petak 4. listopada 1991) također opisuje katastrofalne požare izazvane okupacijskom armijom slijedećim riječima;... »Nastao je veliki šumski požar koji je ugrozio nadaleko poznati arboretum u Trstenom. Gore i dijelovi dubrovačkog područja — oko Cavtata, Konavle, Plat, Zarkovica, Sustjepan, Osojnik, a jedan je ratni brod pokušao zapaliti i čuveni Lok-rum. Dubrovnik je u užasnom vatrenom obruču, vatrogasci ne mogu reagirati zato što ih neprijatelj zasipa granatama i snaj-perskim hicima.« Slijedeći dan tj. 5. listopada 1991. dopis istog izvještača »Vjesnika« u podnaslovu »Plamte požari« utvrđuje da je »tijekom četvrtka bila otvorena vatra s brodova agresorske mornarice na otok Lokrum, no nasreću požar nije izbio. Namjerno izazivanje požara, a potom onemogućavanje njegova gašenja dio je taktike ratovanja protiv Dubrovnika.« Isti autor par dana kasnije (»Vjesnik« od petka 11. listopada 1991) izvještava: Već je formirana posebna općinska komisija za procjenu ratnih šteta, sastavljena pretežno od stručnjaka koji su s velikim uspjehom procjenjivali štete od potresa, koji je dubrovačko područje pogodio 15. travnja 1979. godine. Prema nepotpunim podacima Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, bjesomučnom paljbom neprijateljskih snaga iz zraka, s mora i kopna, oštećeni su brojni nepokretni spomenici najviše vrijednosti: među njima su sakralni objekti — crkva na Osojniku, franjevački samostan u Rožati i Cavtatu, crkva Na-vještenja u Komolcu, ljetnikovci iz Dubrovačke republike — Sorkočevič, Bizzaro i Bozdari-Skaprlenda, te mauzoleji na cav-tatskom groblju koje je izgradio glasoviti kipar Ivan Meštrović. Od uništenih prirodnih znamenja NAJVECU ŠTETU JE PRETRPIO GLASOVITI ARBORETUM U TRSTENOM«.
Ovakovi zločini namjernog paljenja i uništavanja vrhunskih djela prirode i um-ječa čovjeka nisu do sada zabilježeni u povijesti ratovanja. Posebnu težinu u optužbi počiniocima zločina daje činjenica da se ovdje radi o povijesno gledano, prvim djelima i objektima parkovne umjetnosti u Hrvatskoj, a i na Balkanu. Prema tome uništavanje, paljenje prastarog parka, ubijanje višestoljetnih stabala, pretvara
nje jednog humanističkog sklada u nakaznu spržotinu znači i razaranje najvrijedni-je supstance hrvatskog povijesnog prostora. Uz Trsteno pod udarom barbara našlo se i sedamdesetak renesansnih vrtova, do tog vandalskog čina ipak sačuvanih za mogućnost potpune obnove. Što je sve od toga i koliko uništeno pokazati će analize stručnjaka za procjenu ratne štete. Međutim već sada se može utvrditi da je to bio atak na povijesnu zelenu dušu Dubrovnika. Poznato je da su ljetnikovci s renesansnim vrtovima tj. s ostatcima renesansnih vrtova bili razmješteni upravo u okružju Dubrovnika (a ne unutar zidina) na mjestima gdje su se događala brojna razaranja. Pitanje je kako sada izgledaju ti vrtovi i da li još uopće postoje? (Natalićev na G. Konalu, Gunduličev, Bunićev, Bunić-Gra-dićev, P. Sorkočevića i dr. u Gruškom zaljevu, Sorkočevićev, Rastićev, Kabužičev, Stajev u Rijeci dubrovačkoj, Gučetič-Vod-nica u Mokošici...).
Poznato je što zapravo renesansni vrtovi, a napose Trsteno predstavljaju (ili bi možda bilo bolje reći što su predstavljali) za ukupan razvitak hrvatske parkovne umjetnosti. Da se malo potsjetimo: renesansni vrt je nastao u Firenci (Italija) i to nakon preporuka Leona Batiste Albertija (1404—1472) oko gradnji ljetnikovaca tadašnjih velikaša i to gradnje u slobodnoj prirodi na suncu i u zelenilu (reakcija na srednjovjekovnu skolastiku i skučenost). Prvi iza Firence prihvatili su takav uzor dubrovački gospari pa tek iza toga Rim. Sve se to događalo u vrijeme najvećeg procvata Dubrovnika. Međutim taj prijenos ideje renesansnog vrta transformiran je u nas u poseban stil bliži korisnom korištenju prirodnih datosti za ljepotu življenja. Opće značajke vrta su: uvođenje arhitektonskog reda u prirodu (geometriziran partner), simfonija vode i šišane figure. U slučaju našeg renesansnog vrta voda je korištena više kao česma ili ribnjak često spojen s morem. Voćke i loza (pergola, od-rina) dopunjuju koristan dio vrta. Međutim Trsteno uz značajke renesansnog parka (prostire se na 25,5 ha) postaje postupno i arboretum tj. zbirka živog drveća i grmlja iz cijelog svijeta, jer već od samog početka u Trsteno stiže (vjerojatno posredstvom naših pomoraca) drveće i grmlje iz cijelog svijeta. Tako je na primjer par godina iza unašanja opuncije (Opuntia ficus indica) iz Južne ili Srednje Amerike u Europu primjerak te biljke bio posađen u Trstenom. Osnivanje Trstenog događa se s kraja XV. i početkom XVI. stoljeća, a vezano je uz plemenitu obitelj Gu-četič. Ova obitelj dala je Dubrovniku, a time i Hrvatskoj, državnoj upravi, nauci, umjetnosti i javnom životu Dubrovnika čitav niz istaknutih ljudi, sve tamo od kneza Klementa Gučetiča (1385. godine) do Ivana Stjepana Gučetiča za kojeg Cvito Pisković pretpostavlja da je osnovao Trsteno, no to bi mogao biti i pjesnik Ivan Gučetič koji je živio od 1451 — 1502 godine. Naime latinski natpis na kamenoj ploči nosi godinu 1502 i potpis Ivana Gučetiča. Natpis u prijevodu glasi: »Dičim se susjedima, no još više ponosim vodom, zdravim podnebljem i obradom svjetlog gospodara. Evo ti, putniče, očitih tragova ljudskog rada, gdje valjano umijeće usavršava divlju prirodu.« Da li je plemeniti gospar Gučetič mogao zamisliti da će gotovo 500 godina doći takav »susjed i putnik« koji će umjesto da se pokloni umijeću valjanog gospodara udariti bez ikakvog povoda na najbarbarskiji način ubojstvom i satiranjem plemenitog i povijesnog parka i prirode koja ga okružuje. Kakvi su to novovjeki barbari kojima nije dosta ubijanje nedužnih ljudi, djece, rušenje cijelih gradova, nego svoj zločinački
TRSTENO NEKADA.
Mnogo toga u Trstenom
uništeno je vatrom. Kako
obnoviti i l(ada će se moći
obna vi jati jedan od najstarijih arboretuma u
svijetu?
razorni udar usmjeruju i na prirodu i vrhunsko ljudsko umjeće stvoreno elementima te prirode. To je bestijalnost kakvoj nema premca u povijesti ratovanja. Arboretum Trsteno nastajao je postupno dopunjavajući zbirku egzotičnog drveća uz gradnju objekata kao što je barokna česma s Neptunom (1736).
Od drveća i grmlja arboretuma treba istaknuti dvije više od 400 godina stare platane (Platanus orientalis) čiji je opseg debla 11.37 metara, promjer 3.62 metra, a visina stabla je 46 metara. Za sada su te dvije platane na sreću sačuvane. Od ostalog drveća koje je vjerojatno nestalo u razornom, namjerno izazvanom požaru, treba istaknuti: od dominantnih vrsta koje su obilježile i širi krajolik Trstenog veličanstvene stare ćempresade (tko će dočekati stotine godina da se ponovo uspostavi u krajoliku takova veličanstvena slika?) kao i lovor (Laurus nobilis), zatim slijede kam-forovac (Cinnamomum camphora), zatim draguni (Diospiros kaki) i D. lotus, svi porijeklom iz Kine i Japana, pa tulipanovac (Liriodendron tulipifera) iz Sjeverne Amerike, veličanstvena velecvjetna magnolija (Magnolia grandiflora) iz južnih dijelova Sjeverne Amerike. Slijede vrste akacija {Acacia dealbata) i druge porijeklom iz Australije, fotinija (Photinia servulata) iz Kine, kazuarina (Casuarina equisetifolia) iz tropa, ginko (Ginkgo biloba) iz ugljenog doba, hrast suplutnjak (Quercus suber) i drugi. Zatim eukaliptusi (Eucalyptus glo-bulus, E. rostrata i E. viminalis) iz Australije. Od starih primjeraka palmi treba spomenuti: kanarsku (Phoenix canariensis), datulju (Phoenix dactylifera), veliku žu-maru (Trachycarpus excelsa) i običnu žu-maru (Ch. humilis), kalifornijsku vašin-gtoniju {Washingtonia filifera i W. vobus-ta), cikas (Cycas revoluta) te lataniju s Ma-uriciusa (Latania Lontaroides).
Od crnogoričnih stabala treba istaknuti: grčku jelu (Abies cephalonica), anda-lušku jelu (Abies pinsapo), koloradsku jelu (Abies concolor), pa cedrove (Cedrus at-lantica i C. libani) arizonski čempres (Cupressus arizonica) i dr. Slijede brojni agrumi (citrus vrste). Od veoma brojnih vrsta grmlja treba također istaknuti: zbirku oleandra (Nerium oleander), cezalpini-ju (Caesalpinia gilliessii), cvjetnu lager-stremiju (Lagerstroemia indica), banane, bugenvileju, tekomu, pasifloru i druge. Također su se ljepotom isticale šumice alpskog bora, maslinici, a posebno grupe autohtonog hrasta medunca (neki od njih, kao onaj iza dvorca, koji je dosegao sta
rost od 500 godina). Ovime nije iscrpljen pregled brojnih vrsta drveća i grmlja koje su tvorile arboretum, koji je bio poznat i kao jedan od najvrijednijih istraživačko znanstvenih objekata Mediterana formiran tijekom 500 godina. Zbog utvrđivanja stvarnih vrijednosti arboretuma Trsteno potrebno je izvršiti usporedbu s ostalim arboretumima u Europi i svijetu: najstariji francuski arboretum Tonvoye kojeg je osnovao biskup Renne du Bollay potječe iz XVI. St. (znači nešto iza našeg Trstenog). Najpoznatiji pak francuski arboretum osnovan je 1845. godine a to je Arboretum national de Barres. U engleskoj najveći svjetski poznati arboretum Kew Gardens blizu Londona osnovan je 1840. god. Osnovao ga je Hooker. U SAD pak Arnold Arboretum pri sveučilištu Harward sa 51 ha površine osnovan je u novije vrijeme. Ovih nekoliko usporednih podataka je dovoljno da se potvrdi zaključak: ARBORETUM TRSTENO JE MEĐU PRVIMA U EUROPI I U SVIJETU, AKO NE 1 PRVI.
Izgubljene dragocjene živote ovog be-mislenog barbarskog rata ne možemo vratiti. Objekte ćemo izgraditi i sanirati kroz 2—3 pa i više godina ovisno o sredstvima.
Za obnovu starog renesansnog parka i arboretuma Trsteno trebati će nam stotine godina. To bi za Europu i svijet trebala biti dovoljno jasna poruka i pouka o kakvom se barbarskom neprijatelju zapravo radi. Medu ostalim zna li gospođin Hans van đe Broek kao predsjedavajući EZ ali i kao politički predstavnik Holandije — zemlje u kojoj kult cvijeća i parkovne umjetnosti ima najvišu cijenu da je u ovom ' prljavom ratu srbijanski agresor pred očima evropske javnosti uništio i spržio najstariji arboretum u Europi. Kod toga posebno zaprepašćuje poimanje beogradskih krugova koji sebe smatraju kulturnim, a koji kao dižu glas za spas Dubrovnika a kao da ne znaju da je pojam Dubrovnika daleko širi od Straduna, Kneževe palače i zidina. Sprženo i uništeno Trsteno i renesansni dvorci i vrtovi integralni su dio Dubrovnika. U Dubrovniku je bilo sjedište IFLE (Međunarodne unije pejzažnih arhitekata) za bivšu Jugoslaviju. Do sada nismo čuli da su se oglasili protestom protiv barbarskih razaranja i uništavanja parkovne umjetnosti. Krajnji je čas da se oglase jer u protivnom gube smisao postojanja kao asocijacija stručnjaka koji bi trebali brinuti o sudbini s\'jetske parkovne baštine.
Dragutin Kiš
4. lipnja 1992.
INTEGRALNA ZAŠTfTA ŠUMA
GOSPODARENJE OD SJEMENA
DO SJEČE kompleksnu -zaštitu šumu spada -.\e onoitose radi
Uu šumi odnosno adekvatno gospodarenje- ^tirr, r od Sjemena d(j zrelih stabala, ^. do stec-, dr Miroslav Harapm, »zadiiien« u Sum«' stit ut u Jastrebarsko za zaštitu šuma — Dr. -
m- ••'• ' •- -,. - • tolikozagademda lii • nata koph nekada ' I • kop staln
'f kemfisk c
r r-uraar poflz-t
m . j . . i . ^ , . •'
cidima ne • •
.; .. ' . po sijfujiiei:t la-t-'-HiU L L'in'O!, u« '''jog t-Rfi sKin !aj;ioga, \»c ?bog siroma.'.tva. Ne mislim da su kemijska hredst\a za laštifu bilja pravo rješenje, aii ncšenit; nije u odncaniu od upotrf»be kemijskih sredstava u šumama dok se ona istovremeno pn-mieniu)'j u drugim obtastima. kao što te poljoprivreda, jer strujanjem /raka tokovima voda ) .si — ona ipak dolaze u šume, kao 1 na ostala mje.sm na -lemijt, Kemuska sredstva koja se upntrebh.'ivatu u '^uslnji tokovima rijeka Drava i Dunav dolaze do • se talože u našim šumama Tu su i automobili, koiih na Oburi: .stanovnika \ec ima oko 6(Xt Svaki od r 'jeve i druge produkte nafte, zrak je /.-• • Mfa, d a/bestje — kancerogen Kad s.« •••iao radit! na Šumarski mstnut u Jas-t!- • ,. ,; sam potoku vidao djeru koia u nbp Icivila ko> uran>a Sada mogu ulovni ;ek kakav otpadak Pro-b'omi su 1 u kuitun ljudi i u mduslriji \ u prometu i u Problemi su globalni i jedmo se globalno mogu i rje.šavati*
burne je ipak mojuiioe donekle /astititi i mi to cinimo Pn'a axsruna mjera |e odabiranje vrste i mjesta pošumljavanja, pokušaj da se biljci osienraju adekvatni uvjeti lasta i razvoja Negativni utjecaj! čovjeka na šumu traže i zaštitne mjere, pri čemu pn-enstveno mislim na zaštitu šuma od glodavaca i štetnika tu potrebu /a pnm|en|ivanjem preventivnih i represivnih mieru a u slučaju glodavaca koristimo kemijska sredstva Ipak, posiiednjih ih i;odina koristimo manje, a u Dalmaciji i di- i jelom u .'Slavoniji koristimo biološka sredstva Na drugim pod-ruiljima smanjujenuj upotrebu kemijskih sredstava, pa se je nekada Ina primjer; koristilo 450 gr DDF a po ha a danas se koristi tek 5 g aktu ne lupstance po ha šume
Kod suzbijanja detolijatora nastojimo upomjebiH biološke preparate ili najmanie otrovna kemijska sred.stva lako ^a sve gusjenice štetnih leptira koristimo biološki preparat u praš-ka.>tom stanju rij« supstanca sadr?i spore jedne bakterije (Ba-cillu'- Thunngiensisj, kOja je patogena za gusjenice Preparat rajmunmo u vodi. pro\edemo orosavanie šuma, gusjenice ga pojodu 1 u njima se razviju bakterije od kojih one ugiliaju Preparat nije štetan za korisne msekte i ostala zna bica Ti i neki \inisni preparati su budućnost suzbijanja štetnika
kl su i termon: sredstva za primamljtvanje msekata što osubito \r!|edi za pctkornjake Primjer je Pheroprav •> kojim se mogu pnmamit! , na edO'j.m mjestu sakupiti snirekini po-tkornian Cmidohi/' d" In> arip i padaju u njU Pna .t namje-ra Iria kontrjnr" količinu u šumama, ali su om na tai n-tcm odstra' i me i nema Dof'-b>- •, 'f^i isskmi . r -' o anjem \ f T-fi >.,', j kukaru •• 1
' den Ove metode > preparat! su u . .usetu \f ć iako ra/-"'1 -^-^•- ' • ivHi -u niih^'e etikasnosL Pn
i' lemamc- '.-hksh /ara7a u šu •-urna praU'T.i -\1(-I,KJ nostit;-
•• '"IV' D'cDJ'a. • ',.v -mo poct li '" l.'i;m pc'iir'k|iraa Lmc G' r-
u'i ld^i< ,4J'-^n ,,'jnm.enn • , . ; I i>\ 1 .• u - . ' ; " r c > j- i
I i \ \ i
I i
I j
ŠUMARSKE POVIJESNE I KULTURNE ZAN/MUIVOSTI
Na dubini od h metara jjoznatoi
izletišta Soderica Koprivnice pronać
trupci lirasta i brijesta, što ukazuje đa se ovdje nekada
nalazila prastara hrastova šuma
O miljeni rekreacioni vikendaški centar Soderica je I sportsko-ribolovno jezero, a sada eto k tomu još jedna novost; Ispod nanosa poznatog oštrog dravskog šljunka, na dubini od 12 metara leži splet izvaljenlh stabala hrasta (Quercus robur L.) I brijesta (Ulmus species), što smeta velikom piovećem bageru, koji može vaditi šljunak i do 40 metara dubine. Jezero nije u cijelosti nastalo umjetnim putem, što svjedoče nalazi Iz kamenog, brončanog i željeznog doba te srednjeg vijeka (krstaški ratovi), sve na teritoriju jezera.
Soderica leži tik uz Dravu, a dolinom Iste je pred mnogo godina oticala voda golemog Panonskog mora. Soderica je ostatak tog velikog mora, kao što je i 50 km udaljeno Blatno jezero. Blatno jezero leži na sitnom pješčanom mulju, neugodno za kupače, dok Soderica leži na oštrom ispranom šljunku, zato što je tlo Šoderice uzdignuto I leži na uzdignuću tzv. »Legradski Prag« koji se proteže na čitavom radnom toku Drave od mađarskog brda S. Mihalj do obronaka Bilogore, širine oko 14 km.
Na tom uzdignuću gdje je meandrirala i derala Drava taložen je oštri i teži materijal, dok je mulj otplavljen. Trupac na slici, izvađen kao čitavo stablo sa korjenjem (površine 14 m") iz dubine jezera nema niti kore, niti bijelji, karboniziran tj. pocrnio, što je znak velike starosti. Izvaljenih stabala hrasta irnade duž cijelog vodotoka Drave, a nalaze se i stari čamci izrađeni od jednog iebia.
Ogroman bager za vađenje šljunka zapeo za dno na kojem se nalaze trupci dobro očuvanog hrasta lužnjaka
s
Ovi divovi od lirasta premda su ležali i više tisuća godina pod vodom, još su vrlo dobro očuvani, a uskoro će se saznati i njihova starost, odnosno
dužina ležanja pod vodom u mulju Šoderice
Pitamo se kako je moguče da je čitava šuma izvaljena i zatrpana masom šljunka I kada se je to dogodilo?
Mišljenje je nekih naučnika da se je to vjerojatno moglo dogoditi pred 10.000 godina, a to je doba Kvartara kada se u međustadijumu diluvij (sada naziva pleistocen) I aluvij (sada naziva holosten) zbila zadnja oledba. Oledba je doba kada je zbog porasta srednje temperature u Evropi otapanjem ledenjaka iz Alpa, velika navala vode rušila sve pred sobom a tako i ovu šumu pod Šodericom (u predjelu Kater). Interesantno je da je podloga na kojoj je rasla šuma, žuti šljunak, koji je plavljen iz Bilogore, što je i potvrda da je oštri šljunak taložen na stabla donos jake navale vode iz Alpa. Drava je u to doba te zadnje oledbe bila neukroćena, derala je I divljala, otvarala nove tokove i meandre i zamuljivala stare. Tako je nekada šuma Repaš bila na desnoj obali, sada je na lijevoj, a također je zabilježeno da je 1.710 godine veliko trgovište Legrad »preselilo« na desnu obalu Drave.
Sa šumarskog aspekta potopljena šuma spada u biljnu zajednicu nizinske šume hrasta lužnjaka i brijesta. Ta djevičanska i autohtona prašuma, koja je više sličila na prebbrnu šumu, je prednik današnjih zajednica šume hrasta na ovom arealu, a tipični pretstavnik te zajednice je šuma Repaš. Samo šuma Repaš Izgospodarena je i »dotjerivana« čovječjim djelovanjem. Treba napomenuti da prikazani trupac nije prvi od panja, več je sječen Iznad debele izrasle grane, na visini većoj od 4 m.
Točan odgovor starosti kada je šuma prevaljena možemo dobiti na više načina, a jedna je od tih analiza metodom Ugljika C-14. Nakon toga s uspoređivanjem već prije očitanih skala palaodendrokronologije može točno utvrditi datum.
Na presjeku stabla je izbrojena starost rastenja — oko 400 godina.
Na nauci je da kaže svoju zadnju riječ da li se isplati ovaj trupac konzervirati i sačuvati za buduće generacije.
R'jdoif romBK
PRAŠUMA ISPOD JEZERA
4. lipnja 1992.
OSOBNA KARTA BARANJSKOG TROKUTA KOPAČKI RIT - NEKADAŠNJA OAZA MIRA I LJUBAVI Ono što nije uspjelo tisućama godina prirodi, uspjet će najozloglašenijim zlikovcima koje je ikada ovaj prostor
upoznao — srbočetničkim hordama. Kopački rit je ugrožen...
u stablu ove višestoljetne vrbe na Pavlovoj gredi nalazi se brlog kune zlatice (foto D. Gec)
Kopački rit« nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske u Baranji. Geografski, nalazi se između 45»44'-45° 51' geografske širine i 18°
44' - 18° 50' geografske dužine. Na sjeveru i zapadu rit je odvojen od poljo
privrednih oranica glavnim obrambenim nasipima »Drava-Dunav« (18,6 km) i »Zmajevac-Kopačevo« (32,0 km). Prema starijim opisima iz literature, nalazi se u »uglu« što ga tvore rijeka Drava i Dunav. Rijeka Drava je južna, a Dunav istočna granica područja. Ekološki, to je fluvijalno-močvarna nizina, promjenljivog mikroreljefa; ispresijecana brojnim kanalima, fokovima, dunavcima, barama i »jezerima«. Nadmorska visina terena oko 81,0 metara. Razlike mogu biti znatne od 0,5-3,0 m. na pojedinim uzvišenjima terena »gredama«, na obalnim terasama rijeka i uz veće kanale i dunavce.
Na osnovu brojnih klimatskih studija, - Baranja ima subhumidno vlažniju klimu (po Thornthweitu). Područje se nalazi na granici kontinentalne klime, srednje-evropskog tipa i kontinentalne klime Panonske nizine (po Vuje-viću). Granica između oba klimata ide rijekom Dravom do Bijelog Brda, pa onda skreće prema jugoistoku na Vukovar. Najniže temperature zabilježene su i siječnju (sred. mjes. - 0,8 °C), a najviše u lipnju (sred. mjes. 21,6°C). Najviše oborina pada u srpnju, nešto manje u listopadu i studenom; najmanje zimi u siječnju, veljači i prosincu. Mrazni dani: br. 25 u siječnju, ledeni dani br. 10 u siječnju, dani sa snježnim pokrivačem br. 12,9 u siječnju, tropski dani br. 10,7 u srpnju, tropske noći br. 0,3 u srpnju. Učestalost vjetra: najviše puše NW, najmanje SW.
Kako mu samo ime kaže, »Kopački rit« je poplavno područje spomenutih rijeka. Poplava je najznačajniji ekološki čimbenik koji neposredno utječe na prostorni raspored, brojnosti veličinu biljnih i životinjskih zajednica. U prosjeku traju 90 dana u godini, ali su zapažene godine »bogate« vodom i godine »siromašne« vodom, kada poplave gotovo izostanu. Vodostaji za vrijeme poplave variraju od 0-6 m, pa je shodno tome i intenzitet poplave različit. Visoki vodostaji su najčešće u mjesecu svibnju i lipnju. Od kolovoza do listopada rit je najčešće bez vode, pa se stvara dojam stepe.
Prostrane ritske površine povremeno plavljene pružaju idealne uvjete opstanka raznolikom biljnom i životinjskom svijetu.
U biljno-geografskom pogledu, Baranja ima prijelazan položaj. U njoj se odražavaju utjecaji triju klimazonalnih zajednica, jedne stepske (Festucetalia vallesiaceae Br-BI. et Tx., Fe-stucion sulcate Soo., Chrysopogonetum danu-biale I. Horvat) i dviju šumskih, kserotermne Quercetum farnelto cerris Rud. i mezoftlne Querceto-Carpinetum I. Horvat. U laičkom
predstavljanju, rit u vrijeme poplave naliči na jezero, - na nekim mjestima je to šuma vrbe i vrbaci u vodi. Nakon djelomičnog istjecanja vode rit se preobražava u močvarno-barski krajolik sa neizbježnim vodenim raslinjem: lo-počem, lokvanjem, grpkom, trstikom, rogozom. Nakon potpunog nestanka vode u kasno ljeto, počinje naličiti na šumo-stepski krajolik, sa po kojom barom ili kanalom pod vodom. Bezbrojni neimenovani vrbaci, prastare vrbove šume smjenjuju se u pejsažu sa otvorenim čistinama pod trstikom i šašem,
U središnjem dijelu »Kopačkog rita« nalazi se Kopačko jezero, velika t ara koja rijetko presušuje. Površina jezera ovisi od trenutnog vodostaja. Veličina varira od 50-250 ha.
Od poznatijih životinja ovdje žive: jeleni, srne, divlje svinje, divlje mačke, kune zlatice i bjelice, vidre, lisice, zerdavi, lasice, netopiri i drugi manji sisavci.
Optimalne poplave, zatim povoljna temperatura vode, obrastaj submerznom vegetacijom, bogatstvo u fito i zooplanktonu i slični ekološki momenti pogoduju razmnožavanju i rastu brojnih vrsta ribe. Zbog toga se ovo područje smatra jednim od najvećih prirodnih mri-jestilišta i rastilišta slatkovodne ribe, posebice šarana, štuke, soma i tzv. »bijele ribe« kao što su: deverika, kesega, crvenperka, podust, bo-len, uklija itd. U najvećim i najdubljim kopa-čevskim barama i kanalima riba prezimljuje. Koncentracije ribljih naselja, na takvim mjestima su izuzetno velike. Jedan od najvećih prirodnih zimovnika je kanal i jezerce Sakadaš.
Nakon poplave znatne količine sitne ribe i drugih vodenih životinja zaostaju u plićacima brojnih neimenovanih bara i kanala. Na njih se sjate jata ptica zbog kojih je »Kopački rit« postao poznat u svijetu (temeljni fenomen). U pojedinim periodima godine, posebno u vrijeme jesenje i proljetne seobe, znade se sakupiti na tisuće močvarica. Nerijetko se tada mogu
Gak kvakavac — pripadnik je najbrojnije porodice
čaplji u ćapljarniku »Banja« (foto: D. Gec)
S lijeve strane rijeke Drave do njenog ušća u Dunav, proteže se ta oaza mira i ljubavi životinjskog svijeta
Na osnovu dosadašnjih istraživanja utvrđeno je po vrstama; 368 fitoplanktona, 86 zo-oplanktona (praživotinja 6, rakova 17, kolnja-ka 63), 28 puževa, 5 školjki, 4 metilja, 30 oblica, 16 pijavica, 10 grinja, 39 ravnokrilaca, 17 vretenaca, 81 leptira, 38 kornjača, 5 opnokrila-ca, 2 dvokrilaca (???), 8 istokrilih rilaša, 1 trip-sa, 53 vrsti riba, 10 vodozemaca, 8 gmazova, 270 vrsti ptica i 51 sisavaca.
Zbog tih svojih prirodnih, povijesnih i pri-rodnoznanstvenih vrijednosti »Kopački rit« je 1967. godine proglašen za Upravljani prirodni rezervat. Istovremeno je donesen zakon. Stupanjem na snagu novog Zakona o zaštiti prirode (NN 54/76) u 1976. godini najniži dio »Ko-pačkog rita«, 'uže' područje, proglašeno je za Specijalni zoološki rezervat (7.220 ha) a »širje« za Park prirode (10.510 ha). Prijedlogom Republičkog zavoda za zaštitu prirode u 1975. godini i Republičkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu iz Zagreba u 1984. godini predloženo je Izvršnom vijeću Sabora Republike Hrvatske proširenje granica Parka prirode za 12.570 ha, - tako da cijelo zaštićeno područje zauzima površinu od 30.300 ha.
Godine 1979. odlukom Savjeta za zaštitu prirode Hrvatske propisane su Mjere za zaštitu i uređenje Specijalnog zoološkog rezervata »Kopački rit« (NN 52/79). Njima se određuje način upravljanja, tj. čišćenje i održavanje kanala i jezera (bara), zaštita: šuma, ribljeg fonda i visoke divljači; propisuje se formiranje ču-varske službe, način posjećivanje Zoorezervata i organiziranje znanstvenog rada.
Izvjesna zaštita prirode ovoga prostora prisutna je gotovo 2 stoljeća. To je danas teško dokazati, međutim imajući u vidu vlasnike veleposjeda »Bellya«, zatim raznoliku arhivsku građu, pisane knjige itd. - takvi zaključci su opravdani. Ono što je bitno, prethodni vlasnici imanja osjećali su vrijednost ekosustava »Kopačkog rita«, pa su ga nastojali sačuvati koliko su mogli. Općenito uzevši nastojanje čuvanja prostora ostalo je do danas, kada je i zakonski zaštićen.
Zaštićenim objektima prirode zvanično od 26. 10. 1967. pa do 31. 12. 1990. g. upravlja Lovno-šumsko i poljoprivredno gazdinstvo »Jelen« iz Beograda, a od 01.01. 1991. »Hrvatske šume«. Javno poduzeće za gospodarenje šumama, šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj p. 0. Zagreb, temeljem Zakona o šumama, član 108 St. 2.
Za provođenje Mjera zaštite prirode brine se Služba za ekologiju »Hrvatskih šuma« uz pokroviteljstvo Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i stambeno-komunalne djelatnosti, Zavod za zaštitu okoliša prirode i prirodne baštine iz Zagreba.
Ovim zakonskim odredbama pokušava se trajno i pouzdano zaštititi priroda ovog područja, očuvati njen prostor i živi svijet za budućnost. Darko Gec
Najugroženija je visoka divljač u ovom divljačkom ratnom uništavanju Kopačkog rita
(Foto D. Gec)
izbrojati jata od 10-20 tisuća pataka (15 vrsta), 5-30 tisuća pa i više divljih gusaka (4 vrste), 2-10 tisuća liski, 2-3 tisuće vivčarica i drugih ptica vodenih staništa. Povremeno se zapažaju i labudovi (Cygnus olor i C. cynus), zlogodnica (Hydrobates pelagicus), velika čigra (Hydro-progne caspica), a i po koji nesit (pelikan).
Ovdje još uvijek žive i gnijezde neke rjeđe vrste ptica evropske ornitofaune kao što su orlovi štekavci (Haliaeetus albicilla) i crne rode (Ciconia nigra).
Baranjsko podunavlje nije samo prostor za gniježdenje ptica, ono je, ornitološki gledano, sabiralište i odmorište brojnih vrsta ptica sjevernog podneblja (Palearktičko-sibirske regije), koje ovdje borave, odnosno prolaze u toku zimsko-proljetne i jesensko-zimske migracije.
Dosadašnjim promatranjima ptičjeg svijeta zabilježeno je prisustvo 15 vrsti divljih pataka (foto: D. Gec)
4. lipnja 1992.
VAŠA PISMA REDAKCS3I LISTA
SENJ - Djelatnik sam Uprave šuma Senj. Nikada nisam imao osjećaj da pripadam jednom »mamut« poduzeću, tj. uvijek sam se pitao kakve nas spone mogu vezati u firmi koja se proteže od Zagorja do Vukovara, od Osijeka pa do Dubrovnika?
Nešto što nas može koliko toliko povezati, bit će i list »Hrvatske šume«.
Na poćetku ovog pisma izražavam svoje čestitke poduhvatu kakav je izdavanje jednog lista. Imam osjećaj da list ima jasnu uređivačku koncepciju. U prilog tome mogu navesti da je garancija tome uređivački kolegij u kojem se nalaze neka imena za koja smo čuli i mi koji nismo šumari.
Nešto o samoj formi i izgledu lista. Mislim da je format kakav imaju »Hrvatske šume« - idealan. »Druck« sasvim solidan. Još nešto o komercijalnoj strani lista. List je besplatan. Mislim da bi trebao imati svoju cijenu, nije bitno koliku, ali bi svaki plaćeni broj smanjio ukupne troškove tiskanja.
List t reba služiti »pouci i zabavi«, trebaju ga čitati jednako visokoobrazovani i ljudi koji rade u šumi. Mislim da previše kronologije umara i list čini dosadnim, odnosno stereotipnim. Ja bih ga podijelio na nekoliko tematskih podučja: aktualnosti (ne previša slika) s time da ravnopravno budu zastupljene sve regije, tj. uprave šuma, pitanja i odgovori iz domene radnih odnosa, leksikon šumarskih pojmova, te na kraju po koja križaljka ili šala vezana za šumu i šumare.
Kao najvažnije, podcrtavam, treba koristiti svaku priliku da se razvija ljubav prema šumi, odnosno prirodi!
Ogromno je bogatstvo koje je sadašnjim generacijama povjereno na upravljanje i gospodarenje. U svakom slučaju treba paziti i čuvati tako veliko bogatstvo kakvo su šume. Ako se tome zadatku pristupa savjesno, onda zadatak nije nimalo lak. Nažalost, svjedoci smo barbarskog i nedomaćinskog odnosa prema šumi i prirodi, bilo od pojedina
ca, bilo organizirano, što je naročito došlo do izražaja u ovome ratu. Šume se ne može nekažnjeno uništavati. Treba kod ljudi razvijati svijest o čuvanju svakog stabla, pa bilo ono i najbe-znaćajnije. Ono ima svoju svrhu u prirodi. I da ne duljim, predlažem da se po nekoliko primjeraka lista pošalje, jasno, ukoliko to dopuštaju financijske mogućnosti svakoj školi, da bar nešto od posijanog sjemena znanja i saznanja o šumi, padne na plodno tlo na vrijeme.
Uz pozdrav da sačuvamo šumu.
Bozo Lopac.
ODGOVOR REDAKCIJE
Drago nam je gosp. Lopac što ste nam uputili Vaše pismo i zahvaljujemo na čestitkama koje ste nam uputili. U pravu ste kada osjećate da će upravo list "Hrvatske šume' biti to sredstvo i put koji će povezivati sve djelatnike Javnog poduzeća -Hrvatske šume- od najistočnijeg njegovog dijela - Iloka i Vukovara pa sve do Buzeta, od Belog Manastira i Baranje, do Dubrovnika, čak što više do Visa i Lastova.
U pravu ste također kada, kako Vi kažete, 'imate osjećaj" da list 'Hrvatske šume« ima jasnu uređivačku koncepciju. Naš list nije nastao slučajno, to je rezultat višemjesečnih priprema cijelog tima ljudi, od nas pet profesionalnih novinara, članova Uređivačkog odbora do članova Savjeta lista i najodgovornijih ljudi u rukovodstvu -Hrvatske šume- i Upravnom odboru Javnog poduzeća. Dakle list -Hrvatske šume« nije nastao slučajno, već s određenim planom i programom izlaska, sa jasno određenom uređivačkom koncepcijom koju ćemo tijekom slijedećih brojeva lista još i dotjerivati. Međutim, moram Vam gosp. Lopac reći da stvarati jednu novinu, nije moguće ukoliko tu istu novinu ne prihvaća i čitateljstvo, a u ovom našem slučaju to znači svih 12.000 naših djelatnika, pa čak i svih onih koji čitaju ovaj naš list. a to su prije svega čla
novi obitelji naših radnika, umirovljenici, poslovni partneri, djelatnici i drugih šumarskih institucija sve do Šumarskog fakulteta i instituta. Kada svi mi ovdje nabrojani pridonesemo svaki prema svojim mogućnostima i znanjima, onda će i list -Hrvatske šume" ispuniti svoj zadatak i opravdanje izlaženja. Jer, jednu novinu ne može praviti samo pet do šest novinara, već to mora biti zajednički proizvod više desetaka pa čak i stotinjak ljudi.
Što se tiče komercijalne strane, tu dileme nema nikakve, list -Hrvatske šume" dostavljat će se besplatno svim uposlenim djelatnicima Javnog poduzeća. svima umirovljenicima, svim zainteresiranim članovima raznih đruštveno-politićkih institucija, svim šumarskim organizacijama izvan Javnog poduzeća, kao i svima koji to zažele. te se obrate na našu Redakciju. Javno poduzeće -Hrvatske šume- spremno je podnijeti sav trošak i štampanja i distribucije lista, čak što više odlučeno je na Upravnom odboru da se i sva suradnja u listu -Hrvatske šume- honorira, bez obzira da li su autori unutar Javnog poduzeća ili su vanjski suradnici.
Nadalje, gosp. Lopac. kako vidite već u ovom broju neki Vaši prijedlozi su objelodanjeni, a vjerujemo da ćemo iz broja u broj obogaćivati stranice lista novim prilozima.
I na kraju, pozivam Vas gosp. Lopac da u idućim brojevima na
, našim stranicama vidimo i neki Vaš prilog iz Uprave šuma Senj To je ujedno poziv i svim našim radnicima da nam se javljaju sa svojim radovima, prijedlozima, mišljenjima, sa svojim željama i pitanjima na koje ćemo tražiti odgovor od najmjerodavnijih ljudi našeg Poduzeća. Pomognite nam u našim nastojanjima da tradiciju informiranja u šumarstvu Hrvatske, koja je duga više od dva desetljeća nastavimo i podignemo na još višu razinu. To možemo ostvariti samo zajedničkim radom i suradnjom.
Sa zahvalnošću očekujemo Vaša pisma!
Glavni i odgovorni urednik
U NAŠICAMA IZLAŽE ZDENKO KRULIĆ
PRVA SAMOSTALNA IZLOŽBA U poznatom našićkom dvor
cu, 27. travnja otvorena je Prva samostalna izložba slika mladog nadarenog slikara - šumarskog tehničara iz Koske, Zdenka Krulića. Pokrovitelj izložbe je Uprava šuma Našice, a samo postavljanje izložbe, fzradu kataloga i drugih poslova, potpomogli su Zavičajni muzej Našice i Našička knjigovežnica i tiskara.
Prvo pojavljivanje pred javnošću mladi Zdenko Krulić, možemo reći da se dostojno predstavio sa tridesetak radova različitih formi i radova u ulju, temperi, tušu i crteži. Mnogi od prisutnih na otvorenju izložbe, koju je u ime Uprave šurna Našice obavio inž. Andrija Štefan-čić, s oduševljenjam su isticali da strahu privatnog života mladog Krulića, zaista nisu poznavali, čak što više mnogima je Zdenko i tajio da se u slobodnom vremenu bavi slikarstvom. . .
». . . zaista je od Boga nada
ren talentom da kistom i bojom oslika taj naš slavonski sklad boja i pejsaža.«.. . naglašava inž. Štefančić, a jednom takvom mladom umjetniku koji svakodnevno na putu od kuće do svog radnog mjesta prolazi divnim krajolikom nije ni teško izabrati motive da ih prenese na platno.
I zaista, posjetilac na izložbi nije se mogao lako odlučiti koju bi sliku možda i kupio, jer »Tri hrasta« na livadi, ili pak »Hrast
i vrba«, »Jesen u grabarju«, »Dovršni sijek u Lačičkoj« posebno su svako za sebe mala re-mek djela našeg slavonskog slikarstva.
Recimo i to da je Zdenko Krulić odlučio polovicu novčanih sredstava koje ostvari prodajom svojih radova, pokloniti djeci palih boraca za Domovinu 132. brigade, u kojoj je i sam proveo nekoliko mjeseci.
(Tekst i foto: Z. Lončarić)
Zdenko Krulić pored svoja » Tri hrasta« na prvoj samostalnoj izložbi
KRIŽALJKA V03AKA IZ SABORSKOG Ovu uzornu križaljku sastavio je Ivica Hodak, vojnik Hrvatske vojske, za
vrijeme boravka i oporavka u Bolničkom centru u Lovranu. U trenucima odmora i liječenja, pokušavajući zaboraviti na ratne stratiote, pokušao je i sastaviti križaljku poslije više stotina uspješno rješenih križaljki
Ivica Hodak je šumarski tetiničar, zaposlen u Šumariji u Plaškom, rodom iz Saborskog.
VODORAVNO: 1. Američki filmski glumac (»Oficir i gentleman«), 11. Vulkanski otoci u sje
vernom Pacifiku (na njima žive Eskimi), 12. Kraći naziv za rotacijski tisak, 13. Ime košarkaša Čuture, 14. Kuhinjska posuda, 15. Riječna riba, buiieš, 16. Dubina do koje je uronjeno plovilo, 17. Biljarski štap, 18. Uarodno muško ime, 20. Auto oznaka za Egipat, 22. Drvo koje raste uz vodu, 23. Sniženi ton »E«, 25. Namjera, naum, 27. Propast, debakl, 29. Osjećaj gađenja, 30. Vrsta goveda, 31. Dijelovi dana, 32. Šumska voćka, 33. Tri (tal.), 34. Ožujak, 35. Edward kraće, 36. Ime Rusijana pilota i konstruktora aviona, 40. Američka pjevačica Dlana, 41. Vrsta pjenušca, 43. Tamo se more s kopnom spaja, 45. Pripadnici barbarskog mongolskog plemena, 46. Veseljak, bekrija u Slavoniji, 47. Postojan, nepromjenjiv, 48. Žiteljka velike europske države.
OKOMITO: 1. Uništenost razaranjem, 2. Hrvatski gradić zlosretne sudbine, 3. Proslav
ljeni slovenski gimnastičar Miroslav, 4. Najčešće španjolsko ime, 5. Rijeka u Francuskoj SZ od Geneve, 6. Auto-oznaka za Rijeku, 7. Užas, strava, 8. Veće vremensko razdoblje, 9. Manja punta, 10. Najstarija formacija tercijara, 14. Plovilo, 16. Izraslina na leđima, gura, 18. Plaha šumska životinja, 19. Živci, 21. Tvrdoglava domaća životinja, 22. Suha riječna korita, 24. Saonice, sanjke, 26. Monumentalna crkvena građevina, 27. Škotska suknjica, 28. Salamura, marinat, 30. Ugledni predstavnik u umjetnosti, 32. Planeta Sunčeva sistema, 34. Količina tvari nekog tijela, 37. Upravljač kod vozila, 38. Stari španjolski novci, 39. Bogataški sport, 41. Ženin brat, svojak, 42. Grad u Sloveniji, 44. Vrsta četinjače, 45. Kratica za Agence Telegraphigue Suisse, 47. Auto-oznaka za Suboticu
Sastavio: ivica HODAK Bolnički centar - LOVRAN
AFORIZMI — Ponekad se i siromah rodi
carskim rezom. — Sjekira koja padne u med
više ne siječe drva. — Pojedine je savjest prestala gristi
iz straha da se ne otruje. — U žuljevite ruke manje stane. — Prazna glava često posluži^
kao olakšavajuća okolnost. — Što je aplauz jači
istina se slabije čuje. — Nikad nije obilazio istinu —
— uvijek je gazio preko nje. — Apsurd je kada čovjek rođen u znaku ribe
umre od raka. — II var i janta: Apsurd je kad čovjek koji pije na
litre umre od kapi.
Uabrmo: Andrijm KUSAMIĆ
"!-
GLASILO »HRVATSKE §UME« Javnog poduzeća za gosfiodarenfe šumama i lumskiin zemljištem u Republici Hrvatskoj, p.o. Zagreb
»HRVATSKE ŠUME« p.o. Zagreb Savjet tista: Prof, dr. Batnimir Pipic (picdsjfdnik) dr. Jovi' (!r:tč:in. Marijan Kolić: dipl. ing. Mikm Krmpotić, dipl. ing. Tomi'i!a\ SUirćcMČ. dipl. ing. Filip Šahić. dipl. ing. pnU. dr. Ji)sip V'ukeluJ I ređiiački odbor: FdiirJurjeiic. dipl. in^i. (predsjednik) .4aiun-Z!alko Lonćunć. dipl. ing. Vesna
Hrkulović. Ivan Hill, dipl. iur. Gordana Colnar Redakcija lista : Marijan Domtnić, Vesna Hrkalović, Antun-Zhnko Lončarić. Miroshis' Mrkobrad. Vesna Ple.ie. Zvonko Peiče\ić davni i odgovorni ur«dnik: Antun - Zlalko Lončarić. dipl. ing. Crnfii'ko-tehnički urednik: Miljenko Bogdanić
.Adresa redakcije: Lj. F. Vuki>iinoMća 2. Zagreb tel. 041 44H-00I 44S-0J4 List »Hrvatske šumc^< i.^luzi jednom mje'iečno. a djelatnici JP >>/lr\aiske šume« dobisaju gn besplatno na kucnu adresu.
Tisak: Hrvatska tiskara Zagreb. Slavonska avenija 4.
Saktada: IZ.OOli primjeraka
POZNATO 0 NEPOZNATIMA-NEPOZNATO O POZNATIMA
S a 12 tisuća zaposlenih »Hrvatsl<e šume« zauzimaju peto mjesto po broju djelatiiii<a u Republici Hrvatskoj. U tako
velikom poduzeću koje se proteže čitavom Hrvatskom, djeluju ljudi raznih zvanja, zanimanja, afiniteta, mentaliteta, svjetonazora, hobya... Mnogi se u svoje slobodno vrijeme bave ili su se bavili različitim aktivnostima van svoje struke i svog radnog mjesta. Neki postižu ili su postizali značajne uspjehe i rezultate u tim aktivnostima.
Da bi mogli pisati o ljudima koji se bave naukom, inovatorstvom, kulturom, umjetnošću, športom... ili imaju interesantan hoby, potrebna je suradnja sa vama štovani čitatelji, javite nam ako se vi bavite ili vam je znano tko se u vašoj sredini bavi nečim zanimljivim.
Rubrikom »Poznato o nepoznatima-nepoznato o poznatima« pokušat ćemo saznati nešto više o zanimljivim osobama iz naše sredine koji su nam tako blizu, a ustvari jako daleko.
Ovakvi snimci poznati su nam samo iz dobro nam znaniti svj'etsldli motožurnala, a nitifo ne bi pomislio da se ispod ove Itacige Itrije nježno lice Zdravl<a Leljlca
Mladi i vrijedni šumarsid inženjer, Zdrav/co Leljal<,
sadašnji upravitelj šumarije u Križevcima,
poznat je van šumarske struke diljem naše
OKTANI POMIJEŠANI SA KRVLJU U sastavu Uprave šuma
Koprivnica je i šumarija Križevci kojoj je na čelu mladi
stručnjak, dipl. inž. šumarstva g. Zdravko Leljak. Trideset-šestgodišnji Križevčanin zaposlen je u šumariji od 1981. Do imenovanja za upravitelja šumarije 1991. bio je tehno-log za uzgoj u istoj šumariji. I supruga Marija je šumarski inžinjer na radnom mjestu re-virnika u šumariji Koprivnica. Ta šumarska obitelj ni u slobodno vrijeme nemože bez šumarstva. Uzgojem hortikul-turnih biljaka u vlastitom rasadniku poznati su u Križevcu i bližoj okolici.
No povod za razgovor sa g. Leljakom nije ni šumarstvo ni hortikultura već njegova najveća »ljubav« moto-Sport.
• Gospodine Leljak, na početku razgovora jedno stereotipno pitanje: Od kada datira vaša ljubav prema motorima?
— Već u drugom razredu (8 g.) osnovne škole vozio sam bez ičije pomoći očev Opel--rekord, naravno sa očevim odobrenjem. Uvijek sam se vrtio oko automobila i motora.
0 Vaše prvo natjecanje? — Prvi puta sam nastupio
na utrci u Križevcima 1974. god. Vozio sam prepravljeni motor »Tomos APN 4« i prvi prošao ciljem. Izgleda da su lovorov vijenac oko vrata i mali peharić odredili moju vozačku budućnost, jer sam nakon toga vozio oko sto pedeset utrka.
• Spomenuli ste brojku od sto pedeset utrka u karijeri. Koja i^am je ostala posebno u sjećanju?
— Svaka mi je na svoj način ostala u sjećanju. Teško mi je izlučili najbolju, ali najdraža mi je svakako ona vožena na Grobniku 1980. kad sam u trci za svjetsko prvenstvo u klasi 125 ccm kao deseti prošao ciljem. Te godine zauzeo sam 19 mjesto na svijetu. Do sada nitko izbivše Jugoslavije nije u toj klasi nadmašio taj rezultat.
• Imali ste puno uspjeha, da spomenemo samo najzna-
Lovorov vijenac za šampiona na jednoj utrci 1988. godine u
Njemačkoj
čaj nije: četiri puta ste bili prvak bivše Jugoslavije i nositelj zlatne kacige — priznanja koje je AMSJ dodjeljivao sportašima koji su tri puta uzastopno osvojili prvenstvo, jedanaest puta ste bili prvak
Hrvatske, pobjednik INA-CU-PA '89 i još puno prvih mjesta na trkama širom Evrope. Da li ste zadovoljni postignutim?
— Svakako da sam zadovoljan postignutim. No uvjeren sam da je moglo i više. Uz više financijskih sredstava i podrške kad sam bio na vrhuncu karijere 80-tih, vjerujem da bi se vinuo u sam evropski i svjetski vrh.
• Spomenuli ste financije. Motoristički šport je vrlo skup. Kako pribavljate sredstva ?
— Dobar motor je jako skup. Na sreću osigurava mi ga klub za koji vozim. Počeo sam voziti za AMD Križevci, a od 1978. sam u AMD »Zagreb« koji se sad zove »Prvi Hrvatski moto klub Zagreb«. Ostalu opremu si nabavljam sam iz osobnih sredstava.
• Na kojim ste sve motorima do sada vozili?
— Uz već spomenuti »Tomos APN 4« vozio sam MZ, javu, Morbideli 125 ccm, Morbideli 250 ccm i Hondu
Najdraže pobjede su pred domaćim gledateljima, pa je i o vaj počasni krug vožen 1991. godine u Križevcima poslije utrke za državno prvenstvo
domovine po jednom rijetkom hobiju — moto športu, a u njemu niže
uspjehe za uspjehom pa čak i do međunarodnih
pista
250 ccm, za koju osobno smatram da je najbolji motor u toj klasi.
• Sa brzim motorima se događaju i ružne stvari — padovi. Koliko ste ih vi doživjeli?
— Da nažalost padovi su ružnija strana, ali i sastavni dio ovog športa. Prosječno sam imao dva pada u sezoni. Najteži se zbio 1988. na utrci u Banja Luci kad sam pri brzini većoj od 200 km/h pao i slomio zglob na nozi. Prije pada postavio sam rekord staze koji do danas nije oboren; Sigurnost vožnje ovisi o stazi. Tehnički najteža staza je na Grobniku, a najopasnija u Požegi, jer dopušta vrlo velike brzine.
# Na mnogobrojnim natjecanjima bilo je vjerojatno dosta zanimljivih zgoda. Opišite jednu.
— Nesvakidašnji događaj zbio se na utrci u Bjelovaru 1988. Utrka se održavala mjesec dana nakon mog teškog pada u Banjaluci i loma noge. Na start sam došao na štaka-ma uz pomoć kolega iz kluba. Sjeo sam na motor, odložio štake i na zaprepaštenje prisutnih odvozio trku, a što je najinteresantnije uvjerljivo pobjedio i tako osigurao neophodne bodove za klub. jednom sam prije jedne utrke skinuo gips sa ruke i nakon pobjedničke vožnje odmah otišao u bolnicu po novi gips.
9 Otac ste dvoje djece. Kako čete reagirati obzirom na opasnost tog športa ako vaš sin poželi krenuti vašifn stopama?
— Neću ga nagovarati, ali neću mu ni braniti. Iako ima tek osam godina »bojim« se da je već »inficiran oktanima«. Marko je sa četiri (4!) godine počeo voziti motor. Sada vozi
Zdravko LEUAK 2 6 ' 1956 Kumci aipi s-ž šumarstva PS- 193G-29125 Pj t!?8-3r5 ir9-E'125 !»•! 125 \m-vm »2-1125 -ismm 'S175'!250 ;984-22S0 »• ' i250. !«64« 13 250 1987-1250 19W-5250 PH 1980-t 176 i98i-1175 !»2-i SO SfOrti 1175 1983-1125 ' 5250 1984-12S). ifS-i 250 i 4/anađ 600 198«-'8C11-230 1987-'250
Jamahu 80 ccm, a sedmogodišnja kći Ana Jamahu 50 ccm. Za sada voze na poligonu HAK Križevci, ali i po šumi i po moto-cross stazama.
• Da li i izvan trkačih staza volite brzine?
— Posjedujem vlastiti »Suzuki 750« sa kojim se volim normalno provozati. Ponekad vozim i malo »brže«, ali nikad nisam platio kaznu zbog prebrze vožnje (vjerojatno neuhvatljiv za policiju o.p.). Mnogi kolege se rado voze samnom u autu, jer vozim lagano i pažljivo.
• Do kada se mislite baviti natjecateljskim disciplinama?
— Nekoliko puta sam razmišljao o prestanku natjecanja. Ali svaki puta me »Nešto« vraćalo na stazu. Vodim sportski život, ne konzumiram alkohol, ne pušim pa s te strane nema problema. No kad se medu mladim natjecateljima pojavi dostojan nasljednik prekinut ću sa tim športom i svoje bogato iskustvo prenositi kao trener mladim i perspektivnim vozačima.
• Kada opet na stazu ? — Zbog agresije neprijate
lja na Hrvatsku i zbog Domovinskog rata nije u proteklom razdoblju bilo natjecanja, ali već 31. svibnja održat će se prvo prvenstvo neovisne države Hrvatske, na stazi u Virovitici. Vozit ću u novoj klasi od »750 ccm Super Bike« na novom motoru Kavvasaki 750 ccm. Velika mi je želja osvojiti to prvo prvenstvo i postati prvi prvak drage i voljene domovine Hrvatske. Bio bi mi to najdraži trofej u cijeloj karijeri.
Gospodine Leljak, u ime svih čitatelja ovog našeg glasila od srca želim da vam se ta želja i ostvari.
Razgovarao: Marijan DOMOVIĆ