[- CEKAMO VAS, MUZEVI, OCEVI

_ _ ___ ___ _ _ __ _ ___________• _________ ____ _____ _ _ _ _ '· ___ 1

U historiografiji naseg iseljengtva ne smije se ispustiti

s vida uloga zene, vel:inom mladih zena, ('iji su se muzevi za

vrijeme velike emigracije naseg naroda u prekomorske zemlje,

osobito kroz one tri dekade, sto su prethodile Prvom svjetskom

ratu, masovno iseljavali u daleki svijet, a njih, zene, ostavljaU

kod kul:e, da same cuvaju domace ognjiste i odgajaju nedoraslu

djecu, cekajuci, neprestano cekajuCi, pisma i posiljke, a najviSe

toliko zeljeni povratak muza i oca. Cekale ponekad i uzalud sve

do starosti i smrti svoje!

U svojoj knjizi »OuT Slavic Fellow Citizens«, koja je, iako je izaSla prije ravno pedeset godina, joo uvijek jedna od najboljih knjiga 0 slavenSikim doseljeniciroa u Sjedinjene Ddave Amerike, autorlca prof. Emily Green Bahsh objavljuje 1 prikaa; eroigracije iz sjeverozapadne Hrvatske iz pera nelre uCiteljice, koju prof. Balsh spominje samo kao »Miss Gazvo.da«. Pi.suci 0 emigraciji iz nekog neimenovanog sela »Miss Gazvoda« navodi izmedu ostaloga i ovu izjavu ne'ke selJanke:

»Prije dvadeset godi!lla otiSla su odavde u Ameriku dva covjeka, prva drva iJseljenika iz naseg rojesta. Sada se vec gorto'Vo polovica sela nallazi u Arnerid. Tesko j e obradivati polja, jer nema radnika za taj posao. Tko god je mlad i snCiZan radi u Arneviei. Kod kuce su ostali sarno starci, stariCe i mlade zene s djecom. Svaka udata zena ima dasta posla u ku6i, a sa

~ roo posve siromasne djevojke rade u polju ... Zene se medusobno pomaZu i zive od dana do dana, natezuci se svalkojaiko i iscekujuCi pisma i novee. Novci ameno sti7iu ujesen. Cijele se godine kupuje na vjeresiju, koju im trgovae daje, jer zna, da ce najesen sve biti

\:

I

placeno. Ako ne bude - tada p,ri jeti opasnost gubitka male kuCe Hi harem kravice u stali. Za veti ke blagdane, kao i sredinOllll Ijeta, OI!le sretnije ka1lkad talkoder dobiju nekoli'ko dolara. Droge, koje imaju manje sreCe, cekaju pom.ekad mjesecima i godinama, a da niSta ne docekaju. Muz zahoravi

76

zenu, sin DCa i mai er, brat sestre i braeu. Novi svijet sa svojim uzivanjima usutkao je njiihovu savjest i otvrdnuo im srca. Oh, kako ;gorko to osjecaju njihovi kod kuce! Ne sarno da materijalno trpe, negose 1 srame stoga, sto su ~boravljeni . .. «

Pooljednju stavku tih inace veorma vrijednih, tocnih i lijepih zapazamja moramo ispraviti. Istina je,da se meau desecima i stoti nama tisuca Ijudi, sto su u ono doba ostarvljali rodnu grudu, naslo i takvih, kojima su tobofuja »uzivanja«, na ka'kva su nailazili u velikim prekomorskim grado.yima, »usutkala savjest i otvrdnula srea«. No talkvih je bilo malo. A i ti su vecinom, premda su im ta »uZivanja« pruzala jeftina pica i jeftme OS

u propast, m)e tada stradao jos

gore i vise, nego sto je, mnogo su

zasluga stekle i na rodnoj grudi

ostavljene zene nasih iseljenika,

majke njihove dj~e. HvaJa im!

A onima, koje su otisle ,"kud za

vazda gre se«, neka ovih nekoliko

redaJka bude zamjena za kiticu

cvijeca na njihovu grobu, bio taj

grob ovdje u domovini iIi negdj e

u dalekom svijetu.

MILAN BIUC:EVIC

DANICA JERAND I U Zagrebu je 25. veljace o. g. uml'

la zasluzna kulturna radnica Danica Jerand. Iskusna pedagoskinja i predstavnica razlicitih kulturnih i kar1tativnih drustava u naSem gradu izmedu dva r ata. Danica Jerand ulozila je citavo svoje dugo i plodno djelovanje istancan smisao za odgoj mladih na rastaja i njihovo odusevIjenje za drustveni rad. Kao mlada nastavnica hospitirala je u Seeu na osnovnim i srednjim skolama te po svom povratku u domovinu prenosila steeena iskustva na nasu djecu i omladinu. U osnovnim skolama u Vrbovcu, Dianesu i Zagrebu, a zatim na vjezbaonici Zenskog liceja i preparandije u Zagrebu odgojila je generacije ueenica i ucenika, koji rna je, pored znanja, formirala i karaktere i pozitivno usmjeravala nji hovo buduce djelovanje.

Pored mnogih predavanja, koja je odrZavala u ueiteljskim drustvima i u Pedagosko-knjizevnom zboru, pisala je Danica Jerand elanke i rasprave u razlieitim listovima, a izda-

Toso Dabac : Cijelog zivota one cekaju njihov povratak D Toso Dabac: All their life they are awaiting their return D Toso Dabac: Toda la vida elias esperan sus regresos

la je i dvije, u svoje vrijeme zapa bila i uciteljica nasega proslavlje· zene knjige:»Roditeljske veceri« noga umjetnika, violinista Zlatka (god. 1908.) i .»Setnja Zagrebom« Balokovica, koji ju je uvijek nu(god. 1935.). U knjizi 0 Zagrebu iz dasve cijenio i volio kao svoga odnijela je historiju grada u obliku gojitelja. I kada joj je darovao svoju kratkih pripovijedaka. Prije Drugog prvu sliku nakon svog umjetnickog svjetskog rata okupljala je zene u uspona, i u svakoj prilici poslije toDTustvu Zagrepeana, kojemu je bi ga Balokovic joj je uvijek izraZavao la predsjednica, i uptlcivala ih ka svoju veliku zahvalnost za to, sto ko ce raditi za dobro svoga grada. ga je vodila na prvim, odlucnlm koDugi niz godina, nikad ne istieuci racima u zivot i svijet. Pofrtvovnost svoju ulogu u tom poslu, zbrinjavala i vjernost rijetkog prijateljstva ve.i e brojne siromahe onih dana, po zivala je Danicu Jerand i sa tzlatkomagala bolesnima i nalazila se u yom sestrom, Zorom Kluger-Balokoprvim redovima svagdje, gdje je tre vic, za koju se brinula majeinskom balo kome ko.vistiti. U doba nerije brigom i ljubavlju i s njom zajedno senih socijalnih problema svake je provela svoj zivot do kraja. godine pribavljala odjecu siromasnoj Radina i vrijedna, ostavila je Dadjeci, 0 kojoj se drugi nisu brinuli. nica Jerand svijetli p r imjer peda

goske radnice.Posebno treba spomenuti, da je

Danica Jerand u njegovu djetin;stV\l Z. J. S.

77

Hrvatska matica iseljenika