UXBENIK SA ISTORIJSKOM ^ITANKOM

ZA DRUGI RAZRED GIMNAZIJE

UDBENIK SA HISTORIJSKOM ITANKOM

ZA DRUGI RAZRED GIMNAZIJE

22

Historija II

33

Uvod

Potovani uenici i nastavnici.

U ovoj kolskoj godini predmet prouavanja iz predmeta Historija je srednjovjekovno doba razvitka ljudskog drutva. Ono je karakteristino po feudalnom drutvenom ureenju u kojem glavnu ulogu imaju osnovni drutveni slojevi feudalaca i kmetova. U cjelini, kao svojim okvirnim granicama, srednjovjekovno doba zapoinje Velikom seobom naroda kojom se mijenja dotadanja slika evropskog svijeta, a zavrava Velikim geografskim otkriima koja nose nove promjene. Udbenik omoguava stjecanje znanja iz historije srednjeg vijeka kroz pregled politike, drutvene, vjerske i kulturne historije.

Sadraj udbenika koncipiran je pretenom upotrebom prikaza opih drutvenih tokova na raun suhoparnog predstavljanja politike historije. Broj osnovnih nastavnih jedinica i njihova irina su smanjeni i usklaeni prema glavnoj tendenciji za rastereenjem Nastavnog plana i programa. Pred Vama je nastavno gradivo koje je uoblieno kroz metodike jedinice kombinovane sa tekstovima historijske itanke. Gradivo novih nastavnih jedinica osmiljeno je sa polaznih 50% nove nastave (36 nastavnih jedinica) od ukupnog fonda asova. Dodatni tekstovi iz historijske itanke mogu se obraivati po izboru i na vie naina: manji tekstovi u sklopu pojedinih nastavnih jedinica ili kroz samostalan rad uenika, a dui tekstovi kao posebne nastavne jedinice pogodne za itanje, razmiljanje, raspravu i razgovor na asu. Vei dio predloenih tekstova pogodan je za komparaciju sa savremenim procesima.

U hronolokim pregledima koji su ispred nastavnih cjelina upisana su skoro sva vremenska odreenja koja su ponuena u udbeniku. Cilj datih hronologija je da se ostvari jasniji vizuelni pregled u spominjane i obraivane godine i da se one, sa prateim prepoznatljivim radnjama kontekstualiziraju u irim vremenskim, prostornim i procesnim okvirima.

Prema prezentiranom, rastereenom od dosadanje polazne i obavezujue obimnosti, nastavnik je u prilici da obim predvienih sati za obradu novog gradiva uspjenije planira, da dobije vie prostora za razliit pristup u radu, te ponavljanju i ocjenjivanju.

Sretno.

Autori

Obiljeja srednjeg vijekaObiljeja srednjeg vijeka

476. pad Zapadnog rimskog carstva

V-XV st. trajanje srednjeg vijeka

V-X st. trajanje ranog srednjeg vijeka

XI-XIII st. period razvijenog srednjeg vijeka

IX st. poinju se graditi zamkovi

XIV- XV st. kasni srednji vijek

XV st. nastao naziv Srednji vijek

1492. otkriven novi kontinent Amerika

66

Historija II

PERIODIZACIJA HISTORIJE SREDNJEG VIJEKA

Pojam srednji vijek

U svom historijskom razvoju ljudsko drutvo prolo je kroz razliite periode. Svaki pojedini period prepoznajemo po njegovim opim osobinama, iako u njihovom detaljnijem praenju uoavamo i neka odstupanja. Da bi lake uoavali, razlikovali i prouavali pojedine periode u prolosti historiari su ih stoga i stvorili i dali im posebne, prepoznatljive nazive. Srednji vijek predstavlja termin kojim se oznaava odreeni period historije koji se nalazi izmeu starijeg i novijeg perioda historije, tj. izmeu Starog i Novog vijeka. Sam naziv Srednji vijek nastao je u drugoj polovini XV stoljea, onda kada je to doba historije ve bilo prolo. Period izmeu antike i novog doba u kojem su ivjeli, onovremeni naunici su odluili da nazovu Medium Aevum, odnosno, Srednji vijek. Epoha nazvana Srednji vijek bila je prijelazna izmeu raspada klasinih civilizacija Mediterana (antike) i raanja moderne evropske civilizacije prepoznatljive po novim tekovinama koje su ljudima znaajno promijenile ivotne uslove.

Granice srednjeg vijeka

Vremenski gledano, srednji vijek obuhvata period od oko 1000 godina tj., od V do XV stoljea. Ni te granice nisu sluajno odabrane. Da bi tanije pratili promjene izmeu pojedinih perioda historijskog razvoja, historiari su nastojali da preciziraju njihove granice detaljnijim, znamenitim dogaajima. Najee su u pitanju dogaaji koji obiljeavaju znaajnije prijelome u razvoju ljudskog drutva. Tako je za poetak Srednjeg vijeka izabrana 476. godina, u kojoj je nestalo Zapadnog Rimskog Carstva. Izmeu nekoliko pogodnih datuma za zavretak srednjeg vijeka izabrana je 1492. godina, kada je otkriven novi kontinent - Amerika. Oba dogaaja simbolizuju granice Srednjeg vijeka. Dok prvi dogaaj simbolizuje kraj stare klasine epohe, drugi demonstrira raanje jednog novog doba.

Posljednji rimski car Romul Augustul, na elu Zapadnog Rimskog Carstva zbaen je 476. godine i time je zvanino uveno Rimsko carstvo, prestalo postojati. Taj dogaaj je izraz jednog zavrenog doba. Desilo se, i simbolino, da identikacija posljednjeg zapadnorimskog cara predstavlja i ime legendarnog osnivaa i prvog kralja Rima (Romul) i ime prvog rimskog cara Oktavijana (August). Na osnovu naunih dostignua kojima je pogled na tadanji svijet unaprijeen, moreplovac Christopher Columbus (Kristofor Kolumbo, 1451-1506) je zaplovio do tada neobinim putem. Plovei iz panije na zapad, u namjeri da stigne u bogatu Indiju, jer su drugi putevi bili zatvoreni i nepoznati, otkrio je novi kontinent, koji je kasnije nazvan Amerika. To je bilo epohalno otkrie za daljnji tok svjetske historije i moglo bi se rei da je s pravom odabran kao zavrna granica srednjeg vijeka.

77

Obiljeja srednjeg vijeka

U historiji Bosne i Hercegovine periodizacija srednjeg vijeka nala je svoj odraz u specinim granicama. Uzima se da je seoba Slavena u VI i VII stoljeu donja granica, kojom zapoinje, a pad srednjovjekovne bosanske drave 1463. godine, gornja granica, kojom se zavrava srednjovjekovno doba u historijskom razvoju Bosne i Hercegovine. To su okviri kojima se najjednostavnije prepoznaje historija srednjovjekovne Bosne u historiji Bosne i Hercegovine. Uz mala odstupanja ona je sastavnicom granica u ranije navedenim opim

denicijama srednjovjekovne historije. Upotpunjuje se pregledom velike seobe naroda preko podruja na kojem e se razviti srednjovjekovna Bosna, u svojoj donjoj granici pribliujui se tako vremenu pada Zapadnog Rimskog Carstva. Ovaj meuprostor naunici nazivaju kasnoantikim dobom u historiji Bosne i Hercegovine. Na drugoj strani, srednji vijek u historiji Bosne i Hercegovine produuje se praenjem sudbine hercegove zemlje (podruja hercega Stjepana Vukia Kosae i njegovih nasljednika) do pada grada Novog (Herceg Novog) pod osmansku vlast 1482. godine. No, ovim upotpunjavanjima se znaajno mijea sa zavrnim procesima koje karakteriu kako starija razdoblja antike historije, tako i rane pozicije na kojima se zasniva poetak novog perioda - perioda osmanske vlasti na podruju dananje Bosne i Hercegovine.

Mirenje sa nepreciznou periodizacije

Historiari su utvrdili periodizaciju pojedinog vremena da bi lake pratili duu historiju ljudskog drutva. Kao preduvjete uzimali su glavne tokove i osobine drutvenog, kulturnog i politikog razvoja kojima se vee etape u duem nizu prepoznaju. S obzirom na irok prostor ljudske egzistencije, kao i na razliitost razvoja pojedinih sredina, nisu rijetki sluajevi u kojima se prate i odstupanja od uobiajenih periodizacija. To se najbolje vidi u susretima razliitih sredina. Na primjeru susreta historije srednjovjekovne Bosne i historije Osmanskog carstva vidimo proimanje i preivljavanje srednjovjekovnih feudalnih karakteristika koje su u historiji Bosne osmanskog perioda ostale izvan klasine evropskog periodizacije prestanka srednjeg vijeka i nastanka novog vijeka.

Da se pojedini periodi ne mogu lako i precizno razgraniiti pokazuje i periodizacija Srednjeg vijeka. Tako se propadanje antike civilizacije prati i stotinama godina prije 476. godine. Ve od Konstantina Velikog (IV stoljee) uoavamo drugaije doba. Poetak seobe naroda i ulazak Germana u Rimsko carstvo najavljuje nove odnose na irim prostorima. Sa druge strane, pad Carigrada 1453. godine ve pokazuje izgraeno drugaije doba

Kolumbo obiljeava novootkrivenu teritoriju

88

Historija II

na istoku Evrope. Drutvena misao, umjetnost i nauka XIV stoljea ve su ispred svog vremena u mnogim razvijenim gradovima Italije, ili na Istoku. Opet, preko XV stoljea, tek u XVI i XVII stoljeu, sa formiranjem apsolutnih monarhija, gube se srednjovjekovni obiaji i naini vladanja. S velikim kanjenjem, feudalni drutveni odnosi traju na nekim prostorima ak do poetka XX stoljea. Za to je najbolji primjer historija Rusije gdje se feudalizam dugo zadrao.

Treba se, ipak, pomiriti s injenicom da nijedna periodizacija nije i ne moe biti savrena. Svaka precizna podjela uvijek ima neto vjetako u sebi, zavisi od stanovita s kojeg se polazilo pri njenom odreivanju i, do izvjesne mjere, odgovara praktinoj potrebi. Nijedna od godina predloenih za obiljeavanje kraja jedne i poetka druge epohe ne predstavlja nikakvu pauzu u historijskom procesu, niti se meu periodima moe nai jasna granica tamo gdje se nazire samo iroka zona postepenih promjena.

Podjela srednjeg vijeka

I u okviru srednjeg vijeka kao cjeline prepoznaju se razliiti dijelovi kojima se vri daljnje ralanjivanje. Historiari su srednjovjekovni period podijelili na nekoliko prepoznatljivih etapa. Po osobinama srednjeg vijeka one se nazivaju rani, razvijeni i kasni srednji vijek.

Rani srednji vijek traje od V do X stoljea, razvijeni srednji vijek obuhvata period od XI do XIII stoljea, a kasni srednji vijek predstavljaju XIV i XV stoljee. Kao simboline odrednice ove etape se mogu porediti sa dijelovima dana (jutro, podne, sumrak) ili sa ljudskim ivotom (mladost, zrelost i starost). Ovu trolanu podjelu u veini perioda historije simbolino predstavljaju i izrazi koje koristi historiograja: osvit, roenje Evrope, zrelo doba, razvijeno doba, sumrak Bizanta, jesen srednjeg vijeka, ostarjelo carstvo i sl. Njima se opisno pojanjavaju razvojne faze pojedinih perioda, procesa ili pojava.

476. 1492.

raniV-X st.

razvijeniXI-XIII st.

kasniXIV-XV st.

stari vijek srednji vijek novi vijek

99

Obiljeja srednjeg vijeka

PERIODIZACIJA HISTORIJE U SREDNJEM VIJEKU

I u svoje vrijeme, u Srednjem vijeku, ljudi su bili svjesni historijskog razvoja, prouavali su i na odreene naine posmatrali prola vremena. Pokuavali su ih nekako oznaiti, poredati, ocjeniti i sagledati. Svakako je interesantno sagledavati kako su ljudi u srednjem vijeku posmatrali raniju prolost ljudskog drutva. Dva osnovna pogleda dugo su prevladavala u razmiljanjima o starijim vremenima. Oni su ostavili znaajnog traga u svome vremenu. Pokuajte ih analizirati i odgovoriti na postavljena pitanja.

etiri periodaPrije renesanse, u vrijeme koje sada zovemo srednjim vijekom dominirala je sasvim

drugaija podjela ope historije. Cijela ljudska prolost, umjesto na tri, ralanjivana je na etiri ili est perioda. Podjela istorije na est perioda zasnivala se na biblijskoj prii o stvaranju svijeta za est dana.

Jedan od najveih ljudi svoga vremena bio je Aurelije Augustin (Aurelius Augustinus, Sveti Augustin 354-430). On je jedan od etiri velika doktora kranske crkve. Poznat je kao uen ovjek, veliki mislilac i jedan od najplodnijih pisaca. Napisao je vie od 230 knjiga i preko 90 ostalih radova. Njegovo najslavnije djelo je O dravi boijoj u 24 knjige (De civitate dei). Po mnogima on je prvi lozof historije. Augustin je sainio periodizaciju ljudske historije simboliziranu na est dana stvaranja svijeta, a koja izgleda ovako:

1. od Adama do potopa; 2. od potopa do Abrahama; 3. od Abrahama do Davida; 4. od Davida do suanjstva babilonskog; 5. od suanjstva babilonskog do Isusovog roenja; 6. od Isusovog roenja do sudnjeg dana.

Paralelu za est razdoblja historije Augustin je nalazio u est ovjekovih ivotnih doba: djetinjstvo (infantia), djeatvo (puerta), rana mladost (adolescentia), momad (iuventus), zrelost (gravitas), starost (senectus). Od Augustina su skoro svi srednjovjekovni historiari prihvatili shemu historijskog procesa i metodologiju historijskih pojava.

est periodaDruga uobiajena shema ralanjuje svjetsku historiju na etiri razdoblja, na

etiri velika svjetska carstva (monarhije). Ona je, takoer, veoma stara i jevrejsku proroku tradiciju spaja sa kranstvom. Osnova iz proroke tradicije naena je u knjizi proroka Danijela, pisanoj izmeu 167. i 165. godine prije nae ere.

Proirimo znanje

- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -

1010

Historija II

PITANJA I ZADACI

1. ta predstavlja pojam srednji vijek?

2. Koje su granice srednjovjekovnog doba u historijskom razvoju Bosne i Hercegovine?

3. Zato su periodizacije prolosti neprecizne?

4. Na koliko perioda je dijeljena starija prolost u srednjem vijeku? Obratite panju na tekst za obradu.

5. Objasnite podjelu prolosti na est razdoblja.

6. Na emu je zasnovana podjele historije na etiri razdoblja?

Naime, tamo stoji kako je babilonski car Nabukodonosor (604-562. g. stare ere) sazvao jednom sve mudrace (vraeve) i od njih zaista nemogue zahtijevao: neto je bio sanjao, pa zaboravio ta je sanjao, a traio je da mu kau ta je sanjao i protumae ta bi to trebalo da znai. Odgovorili su da na zemlji nema ovjeka koji bi mogao udovoljiti njegovoj elji i da neto tako nikada niko nije zahtijevao. Car je na to naredio da se sve ove beskorisne neznalice pogube. Doznavi za carev okrutni nalog Danijel je zatraio neko vrijeme za odgovor, a onda u utvari nonoj, doznao od Boga i ta treba da odgovori. Ispostavilo se, tako, da je car u snu vidio kolosa (diva) zlatne glave i srebrnih prsiju, sa ostalim dijelovima tijela, do koljena, od mjedi (bronze), ispod koljena od gvoa i sa stopalima od mjeavine gvoa i ilovae.

Tumaenje je glasilo da je Nabukodonosor ona zlatna glava na kolosu. On je car nad carevima koji je od Boga dobio carstvo, silu, krijepost i slavu, a carstvo e mu potrajati do volje boije. Kad proe vrijeme tog prvog, nastae drugo (neto manje) carstvo, a za njim tree (mjedeno) koje e se rasprostrijeti po cijeloj zemlji. Doi e, napokon i etvrto carstvo, tvrdo i trajno kao gvoe. To etvrto carstvo podignue sam Bog nebeski i ono se dovijeka nee rasturiti, niti e se prenijeti drugome narodu. Ono e satrti i ukinuti sva druga carstva, a samo e potrajati do kraja svijeta. Carstva koja po ovom shvatanju jedno za drugim slijede su:

1. Asirsko-babilonsko; 2. Meansko-perzijsko; 3. Grko-makedonsko; 4. Rimsko.

1111

Obiljeja srednjeg vijeka

ODLIKE FEUDALIZMA

Nastajanje feudalizma. Feudalizacija

Sistem drutvenih odnosa koji obiljeava srednjovjekovno doba naziva se feudalizam. Sam termin feudalizam potjee od latinske rijei feud koja oznaava zemljini posjed. Glavni nosioci feudalnog sistema su feudalac i kmet. Feudalac upravlja feudom, a kmet je osoba koja obrauje taj feud.

Robovlasniki sistem, zasnovan na robovskoj organizaciji rada, ve tokom antike nije u dovoljnoj mjeri zadovoljavao robovlasnike. U robovlasnitvu oteani uvjeti rada na zemljinim posjedima nisu doprinosili veoj zainteresovanosti robova ni za radom niti za kvalitetom proizvoda. Stoga robovlasnici poinju initi ustupke robovima, obraivaima zemlje. Oni im daju dio zemlje za odreene ustupke. Tako robovi dobijaju trajni nasljedni posjed u svojstvu obraivaa, a za ustupljenu zemlju oduuju se dijelom proizvoda i radom kod gospodara na njegovom dijelu posjeda. U novoj situaciji novi poloaj roba, sada kao kmeta, ipak ne podrazumijeva i vlasnitvo nad dobijenim dijelom zemlje (feuda). Gospodar (sada feudalac) gubi roba kojim je raspolagao, ali i rob, ukoliko ne ispunjava svoje obaveze u potpunosti prema gospodaru, gubi dodijeljeni dio zemlje. Na taj nain kmet kao obraiva zemlje gubi i uvjete da preivi sa svojom porodicom.

Novi proces nije obuhvatao samo robove. Pored njih, i drugi drutveni slojevi se prilagoavaju ili potpadaju pod zapoeti proces feudalizacije. Slobodno seljatvo, nastalo na rodovskim osnovama ili kao osloboenici, poinje se gubiti i smanjivati kao sloj. Sitniji posjed slobodnih seljaka lako propada. Najsiromaniji trae zatitu kod veih zemljoposjednika. Nemoni da odre svoj posjed stabilnim i isplativim daju ga zemljoposjedniku i ulaze u poziciju zavisnih obraivaa (kmetova).

Feudalizacija se prati i kod sitnih zemljoposjednika. Pred krupnim zemljoposjedom kao konkurentom oni propadaju i ele se osigurati. Zato trae rjeenja u odreenim vezama sa krupnim zemljoposjednicima. Oni svoje posjede i feude sa kmetovima osiguravaju kod krupnih zemljoposjednika uz odreene obaveze. Na taj nain oni postaju zavisni od krupnih zemljoposjednika. Opisani proces koji zahvata sve slojeve drutva naziva se feudalizacija.

Feudalni posjed

1212

Historija II

Feudalizam kao proces

Ovo novo organizaciono rjeenje - feudalizam, nametalo se u praksi kao jedino mogue poboljanje u odnosu na izraenu krizu robovlasnitva, propadanje slobodnih seljaka i siromaenje sitnih zemljoposjednika. Njihova razliita pozicija pri ulasku u nove odnose, osigurava im istu takvu razliitu poziciju u novim odnosima. Otuda se privredno-drutveni temelji feudalizma, kao etape u razvoju drutva, posmatraju kao uzrono odreena, praksom uvrena i neizbjena realnost. Osnovno rjeenje vodi oblikovanju iste privredne i drutvene strukture na irem prostoru. Posvuda se raa i ukorjenjuje sistem u kojem veliki zemljini posjed okuplja u svojem uvjetnom posjedu vei broj zavisnih ljudi i znatan zemljini prostor. Time historijsko neizbjeno drutveno stanje - feudalizam, kroz due trajanje, dobija svoje osnovne konture.

U ranom srednjem vijeku feudalizam se razvija, u razvijenom srednjem vijeku je ve uoblien i razvijen. U kasnom srednjem vijeku se ve javljaju odreene protivrjenosti feudalizma koje vode krizi feudalnog sistema i, poput krize robovlasnitva, stvaranju pretpostavki za novi sistem i novu drutvenu strukturu.

Sutina feudalizma denie se na liniji odnosa zemljinog posjeda, vlasnika posjeda i obraivaa. Feudalizam podrazumijeva veze zavisnosti ovjeka od ovjeka. Zavisnost meu ljudima zasnovana je na posjedovanju zemlje. Nad istom zemljom postoji vie vlasnika u hijerarhijskom nizu, pri emu ljudi zavise jedni od drugih.

Feudalna hijerarhija

Kao i robovlasnitvo, i feudalno drutvo imalo je svoju hijerarhijsku strukturu, tj. izgraeni poredak po poloaju pojedinih slojeva u drutvu. Hijerarhija prava na zemlju odgovara stvorenoj hijerarhiji veza line zavisnosti. Na vrhu feudalne hijerarhije je vladar kao najvei feudalac u dravi. Svaki feudalac koji dijeli zemlju za obavezu vjernosti naziva se senior. Feudalac koji dobija posjed i prima obavezu vjernosti (prvenstveno vojna sluba) zove se vazal. Vladar, kao najvei feudalac i senior, dijeli zemlju krupnim feudalcima za obavezu vjernosti. Ovi dalje, kao nii seniori uz iste obaveze zemlju dodjeljuju sitnijim feudalcima kao svojim vazalima. Otuda je vladar u dravi, kao vrhovni gospodar, mogao da kae da je vazal mog vazala i moj vazal, demonstrirajui tako hijerarhijski niz line zavisnosti na feudalnoj hijerarhijskoj ljestvici sve do razine kmeta. Zemlju je tako posjedovao vei broj ljudi u istom nizu sa odreenim meusobnim vezama zavisnosti.

Sam in kojim se vazal obavezuje na vjernost svom senioru naziva se komendacija. Vazal, na koljenima i bez oruja, svoje sklopljene ruke stavlja u ruke seniora i izgovara zakletvu vjernosti i poslunosti. Time priznaje pravo seniorovog (gospodarevog) suda nad sobom.

Kmet je, kao jedini obraiva zemlje, drao itav feudalni hijerarhijski sistem na svojim leima. Obaveze kmeta nazivaju se rentama, nametima ili daama. Najvanije su naturalna renta (davanja u proizvodima), kuluk ili radna renta (besplatan rad na dijelu feudalevog

1313

Obiljeja srednjeg vijeka

imanja) i novana renta. Osim toga feudalac uvodi niz sitnijih obaveza i poreza kojima osigurava svoj feud i uslonjava ivot kmetova. Takve: su putarina, mostarina (za prijevoz i prijelaz preko mostova), obaveza enidbenog dara, obaveza ubrenja, ukonaivanja gospodara ako doe na kmetovo imanje i dr.

Piramida oslikava feudalni hijerarhijski niz: vladar, krupni feudalci, vojska, sitni feudalci i kmetovi

FEUDALNA PRAVA I DUNOSTI

Opis obaveza vjernosti izmeu seniora i vazala koji se nalazi neto nie ne odnosi se na konkretan sluaj, nego na uhodanu praksu koja je rezultat dugotrajnijeg razvoja. Obratite panju na poziciju seniora. Biskup Fulbert iz artra pie akvitanskom vojvodi Gulijelmu 1020. godine:

Pozvan da napiem neto o vjernosti, zabiljeio sam ukratko ovo to slijedi prema Knjigama koje su na snazi.

Onaj koji se zakune na vjernost svome senioru, mora uvijek imati na umu ovih est principa: nepovredivost, sigurnost, ugled, korisnost, slobodu, pravo. Nepovredivost znai da senioru ne smije biti napravljena nikakva teta u pogledu njegova tijela. Sigurnost - nikakva teta u pogledu njegove rezidencije u kojoj obitava ili njegovih

Proirimo znanje

- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -

1414

Historija II

PITANJA I ZADACI

1. ta je feudalizam?

2. Opiite proces feudalizacije.

3. Zato je feudalizam povijesno neizbjeno drutveno stanje?

4. Zato je vladar mogao rei da je vazal mog vazala je i moj vazal?

5. Na kojim principima su se zasnivale dunosti vazala prema senioru?

6. ta je nepovredivost?

7. Obratite panju na zadnju reenicu u tekstu za obradu. Ona je nekako usputna ali neto iz nje ipak saznajemo.

RJENIK NEPOZNATIH POJMOVA

Kmet - veina strunjaka smatra da je u pitanju praslavenska rije koja ima vie znaenja, a sa znaenjem vazala oznaava osobu u podreenom poloaju

Natura (lat. priroda) - roba kao sredstvo plaanja umjesto novcaRenta (lat.) - prihod koji se dobija bez uloenog radaKuluk (turski) - teak, naporan rad za drugogSenior - gospodar kome kao kletvenici, vazali polau zakletvu na vjernostVazal - (lat. vassallus) - potinjeni, podanik koji dobija posjed uz obavezu vrenja vojne slube

tvrava koje ga tite. Ugled - nita na utrb njegove pravde ili bilo ega to moe dovesti u pitanje njegov ugled. Korisnost - nita to moe tetiti njegovim posjedima. Sloboda i pravo znai da dobro koje vlastelin moe uiniti ne smije biti oteano niti smije ono to je on u stanju da uini biti onemogueno. Pravedno je da podanik vodi rauna o tim tetama, ali to nije dovoljno za stupanje u feudalni odnos, jer nije dovoljno samo uzdravanje od zla ako se ne ini i dobro.

Ostaje, dakle, da u ovih est zapovijesti o dunostima vazal pomae i savjetuje vjerno svoga gospodara ako eli da bude dostojan feuda i da ostane vjeran zakletvi koju je poloio. I sizeren (senior) treba da na isti nain u svemu uzvrati obaveze prema vazalu. Ako tako ne postupa bie s pravom optuen za neiskrenost, kao i vazal, ako se to injeniki dokae ili se ljudi uvjere, i proglaen za krivog zbog ogreenja o dunosti, podmuklosti, krivovjerstva. Pisao bih vam i due da nisam zauzet mnogobrojnim obavezama, posebno oko restauracije naeg mjesta i nae crkve koji su nedavno doivjeli straan poar.

1515

Obiljeja srednjeg vijeka

BA[TINA I PRONIJA

Mada sa dosta sli~nim karakteristikama, kroz sredwi vijek feudalizam se u razli~itim krajevima razli~ito ispoqavao. Dva su osnovna oblika zemqi{nog posjeda po kojima se prepoznaje feudalizam na Zapadu i na Istoku. To su ba{tina i pronija. Kao i sve kategorije, ni oni nisu imuni od odstupawa koja ih prate u wihovom razvoju.

Ba{tina

Kao prepoznatqiv oblik ba{tina se javqa u zapadnoevropskim dr`avama. Ba{tina predstavqa nasqedni zemqi{ni posjed. U tom svojstvu nastaje kada feudalci prisvajaju vladareve javne, dr`avne funkcije i primjewuju ih na svom posjedu po vlastitom naho|ewu. Dio po dio vlasti izmi~e iz ruku dr`ave i prelazi u ruke feudalca kao pojedinca. Poslovi koji su povjeravani vladarevom ~inovniku postaju poslovi feudalca. Feudalac na svome posjedu, ba{tini, odlu~uje u ime dr`ave i time postaje mali vladar. Vladar gubi dotada{wu mo} koju preuzimaju krupni feudalci.

Tu poziciju feudalci uspijevaju isposlovati i ozvani~iti kod vladara. Tra`e i dobijaju odre|enu potvrdu, privilegiju da na svom posjedu obavqaju odre|ene kraqeve poslove. Ta privilegija se naziva imunitet. Imunitetom (darovnicom) feudalac za{ti}uje posjed i dobija pravo vr{ewa vladarevih slu`bi na svom posjedu. Me|u prvim pogodnostima, feudalac nastoji da posjed dobijen od vladara ostane u nasqe|e wegove porodice. U takvom sadr`aju taj nasqedni posjed je ba{tina.

Vladari su i daqe ostajali suvereni, imali su svoje vazale, ali sada kao jake ba{tinike. Da bi opstao i odr`ao na okupu feudalce vladar ih je sve vi{e darivao razli~itim privilegijama i imunitetima i sve vi{e gubio mogu}nosti da ih kontroli{e. Tako je vremenom me|u ba{tinicima vladar postao samo prvi me|u jednakima. Imaju}i velika prava feudalci su postajali mali dinasti koji su samo nominalno priznavali vladara. De{avalo se da su pojedini feudalci bili toliko sna`ni da se nisu odazivali na vladareve pozive za odlazak u rat. U mnogim zemqama de{avalo se da su krupni feudalci bili ponekad ja~i od vladarske ku}e, pa su zapravo vladali umjesto vladara.

U sredwovjekovnoj Bosni nasqedni posjed je nazivan plemenito i plemenita ba{tina.

1616

Historija II

Pronija

Za razliku od ba{tine koja je nasqedni, pronija predstavqa do`ivotni posjed. Ona se dodjequje feudalcu na kori{tewe za wegovog `ivota. Javqa se na istoku u Bizantskom carstvu i zemqama koje su bile pod wegovim utjecajem. Vladar u ime dr`ave dodjequje proniju pojedincu na do`ivotno u`ivawe uz uslov vr{ewa vojne slu`be. U`ivalac pronije (pronijar) du`an je i}i u rat sa odre|enim brojem pratilaca srazmjerno veli~ini posjeda koji je dobio. Uz posjed dobija i zavisne qude koji za wega rade. Pronijar je feudalac koji ima kmetove (parike) i oni mu daju odre|ene da`bine. Dakle, pronija nije nasqedni posjed, kao ba{tina, ve} posjed u do`ivotnom u`ivawu jedne osobe.

Preno{ewem obaveze vojne slu`be sa oca na sina, u razvijenom sredwem vijeku u Bizantskom carstvu, do{lo je do prerastawa pronije u nasqedni posjed jedne porodice. Tako je pronija izgubila svoj prvobitni zna~aj. Poput pronijarskog sistema, na sli~noj osnovi razvija se osmanski timarski sistem, ustanovqen na dr`avnom posjedu, timaru.

Nasqe|ivawe vlasti i imovine u sredwem vijeku

Dva su oblika nasqe|ivawa: seniorat i primogenitura. Seniorat podrazumijeva prelaz naslije|a na najstarijeg ~lana u porodici. Dakle, feudalca ili vladara nasqe|uje najstariji ~lan rodbine, wegova bra}a prije svega, a tek, ukoliko wih nema, onda wegovi sinovi. Primogenitura zna~i prijelaz naslije|a na prvoro|enog ~lana u porodici. Nasqedstvo je u ovom slu~aju predvi|eno za najstarijeg (prvoro|enog) sina umrlog feudalca ili vladara.

Regalna, vladareva prava

Ono {to u dr`avi nije definisano dodijeqenom ba{tinom vladar je dr`ao kao svoje regalno pravo. Naj~e{}e su u pitawu razne carine, nepodijeqena zemqa, ali i niz nameta ~iji iznosi su bili namijeweni iskqu~ivo vladaru.

Prema jednom spisu iz 1158. godine (Curia Roncaliae) odre|ena su vladareva prava koja pokazuju {irinu regalne osnove kojom je vladar odr`avao svoju poziciju u feudalnom dru{tvu: U kraqeva prava spadaju: javni putevi, plovne rijeke kao i one koje su u~iwene plovnim, luke, obale, takse koje se u narodu zovu pjacarina, prihodi od globa i kazni, nenaseqena dobra, imawa koja su konfiskovana nedostojnim, osim ako nisu ponovo nekom ustupqena, kao i dobra onih koji stupaju u incestuozni brak, zatim dobra osu|enih i proskribovanih (javno `igosanih), dobra onih koji su po~inili zlo~in uvrede kraqevskog viso~anstva, po{tanske ko~ije, kola, brodovi i dvorci u poznatim mjestima.

1717

Obiljeja srednjeg vijeka

Javna kazna izvrgavawa ruglu - klade

Klade predstavqaju drveni okvir sa otvorima za glavu i ruke prijestupnika. Svrha klade bila je da se prijestupnik izvrgne javnom ruglu. Klade su bile sredstvo lokalnih sredina za ka`wavawe mawih prekr{aja osu|enih na dvorskom ili gradskom sudu.

PITAWA I ZADACI

1. Kakve su sli~nosti a kakve razlike izme|u ba{tine i pronije?

2. Objasnite pojmove seniorat i primogenitura.

RJE^NIK NEPOZNATIH POJMOVA

Privilegija (lat.) - iskqu~ivo pravo na ne{to, povlastica, prednost, pogodnost, povla{tenost

Imunitet (lat. immunis) - slobodan od ne~eg, javqa se u 9. stoqe}u kada pojedinci na osnovu

vladarskih darovnica ili privilegija stje~u pravo vr{ewa

dr`avnih (sudskih, upravnih i dr.) funkcija

Suveren (francuski) - nosilac vrhovne dr`avne vlasti, predstavnik dr`ave

Nominalno (lat.) - samo po imenu, formalno, a ne stvarno

1818

Historija II

FEUDALNI POSJED

Uprava

Feudalac, vlastelin, ima dvor. Tu se nalazi i sud. Ima i kancelariju. Feudalac vri feudalna prava na teritoriji svog vlastelinstva. To su ona prava koja je stekao ugovorima sa vladarom i kmetom. Sa jedne strane ograniava ga vjernost prema vladaru. Sa druge strane ga ograniavaju ustupci kojima posjeduje svoje vazale, kmetove i sitnije feudalce. Njegova uprava na vlastelinstvu time nije jednostavna. Feudalac i kao upravlja nad batinom ipak ne predstavlja zasebnu dravu. Administracija vlastelinstva slina je administraciji vladara. Feudalac oko sebe ima razliite savjetnike koji rade u pojedinim slubama. I te slube feudalac daje u feud i uvodi profesionalna lica sa titulama, stvarajui tako jaku administraciju (blagajna, kancelarija, vojna sluba i sl.). Time feudalac batinik oko sebe stvara dravnika tijela, koja ga kao i vladara u razvijenom feudalizmu vode u propast.

Zamak

Zamak je simbol plemikog ivota. Zamkovi se poinju graditi u IX stoljeu. Njihova pojava vezana je za osiguravanje odbrane i zatitu vlastelina. Dotadanja vlastelinska kua bila je od drveta i imala je slabije sigurnosne mjere. Kamen se pojavljuje kao vri materijal u odbrani od drveta. U poetku se kamen koristi samo za temelje zamka. Vremenom se poinju praviti i kamene kule. Vjetina utvrivanja se usavrava, pa u razvijenom i kasnom srednjem vijeku zamkovi postaju prostrane tvrave, sloenijeg sastava i opremljene umjetnikim ostvarenjima. Mnogi od njih mogli su izdrati i viegodinje opsade. Ni upotreba opsadnih sprava, niti prvobitno koritenje vatrenog oruja nije moglo uznemiriti njihove vlasnike.

Zamak ima istaknut izgled. On je za vlastelina predmet ponosa. U njemu provodi najvei dio vremena. Tu ivi sa porodicom, vodi upravu, prima posjete i pravi razonodne igre. Prostranost zamka podrazumijevala je da u sluaju opasnosti za iri kraj zamak bude pribjeite i zaklon za stanovnitvo svih okolnih kmetskih naselja u vlastelinstvu. Zamak se obino gradi na uzvienju. Sa vanjske strane je duboki jarak. Vanjski bedem je oko itavog zamka. Ispresijecan je nagnutim kulama u kojima su zatieni straari odbijali protivnike pokuaje da opsadnim spravama probiju zidove. Ulaz je titio pokretni most preko jarka i vrata sa metalnim reetkama. Unutranjost je obino podijeljena na dva dijela. Prvi, manji dio,

1919

Obiljeja srednjeg vijeka

predstavljen je jednom kulom i dvoritem. Drugi, prostraniji dio, obuhvatao je zgrade za stanovanje i kapelu. Manji dio je imao dodatnu odbrambenu funkciju. Pregraen je od drugog dijela, tako da se mogao braniti i kada je drugi, vei dio zamka, bio zauzet.

Feudalac, plemi i vitez

Feudalac je konjanik sa naoruanjem, tj. vitez. Kao dokazani ratnik i vitez on je plemenit i plemi u svojoj sredini. Te pozicije i osobine gaji i razvija u svom ivotu. Nasljednost feuda (batine) proizvela je naziv za batinu: plemenita zemlja. Status ovjeka je u veini sluaja vezan za status zemlje, pa je plemenitost u srednjem vijeku bila predodreena za zemljoposjednike. U razvijenom i kasnom srednjem vijeku, kada se plemstvo (i plemenitost) poinje dobijati (stjecati) porijeklom (sin plemia postaje plemi), tada se vrlina, status i ideal vitetva odvajaju od plemstva.

Plemike razonode i obaveze

Vlastelin posjeduje zvjerinjak, raskonu lovaku opremu, konje, pse i sokole za lov, te prostrane ume bogate sa divljai i zvjerima. Lov igra veliku ulogu u vlasteoskom ivotu. On je plemika privilegija, strogo uvana i prepoznatljiva odlika u njihovom stilu ivota. To je plemiki sport, u kome astoljublje dolazi do izraaja. Tenja i zadovoljstvo je da se u lovu odnese pobjeda koja e zadiviti ostale plemie. Druge plemike razonode su vjebanja, gaanja kopljem, maevanja, gaanja lukom i strijelom. Pored uvjebavanja za ratne pohode to je i vjeba za javno pokazivanje na turnirima.

Vrhunac feudalnih igara su turniri. Bojna oprema za turnir slina je ratnom naoruanju. Dodatno, svaki plemi se trudio pokazati to veu rasko. Konji su pokrivani bogatim pokrovima sa raznobojnim platevima. Znak raspoznavanja vitezova bili su grbovi koji su vidno isticani na opremi i na zastavama u pratnji vitezova. Teka oprema viteza, sa sjajnim metalnim oklopom i perjanicama zadivljavala je publiku. Bojno polje, ili unutar zamka ili na susjednoj livadi, bila je prostrana zaravan dovoljna da se dva konjanika sa

konjima u trku i ispruenim kopljima sudare i nastoje oboriti jedan drugog.

Za plemie je jedina vea strast od lova i turnira bila strast za ratovanjem. Plemi ivi samo za rat. Sve njegove privilegije zasnivaju se na ispunjavanju ratnih obaveza. To je prva dunost prema vladaru. Pored toga tu su i privatni ratovi izazvani sukobima interesa ili astoljubljem. Ponekad su ratovi i enja za borbom bili bitke manjeg broja ljudi, ali i veliki pohodi koji traju vie godina i obuhvataju

Feudalni turnir

2020

Historija II

velik broj plemia i ogromne prostore. U takvim ratovima nisu rijetki plemii kao razbojnici, pljakai, ucjenjivai ili kradljivci. Privatni ratovi, esto voeni i radi zabave, pogaali su nie drutvene slojeve, crkvu i usjeve, pa su bili zabranjivani. Jedna mjera iz XI stoljea predviala je zatitu sveenika i ena u takvim ratovima, Po istoj odluci, bilo je zabranjeno svakom da napadne svog neprijatelja u vremenu od 9 sati u subotu do 13 sati u ponedjeljak.

Ostali na posjedu samo rade

Civilizacija srednjeg vijeka najveim je dijelom zemljoradnika. Kmet je poljoprivredni radnik sa kojim feudalac sklapa ugovor i koji od tada ivi od rada svojih ruku na feudu. Njegova kua je skromno zaklonite jednostavne izrade. Oskudno je opremljena i namjetena. Preko dana kmetska kua je prazna poto i mala djeca odlaze sa majkama na polja i livade. Ona postaje veselija tek u veernjim satima kad se, umorni od rada, okupljaju lanovi porodice i prepriavaju vieno i uraeno.

U dijelu batine koji nije dodjeljivao kmetovima, feudalac je zadravao ume i panjake za ispau. Ponekad

su to i opta dobra, prostor koji je mogao kmet koristiti za dobavljanje ogrjeva ili ishranu stoke. U dio ume rezervisan za lov kmet je mogao ui samo kao vodi ili goni pasa kada je feudalac bio u lovu. Za krivolov, na koji ga je gladan stomak porodice nagonio, bivao je strogo kanjavan.

PITANJA I ZADACI

1. Opiite izgled zamka.

2. Koje su plemike razonode?

3. Zato su privatni ratovi zabranjivani?

4. Kakve su bile kue kmetova?

2121

Obiljeja srednjeg vijeka

DRUTVO

U srednjem vijeku se vjerovalo da je ljudska zajednica podijeljena na tri stalea (tri reda): na one koji mole, na one koji ratuju i na one koji rade. To je okosnica koju potvruju i detaljniji pregledi drutvene strukture u Srednjem vijeku. Srednjovjekovno drutvo predstavljaju feudalci, kmetovi, slobodni seljaci, zanatlije, trgovci, robovi, sluge, duhovna lica (sveenici) i ljudi na margini drutva.

Feudalac i kmet

Feudalizam podrazumijeva feudalni proizvodni odnos (feudalac - kmet) i feudalni drutveni odnos (senior - vazal). Pojam feudalnog drutva ili srednjovjekovnog drutva je iri. U srednjovjekovnom drutvu postojala su dva osnovna sloja: feudalci i kmetovi. Kao posjednici zemlje feudalci su bili malobrojni. Oni imaju titule, privilegije i razliita sudska prava nad podanicima. Zovu se vlastelom ili plemstvom (krupniji su velmoe, a sitniji vlasteliii). Njihovo ponaanje i nain ivota bili su aristokratski. Brinuli su se samo za svoju drutvenu poziciju. Odravali su luksuzna boravita (dvorove i zamkove), raskono i luksuzno se odijevali i obilno hranili. Vlastelin ili plemi

prvenstveno je ratnik (vitez, riter) i njegov ponos je ponos ratnika. Zato za plemstvo rat nije samo vjerna dunost prema vladaru (senioru) ve i glavni smisao ivota. Kada ne ratuju bave se lovom i uestvuju na turnirima. I lov i turniri za njih su prava profesionalna zanimanja. Svakodnevno pokazuju svoj poseban nain i stil ivota.

Na drugoj strani nalazili su se, u velikom broju, obraivai zemlje, kmetovi koji su vezani za zemlju. Kada izdvoje sve to su duni, preostaju im samo zalihe dovoljne za preivljavanje. Nisu imali mogunosti da poprave svoj poloaj. Njihov ivot je jednolian svakodnevni rad na ispunjavanju preuzetih obaveza.

Pored feudalaca i kmetova tu su i seljaci koji su kao sitni zemljovlasnici, bili rijetki i u konkurenciji sa feudalcima postajali sve nesigurniji i rjei.

Zanatlije i trgovci

Pojam feudalnog drutva znaajno je proiren sa zanatlijama i trgovcima (gradskim privreivaima). Zanatlije izrauju predmete za svakodnevnu upotrebu, a trgovci obavljaju trgovinu na veliko i malo. Zanatlije i trgovci obiljeavaju razvijeniju fazu feudalizma,

Feudalac na konju

Kmetovi rade u polju

2222

Historija II

kada nastaju srednjovjekovni gradovi, gradska privreda i gradski nain ivota. Trgovci su nosioci buduih promjena. Po bogatstvu (ekonomskoj snazi) dostiu plemstvo i ugroavaju njihov privilegovan poloaj u drutvu.

Duhovna lica

Slika srednjovjekovnog drutva je nepotpuna bez duhovnih lica - sveenika, predstavnika crkve. Oni

odravaju sistem i poredak. Nalazei da je stanje koje vlada na zemlji u odnosu meu ljudima dato od boga, stoje na strani privilegovanih. esto su i sami u poziciji privilegovanih i kao feudalci. Svijet kraljeva, vitezova i seljaka u kojem su ivjeli, propovijedali su kao suen i neizbjean i za ivot na onom (drugom) svijetu.

Crkva je branila svoje interese u savezu sa privilegovanim slojevima. Sveenstvo je dobilo ulogu da stvara zemaljsko carstvo (ivi svijet) koje odgovara tadanjim interesima crkve. Kao pomiritelj i sudija, crkva djeluje u javnim i drutvenim pitanjima i dobija svjetovni karakter. Crkva kao feudalac dobija i dravu - Papinsku dravu. Tu dravu uva, brani i bori se sa ostalim feudalcima (seniorima) za prevlast i u svjetovnim (javnim i drutvenim) pitanjima.

Na rubu drutva

Ovu drutvenu strukturu upotpunjuju osobe koje se nalaze na rubu (margini) srednjovjekovnog drutva. Nisu malobrojni, ali su bez ikakvog utjecaja u drutvu. To su siromani, prosjaci, lutalice, ubogi i bolesni. Iako ive u svim sredinama, njihov poloaj u drutvu nije predmet brige drutva.

Ropstvo

Iako je bilo zabranjeno ropstvo se u srednjem vijeku zadralo. Njegove ostatke odravali su ratovi i krize drutva. U razvijenom i kasnom srednjem vijeku ono prerasta u sloj sluga i najamne radne snage, koja ugovorom za novac ostvaruje bolji, ali jo uvijek teak poloaj u drutvu srednjeg vijeka.

2323

Obiljeja srednjeg vijeka

Drava srednjeg vijeka

Srednji vijek se razlikuje po mnogo emu od starog vijeka koji mu je prethodio i od novog vijeka koji je za njim uslijedio. Stari vijek je karakterisalo jedinstvo okupljeno pod vlau Rima. Novi vijek se prati kroz formiranje nacionalnih drava. U srednjem vijeku situacija je drugaija. Tada nema podudarnosti izmeu drave i naroda. Feudalni sistem je vei dio javne vlasti (dravne vlasti) prenio u ruke feudalnih seniora.

Car ili kralj (vladar) je na vrhu piramide. Ipak, on nema centralnih kontrolnih organa. Nema zasebnih vojnih odreda niti veliku novanu mo, da bi mogao pokretati i kontrolisati kljuna pitanja u ivotu zemlje. Javna vlast hijerarhijski je podijeljena izmeu seniora. Ona je dovela do hijerarhije posebnih institucija. Te institucije u vlastitom interesu vre ulogu kakva je normalno pripadala dravi. Jedna od takvih je sabor vlastele.

Religija

Rimljani, Germani, Slaveni, Arapi i drugi narodi, prije primanja kranstva i islama vjerovali su u vie bogova. Bili su politeisti. Vjerski ivot u srednjem vijeku predstavljaju monoteistike religije kranstvo i islam.Kranstvo je nastalo u I stoljeu, a islam u VII stoljeu nove ere. To su monoteistike religije, tj. vjerovanja u jednog boga.

Boiji sud

Takozvani boiji sud predstavlja oblik suenja u kojem se optueni podvrgava bolnom ili opasnom ispitivanju kako bi se utvrdila njegova krivnja ili nevinost. Rezultat se smatrao boanskom presudom. Kunja vatrom zahtijevala je da osumnjieni dre uareno eljezo ili da hodaju bosim nogama po uarenoj podlozi. U sluaju da su proli ispit nepovrijeni, ili da su im rane nakon tri dana bile iste, smatralo ih se nevinima. ene optuene za arobnjatvo bile su podvrgnute kunji vodom. Optuenu bi vezanu bacili u blagosiljanu vodu. Ako je plutala smatralo se da ju voda odbija te je proglaavana krivom. A ako bi poela tonuti proglaavana je nevinom i bila bi izvuena iz vode. Iako je bio u upotrebi irom Zapadne Evrope, pape su se odrekle boijeg suda 1215. godine.

PITANJA I ZADACI

1. Koji drutveni slojevi ine srednjovjekovno drutvo?

2. Kakav je poloaj feudalca, a kakav kmeta?

3. ta je politeizam, a ta monoteizam?

Evropa, Bizant i arapski Evropa, Bizant i arapski

svijet u ranom srednjem svijet u ranom srednjem

vijekuvijeku

Barbarska kraljevstva u ranom srednjem vijeku

III st. pojava imena Franci

IV-VII st. seoba i kretanja Huna, Germana i Slavena

V-VIII st. merovinki period u franakoj historiji

VI-VII st. seoba Slavena

370-410. Alarih, vladar Vizigota, osvaja Rima

410. Vizigoti razorili Rim

434-453. Atila, Bi boji, voa Huna

455. Vandali temeljito opljakali Rim

471-526. Teodorik Veliki, kralj Ostrogota

481-511. Klodovik, franaki vladar, najznaajniji predstavnik Merovinga

487-548. Teodora, ena cara Justinijana

527-565. Justinijan, bizantski car

532-537. obnova crkve Aja Soja (Sveta mudrost)

568. Langobardi iz Panonije prelaze u Italiju

623-658. knez Samo, Samov plemenski savez

768-814. Karlo Veliki

778-840. Luj (Ludvig) Poboni, sin i nasljednik Karla Velikog, car 814-840

VIII-IX st. Karolinka renesansa

800. Karlo Veliki krunisan za cara

812. Ahenski mir

843. Verdenski sporazum

863. savez Velikomoravske drave i Bizanta

IX st. Harun Al Raid, halifa, misija Konstantina i Metodija (irila), dolazak Ugara (Maara) u Panoniju

962. stvoreno je Sveto Rimsko Carstvo Njemake Narodnosti (Oton I.)

976. Franci stvaraju Veliku Karantaniju

X st. javlja se naziv Duklja (od rimskog grada Dioklije, blizu dananje Podgorice)

XI st. javlja se naziv Zeta (po imenu desne pritoke Morae)

XII st. Kijevska Rusija se raspala na vie manjih kneevina

2626

Historija II

VELIKA SEOBA NARODA

Seoba naroda (uzroci, prostor, u~esnici, posqedice)

Do velikih i zna~ajnih pomijerawa naroda dolazilo je i u ranijim periodima qudske pro{losti, prije sredweg vijeka i antike. Radi se o dugotrajnijim procesima ~iji su uzroci slo`eni. U polazi{tu me|u uzrocima ve}ih kretawa naroda navodi se privredna iscrpqenost dotada{wih stani{ta, ali potraga za povoqnijim boravi{tima nerijetko je uvjetovana i boqom odbrambenom pozicijom koja se tra`ila na novim stani{tima. Svakako, u velikoj seobi radi se o pokretu vi{e naroda, time i o lan~anoj reakciji u kojoj su pomijerawa postajala nasilna i zavr{avala neminovnim promjenama na {irem prostoru.

Granice Velike seobe naroda te{ko je utvrditi i sagledati sa precizno{}u, kako vremenski, tako i prostorno. Na ogromnim prostranstvima od Skandinavije do Afrike i od sibirskih stepa do Atlantika de{avaju se previrawa izazvana pojavama i djelovawima pojedinih naroda. Pored kretawa Huna, Germana i Slavena, od 4. do 7. stoqe}a, Velikoj seobi pripada i kretawe Normana, Angla i Sasa. U tom vremenu de{ava se i ekspanzija Arapa. Uzima se i da je dolazak Ugara (Ma|ara) u Panoniju u 9. stoqe}u zavr{ni dio Velike seobe naroda. Time bi smo po prostoru, broju i posqedicama Velikom seobom naroda nazvali ogromna kretawa naroda koja su se de{avala od 4. do 6. pa i do 9. stoqe}a. I tu postoje odstupawa. Naime, mo`da se posqedwim talasom ovih kretawa mogu smatrati i mongolska osvajawa koja u 13. stoqe}u prelaze Rusiju i preko Ugarske izbijaju na jadransku obalu.

Glavni pravci Velike seobe naroda

2727

Evropa, Bizant i arapski svijet u srednjem vijeku

Ovo kretawe, obiqe`eno u~e{}em brojnih naroda, naro~ito je zna~ajno po posqedicama. Dotada{wa slika svijeta, politi~kog i dru{tvenog, bila je izmijewena. Krajwa `rtva ovih vojni~ki organizovanih naroda bilo je Zapadno rimsko carstvo, dotada{wi faktor stabilnosti Starog svijeta. Na ru{evinama Rimskog carstva doseqeni narodi stvorili su niz novih dr`ava koje oblikuju izgled sredwovjekovne Evrope.

Huni - zamajac seobe naroda

Seobu naroda pokre}u Huni, ratni~ki narod mongolskog porijekla. Wihova kowica i ratni~ka organizacija bili su na visokom nivou, a ofanzivnost, prodornost i {irina wihovih akcija nisu bili poznati u dovoqnoj mjeri dotada{wem na~inu ratovawa. Bili su brzi, dolazili su iznenada i pred iznena|enom odbranom ostavqali su pusto{ za sobom. Historija ih je ozna~ila kao nemilosrdne osvaja~e i pqa~ka{e. Glas o wima i{ao je daleko ispred wih, a wihova nepobjedivost {irila je strah i pometwu na granicama.

Od Kine na istoku, do granica Rimskog carstva Huni su redom pokoravali sve narode, plemena i prostore na koje su nailazili. Time su sve ispred sebe pokretali na odre|ena pomijerawa, u vrtlog rastu}e velike seobe naroda. Taj zamajac pokrenuo je ogromne mase prvih rimskih susjeda, Germana, koji su od sjevera do juga Evrope `ivjeli na rimskim granicama.

Najve}u mo} Huni su pokazivali za vrijeme vladavine vladara Atile. Atila (434-453) ili Bi~ bo`ji je jedan od najve}ih osvaja~a u historiji. Sredi{te hunske dr`ave u wegovo vrijeme nalazilo se na podru~ju Panonske nizije (dana{wa Ma|arska). Odatle je u svim pravcima poduzimao pohode siju}i strah na {irokom prostoru onovremene Evrope. Pora`en je na Katalunskim poqima (pokrajina [ampawa u Francuskoj) 451. godine. Prema jednoj od brojnih legendi kojima je opisivan, navodi se da je sahrawen u tri kov~ega: zlatnom, srebrnom i ` eqeznom. Wegovom smr}u hunska dominacija je prestala i Huni su nestali sa historijske scene.

Germani i germanske dr`ave

Glavni nosioci seobe su Germani. Me|u wima se isti~u Goti (Ostrogoti i Vizigoti), Vandali, Langobardi i Franci. U seobenom kretawu na prostoru Rimskog carstva oni stvaraju svoje dr`ave. Sami unaprijed nisu znali za kona~na mjesta gdje }e se trajnije nastaniti. Wihovi pokreti trajali su dugo, nisu bili plod ve}ih planirawa, ve} prilago|avawa stawu stvari na terenu gdje su dolazili. Na naseqenom prostoru do`ivqavaju odre|eni razvoj, ja~aju, slabe i propadaju pred naletima i dolascima drugih naroda. Velika seoba predstavqa dugotrajan proces, koji je ~esto te{ko, u svoj wegovoj {irini sagledavati putem jedne historijske karte. Ovdje pratimo wihovo kretawe u glavnim crtama.

Atila

2828

Historija II

Potisnuti Hunima Vizigoti su preko jugoistoka Evrope pre{li u Italiju i razorili Rim 410. godine, u vrijeme svoga najzna~ajnijeg vladara Alariha. Alarih (370-410) je osvaja~ starog Rima. Prema legendi, sahrawen je u korito rijeke Busento na jugu Italije. Tok rijeke je skrenut, izvr{en je wegov ukop, a onda je tok rijeke vra}en nazad. Da se za wegov grob ne sazna, prilikom vra}awa toka rijeke namjerno je poplavqen i veliki broj robova koji su pripremali ovu veli~anstvenu i neobi~nu sahranu.

Vizigoti su imali namjeru da iz Italije, preko Sredozemnog mora, prije|u u Sjevernu Afriku. Nisu to u~inili, nego su se vratili na sjever Italije i skrenuli prema Francuskoj. U ju`noj Francuskoj i sjevernoj

[paniji su organizovali svoju novu dr`avu, Tolosadsku kraqevinu sa sjedi{tem u Tuluzi (Francuska). Franci su ih 507. godine pobijedili u bitki kod Vujea i potisnuli iz Francuske. Na posjedima u [paniji stvorili su novu dr`avu Toledsku kraqevinu sa sjedi{tem u Toledu, koja je potrajala do 711. godine, do dolaska Arapa.

Kre}u}i se za Vizigotima Ostrogoti su stvorili kraqevstvo u Italiji, a koje je obuhvatalo i dijelove isto~ne jadranske obale. Svoj vrhunac Kraqevina Ostrogota imala je u doba kraqa Teodorika Velikog (471-526). On je stvorio jaku i stabilnu ostrogotsku dr`avu. Izdao je zakon Edictum heodorici regis za Gote i Rimqane. U`ivao je veliki ugled me|u ostalim germanskim narodima. Poslije wegove smrti ostrogotska dr`ava slabi i propada.

Ostrogotska kraqevina obuhvatala je i rimsku provinciju Dalmaciju, time i podru~je dana{we Bosne i Hercegovine.

Langobardi su iz Panonije pre{li u Italiju 568. godine, sru{ili Ostrogotsko i uspostavili svoje kraqevstvo. Ono }e postojati do druge polovine 8. stoqe}a. Vandali su pro{li ~itavu Evropu i preko [panije (Gibraltara), pre{li u Sjevernu Afriku i tamo organizovali svoju dr`avu. Kasnije su u toj novoj sredini pora`eni od Bizanta.

Najstabilniji me|u Germanima bili su Franci koji su se sa sjevera spustili u Galiju (kasnija Francuska), organizirali svoju dr`avu i u~inili je stabilnom u okru`ewu. Na britanskim otocima Angli i Sasi su napravili svoje prve dr`avne organizacije. Pored nabrojanih naroda, i neki mawi, poput Alana, Sveva, Rugijaca, Burgunda, Herula, Friza, Tirin`ana i dr. u~estvuju u ovom seobenom kretawu i stvarawu novih dr`avnih organizacija na zapadu.

Prikaz Alarihove sahrane

Teodorikov zlatni medaqon

2929

Evropa, Bizant i arapski svijet u srednjem vijeku

Stradawe Rima

Tokom seobe naroda Rim je bio ~esta meta pqa~ka{a. Za 13 godina (537-550) Rim je tri puta bio pod opsadom. Time je temeqito bio upropa{ten. Osvojili su ga Vizigoti pod Alarihom, a 455. godine Vandali su ga temeqito opqa~kali da se vi{e nije mogao oporaviti u starom sjaju. Bizantski histori~ar Prokopije (6. stoqe}e) opisuje stawe u Rimu za vrijeme seobe naroda i mnogobrojnih ratovawa. Za qude pomrle od gladi, ka`e da ih niko nije ni pokopavao jer nikog nije bilo ni da misli na wihov pokop. Ipak, nijedan nepokopani le{ nije doticala nijedna od ptica koje se obi~no hrane le{evima, po{to na wima za ptice ni{ta nije ni ostajalo; wihovo meso je ve} sama glad pojela. Poslije svih tih pqa~kawa rasko{ni Rim starog vijeka, zapo~eo je svoju sredwovjekovnu historiju razru{en i pretvoren u selo. Sredwovjekovnu snagu do`ivjet }e kao vjerski centar kr{}anskog Zapada.

Ulazak Vizigota u Rim

Opis Huna

Amijan Marcelin (oko 330-400), najzna~ajniji je od kasnorimskih histori~ara. Po ro|ewu je Grk iz Antiohije. Kao oficir rimske vojske bio je u prilici da li~no prati doga|aje iz vremena nadirawa Huna i Germana na granice Rimskog carstva. Analizom hunskih obi~aja nastojao je da objasni pokretawe seobe naroda. U svome djelu, hronici doga|aja opisanih u 31 kwizi, (Rerum gestarum libri XXXI - prvih trinaest kwiga nije sa~uvano), ovako opisuje Hune:

Narod hunski, malo poznat u starim spomenicima... prevr{uje svaku mjeru divqa{tva. Maloj djeci ve} od ro|ewa, brazdaju gvo`|em obraze, kako bi o`iqci odmah dlaku uni{tili, te }e djeca ostarjeti golobrada bez ikakve krasote, a sli~no {kopcima. Svima su krupni i ~vrsti udovi, uz jake potiqke; po {irini qudske su nakaze, rekao bi `ivine su dvonoge ili netesani kakvi likovi od drveta... U qudskoj nemiloj podobi tako su surovi `ivqewem, da ne trebaju ni vatre niti za~iwenog jela, ve} im je hrana divqe korijewe i kakva god ` ivin~eta polupe~eno meso, koje }e oni me|u nogama svojim i kowskim le|ima kako tako osu{iti. Pod krovom od ku}e ne stoje nikad, nego se klone ku}a,... Skitaju}i se po brdima i {umama od povoja ve} su navikli podnositi mrazove, glad i `e|....

Obla~e se u lanenu odje}u ili u ko`uhe od ko`ica puhovih, i ne imadu jednu odje}u po ku}i, a drugu vani; niz vrat obu~enu tuniku, kad jednom izgubi boju, sve

Pro{irimo znawe

- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -

3030

Historija II

dotle ne}e izmijeniti, dok, truhnu}i dugo, sama se u drowke ne raspadne... malo su podobni za pje{a~ke bojeve; naprotiv, kao prikovani su za ~vrste, ali ru`ne kowe... Na kowima, po danu i po no}i, svak u ovom narodu kupuje i prodaje, uzima jelo i napitak, a kad se paripu na tanki vrat nagne, uquqa}e se u produ`eni drijem...

Wih ne tjera strogost kraqevska, nego su zadovoqni neurednim vo|stvom svojih boqara (velika{a), pod kojima sve razbiju na {to nai|u. Navaquju iznenada, i gomile jedna za drugom nasr}u u boj s raznom, a stra{nom vikom... kad prodru u utvrdu, kad tabor neprijateqev oplijene, od velike ih brzine wihove ne vidi{. Lako }e{ ih proglasiti za borce najqu}e zato {to se izdaleka biju strelivom od ~vrstih kostiju, ~udnom vje{tinom za{iqenih poput strijele s vr{kom `eqeznim, dok se izbliza bezobzirno biju ma~em...

Stradawe italskog stanovni{tva

Prokopije iz Cezareje (ro|en je u palestinskoj Cezareji krajem 5. ili po~etkom 6. stoqe}a, a umro je 565). Imao je istaknuto mjesto na carigradskom dvoru. Napisao je vi{e djela po kojima ga historiografija smatra jednim od najve}ih histori~ara i pisaca iz vremena bizantskog cara Justinijana (527-565). To su O ratovima, O gra|evinama i Tajna historija. Na ovom mjestu, u Prokopijevom opisu, pratimo kako je Italija podnosila dugotrajna i iscrpquju}a ratovawa koja su pratila seobu naroda i poku{aj Bizanta da obnovi stare vrijednosti:

...Svuda je stvarana pusto{ i javqala se bijeda. Prokopije, kao o~evidac, opisuje dramati~ne prizore iz opsjednutog Rima, gdje je vizantijska vojska nekako i bila opskrbqena, a od gra|ana samo najbogatiji mogli da dolaze do potrebnih namirnica ~ije cijene su oti{le preko svake mjere. Vojnici bi, prilikom prodora iz opsjednutog grada, poslije skupo prodavali ne{to od onoga {to su sa sobom dovukli. Jedan tako uhva}en vo, prodan je poslije za 50 zlatnika. To su bile ogromne pare i mogli su da ih daju samo najbogatiji. Ko je imao mrtvog kowa ili kakvu drugu `ivotiwu, ka`e Prokopije, smatrao se povla{ten od sudbine i mogao je gospodski `ivjeti od mesa takve strvine... Ali mno{tvo nije jelo ni{ta drugo osim koprive koja je rasla oko zidina i ru{evina u svim dijelovima grada. Ova trava `ari pa da im ne bi o{tetila usne kuvali su je i onda jeli... Dok su imali zlatnika (nastavqa Prokopije), Rimqani su kupovali bra{no i mekiwe..., a kad je gotovine nestalo iznosili su na trg... ku}ni namje{taj i davali ga za dnevnu opskrbu. Na koncu, po{to ni carski vojnici nisu imali `ita na prodaju niti su Rimqani imali ~ime pla}ati, svi su se okrenuli na koprivu, ali ni we vi{e nije bilo dovoqno... Izgladweli su se sve vi{e stawivali, a boja im je postajala modra pa su li~ili na stra{ila. Mnogi su iznenada u hodu umirali i na zemqu padali dok su ` vakali koprivu. Savladani gla|u, mnogi su se sami ubijali na nalaze}i ni psa, ni mi{a, ni bilo kakve druge strvine kojom bi se prehranili.

Kad je godi{wi tok donio qeto, `ito je ve} bujno raslo na poqima, ali ne u onolikoj mjeri kao ranije, ve} mnogo mawe. Po{to ni ralom ni qudskom rukom

3131

Evropa, Bizant i arapski svijet u srednjem vijeku

nije u brazde zatrpavano, ostajalo je na povr{ini pa zemqa nije mogla da ga oplodi, osim mawi dio. Poslije ga niko nije `eo, kad bi do{lo na rod, ponovo je opadalo i zatim ni{ta od wega nije nicalo.

Kakav im je bio vawski izgled i na koji na~in su umirali, vi|ao sam, ka`e Prokopije, svojim o~ima pa to `elim ispri~ati: U licu su bili ispijeni i blijedi, jer je meso, zbog neuhrawenosti, kako se obi~ava re}i, pojelo samo sebe, a vi{ak `u~i, po{to je odmah ulazio u tijelo ostavqao je na wemu jednu blijedo`utu patinu. Sa napredovawem bolesti malaksavali su im `ivotni sokovi, a ko`a, sva isu{ena izgledala je kao ko`urica i davala utisak kao da je prika~ena za kosti dok im je sme|a boja prelazila u crnu. Li~ili su na zapaqene bakqe. Imali su zapawen izgled, lice obuzeto strahom. Neki su umirali od gladi, a neki, ako bi se u takvom stawu i dokopali hrane, umirali su i od sitosti jer bi se prejeli umjesto da, kao mala djeca, jedu u malim obrocima. Neki su, ka`e, jeli jedan drugoga i navodi primjere kanibalizma.

PITAWA I ZADACI

1. Navedite uzroke ve}ih pomjerawa naroda.

2. [ta je Velika seoba naroda? Ko ju je pokrenuo?

3. Opi{ite glavne karakteristike Huna.

4. [ta je vandalizam?

5. Kako je Amijan Marcelin vidio Hune?

6. Kakvo je raspolo`ewe kod vas izazvao Prokopijev tekst o stradawu stanovni{tva?

7. [ta mislite, pretjeruje li \akon u svom tekstu?

RJE^NIK NEPOZNATIH POJMOVA

Migracija (lat.) - seoba stanovni{tva, nauka koja prou~ava zakonitosti porasta, opadawa,

strukturu i razmje{taj stanovni{tva zove se demografija

Barbari - po shvatawu starih Grka i Rimqana to su narodi koji nisu govorili wihovim

jezicima i bili na vi{em kulturnom nivou kao i oni; pored Germana i Slaveni su nazivani

barbarima; s obzirom da u seobi dolazak germanskih i slavenskih naroda prati pqa~ka

i razarawe, danas se izrazima barbari i barbarski podrazumijevaju nedjela i nehumani

postupci u qudskim odnosima

Vandalizam - danas podrazumijeva nasilno i oholo pona{awe i uni{tavawe vrijednih djela

qudskog stvarala{tva; termin je nastao krajem 18. stoqe}a a vremenom je pogre{no pripisan

Vandalima, koji su pqa~kali Rim i uni{tavali anti~ke tekovine, jer ni ostali Germani se

nisu ni{ta druga~ije pona{ali.

3232

Historija II

FRANAKA DRAVA

Franci

Franaka drava daje najzrelije karakteristike historije ranog srednjeg vijeka, kako u politikom, tako i u razvoju drutvenih i kulturnih prilika. Franci su zapadnoevropska germanska skupina naroda ije se ime pojavljuje sredinom III stoljea. U poetku su bili razjedinjeni na manje skupine, a najznaajniji meu njima bili su Salijski i Ripuarski Franci.

Historija Franaka u ranom srednjem vijeku ima dva velika perioda, merovinki period koji traje od V do sredine VIII stoljea, a ime nosi po dinastiji Merovinga (dinastija Meroving nosi ime po mitskom pretku Meroveju), te karolinko doba, koje traje od sredine VIII do sredine IX stoljea, a ime je dobilo po dinastiji Karolinga (Karolinzi nose ime po uvenom Karlu Velikom). Najznaajniji predstavnik Merovinga je Klodovik (481-511). U njegovo vrijeme Franci osvajaju Galiju i stvaraju jaku Franaku dravu. Klodovik je ujedinio franaka plemena i dao zemlji osnove sa Salijskim zakonom. Salijski zakon (Lex Salica)

predstavlja zbirku zakona sastavljenu poetkom VI. stoljea. U njemu je zabiljeeno obiajno pravo franakog naroda u doba kralja Klodovika. U Klodovikovo vrijeme zapoeo je proces primanja kranstva (katolianstva) kod Franaka.

Karlo Veliki (768-814)

Karlo Veliki je sam sebi dodijelio ime Veliki, a potomstvo je tako potpuno prihvatilo ovaj naslov, da se on jedinstvenom pojavom u historiji neodvojivo sjedinio sa svojim imenom (franc. Charlemagne; lat. Carolus magnus). Samo Cezar i Napoleon uivaju takvu svjetsku slavu kao to je njegova. Kao to je u germanskim jezicima ime Cezar sinonim za pojam cara (Kaiser), tako je Karlo u maarskom i slavenskim jezicima poprimilo znaenje kralja (carol, kiraly, kralj).

Franaka drava je doivjela svoj najvei razvoj za vrijeme Karla Velikog. Karlo je

Faksimil stranice Salijskog zakona

Konjanika statua Karla Velikog

3333

Evropa, Bizant i arapski svijet u srednjem vijeku

proirio dravne posjede na sjeverne dijelove Apeninskog i Pirinejskog poluotoka, Bavarsku i Panonsku niziju. Stvorio je oko Franake drave niz marki (zatitnih zona) koje su osiguravale i titile dravu. Najvei dio biveg Zapadnog rimskog carstva naao se u njegovo doba pod vlau Franaka. Godine 800. krunisan je za cara. Time je, uz postojeeg bizantskog cara, nasljednika Istonog rimskog carstva na Istoku, i Zapad dobio cara, koji je batinio tradiciju Zapadnog rimskog carstva.

Dravna organizacija

Franaku feudalnu dravnu organizaciju Karlo Veliki je naslijedio kao ve izgraenu. Brojnim kapitularima (zakonima) osiguravao je da se ta dravna organizacija uvrsti i primijeni u praksi. Pod Karolinzima vojna sluba je postala javna obaveza. Kada budu pozvani, na zakazano mjesto vojnici dolaze sa vlastitim orujem, opremom, kao i hranom ili sredstvima da sebi nabave hranu. To su bili zamani izdaci, naroito od polovine VIII stoljea kada je uvedena konjica. Vojnika nije opremala drava, nego je on sam bio duan da se naorua. Vojnici su se naoruavali prema svom materijalnom stanju. Lahki konjanik morao je imati konja, tit, koplje, dugi i kratki ma, a esto i luk sa dvanaest strijela. Teki konjanik je imao opremu lakog konjanika, te jo i eljeznu kacigu, pancir i oklop. Oklop i ma inili su vojsku Karla Velikog nadmonom prema svakom protivniku.

Karolinka drava imala je tri reda institucija: centralnu vlast, lokalnu vlast i posredne organe. Centralna vlast je dvor. Na dvoru su se nalazili vladarevi savjetnici (upravitelji imanja, sveenici, kancelari, upravitelji blagajne, konjice i dr.). Oni su najvjerniji vladarevi ljudi, pa i esto njegovi glavni vojni zapovjednici. Lokalnu vlast predstavljale su grofovije, kojima su upravljali grofovi (knezovi). Grofovi su kraljevi ljudi na slubi u provinciji, kraljevi predstavnici na elu grofovija. U grofovoj slubi su svi poslovi koje, kao na dvoru vladar, oni obavljaju u jednoj grofoviji. I grof je imao nie organe (savjetnike) koji

3434

Historija II

su sprovodili njegove naredbe. Posredni organi su vladarevi izaslanici (missi dominici) i sabori (placita).

Javnu (dravnu) vlast Karlo je sprovodio preko svojih izaslanika. Vladarevi izaslanici - missi dominici, nisu samo izvjetavali vladara o stanju u dravi, nego su i na licu mjesta ispravljali pogreno voenje poslova od interesa za dravu. Oni su u vladarevo ime u svim stvarima kontrolisali sprovoenje kapitulara. Sabori (placita) predstavljaju okupljanja velikaa, svjetovnih i crkvenih, na godinjem (proljetnom) sastajanju. Pri tome su ugledniji i znaajniji velikai (seniores) odluivali, a nii, ostali (minores) samo su obavezno potvrivali doneene odluke.

Meu porezima davanim kralju su godinji darovi (obavezni), prilikom sastajanja velikaa u proljee svake godine i kraljev porez (zemljini doprinos) koji su davali vazali. Pored toga, vie vanrednih nameta zahvatalo je itavo Carstvo (mostarina, porez na prodaju na trgovima, porez za odravanje cesta, davanje hrane, ukonaivanje i dr.).

Zakletva vjernosti - Fidelitas

Franaka drava se temeljila na principu vjernosti (Fidelitas), na obavezama podanika prema vladaru koji predstavlja dravu. ovjek se ne raa kao vjeran, nego, kada naraste do vojne zrelosti, tada polae zakletvu vjernosti vladaru. Zakletva je podrazumijevala sluenje bogu i interesima crkve, vojnu slubu, plaanje poreza i daa (vanrednih nameta) i pokoravanje naredbama javne vlasti. Vjerni je time postajao kranin i carev podanik. Dunost vjernosti odgovara onome to mi danas shvatamo pod pojmom graanske dunosti. Tekst zakletve vjernosti iz 802. godine izgledao je ovako:

Sveano izjavljujem da sam od ovog momenta unaprijed vjeran gospodinu Karlu, pobonom caru, sinu kralja Pipina i kraljice Bretane, isto, bez prevare i rave namjere s moje strane prema njemu i na ast njegovog kraljevstva kao to po zakonu mora biti ovjek svome gospodaru.

Renesansa

Karolinka renesansa predstavlja naziv za jedno poglavlje franake kulturne historije. Obuhvata VIII i IX stoljee. Kulturni procvat vremena Karla Velikog predstavlja vrhunac u organizovanosti renesanse. Karlo Veliki uvodi latinski jezik u dravnu upravu kao

Dvor Karla Velikog

3535

Evropa, Bizant i arapski svijet u srednjem vijeku

slubeni jezik. Tada je razvijeno novo pismo - karolina. Ono je olakavalo komunikaciju meu ljudima. U bogatoj literaturi izdvajaju se kronike i teoloke rasprave.

U umjetnikom pogledu karolinka renesansa je mjeavina germanske, antike i kranske kulture. Iskoritena su sva savremena dostignua u umjetnosti i arhitekturi. Najznaajniji arhitektonski spomenici su dvorska kapela u Ahenu i manastir Sen Galen. Najpoznatije vajarsko djelo je konjanika statueta Karla Velikog.

Program renesanse se ostvarivao u crkvenim kolama, u dvorskoj koli i dvorskoj akademiji. Karlo Veliki je okupio oko sebe sve poznate umove svoga vremena. Oni su nadzirali i usmjeravali razvoj kulture u Franakoj. Duhovno vodstvo pripadalo je najobrazovanijem misliocu

toga vremena - Alkuinu. Dvorska akademija okupljala je zrelije uenike, za obrazovanje na viem stepenu u slobodnim vjetinama. U Dvorskoj akademiji Karla Velikog djelovali su najznaajniji umovi njegova vremena: Alkuin, Ajnhard, Adalberd, Angilbert, Paolino iz Akvileje, Pavle akon, Petar iz Pize, Teodulf i drudi. Alkuin (735-804), opat sv. Martina u Toursu bio je predvodnik dvorskog kruga Karla Velikog. Dralo se da je on najvei autoritet na polju obrazovanja, razvoja nauke i knjievnosti. Napisao je brojna pisma, naune rukopise i teoloke rasprave; revidirao liturgiju franake crkve. Godine 796. postao je opat sv. Martina u Toursu gdje je djelovao do smrti.

Karolinka kultura ipak je pripadala manjini, gornjem sloju svetenstva i plemstva. Ostali slojevi drutva nisu umjeli ni da itaju ni da piu. Renesansa predstavlja oivljavanje klasine starine. Povezana je sa idejom o obnovi Rimskog carstva. Pojam renesanse se svodio na ienje jezika, ujednaavanje obrazovanja, slavljenje dinastije i odbranu katolike religije. Veliki medievalista ak le Gof za karoliku renesansu pie sljedee: Bila je to renesansa za ogranienu - brojano vrlo slabu elitu, koja je karolinkoj monarhiji imala dati upravnike i politiare.

Verdenska podjela i Sveto Rimsko Carstvo

Poslije smrti Karla Velikog zapoeli su dugotrajni sukobi i krize unutar vladarske dinastije. Karlovi nasljednici sukobljavali su se oko podjele teritorija. Konana podjela Franake dogovorena je 843. u Verdenu (Verdun). Franaka je podijeljena na zapadnu sredinju i istonu Franaku. To su okviri iz kojih e izrasti tri drave: Francuska, Italija i Njemaka.

Kapela u Ahenu

Alkuin

3636

Historija II

Godine 962. na podruju Istone Franake stvoreno je Sveto rimsko carstvo njemake narodnosti, a prvi car je bio Oton I. Od tada se upotrebljavaju nazivi Njemaka i Nijemci.

Epitaf na grobu Karla Velikog

Luj (Ludvig, Ludovik) Poboni (778-840), bio je sin i nasljednik Karla Velikog, a franaki car od 814. do 840.

godine. Zbog svoje naklonosti, ali i zavisnosti od crkve, nazvan je Pobonim. Razdijelio je carstvo meu sinovima i otvorio duu krizu unutar porodice i carstva. Kriza je zavrena poslije smrti, 843. g., Verdunskim ugovorom, tj. podjelom Franakog carstva na tri dijela. Epitaf (nadgrobni natpis) na grobu Karla Velikog u crkvi u Ahenu, sastavio je upravo njegov sin Luj. U njemu pratimo Lujevu sklonost ka knjievnosti:

Pod ovom ploom poiva tijelo Karla Velikog, pravovjernog cara, koji je plemenito rairio franako kraljevstvo i sretno vladao 46 godina. Umro je u 72. godini, godine gospodnje 814 na peti dan prije februarskih kalendi.

Oton I

Opis Karla Velikog

Einhard (Ajnhard, oko 770-840) pisac je ivota Karla Velikog (Vita Caroli Magni). Radei na dvoru i piui kraljevske anale Ajnhard je bio u prilici da dobro upozna Karla Velikog. Ovako je opat Ajnhard opisao svog gospodara:

Tijela bijae velika i jaka, stasa visoka, ali ne preko reda; visina mu je bila, koliko se zna, sedam stopa; elo mu je bilo okruglo, oi veoma velike i ive, nos neto preko srednje mjere, sjedine lijepe, lice vedro i veselo. Odatle mu je i oblije bilo ugledno i dostojanstveno, i kad je sjedio i kad je stajao. Premda je bio iroka i kratka vrata, ovelika trbuha; to je prikrila skladnost ostalih udova. Korak mu bijae vrst, a cijelo dranje tijela muevno; glas, dodue jasan, ali nije ba odgovarao obliju tijela; zdravlje mu je bilo dobro, samo to ga je etiri godine prije smrti esto popadala groznica; najposlije je i na jednu nogu hramao. Pa i onda je vie radio po svojoj glavi negoli po savjetu lijenika, koje je gotovo mrzio, jer su mu savjetovali, da se u jelu odrekne peenke, kojoj je bio vikao, i da se priui na kuhano meso.

Neprestano se bavio jahanjem i lovom; to mu je bilo priroeno, jer teko e na svijetu nai ijedan narod, koji bi se u tom umijeu mogao mjeriti s Francima. Uitak mu je bila para vode, to je od prirode bila topla; vjebao je tijelo estim plivanjem, kojemu je toliko vjet bio te, s pravom, ne bi mogao nikoga drati vrsnijim.

Proirimo znanje

- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -

3737

Evropa, Bizant i arapski svijet u srednjem vijeku

PITANJA I ZADACI

1. Kako se dijeli historija Franaka u ranom srednjem vijeku?

2. Kako je Karlo Veliki organizovao dravu?

3. ta je podrazumijevala zakletva vjernosti?

4. Objasnite pojam karolinka renesansa.

5. Koje su osnovne osobine Karla Velikog? Pronaite mjesta u tekstu za obradu koja potkrepljuju va odgovor.

6. Kada i gdje je dogovorena podjela franake drave?

RJENIK NEPOZNATIH POJMOVA

Dinastija (grki) - vladarska porodica, nasljedna loza prijestolja; niz vladara iz iste porodice

Kapitulari - zbirke zakonskih odredaba i propisa franakih vladara

Sedam slobodnih vjetina - Trivium (gramatika, retorika i dijalektika), Quadrivium (aritmetika, geometrija, muzika i astronomija).

Karolina - srednjovjekovno latinsko pismo sa pravilnim, zaobljenim i odvojenim slovima

Odijevao se na domau, tj. na franaku. Na tijelo bi navukao prtenu koulju i prtene gae, zatim dolamu, svilom optoenu, i hlae; golijen bi ovijao povojima, a noge obuvao cipelama; zimi bi lea i prsa titio zobuncem od koe vidre i samura: Na sebi je imao zelen plat, a o boku vazda ma, kojemu su drak i remen bili od zlata i srebra: Kadikad je imao i ma s dragim kamenjem, ali samo kod vanrednih sveanosti, ili kad bi doli poslanici stranih naroda. A od tuega je odijela, pa bilo i najljepe, zazirao i nikada ga ne bi obukao, samo to je u Rimu jedanput, na molbu pape Hadrijana, a drugi put na molbu njegovog nasljednika Lava, obukao tuniku (koulju) i hlamidu (plat) i obuo cipele na rimski nainjene. U sveanim bi zgodama iao u odijelu zlatom protkanim i u cipelama s dragim kamenjem; plat bi sapinjala zlatna kopa, resila bi ga takoer kruna od zlata i dragog kamenja; u druge bi se dane odijelo njegovo malo razlikovalo od obinog i pukog...

Rjeitost mu je bila velika i bogata i umio je, to god je htio, najjasnije izraziti. Nije se zadovoljavao samo materinskim jezikom nego se trudio da naui tue jezike; latinski je tako nauio, te je redovno tim jezikom govorio ba kao svojim materinskim; grki je vie razumio negoli govorio, ali je opet bio tako vjet, da si ga mogao drati za uitelja. Uenjake je veoma cijenio i dodjeljivao im velike asti. Gramatiku je sluao u starca Petra Pizanca, a u ostalim naukama bio mu je uitelj Albin s pridjevkom Alkuin, iz Britanije, saskog roda, ovjek u svemu uen. Uio je raunati i, eljan znanja, brino je istraivao kretanje zvijezda. Pokuavao je i da pie, pa je zato, lijegajui obino metao ploicu i hartiju pod jastuke, da mu za dokolice ruka privikne pisanju slova, ali mu je slabo ilo od ruke, jer je prekasno poeo.

3838

Historija II

BIZANT (VIZANTIJA)

Istono rimsko carstvo - Bizant

Bizant (Vizantija) predstavlja dravu koja se razvila od Istonog rimskog carstva. Bizant je dobio ime po grkoj koloniji Byzantionu, osnovanoj u VII stoljeu prije nove ere, na Bosforu. Rimski car Konstantin Veliki je izabrao Byzantion i preuredio ga u svoju prijestolnicu u periodu od 324. do 330. godine. Od tada je nova prijestolnica nazvana Konstantinopolj, a kasnije Carigrad (danas Istanbul). Poslije smrti cara Teodosija 395. g. Rimsko carstvo je podijeljeno na dva dijela, na Istono i Zapadno rimsko carstvo. Zapadno rimsko carstvo je srueno 476. g., a Istono rimsko carstvo - Bizant, opstalo je do 1453. godine. U svom najveem obimu Bizantsko carstvo je obuhvatalo Balkanski poluotok, Malu Aziju, Siriju, Palestinu, Egipat i otoke u istonom dijelu Mediterana.

Pokuaji obnove Rimskog carstva. Justinijan

U vremenu u kojem je pod talasima Seobe naroda zapadni dio carstva propadao i njegov istoni dio, Bizant, bio je pod pritiskom. Uspijevao je odolijevati naletima raznih naroda. U isto vrijeme bio je nemoan da pomogne zapadnom dijelu carstva. Otuda je istoni dio carstva zadravao poziciju posmatraa.

I poslije pada Zapadnog rimskog carstva 476. godine svijest o jedinstvu Rimske imperije bila je iva. Bizantski

car se i dalje smatrao poglavarom cijelog Rimskog carstva i cijelog kranskog svijeta, a preostali dio carstva na istoku, Bizant, smatrao se nasljednikom Rimskog carstva. ak su i sami germanski vladari na zapadu, u poetku, u svojim kraljevstvima, priznavali vrhovna prava rimskog cara i vrili svoju vlast u njegovo ime.

Ideja o obnovi jedinstvenog rimskog carstva nije naputana kod vladara u Carigradu. Povoljne prilike za obnovu stvorene su u VI stoljeu. Tu ideju nastojao je ispuniti jedan od najveih bizantskih vladara, car Justinijan (527-565). On je bio jedan od najobrazovanijih ljudi svoga vremena. Svojim djelovanjem postao je olienje rimske univerzalne ideje.

Justinijan i Teodora, mozaik u crkvi San Vitale u Raveni

3939

Evropa, Bizant i arapski svijet u srednjem vijeku

Osvajanja

Car Justinijan je vodio velike ratove protiv Ostrogota u Italiji, Vandala u Africi, Vizigota u paniji i Perzijanaca na istoku. To mu je omoguila dobro organizovana vojska. Jezgro bizantske vojske inio je katafrakt, vojnik na konju, teko naoruan i teko oklopljen. Bio je dobro uvjeban, a od oruja imao je luk i strijelu, koplje, ma i bojnu sjekiru. Svojim ratnim umijeem dvojica velikih bizantskih vojnika i stratega, Belizar i Narzes, ostvarili su sve Justinijanove ratne pobjede. Rezultati su bili vidljivi poslije dvadesetogodinjih ratovanja. Justinijan je uspio osvojiti Apeninski poluotok, Istonu jadransku obalu, najvei dio Sjeverne Afrike, dio panije i sve otoke Sredozemnog mora. Sredozemno more je ponovo postalo rimsko jezero, okrueno rimskim zemljama, kao u antiko doba.

Teritorijalno irenje Bizantskog carstva u vrijeme Justinijana

Justinijanovi uspjesi na zapadu, oslabili su mo Bizanta na istoku. Do tada stabilni i u seobama ouvani Bizant, na istonim granicama je bio ugroen od Slavena i Perzijanaca. Pored toga, dolo je do unutranjih problema izazvanih tekim teretima za pokrie Justinijanovih vojnih pohoda. Njegova osvajanja na zapadu plaena su tako potpunim iscrpljivanjem zemlje. Osvojena podruja na zapadu Bizant nije mogao odrati. Justinijanovi nasljednici su imali zadatak da ispravljaju greke velikog cara i da spasavaju Carstvo. Justinijanov pokuaj obnove (restauracije) Rimskog carstva u svijesti Bizantinaca ostajao je u svjetloj uspomeni. Oni su to pamtili i velianstvenim prikazivali, iako su Justinijanova osvajanja bila vrlo brzo vraena.

4040

Historija II

Corpus iuris civilis - Zbornik graanskog prava

Daleko vee i dugotrajnije djelo Justinijanovog doba bilo je kodiciranje rimskog prava Pod rukovodstvom Justinijana sakupljeni su svi vaei carski propisi i sistematizirani u Zbornik graanskog prava - Corpus iuris civilis. Zbornik se sastaoji od Justinijanovog kodeksa, Digesta, Institucija i Novela. Rimsko pravo jasno i precizno odreuje cjelokupan javni i privatni ivot, ivot drutva, pojedinca i porodice, meusobne odnose graana te njihove poslovne i imovinske veze. Justinijanovo zakonodavstvo putem ovog Zbornika bilo je osnova za pravni razvitak modernih evropskih zemalja sve do najnovijeg doba.

Kulturna i vjerska politika

Justinijanovo doba predstavlja i jednu od najvanijih etapa u razvoju bizantske umjetnosti. U njegovo vrijeme izgraeni su brojni kulturni spomenici po kojima se bizantska umjetnost prepoznaje u svijetu. Crkva Aja Soja (Sveta Soja), izgraena za vrijeme Justinijana u monumentalnu crkvu, predstavlja najvei spomenik bizantske kulture.

Justinijan je bio zadnji rimski imperator na bizantskom prijestolju. On je bio i kranski vladar. Pojam Rimske imperije za njega je bio isti kao i pojam kranske zajednice. Njegovim staranjem kranstvo je u Bizantu potisnulo ostatke stare religije paganstva. U historiji odnosa crkve i

drave nijedan bizantski car nije tako neogranieno gospodario crkvom kao Justinijan. Justinijan je upravljao crkvom na isti nain na koji je vladao dravom. Lino je rjeavao sve pojedinosti crkvenog ivota. Bavio se vjerskim i liturgijskim pitanjima, objavljivao vjerske edikte, predsjedavao crkvenim saborima, pisao teoloke traktate i crkvene pjesme.

Svojom mudrou Teodora (487-548), ena cara Justinijana, zasjenjivala je sve careve savjetnike i po utjecaju na cara Justinijana i carsku politiku stekla je ugled u historiji Bizanta. Jedan od najveih historiara Bizanta Georgije Ostrogorski dao je opis cara Justinijana i njegovih djela kroz prizmu njegovog vremena: Istina, on je bio nestalan, kolebljiv i pun sujete, ali sve sitne crte njegovog karaktera blede pred veliinom njegovog svestranog duha. Naravno, nije on nego Velizar vodio velike osvajake ratove, nije on nego Tribonijan izvrio kodikaciju rimskog prava, a Jovan Kapadokiski sproveo najvanije upravne reforme, ali on je inspirisao sva ta dela.

Bizantsko carstvo sruile su Osmanlije u vrijeme sultana Mehmeda II (1451-1481). Osvajanjem Carigrada 1453. g., Mehmed II je prozvan el Fatih (Osvaja).

Aja Soja

4141

Evropa, Bizant i arapski svijet u srednjem vijeku

Drugaije vienje Justinijanovog vremena

O Justinijanovom vremenu Prokopije je pisao u zvaninim opisima kao savremenik svoga cara. Pisao je o Justinijanovim ratovima i graevinama koje su podignute u Justinijanovo doba. Svoje opise davao je prema zvaninoj politici. Ponekad je i previe slavio uspjehe i rezultate zvanine politike. Sam nije mogao da pie protivno interesima cara i Bizantskog carstva. Iza sebe Prokopije je ostavio spis koji se naziva Tajna historija (Historia arcana). U njemu je pokuao dati drugaiju sliku od one koju je stvarao ranijim spisima. I tu je, isto tako, pomalo neobjektivan:

Da Justinijan nije bio ovjek ve demon u ljudskom obliku, moe se dokazati i razmatranjem nenormalnog zla koje je ovjeanstvu nanio. udovinost njegovih djela pokazuje da je u pitanju mo nemani. Utvrditi sa sigurnou koga je sve unitio, nemogue je, i mislim da je to jedino Bog u stanju uiniti. Prije bi netko izbrojao, alim se naravno, zrna pijeska u moru, nego ljude koje je car pobio.

Istraujui po zemljama koje su opustjele, rekao bih da je pobio trilijun ljudi. Jer Libiju, praznu kakva jest, tako je opustoio da bi valjalo prevaliti dug put da bi se naao kakav pojedinac i da bi se on uope mogao primijetiti. Jer tu je obitavalo osamdeset hiljada Vandala, sposobnih da nose oruje, zajedno s njihovim enama, djecom i slugama, i tko bi ih mogao pobrojiti?... To se dogodi stoga to, kada su Vandali pobijeeni, Justinijan nije smiljao kako bi na najbolji nain ouvao tu zemlju, niti kako bi, uvajui interese onih koji su mu bili odani, mogao pokazati dobru volju spram svojih podanika... uveo je ogromne i mune poreze tamo gdje ih nikada ranije nije bilo. Zaposjeo je zemlje koje su imale bilo kakvu vrijednost i zabranio arijancima da obavljaju svoje vjerske obrede... Italija, barem triput vea od Libije, to se stanovnitva tie, bila je opustoena ak gore od drugih zemalja; broj onih koji su stradali moe se samo zamisliti...

Oni koji nisu umrli u bitkama, nastradali su od bolesti i gladi, koje su kao i obino pratile rat. Iliriju i cijelu Trakiju, od Jonskog mora do predgraa Carigrada, ukljuujui Grku i Hersonez, gazili su Huni, Slaveni i Anti skoro svake godine od vremena kada je Justinijan preuzeo vlast u Romejskom carstvu; a stanovnicima su inili nedopustive stvari. Pri svakom od tih upada vie od dvije stotine tisua Romeja bilo je ubijeno ili zarobljeno, tako da sva zemlja postade pustinja poput Skitije. Takve su bile posljedice ratova u Libiji i u Evropi. Za to su vrijeme Saraceni neprekidno upadali medu Romeje na Istoku, od egipatske zemlje do granice Perzije; tako su dobro uradili to su htjeli, da je preostala samo nekolicina ljudi i bojim se da je nemogue otkriti koliko je stanovnika nastradalo.

Nije se obazirao na to da prilagodi politiku prema odgovarajuem vremenu, ve je sve inio u pogrenom trenutku; u vrijeme mira ili primirja, lukavo bi udesio da se pronae razlog ratu sa susjedima; dok bi u vrijeme rata, nerazumno izgubivi

Proirimo znanje

- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -

4242

Historija II

interes, oklijevao suvie dugo u pripremi za borbu, gunajui zbog trokova nunih u pripremi. Umjesto da se zamisli nad tokom rata, gatao je i istraivao kakva je priroda Boga. A ne mogavi se odrei neprijateljstava, ponaao bi se krvolono i tiranski, ak i onda kada bi bio nesposoban pobijediti neprijatelja, zbog svoje nehajnosti i nespremnosti da se suoi sa zbiljom.

U vrijeme njegova carevanja zemljom su tekli potoci krvi skoro svih Romeja i barbara. Takve su, u to vrijeme, bile posljedice ratova u cijelom carstvu. No kada bi prebrojali mrtve, u graanskim sukobima u Carigradu i u svakom drugom gradu, vjerujem da broj pobijenih ne bi bio manji od broja onih koji su u ratovima nastradali.

Za vrijeme njegove vladavine nad Romejima pojavile su se mnoge bolesti razliitih oblika: neke su nastale zbog prisutnosti i lukavtina avla, za druge se smatralo da ih je Bog stvorio, jer je bio ogoren Romejskim carstvom i odrekao ga se. Rijeka Skirt poplavila je Emesu, stvarajui bezbrojne patnje naseljenicima. Nil, narastavi kao i obino, nije opao kada mu je bilo vrijeme, i stvorio je goleme nevolje tamonjem narodu. Kidan je poplavio Tars, plavei grad danima i nanosei nepopravljivu tetu. Potresi razorie Antiohiju, vodei grad Istoka, a takoer i Seleukiju smjetenu u blizini; te Anazarb, obnovljeni grad u Kilikiji. Tko bi pobrojao one koji su u tim sreditima nastradali? Moramo dodati i one koji su ivjeli u Ibori; u Amaziji, glavnom gradu Ponta; u Polibotu u Frigiji; u gradu koji Pisidani zovu Filomeda; u Liknidu u Epiru; i u Korintu: sve su to od davnine bili gusto naseljeni gradovi. Razorili su ih potresi u njegovo vrijeme, a izgubili su skoro sve svoje stanovnike. A onda naie kuga i pobije one koji su preivjeli potres. Tako se mnogim ljudima presudilo kada je Justinijan poeo upravljati romejskom dravom i postao autokrat (tiranin, samovladar).

PITANJA I ZADACI

1. Kako je Bizant dobio ime?

2. Objasnite razvoj prijestolnice Bizanta do 1453. godine.

3. ta predstavlja i ta sadri Corpus iuris civilis?

4. Opii kulturnu i vjersku politiku u doba Justinijana?

5. Kakva je pozicija Carigrada u srednjem vijeku?

6. Na kojim bismo mjestima mogli traiti elemente Prokopijeve neobjektivnosti?

RJENIK NEPOZNATIH POJMOVA

Kodikacija (lat.) - sakupljanje, sreivanje i sistematizovanje zakona i zakonskih propisa, te njihovo unoenje u jedinstveno djelo

4343

Evropa, Bizant i arapski svijet u srednjem vijeku

ARAPI

Arapski svijet

Arabija je najve}i poluotok na svijetu, a nalazi se u jugozapadnom dijelu Azije. Stanovnici Arabije, Arapi, nazivaju svoju postojbinu Otok Arapa, otok okru`en sa tri strane vodom, a sa ~etvrte pijeskom. Arabija je jedna od najtoplijih zemaqa. Povr{ina Arabije najve}im dijelom je pustiwa i stepa.

Arapi su stanovnici poluotoka Arabija, oblasti Mesopotamije, Sirije i isto~nog dijela Egipta. Kasnije su se naselili po Aziji i Sredozemqu. @ivjeli su u plemenskoj organizaciji. Osnovni elementi dru{tvenog ure|ewa bili su porodica, rod, pleme i savez plemena. Glavar arapskog plemena, {eik, je starje{ina, prvak me|u glavarima porodica i rodova. Pripadao je najuglednijoj porodici u plemenu. Zna~ajnije odluke u plemenu donosile su se u vije}u starje{ina (mexlis).

Privredna osnova

Arapi su se bavili sto~arstvom. Uzgajali su deve, kowe, ovce i koze. Plemena sa stadima stalno su bila u pokretu prema novim terenima za ispa{u. Arapski ~istokrvni kow, ~uven po svojoj fizi~koj qepoti, izdr`qivosti, inteligenciji i dirqivoj odanosti prema svom gospodaru, postao je na Zapadu ideal prema kome su stvarana mi{qewa o dobroj pasmini kowa. U Arabiji je kow luksuzna `ivotiwa, ~ije izdr`avawe predstavqa problem za ~ovjeka pustiwe. Imati kowa, zna~i biti bogat. Wegova glavna vrijednost le`i u tome

{to on omogu}ava beduinu potrebnu brzinu za wegove uspje{ne pqa~ka{ke pohode.

U oazama, plodnom zemqi{tu sa vegetacijom i vodom, bila je razvijena zemqoradwa. Arapi su se zna~ajno bavili trgovinom, ali i pqa~kawem i napadima na karavane sa robom, koji su preko Arabije iz Evrope odlazili prema Indiji i Kini.

Deva

U svojoj Istoriji Arapa, Filip Hiti opisuje deve, nagla{avaju}i wen zna~aj u `ivotu Arapa: Ako je kow najplemenitija `ivotiwa koju je ~ovjek uspio pripitomiti, s nomadske ta~ke gledi{ta deva je svakako najkorisnija. Bez we se pustiwa kao naseqiv kraj ne bi mogla zamisliti. Deva je nomadov hraniteq, transportno sredstvo i predmet zamjene. Miraz mlade nevjeste, cijena krvi, dobitak na kockawu (maysir), bogatstvo {eika, sve se to procjewuje cijenom deve. Ona je beduinov nerazdru`iv drug, wegov drugi ja (alter ego),

Arapski kow (bronzana statueta)

4444

Historija II

wegov otac i majka. On pije wezino mlijeko mjesto vode (koju {tedi za stoku), on se gosti wezinim mesom, pokriva se wezinom ko`om, pravi sebi {ator od wezine dlake. Wezino |ubre on upotrebqava za ogrev, a mokra}u kao sredstvo za ja~awe kose i kao lijek. Za wega je deva vi{e nego la|a pustiwe; ona je osobit dar Alaha (Kuran, 16: 5-8). Kako neki ka`u: Beduin je devin parazit.

Dana{wi beduini u`ivaju da se o wima govori kao o ahl al-bair, narodu deve. Za pleme Ruwalah, ka`u da nema skoro nijednog ~lana koji nije nekom prilikom pio vode iz devinog buraga. U slu~aju nu`de ili se stara deva ubije ili joj se gurne {tap niz grlo kako bi se izazvalo povra}awe vode. Ako se deva napila vode prije jednog ili dva dana, teku}ina se da piti. Ulogu koju je deva odigrala u ekonomiji arapskog `ivota najboqe pokazuje ~iwenica koja govori da arapski jezik posjeduje blizu hiqadu naziva za brojne pasmine i stepene uzrasta deve, a s tim se brojem mo`e takmi~iti jedino broj sinonima (rije~i sa istim zna~ewem) koji se upotrebqavaju za ma~.

Arabqanska deva je u stawu da bez vode putuje zimi otprilike po dvadeset i pet, a qeti po pet dana. Deva je bila jedan od faktora koji je omogu}io rana islamska osvajawa jer je svojim gospodarima osiguravala ve}u pokretqivost nego {to su je imali sjedila~ki narodi, a tim i prednost nad wima.

Za halife Umara se govori da je rekao: Samo ondje Arapin ima uspjeha gdje ga deva ima. Poluotok ostaje glavni uzgojni centar deva na svijetu. Kowi Naxa, majmuni Hase i deve Omana u`ivaju svjetski glas.

Ra|awe i ekspanzija

Politi~ka organizacija Arapa zapo~ela je u Hixasu, najrazvijenijoj oblasti Arabije. Wegovo sredi{te Meku u 6. stoqe}u osvaja pleme Kurej{ (Kurej{ije). Meka i ~itava oblast Hixasa do`ivqavaju pod Kurej{ijama sna`an razvoj. Ipak Hixas ne uspijeva da pro{iri svoj utjecaj na ~itav Arabijski poluotok.

Ujediwewu arapskog svijeta pomoglo je djelovawe osniva~a islama Muhammeda alejhiselama (Muhammed, a.s. - pri svakom pomiwawu Muhammedovog imena muslimani ka`u alejhiselam ili {to zna~i neka je mir s wime. Islam je bio idejna podloga ujediwavawu Arapa. Muhammed (a.s.) je oko sebe okupio brojnu zajednicu muslimana, jednakih u novoj vjeri - islamu.

Pripadnici islamske vjere neprijateqski su do~ekani od politeista (idolopoklonika) koji su imali vladaju}u poziciju. Oni su nastojali da novu vjersku zajednicu silom suzbiju. Jednakost u vjeri bila je opasna po wihovu materijalnu i vladaju}u poziciju. Snagu novog vjerskog i politi~kog poretka nisu mogli zaustaviti.

Muhammed (a.s.) je sa sqedbenicima, muslimanima, uspio savladti protivnike i stvoriti osnovu za ujediwavawe Arabije u jaku dr`avnu zajednicu. U kratkom vremenu islam se pro{irio izvan Meke. Muhammedovi (a.s.) nasqednici, halife, pro{iruju vjeru i dr`avu u Siriji, Iraku, Perziji, Palestini i Egiptu. Teritorijalna osvajawa Arapa nastavqena su tokom 7. i 8. stoqe}a za dviju dinastija Omejada i Abasida. Osvojeni su dijelovi Male Azije, Afganistan, [panija i ju`na Italija. Prostrana

4545

Evropa, Bizant i arapski svijet u srednjem vijeku

dr`ava imala je prijestolnicu u Medini, pa u Damasku, a za Abasida u Bagdadu, gdje se prozvala Bagdadskim halifatom. U [paniji, potomak Omejada stvara u Kordobi zaseban Kordobski halifat. Arabijska dr`ava postala je ogromno carstvo koje ulazi u dodire sa zapadnoevropskim dr`avama i Bizantskim carstvom kao jak konkurent u prevlasti nad svijetom.

Teokratska d