1

Ciljevi razine usluge(GoS- Grade of Service) GoS se definira u preporukama E.600 i E.720 kao brojne varijable prometnog inženjerstva koje se koriste da bi se GoS se definira u preporukama E.600 i E.720 kao brojne varijable prometnog inženjerstva koje se koriste da bi se osigurale mjere adekvatnosti (dostatnosti) grupe resursa, pod specificiranim uvjetima. Te varijable GoS-a mogu se primjerice izraziti: vjerojatnošću blokiranja, vjerojatnošću čekanja itd. Blokiranje i čekanje uzrokovani su:

• upravljanjem prometnim kapacitetom u mreži ili ograničenim kapacitetom komponenti mreže i •time što su prometni zahtjevi stohastičke prirode.

GoS se zapravo odnosi na dio mrežnih performansi (NP-Network Performance) koje se su povezane s prometom i definira se kao sposobnost mreže ili dijelova mreže da osigura funkcije koje se odnose na komunikaciju između korisnika.

Mrežne performanse ne prekrivaju samo GoS koji se često naziva i performanse prometne sposobnosti (trafficabilityperformance), nego i druge ne-prometne aspekte kao što su pouzdanost, svojstva prijenosa i značajke tarifiranja. Ciljevi mrežnih performansi-NP, a posebno razina usluge - GoS se izvedeni iz zahtijeva kvalitete usluge (QoS- Quality of Service).

QoS je skup performansi usluge koje određuju stupanj zadovoljstva korisnika uslugom.

Parametri QoS-a su korisnički orijentirani i opisani su na način koji nije ovisan o mreži. NP parametri, iako su izvedeni iz QoS parametara, su mrežno orijentirani, tj upotrebljivi su za specifikaciju zahtjeva koji se odnose na performanse pojedinih mreža.

Premda oni (parametri) u konačnici određuju kvalitetu usluge (QoS) kako je vidi korisnik, nije potrebno da oni opisuju kvalitetu na način koji je u potpunosti razumljiv korisniku.QoS zahtjevi određuju ciljeve razine usluge od točke do točke. Pojedini dijelovi ciljeva GoS-a odnose se na pojedine dijelove mreže ili mrežnih komponenti za ostvarenje komunikacije od kraja do kraja. Ti dijelovi će ovisiti o strategiji mrežnog operatera. Tako da ITU preporuke specificiraju samo dijelove i pridjeljivanje ciljeva GoS-a različitim mrežama koje možda moraju surađivati pri uspostavi poziva.

Ključni problem koji treba riješiti u određivanju QoS standarda je raspodijeliti pojedine vrijednosti na svaki mrežni element na način da se postigne ciljna vrijednost kvalitete usluge od kraja do kraja (end-to-end QoS).

U IP mrežama alokacija performansi je obično učinjena po oblacima koji zapravo predstavljaju skup rutera i linkova koji su pod nadležnošću jednog (ili više njih) operatora, ili davatelja Internetskih usluga (Internet Service Provider-ISP). Oblak je povezan s drugim oblakom linkom odnosno gateway ruter u jednom oblaku je povezan preko linka sa gateway ruterom u drugom oblaku. Komunikacija od kraja do kraja između hostova odvija se na putu koji je sastavljen od niza oblaka i linkova između njih. Takav niz predstavlja hipotetički referentni put u svrhe alokacije performansi.

2

Nakon specificiranja i definiranja parametara GoS-a preporuke osiguravaju i ciljne

vrijednosti pri normalnom i velikom opterećenju. Te ciljne vrijednosti za kašnjenja su vrijednosti pri normalnom i velikom opterećenju. Te ciljne vrijednosti za kašnjenja su

izražene prosječnom vrijednosti i 95% kvantilom (percentil).

Elaboracija preporuka koje se odnose na GoS parametre i ciljne vrijednosti tih

parametara za mreže koje se baziraju na IP protokolu započela je 2004.

Preporukom E.671 prekriven je samo jedan aspekt koji je bio definiran na brzinu i

samo za pojedine slučajeve (npr IP telefoniju) kako bi se dali određeni savjeti.

3

Kvaliteta usluge (QoS – Quality of Service) i pojmovi koji je opisuju (parametri, mjere, upravljački mehanizmi) predstavljaju bitne elemente pružanja bilo koje usluge. mjere, upravljački mehanizmi) predstavljaju bitne elemente pružanja bilo koje usluge. Razumijevanje osnovnoga koncepta kvalitete i upravljanja kvalitetom je osnova za profesionalno upravljanje QoS-om u telekomunikacijama. QoS u telekomunikacijama može se razvijati iz osnovnih koncepata kvalitete.

Razvojem novih aplikacija koje vode porastu sofisticiranih usluga, sve više postoji potreba za standardizacijom performanci. Uz povećanu kompleksnost u tehnologiji, parametri postaju sve kompliciraniji.

Prvotno je taj pojam uveden u doba analogne telefonije i označavao je vjerojatnost dostupnosti puta u telekomunikacijskoj mreži. Međunarodna unija za telekomunikacije (ITU –International Telecommunication Union) u preporuci ITU-T E.800 (definicija je ponovljena i u preporuci E.802) opisno navodi da je QoS ''združeni efekt performanci usluge koji određuje razinu zadovoljstva korisnika tom uslugom''. U preporukama serije X koristi se nešto drugačije tumačenje, iz ITU-T X.902, prema kojemu je QoS ''skup zahtjeva u pogledu kvalitete kolektivnog ponašanja jednog ili više objekata''. Dalje se navodi da se kvaliteta usluge može specificirati ugovorom, iskazivati pomoću parametara i mjeriti. Zatim se napominje da je kvaliteta usluge povezana sa značajkama kao što su: brzina prijenosa, kašnjenje, vjerojatnost prekidanja komunikacije, vjerojatnost greške, itd. Osim što su te dvije definicije sasvim općenite i apstraktne, one imaju i različite odrednice (definiens): po prvoj QoS je efekt performanci, dok je po drugoj skup zahtjeva.

Proizvođači opreme iskoristili su te nedorečenosti i tako istaknuli ''svoje'' definicije i objašnjenja. Prema Ciscou, QoS se odnosi na sposobnost mreže da osigura bolju uslugu za zadano opterećenje. Strogo gledano, ta tvrdnja nije definicija, niti se kaže u odnosu na što bi usluga u mreži koja podržava kvalitetu usluge trebala biti bolja. U dokumentima QoS Foruma nailazi se na još više različitosti u definiranju kvalitete usluge, pa se tako mogu naći objašnjenja poput: ''QoS je sposobnost elemenata mreže (aplikacije, hosta ili rutera) u pružanju izvjesne razine jamstva u mogućnosti zadovoljenja zahtjeva za prometom i uslugama'‘, ''QoS je sposobnost elemenata mreže u pružanju izvjesne razine jamstva u pogledu konzistentnog prijenosa podataka'‘, ili se čak ''QoS se odnosi na klasificiranje paketa u klase s kojima se kasnije različito postupa''. U rječniku termina za QoS, navodi se da je QoS ''skupna razina mjera usluge koja se pruža korisniku''.

4

U upravljanju kvalitetom upotrebljavaju se izrazi značajke kvalitete U upravljanju kvalitetom upotrebljavaju se izrazi značajke kvalitete

usluge (QoS characteristics) i parametri kvalitete (QoS parameters). Kada se

značajke kvalitete definiraju jednoznačno s jasnim granicama, tada se one nazivaju

parametrima. Parametri su korisni u izražavanju kvalitete dodjeljivanjem znamenaka

koje predstavljaju razinu performanci koje ti parametri pokazuju. Parametri mogu

biti izraženi u jednoj ili više mjernih jedinica.

Sve značajke kvalitete ne mogu biti definirane kao parametri koji se mogu mjeriti

objektivno. Kriterij kvalitete, kao što je primjerice jasnoća govora, izražava se

pomoću kvalitativnih parametara rangiranjem subjektivnih performanci.

Fleksibilnost koju nudi davatelj usluga mogu korisnici rangirati na rangirnoj skali od 1

do 5, gdje 1 može označavati slabu, a 5 odličnu jasnoću. U tom slučaju pitanje koje

je postavljeno korisniku postaje "parametar" i "ocjena mjere" (vrijednost tog

parametra na rangirnoj skali).

5

Osnovni elementi koncepta QoS prikazani su na slici prema ITU i ISO. Kako

je vidljivo iz slike, bitno je opisati korisnikove zahtjeve na određenom sučelju i preslikati ih u je vidljivo iz slike, bitno je opisati korisnikove zahtjeve na određenom sučelju i preslikati ih u

zahtjeve QoS-a koji se izražavaju kao QoS parametri

Značajke kvalitete usluge označuju one aspekte kvalitete usluge koji se

mogu identificirati i kvantificirati. Definiraju se neovisno o načinu na koji se iskazuju ili

kontroliraju, pa se mogu shvatiti i kao varijable u modelu opisivanja telekomunikacijskog

sustava. Namjera uvođenja značajki QoS-a je modeliranje stvarnog ponašanja sustava, a ne

onog uočenog prilikom mjerenja. Kao primjeri značajki QoS-a mogu se navesti: kašnjenje,

varijacije kašnjenja, propusnost, vjerojatnost pogreške, dostupnost, pouzdanost, cjelovitost

itd.

Značajke se mogu podijeliti u tri osnovne skupine:

•generičke

•posebne - vezane uz određene usluge

•izvedene.

Funkcija upravljanja kvalitetom obuhvaća sve funkcije koje su usmjerene k zadovoljavanju

zahtjeva za QoS-om koje je istakao neki entitet. Osnovne komponente od kojih su izgrađene

te funkcije nazivaju se mehanizmima QoS-a, a skup pravila koja određuju preslikavanje

između značajki QoS-a i funkcija upravljanja QoS-om naziva se politikom QoS-a.

Entiteti koji prime zahtjev za QoS-om analiziraju ih i na temelju primijenjene politike

pokreću neki od mehanizama QoS-a. Rezultat rada tih mehanizama može biti: lokalna

obrada koja zadovoljava istaknute zahtjeve za kvalitetom usluge, generiranje novih zahtjeva

i njihovo prosljeđivanje drugim entitetima ili pokretanje novih mehanizama QoS-a.

6

Kvaliteta usluge može se promatrati i na razini komunikacijskog sustava i na razini korisničkog terminala, aplikacije koja se izvršava i zadovoljstva korisnika. Sasvim je jasno da se parametri QoS-a koji se odnose na aplikacije koja se izvršava i zadovoljstva korisnika. Sasvim je jasno da se parametri QoS-a koji se odnose na različite razine promatranja međusobno razlikuju. Problem preslikavanja (translacije, prevođenja) parametara QoS-a s jedne na drugu razinu vrlo je značajan, a proces je prikazan slikom.

Kvaliteta usluge kako je percipira korisnik odnosi se na apstraktne zahtjeve korisnika u pogledu promatrane usluge ili aplikacije. Saznanja o procesu percepcije i dalje nisu potpuna i uglavnom potiču od odgovora koje o subjektivnom doživljaju kvalitete pružaju ispitanici.

Aplikacijski QoS odnosi se na zahtjeve u pogledu kvalitete koji se postavljaju pred aplikacije. U okviru aplikacijskog QoS-a, specificiraju se svojstva uređaja i mrežnih elemenata koji sudjeluju u procesu komuniciranja. QoS zahtjevi za aplikacije su tipično tzv. zahtjevi od kraja do kraja koje nameću odgovarajuće zahtjeve performanci i na mrežu i na krajnje sustave/aplikacije.

QoS parametri specificiraju kvalitetu resursa dodijeljenih usluzi kao i disciplinu posluživanja koja omogućuje najbolju raspodjelu resursa. Stoga je vrlo važno prevesti korisnički/aplikacijski QoS u mrežni QoS. Translacija između korisničkog i aplikacijskog QoS-a nije trivijalna, jer još uvijek nije u potpunosti shvaćeno pitanje percepcije. Aplikacijski QoS koji zapravo specificiraju korisnici potrebno je translatirati u mrežni QoS.

Što se tiče mrežnog QoS-a, on obuhvaća zahtjeve koji se postavljaju pred mrežnu infrastrukturu. Parametri koji se promatraju u okviru mrežnog QoS-a su: protok, kašnjenje u prijenosu, varijacije kašnjenja, vjerojatnost greške, vjerojatnost gubitka paketa, itd.

U literaturi su predložena dva pristupa preslikavanja parametara kvalitete usluge. Analitički pristup je stariji i primjenjiv je samo na preslikavanje aplikacijskog QoS-a u mrežni. Prema tom pristupu definiraju se matematičke funkcije kojima se parametri QoS-a na jednoznačan način preslikavaju s jedne razine na drugu. Osim složenosti tog pristupa, mana mu je i njegova mala fleksibilnost.

Drugi pristup je heuristički (Heuristički pristup predstavlja korištenje iskustva, intuicije i vlastite procjene prilikom rješavanja nekog problema. Heuristički pristup podrazumijeva upotrebu zdravograzuma pri rješavanju problema a algoritmički je suprutan (predstavlja propis za istraživanje spornogpodručja koji mora dovesti do najboljeg rješenja)) i podrazumijeva definiranje takozvanih ''tablica preslikavanja''. Pristup se može opisati sljedećim prikazom: neka se korisniku nudi nekoliko klasa kvalitete određene usluge (izvrsna, prosječna i prihvatljiva). Te tri apstraktne klase kvalitete odgovaraju percipiranom QoS-u. Svaka klasa opisuje se skupom vrijednosti parametra koji zapravo predstavljaju aplikacijski QoS. Na kraju se prilično jednostavnim proračunom dobivaju vrijednosti parametra za mrežni QoS. Zbog mogućnosti definiranja različitih ''tablica preslikavanja'' takav pristup se može opisati, za razliku od prethodnog, kao izrazito fleksibilan.

7

Proces isporuke kvalitetne usluge je proces osiguravanja da doživljena Proces isporuke kvalitetne usluge je proces osiguravanja da doživljena

degradacija kvalitete bude unutar utvrđenih granica. Razumijevanje kako svaka

interesna skupina (stakeholders) gleda na aktivnosti koje se poduzimaju je ključno u

stvaranju okosnice koja ukazuje na sve njihove potrebe. U osnovi, za proces

upravljanja kvalitetom usluge zainteresirane su dvije interesne skupine: davatelji

usluga i korisnici. S korisničke točke gledišta važni su njihovi ''zahtjevi'' za kvalitetom

i njihova ''percepcija'' primljenih performanci. S točke gledišta davatelja usluga,

važna je ''planirana'' kvaliteta usluge (nazvana ponuđena) i kvaliteta usluge koja je

zapravo ''postignuta'' ili ''isporučena''. Taj koncept se može opisati slikom.

8

Telekomunikacijska mreža egzistira da bi podržala aktivnosti korisnika, a efikasno dizajnirana mreža će udovoljavati korisničkim očekivanjima.udovoljavati korisničkim očekivanjima.Općenito, korisnici nisu zainteresirani za to kako mreža funkcionira tako dugo dok im omogućuje izvođenje njihovih aktivnosti. Želje korisnika i njihovo razumijevanje mogu se primjerice izraziti performancama današnjih mreža, koje oni ne vole: dugo učitavanje web stranice, nepredvidiva brzina skidanja datoteka, loša kvaliteta videokonferencije, dugo vrijeme spajanja na poslužitelj elektroničke pošte, itd.

Te negativnosti potrebno je pretvoriti u zahtjeve visoke razine koje bi mreža trebala poštovati. Ono što je važno naglasiti, ako mreža može udovoljiti zahtjevima uz prihvatljive troškove, korisnici bi trebali mrežu vidjeti kaouspješnu. Bilo bi čak i bolje kada bi korisnici bili nesvjesni bilo kojega drugačijeg ponašanja rada mreže, primjerice promjene u brzinama skidanja datoteka.Pretvore li se korisničke pritužbe ili nezadovoljstva prethodno spomenuta, u zahtjeve, i to jezikom koji oni razumiju, tada korisnici mogu jednostavno vrednovati performance mreže i čak sudjelovati u postavljanju zahtjeva. Zahtjevi se mogu iskazati kako slijedi:

•učitavanje web stranice je ispod x sekundi;•brzina skidanja datoteka tijekom radnog dana je između x i y Kbit/s;•videokonferencija će uvijek biti prihvatljive audiokvalitete;•povezivanje s lokalnim poslužiteljem elektroničke pošte bit će manje od x sekundi itd.

Iz svega toga je vidljivo da se značajke korisničkih zahtjeva koje se odnose na kvalitetu usluge u potpunosti temelje na kvaliteti usluge od kraja do kraja, jer korisnik ne može ocjenjivati specifične značajke komponenata mreže koje su sudjelovale u isporuci usluge. Sljedeće što je značajno napomenuti, odnosi se na to da se kriteriji kvalitete izražavaju posebno za svaku uslugu koju nudi davatelj usluga i da je za potpuno upravljanje QoS-om neophodno definiranje skupa parametara za svaku osnovnu uslugu. Što se tiče čimbenika koji utječu na korisničke zahtjeve koji se odnose na QoS, oni se mogu grupirati kako to prikazuje slika.

Krajnji korisnici mogu biti svrstani u različite tipove s obzirom na specifične zahtjeve koje imaju prema davatelju usluga, a odnose se na njihove aplikacije i značaj koje one imaju za njega. Tako, primjerice, aplikacije određenih korisnika ne podnose prekide u radu kao ni greške u prijenosu (banke i izdavačke kuće).Kako prethodna slika prikazuje, i konkurentna okolina ima utjecaj na razinu kvalitete, na način da korisnički zahtjevi, koji se odnose na kvalitetu, mogu biti pod utjecajem poboljšanja koja nudi konkurentni davatelj usluga. Isto tako zahtjevi mogu biti pod utjecajem tehnološkog napretka.Što se tiče veze između kvalitete usluge i cijene, smatra se da je ona vrlo kompleksna. Za rezidencijalne korisnike je poznato da nisu previše zainteresirani za visoku razinu kvalitete, ali troškovi su im vrlo bitni. S druge strane, odnosno drugi ekstrem, su veliki poslovni korisnici kojima su važne precizne transakcije informacija. Oni zahtijevaju visoku kvalitetu veze i troškovi im nisu toliko važni.

Kvaliteta usluge koju opaža korisnik je stanje koje odražava onu razinu kvalitete za koju korisnik vjeruje da je doživio. Najčešće se ''QoS koji opaža korisnik'' izražava u smislu stupnja zadovoljstva korisnika, a ne samo u tehničkom smislu.

9

''QoS koji nudi davatelj usluga'' je stanje razine kvalitete koje se očekuje da će biti ponuđeno korisniku od davatelja usluga. Razina kvalitete se u tom slučaju izražava propisanim vrijednostima za parametre QoS-a. Davatelji usluga mogu usluga. Razina kvalitete se u tom slučaju izražava propisanim vrijednostima za parametre QoS-a. Davatelji usluga mogu izražavati ponuđeni QoS u ne-tehničkom smislu, kada je to potrebno, za dobro korisnika, i u tehničkom smislu za svoju upotrebu. Osnovne značajke ponuđene kvalitete mogu se izraziti kako slijedi:

•terminologija koja se koristi za izražavanje performanci i značajki usluge je terminologija davatelja usluga ili mrežnih operatera. Ti termini su evoluirali tijekom vremena, i premda postoji zajednička terminologija, između mnogih davatelja usluga još uvijek ne postoji ugovoreni skup definicija za izražavanje QoS-a i performanci usluge;•ponuđena kvaliteta se izražava za svaku uslugu posebno, a razlog tomu je što korisnici kupuju uslugu, a ne cijeli skup ponuđenih usluga od određenog davatelja usluga. Drugi razlog za diferencijaciju je što određene usluge imaju jedinstvene parametre performanci. K tomu, različiti parametri kvalitete mogu imati različit utjecaj na kvalitetu usluge;•postoji diferencijacija razina performanci za svaku uslugu. Postoje različiti zahtjevi za razinom performanci koju traže različite skupine korisnika, od davatelja usluga se očekuje da ponudi odgovarajuće različite razine usluge za istu uslugu različitim korisnicima. Varijacije u isporučenim performancama mogu imati utjecaj na mrežne performance;•ponuđena kvaliteta mora imati vezu s korisničkim zahtjevima, odnosno mora biti izvedena iz njih, tj. parametri kojima je ponuđena kvaliteta opisana trebaju imati sličnost s parametrima koje je postavio korisnik.

''Qos koji je davatelj usluga postigao'' je stanje razine kvalitete koju je davatelj osigurao korisniku, a izražava se pomoću vrijednosti dodijeljene određenom parametru. Ta vrijednost bi trebala biti ista kao vrijednosti specificirane ponuđenim QoS-om. Vrijednosti performanci obično se izražavaju za određeno vremensko razdoblje.Parametar ''greške u prijenosu'' (error rate) ima glavni utjecaj na prijenos podataka, dok na uslugu prijenosa govora nema, tj. prijenos govora s istim intenzitetom grešaka u prijenosu može imati visoku razinu kvalitete budući da te greške nisu imale velik utjecaj na slušatelja. Parametar ''kašnjenje'' (delay) ima suprotan efekt na te dvije usluge.

Osnovne značajke isporučene kvalitete mogu se izraziti u sljedećem:•isporučene performance obično se postižu mjerenjima koje podržava mreža i zbog toga su objektivne. Određeni parametri mrežnih performanci mogu se nadzirati na način da se uzimaju uzorci vrijednosti tijekom određenog vremena, dok se drugi parametri moraju nadzirati kontinuirano. Parametri koji se odabiru za mjerenje moraju imati izravne veze s parametrima koji opisuju ponuđenu kvalitetu s ciljem mogućnosti usporedbe;•izmjerene performance mogu se prezentirati na dva načina:

•performance koje se izražavaju za svaki element mreže posebno. One imaju korist za mrežnog operatera i davatelja usluga koji nadziru isporučene performance nasuprot planiranim i specificiraju performance elemenata mreže•performance koje su izražene na osnovi od kraja do kraja. One imaju značenje za korisnika i regulatora koji nemaju uvid u performance elemenata mreže.

10

Pojmu kvaliteta usluge blizak je pojam performance mreže (NP – NetworkPerformance). ITU u preporuci E.800 definira performance mreža kao ''sposobnost mreže ili Performance). ITU u preporuci E.800 definira performance mreža kao ''sposobnost mreže ili njenog dijela da osigura funkcije povezane s komuniciranjem među korisnicima''. U preporuci I.350 opisno se navodi da se ''performance mreže iskazuju parametrima koji su od značaja za mrežne operatere, a koriste se u svrhe projektiranja, konfiguriranja, iskorištavanja i održavanja sustava''.

Ukazuje se na potrebu razlikovanja QoS-a za koji se kaže da je korisnički orijentiran i koji se definira u točkama pristupa usluzi, i NP-a koji je orijentiran na unutarnju strukturu mreže, a definira se na granicama elemenata za povezivanje, ali to nije detaljno razrađeno. Predložena je i matrična shema za identificiranje ''kandidata'' za parametre kojima se iskazuje NP i istaknuto je da za parametre kojima se iskazuje Qos dolaze oni parametri NP-a čije se vrijednosti mogu mijenjati u širokom opsegu. Iako je ranije bilo pokušaja razlikovanja između QoS-a i NP-a, danas se NP gotovo i ne spominje. Izuzimajući preporuke ITU, prevladavajući stav u dostupnoj literaturi je da se govori samo o QoS-u, iako se, formalno gledano, pri tome ponekada misli na NP. Neke organizacije, poput ATM Foruma, idu toliko daleko da nedvosmisleno izjednačuju QoS i NP.

Recimo da se želi da vjerojatnost blokiranja poziva od kraja do kraja u telefonskoj mreži bude fiksna i da iznosi 1%. Korisnik će interpretirati tu vrijednost kao da će u 99 od 100 slučajeva doseći odredište. Fiksiranjem toga cilja kod dizajniranja, operater će raspodijeliti određenu vjerojatnost blokiranja na svaki element mreže, kroz koji promatrani poziv prolazi na svom putu. U cilju da se bude sigurno da je ciljna vrijednost postignuta mreža mora biti nadzirana. Ali to nadziranje mora se provoditi kroz cijelu mrežu jer samo tako se može osigurati da će se u mreži u prosjeku postići ciljna vrijednost.

11

12

To je stvarni ugovor između korisnika i mrežnog operatera. U tom ugovoru To je stvarni ugovor između korisnika i mrežnog operatera. U tom ugovoru

definirano je točno značenje parametara. Pretpostavlja se da to treba biti učinjeno

na takav način koji će biti jednako razumljiv i korisniku i mrežnom operateru. Dalje

SLA definira što se događa u slučaju nepoštivanja odredbi ugovora. Neki operatori

su se odlučili za izdavanje SLA-ova za sve vrste korisničkog odnosa (što je najrjeđi

slučaj), dok drugi to čine samo za velike korisnike, koji znaju što odredbe ugovora

zaista znače.

13

•propusnost (throughput) ili kako se još naziva propusna sposobnost ili efektivni kapacitet. Taj parametar izražava efektivnu brzinu prijenosa podataka izraženu brojem prenesenih bita u sekundi. Ta veličina je manja od kapaciteta kanala efektivnu brzinu prijenosa podataka izraženu brojem prenesenih bita u sekundi. Ta veličina je manja od kapaciteta kanala izraženog brojem bita u sekundi. Određene aplikacije zahtijevaju različite propusnosti, a nedovoljna propusnost utječe na povećanje kašnjenja u prijenosu;•gubitak paketa (packet loss) nastaje onda kada dođe do prepunjivanja spremnika u čvorovima paketne mreže (ruterima), kao posljedica čekanja paketa u redovima za usmjeravanje, odnosno rutiranje. Međutim, za neke aplikacije, ako paket kasni prekomjerno, to je isto kao da je izgubljen. Zbog toga treba proširiti definiciju gubljenja, tako da se uključi prekomjerno kašnjenje paketa;•kašnjenje (latency, delay) označuje vrijeme potrebno da se paket prenese od izvorišta do odredišta. Brojni čimbenici utječu na veličinu kašnjenja. Oni su:

•kašnjenje zbog kodiranja i dekodiranja•kašnjenje zbog komprimiranja i dekomprimiranja•kašnjenje zbog paketizacije i depaketizacije•kašnjenje zbog prijenosa na linku•kašnjenje zbog propagacije•kašnjenje zbog usmjeravanja u čvorovima•kašnjenje zbog čekanja u međuspremnicima rutera.

•Neke komponente kašnjenja su fiksne, dok su druge varijabilne. Komponente koje se odnose na kašnjenja u mreži teško se mogu predvidjeti jer ovise o trenutačnom opterećenju čvorova kao i o performancama mrežnih elemenata. Na varijabilnost određenih komponenata utječu različito vrijeme čekanja u čvorovima mreže i duljina paketa koja je različita za pojedine aplikacije, a i iste aplikacije mogu imati različite duljine paketa. •varijacija kašnjenja (jitter) tipično se definira kao razlika u kašnjenju između susjednih paketa iste sesije. Potrebno je razlikovanje pojam jitter od pojma varijacije kašnjenja. Pod pojmom varijacije razumijeva se mjera koja govori o tome kolika varijacija je uočena u promatranom vremenskom razdoblju, za razliku od jitter-a koji mjeri varijacije kašnjenja između uzastopnih paketa jedne sesije. Mjere jitter-a će ovisiti o frekvenciji kojom se paketi šalju i fokusiraju se isključivo na kratkoročne efekte. Nasuprot tomu, varijacije kašnjenja su neosjetljive na frekvenciju paketa i mjere kratkoročne i dugoročne varijacije. Zbog toga se varijacija kašnjenja čini boljim izborom.•Drugačiji pristup varijaciji kašnjenja može se naći u ITU-T Y.1315, gdje se varijacija kašnjenja i jitter definiraju na isti način. U preporuci se kaže da varijacije mogu biti podijeljene u sljedeće potkategorije: maksimalna varijacija kašnjenja, prosječna varijacija kašnjenja i medijan varijacije kašnjenja. Iz definicija navedenih potkategorija varijacija kašnjenja, može se uočiti da maksimalna varijacija kašnjenja približno odgovara jitter-u, dok ostale dvije definicije odgovaraju varijaciji kašnjenja.•Parametar ''kašnjenje'' različito se interpretira što ovisi o načinu prijenosa informacija u mreži. Prema ITU-T Y.1315 različite definicije kašnjenja temelje se na vremenu proteklom između prvog/zadnjeg bita prihvaćenog od mreže i prvog/zadnjeg bita isporučenoga korisniku.

14

QoS zahtjevi pojedinih aplikacijaQoS zahtjevi pojedinih aplikacija

U tablici su istaknuti neki zahtjevi QoS-a za najčešće korištene aplikacije na

Internetu, odnosno opisno je prikazano koliko neke aplikacije ''podnose'' kašnjenje,

jitter i gubitak paketa

15

16

17

18