GOD. 3, BR. 3 (2017)

Sarajevo, 2017.

JU Muzej “Alija Izetbegović”

Kapi-kulaPloča 2, Kovači, 71000 SarajevoBosna i Hercegovinawww.muzejalijaizetbegovic.ba

Izdavač:JU Muzej “Alija Izetbegović”

Za izdavača:Adnan Žiško

Koordinator i voditelj školskih radionica:Šejla Cakić

Grafički dizajn kataloga:Nervan Dizdar

Photo:Nađa Berberović - Dizdarević

Štampa:Dobra knjiga d.o.o.

Tiraž:500

Sva prava pripadaju Muzeju „Alija Izetbegović“.

Poštovani,

U vašim rukama je treći katalog edukativnog programa Muzeja „Alija Izetbegović“ pod nazivom “Mladi ljiljani” za školsku godinu 2015/2016. i 2016/2017.

Naša dosadašnja saradnja sa osnovnim i srednjim školama na području BiH u zajedničkom cilju odgoja i obrazovanja, te rastući interes za edukaciju u Muzeju, potakla nas je na izradu publikacije koja pruža detaljan uvid u načine provođenja edukativnih programa i, nadamo se, olakšava planiranje posjeta Muzeju, te odabir teme prema ciljevima u planu i programu koji se provodi u obrazovnim ustanovama.

JU Muzej „Alija Izetbegović“ u sklopu svoje edukativne djelatnosti nastoji proaktivnim pristupom potaknuti interes učenika za period najmlađe historije BiH opečaćene likom i djelom prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića. Predavanja kao i interaktivne radionice koje se organiziraju u Muzeju posebno su osmišljene i usmjerene, ne samo na sticanje znanja, već i za podsticanje kreativnog rada izraženog kroz literarne i likovne radove koje Vam prezentiramo u ovom katalogu.

Na tradicionalnoj manifestaciji povodom 1.marta, Dana nezavisnosti BiH, koju Muzej organizira svake godine, dodjeljujemo nagrade i priznanja školama i učenicima koji su bili najuspješniji u našim radionicama.

Naglašavamo da su radionice u Muzeju u potpunosti besplatne, stoga Vas pozivamo da nas posjetite i da zajednički doprinesemo očuvanju naše historije.

6

Dan Ćemalović VII-aOŠ „Mujaga Komadina“ - Mostar

„Kada bi vam neko, djeco, rekao da u riječ-dvije opišete Bosnu, šta biste rekli? “ — upita nastavnik. „Lijepa! Jedna i jedina! Mala! Meni najdraža! Bogata, a opet nekako siromašna! Zanimljiva i raznolika! Bogata običajima!” - dovikivala su u glas djeca sa svih strana. Nastavnik se osmjehnu. „Upravo tako! Svi ste u pravu! Bosna je sve to što ste rekli i ne samo to, već i mnogo, mnogo više od toga. Ja bih, naprimjer, rekao humor, dobri ljudi, lijepa priroda, sevdah...” „Feniks!” dobaci Mahir, onako stidljivo, poluglasom. „Nisam čuo. Reci, sine, šta si rekao. “- ohrabri ga nastavnik. „Feniks - meni Bosna liči na pticu feniks.“ Nekoliko dječaka sa nasmija.„Čuj feniks?!” - dobaci jedan od njih s podsmijehom i neodobravanjem. „Kakav feniks? Kako uopšte može Bosna da liči na pticu?” - reče drugi i pogleda prema ostalim tražeći podršku. Mahir na tren ustuknu kao da se i sam uplaši svoje hrabrosti da kaže nešto što je posve drugačije od svega što su drugi rekli. Suze mu zaiskriše u očima, ali već u sljedećem trenutku kao da povrati odvažnost i reče: „Da, feniks. Bosna je baš kao feniks.” „Zašto ne, djeco?” - reče nastavnik i potaknu Mahira da objasni: „Reci, sine, po čemu tebi Bosna liči na feniksa? Mnogi možda i ne znaju kakva je to ptica pa zato ne vide sličnost.” „Feniks je divna ptica. Neki dan sam čitao o njoj na Internetu. To je ptica živih boja. Njeno perje je crveno, narančasto, žuto i zlatno. Crvena znači ljubav, narančasta, odlučnost i uspjeh. Žuta je boja sunca i radosti, a zlatna mudrosti i bogatstva. Prema legendi, ptica feniks živi i do hiljadu godina i onda nestaje u vlastitom plamenu, ali ne da umre, već da se rodi još bolja, jača i ljepša. Za stare Kineze bila je simbol mira, pravde i odanosti. Sjetite se samo šta smo učili o historiji Bosne. Napadali su je, rušili i osvajali, i svi su oni bili i prošli, a ona, ako je kad i oslabila, nikada nije odustala. Ona i dalje postoji, mudra, ponosna i lijepa. Pa zar vas onda ne podsjeća na pticu feniks?” Djeca se počeše zgledavati i klimati glavom sa odobravanjem. „Ima smisla,” reče Emina, „baš je ovo zanimljivo. Nisam prije čula za tu pticu.” „Vidite, djeco. Dobro je da ste saslušali jedni druge. Svi govorimo o istome, a ipak različito vidimo. Još ste i nešto novo naučili. A što se Bosne tiče, slažem se sa Mahirom - Bosna je kao feniks, lijepa i jaka, a ko je jednom vidi, nikad je ne zaboravlja. Bit će, djeco, Bosne... baš tako ... bit će Bosne.“

Ne bojte se, bit će Bosne...

2015./2016.

u iz

boru

za

najbolji ra

d učenika osnovnih škola

NAGRADA

7

u iz

boru

za

najbolji ra

d učenika osnovnih škola

NAGRADA

2015./2016.

NAGRADA

u iz

boru

za

najbolji ra

d učenika osnovnih škola

2015./2016.

Henna Mujanović II-3 razred OŠ „Grbavica II“ - Sarajevo

Bosna je moja domovina. Puno je volim. Ona nije velika, ali je za mene najljepša. Volim svoju zemlju jer u njoj žive moji roditelji i brat. Tu žive i moji najbolji prijatelji. Bosna je bogata zemlja. Ima puno rijeka, planina, šuma i cvijeća. Ima puno dobrih i pametnih ljudi koji je mnogo vole. Zato je ne bih mijenjala ni za jednu drugu zemlju na svijetu.U mojoj domovini je bio rat. Ja sam samo malo dijete

koje ne zna šta to zapravo znači. Je li to onaj rat kada se moj brat i ja svađamo i iz igračke puške pucamo jedno na drugo? Zato sam pitala mamu. Moja mama zna sve. Pričala mi je da su našu Bosnu godinama stvarali naši djedovi. Vodile su se velike bitke. Neke zločeste čike su htjele da je uzmu. Htjeli su da je osvoje. Naši vojnici su je branili. Puno je majki plakalo. Da nije bilo hrabrih Bosanaca, ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Zato im hvala što mi danas lijepo živimo i idemo u školu. Još mi je nešto mama rekla. Da smo mi djeca srce Bosne i da treba da ostanemo u njoj. Tako će biti jača. Ako budemo odlazili iz nje, može opet pasti u tuđe ruke. Ja to ne bih voljela. Zato, mi djeca, moramo slušati svoje roditelje. Moramo puno učiti. Tako možemo pomoći da Bosna bude jaka. Da moja zemlja bude najljepše mjesto pod suncem. To sunce najtoplije grije i podsjeća me na topli poljubac majke. U svojoj zemlji sam najsretnija. Tu žive ljudi koji je vole. Znam da će ona još dugo živjeti, jer smo mi djeca vojska najjača.Zato, ne strahujte, Bosne će biti!

Ne strahujte, Bosne će biti!

Lamija Spahić, V-bOŠ „Brčanska Malta“ - Tuzla

I potok bistri što poljem šara,

i nebo čisto i rijeka plava.

Bosne će biti

8

Planina bijela što nebo gleda,

i igra djecei glava sijeda.

Sve je to Bosnai mnogo više...

I gorsko oko jezero modro,biserom sjaji

i bljeska gordo.

Šeheri stari, seoska sijela,

narodne pjesme, i nošnja bijela. Sve je to Bosnai mnogo više...

Tražio je pravdu, a ne osvetu

Naida Džiho I razredGimnazija - Mostar

„Nema osvete, ima pravde.Neka traže pravdu, neka ne traže osvetu...”

(Alija Izetbegović)

Noćas ću pokušati ne misliti na lutku ubijene srebreničke djevojčice čija me slika prati od dana kada sam je vidjela. Pokušat ću zadržati suzu da ne poteče zbog srebreničkih majki, zbog srušenog Starog mosta, zbog srušenih gradova i zbog patnje mojih Bošnjaka čija bolna sjećanja ožive na sami pomen devedesetih. Pokušat ću ne misliti na taktove Srebreničkog inferna koji zasijecaju duboko u dušu. Boli to...

Koliko sam samo puta to sebi rekla, a znam da je uzalud! Šaputat ću, po ko zna koji put, stihove poeme „Srebrena djevojka” koju sam davno napisala. Želim da moji razgovori sa samom sobom ostanu zapisani onda kad se srce stegne, kada me zaboli tuga mog dobrog i napaćenog naroda.

2015./2016.

NAGRADA

u iz

boru

za

najbolji rad učenika srednjih škola

9

Ipak, moje srce ne zna za mržnju, ono zna za bol, za tugu, ali i za pravdu. Moje srce ne poznaje osvetu i ne želi je nikada upoznati.Iz mraka „koji sada svjetlošću zovem” izranja lik čovjeka koji nije dao svoju Bosnu, govoreći da njome nikad niko vladao nije niti će. Velik je čovjek koji je pozivao na pravdu, a nikad na osvetu.Onima kojima je nepravda nanesena rane nikada neće zacijeliti, niti će se bol ublažiti, ali će pravda donijeti blagi smiraj. Bolom skrhane majke Srebrenice niti jednom riječju ne traže osvetu, a imaju pravo na to! Jer to je bol nad kojom boli nema. Ali, one ne žele biti jednake sa zločincem. Težak je smiraj koji se dugo čeka. Neukopana smrt bližnjeg, težak usud ubijenog na pravdi Boga.Majke traže samo pravdu! Hoće mjesto gdje će pogrbljenih leđa i podignutih ruku naći smiraj, izučiti Fatihu svojoj mrtvoj djeci. Tako malo, a tako mnogo.

I one slijede put rahmetli predsjednika. Pravda, ne osveta - jer mi smo velik narod. Velik je naš nam, inat i ponos. Veliko je naše srce. Velika je naša bol, velika je onoliko koliko je dugo naše postojanje, naša svijest o nama samima. Ja, također, idem putem rahmetli Alije Izetbegovića. Tako su me učili roditelji, tako me je učio moj dedo rahmetli. Zato će s mojih usana noćas poteći Ya-sin, za dušu čovjeka čije riječi odjekuju:„Nema osvete, ima pravde. Neka traže pravdu, neka ne traže osvetu. Jer, osveta pokreće jedan lanac kojem nema kraja.”Žubor će zaploviti mojim Mostarom, mojom Neretvom, mojom Bosnom i Hercegovinom. U mojim dovama poželjet ću da onome koji je volio svoju Bosnu više od svega bude lahak put preko Sirat-ćuprije jer će tako koračati najvoljeniji sinovi Bosne.

Ovih dana pada kiša nad mojim Mostarom. Dedo mi je pričao da je padala i onoga dana kada je na bolji svijet ispraćen rahmetli Alija Izetbegović. A kiša je rahmet i Gospodar je spušta na svoje najdraže robove. A rahmetli predsjednik je to bio. Samo rijetki mogu pozivati na pravdu kada se smrt nadvije nad nebeskim svodom napaćenog naroda.

„Ostani uspravanKako ćeš pognute glave ispod zvijezdaKojim god putem da krenešNa kraju čeka smrtI sve se završava propašćuI ti ćeš umrijetiI ovaj svijet će umrijetiZato ostani uspravan”

(Alija Izetbegović: „Poruka sebi”)

10

Ovako je govorio rahmetli predsjednik.A ostati uspravni možemo samo ako se ne svetimo onima koji su nam učinili zlo jer bismo postali isti oni. Pravda je jedna i ona će doći. Vjerujem u to i želim ostati uspravna.Zato, neka me prati blagi pogled čovjeka koji je bio na pravom putu. Zato, neka Ya-sin zažubori s mojih usana i neka doplovi do duše čovjeka koja će naći svoje mjesto u Džennetu.

Progres neće doći od mirnih i pokornih nego od hrabrih i buntovnih

Fatima ImširovićMješovita srednja škola „Musa Ćazim Ćatić” - Olovo

Vlati zelene aprilske trave miješale su se sa gustim, crnim kovrdžama koje je bio izazov pokoriti. Ipak, postojao je prvak u savlađivanju nesavladivog, moj brat. Mučio bi se satima i satima da isplete pletenicu baš onakvu kakva bi po njemu savršena bila. Uz poneku psovku da imam grm na glavi i da je samo moja kosa uspjela biti ružnija od mene, nastavio bi se boriti bez predaje. Cerekala sam mu se dok mi je ljubio te kovrdže koje je toliko prezirao, onako u inat. Taj nemilosrdni val poljubaca mog brata prekinula je vika majke iz daljine, koja je, ma koliko daleka bila, ipak do naših ušiju dopirala istim intenzitetom bijesa i ljutnje. U tim trenucima divila sam se svom bratu koji je u djeliću sekunde dotrčavao do kuće, sa mnom na leđima, da bi primio batine od majke. Tukla ga je nemilice starom papučom, a ja sam krila oči da ne gledam. Pričao mi je da ga namjerno udara tom papučom jer zapravo ne boli kada nju koristi za batine. Vještina laganja mu je išla od ruke skoro kao i pletenje pletenica. Primio bi on i još nebrojeno mnogo batina, ali kriti se nije mogao. Koža mu je bila tijesna, kamoli skrovište, jednostavno nije u svoje okvire uklapao ono što mi zovemo ograničenjima, ono što mi zovemo najlakši izlaz, spasenje. Tako bi bježao u po noći, ko zna kuda. Majka bi umirala od brige, i uvijek trljala desni zglob od nervoze, tako da je uvijek bio crven i natekao. Kao da je ona sama bila kriva što je naše djetinjstvo bilo zapečaćeno melodijom granata, melodijom uzdaha koji su pravili duboke parnice na srcu i duši, melodijom smrti. Brat mi je pričao da je jednom granata pala sasvim blizu njega i njegove družine dok su se igrali i da je on uprkos silnoj graji uspio čuti njeno zujanje i spasiti ih sve. Kaže da to

NAGRADA

2015./2016.

u iz

boru

za

najbolji rad učenika srednjih škola

11

donosi dobru sreću i da se njemu ništa ne može desiti jer je sakupio dosta sevapa. Ja sam, u čitavoj toj euforiji, skakala što je moj brat veliki heroj, a heroje su tad često spominjali i mama mi je rekla da su heroji oni koji su spremni sebe dovesti u opasnost da bi druge izbavili iz nevolje. Pitala sam mamu kako brat, mršav i sićušan, izgladnio i vidno bljedunjav može biti heroj, a odgovor je bilo njeno gunđanje da će opet dobiti batine, što se naposlijetku i pretočilo iz pukih prijetnji u djelo. Nije mi tih dana više pleo pletenice, niti me je na leđima nosio iznad sela da gledamo kako je ono onako veliko odjednom malo, ma sasvim malecno postajalo.

-Bracane, kako miriše sloboda?-Kao tvoja kosa, isto kao ona, tužibabo.

Osmijeh ga je odavao da me je do njegovog oprosta dijelio samo jedan čvrst, najčvršći zagrljaj oko vrata. I tako i bi.Daidža je tih dana često dolazio. Sređivao je neke papire, kažu, da odemo odavde da nas izbavi. Prvi put nakon toliko mjeseci na uvehlom licu majke mogla sam primijetiti jasne obrise istinske sreće. Prisluškivali smo ih. Mati ga je kumila da to što prije sve riješi, makar samo brat i ja da odemo. Ona bi, kaže, ostala, da babu dočekuje, da ne ostaje sam dok se sve ne stiša i dok se ne bude dovoljno sigurno da se možemo vratiti. Daidža je klimao glavom, bez i jedne jedine riječi, kao znak da je to i jedina moguća opcija, da smo brat i ja više nego dovoljan teret. Srknuo je posljednji gutljaj kahve koja zapravo i nije bila prava kahva, već mljeveni, prženi ječam zaslađen pekmezom kojeg je majka samo u posebnim prilikama koristila jer ga nije mnogo preostalo, pokupio olinjalu i zakrpljenu jaknetinu u koju je komotno mogao stati još jedan daidža, poselamio je i otišao. Nisam se uspjela ni osvrnuti na njegovo lice, lice mog brata, da pročitam značenje i protumačim ono čega smo upravo svjedoci bili, a brat je već utrčao i stao pred majku, ostavljajući mene na pragu. Derao se na nju i plakao. Plakao je kao da nije bio moj stariji brat, hrabar i neustrašiv, već obično dijete kojem je uskraćeno nešto njemu sveto. Prvi put sam ga vidjela tako ranjivog, slabog i slomljenog. Mahao je rukama i govorio kako nije kukavica, kako neće nigdje, da neće ostaviti babu a ni nju. Ispreplitali su se jecaji iz dubine, suze i promukao glas od deranja. Pokrila sam uši, ali je i dalje odzvanjalo. Psovao je, psovao onako žestoko za šta bi ga babo brezovim prutem šibao dok krv ne bi potekla. Majka je stojala nepomično, kao da se nekim nevidljivim prekidačem isključila, a na licu izraz poraženosti, kao da je ta kap prelila čašu, ta perka slomila kičmu na pola. Pao je na koljena, obgrlio joj stopala i jecao, i da bi se taj portret užasa upotpunio, majka je uključila prekidač, vratila se u sadašnjost i počela jecati glasnije

12

od njega samog, padajući na pod i grleći mog brata. U pokrivenim ušima je i dalje zujalo. Otrgao se iz majčinog zagrljaj, natovario joj breme krivnje i istrčao, snažno zalupivši ionako truhlim vratima. Prasak je odjeknuo i stakla su u milion komadića završila na tlu, zajedno sa majčinim tijelom koje je beskrajnom srećom promašio sve i jedan geler. Pala je u sekundi, u sekundi se digla, čuvši splet krikova na ulici.

Dala bih deset života da iz svog sjećanja mogu izbrisati trenutak kada sam ugledala toliko leševa i osakaćenih u jezeru krvi na ulici na kojoj sam se do nekoliko trenutaka bezbrižno igrala. Ljudi s kojima sam odrastala, ljudi kojima sam svakodnevno nazivala selam, oni koje sam pogledima ispraćala na namaz, dočekivala sa majkom na iftar. Među njima jedno tjelašce, sićušno i skoro pa nevidljivo, ali meni jedino što su moja čula u tom trenutku mogla registrovati. Tjelašce koje se po svojoj nevinosti ne uklapa u taj ram zločina. Moja dika, moja svetinja, moja krv i kost. Moj jedini, na svijetu jedini brat. Ni trzaja, ni pomaka. Samo tijelo, prekriveno krvlju i majčin glas koji više nije bio ni jecaj, ni vrisak, ni krik. Kao da nije iz pluća, niti iz glasnih žica, već iz čitavog bića majke koja je na rukama držala mrtvo dijete, koja ga je iz utrobe svoje na ovaj svijet donijela, iz svojih prsa othranila i rukom dželata krvoločno izgubila. Do neba se čulo, ako je neba i bilo. Majka se rastajala sa pameću. Svako je svojoj nesreći pristizao u pomoć, a ja prokleto slabo dijete, skamenjeno, samo gledala, ne trepčući, bez znaka da sam tu u prostoru i vremenu. Samo prokleto slabo dijete koje je htjelo da se probudi iz košmara.U slici gdje se posljednji treptaji nade stišavaju, pojavljuje se stara olinjala jakna daidže. Trčao je i dozivao majčino ime. Nadljudska snaga je to bila kojom je pritrčavao majci u pomoć. Dozivao je i molio da se presabere, a majka je nepovezane riječi kroz proguljeno grlo bez prestanka izgovarala ljubeći bratovo beživotno tijelo. Pristizali su i drugi u pomoć, polijevajući je hladnim mlazom vode sa pojilišta. Onda samo crno ispred mene. Osjetila sam oštar smrad sirćeta. Otvorila sam oči i vidjela u polutami sobe obasjane sa dvije svijeće daidžu koji me je držao u naručju i noge zamotane u obloge od sirćeta. Potonula sam ponovo u san i probudila se čitavu vječnost poslije, na drugom mjestu, daleko od onoga što je moj dječiji mozak i dalje percipirao kao obični košmar. Moj brat je i dalje bio živ, znam, eno ga u drugoj prostoriji, svađa se sa majkom što je opet sabrao malo drva i ona opet udara u bolnu tačku optužujući ga da ne brine o svojoj maloj sestrici, koja je i suviše slaba da podnese i najmanju hladnoću aprilske noći. Jasno sam čula njegov kao stijena težak uzdisaj. Bio je živ. Jest. Niko me nije mogao uvjeriti u suprotno, bio je tu. Poznala bih i gluha i slijepa taj uzdisaj, koji nije ni bio znak

13

slabosti ni predaje, već hrabrosti i herojstva. Moj heroj se ne bi predao, rekao je da njemu ne može biti ništa i nije mu bilo ništa, znam da tad nije lagao. Kunem se da tad nije lagao.

***

Iako kilometrima udaljeni, nit koja je vezala brata i sestru nije mogla oslabiti, a tek ne puknuti. Malo dječije srce je bilo tada upravu. I sada, kao odrasli ljudi često molimo majku da nam ispriča po ko zna koji put, šta se desilo te noći. Svaki put, naša starica plače kao da to iznova preživljava.Kada su ranjene odvukli do najbliže ambulante, mrtve su nosili u podrum naše kuće, među njima i mog brata. Nije imao lijeve šake i geleri su, Bog zna gdje sve, pronašli svoje mjesto u njegovom tijelu. Majka se nije mogla pomiriti sa sudbinom, nisu joj mogli ništa. Daidža mi je potpuno onesviještenoj pokušavao skinuti temperaturu kako bi me mogao izbaviti i pobjeći sa mnom i svojom porodicom u Njemačku gdje bih, kako je on mislio, bila sigurna uz dječiji zaborav kojeg bi vrijeme donijelo. Naposlijetku je uspio i ostvario svoj naum. Majka je ostala otimajući se, urlajući tako da bi se i najhladnokrvnijem biću srce pocijepalo na hiljade komadića. Pokušavali su je umiriti ali bilo je beznadežno. Naposlijetku im se otrgla, istrčala iz kuće i otišla u podrum. Kažu da je Božija volja najmilosnija i da On daje i uzima, kako On hoće i kome hoće. Moju majku je nagradio srcem istinske majke koje je osjetilo da je njeno dijete dovoljno jako. Čim je otvorila vrata vidjela je prsa koja se sa mukom lagano, skoro pa neprmijetno dižu i još laganije spuštaju. Bio je živ, njen sin je bio živ i ona ga je spasila.Uvijek pomislim koliki je inadžija taj moj brat bio, kao da je u inat majci preživio, u inat dželatima, u inat životu:„Ih, jesam vam i pokazao da meni ni granate ne mogu ništa.”Danas je onaj isti, tvrdoglavi i uporni dječak ostao u duši. Uprkos svom invaliditetu, uspješno je završio fakultet u Bosni i Hercegovini, nije sebi dao da ga bilo kakav nedostatak spriječi. Osnovao je svoju porodicu, nakon 2 godine dobio prekrasnog sina, a poslije 4 jednu predivnu malu princezu. Molila sam ga više puta da se preseli sa porodicom kod nas u Njemačku. Uz njegovu nadarenost, inteligenciju i marljivost ostvarivao bi nevjerovatne rezultate. Prilikom svake posjete njima, smišljala sam nove metode da ih nagovorim, ali bilo je uzalud. Njegovo odgovor je uvijek bivao isti: „Nosim ove rane i gelere u sebi toliko dugo jer nisam htio napustiti svoju rodnu grudu kad je bilo najteže, pa da sad posustanem i napustim je kad smo udaljeni treptaj od osvanuća boljeg sutra?“Savršeno sam ja to dobro znala, brate moj. Ali boli vidjeti one iste nestašne, kao noć crne kovrdže tvoje kćerke, koje njen babo nikad neće

14

moći splesti u savršenu pletenicu kao što si nekad pleo moje, brate. Boli što ti se ne mogu odužiti ni za sto života, a tako bih htjela. Boli što sam kukavica, a ti onaj koji je heroj jer ne odustaješ i ne predaješ se, ma koliki rizik bio. Dao si krv i kost za onu koju danas ti možeš nazvati svojom zemljom. Vrijedilo je. Ti, i takvi poput tebe ste stabla nade i oni koji će dovesti do toga da naše buduće generacije zakorače u to što ti tako ponosno nazivaš „boljim sutra”.

Almedina Spahić I-cGimnazija “Meša Selimović” - Tuzla

U posljednje vrijeme, glavna tema u Bosni i Hercegovini je odlazak mladih ljudi. Pitanje „Zašto mladi odlaze?“, ne treba se ni postavljati, jer se odgovor unaprijed zna, odlaze zbog bolje budućnosti. Zar u našoj BiH stvarno nema budućnosti? Mladi ljudi žele bolju budućnost za sebe i niko nema pravo da ih osuđuje zbog toga, svi mi biramo ono što je dobro za nas. Ponekad možda naš izbor nije ispravan, ali mi to ili ne vidimo, ili jednostavno ne želimo priznati. Ja, kao mlada osoba koja treba tek da gradi svoju budućnost, nemam cilj kao ostali, da odem van zemlje koju volim da bih postigla nešto što ovdje možda ne mogu. Zar se život sveo samo na materijalne stvari? Bosna i Hercegovina jeste nerazvijena zemlja, ali, šta mi radimo povodom toga? Sjedimo u kutku svoje sobe i žalimo se kako u našoj zemlji nema posla, navodimo sebi sve negativne strane ove zemlje, ubijeđeni smo da u Bosni i Hercegovini nema budućnosti. Mirno posmatramo kako Bosna i Hercegovina sve dublje tone i odlazak vidimo kao jedini izlaz. Međutim, zašto oni koji su nezadovoljni takvim stanjem u državi, ne ustanu i promijene nešto? Da li je stvar u tome što mladi nisu dovoljno hrabri, ili možda nedovoljno složni, da traže i prave promjene? Zar stvarno želimo da naša djeca odrastaju u drugim zemljama, a ne u istoj onoj za koju su se naši roditelji borili? Ako mi ne promijenimo danas nešto, šta da očekujemo od naše djece za nekoliko godina? Hoćemo li ih napraviti slabim ljudima koji ne žele da se bore, već žele sve unaprijed pripremljeno? Odlazak iz Bosne i Hercegovine je potez očajnih ljudi. Bosna i Hercegovina ima jako puno pametnih i obrazovanih ljudi koji ne mogu pronaći normalne životne uslove u njoj,

Progres neće doći od mirnih i pokornih nego od hrabrih i buntovnih

NAGRADA

2015./2016.

u iz

boru

za

najbolji rad učenika srednjih škola

15

te ako su u mogućnosti, odlučuju se napustiti je. Ne žele da se zalažu za dobro svojih potomaka u Bosni i Hercegovini. Međutim u Bosni i Hercegovini postoje i mladi ljudi koji mogu i žele napraviti promjene. Svi oni moraju biti složni. Da bismo napravili promjene, moramo početi od sebe. Promijeniti sami sebe, steći radne navike, pripremiti se za ono što želimo promijeniti jer je to jedini način da uspijemo. Promjene se naravno neće desiti preko noći, zahtijevaju dosta rada, truda i upornosti. Ovu zemlju su godinama branile razne generacije, mi imamo, možda ne veliku, ali samo jednu domovinu, a to jeste Bosna i Hercegovina. Oni koji su se borili za nju vidjeli su svijetlu budućnost u ovoj zemlji, poginuli su zbog ljubavi prema njoj. Danas su heroji i treba da budu primjer mladim generacijama. Svoj život trebamo posvetiti tome da unaprijedimo svoju Bosnu i Hercegovinu, a ne odlazimo iz nje. Život od nas traži da budemo hrabri i da ne predajemo bitku bez borbe. Život se ne završava nakon jedne pobjede ili poraza, ali jedno je sigurno, bitka završava kada se mi predamo. Tada sami sebi priznajemo poraz, bacamo ciljeve u vodu i samim tim što ne želimo da riskiramo da promijenimo nešto, sami sebi unaprijed određujemo sudbinu. Ipak, mi mladi ljudi dovoljno smo hrabri i jaki da rizikujemo sve za promjene. Naučit ćemo pravila igre zvane „život” i igrati je takvu kakva jeste, jer poraze doživljavaju slabi, a pobjede samo oni najhrabiji.

16

Ali Imran Alić VIII razredDruga osnovna škola - Konjic

Žurili smo prema vrhu brda. Automobil je poskakivao na makadamskom putu. Sunce je već uveliko sijalo i davalo planinskom vidokrugu neku čarobnu ljepotu. Uvijek sam bio sretan kad idemo na selo kod nane. Podveležje miriše na nanine uštipke i taze uzvareno kozije mlijeko. Na vidikovcu stoji nana i maše rukom, skoro dirajući nebo. Dobrodošlica je ovdje kao nepisani adet. Grlim nanu, mirišem joj šamiju dok njene suze teku niz lice. -Nanin lav!- kaže svaki put kad se vidimo. Nebo je ovdje plavije od svih plavih tempera u đačkim torbama, a zrak mirisan kao buket poljskog cvijeća taze utrgan. Moja ljubav prema nani je ogromna, ona mije kao druga majka. Odgajala me dok sam bio mali, pazila, hranila i od svake penzije kupovala igračku. Nana je moj super heroj iz dječijih serija. Sve ono što mi roditelji ne bi dozvoljavali, ona jeste i to krišom. Uvijek je nalazila opravdanje za moje nestašluke. Čak i onda kad sam činio zijan. Primijetio sam da ova posjeta Podveležju nije ista kao prije, nana je, nekako, bila nemirna. Kad smo sjeli u kuću da se odmorimo od puta iz ormana je izvukla staru kutiju i pokazala je mojoj majci. Plakale su obje. Nisam odmah razumio zašto plaču. Kasnije su mi kazale da je to dedina sehara. Otvorile su je i počele premetati požutjele papire. Sašaptavale su se, majka je neke fotografije ljubila i privijala na grudi. Postalo mi je jasnije, to je sehara rahmetli dede kojeg nikada nisam vidio. Poginuo je u ratu braneći svoje Podveležje. Znam samo da su ga saborci zvali Lav i da je moja majka bila djevojčica mojih godina, kad je poginuo. O njemu nismo često pričali, nismo ga puno spominjali. Nanu je priča o dedi uvijek rastuživala pa smo izbjegavali da je rastužujemo. Tiho su pričale njih dvije, sve dodajući jedna drugoj, čas fotografije, čas neka pisma. A, onda je nana izvukla neku kovertu i dala je mojoj mami. Majka je čitala sva u suzama, skoro jecajući. Njen plač je parao podvelešku tišinu, a njene suze kvasile košulju slijevajući se brzinom vodopada niz lice. Bio sam tužan, zbog mame, nane i zbog nekog osjećaja da se ovo pismo ticalo upravo mene. Dječija intuicija me nije prevarila. Kad je majka završila s čitanjem dala mi je pismo, ne govoreći ništa samo podizanjem obrva pitajući me želim li ga pročitati. Klimnuo sam glavom u znak odobravanja, iako jedan dio mene strepio je od neke neobjašnjive bojaznosti. Rastvorio sam list, vlaga je najednom

To što zovemo Bosnom nije samo parče zemlje, Bosna je ideja

2016./2017.

u iz

boru

za

najbolji ra

d učenika osnovnih škola

NAGRADA

17

ćošku ostavila trag. Miris dugog stajanja osjetio se u nozdrvama. Čekao sam da se moje emocije slegnu, da se talog spusti, a onda počeo čitati..,Lave dedin, imam išaret da ćeš jednom trčati mojim njivama, da ćeš ovoga hercegovačkog sunca voljeti vrućinu. Toliko sam želio sina. Činilo mi se da od silne želje za nasljednikom nisam ni primjećivao kako me godine jedu. Dobio sam jednu kćer i to u kasnim godinama. Princeza moja. Bila je najmanje dijete u porodilištu. Čekao sam danima da je samo malo zraknem kroz prozorčić na sobi s inkubatorima. Nikad ne rekavši tvojoj neni da sam te noći spavao u bolničkoj čekaonici. Svaki sekund sam čekao da mi kažu da mogu da je ponesem kući. Htio sam da je odgajam u vinogradima Hercegovine i da je u bukovima Neretve učim plivati. Htio sam da cijeli svijet gleda u nju i da je voli ovako kako je ja volim, silno i bezuvjetno. Htio sam joj dati ime Bosna, nana je izabrala drugačije. Emina! Kao iz Šantićeve pjesme. Emina je moja nada, moja svijetla tačka u mračnim noćima. Pojio sam je kaduljinim sokom i hranio smokvama. Ovdje u Hercegovini zemlja rađa čudima. Iz kamena nikne sjemenka pa se svake jeseni okiti najzdravijim šipcima, a ljudi dolaze pa pitaju gdje su se žile zapele. I ljudi se ovdje drže za stijene ko slijepi miševi, u Hercegovini je sve žilavo, jako, kršno i snažno. Napisao sam priču o tvojoj majci, mojoj Emini, jedinici koju je Hercegovina čekala. Nisam joj je pokazao, jer naš čovjek ne voli biti nježan, a u pjesmi si slabiji i nježniji od pupoljka ruže. Ostavio sam pjesmu u seharu, da je niko ne dira, a jednom kad je Emina nađe, mene neće biti, pa neće gledati u moja metar široka ramena i oči nježne ko u srne. A, tebe sam, oči dedine, usnio. Ko ja ti star i nemoćan, a ti mi bježiš niz polje. I zato sam sad uzeo papir, da ti napišem da znaš kako je ovaj sadašnji vakat gadan, a ja se bojim za te, jer gadniji vakat još dolazi ako bude suditi po ljudskoj duši. Sve je, moj Lave, pojeftinilo. Pa i ljudska dobrota. Godina je 1993., rat je, jad je, glad je! Emina mi od haljinki ima samo jedan presvlak, a do jučer imala odjeće da se cijeli razred obuče. Gledam samo da nju spasim, više ti o sebi nikako ne mislim, čak ni o ženi Halimi. Nešto me strah, šta ako se Bosna dugo nađe u ratu. Ko ti više garantuje da Gradačca vidim, napijem se bistre Une i zanoćim u vlašićkom selu? Ko ti više, moj Lave, vjeruje da će ovdje vladati rahatluk, ako ovaki k’o ja pokleknu? Moje je Bosnu branit i za Bosnu ginut, a Allahovo je da sudi i određuje. Nije vala moj život velik zalog, ali eto, nemam drugo, pa bih i njega dao. Još od kad sam usnio da će mi se unuk roditi, znam da će mi imati ko brinuti o Emini, još mi je lakše kosti položiti u temelje slobode. Emina je nježna, žensko je to, drugo smo mi, junaci, borci, hercegovačke kršne muške šake. Ona je već izabrala svoj put. Od malena veze s majkom i priprema ruho.

18

Složila je u sanduk dvije garniture veziva. Na jednoj bosanska, a na drugoj hercegovačka mustra. Veli joj majka, nek ima obje, jer ne zna gdje će se udati. A, meni nešto hatur što joj tako maloj o udaji zbori. Neki dan sam ranjen, drug do mene isto. Moramo rane jedan dragome i pričamo pod smokvinim hladom. Veli da je iz Rudog. Nešto me tuga uhvatila, pa još drži. Tamo su naši Bošnjaci stradali do temelja. Kuće im pogorile. ognjišta se pogasila, ko zna hoće li se ikada više sabrati da popune saf najmanje džamije? Moj Lave, Bosna je naša domovina. Druge nema, i da ima ona je druga, a sve što nije prvo nije našem čovjeku drago. Neki dan sam bio na dženazi u selu do našeg. Izginuli momci iz sela oko Zvornika. Pomislih, pa od kame da se spase, a pred metak dođu i to ovdje, na drugi kraj zemlje. Tuga me obuze, a i ponos u isti čas. Lavovi su to. Bosanski sinovi. Nije Bosna komad zemlje, par rudnika i borova i bukova šuma, Bosna je Lave moj, ideja. Za ideju se i živi i umire.Kad sam te usnio bio sam najsretniji čovjek na svijetu. Toliko željeh sina, a u snu tebe dobih taman ko ispunjenje zadnje želje. Ne znam je li išaret, ali i ako jeste i ako nije, nek znaš da ti u amanet ostavljem vinograd, u njemu je stara loza, čuvana s koljena na koljeno. Voli ga i njeguj, jer zemlja hercegovačka rađa čudom. Ostavljam ti Eminu, da je paziš kad odrasteš, jer ona je sve što je od mene poteklo. I seharu s pjesmama, jer ti ćeš jedini znati da kršni momci znaju pokazati velike nježnosti. I čuvaj mi Bosnu, a Boga mi i Hercegovinu! I pjevaj sine, pjevaj da odjekuje Posavina i Krajina, pjevaj da zvoni hercegovačko polje, jer samo se pjesmom liječi duša. I upamti. Bosna je ideja, za to se i živi i umire!”Već sam rukom brisao suze, zbog pisma napisanog prije 23 godine, kad je majka pruživši malu seharu prema meni tiho kazala -Valja ti ispuniti dedi želju. Lave moj! Nasluti on tebi ime Arslan!

Bosnom se rijeka i zemlja ova zove

u iz

boru

za

najbolji ra

d učenika osnovnih škola

NAGRADA

2016./2017.

Muhamed Feto VI-3 OŠ „Musa Ćazim Ćatić” - Sarajevo

Osvanuo je sunčan jesenji dan. Krenuo sam sa nanom u šetnju. Sjeli smo u tramvaj i došli na llidžu. Ilidžom se širio neprijatan miris. Nana reče: „To je banja llidža, koja miriše na sumpor i ona je ljekovita”. Išli smo kroz park, a u njemu se nalazila fontana koja se prelijevala u hiljadu boja. Šetali smo alejom i umorili se. Nana je zaustavila kočiju i popeli smo se. Kočijaš je pjevao neku pjesmu, a

19

NAGRADA

u iz

boru

za

najbolji ra

d učenika osnovnih škola2016./2017.

nana ga je zamolila da otpjeva onu „Bosno moja divna mila”, što je on i učinio. Došli smo u jedan veliki park, a nana je rekla: „Ovo ti je Vrelo Bosne”. Upitao sam je šta to znači? Ona me povela do jednog drvenog mostića. Kad smo prešli mostić ugledao sam nekoliko kamenih ploča, a ispod njih izvire pjenjušava voda, koja se širi u malo jezero. U njemu plivaju patke i labudovi. Moje oči sve to su čudno gledale. Nana je rekla: “Ovo ti je, sine, izvor rijeke Bosne.” Ja sam je upitao: „Kako može biti ime rijeke kao i ime moje zemlje, koja se Bosnom zove”. Pogledala me sa osmijehom i rekla: „Zemlja Bosna je jedina zemlja na svijetu koja nosi ime rijeke i rijeka Bosna je jedina rijeka koja nosi ime zemlje Bosne”. Pričala mi je da je tako hiljadu godina, da su je mnogi osvajači htjeli osvajati, zbog njene ljepote. U Bosni su vođeni mnogi ratovi. Mijenjali su se razni vladari, a ona je svemu odoljela. Na kraju mi je rekla; “Dok, sine, rijeka Bosna teče biti će i zemlje Bosne”. I dok sam ja o svemu tome razmišljao, rijeka Bosna je lagano krivudala između velikih stabala vrba, koje su je milovale svojom kosom. Taj dan je za mene bio poseban. Naučio sam dosta o mojoj zemlji Bosni i njenoj rijeci Bosni i još ih više zavolio.

Amina Spahović VII-2 Druga osnovna škola - Ilidža, Sarajevo

Našali se zemlja Bosna,S bistrom rijekom našom Bosnom:

„Hajde Bosno, reci pravo, ko je kome ime dao.“

Na izvoru rijeke BosneLabud bijeli

I on Bosnomda se zove, - želi

Čuo to slavuj divni,pa zapjeva pjesmu svoju:

„Zemljo Bosno, kaži i rijeci,Želim njenu vodu piti,

Želim i ja Bosnom biti.“

Ja bih da se i brdo i potok,I drvo ispred kuće moje,

Mojom dragom Bosnom zove.

Bosnom se i rijeka ova zove

20

Belma RamićJU Gimnazija - Živinice

“Obećala sam da neću otići...” Izgovaram tiho u centru prebukiranog sarajevskog aerodroma a ipak mi riječi ostaju u zraku, niko ih ne čuje a prohladni vjetar ih odnosi negdje, samo on zna gdje.Kofer su mi već prekontrolisali, zadržali me zbog levhe koju mi je mama krišom stavila da ponesem, da me podsjeća na kuću. A koje će mi dobro donijeti uspomena na toplinu doma - na rani zajednički doručak vikendom, miris slatkog pečenog šećera kojeg je mama uvijek pravila samo za mene - kad ću biti tamo daleko, bit će mi hladno oko duše, srce će mi se stezati i jedini okus koji će hrana tamo da ima je okus nostalgije.Već unaprijed znam da će “mojim” malenim stanom odjekivati mrtvačka tišina dok svake subote, tačno u 12:30, budem čekala dainicu i daidžu da navrate na podnevsku kahvu (dolaze odmah čim klanjaju podne-namaz). 12:45 će biti a ja ću razmišljati kako da im objasnim da ovdje u Berlinu nema one bosanske kahve na koju su navikli. 12:55 a još uvijek nikog nema. Proći će još pola sata i ja ću tek tada skloniti čaše i fildžane sa stola, razočarana što, ponovo, niko nije došao.Nervozno lupkam nogom dok čekam da najave moj let. U stomaku osjećam grčeve nervozu i tjeskobu koje pokušavam prikriti. Možda bih i uspjela da se smirim da danas nije 25. novembar. Nisu mogli naći drugi slobodan let, kažu. A svi danas slave praznik, sve je obojeno u plavo-žutu, samo oni ne mogu naći drugi let. Prokleti bili, tjeraju me iz

Zašto nemam namjeru otići iz Bosne i Hercegovine?

2016./2017.

u izbo

ru z

a na

jbolji rad učenika srednjih škola

NAGRADA

I ljubav u srcu djeteta,I poštenje što u ljudima blista,

I druge čari zemlje ove,Sve to se Bosnom zove.

I srce moga oca,I osmijeh moje sestre,

I lopta moga brata,I želje što na krilima mašte plove,

I oči moje majke,Sve to i više, ja bih da se Bosnom zove.

21

domovine baš na njen rođendan.Babo stavlja svoju ruku, punu žuljeva i već naboranu, na moje koljeno. Prestajem lupkati. Roditelj k’o roditelj - osjeti sve. Pokušava me smiriti i oraspoložiti već od jutros ali plave oči mu zrače bolom, sijaju zadržavajući suze. Sigurno se brine da li će ovako morati ispraćati i moju mlađu sestru.“Ideš tamo da ti bude bolje.” Blago okrećem glavu prema njemu.“Nikad nisi znao lagati, oči te uvijek izdaju.” I on tu odustaje, stavlja laktove na koljena, kažiprstom i palcem stiskajući vrh nosa, tjerajući se da ne zaplače sad na kraju. Zrak postaje sve gušći, čini mi se, sve sam ga teže udisala. Izvadila sam mobitel iz džepa da skratim vrijeme. Bezuspješno kao i što sam očekivala.Na pozadini mobitela bila je slika sa Baščaršije - jedna od meni najdražih osoba i ja. Obišli smo toliko gradova zajedno, toliko uspomena je nastalo u njima, u bosanskim gradovima i obećali smo da ćemo ih sve ponovo obići zajedno, jednog dana kada babo bude dao moju ruku njemu. Gledat ćemo Sarajevo sa Tabije, sjediti kraj Neretve, šetati po Bihaću, čitati knjige pokraj kamina u kolibici na Vlašiću dok budemo gledati pahulje kako padaju. Naš skromni dom kupat će zrake sunca, slušat ćemo rominjanje bosanske kiše i mirisat ćemo bosanski behar. Sve je to trebalo biti kad završimo školu. I završili smo a ja ću, evo, čim zakoračim u avion, to obećanje baciti u bezdan.Kako da ostavim svoju avliju, zajedničke Bajrame, miris predramazanske halve i tu veliku količinu rahatluka koja se uvijek osjeća u zraku, bez obzira na sve probleme koje ljudi imaju? A sigurno ih imaju. Imaju oni slike iz prošlosti koje ih grizu, svake noći kada ostanu sami. Kako otići sa tla na kojem su moji ginuli da bih ja mogla da ostanem? Iako je Bosna krvavi evropski pečat, ja nikome ne bih poželjela ništa osim malo moje Bosne. Jer nije Bosna samo parče zemlje na Balkanu, kao što Alija reče, ona je mnogo više. Zajednica ljudi koja prkosi svim zakonima nacionalnosti. I opstaje.Prozivaju moj let. U nevjerici ustajem i krećem prema ulazu u avion. Koračam nazor, jedva nekako, kao da nosim težak teret na ramenima. Iza sebe čujem oca koji ponavlja iste riječi kao i jutros dok smo doručkovali. “Tamo nema krize, bolje ćeš živjeti.”“Tamo nema tebe, ni mame, ni Lamije. To nije bolji život.”Grlim ga još jednom prije nego odem, nadajući se da će njegov zagrljaj uspjeti spojiti raspale komade duše u meni. I tada shvatam. Kada vidim babu kako ide prema izlazu, plačući pretpostavljam, shvatam da ja ne mogu otići. Ne mogu otići od mjesta gdje sam se rodila, prvi put progovorila, prvi put zaljubila. Ne mogu ostaviti Srebrenicu, Sarajevo, Tuzlu, Mostar...Ne mogu napustiti zemlju koja me naučila da je iskrena ljubav ona u koju ulažeš a ona ti uvijek vraća više. Više ljubavi, više pažnje, više

22

topline. Ionako sebe ne bih mogla zamisliti da koračam ulicama gdje ne rastu ljiljani.Kada se avion približava nebu, lakše dišem. Trčim da stignem babu i gledajući u njegove uplakane plave oči i ruke koje drhte, sigurna sam da sam učinila pravu stvar.“Ma ne mogu ja otići 25.” Tiho govorim i puštam da me obgrli svojm snažnim rukama i tog trenutka osjetim da mi se srce oporavlja, svi raspršeni dijelovi duše se vraćaju na mjesto.Kada izgubim razloge da živim, umrijeću. Tako to reče Alija Izetbegović a sada razumijem zašto. Jer dok god ja imam nekoga da me ovako zagrli i dok god imam zemlju koja me čuva, ja razlog za život imam. Tamo u tuđini taj razlog nigdje ne bih mogla pronaći. Ako me ikada budu pitali zašto nisam otišla, odgovor je spreman.

Azra KerićMSŠ „Travnik” - Travnik

Šutnja je, kažu, od zlata. Zaustavlja i sakriva svaku ishitrenu odluku, nezrelu misao i uvredljivu riječ. Gdje ona dođe da predvodi um, nestaju sukobi i greške. I kažu, šutnja se nikad ne kaje.Možda su upravu. Možda bi se mirnije živjelo potiskujući i zatvarajući svaku riječ koja se bori da bude izgovorena, sprečavajući tako eksplozije i neugasive vatrene stihije. Ali šutjeti o domovini, za mene je grijeh. Ja ću da pišem i govorim, makar svi pokrivali uši i zatvarali oči. Ovaj, za neke vjerovatno samo običan komad zemlje ispod minijaturnog dijela neba, nije zaslužio da nestaje u tišini.Znam da strancu moje riječi neće probuditi jezu ispod kože, niti će skupiti dvije-tri suze u njegovom oku. Kao da mu znači nešto ova tačka na jugoistoku Starog kontinenta.Ali neko, pa i taj hladni stranac, čut će moje riječi i razumjeti ih. To je sasvim dovoljno.Okrenuti se i gledati u prošlost Bosne, svoje Bosne, zahtjeva snagu. Živjeti u sadašnjosti te iste Bosne zahtjeva istrajnost, čekati budućnost traži strpljenje. A sve zajedno zaslužuje divljenje i poštovanje.Zbog slike čovjeka, koji ostavlja ženu, tek rođeno dijete, majku i oca, i korača, iako to ne želi priznati, ali svjestan je, u sopstvenu smrt, da

Zašto nemam namjeru otići iz Bosne i Hercegovine?

NAGRADA

2016./2017.

u iz

boru

za

najbolji rad učenika srednjih škola

23

bismo mi živjeli, da njegov dom ne bi nestao s karte svijeta, ja sam dužna ostati.Zbog svih koji liježu gladni i bolesni, bez ideje gdje će sutra provesti noć, ja trebam ostati. Zbog svih koji će rasti i rađati se ovdje, i uz zvuk himne osjetiti sve što ja osjetim svaki put kad zasvira, ja želim ostati.Pobjeći i otići, lahko je. Nositi spoznaju da si mogao biti promjena, a nisi čak ni pokušao, kako za koga, al’ ne bi trebalo da bude svejedno. Ostati, izboriti se i pobijediti, najteže je. Iscrpljujuće, ali pogled s vrha je dovoljno moćan da otkloni umor. Važno je shvatiti, pronaći u sebi i oko sebe ono što je vrijedno vaših suza, napora, teških borbi, snage, iskrivljenih odnosa, žrtvovanja, neprospavanih noći i mirnih godina života.Ja sve gore navedeno, dajem za cjelovitu, čvrstu, ponosnu, razvijenu i naprednu Bosnu i Hercegovinu. Jer ja sam mali dio nje, a ona veliki dio mene.Svejedno mi nije, a oglušiti se ne mogu na rečenicu: „Samo da pobjegnem iz ovog pakla i nikad se više ne vratim.” A ta rečenica vrišti svakodnevno. Bolna je za čuti, kamoli za izgovoriti.Za promjenu, pokušajmo pokrenuti sve što godinama stoji i blijedo i bijedno čeka. Sve što sanjamo i zamišljamo preko granice, stvorimo ovdje. Zbog sebe, da se uvijek rado vratimo tamo odakle smo krenuli, a ne da bi nam se drugi divili.Ovoj zemlji trebaju njena djeca, da budu ovdje, a ne da se griju kraj tuđih ognjišta.Na tim putevima, kojima oni gaze da bi se spasili, leži sva moja bol. Od koga se to oni uopšte spašavaju? Od svoje majke? Greška... greška koja nas košta. Mi treba da spašavamo nju, jer joj prijeti hiljadu i jedna opasnost. A ako nema Bosne, nema ni nas. I ako nema nas ovdje, nema ni Bosne. Ostanimo, da bismo je imali.Zašto mi je toliko stalo? Iz čega moje godine crpe tako enormnu dozu nade, želje i volje da mijenjaju nešto od čega sve veći broj ljudi odustaje? Znam ja to dobro, znam da mnogima nije razumljivo, ali ja nemam ideju kuda da idem, ako izgubim Bosnu. Pod svim drugim zastavama svijeta ja sam samo stranac. I sve godine, koliko god da ih bude, možda će me samo naviknuti na tuđe poglede i običaje, ali me nikad neće učiniti istom. Malo zbog toga što ne mogu, a malo što ja to ne želim.Nisam mogla birati gdje ću se roditi, ali moj je izbor gdje ću živjeti. I biram, bez oklijevanja i premišljanja, Bosnu i Hercegovinu, jedinu domovinu koju imam.

24

Marko Šego, II-3JU Gimnazija “Obala” Sarajevo

Svi moji vršnjaci provode mnogo vremena razmišljajući o svojoj budućnosti, pa tako i ja. Mediji nam svakodnevno pune glave informacijama o problemima države u kojoj živimo. Šta učiniti: otići ili ostati ?Kažu: na mladima svijet ostaje, mi krojimo svoju budućnost, mladi su srce modernog doba... Zašto ostati u državi punoj problema, ako možemo izabrati lakši put odlaskom u neku razvijeniju državu? Postavlja se veliko pitanje i dilema pred nas. Smatram da se u ovoj situaciji nalaze i pravi heroji ove mlade države. Svi se žale na politiku Bosne i Hercegovine, ali kako shvatiti nosioce vlasti, ako i sami tražimo izlaz u bijegu. Kukavičlukom se neće riješiti nijedan problem. Borci i časni ljudi koji su prolili krv na ovom tlu za pravdu i slobodu, blago su ove države. Mnogi ljudi su svoje dragocjene godine života proveli u borbi za bolju sutrašnjicu novih pokoljenja i budućnosti Bosne i Hercegovine.Smatram da je istinsko bogatstvo stajati čvrsto na tlu na kojem smo rođeni iz ljubavi, na kojem odrastamo s osmijehom i kad nam je teško, umjesto bježanja u neku bogatu zemlju, zaneseni snovima o raskošnom životu. Moja želja je da na prelijepim bosanskohercegovačkim planinama mogu da vidim netaknutu prirodu, da gledam velike i moćne gradove, sretne ljude u njima, zbrinute beskućnike i nahranjene gladne. Želim da vidim red i mir među njenim narodima, zgrade vrtoglavih visina u kojima će živjeti ljudi ove države, koji ne moraju da žive “od danas do sutra”. San mi je da vidim azile za pse, a ne da po ulicama glavnog grada tužno na pločnicima šute psi koje su njihovi vlasnici prepustili sudbini zbog vlastitog siromaštva.Moj san je da mogu pri svome počinku pogledati u plavo nebo, pa u lice svoje djece i da im ponosno kažem:” I ja sam štitio ovu ljepotu da u njoj cvjetaju vaši životi!”Moj cilj je da kada zadnji put budem gledao u svjetlost, da to bude sunce moje prelijepe Bosne i ja joj uputim svoj zadnji smiješak. To će biti smiješak pun ljubavi, topao, ali jak. Biti će jak kao najtvrđe stijene ove prelijepe zemlje, inatan i ponosan koji se ne predaje. Tada ću znati da sam uistinu bogat.Neka moja draga Bosna i Hercegovina raste kao dijete koje širi ruke svim ljudima spremnim da podijele tračak svoje ljubavi. Na nama je da zagrlimo svim bićem ovo malo blago što ga imamo i pružimo tračak svoje ljubavi i sreće domovini koja nas sve zajedno neizmjerno voli.

Zašto nemam namjeru otići iz Bosne i Hercegovine?

NAGRADA

2016./2017.

u iz

boru

za

najbolji rad učenika srednjih škola

25

26

Azra Bardak IX razredOŠ „Mehmedalija Mak Dizdar” - Vitkovići, Goražde

Jedno malo parče zemlje... tu tamo na sred karte svijeta. Vidjet ćeš ako se malo bolje zagledaš i malo bliže priđeš. Vidiš?E, to ti je moja Bosna, moje malo nesavršeno savršenstvo, moj nemir i mir, moja rodna gruda, moj narod, moja zemlja, moje sunce i mjesec, ono moje JA, ono jedino čija sam. Ja bosanska djevočica.Pitaju: “Zašto je ta tvoja Bosna toliko posebna, a tako mala, nepoznata? I oni koji znaju za nju kažu samo da je krvava, ranjiva i bolna. Kažu jer ne znaju, jer nikada nisu vidjeli kako to izgleda kad se sunce provuče iznad Neretve, pa ispod mosta i digne se na sred neba... onda naginje ka zapadu ponovo se spuštajući ispod mosta, samo s druge strane, i potone u Neretvu... a iz Neretve se rodi mjesec, lijep i sjajan, bijelom bojom obasja usnuli grad.A nije to samo parče zemlje prošarano rijekama i obasjano suncem...to ti je i kada ja, Azra, i moja drugarica Vladana odemo na spomen obilježje u Srebrenici i ja učim fatihu, a ona odaje počast minutom šutnje...i kasnije obje šutimo. Jer ljudska duša zanijemi nad zločinom. Bosna je kad za Bajram jedemo baklave, a na Uskrs i Vaskrs kuckamo se jajima. Ali, ne može čovjek da ti priča o Bosni, a da ti ne priča o ratu, da ti ne kaže o svima onima koji su htjeli da je pokore, da je osvoje, da njom vladaju... Ali nikada niko nije uspio ni da pokori ni da osvoji, a ni da vlada njome, a i kada su mislili da vladaju Bosnom uvijek im se to samo činilo. I nikada nikome nije bilo jasno kako svaki put da ostane onakva kakva je od uvijek bila, i prkosna i ponosna zemlja bosanska. Bosna te čuva sve dok ti čuvaš ideju o Bosni, o zemlji u kojoj i jedni, i drugi, i treći i svi ostali imaju ista prava na svoje parče Bosne.Nije Bosna neosvojiva i nepokoriva zato što njome protiču divlje rijeke, niti zato što na njenim planinama fijuče oštar vjetar. Nije ni zato jer je njena zemlja natopljena krvlju pa da se boji. Bosnu čuva njen narod bosanski, čuva je vjerom, čuva je ponosom bosanskim, čuva hrabrošću bosanskom. Narod ne da Bosnu i Hercegovinu onome koji će da proda njenu zemlju, onome koji će da uništi njenu prirodnu ljepotu mijenjajući je za vještačku. Ne da je onome koji će da posiječe njene šume, poploča njene pašnjake i livade. Ne da je onome ko će da ukroti snagu njenih rijeka elektranama.Tako je bio jedan, samo jedan, kojem je Bosna dozvolila da vlada njome, a nikada nije rekao da je vladao Bosnom jedini koji je znao da je vladati

Ne bojte se, bit će Bosne ...

27

Domovina se znanjem i gradi i brani

Bosnom nemoguće. Alija Izetbegović je prvo bio čovjek, pa predsjednik, Bosanac, pa Bošnjak... Alija je imao ponos, bosanski, imao vjeru,u Bosnu i narod bosanski... učio nas da svi mi trebamo da budemo ono što jesmo „Hrvati da budu Hrvati, Srbi da budu Srbi, Bošnjaci -Bošnjaci.. ali svi mi zajedno da budemo Bosanci i Hercegovci” jer to je ono što Bosna i Hercegovina jeste, država svih nas. Zato što je bio takav i vladao je, jer samo takvom to Bosna dozvoljava.Danas Bosnom niko ne vlada... vežu je i uprežu, i kad pomisle da su je ukrotili ona ih zbaci sa sebe.Ne može da ti se priča o Bosni a da ti se ne kaže o ženi koja od riže može da napravi ćuftete, ženi koja pravi kafu bez kafe, hljeb bez germe, smota cigaretu bez duhana. Jer, u nas se živi od meraka, živi se od ljubavi... i živi se najbolje što se može, s onim što se ima. I sve se uvijek dijeli.I kao što jednom Predsjednik reče: „To što mi Bosanci i Hercegovci nazivamo Bosnom i Hercegovinom nije samo parče zemlje na Balkanu, za mnoge od nas Bosna je ideja, to je vjera da ljudi različitih religija, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno”.Mi jesmo mala zemlja, ali naša ideja je velika i naša želja da ostvarimo tu ideju i kreiramo zemlju za sve nas, bez obzira na vjeru i naciju, na boju kože ili jezik kojim govorimo. Ne moramo da se volimo, ali moramo da se poštujemo.

Dina Sara Čusto, VII-aVI osnovna škola - Mostar

Kažu da živim u maloj zemlji. Kažu da živim u zemlji od „samo” nepunih 4 miliona stanovnika.Tragovi strašnog rata vidljivi su svuda. Na razrušenim zgradama, popucalim ulicama i trotoarima, zapuštenim parkovima.Rođena sam iza tog strašnog rata. Ali na licima mojih najbližih, roditelja, nastavnika, i danas su vidljivi tragovi, duboki tragovi...Kako popraviti ulice? Kako napraviti moderne puteve? I što je najvažnije, kako izbrisati duboke tragove tuge sa lica meni dragih ljudi, mojih sugrađana?Kažu da nema dovoljno novca za obnovu zgrada, ulica parkova. Slušam to i razmišljam i ne znam šta učiniti.A onda se dešava važna fudbalska utakmica, između BiH i Slovačke. I

28

BiH pobjeđuje. Sa mojim tatom izlazim na ulice i pridružujem se rijeci sretnih navijača. Zastave BiH se vihore iz automobila, trube sviraju, himna BiH se ori iz kafića. Skandiraju se imena Džeke, Pjanića, Ibiševića... Radost na licima ljudi je prosto opipljiva. I sama sam presretna. I onda shvatam.Uspjeh donosi radost, „puni baterije” na inače umornim i pomalo izmučenim licima mojih sugrađana. Shvatam znanje, znanje i samo znanje. Dakle rad, rad i samo rad u najvrjednijem pokušaju da dođemo do što više znanja. Pokušajmo biti dobri i najbolji u onom za šta imamo sklonosti. Učimo vrijedno i pošteno. Postanimo građani vrijedni poštovanja. Padaju mi na um velika imena ove zemlje: Mak Dizdar, Skender Kulenović, Hamza Humo i mnoga druga čuvena imena. Oni potiču iz ove male zemlje. Ali oni su ovu zemlju proslavili. Učinili da za nju čuju i u najudaljenijim krajevima zemaljske kugle.Shvatam da znanje ne poznaje granice, da onaj ko ima znanje, ima i moć da pokreće promjene na bolje, da pravi svijet boljih ljudi. Shvatam da sam najbolji građanin moje zemlje ako postanem neko vrijedan poštovanja.Ako uspijem otići na takmičenje iz klavira i na njemu pokazati kako mi u našem Mostaru vrijedno vježbamo i šta smo sve naučili.Ako dobro naučim prvo svoj, i nakon toga i druge strane jezike, pa mogu o mojoj dragoj domovini govoriti i ljudima koji ne govore isti jezik. Mogu im ispričati kakva divna polja i rijeke mi imamo, kakvi su naši kanjoni, kakve su naše planine. Mogu ih dočekati i pokazati im našu poslovičnu gostoljubivost.Shvatam da samo znanjem, radom i zalaganjem možemo naprijed, i da time na najbolji način gradimo i branimo našu domovinu.

Tarik Ibišević III-2Osma osnovna škola „Amer Ćenanović“ - Ilidža, Sarajevo

Bosna je zemlja moja u kojoj živim ja. Volim je srcem svim ona to dobro zna. Koračam zemljom Bosnom radostan ja, osjećam miris njen i mnogo je volim ja. Vječno u njoj živjet ću jer tako želim ja. Okitit ću je ljubavlju neka mi vječno sja.

To je moja Bosna, moja domovina.

Bosnom se rijeka i zemlja ova zove

29

Ilma Grozdanić VII-2Prva sanska škola - Sanski Most

Te, ne tako davne 2005. godine, ja sam odlučila da se rodim. Od svih zemalja na svijetu za svoju domovinu izabrala sam baš nju, Bosnu i Hercegovinu. I to nije bilo slučajno.Mala, napaćena zemlja, smještena u jugoistočnoj Evropi, na zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka, po mnogo čemu je specifična. Mjesto gdje se sudaraju Istok i Zapad i isprepliću različite kulture i običaji. Ovjenčana visokim planinama, posrebrena pjenušavim, tajnovitim rijekama, putuje Bosna kroz vrijeme. Kroz nju su protutnjale mnoge moćne vojske, vođeni ratovi za njenu nezavisnost i slobodu. Vladari su se smjenjivali od Rimljana do Austrougara i svi su izgarali od silne želje da je pokore. Narodi Bosne i Hercegovine osuđeni na vječitu borbu da svoju ideju o slobodnoj, zajedničkoj i nedjeljivoj domovini koja osigurava ravnopravnost svih njenih naroda i narodnosti, plaćaju krvlju nevinih ljudi, žena i djece.Zato je život u ovoj bajkovitoj zemlji uvijek bio težak, sa puno neizvijesnosti, borbe, stradanja ali i izazova. Narodi u njoj su se bunuli, mirili, bratimili i ubijali. A Bosna ćuti i jača u svom bolu, što joj ga kao usud sudbina dodijeli. Baš svaki put smogla je snage da dižući se iz ruševina i pepela krene dalje, iznova gradeći svoju mladost.A dio te mladosti, htjela sam biti i ja.Život je vječita borba i ko to ne razumije nikad neće razumjeti Bosnu i Hercegovinu i Bosance. Zato je danas mnogi olahko napuštaju tražeći sreću u tuđim zemljama.Ja znam da ono što je tuđe nikad ne može biti naše! Ja Bosnu ne vidim samo kao parče zemlje koje je lahko zamijeniti gradeći kuću na drugom mjestu. Ja moju Bosnu nosim u srcu. Ovdje su moji korijeni i tu želim da živim! Ja vidim Bosnu kao ideju svih onih koji tako razmišljaju i koji se znaju srcem boriti za svoje ideale.A Bosna je samo jedna! Bosnu treba graditi, njegovati i čuvati. Bosna živi u svakoj kući, školi, ustanovi, avliji! Svugdje gdje živi bosanska kultura, jezik i običaji, gdje se obilježavaju tradicionalni praznici i proslave.Bosna postoji, bila je i bit će dok god se velika, hrabra i poštena srca njenih ponosnih stanovnika diče njome, bez obzira na vjersku pripadnost!Bosna je nesebična. U njoj ima mjesta za sve one koji znaju uzdignutih glava iznijeti ideje o boljem zajedničkom životu na svojim leđima.A život u Bosni je lijep i sladak toliko da moramo naučiti braniti je od svakog zla svojom krvlju i životima, ako zatreba.Nigdje kao u Bosni nema takvog meraka i akšamluka, nigdje noću

To što zovemo Bosnom nije samo parče zemlje, Bosna je ideja

30

Dania Ćesko VI-3JU OŠ “Ćamil Sijarić” - Sarajevo

Moja domovina. Bosna i Hercegovina kroz historiju prošla je mnogo toga. Pokušavali su da je osvoje i pokore... vjerovatno zbog njenih prirodnih ljepota: mora, rijeka, jezera, planina, šuma...Sve je bilo uzalud. Narod ju je uvijek srčano branio i odbranio.Posljednji rat koji i moji roditelji pamte odnio je mnogo nevinih života, pogotovo dječijih. Mama mi kaže da je samo u Sarajevu za četiri godine ubijeno oko 1.600 djece.... Hiljadu i šesto, naglašava, slovom i brojem kada se napiše izgleda zastrašujuće! Kada samo pomislim da su ta djeca danas mogla i trebala biti uspješni ljudi, matematičari, sudije, ekonomisti... možda umjetnici? Imati svoje porodice i djecu. Učiti ih njihovim pravima, o suživotu s drugima i drugačijima, baš kao što mene roditelji uče. Nažalost, oni danas nisu tu, ali njihova generacija, među kojima su i moji roditelji, ne daju da padnu u zaborav. Zato nas danas uče da budemo spremni braniti svoju domovinu, ali ne puškama i tenkovima, već pameću i obrazovanjem. Samo tako naša zemlja može i mora opstati. S mladim, pametnim i uspješnim ljudima koji će svoje znanje utkati za dobrobit Bosne i Hercegovine.Kroz obrazovanje naučimo dosta toga o našoj historiji i o tome ko smo i šta smo mi. Tada, nemamo stida ni pred kim u svijetu govoriti o tome kako je nastala naša zemlja. Da u današnjim granicama postoji već preko 300 godina i da ima i onu ljepšu stranu od ratne: svoje banove, kraljeve, kraljice, pismo - bosančicu, jezik - bosanski, grb i zastavu, srednjovjekovne gradove, olimpijadu, nobelovca, oskarovca, pa čak i dva medvjeda - zlatnog i srebrnog. Naravno, ima i nas mlade, koji želimo da bude još ljepša strana Bosne. Zato se trebamo truditi, marljivo učiti i obrazovati, jer domovinu jednu imamo, a ona se prije svega, gradi i brani znanjem.

zvijezde tako ne trepere, i nigdje sunce nema isti sjaj.Bosna je puna čari, dražesna, razigrana, neuhvatljiva. Sve to je čini divnom, velikom i posebnom.Eto zašto sam od svih zemalja na svijetu za svoju domovinu izabrala baš nju.Uvijek kada nekom kažem da sam Bosanka, sve mi se nešto od miline raširi u grudima a srce jako zaigra. Bosna je dragulj neprocjenjive vrijednosti koji nam preci ostaviše u amanet, i ni za šta je na svijetu ne bih mijenjala.

Domovina se znanjem i gradi i brani

31

Sandin Pirić Vll-1Osnovna škola „Zahid Baručija” - Vogošća

Napisa nekada neko „horion bosona”, Zemljica Bosna u srcu Balkana,

Više od hiljadu prošlo je ljeta Kad prvi put je spomenuta.

Davno to bješe, ali se pamti,banovi i kraljevi vladaše njome Bošnjani dobri, tako se zvali,

Ljiljan i stećak oni joj dali.

Nije to pojam i puko ime i nije stablo bez korijena,

ona je grožđe i klasje zlatno, ali i pelin gorki, poprište ratno.

Nije to siroče, bez oca i majke, niti je majka, bez kćeri i sinova, to je zemlja divljenja dostojna

od doba moćnoga Kulina bana.

Nije to parče tamo zemlje nekei nije nešto što je od juče,

ona je mnogo više od toga, ostavština pradjeda tvoga i moga.

Nije to jedna, već su ih dvije, ponosna starija i kršna mlađa, prva je sevdah što mahale grli,

druga zelena rijeka što moru hrli.

Nije to neko bez imena, neko ko ne voli i voljen nije jedna su duša, a tijela dva

domovina to je, Bosna i Hercegovina.

Zašto nemam namjeru otići iz Bosne i Hercegovine?

32

Domovina se znanjem gradi i brani

Domovina se znanjem gradi i brani

Lamija Husejnović IX-3OŠ „Edhem Mulabdić“ - Zenica

Graditi! Braniti! Šta! Domovina?! Sebe? Kako? Djeco, mi smo budućnost. Mi smo promjena. Na nama ostaje sve. U našim rukama se nalazi biljka, biljka kojoj je potrebna voda, obnova i pažnja. Odluka je na nama. Hoćemo li je zalijevati ili pustiti da uvehne? Hoćemo li i mi njegovati svoju „ružu“. Na nama je. Ne čekajmo promjenu, budimo promjenu. Sve se čini teškim i nemogućim dok ne pokušamo. Počnimo učiti, čitati i zanimati se za dobrobit svih nas, naše domovine. A osnova prema uspjehu je znanje. Ono je poput štita i mača. Od neprijatelja se braniš. Napadaš. Stvaraš branu preko koje niko ne može preći. Znanje je zrak. Nevidljivo. Ljudima potrebno da prežive, a ne pružaju mu veliku pažnju. Da se život ne proživljava, već živi. Znanje nam je potrebno da opstajemo. Izborimo se za položaj. Mi smo ovdje rođeni, ovo je mjesto koje smo prvo vidjeli kad smo otvorili oči. Puno toga dugujemo našoj domovini i nikad joj se ne možemo dovoljno odužiti. Kao što je Meša Selimović kazao: „Ni s kim se historija nije našalila kao sa Bosnom.“ To je samo jedan razlog, a ima ih mnogo.Mi smo ti koji gradimo budućnost u svojoj domovini, a na nama je hoćemo li biti dobri graditelji i izgraditi je po mjeri dobrog i poštenog čovjeka. Čovječe, daj nam mjesta, puni smo znanja i saznanja. Dozvoli da pokažemo svoju moć.

Anto Živko, IV-a Srednja tehnička škola - Bugojno

Ovdje, gdje svakom zorom ljepši dan se budi, gdje ljepota sija u zrakama sunca, gdje veselje prati ulicu svaku, a ptice pjevaju na sav glas i najtamnija noć, kada se prostre dolinama pustim, ne osjeti se strah, jer smijehu i veselju nikada kraj.Ovdje, baš u ovoj zemlji, vidim svoj dom! Vidim najmilije kako grade svoju ljubav i ostvaruju svoje snove. Bosna i Hercegovina je zemlja sa iznimnom ljepotom, zelenim poljima koji osvježavaju i uljepšavaju gradove puste, ulice koje se pružaju gradovima, a dječiji smijeh se čuje na svakom uglu, igraju se, uživaju u mirnoj i tihoj, a tako uzbudljivoj državi, gdje je ljeto ugodno toplo, a zima veselo hladna. Kada se umore, sa osmijehom na licu i rumenim obrazima, trče da zagrle majku i

33

Zašto nemam namjeru otići iz Bosne i Hercegovine?

sjednu u toplo i udobno majčino krilo. Bosna i Hercegovina je zemlja koja pruža ljubav, zemlja u kojoj su naši preci stvorili dom i stoljećima se širili, stoljećima gradili samo da budućnost bude ljepša, da ljepota obasja čitavu zemlju, da budemo biser u ovome svijetu, tako i ti nastavi graditi svoj dom, nastavi širiti ljubav, jer ova zemlja je bogata, ova zemlja treba tebe, treba nas. Iskoristimo to i osigurajmo sjaj ovome biseru, ne dajmo da se ugasi, da zataji. Ovdje se bližnji vole dok ostali poštuju. Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj se podržava svaki sport. Ljudi u ovoj zemlji žive zdravo i ugodno. Djeca i odrasli uživaju u raznim sportovima, gdje igraju iz ljubavi, da se zabave, da osvježe svoj život i doprinesu nešto ovoj pobjedničkoj zemlji. Postanite i vi dio toga, ostvarite svoj san i prenesite ljubav svojoj djeci i unucima prema ovoj nevjerovatnoj zemlji.Kroz prozor gledam padaju jesenje kiše i svaka kapljica kad padne, zavolim te još više. Prolaze dani, mjeseci i proći će još ljeta, a ja te neću napustiti ni za svo bogatstvo ovoga svijeta. Bosna i Hercegovina, ovdje provedimo dane našega života!

Anida Pirić III-2Srednja zubotehnička škola

OstajemMogu li tuđinu vatanom zvati

Mogu li, mati, tamo tebe imati, Mogu li jasno, reći ikome

Mogu li, da sam svoj na svome!?

Jesu li tamo pitomi ljudi, Jesu li, ili su vučije ćudi

Jesu li kod njih ljiljan i stećakjesu li Ivo, Aleksa i Mak!?

Ima li tamo džamijskog ezana Ima li uporedo zvona udaranja

Ima li Neretve, Une i Drineima li Bjelašnice i Jahorine!?

Hoću li zateći sestru i brata Hoću li naići na otvorena vrata

34

Hoću li tamo rahat biti Hoću li merak sevdaha osjetiti!?

Znaju li tamo za kahvu i avliju Znaju li brigu u mahali čiju

Znaju li ko su kršna i ponosna Znaju li ko su Hercegovina i Bosna!?

Ostajem, tu je moj vatanOstajem, gdje ću rahat biti Ostajem, uz zvona i ezan

Ostajem u avliji sa kahvom Gdje su pitomi ljudi

Samo moja Bosna to mi nudi!

Lamija OgrićGimnazija „Musa Ćazim Ćatić” - Tešanj

Sedamnaestogodišnjakinja sam i višestruka prvakinja Bosne i Hercegovine u kickboxingu, osvajač evropskog kupa, i balkanskog prvenstva. Za mene nema boljeg osjećaja nego kada znaš da prozivaju tvoje ime i ime tvoje domovine. Naša država ima mnogo perspektivnih mladih sportista koji predstavljaju svoju domovinu gdje god da odu. Ali mnogi mladi ne osjećaju ljubav prema domovini. Živimo u svijetu i okruženju gdje djeca i mladi rastu s ciljem odlaska iz domovine svojih djedova i pradjedova, ali ne i ja. Moj cilj nije napustiti domovinu za koju je moj otac u svojim najboljim godinama digao gard i stao u prve redove odbrane da bi zaštitio svoju zemlju da bi jednog dana njegovo dijete imalo sigurnu domovinu u kojoj će raditi na poboljšanju Bosne i Hercegovine. Kako možemo biti nezadovoljni i pričati da za nas ovdje nema budućnosti ako nismo ni pokušali? Ako nismo dali svoj maksimum, svojim trudom i radom nismo uradili ništa. Da se trud isplati znaju mnogi ne samo sportisti, nego i uspješni ekonomisti, pravnici, doktori... Svi ti mladi ljudi kojima se naša domovina krasi. Oni nemaju namjeru napustiti svoju rodnu grudu, jer znaju koliko je ova država jaka i koliko može izdržati. Prošlost je iza nas, budućnost sami krojimo. Gore biti ne može, možemo samo raditi na boljem sutra koje je iza ugla svakom od nas, ako smo dovoljno hrabri da pokušamo. Ova država ustaje iz pepela ka svjetlijoj budućnosti. Kao što je Aleksa Santić rekao: „Ostajte ovdje sunce tuđeg neba, neće vas grijati kao što ovdje grije„...

Zašto nemam namjeru otići iz Bosne i Hercegovine?

35

Amina Gajević II-1Gimnazija Dobrinja - Sarajevo

Provirite u moju dušu. Evo, dajem vam na razmatranje otvoreno srce. Da li primijetite da je sve u meni obojeno plavom i žutom bojom? Osjećate li da ja dišem svoju domovinu? Znam da ste sve ovo uvidjeli. Možete li onda da zamislite kolika je moja bol jer svoje mjesto moram tražiti pod tuđim nebom? To je neopisiva količina jada i čemera u meni. Svoju kućicu i igralište, majku i oca, Miljacku i Igman moram zamijeniti sa nečim što nije moje, niti će ikada biti. Od svog najljepšeg bosanskog jezika moram spas tražti u nekom stranom. Ostavljam iza sebe sve što moje biće žarom voli i život idem provesti u lutanju po bijelom svijetu.Takvo je vrijeme je došlo. Vrijeme u kojem ću prije dočekati dolazak svemiraca nego gradsko prijevozno - sredstvo, vrijeme kad te tjeraju u školu za čiji sistem samo riječi hvale govore, a nisu se udostojili ni da dostojne udžbenike obezbijede, vrijeme kada za prvo mjesto na državnom takmičenju iz nauke ne možete dobiti ni na papiru napisanu pohvalu, a novčana nagrada se ne može ni zamisliti, vrijeme kad se diče kako nam je zdravstvo besplatno, a u isto vrijeme je toliko zastarilo, toliko neefikasno i koruptivne prirode da izgubite želju za liječenjem. Ako nakon napornog dana želite pogledati našto opuštajuće na televiziji, izbor vam je veoma lagan, ili estradni kvazi-umjetnici ili prazne priče političara koji, čini mi se, već vijekovima sjede na istim udobnim foteljama. Ne brinite, nećete naći ništa edukativno, ništa što će nahraniti vaš duh, a da je u režiji domaćih TV kuća. U slučaju da se ipak odlučite prošetati ulicma našeg velegrada, onda možete uživati u smeću koji je svuda osim u kontenjeru, ugođaj vam pružaju i divlje gradnje nekakvih prostora koji nemaju nikakve harmonije, plana ili sklada, naravno tu negdje vidite i polomljene klupe, išarane zidove, obrušene fasade ili potpune ruševine koje su svima trn u oku na koji su se navikli pa više i ne žulja jer su decenijama tu. Između tih ruševina šetkaju se laganim hodom elita našeg grada - psi. Čopor pasa lutalica kojem izgleda se vi morate izviniti ako vas slučajno ujede.Djecu? Njihovu graju? Nit ćete čuti, niti vidjeti, ali umjesto njih možda opazite grupu mladih ljudi kako bezbrižno hodaju, a iznad njihovih glava lebde crni oblaci. Ti teški oblaci su njihova budućnost. Nek su oni odlični učenici ili studenti, nek njihov moral bude okićen smo pravim karakternim vrlinama, nek su oni sposobni, ali za njih posla neće biti jer nisu podobni. Kakvo onda rješenje da nađete kad vas u rođenoj državi ne cijene, već samo gledaju novi način da vas gurnu u ćošak? Jednostavno, spakujete kofere, uzmete pasoš svoje voljene domovine i halapljivo

Zašto nemam namjeru otići iz Bosne i Hercegovine?

36

grabite prvi voz za bolje sutra. Ali, ja ću svoje kofere raspakovati. Lako vi, „važni” ljudi, pokažete bar mikrometar svog obraza i uradite ono za čim vapimo. Poštujte nas, saslušajte, fer provedite propise i zakone koje ste sami pisali. I sav ovaj jadni narod bez obzira na ime se u tom slaže, jer svi plivamo u istim problemima. Dosta je bilo ispraćaja mladeži u Njemačku, dosta je bilo gladi, nepismenost i besmislenosti. Iskreno se nadam da ćete promijeniti svoju taktiku, jer dublji ponori od ovih naših ne postoje. Sada je trenutak da se iščupamo iz hladnog zagrljaja koji nam propast pruža. I možete ignorisati svaku moju riječ, ja sam ipak u vašim očima niko, ali za kraj, bar na jedan momenat, zatvorite oči i zamislite kako se srce para generacijama i generacijama koje napuštaju sve što im je sveto da bi sebi hljeba obezbijedili, kada čuju Šantićeve stihove: „Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba,Neće vas grijati ko što ovo ovdje grije; Gorki su tamo zalogaji hljebaGdje svoga nema i gdje brata nije.

Zašto nemam namjeru otići iz Bosne i Hercegovine?

Amra Garčević, I Elteh.Mješovita srednja škola - Srebrenik

Nakon završetka osnovne škole slijedilo je odlučivanje tko i šta želim biti u budućnosti. Sa svojih petnaest godina ja bih trebala znati šta je najbolje za mene? Naravno, tu su naši dragi roditelji koji bi nam trebali pomoći pri tom izboru, ali oni ne mogu misliti i odlučiti o našoj vlastitoj sudbini umjesto nas.Odabrala sam elektrotehničku školu, preciznije smijer računarstvo koje bi mi trebalo osigurati radno mjesto u, i ne tako dalekoj, budućnosti. Roditelji i profesori kažu da je informatika budućnost u što nimalo ne sumnjam. Moji trenutni planovi za budućnost se znatno razlikuju od onih koje sam imala prije nekoliko mjeseci.Planirala sam otići na zapad, štagod to značilo. Zapad je i Hrvatska, i Njemačka i Amerika. Smatrala sam da te zemlje imaju podlogu, čvrst temelj na kojem mogu izgraditi sebe i svoje zanimanje. Zamišljala sam se kao vještog informatičara, web dizajnera, sa malom firmom i puno posla. Neku noć ležim, kasno je, a ja ne mogu spavati. Čovjeku se u gluho doba noći, kad je potpuno sam i kad skine svoj borbeni oklop, javljaju najdublje misli koje ga u dani potajno muče, ali ih on nije svjestan zbog drugih, “važnijih” problema. Jedino u ovim trenucima mogu biti potpuno iskrena prema samoj sebi, bez ikakvih maski i lijepo upakovanih istina. Javi mi se misao : “Šta ćeš ti u tuđini?”.

37

Renate Dujaković I-1,Druga gimnazija, Sarajevo

Mnoge me stvari okružuju. Vidim neke kako me blago dodiruju, druge su neugodne i divljački nasrću i lupaju i viču na mene. A neke tamo drukčije od svih kao neka mekana zvjerka obilaze oko mene, pa se maze onako umiljate i meke.

Nešto me trznu, stvori se knedla u grlu. Ja sve ovo moram napustiti? Roditelje? Prijatelje? Svoj grad? Svoj omiljeni restoran? Svoj trg po kojem svaki dan šetam? Svog ljubimca? Možda ove stvari ne zvuče ozbiljno, možda su to sitnice, ali to je sve što imam. Moj život čini puno malih “sitnica”. Sve bih morala ispočetka kuća, prijatelji, posao jezik. Nestade mi zraka, preznojih se. Sama pomisao na to mi teško pada, a kako bih to tek podnijela u stvarnom životu?Gdje god da odem bit ću stranac i nikada se neću uklopiti u potpunosti. A kada se za praznike budem vraćala kući? I u vlastitom gradu ću biti stranac! Više nikada, nigdje neću pripadati, ako odem izgubit ću svoje mjesto pod suncem.Jedino mjesto gdje pripadam jest moj Srebrenik! Ah, sa kojim mirom izgovaram to ime. Srebrenik. Zvuči kao med i mlijeko, kao spas. Kao olakšanje kakvo je smrt čovjeku u nepodnošljivim bolovima.Zašto se ne potruditi i ne ostvariti sve svoje ciljeve u svom gradu, u svojoj domovini, Bosni i Hercegovini? To je odlična zamisao. BiH treba informatičara, inženjera, medicinara, konobara, kuhara, vozača. Naša nas domovina treba. Generacijo koja je na vlasti, Vi koji odlučujete o našoj sudbini, nemojte nas zanemariti! Nemojte misliti samo na sebe, jer Vi ćete otići, a mi ostajemo! Možda još uvijek ne možemo glasati, birati i nemamo pravo odlučivati, ali zato Vi imate.Omladino, prije nego što spakujete svoje kofere pokušajte nešto učinti! Sve se može kad se hoće, samo je potrebno malo kreativnosti, puno truda, rada i vremena. Jedan od nas ne može napraviti neku značajnu promjenu, ali više nas, koji su svjesni problema i koji razmišljaju na ovaj način, to mogu. U jedinstvu je snaga.Nemojmo ostaviti svoju Bosnu da truhne i da se raspada kao da ona nije naša domovina za koju su naši djedovi prolijevali krv i dali svoje živote. Možda je ne možemo za ovako kratko vrijeme obnoviti iz temelja, ali svakako možemo popraviti neke sitnice, preurediti tako da ona bude ugodan dom nekoliko narednih generacija.

Progres neće doći od mirnih i pokornih nego od hrabrih i buntovnih

38

Svuda oko nas su stvari. Stol za kojim pišem, neki usamljeni zid na trgu, daleki prozor; divljači, ljudi drugačiji, pa i naša stanja: sreća, tuga, radost, bol, zaljubljenost - sve su stvari različite i uvijek smo u svijetu stvari. Došli smo na svijet prije ili poslije nekoga (opet stvar), boje smo neke (i to je stvar), pored nečeg smo, od nečeg smo - o koliko ih je i koliko je razlika u njima i sve se kreću kao neka varka.Ima li nešto što je stalno i nepromjenljivo u ljepoti svojoj? Šta li je to što spaja razlike? Jer mora postojati ta najviša stvar koja nas određuje, čini ljudima a ne zvijerima, šta je to što nam je cilj, šta mi treba da činimo i kako, zašto živimo, šta da postignemo, ima li nešto u svakom čovjeku što daje smisao i čini nas čovjekom?Nije mi dovoljan odgovor da svako treba da radi kako osjeća i što voli. Evo, ako neko voli muziku i postane muzičar te stvara svoje omiljene zvuke i umre. Umre nezadovoljan jer mu se još živi, ili nije postigao ono što je htio. Ili je prije smrti pored svoje sreće u muzici bio ponekad tužan, usamljen ili pak čeznuo za nečim što je daleko od njega malog. I tako kod svakog čovjeka. Oh, oh! Pa gdje je sreća i mir? Nama ljudima treba svrha, treba da u svakome trenu znamo šta da radimo i zbog čega smo tu. I biće manje zbunjenosti i ubistava sebe samih, manje tuge i bola. Više milovanja za naše čvornate prste.I gle! Čujem mio zvuk koji me zove da preispitam stvarnost. Da pođem tamo gdje iskre neba nema i gdje je tama. Da zađem i promislim o sebi samoj i o ljudima. Da otkrijem smisao u dubini naše svijesti. I gle! Neka mliječna magla koja mi je skrivala istinu i držala u patnji neznanja kao na pozornici se podiže i ja počeh da tražim sreću sebi i drugima. Tragam za onim što je duboko i za nečim što ga svaki čovjek ima.I tako usamljena, jer ljude ne zanima otkrivanje istine, i bolna zbog toga počeh da mislim. Prošla sam kroz sve svoje maštarije i djetinjaste snove, i shvatih da je čovjek biće koje svoju stvarnost treba da ostvaruje u realnosti. Da se ne nadamo i ne tražimo od svijeta da nam bude igračka i igrarija. Da se ne gordimo i ne ponižavamo druge, jer je to naša magla u glavi. Nema ni jedne prave potrebe za tim - svako će biti mrtav čovjek i ako mislimo da smo vredniji od drugog zbog nečeg što imamo ili što smo uradili onda odmah pomislimo da je to bezvrijedno u očima istine. Što je nekome vrijedno, to drugome nije. Neka društva imaju svoje običaje i svoje vrijednosti, neka druga društva nešto drugo. Ja tražim pravu vrijednost - ono što će svagda biti vrijedno i što neće kao kovanice za dan svoju vrijednost izgubiti, danas vrijedne a sutra bezvrijedne. Potrebno mi je ono što će kroz vremena biti vrijedno čovjeku dokle god on postoji. I dođoh do slobode. Ona je kao urlik divljeg konja koji galopom juri po blatnjavim poljanama slobodnoga brda. Shvatih da je čovjeku potrebna sloboda, da pođe kao i ja i da izabere svoj život, a ne da druge sluša i služi već da bira sam. Ali šta, šta? - poče moj ljutiti duh da bruji i da žeže. Šta je to za čim se traga, o šta da čovjek izabere?U tome gnjevu i iznemoglosti pakao ljuti mi bijaše u glavi i nenadano me obuze mir. Kako je prosta i jasna ta riječ, tako i ja bijah obuzeta takvom

39

jasnoćom i bistrinom i redom da ga ne bi u svom vremenu. Jer tada shvatih i najsretnija pjesma poče da treperi iz moga svijetloga duha:

Narodu svom i ljudima!Poziv svakog čovjeka je konačno dobio svoje određenje. Naime, nema više lutanja i brige za život. Ne postoji više beznađe i tuga i otuđenost. Svaki čovjek je pozvan da učestvuje u svojoj ulozi. Ovako će biti poslušamo li same sebe i duboko u sebi otkrijemo svoju svrhu - svrhu svih nas. Naš posljednji cilj, naša utjeha i topla riječ bit će država. Jeste, kako nam ona sama govori o držanju, a to je čvrstoća i snaga koja je potrebna za ono što će držati najbolje stvorenje - čovjeka. U državi su sve naše nade i naši krajevi.Pitao bi se svako zar da posvetimo svoj život nečemu, a uz to posvećujemo život državi koja je tako velika i hladna. Ali kažem vam da je već mnogo vremena čovjek bio jedna neodređena materija. Mi bismo da budemo u jednoj situaciji ovakvi, tamo negdje drukčiji - sve to prema sopstvenom nahođenju i tražeći samo ugođaj i udobnost. Ali takvi postajemo odvratni, gnjecavi i zbog toga su razne nedaće. Spopadne nas onda nekakva tuga, rezigniranost, upitnost i beznađe. Mislimo da nam je lijepo, a kad dođemo u neprilike a pogotovo u smrt tek tada vidimo da od uživanja nismo imali ništa i da nismo odgovorili na najznačanije probleme. Stoga je životu potreban cilj a država kao cilj nije hladna i nepoznata i ogromna nepoznata tuđina. Ona je topla ruka i mio obraz zajednice. Kada je već jasno da je čovjeku potreban cilj, očigledno je pogledamo li dublje da je naš cilj upravo - čovječnost. Jer čovjek je ono što je čovječno. A kada je čovjek upravo ono što nisu druge stvari - živi zajedno sa ljudima i imaju zajedničku svijest. Iste su im misli i ista sudba i tako zajedno ne da lakše žive, već i kada više ljudi rade iste stvari, nama je lakše ako i mi to radimo. Jer samim tim mi imamo potvrdu da je to dobro, da je sigurno, da nije loše i da činimo dobro. U tome se nalazi sigurnost i zajedništvo i jedinstvo. I u toj cjelini mi stvaramo zakone i pravila, tražimo svoj put tako što pokoravamo stvarnost i ne damo da nam iko narušava naš sistem. I pitamo se da li služiti državi čak i ako nas ona tlači, pa i možda jednom postane ljigava zvijer koja se nadvija nad nas dugačkim nogama i onda praveći luk uz škripave zvuke i jeze stoji iznad nas i približava glavu i odmjerava nas i čudi nam se i postajemo nepoželjni, tada uzmimo u obzir da to nije država već neka zlobna ruka ljudi. I stoga tražimo državu i stvarajmo je pravičnu, slobodnu i lijepu. A umrijeti za nju, mnogi se bune. A odgovor je da ako državi koja je lijepa (a ta je pravična i slobodna) damo svrhu i sudbinu, sve smo joj dali pa i naš zatočeni život koji tek u njoj postaje slobodan. A ako ne umiremo sa državom kada i ona umire (a tada umire sve što je lijepo, pravično i slobodno) pa jesmo li nalik na čovjeka onda? I stoga vam kažem da kada dajemo državi i kada postajemo državom i stvaramo je, stvaramo jedinstvo i mi smo već od države dobili mnogo toga. Ne dobijamo materijalna bogatstva, jer su ti pokloni njoj nepoznati, ona poznaje jedino više stvari - daje nam priliku da živimo u jednom zrnu i to jedno zrno postaje naša so kojom ćemo soliti. O, divne li stvarnosti!

40

Mujesira Neimarlija IV-cGazi Husrev-begova medresa - Sarajevo

Možda sam ja isuviše mlada za ove misli ali osjećam da, u „duhu” škole koju pohađam i u kojoj sam naučila da stvari posmatram s te duhovne strane, trebam kazati nešto na ovu temu. U osnovi ove teme su temelji univerzalne istine i odnosa čovjeka prema domovini. Ovaj naslov je način na koji mi Bošnjaci treba da se odnosimo prema Bosni- kao prema svojoj majci. Da kroz taj odnos ne „podvlačimo crtu” i ne „računamo” samo šta smo dobili, nego, šta smo dali u svom životu, kako su to radile generacije Bošnjaka prije nas. Da su oni „sviđali račune” mi sigurno ne bismo imali djetinjstvo i mladost kakvu sad imamo.Ovi redovi koje ću napisati su pouke koje sam izvukla iz knjiga koje sam dobila od oca, kao amanet da se okoristim o njih, i da naučeno iz njih primijenim u svom životu. Više želim da ovo bude poruka i dokaz borbe prošlih generacija za Bosnu nego što to moje iskustvo može biti. Ali moje može biti obećanje. Obećanje da ću slijediti generacije dobrih Bošnjaka, u nastojanju da očuvamo „jedinu nam zemlju” Bosnu i njene dobre ljude, običaje, tradiciju i vjeru. Prvo na šta me ova rečenica u naslovu podsjeti, bi čovjek koji ju je svojim životom pokazao i dokazao. Čovjek koji je sav svoj život posvetio vjeri, državi, ljudima, pravdi, istini... Kao i na ljude koji su zajedno s njim bili spremni da bez razmišljanja žrtvuju sve za domovinu, za Bosnu. Nisam upamtila rahmetli Predsjednika. Imala sam pet godina 2003. godine kad je preselio na Ahiret. Malo se samo sjećam dženaze, jedne velike dženaze kako mi je babo pričao. Dženaze koju je ispratila takva kiša da se sjećam samo „mora” kišobrana, koje sam vidjela na televiziji. Znam ga samo kroz priču moga oca koji ga je mnogo volio. Pričao mi je da je na tom posljednjem ispraćaju tog velikog čovjeka prvi put u životu osjetio „težinu u grlu”, a i danas kada ga spomene osjeća veliku dozu poštovanja prema njemu.Bilo je ljudi i događaja koji su na svoj način obilježili jedno vrijeme, svoje vrijeme da ga tako nazovem, koji su svojim radom i postojanjem dali „pečat vremenu”, zemlji, državi, sistemu, vjeri, narodu i historiji. Takav je bio i rahmetli Alija Izetbegović, čovjek iz naroda, pun ljubavi za Bosnu. Čovjek, koji je sav svoj život posvetio velikim vrijednostima i idealima, plaćajući veliku cijenu te ljubavi prema zemlji i čovjeku bosanskom, ali nepokolebljivo, uspravno, pošteno i dostojanstveno koračajući kroz svoj život i misiju koju mu je Bog odredio. Sudbina je bila da u vrijeme kada je najpotrebniji svom narodu i zemlji „izađe iz zaborava” i preuzme predsjedničku-komandantsku ulogu za koju se u savremenom svijetu ljudi školuju godinama. A on to s lahkoćom tako ljudski i profesionalno

Ne bojte se, bit će Bosne ...

41

preuze, kao da je pripreman godinama na prestižnim svjetskim „koledžima”. To je nešto čemu sam se posebno divila istraživajući njegov životopis. Biti vođa u godinama rata za jednu malu državu, tek stasalu, politički tek temeljenu, bio je zadatak i misija samo za hrabre ili ljude koji „vole”. Posjetila sam mezar Predsjednika na Kovačima, i dok mi je babo govorio o predsjednikovoj želji da se ukopa sa borcima Armije BiH koji su dali živote u borbi za Bosnu, bez spomenika, bez „posebne ornamentike”, vidjela sam suze u očima moga babe i pogled pun sjete i poštovanja. Tada sam poželjela da budem dio ove priče o čovjeku koji je ostavio dubok i neizbrisiv trag u našim životima, čovjeka koji je održao „čas” savremenom svijetu i čovjeku u njemu, a ništa ne kvareći od svog ugleda i dostajanstva. U najteža vremena za Bosnu ti časni ljudi nisu kazali ,,De nas Bože skloni”, nisu kazali „Što bismo se borili, šta mi imamo od ove države?”, nego su ustali i sa „onim što su imali” i sa ljudima „takvi kakvi jesu” Bosanci, odbranili i sačuvali čast, dostojanstvo i vjeru u čovjeku. Da je bilo suprotno, ništa ne bi bilo isto. Danas ipak svaka mahala ima bogomolju i čovjeka koji se moli Bogu, a „grijeha niti je nestalo niti će nestati” u Bosni...Doista, čudo bosanskog otpora... Odabrala sam par isječaka koji svjedoče koliko je Predsjednik svom narodu u tom najtežem periodu bio moralna podrška. Volio je taj svoj narod, trudio se da uvijek kod njih ističe ono najbolje. Nije ih samo kritikovao, kako se to danas čini. Narod kritikuje vlast- vlast kritikuje narod. Nema tu onda napretka. On je promovisao dobro, a činio sve što je mogao da se ono što je manje dobro unaprijedi. Taj princip samo motiviše čovjeka. „Zašto bi još bilo dobro da prošetate Bosnom? Treba da upoznate svoj narod. Ja sam ponovo ovih dana za sebe lično otkrivao taj narod u neposrednom kontaktu, u susretima. To je dobar svijet i, posebno, to je hrabar svijet. Događaju se čudne stvari. Kažu mi: Predsjedniče, nemamo metaka, nemamo hrane. I sad ja očekujem da će mi kazati - dajte, tražite nekakav izlaz. A onda slijedi neočekivana rečenica: Ali, molimo Vas, ništa im ne popuštajte! Imamo mi snage, borit ćemo se do kraja! Nevjerovatna stvar!...Neko bi rekao: pa gdje je tu logika. Nema je! I dobro je da je nema! Ne bih želio da sada zalutam u filozofiju o odnosu života i logike, ali složit ćemo se da je bilo dobro što nismo bili sasvim logični. Jer, da smo bili logični, predali bismo se koncem aprila ili početkom maja 1992. godine. Sva logika svijeta bila je tada protiv nas. I sad je kod nas takav „nelogičan” narod: nemamo hrane, nemamo metaka, ali mi ćemo se boriti i pobijediti. Šta da im radiš? To je jedan dobar i hrabar narod. To je pametan narod. Treba vidjeti kako ti ljudi ponekad praktično ni iz čeg prave oružje. Mirnodopske tvornice i radionice pretvorili su u vojne. Došao sam u jedno malo mjesto, ime nije važno, ali jedno mjestašce za koje mislite da u njemu i nema neke pameti -a oni vlastitu pušku proizveli, okačili je o zid i kažu: Vidite, Predsjedniče, onu pušku. To je naš proizvod i mi smo proizveli 300-400 takvih pušaka.

42

Kako? Pa, eto, bila tu neka radionica, pa smo je preorijentisali... Dakle, mi se ne damo. Mi smo narod koji će - zahvaljujući pomalo hrabrosti, pomalo svojoj pameti i činjenici da je uz sve to ostao okrenut dobru, koji se bori za slobodu i koji ne mrzi nikoga - ako Bog da, izaći na zelenu granu. Tu mržnju nisam osjetio. Vjerujte mi, nakon svega, nakon svih tih vrlo gorkih iskustava, nisam osjetio mržnju u ljudima i to je nešto što daje nade da će na kraju biti dobro i da ima nekakvog izlaza iz ovog džehennema. Ljudi vjeruju da će zločinci biti kažnjeni, ali niko ne govori o nekoj slijepoj osveti. Govore, istina, o borbi, o odbrani, o potrebi da se oslobode naša sela i gradovi, ali nema riječi slijepe mržnje, i to je jedna utješna stvar. Na kraju bih želio da uputim poruku koju smatram najvažnijom. To je: čuvajte živote vojnika! To je vaš posao, to je vaš zadatak! Ima ponekad nebrige za to. Ima ponekad upuštanja u neke akcije koje nisu dobro pripremljene, sračunate. Nemamo mnogo ljudi. Vidite, Bosnu su opljačkali. Najveće blago koje imamo, to su naši ljudi. Čuvajte ih. Mi smo mali narod, na kraju krajeva i da nismo, to su nečiji sinovi. Za nekog je to dijete, koje vam je povjerio, sve što ima.”1 Zar ovakav princip u vihoru rata 1993 godine, dok život u Bosni traje „na kriški hljeba” i „porciji leće”, kako kaže babo, ne motiviše, ne vodi boljem? Svakako da vodi, što je i rezultiralo okončanjem četverogodišnje patnje za njegov narod...S istim žarom i ljubavlju govorio je i nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i pred očima cijelog svijeta, svima poslao svevremensku poruku: „Danas je historijski dan za Bosnu i za opstanak svijeta. Za Bosnu zato što vjerujem i nadamo se da će rat biti zamijenjen mirom i da se patnje Bosne i sve što je slijedilo i bilo prvorazredno moralno pitanje. Moralno pitanje koje se ticalo svakog čovjeka i svake žene u svijetu. Dokument koji smo upravo potpisali garantira suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine i razvoj otvorenog društva zasnovanog na toleranciji i slobodi. Ovo treba smatrati najvećim rezultatom i glavnim rezultatom upravo završenih pregovora. Mi ostajemo čvrsto opredijeljeni da poštujemo i provedemo obaveze koje proističu iz ovih dokumenata. Apelujemo na Ameriku, Evropu i Islamski svijet da nas podrže u ovom plemenitom cilju. Ova podrška i pomoć posebno se očekuje od Sjedinjenih Američkih Država, od Predsjednika i američkog Kongresa, kao i američkog naroda. Ne oklijevajte, jer ako to učinite, vaša pomoć će omogućiti da se olakšaju patnje naroda i da se ukloni stalna opasnost za regiju i za svijet. A mom narodu kažem da ovo možda nije pravičan mir, ali je pravičniji nego nastavak rata. U situaciji kakva jeste i u svijetu kakav jeste bolji mir nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učinili sve u našoj moći da smanjimo nepravdu za našu zemlju i naš narod.” 2 Sve ovo potvrđuje to da ukoliko neko iskrena srca želi nešto da uradi, promijeni, unaprijedi, doprinese- uvijek nađe put da želju ostvari. Dok onaj koji baš i nije tako odvažan, nađe izgovor da ne učini ništa.

43

Voljela bih da budem od onih koji će biti odvažni i djelovati onako kako najbolje znam i mogu, a ne samo pričati u prazno. Jer, jedno je sigurno- koliko god prilike u drugim zemljama bile možda bolje, naprednije, perspektivnije, bosanskog rahatluka nema više nigdje.Neka ovo što napisah bude moja „zakletva” da slijedim ispravne ljude. Neka ovo bude „naša formula” za odnos prema državi. Neka ovo bude „naše ogledalo” i put našoj djeci kako se treba odnositi prema zemlji, narodu, komšiji, svijetu u kome živimo, prema nedaćama koje su dolazile i koje će sigurno opet dolaziti. Neka ovo bude ovo životna lekcija svima koji pameti imaju, onima koje i Časna Knjiga poziva na razmišljanje „0 vi razumom obdareni” 3, ,,A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.” 4 Jer.. ovo je najbolja škola historije.Predsjedniče, tebi neka je vječiti rahmet i selam....da budeš tretiran kao borac na Božijem putu, na putu onih koji su svoj život korisno proživjeli i dobru posvetili... Šehidi, ljudi koji ste dali živote da bi generacije iza vas, mogle živjeti rahat, nadam se da nećemo obrukati ni vas, ni ono što ste nam u amanet ostavili.Borci, koji ste ostali kao živi svjedoci ove misli u naslovu, hvala vam za primjer, za ono što ste izborili, iako je „hvala” malo da bi se svima vama, borcima, šehidima, rahmetli Predsjedniku iskazala zahvalnost za sve....

1 Alija Izetbegovic,, Čudo bosanskog otpora”- iz obraćanja polaznicima seminara Uprave za moral, Štaba Vrhovne komande; str.l 7; Dom Armije, 9.Decembar 1993.godine; Sarajevo: PRESS, 1995.godina

2 Govor Predsjednika po parafiranju „Mirovnog sprorazuma za Bosnu” u Dejtonu, 21.novembra 1995. Godine

3 Kur’an; El-Maide 100. ajet4 Kur’an; El- Bekare 269. ajet

44

Ahmed Memija VIII-3Druga osnovna škola - Ilidža, Sarajevo

Zastava bez boja Himna bez riječiLjudi bez domaKuća bez krova.

Ruka u ruci Brod u mirnoj luci Na livadi cvijeće

A dijete bez sreće.

Želim i luku I ruku

I cvijeće I proljeće.

Ali ne želim Narod bez domovine

Bez zastave Bez himne.

Neka svako ima svoju ruku i luku Cvijeće i proljeće

Mi imamo domovinu Bosnu i Hercegovinu!

Aimar Biberkić,VII-bOŠ “Ivan Goran Kovačić” - Gradačac

„To je čovjek koji je Bosnu spasio”- kratko je rekla moja majka, kojoj su se i ovaj put oči napunile suzama kada bi se pomenulo njegovo ime. Ne znam tačno zbog čega je uvijek sa osjećajem divljenja ali i bola govorila o tom čovjeku, rahmetli Aliji.Rođen sam poslije rata ali sam volio da slušam ratne priče o kojima su mi pričali moji roditelji. Oni su sa nekim nemirom govorili o ratnim strahotama, ili sa strahom, ne znam jer bi mi često govorili da je bolje i da

Narod bez države je kao kuća bez krova

Ja bih svjetlost zvao mrakom, da te nije Alija

45

Lana Šantć, VII-1OŠ „Mehmedalija Mak Dizdar“ - Sarajevo

Sarajevo je grad koji se mnogo puta našao na udaru onih kojima je smetalo jedinstvo njegovih stanovnika. Sarajevo je grad heroj, ali i grad heroja. Ovo je priča o jednom od njih. Bila je ljetna noć, dvanaestog na trinaesti juni 1992. godine. Grupa boraca iz jedinice Bosnae 3, predvođena svojim komandirom Alijom Miladinom prikradala se neprijateljskim položajima u rejonu Vraca. Zadatak im je bio da pokušaju ovladati rejonom sa kojeg je Sarajevo bilo neprekidno gađano.

Ja bih svjetlost zvao mrakom, da te nije Alija

ne znam šta je to rat.Moja majka je i ranjena na tuzlanskoj „Kapiji”’ i često bih je molio da mi govori kako je to bilo. Pričala mi je o tom danu i o njenim drugaricama koje su sa njom izašle u šetnju, i koje nisu preživjele bombardovanje.Majka je i nacrtala portret Alije Izetbegovića kojeg je poklonila za Bajram svojim roditeljima. On stoji na zidu kuće u kojoj se majka rodila i ništa djeda i nenu nije obradovalo za Bajram kao ta slika. O tom čovjeku na slici se ne govori mnogo, samo kada je pogledaju, uzdahnu svi i pogledaju se a osjećaj nečega blaženog pređe im preko lica.U našoj kući, na polici sa knjigama, stoji i jedna sa plavim koricama. Često je majka uzme da čita a na koricama te knjige piše ”Islam između Istoka i Zapada”. Majka kaže da je Alija izetbegović autor te knjige i da je on bio jedan veliki mislilac kojeg je cijeli svijet više cijenio nego što ga cijenimo mi u Bosni danas.„On je svjetlo na kraju tunela za Bošnjake”- govorila bi majka „Da nije bilo njega ko zna da li bi danas Bošnjaci imali svoje domove u zemlji u kojoj su nastali i živjeli. On je svjetlo koje i dalje sija u dušama onih koji svoju zemlju vole više i od svoga života”- ponosno mi je govorila i oči su joj nekako zasjale na trenutak.Kada pogledam portret Alije koji stoji na zidu; kada pogledam lice svoje majke, vidim ustvari da njih dvoje dosta liče. Dugo lice sa jasnim dubokim borama na čelu, obrazi uokvireni sa dvije dugačke linije a usne obavijene laganim osmijehom. Oči svijetle, plave, u kojima se može pročitati ponos, dobrota i jednostavnost ljudskog bića.Ja sam još dječak koji nije svjestan koliko je prvi predsjednik moje zemje bio važna ličnost. To ću tek razumjeti kako odrastam. Ali znam, ako ga voli moja majka, to je sigurno jedna posebna osoba.“Kamo li sreće”- kaže moja majka „Da su svi Bošnjaci i Bošnjakinje kao on”. „Bili bi najsretniji narod na Kugli zemaljskoj!”„Amin, majko!”

46

Amina VelićOŠ “Otoka” - Bosanska Otoka

Ako imaš nešto što nosiš u srcu i čini te sretnim bez obzira gdje i kad se nalazio, bogat si. Ako ti se to isto bogatstvo oduzme ostaješ ranjiv. Ako jedna domovina čini narod sretnim i ispunjenim, šta je taj isti narod bez domovine?Domovina je vjerovatno jedna od rijetkih stvari koja povezuje različite narode i nacije koji žive u njoj. Moja domovina je Bosna i Hercegovina i bez obzira na sve njene mane ili nedostatke, ja je bezuslovno i volim i poštujem.Međutim, postoje ljudi koji je ne cijene i vide u njoj samo ono najgore. A nikad se ne zapitaju šta bismo bili bez domovine? Jedna domovina daje sigurnost, ispunjava srce i čini nas sretnima. Zamislite da nema Bosne. U tuđoj državi, tuđem svijetu, živite tuđe snove. Odete na put ali se nemate kome vratiti. Imate život, ali kome ga poklanjate? Za koga ga živite? Nema vas ko zaštititi, uvijek vam nešto nedostaje ali to nešto nikad neće doći. Imate kuću, ali nemate krov.Bosna i Hercegovina, ma koliko komplikovanog uređenja bila, je naša domovina. Ima čvrste korijene i temelje i izgradila nas je i napravila narodom kakvim jesmo. Sretni, nasmijani, druželjubivi i uvijek spremni

Pred samu zoru počele su žestoke borbe. Borci Bosnae 3 razmjenjivali su snažnu pješadijsku vatru jurišajući na neprijateljske položaje. Kao i svi ostali branioci Sarajeva, oni su bili mnogo slabije naoružani od agresorskih vojnika. Počeli su ih zasipati minobacački projektili koji su ih onemogućili da nastave dalje. Jedna od tih granata pala je blizu Alije Miladina, teško ga ranivši. Nekolicina njegovih saboraca uspjela ga je izvući i prebaciti do bolnice Koševo. Nekoliko dana nakon teškog ranjavanja, herojsko srce Alije Miladina prestalo je kucati. Vijest o njegovoj smrti brzo se proširila gradom. Otišao je još jedan od heroja odbrane Sarajeva. Za sve ljude koji su ga znali, Alija Miladin je bio veliki oslonac, autoritet, uzdanica i čovjek od povjerenja. Jedan od tih ljudi bio je njegov komšija i dobar drug Edin Dervišhalidović, poznati kantautor Dino Merlin. Odrastajući u siromašnoj radničkoj porodici, Dino je teško radio zarađujući za opstanak svoje porodice. U isto vrijeme se počeo baviti muzikom i pisanjem pjesama. Jedan od rijetkih, koji je bezgranično vjerovao u njegov talenat i podržavao ga, bio je njegov prijatelj Alija. U spomen na svog najboljeg druga i komšiju, Merlin mu je posvetio pjesmu “Da te nije Alija” čiji refren pjevuše i današnje generacije.

Narod bez države je kao kuća bez krova

47

Azra Alagić VIII-1 OŠ “Skender Kulenović” - Sarajevo

Ima mnogo priča o narodu u Bosni, lijepih i ružnih, starih i novih, sretnih i tužnih.Ispričat ću jednu istinitu priču koju sam čula od svoje sestre.Ona je drugi razred jedne sarajevske gimnazije. U njihovoj školi se nastava održava po kabinetskom sistemu što znači da učenici mijenjaju učionicu ovisno o predmetu. Predmet Vjeronauka nema poseban kabinet nego se koristi neka slobodna učionica. U novembru prošle godine desio se slučaj da su u vrijeme predviđeno za održavanje časa islamske vjeronauke sve učionice u školi bile zauzete.Tada je profesorica predložila da odu u pravoslavnu crkvu u blizini i tamo održe čas. Učenici su prijedlog rado prihvatili u želji da vide i

Ne strahujte, Bosne će biti

pomoći. Naroda k’o u Bosni nigdje nema. A nema ga jer nemaju majku kao i mi, nemaju Bosnu. Bosna je svoju djecu odgojila, svoja krila raširila i ljepotu otkrila. I šta bismo mi sad bez Bosne? Država je matica svega, a ako matica ne funkcioniše sistem se raspada.Kuća bez krova kisne, zar ne? Krov vas štiti od oluja, vjetrova i snjegova. A bez krova kuća nestaje i ostaje pustoš razorena nevremenom. Bosnu su razarali mnogi ali je ona ostala da stoji. Sada stoji ponosno pred čitavim svijetom i može da kaže da ima narod, narod koji je voli i koji bi život dao za nju. A koliko nam je trebalo da dođemo do ovoga? Koliko prolivene krvi? Koliko se majčinih suza niz obraze spustilo? Koliko se svijetlih i bezgrješnih duša ugasilo da bismo mi danas mogli slobodno da živimo?Bosna je živjela stoljećima. Diže se iz pepela i bori svim snagama za naše bolje sutra. I kako onda da je ne cijeniš i ne poštuješ? Treba biti zadovoljan onim što imaš, jer pravu vrijednost stvari shvatiš tek onda kad ih izgubiš. Zato treba da je štitimo. Treba da štitimo naš krov, našu maticu. Ona je i dalje na meti mnogih sila, mnogo je izazova čeka i mnogo teških odluka. I upravo zato smo mi tu, da je čuvamo i štitimo kad snjegovi počnu i kad vjetrovi navale. Treba da znamo da imamo najljepšu domovinu na planeti. Imamo svoju Bosnu, svoj krov nad glavom. Šta još da tražimo?Istinsku i pravu ljepotu Bosne ni najbolji pjesnici ne bi mogli opisati. Ona zrači neopisivom svjetlošću. Bosna nije velika zemlja, ali ima veliko srce otvoreno za sve ljude ovog svijeta. Zbog svih ovih razloga, shvati čovjek da nikad, nigdje neće imati ljepši i bolji krov nad glavom nego u jednoj i jedinoj Bosni i Hercegovini.

48

Adela GoletićMS Saobraćajna škola -Tuzla

Uzeli su nam duše i lica mlada ozarena, uzeli su nam mladost,Uzeli su nam bešiku u ružičnjaku i staru majku i kuću i njivu. Uzeli su nam uzorane brazde i žito nerođeno i moju sestru u povoju. Uzeli su nam!Ubili su nam sjećanja na naše junake u pjesmama i uzdahe uz mušepke. Ubili su nam glas mujezina na munari i vjeru i ibadet. Ubili su nam konake i kaldrmu i basamake i avliju. Ubili su nam!Srušili su nam kuće i džamije, srušili su nam obeharala stabla. Srušili su nam škole i nišane u grebljima i mostove preko rijeka. I pruge i vozove i gradove. Srušili su nam!Ali niste mogli uzeti dušu, niste mogli ubiti Boga, ni srušiti Bosnu,Niste mogli izbrisati sjećanja, niste mogli ubiti dušu u čovjeku u ljudima. Niste mogli zamesti nam trag! „Mi velikim se Bogom kunemo da robovi biti nećemo!”

saznaju nešto novo.Na ulazu ih je s radošću dočekala veoma ljubazna gospođa, otvorila im vrata, uvela ih u crkvu i ostavila profesoricu i učenike da održe čas. Profesorica im je detaljno objasnila značenje simbola, način izvršavanja crkvenih obreda i sve što je učenike zanimalo. Pokazala je zavidno znanje i o pravoslavnoj vjeri, a ne samo o vjeri kojoj pripada.Ovo je bio čas islamske vjeronauke održan u pravoslavnoj crkvi. Nešto tako može da se desi samo u Bosni i nigdje drugo na svijetu.Narod u Bosni različitih vjeroispovijesti stoljećima živi zajedno u miru i čini jednu cjelinu. Mnogi nedobronamjerni ljudi iz raznih razloga i na razne načine pokušali su da podijele, rasparčaju i unište Bosnu, ali dosad nisu, i neće uspjeti dok god smo mi toga svjesni i dok se protiv toga borimo. Nisu i neće nas okrenuti jedne protiv drugih sve dok mi tolerišemo, poštujemo i volimo jedni druge, onako kako su naši preci radili, bez obzira na vjeru, naciju, boju kože ili status. Bosnu vole, brane, čuvaju, drže i uzdižu njeni ljudi, svi ljudi zajedno, ljudi koje različitosti spajaju, a ne razdvajaju. Sve dok se bosanski gradovi poznaju po zvuku ezana i crkvenih zvona u isto vrijeme, Bosna će živjeti i prkositi svakome ko joj želi zlo.

Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo

49

Ajla Džagadurov IV razred Gazi Husrev-begova medresa - Sarajevo

Oktobar. Hladno. Kovači. Dženaza. Neobjašnjivo pomiješane emocije, ali sve čega se danas sjećam od svega toga je moja mokra glava. Po odijelu je pljuštala kiša, a ja sam ih osjećao kao kapljice. Polahko odzvanjaše dok se u pozadini čula neka lagana melodija.Šta je meni značio ovaj čovjek? Jesam li ja ovdje zato što su svi tu? Ili, pak ima nečeg dubljeg, uzvišenijeg?- A što ti ne bih napisao nešto o njemu? Ne mogu, pokušao sam, ali ne ide.Evo i danas sam se ponovo zapitao, isto kao i onog oktobarskog dana 2003., šta je meni značio onaj čovjek? Sekundu nakon rečenice su pulsirale u moj mozak. Gušio sam se u njima i u svim osjećanjima. Alija je bio moj predsjednik. Pošten i skroman čovjek sa plavim očima. Vidio sam mnogo ljudi i osmijeha, ali nikada niti jedan nije sijao kao njegov. Možda zbog osjećaja koje je u nama njime budio. Ostao je kao moj, naš zaštitnik.One noći kad me je majka obgrlila svojim tijelom dok su padale granate pomislio sam: „Čuva mene Alija.” Kako sam to zaboravio? Vidio sam ga na vratima podruma, u odijelu, crnom. Vidio sam i njegove plave oči i i čuo eksplozije granate. Postojala je nada da će sve proći i da ću i ja kao i druga djeca svijeta moći izaći da se igram. Kako sam zaboravio majčin miris, granate i Aliju na vratima? Kako sam zaboravio njegov pogled u kojem sam vidio sve što se ne može opisati riječima?- Može se svakome desiti. - reče poznat glas.Zanijemio sam. Polahko sam spuštao ruke i zinuo u nevjerici.- Boga mi, ja sam ti opet došao. A vidim imaš i novu kuću. Neka, ljepše je ovdje nego u onom podrumu. Hajde, kad si već počeo, da čujem čega se još sjećaš o meni?-Ne znam.- On ne zna. Ti si ono pisac? -Da.- Dobro, treba ti inspiracija.- Čitao sam u knjizi. Piše Stjepan Mesić da si ih 1991. znao nervirati svojom neodlučnošću. Kaže da je to, zapravo zbog činjenice da nisi imao ni vojske ni milicije i da na silu nisu mogao odgovoriti silom.- Šta još kaže?- Evo: Bio mi je blizak i njegov sarajevsko-bošnjački humor koji je s vremena na vrijeme razbijao melankolični izraz njegova lica... Ono što osjećam u skladu je sa mojim poimanjem prijatelja Alije. A to je osjećaj

Tratio je pravdu, a ne osvetu

50

plave tuge koju sam naslućivao i vidio u krajevima njegovih očiju...1Tu sam zastao, sklonio prst i zatvorio knjigu. Podigao sam pogled da vidim je li Alija još uvijek tu. Nije ga bilo na mom kauču, a ja sam očajnički tražio njegove plave oči da ih samo još jednom ugledam. Alija je stajao tamo pored prozora i gledao je vani u moju avliju. Gledao je Sarajevo i snijeg koji ga je pokrio. Odmakao se od prozora i opet sjeo na kauč. Našao sam njegove plave oči i u njima se vidjela tuga. Nedostajalo mu je Sarajevo, nedostajao mu je snijeg, a ja sam se pitao šta on radi kod mene kad može biti tamo vani i doživjeti sve ponovo, bar na trenutak.Niti jedan trenutak nisam pomislio da sam lud.- Fino je to napisao o meni. Priznaj mi nešto. Šta ljudi govore o meni?- Govore lijepo, Alija. Ostao si nam svima u lijepom sjećanju.Pred očima sam vidio rečenicu, iscrtavala se slovo po slovo: MUSTAFA ČENGIĆ „ALIJA IZETBEGOVIĆ - JAHAČ APOKALIPSE ILI ANĐEO MIRA,,Šutio sam. Nasmiješio sam se.- Dobro. Žao mi je što ništa o meni ne možeš napisati. Ja odoh Boga mi, a ti radi šta hoćeš. Drago mi je što sam te ponovo vidio. U podrumu si bio mnogo uplašen. Bilo je tako lijepo vidjeti smiraj na tvom licu kada sam ušao na vrata. Čekao sam da zaspiš i tek onda sam otišao. Sada si već čovjek. Vidim, lijepo ti je u kući, prepoznaje se ženska ruka u kući. Preživio si.Ustao je i krenuo prema vratima. Ustao sam i ja da ga ispratim. Znao sam da je sve izmišljeno, da je ovaj Alija samo moja iluzija, ali sam je očajnički trebao. Sa prozora sam gledao Aliju kako korača po snijegu u cipelama sve dok nije nestao. Ostao sam sam u stanu. Sjeo sam na stolicu i pogledom tražio knjigu “Islam između Istoka i Zapada”. Sjećam se da je bila zabranjena i da je zbog nje bio u zatvoru pet godina. Bio je spreman dati mnogo toga za nas. Ponosno je branio sve ono u što je vjerovao. Branio je islam i svoj narod i svoju državu. Ko se ne bi zbog toga osjećao ponosnim? Alija nam je, zaista, mnogo dao, a i zaboravljamo da nam je mnogo toga na čuvanje povjerio.Ujutro dok sam išao u kancelariju shvatio sam da idem istom stazom kao i Alija kad je jučer odlazio. Spustio sam pogled i vidio da pored mojih vidim male tragove od cipela. Nije moguće da su njegove. Ko je drugi mogao po snijegu hodati u cipelama?Nastavio sam hodati i gledati naprijed. Začuo se ezan za podne-namaz i u tom trenutku sunce se pojavilo nakon tmurnih oblaka koji su ga prekrivali. Išao sam i ja gdje je krenuo Alija. I ja ću se boriti kao i Alija. Išao sam i ja gdje je krenuo Alija, gdje svi mi treba da idemo.

1 Alija Izetbegović - Dostojanstvo ljudskog izbora, Sarajevo 2005., str. 205.

51

Ali Imran Alić VII-1 razredDruga osnovna škola - Konjic

To jutro majka nam je opeglala nove košuljice i naredila da moramo biti čisti kad popisivač dođe. Nepoznatog čovjeka smo s nestrpljenjem očekivali, iako nam nije bilo jasno zašto su babo i majka svečano obučeni i zašto nam je kuća ovako namirisana. Znali smo da je poseban dan pa smo se i mi djeca, nekako, posebno osjećali.U kuću je došao mladić, otvorio veliku knjigu i počeo ispitivati babu. Babo je vodio uobičajen razgovor, staloženo i tiho. Na upit mladića o našoj nacionalnosti, babo je podigao glas i svečano izjavio „Svi smo Bošnjaci, hvala Bogu!” A onda je odahnuo: “Napokon!” Nabrajao je imena nas djece i uz svako kazivao priču o tome po kome smo dobili imena. Najmlađi, Alija, on je dobio ime po našem Aliji, predsjedniku.Kad smo ostali sami u kući, pitao sam babu, da mi priča o predsjedniku. Upijao sam svaku njegovu riječ, zaustavljajući pogled na točkovima invalidskih kolica u kojima je sjedio. U babinoj priči tekao je jedan život, protkan skrušenošću, pobjedom i ponosom, a ja sam u sebi osjetio kako odrastam sa svakom novom rečenicom i kako moja svijest biva zrelija svakim detaljom predsjednikovog trnovitog života.Bio je to prvi predsjednik tek priznate zemlje Bosne i Hercegovine, u čije temlje je utkao svoj životni put. Bio je od onih rijetkih ljudi na zemlji, koji za života osjete slast ostvarene ideje, nakon godina patnje i nepravde, koja mu je učinjena. Čovjek iz naroda, neprepoznatljiv na ulici, a uvažavan i poštovan na svijetu. Kao da se sva mirnoća i strpljenje svijeta naselilo u njegovu dušu pa mu i lice poprimilo crte skromnoga i strpljivoga čovjeka.Babo je pričao, ja slušao i sve više shvatao što se moj brat zove Alija. Bilo je to babino priželjkivanje da mu najmlađi sin bude skroman, tih i ustrajan. Na kraju priče mi je rekao: ”Kad bi opet mogao vratiti vrijeme, svaki put bi uradio isto, stao u redove Alijine vojske i opet bi, kako kaže, proživio isto.”Znatiželja i ljubav prema istoriji tjerala me da dalje istražujem sam, jer me babina priča zainteresovala. U školi, na časovima istorije, nismo baš dobivali puno informacija o novijoj istoriji. Čitao sam knjige o rahmetli predsjedniku i pred mojim očima otvarala su se nova prostranstva ljudskih sudbina, pisana realnim događajima, tužna i sretna u isti mah, kao čaroban krug u kojem nikad ne znaš ko je sretniji, onaj dole ili onaj što se gore kreće.

Ja bih svjetlost zvao mrakom, da te nije Alija

52

Divio sam se čovjeku, koji je zbog svojih ideja trpio hladnoću zatvorskih zidova, a kasnije kad su njegove ideje pobijedile sve prepreke, kad su bile masama podržane, nikada nije pokazao mržnju prema onima, koji su mu činili nepravdu. Shvatio sam da je bio od onih ljudi, koji imaju jača djela od svojih riječi. Bilo šta da je govorio bio je to smiren govor s poukom, a bilo što da je činio bio je to hairli posao s nijetom na dobro.Dok sam jednu noć do kasno čitao knjigu, san me prevario i zaspao sam. Usnio sam neobičan san. Sanjao sam zatvorsku ćeliju, mokrih, sivih zidova, polumračnu i praznu. Vrata su joj bila otvorena, kao da čekaju zatvorenika da uđe pa da se zatvore. Hladnoća zatvorske ćelije dopirala je do kosti, ježio sam se, što od hladnoće, što od straha. Odjednom na rame mi se naslonila ruka, topla, koščata, ispijena, muška šaka. Okrenuo sam se, u duši sam znao da je predsjednik došao da uđe u tu strašnu tamnicu zvana nepravda. Osjećao sam da je to on, ali ga nisam vidio. Probudio sam se sklupčan od hladnoće, uplakan i prestrašen. Bio je to samo kratki san, a straha od samoće i hladnih zidova bilo je toliko da sam u grudima osjećao fizičku bol. Zahvalio sam se Allahu, kad je to bio samo san, a onda sam pokušao zamisliti koliko takvih noći je doživio rahmetli predsjednik, koliko samoće, straha, gladi i koliko mraka u očima, koje su trebale gledati sunce i mjesečine?Zamišljao sam njegovo nevino lice dok strpljivo broji zatvorske dane, skrušeno podnoseći nepravdu, koja mu je učinjena. Mislim da je i tad više mislio na svoju porodicu, brinući se da njihovi dani na slobodi nisu mučniji od njegovih u ropstvu. U sebe je slagao dan za danom, koji su odumirali brojeći zatvorsku kaznu. Nagomilavali su se ti odumrli dani kao što se lišće s drveta taloži na zemlji, truhne i opet hrani svoje drvo sa kojeg je palo. I predsjednik se hranio svojim danima, što ih je više u dušu slagao, znao je da ih je manje ostalo na putu do slobode. Imao je ideju vodilju i nevjerovatnu želju da uspije. Toliko jaku, čak jaču od boli nepravde i svjetliju od mraka tamnice. Uzdao se u Allahovu pomoć, a u sebi je imao dovoljno strpljenja da čeka, čak i onda kada je čekanje predstavljalo beznadežnost, on je strpljivo čekao. Ponekad mi se čini da je strpljenje ono što je obilježilo cijeli život rahmetli Alije. Strpljenje je pobjeda čovjeka nad samim sobom i samo najistrajniji ovu bitku i dobivaju. Onda kad zatvorski dani odbrojaše i zadnji u nizu, Alija je pokazao da sloboda van zatvorskih zidova ne vrijedi ništa, ako nacionalnost i država u kojoj živiš ne daje punu slobodu izbora da budeš ono što jesi, što te istorija, tradicija i vjera čine.Narod ga je birao, i da je živio još tri životna vijeka, uvijek bi bio izabran na čelo Bošnjaka, jer smo to što jesmo zahvaljujući, upravo

53

njemu. Zbog njega je dan popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, mnogo godina nakon njegovog preseljenja bio dan kad su ponosni Bošnjaci napokon mogli imati svoju nacionalnost, zbog njega je moja kuća mirisala kao na sam dan Bajrama i svečana odjeća krasila naša dječija tijela.Biti Bošnjak jeste svečanost za danas, uspjeh za jučer i vodilja za budućnost.Ako smo svoju zemlju morali platiti krvlju, onda smo je skupo platili, ako smo svoju slobodu platili suzama majki, onda je naša sloboda najsjajnija zvijezda u sazvježđu, gdje spavaju duše šehida.Dan za danom, godina za godinom, malim ljudskim koracima koračao je svoj život, Alija, prvi predsjednik. Malim koracima je koračao nosivši najveće ideje i ciljeve, koje nikada nije mijenjao. Doslijednost mu je u životu ponekad odmagala, ponekad bila na njegovoj strani, ali ga nikada nije napuštala.O ratnom putu i periodu stradanja Bošnjaka nikad nisam volio puno čitati, to je uvijek otvaralo nove rane u našoj porodici. Nikada babina kolica nisu mogla trčati za našim dječijim nogama dok smo igrali lopte ili se ganjali po avliji. Naučeni smo da svako mora imati nešto što ga tišti. Naučeni smo da samo strpljiv i skrušen čovjek može dobiti ono čemu stremi i ono za čim žudi.Babo je jedan od onih, koji je svojim zdravljem platio našu slobodu, drugi su prošli gore, plaćali su životima svojih najmilijih. Za njihovo današnje teško, mi sutra imamo svoje slobodno buđenje i slobodno lijeganje na počinak. Za svoje ime, čast i odbranu vjere i tradicije i onog što nas čini Bošnjacima - muslimanima zaslužna je duga i istrajna borba i suze, koje su padale niz lice Alije Izetbegovića u hladnim zatvorskim noćima, onda kad ih niko nije vidio.Suze, koje su pokazivale dobrotu duše, nježnost i ljubav, bile su rijetkost na hladnom licu, koje je zatvorski mrak činio blijedim.Taj mrak je zalog za našu svjetlost.Neka nam svaka zraka jutarnjeg sunca bude stih“Ne bi sjala ovako jako ova naša lijepa avlija,ja bih svjetlost zvao mrakom da te nije Alija”

Predsjedniče, hvala Ti za sve! Tvoj ponosni Bošnjak

54

Selma SmlatićGimnazija Dobrinja - Sarajevo

Živiš, a nema te. Slijep gledaš, nijem slušaš, prisiljen preživljavaš, pa kako bude. Vjeruje da je tvoj život jedinstven, a u najdubljem dijelu sebe znaš da si ukalupljeni rob ovog grandioznog svijeta.Svi mi, i veliki i mali, i bogati i siromašni, i optimisti i pesimisti, u sebi imamo usađenu tu potrebu za promjenom. Žudimo za njom, ali čekamo nekog posebnog da mijenja. To mora biti obični čovjek koji ne želi vladati nad nama, ali koji ne dopušta da iko vlada nad njim. Mi čekamo, jer, mi smo se odveć prepustili zakonu prirode i pomirili se s tim da je život takav, da se ništa ne može učiniti i da je ionako sve svejedno. Rođeni smo za male stvari, ništa više. Kao djeca smatramo da smo suviše mladi kako bi donosili odluke, a kao zrele osobe ubjedimo sebe same da je već prekasno da išta mijenjamo. Mrzimo mi način na koji živimo, ali nikad se ne pobunimo, pustivši tako da stotine drugih nas zarobljenih u nama; i hrabri, radoznali, pustolovni, ostanu neotkriveni. Živimo po ulogama, glumimo ravnodušnost, idemo sredinom neutralnosti, nikad ne birajući stranu, sve kako bismo sakrili kukavicu koja obitava u nama. Svi se mi bojimo, da li svjetla ili tame, stvar je individue- ali bojimo se. Tu se putevi velikog i običnog razilaze. Veliki se, crpeći vlastitu snagu, nekako održe, a obični potonu i toliko od njih. To je valjda zakon današnjeg života. Biti velik ne znači krenuti u borbu radi velikog cilja, nego krenuti u bitku kad je na kocki čast. Mada, svi se ponekad slijepi upustimo u donkihotsku borbu, bez cilja, bez vizije. Baš na koraku do pobjede, predamo se vjetru života. Vjetrenjače tako ubiju volju i za životom i za smrti. Nastavljaš po inerciji i proklinješ život, a kao da bi znao šta je bijelo da nije crnog. Preostalo ti je još da vjeruješ u bolje sutra, a tu vjeru će ubrzo ohladiti hladna zemlja.Možda si baš ti promjena koju svijet treba, ali sad uplašen sjediš među svoja četiri zida i tražiš odgovore u udžbenicima. Tamo ih nećeš pronaći. Dovoljno je da zaboraviš da si mali čovjek u velikom svijetu. Budi velik. Budi mišić drvenoj lutki. Dopusti da se od prašine stvori zvijezda koja sija i kad je oko nje sve crno. Ne biraj lakši put nego gradi novi. Zašto da ne? Jer je neko rekao da je nemoguće? Imaš samo jedan život da se dokažeš ili da živ umreš.

Progres neće doći od mirnih i pokornih nego od hrabrih i buntovnih

55

Almina Džunuzović II-1 JU Gimnazija “Obala” - Sarajevo

U svijetu punom različitosti teško je biti i ostati svoj. Nadvladati sve znači pobijediti, ali najveća pobjeda je pobijediti sebe - stati iza svojih stavova i biti zaštitnik kada je najteže.Mnogi velikani su u tome vidjeli poentu svog rada, svoj životni put. Velikan moje domovine je Alija Izetbegović, prvi predsjednik nezavisne BiH.Sudbina moje domovine kao da se preokrenula u jednom danu. Plavetnilo neba i ljepota suživota u trenu su postali tamni. Umjesto slobode buknuo je rat, a ljubav se našla na nišanu mržnje. Zlo je razmahalo svoja krila i krenulo sa razaranjem gradova, ubijanjem i progonima ljudi iz vlastitih kuća. Sve što su tokom života sabirali u trenu je nestajalo kao i životi mnogih. Biće žene je bilo izloženo poniženju nepriličnom ljudskom rodu.Čak ni to što su zarobili predsjednika Izetbegovića nije im uspjelo da pokore BiH, naprotiv, njegov glas bio je odjek ponosa i znak da se domovina mora braniti. Hrabrost, ljubav prema domovini i nadu u spas niko nije mogao oteti nenaoružanim ljudima kojima je to bilo najveća snaga otpora.Ljubav prema BiH i njena sloboda povezala je ljude koji su izložili svoje živote kao zastave otpora. Riječi predsjednika Alije Izetbegovića kojima je ohrabrio i zadnji atom straha u biću boraca za Bosnu i Hercegovinu, bile su neizmjerno vrijedne i oličenje ponosa: „Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo.”Očima punim suza govorio je da nikada sebi nećemo dopustiti da se postidimo svojih djela. Na udaru su se našli prije svega Bošnjaci kao narod koji je smetao idejama susjeda da podjelom Bosne i Hercegovine učine svoje države velikima. Ali front otpora je rastao i činili su ga svi narodi koji su osjećali ljubav prema zajedničkoj domovini. Njihova borba je bila odbrana domovine i odbrana časti i ljudskog dostojanstva istovremeno.Nakon svega što se desilo, predsjednik Alija Izetbegović se zalagao za pomirenje imajući vjeru u budućnost zemlje koja je ostala na nogama sva u suzama, ranjena, uzdrmanih temelja, bez protjeranih i na stotine hiljada ubijenih.Ni velike sile nisu dokraja bile iskrene, podržale su formiranje dva

Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo

56

entiteta i time učinile nepravdu: nagradile su zločince, tvorce genocida koji su svirepo ubijali nenaoružane ljude samo zato što su druge vjere, a nisu odale priznanje narodima koji su se ravnopravno borili za spas zajedničke domovine. Pred predsjednikom je bila najteža odluka u životu. Prestanak rata značio je spas od zla oličenog u naoružanju, nadu da će nove snage otvoriti dijalog za budućnost BiH u novim okolnostima.Pravda je i pogled pun sigurnosti, bez trunke srama. I prema neljudima ljudski pogled, sami će shvatiti sve. Shvatiti da im mi možda oprostimo, ali oni sebi neće moći nikada. Sada je jedino bitno nastaviti borbu za pravdu jer ona stoji iza hiljadu vrata zla. Potrebno je hiljadu puta pasti, ustati, naučiti lekciju i podignute glave nastaviti dalje.I na kraju svakog kraja je novi početak, nova nada. Tada čovjek shvati da je suština života u borbi protiv zla. Bosanskohercegovački šehidi zaslužuju da njihova djeca ponosno izgovore odakle dolaze, da ponosno govore o predjelima i ljepotama koje nudi Bosna i Hercegovina, da svaki šum i hladan vjetar donosi isto - sjećanje i nadu.Bosna i Hercegovina i danas se bori za svoju budućnost. Oni koji su se za nju borili ostali su ponosni heroji i borci dostojni poštovanja za sva vremena zajedno sa predsjednikom Izetbegovićem kao predvodnikom u odbrani zemlje, poniženja i ropstva.Smjelo i slobodno korača BiH ka boljoj budućnosti, i za nju se danas bore svi njeni sinovi svjesni njene pozicije i amaneta onih što su svoje nade i živote ugradili u njeno sunce slobode.

Anida Šemoska, V-lOsnovna škola ,,Edhem Mulabdić” - Sarajevo

U mojoj Bosni sudaraju se istok i zapad i spajaju različite kulture i običaji, različite religije i mitovi. Bosna je kao šarena vrpca satkana od više različitih kultura koje zajedno žive u harmoniji. Bosne će uvijek biti. Bosna će se uvijek ogledati u svojim rijekama, koje odišu svojom ljepotom, koje nevino žubore. U jesen joj dani pružaju poseban ugođaj svojim šarenilom boja, a zimi većina moje domovine biva prekrivena bijelim tepihom, a posebno njene planine, što pružaju djeci, ali i odraslima da uživaju u zimskim sportovima.U proljeće moja zemlja sva ozeleni. Čuje se žubor potoka i rijeka, pijev ptica i tad moja zemlja zrači nekom neopisivom radošću. Ljeto je najljepše godišnje doba. Tada se uživa u suncu, jezerima, rijekama i uživa u svim njenim ljepotama. Moju Bosnu uvijek će braniti planine što poput njenih

Ne strahuj, Bosne će biti

57

čuvara nepomićno stoje i nijemi su svjedok svih zbivanja tokom mnogo stoljeća.Njeni stanovnici će uvijek uživati u prelijepim dolinama, puteljcima, jezerima i najljepšem moru na svijetu. Bosanci i Hercegovci će uvijek biti raspoloženi da široka srca prime dobronamjerne goste i da zajedno s njima uživaju u prekrasnom krajoliku, starim historijskim građevinama i utvrdama što bijahu simbol borbe za očuvanje moje domovine.Ljepota Bosne nije samo u njenom vanjskom izgledu, već u onome što je nevidljivo, a to su naša bosanskohercegovačka srca, koja će uvijek kucati poput naših sahat-kula u prkosnoj Bosni, koja će uvijek rado dačekivati goste ali i braniti moju zemlju ukoliko to zatreba.Ponosna je i vihori se zastava moje najljepše domovine Bosne i Hercegovine, koja odiše ljepotom, dobrotom i dostojanstvom. Svaka zvijezda sija za nas. Bosna je u mom srcu zauzela posebno mjesto i obogatila ga za jedno veliko blago, jer, zaista, Bosna nije riječ iz spomenara koju mogu izbrisati kiše i vrijeme, već je to jedna prelijepa stvarnost što se čuva i brani kao zjenica oka svog.Ja ne strahujem, nemojte ni vi strahovati, jer Bosna je kao kraljica koja uvijek stoji gordo i uspravno. Moja Bosna je mistična, prkosna od sna. Ime Bosna srcem izgovaram i onda kad mi usne zanijeme. Ne strahuj, Bosne će biti, ne strahuj, a zašto bih strahovala, zašto, kad je Bosna unikat.

Una Alić II-d Gimnazija “Meša Selimović” - Tuzla

Moja generacija je izgubila glas. Iz otvorenih usta izlaze tuđe riječi kao eho isprazne političke retorike neprimjetno pokupljene sa medija. Slijepo ponovljene fraze u našim ustima stvaraju zadah ustajale žabokrečine, čiji smo prešutno postali dio. Nemamo glas i nemamo formu, evoluirali smo u bezličnu masu spremnu za manipulaciju.Moja generacija je izgubila sluh. Slušamo, ali ne čujemo jedni druge. Egoistične smo zvijeri čiji osjećaj za okolinu ne prelazi granice vlastitog tijela. Bezosjećajni smo za tuđe vapaje, a najmanja vlastita nelagoda čini se kao armagedon. Naše uši su receptori podešeni na ritam novokomponovanih poskočica, od čijeg zaraznog zvuka se ruke same dižu u zrak, dok narod, koji poslovično udara brigu na veselje, alkoholom stimuliše blaženi osjećaj zaglupljenosti.Moja generacija je izgubila osjećaj za realnost. Živimo tuđe živote u vremenu besprizornog materijalizma. Izvrsnost u poslu koja je dolazila

Progres neće doći od mirnih i pokornih nego od hrabrih i buntovnih

58

kao rezultat stalnog obrazovanja i dugogodišnjeg stručnog usavršavanja, u aktuelnom se okruženju čini sizifovskim naumom. Važno je biti poznat i ne biraju se sredstva u potrazi za vlastitih pet minuta slave. Kada forma dobije primat nad sadržajem i kada se ljudska bića odvoje od svoje duhovne dimenzije, tada postajemo predmeti za praktičnu jednokratnu upotrebu. Po potrebi smo minorizirani ili majorizirani, ugroženi i nejedinstveni, a sve u atmosferi straha od drugog i drugačijeg. Glasamo i spremno dižemo ruke u vješto insceniranoj igri koja u potpunosti isključuje našu slobodnu volju. Dok je ovaca ni džempera manjkati neće.Moja generacija je izgubila sistem vrijednosti. Živimo u obrnutoj piramidi, čije tjeme ne može donijeti stabilnost. U društvu gdje kultura i obrazovanje imaju najniži status, političari uživaju kult estradnih zvijezda. Za svaki posao u ovoj zemlji mora se imati dokaz o stručnoj spremi i potvrda o nekažnjavanju, osim za posao političara. Oni su posebna kasta odvojena od naroda kojoj u borbi za vlast ništa nije dovoljno sveto. Njihov društveni autizam ih je učinio potpuno bezosjećajnim za običan svijet, dok svoju političku stabilnost kupuju rasprodajom društvenih resursa. Nezaposlenost, odliv mozgova, povećani kriminal samo su refleksije aktuelne političke stvarnosti u kojoj porodica, škola i vjerske zajednice ne mogu obnoviti uništeni sistem moralnih vrijednosti. Političari se pretvaraju u faraone koji materijalno bogatstvo gomilaju za zagrobni život, dok surovim životom načeti ljudi prose na ulicama ne bi li sebi omogućili elementarnu zdravstvenu skrb. Vjerske vođe, čiji je habitus isključivo vezan za duhovne vrijednosti, grade si velelijepne rezidencije, voženi najluksuznijim automobilima da drže propovijedi gladnom narodu. Školski programi više liče na vojnu obuku na kojoj oblikujemo borce za naše buduće ratove, nego na organizovani skup disciplina koji u nama treba razvijati osjećaj za pravdu i poštenje.Upravo iz jedne takve školske klupe, s ružnim intarzijama prostakluka i degradiranja sveg onog što je drugačije i u manjini, pišem o odsustvu svakog progresa u mojoj domovini izgubljenoj u bespuću surove tranzicije. Pišem o dobrim ljudima u tegobnim vremenima, zatečenim na vjetrometini između istoka i zapada. Pišem jer moja vjera u bolje sutra nije presušila, ali da našem ustajalom zdencu trebaju neke svježe vode. Trebamo nadu i motiv koji bi našoj kičmi ponovno dao dobar razlog da se uspravi. Trebamo hrabre i obrazovane ljude dovoljno jake da se ponovo dignu na noge kada ih život obori teretom nagomilanih problema, nasmiju mu se u lice i ponosno kažu:, Jel’ to sve?! Udri jače, izdržaćemo mi i mnogo gore, jer mi znamo, mi možemo i mi imamo jasan cilj! Ovo je oduvijek bila zemlja dobrih ljudi i nećemo dopustiti da nas šaka korumpiranih manipulatora povuče na samo dno.Ali naš buntovni uzvik neće biti zvuk šovinističkih pjesama fudbalskih huligana, naša djela neće biti očajno bacanje cigli na prozore zapaljenih

59

državnih institucija, ni suza u oku moga dede koji je svoj radni vijek uložio u izgradnju svake od njih. Odgovor moje generacije ne smije biti pristajanje na nametnuta pravila igre, nego prezir i gađenje za postojeći sistem društvenih vrijednosti koji promovira mediokritete. Naše obrazovanje mora razvijati kritički, a ne podanički um. Moramo sumnjati, moramo težiti boljim rješenjima. Preseliti se iz lažnog, virtualnog svijeta društvenih mreža na kojima živimo izmaštane živote u stvarni svijet i upitati se kako možemo dalje i bolje. Tek tada će se tihi glasovi moje generacije složiti u veliki val spreman da spere debele naslage nečisti nagomilane na ovoj prelijepoj zemlji. Progres neće doći od sluga pokornih, nego od buntovnih kreativaca spremnih da izgrade jedan kvalitetniji tim sa boljim rješenjima.

Hamza Muslić I-1Srednjoškolski centar Vogošća

Bosna je moj domovina,iako razorena, ostala je gorda i ponosna.

Meni je draga i mila, moja domovina, koju nije pokorilasva dušmanska i svjetska sila.

Tukli su njena ognjišta,po njima su harali i stvarali nova bojišta,

te su tako htjeli uništiti narod cijeli,to je vidio dunjaluk cijeli.

Zašto su tako htjeliUništiti narod veseli,

Sve njene ljepote, mostove,Stare hramove i spomenike

Nisu je mogli srušiti i narod ugušiti,Ali treba znati, da od ovog rata,

Zemlju Bosnu će narod braniti iz inata.Narod neće nikad dozvoliti,

Niti dati svoju zemlju Bosnu pokoriti,Jer, Bosna je uzor svakom

Ne dade sebe gazit’ tuđim korakom.Moja Bosna je zemlja draga i mila,

Zašto hoće da joj polome krila,Da uništavaju njene ljepote i ljudske živote?

Moja domovina Bosna i Hercegovina

60

Pitam se da li je griješila ova zemlja,Da je napadaju i ruše onolika ekstremlja?

I oni su rasli u njoj,Uživali njen spokoj.

Sve im je dala ova Bosna mala,Ali šta su toliko navalili; sve u njoj popalili,

Svom silom su zapeliDa bi ovu zemlju uništili i razapeli.

Ne daj se Bosno ,To ti poručuju momci sa svih bojišta

Borci i dobrovoljci.Ti si naša postojbina, jedina domovina.

Na tvom tlu krv će se liti,Ne damo te pokoriti,Ozdraviće tvoja sela,

Gradovi i prostrnstva cijela.Mi ćemo se s tobom ponositi,

Jer ćeš svima prkositi.Poruka je- velka dobro znaju,

Zemlju Bosnu da oprezno upoznaju.Opet će se u ovoj zemlji pjevatiPjesma sevdaha bez predaha,

Hrabri narod neće statiDok se na svoja ognjišta ne vrati.

Historija Bosne ne može nikada nestati,O njoj će se uvijek pisati i govoriti.

Elvis Šarić IX-b i Meldin Zenunović VIII-aOŠ „Đurđevik“ - Đurđevik

Ima jedna zemlja,i zove se Bosna.Ima vesele noći a i jutra rosna.

Naša Bosna imadrugaricu svoju,

Hercegovinu lijepudomovinu svoju.

Bosna i Hercegovina

61

U ovoj zemljisvi skupa živimo,i jedni se drugima

uveliko divimo.

Ova zemlja ima,planine i rijeke,šume i doline,piramide neke.

Zaista je lijepa,najljepša na svijetu.

Lijepa kao latice,u ružinom cvijetu.

62

Elhana Borovac ll-e Prva gimnazija - Sarajevo

Da bi vodio jedan narod, jednu zemlju moraš je, prije svega, voljeti. I baš to je nešto što ga je toliko izdvajalo od ostalih.Rekao je jednom: “Volio bih da me upamte kao čovjeka koji je narod Bosne i Hercegovine uvijek imao na srcu.”Baš takvog te doživljavam, Alija, kao nekoga ko je ovu zemlju i njen narod volio više nego sebe.Vjerovao si u ovu zemlju i ovaj narod, u njenu budućnost i njen napredak. Ti si vjerovao u nju kada je njenim ulicama umjesto da odjekuje smijeh, odjekivala paljba. Kada je nad ovom zemljom bio plašt tuge, smrti, bola... Kada su djeca umjesto u slobodu koračala u rat.Zar bi mogla onda ja, koja danas živim u njoj, da joj ne vjerujem.Nije dovoljno samo sjećanje na čovjeka kao što si Ti. Učinio si nas ponosnim osobama, pružio nam slobodu, naučio nas da budemo ljudi.Voljela bih samo da sam se rodila ranije, da sam upoznala čovjeka koji je i u ratu pokazao naše dostojanstvo, koji je pokazao da smo drugačiji od onih koji su ubijali, palili...Naučila sam od tebe da, kao i ti, ne trebam da se stidim ove Evrope, ovog svijeta, da ne treba da hodam sagnute glave, jer mi nismo ubijali i palili, jer mi nismo rušili. Duboko vjerujem da je moja domovina drugačija zemlja od ostalih. Možda danas njena staza nije posuta ružama, već trnjem, ali navikli smo mi na prepreke, navikli smo da je put do zvijezda trnovit. Uz svo trnje i prepreke ova zemlja zadržala je, zahvaljujući Tebi, dostojanstvo nakon svega što su joj uradili. Pokazao si da osveta nije nešto čemu treba težiti, da su istina i pravda jedini put kojim se treba voditi. Čovjek koji više nije tu, kojeg nisam upoznala, naučio me toliko toga. Naučio si me kako koračati stazom zemlje koju volim, kako ponosno živjeti i čuvati ono što volim. Tvoje riječi i djela razlog su što ja ne vjerujem u izreku:”Pamti, pa vrati”. Vjerujem u pravdu, a ne u osvetu.Nikada, niti u jednom trenutku nisi ovaj narod učio da se treba svetiti onima koji nas napadaju. Želio si jedno, a to je pravda za ovaj narod, za ovu zemlju. Znao si da samo pravda, barem malo, može smiriti duše onih koji su stradali, da samo ona može umiriti majke, očeve, djecu, žene - one kojima je rat sve uzeo. Tu jačinu pravde vidio si najbolje od svih. Znao si da ovaj narod, koji je pretrpio mnogo toga, treba pravdu, jer osveta ne vraća živote, samo nas poistovjećuje sa onima koji su oduzeli te živote. Borbu za pravdu i istinu nam niko i ništa ne može zabraniti, ne

Tražio je pravdu, a ne osvetu

63

može nam je oduzeti.Iz moje glave nikada ne izlaze, niti će izaći, tvoje riječi koje mi u najtežim danima daju snagu da nastavim, da ne odustanem i da se borim. “Kada sve proživiš i izdržiš, kada se odrekneš lažne nade i utjehe i stisneš zube da bi otvoreno pogledao istinu u oči, tada shvatiš da je sav smisao života u borbi protiv zla”.Od tebe sam naučila da budem strpljiva i da vjerujem u sebe i pred svakim novim izazovom se sjetim da živim u zemlji čiju si snagu i ponos pokazao ovom svijetu. Šokirao si ih onim što ona ima. Očekivali su svi da će biti uništena za koji dan. A grmljavina našeg otpora čula se sve do neba. To “čudo bosanskog otpora” potpuno neočekivanog, kada ne samo da nismo poraženi, nego smo iz dana u dan bili sve jači. Borio se njen narod i kao što si i rekao želio je svoju državu. “Mi ćemo nastaviti da se borimo za Bosnu i svoj narod. Mi želimo svoju državu. Jer narod bez države je kao porodica bez krova koja živi pod kišom. Ne želimo biti narod koji nema državu.”Ne mogu te pogledati u oči, ne mogu ti reći šta si za mene, ali iz tvojih riječi i djela mogu učiti. Iako više nisi tu, sa svojim narodom kojem si jedini koji je ovu zemlju stavljao na prvo mjesto, sa svojom zemljom za koju si besmrtan. Dok pišem ovo, imam neki osjećaj da me čuješ. Suludo po mnogima, ali ja vjerujem u to i zato ti noćas želim reći što više.Ono što me posebno boli, a tu bol stvorio je ovaj rat, je Srebrenica. Znam da je to bila i Tvoja najveća bol. U amanet si ostavio i drugima i meni da ne smijemo zaboraviti prošlost. Da Srebrenicu ne smijemo zaboraviti, da drugima ne smijemo dozvoliti da nam oduzmu pravo na pravdu, da našu istinu potisnu kamenom. Jer mi se ne svetimo, tražimo pravdu za tolike suze koje smo isplakali za životima koji su se ugasili i suviše rano. Voljela bih da s tobom mogu podijeliti mnoge priče, vođena tim da istinu niko ne može sakriti i oduzeti je, a od tih priča bila bi i ova:“Već šesnaest ljeta posmatram svoju domovinu na taj dan, na jedanaesti juli. Šta predstavlja ovaj dan za sve nas? Nisam živjela tada, ali me boli. Boli me što se stavlja kamen na događaje u mojoj zemlji. Što pritišće sve koji žele progovoriti o tom periodu, o te četiri godine bola i tuge, o tom jedanaestom julu.Postoji li šifra za otključavanje tog kamena? Postoji li način na koji bi se dopustilo ljudima da na sav glas kažu šta su preživjeli? Ali ne, u ovom vremenu gdje smo svi podređeni svjetskim silama lakše je skriti se ispod tog kamena i zaboraviti pričati. Lakše je prihvatiti priče o navodnom građanskom ratu, nego na sav glas reći ova prkosna Bosna i Hercegovina preživjela je opsadu, preživjela je patnju svog naroda. Imala je toliko snage.Ali danas...

64

Danas je na dnu svih ljestvica, nema pravo glasa, zaključana je. Nema snage suprotstaviti se onima koji su uzeli njenu šifru i zaključali ono za šta se ona decenijama borila. Za jedinstvo, za snagu, za ljubav svih nas. Ali mi je očigledno ne volimo dovoljno. Šutimo, skrivamo se, a naš “ključ slobode” ostaje vječno u rukama drugih.Koliko će ova zemlja izdržati taj pritisak? Hoće li se ikada doznati prava istina o onome šta je preživjela? Ja želim da ona bude primjer drugima kako se pravdom, a ne osvetom gradila jedna velika avlija, moja domovina. Zemlja kojoj su svi zavidjeli, oaza ljubavi i slobode, gdje se nije osjećao pritisak, gdje su riječi izlazile bez straha. Želim da se otključa taj kamen u kojem je istina, da se sazna istina. Da historija ove zemlje postane stvarna, da umjesto drugih historija učimo našu. Posvetimo joj više pažnje.Ne želim da svi stvaraju svoju priču o tome šta se zapravo desilo i ko je kriv? Želim da svi saznaju kakvo jedinstvo je uništeno. Da sa ponosom izgovaram ime svoje domovine.Ova zemlja može i mora pronaći svoj ključ, svoju slobodu. Ona osjeti bol svakog pojedinca i boli je što je danas svi žele napustiti. Tu je od starih Slavena pa sve do danas. Možda nije bila samostalna, ali njene granice su moja domovina, mjesto gdje sam rođena i ne želim kriviti sve oko sebe i otići. Mi smo stvorili taj kamen, a njegov ključ dali drugima. Dali ga ljudima koji je žele uništiti. Ona samo traži ljubav i zajedničku borbu protiv tog kamena. Ne želi da on raste svaki put kada se neko nje postidi i kada je odluči napustiti. Ostani, čovječe! Pruži ovoj zemlji ono što zaslužuje. Pokažimo da smo jedinstveni i da nas ovaj put umjesto rata neće uništiti jedan kamen. Spajanjem sitnica nastaje nešto veliko, a ovdje su sve te neizgovorene riječi činile kamenčiće. I pogledajte, koliki teret sad imamo. Puštamo druge da upravljaju njom, a ona nije puštala druge da bace kamen na nas.Kao i svake godine ovaj dan, ll. juli, završi kišom. Ljudi se raziđu, ulice ostanu puste. I sve opet ode u zaborav.Svi odlaze.Ostanite!Pronađite naš ključ. Oslobodimo se tog kamena. Učinimo našu budućnost, koja će nekada postati prošlost, boljom. Pružimo domovini ono što zaslužuje i ne dozvolimo da je ovaj kamen potisne u zaborav i probudi želju za osvetom. Ne, mi tražimo pravdu.”Eto, olakšala sam malo sebi. Podijelih s Tobom jednu od mojih priča, jer ne znam kome bih ovo ispričala, a da bi me istovremeno i saslušao i razumio; to može samo onaj koje je tražio pravdu, a ne osvetu.Najveće hvala ne bi moglo iskazati moju zahvalnost Tebi, čovjeku koji je

65

stvorio moju domovinu.Imala sam četiri godine kada te ova zemlja izgubila, kada je ostala bez nekoga ko je bio njen temelj. Nisam znala tada šta je to značilo, ali danas sam dovoljno zrela da znam da nam je mjesec oktobar, uzeo dušu zemlje. Kad već spominjem mjesec, moram spomenuti i onaj u kojem si rođen, sunčani august. Donijelo te sunce, a uzima zima. Zar ne pokazuje čak i to, šta si nam dao, pokazao, čemu si nas naučio i šta znači dan kada si otišao. Mrzim stvari sa ograničenjem, jer priča o Tebi nema kraja. Pokazao si nam zašto smo drugačiji od onih koji prolijevaju krv, od onih koji se svete. Mislim da četiri riječi mogu reći puno o onome što si bio ovom narodu, ovoj zemlji, što si meni danas.Da te nije Alija...

66

Harun Čavčić VII-1OŠ „Šejh Muhamed ef. Hadžijamaković“ - Sarajevo

Od davnina stoji,Jedna domovina postoji,

Moja Bosna ponosna,Od malena je volim,

Još njene gradove stareAli taj zlatni ljiljan..

Dosta mi je ono što imam,O mojoj domovini.Moj zlatni ljiljan,

O njemu se često govori.Vode njene plave i bistre,

I Una i Drina.Nosim sve u mom srcu,

O Bosni sve znam.

Bosanski ljiljanOstavljen je u historiji

S ponosom je svi spominju.Nama BosancimaOn je čisto zlato.

Oj moja domovino Bosno!

Kenan Memidžan VIII-3 Druga osnovna škola - Konjic

Moja domovina zove se BosnaVeoma je lijepa i ponosna

Poseban ponos mojoj su Bosni

Zlatni ljiljan

Moja domovina

67

Sinovi njeni i kćeriUkras joj rijeke i planine

Gradovi okićeni.U našoj Bosni mnogo ljudi živi

Od toga svaki čovjek njoj se diviDomovina moja puna je ljepote

Uljepšala je mnoge dječije živote.

Bosna ima heroje mnogeTa država puna je sloge

I u dobru i zluBosanski narod je tu

Svaki čovjek koji u Bosni živiZa nju živi, za nju se bori i Bosnom se ponosi.

Nervisa Malagić VIII-3 Sedma osnovna škola - Sarajevo

Hiljade i hiljade nevinih ljudi susrelo se sa gorkom i mračnom sudbinom. Opasnost zvana rat nadvila se nad brojnim mjestima i sa sobom odnijela ogroman broj života i uništila brojne imovine. Neizbježan i strašan, još od najstarijih vremena sve do današnjeg, rat sije stravu i užas svugdje po svijetu. Živjeti u vječitom strahu, još je gore i od same smrti. Politika, proširenje teritorije, ekonomski resursi, rasizam i nacionalizam. Sve su to uobičajni razlozi zbog kojih se oni vode. Kakva god dobit da se izvuče iz njih, ona ne može biti vrijedna masovnog uništenja i stradanja drugih država i njenih stanovnika. Svaki poginuli čovjek predstavlja veliki gubitak za čovječanstvo. Ja ratove vidim kao jedno veliko samouništenje. Svaki rat jeste, sa moje tačke gledišta, samo još jedan ogroman korak ka propasti čovječanstva. Ljubav, sloga i ujedinjenje nacija i rasa, jeste pravi put ka očuvanju ljudske vrste. Stavimo zajedno tačku na krvavi rat. Zaustavimo pogibiju i spasimo nedužne... Zajedno to možemo!

Da rata više ne bude

68

Melisa Brđaninović VI-bOŠ „Đurđevik“ - Đurđevik

Učenjem želim poboljšati stanje u mojoj BiH. Pogled moje mame mi govori da trebam učiti, da bih u budućnosti poboljšala stanje u mojoj

domovini Bosni i Hercegovini.

Moja domovina Bosna i Hercegovina je planina i ptica u letu.Moja domovina Bosna i Hercegovina je rijeka i tvrdi kamen i leptir na cvijetu.

Za domovinu Bosnu i Hercegovinu ću da se učenjem borim, da joj se svi divimo, da slobodno u njoj živimo.

Ja volim svoju Bosnu srcem svimS njom rastem, za nju ću da živim.

U napredovanju s njom ću da se divim.Moja Bosna meni znači sve, nikada neću da se iselim iz nje.

Učenjem želim poboljšati stanje moje domovine Bosne i Hercegovine. Iz hrasta, iza plasta teče rijeka talasasta,

to Misoča rijeka blista, kao dragulj, kao kristal. Puna Bosna takvih rijeka, tebe čeka da zablista, čeka tebe, čeka mene da stvaramo uspomene, da stvaramo bolje sutra, radi tebe, radi mene.

Haris HajdarpašićTreća gimnazija - Sarajevo

Trudim se da opstanem i budem dugotrajan,Ali ko i svako ovdje emotivno stradam

Želim ići ka vrhu, ali dolje padam,Ovdje ima svega samo fali pravda.

Hodam ulicom ponosno podignute glaveI čuvat ću svoje sve dok srce mi ne stane.I nema veze što mi ovaj grad stvara rane,

Ne bih ga dao nikada, nikome ni za kakve pare!

Moja je domovina BiH

Moj grad

69

Ahmed Šadinlija IX-2Sedma osnovna škola - Sarajevo

Alija Izetbegović, čovjek rođen u Bosanskom Šamcu 1925. godine. Čovjek koji je cijeli radni vijek posvetio borbi za slobodu svih ljudi bez obzira na naciju, vjeru i rasu. Čovjek koji je bez straha od dušmana koji htjedoše ovu zemlju da pokore sa svojim monstruoznim idejama o etnički čistoj zemlji, ustrajao je na putu istine. Naš Predsjednik koji je uprkos ugroženosti njegove ličnosti i porodice imao je običaj govoriti: “Nije čovjek taj koji upravlja historijom i budućnosti, Bog je taj koji upravlja svime, što ne znači da trebamo sjediti skrštenih ruku“. Sa svojim izjavama podizao je moral i vjeru u Boga svima onima što ne dadoše svoju zemlju, svoj adet, svoju vjeru i slobodu. Sa pravom možemo reći da je naš Alija “Zmaj od Bosne“. Svojim poštenjem i borbenošću osvojio je srca svih humanih ljudi. Njegove knjige podučavale su ljude osnovama demokratije. Njegova najpoznatija izjava:“Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo“, davala je pozitivnu energiju i poruku svim budućim generacijama.„Sred Kovača ko’ za sofrom sjedi jedno srce s djecom snijeJedan ašik u sabahe obilazi ih i suze lije.“U mraku tmurnom gdje se jedva nazire tračak svjetlosti, tamo negdje u daljini jedna iskra plamti. Sa nadom da će svjetlost pobijediti tama, iskra plamti iz inata, ponosa i ljubavi prema dobrom.

Alija Izetbegović, prvi predsjednik BiH

70

Nika Čobelić V4 JUOŠ ”Čengić Vila I”

U mojoj staroj Bosnibogata historija vijekove nosi.

Zlatni ljiljan, taj sjajni cvijetsvijetlio je u Bosni i kad ju je napustio čitav svijet.

Ukusna hrana, kahva, ćevapi i merak Uvijek su bili Bosnin zaštitni znak.

A tek sevdah i zvuk sevdalinke, otopi srce kao poljubac majke.

I tvrđave gorde koje i danas ponosno stoje I pričaju priče o hrabrosti Bosne moje.

A priroda njena svojom ljepotom oduzima dah I čista ljubav se rodi odmah.

Bosna je ponosna u srcu mom,u dobru i zlu uvijek je moj topli dom.

Amina Katica II-4Treća gimnazija - Sarajevo

Žao mi je što se zlo u našoj domovini Bosni i Hercegovini, često sjeti da pomuti radost, mir, ljubav i toleranciju i ostavi teške traume, koje nedužni ljudi i narodi, moraju tegobno nositi. Pisati o čovjeku koji je hrabro ustao protiv tog zla skupa sa svojim narodom, bez emocija nije lahko, meni nemoguće. Želim napomenuti da je u temelje moje domovine, utkana duša mog dede šehida koji je poginuo u odbrani grada 3.12.1992. godine. Tog istog dana utka svoje boli u temelje moje domovine i moja majka, koju je ranila agresorska granata, te joj nanijela više prostrijeljenih rana. Ali moja majka iz ljubavi i inata naredne godine rodi moga brata. Te

Jedini Predsjednik

Predsjednik Alija Izetbegović

71

svojim primjerom pokaza da Bosnu ne može niko pokoriti. Moj otac je proveo sate i dane u rovu, kao vojnik predsjednika Izetbegovića, braneći čast i dostojanstvo svakog čovjeka u ovoj zemlji. Navest ću stihove tri različite pjesme, koje su nastale u periodu rata od 1992.-1995. godine. Na meni su ostavile neizbrisiv trag. Prvi stih: “Ne bi sjala ovako jako, ova naša lijepa avlija, ja bih svjetlo zvao mrakom, da te nije Alija.” - autor Hajrudin Dervišhalidović, poznatiji kao Dino Merlin.Stih drugi, gdje šehid poručuje svojoj uplakanoj majci:” Samo još jednom da mi je, ispred džennetske kapije, vidjeti iz trave rosne, kako šćeri moje Bosne, sad rađaju gazije. „ - autora Benjamina Isovića. Treći stih: “Kad Bosanac liježe na počinak, on polahko glavu spušta da zemlju ne povrijedi.” - autora rahmetli Nedžada Ibrišimovića.Presretna sam što moja generacija i ja, stariji i mlađi, možemo dostojanstveno kročiti avlijama, sokacima, mahalama i čaršijama naše Bosne i Hercegovine kao i diljem svijeta. Meni je dika i ponos što je Alija Izetbegović bio predsjednik naše domovine i lider mog naroda. Zadovoljna sam što se prepoznajem u stihu i osjećam da sam kćer Bosne i da ću i ja rađati gazije, koji će polako spuštati glavu na zemlju bosansku da je ne povrijede.Nema sumnje da je predsjednik Alija Izetbegović, jedan od većih državnika i mislilaca novijeg doba. Predsjednik Izetbegović, simbolizira časnu borbu za Bosnu i Hercegovinu, za njen opstanak, afirmaciju bošnjačkog nacionalnog identiteta i dostojanstvo. Borbu za demokratiju, ljudska prava i posebnu slobodu svakog čovjeka. Koliki je bio intelektualac i čovjek, izoštrenog uma, potvrđuje činjenica da je govorio: njemački, francuski i engleski jezik. Autor je više publicističkih izdanja, te autor priznatih knjiga u čitavom svijetu među kojima su najpoznatiji: “Islamska deklaracija”, “Islam između Istoka i Zapada” koje su prevedene na nekoliko svjetskih jezika. Rođen je 08.08.1925. godine u Bosanskom Šamcu. Čitav svoj život posvećuje afirmaciji prava Bošnjaka na svoj identitet, svoj jezik, slobodu i vjeru. Od Drugog svjetskog rata pa do kraja svog života, zbog svog znanja, hrabrosti i odlučnosti bio je više puta proganjan i osuđivan od strane tadašnjih režima. Ono što su mi moji najbliži, u mojoj porodici ispričali o rahmetli predsjedniku Izetbegoviću, njegovom stavu, ponašanju, hrabrosti i borbi za prava svakog čovjeka je u najmanju ruku zadivljujuće, te je ostavilo velikog pozitivnog traga na moje biće. Čista srca, pune duše, ponosno dižem glavu i kažem: “Žao mi je što je predsjednik Alija Izetbegović bio i moj predsjednik, napustio je ovaj svijet kada sam imala četiri godine, (19.10.2003. godine)”. Malo je koliko god bih pisala o tako velikom čovjeku, mene što se tiče neka mu je halal od mog rođenja do vječnosti.

72

Bosna, ljubav i ponos

Devla Panjeta I2Srednjoškolski centar Vogošća

Moja domovina se zove Bosna i Hercegovina. Kroz vijekove je posebna. Osobita je u svojim prirodnim ljepotama, ljudima, kulturi, vjeri, umjet-nosti i arhitekturi. Bosna je nešto što se voli, štiti i čuva. Kad mi neko spomene riječ domovina i Bosna, ja odmah pomislim: to je mjesto u kojem sam se rodila, tu su se rodili moji roditelji, sestra, nana, dedo... Moja Bosna ima srce i dušu koju daje svima, jer Bosna je majka Bosan-cima. Ko god je jednom bio u Bosni ne može zaboraviti širkogrudne Bosance. Kažu da je najteže objasniti ljubav, jer ljubav se ne objašnjava, ljubav se živi, pa je tako i teško objasniti zašto volimo ovu zemlju, jer Bosna se ne može objasniti, Bosna se samo može živjeti. Ima u ovoj zemlji i tuge i bola i patnje i onog crnog čemera koja nas zna ponekad ujediniti ili razjediniti, kako mu se prohtije, ali ima u njoj mnogo toga lijepog, mnogo toga što naš život čini sadržajnim. Ima vode svugdje, ima i rijeka i jezera, ima i mora i okeana, ali nijedna voda tako veselo ne skače s kamena na kamen kao naša bosanska rijeka, puna krvi, ali i inata, puna bola ali i ljubavi, mutna od zavisti koju drugi imaju prema njoj, ali i bistra kao naša srca i naša dobra bosanska duša. Ima brda i šuma svugdje, ali nigdje kao u Bosni brda ne znaju da razgovaraju s ljudima i čak i kad šute ona nam nešto govore i šapuću nam na uho riječi koje može razumjeti samo onaj koji voli Bosnu, jer samo Bosanac može razumjeti i shvatiti bosanske planine, jer zna da i planina ima dušu, našu bosansku dušu. Boriše se Bosanci širom svijeta i po mnogim brdima i šumama, na nekima su ostavili i svoje kosti, a ponegdje su išli i da skijaju i da se dive prirodi, ali nigdje ne nađoše brda, šume s kojima se možeš razgovarati i reći mu za svoje muke, olakšati mu svoju dušu ili ispričati o nesretnoj ljubavi. Ne puše vjetar s planina bosanskih, i ne pjeva lišće radi sebe, nije ni snijeg velik, jer mu je to drago. Ne! Oni to Bosance jačaju, daju im snagu i spremaju ih na nova iskušenja, govori im da je svijet surov i pun iskušenja i da mehka bosanska duša mora znati da se snađe u toj okrutnosti, ali im i govore da blagost i dobrotu mogu imati samo veliki ljudi i da ih nikada ne smiju izgubiti. Zato Bosna ima svoje njive rodne, i Hecegovina vinograde blagorodne da nahrani svoje najrođenije, da nezavisimo od drugih, da svojim rukama hranimo najmilije.Daje nama naša zemlja zdrava i sočan plod da sačuvamo svoj porod, da izraste i bude snažan, da sačuva svoju Bosnu i Hercegovinu.

73

Prolaze Bosanci diljem svijeta, mnogim svjetskim metropolama. Neki od njih postali su tamo cjenjeni i slavni ljudi, pa su svoje nove prijatelje gledali toplim pogledom čovjeka, jer znaju da smo svi mi ljudi. Nisu zaboravili svoju Bosnu. Nezaboraviše miris kahve, ni fildžana viška, ni naš sevdah, jer u bosanskoj čaršiji se uvijek gleda kroz oči u srce, a ni-kad kroz interes. Zbog toga smo uvijek i bili mimo svijeta i svoji, dični i ponosni, jadni i gladni, naivni i tvrdoglavi, humani i čestiti, zbog toga su nas i harali i varali, i krali i klali, i ubijali i razbijali. Diljem svijeta pjesnici su slavili svoju rodnu grudu, ali niko kao naš Mak Dizdar. Na-dahnuto i prkosno pisao je o stećcima kao simbolu Bosne, pruženoj ruci prema ostatku svijeta kao na tim kamenim spavačima, modroj ri-jeci i njenim ljepotama, patnji i ponosu naše Bosne.“ Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade i posna i bosa, da prostiš, i hladna i gladna, i tome još, prostiš, prkosna od sna,“

74

Šejla Grcić VIII-2Druga osnovna škola - Konjic

Priznanjem nezavisnosti, naše nam najmilije države Bosne i Hercegovine, agresori započinju sa ostvarivanjem svojih mračnih planova. Provode otvorenu agresiju na našu Bosnu i Hercegovinu, paleći naše gradove i sela ubijajući i protjerujući nevin bošnjački narod. U odbranu svojih porodica i svoje zemlje, polaze na hiljade domoljuba, iskrenih heroja bosanskog naroda. Neprijatelji su bili mnogo opremljeniji i naoružaniji od branilaca koji su bili tako reći goloruki, njihova hrabrost ih je uvela u historiju. Najhrabriji među hrabrima, čija su djela ostavljala bez daha sve nas, čijih su se djela neprijatelji plašili. O njihovm djelima, priče i pjesme, pjesnici su napisali, to su naši ZLATNI LJILJANI. Oni su bili prvaci naše Armije, svijetli primjeri svim braniteljima, najljepše nam države. Mnogi od njih, živote su dali u odbrani zemlje, postavši šehidi, odabrani od Dragog Boga da nasele najljepše vrtove džennetske. Svojom hrabrošću i požrtvovanjem našim neprijateljima nanosili su velike gubitke, jurišajući goloruki na tenkove. Onima od njih koji su jos među nama, trebamo pružiti pažnju i poštovanje, a onim poginulim, poželjeti da im Dragi Bog podari sve najljepše na Onom svijetu. Mi koji smo, ako Bog da, budućnost ove lijepe zemlje nikada ne smijemo zaboraviti značaj naših najhrabrijih, zlatnih ljiljana, koji su svojom hrabrošću omogućili nama bolji život i slobodu. Vječno ćemo biti zahvalni vama, ponosni na vas, i nikada vas nećemo zaboraviti, najbolji sinovi Bosne, zlatni ljiljani. K’o zvijezde na nebu što svojom ljepotom bez riječi nas ostavljaju, tako i oni, sinovi Bosne, po zemlji ovoj isto sijaju. Naši zlatni ljiljani su me inspirisali da im u znak zahvalnosti posvetim i napišem ovu pjesmu:

Znajte, Bosanci, da niste mali, Ljiljani zlatni među vama su cvali.

Budite ponosni, Bosanci moji, Ljiljan se zlatni ničeg ne boji. A hrabro srce što ljiljan ima,

Ponos je Bosne, dika je svima.Vi ste nadahnuće, inspiracija nama

Da čuvamo najmiliju zemlju, generacijama.Svijetla je tvoja budućnost, najljepša zemljo moja,Dok god u poljima tvojim, ljiljana zlatnih je boja.

Zlatni ljiljani

75

Azra Osmanović IX-3OŠ „Nafija Sarajlić“ - Sarajevo

Ljudi su kreativni. Neko dobro crta, neko dobro piše, a neko... pa neko svoju kreativnost posveti državi. Upravo je to uradio Alija Izetbegović.Svoju krv, svoju slobodu, svoj život, sve ono što je imao, on je dao. Zbog čega? Pa zbog jedne države. Zbog države pune cvijeća i drveća. Zbog države poznate po najljepšim rijekama. Zbog države sa najljepšim ljudima. Zbog države s prelijepim potocima. Zbog države sa najviše prirodnih ljepota. Zbog države na jugu Evrope. Zbog Bosne i Hercegovine!Krajičkom oka posmatram. Ne mogu da vjerujem. Jedan čovjek, jedna država. Pogledajte ga. Pogledajte njegove bore. Pogledajte njegovu sijedu kosu. Kao da se svaki dan pretvorio u boru i prešao na njegovo lice.Njegove oči, njegove zelene oči. Vidite li bol ili vidite sreću? Ja vidim oboje. Sreća, znak da je uspio, žrtvovao se i narod učinio setnim, zadovoljnim. Oni su bili zaljubljeni u svoju zemlju. Bilo je tu i boli, naravno. Valjalo je preživjeti. Valjalo je dati krv, valjalo se boriti. Ali narodu nije bilo teško. Znali su da će uspjeti. Naši ljiljani. Naše ljubavi. Hvala li ti naš dragi Predsjedniče! Hvala vam, ljiljani! Nikad ne zaboravimo njegov lik i njegovo djelo.

Iman Klačar VII-3OŠ „Nafija Sarajlić“ - Sarajevo

Zašto je ovaj Muzej toliko poseban? U ovom Muzeju se nalazi toliko uspomena, bez kojih bi mnogi zaboravili značaj i ljepotu prošlosti Bosne. Sve ono što sam vidjela i čula, ostaje u sječanju, jer ljepota i mir su značaj ovog Muzeja. Svi eksponati, slike, oružje iz prošlosti su me podsjetili na priče o Bosni, o Predsjedniku, o ljepoti Sarajeva, a samim tim i Bosne. Pomoću ovog Muzeja, shvatam da je Alija Izetbegović, prije svega bio, i human čovjek, da nas je odbranio i da zahvaljući njemu imamo danas mir i slobodu. Iako sam još uvijek mlada, svjesna sam

Alija Izetbegović

Muzej „Alija Izetbegović“

76

da smo mi zahvaljujući našem Predsjedniku dobili Bosnu, da je čuvamo i pazimo kao kap vode na dlanu. Kula Širokac je upravo primjer kakva je Bosna bila, da smo bili dovoljno jaki da je odbranimo, pretvorimo u nešto jedinstveno, što se nikada ne zaboravlja. Posjeta ovom muzeju, Muzeju „Alija Izetbegović“ me podstakla da smo svi Bošnjaci i da to trebamo s ponosom pokazivati, jer svi znamo da je Bosna jedna i jedina. Bez obzira na sve neprijatelje koji su jedva čekali da nas poraze, da unište ovo malo imamo. Branili smo se svim snagama i uspjeli da odbranimo našu zemlju koja izgleda kao zrno, ali mi Bošnjaci je doživljavamo kao nešto najveće i najljepše na svijetu. Drago mi je da postoji ovakva građevima koja će i nas, i starije, podsjetiti da je Bosna jedinstvena i da bez našeg Predsjednika Alije Izetbegovića, mnogi Bosnu ne bi doživjeli kao nešto najvrijednije. I zato sam zahvalna Aliji Izetbegoviću, a samim tim i svima koji su odbranili našu zemlju i dali svoje živote, da bi mi danas imali mir, otpor i slobodu.

Sarah Krekić VIII-2OŠ „Grbavica I“ - Sarajevo

Moja domovina je lijepa kao rijeka čarna,I uvijek vesela, kao duga šarna

Ona sjaji poput zvijedeMiriše poput behara u proljeće

Moja domovina je slobodna poput pticeO njoj su napisane mnoge priče

Na ljepotu njenu je ljubomoran svijetOna cvjeta kao cvijet

Puna je ljubavi i radostiU njoj se uvijek čuje osmjeh

Neka mržnja zauvijek nestaneA radost i ljubav zauvijek traju.

Moja domovino

77

Abdullah Ali Bulbul IV-bOŠ „Hamdija Kreševljaković“ - Sarajevo

Dok te svako jutro umiva rijeka i svježa i bistra, i odmor oka moga

krivudava kao uvojak kose moje majke.Pod nevinim Suncem se budi u novi dan.

I dok brda tvoja ponosna još stojekao stariji braco što te ljubomorno čuva.

Za mene si uvijek ali i za sve drugei rijeka i Zemlja, Bosna moja mila!

Zejd ArnautGazi Husrev-begova medresa - Sarajevo

Alija Izetbegović je bez sumnje, najveća i najvažnija ličnost u skorijoj povijesti Bosne i Hercegovine. Živio je u najtežem vremenu za Bošnjake. Takva odlučnost i hrabrost ostavlja bez daha. Nikad prije nije viđena. Prije nego što je postao Predsjednik bavio se filozofijom i zbog svojih riječi i djela svrstan je među mislioce 20. vijeka. Više puta je dolazio u sukob sa socijalističkom vlašću i zatvaran je ali je nakon svakog tog sukoba izlazio jači. Nije dao da ga bezbožnici ometu u očuvanju Islama i bošnjačke tradicije. Onda nastupaju 90-te godine i grčevita borba rahmetli Alije za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. U jeku srpskog i hrvatskog nacionalizma on se odlučno suprostavlja svima onima koji ne žele vidjeti nezavisnu BiH. Njegov veličanstveni odgovor Radovanu Kradžiću na konstantaciju da će muslimanski narod nestati pokazuje hrabrost i inat Bošnjaka. Vodio je Bošnjake protiv daleko močnijeg agresora i sa svojom vizijom i vjerom u Boga uspio je. Uspio je ostvariti ono za što se zalagao. Za nezavisnu i suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Možda nas ne bi bilo da nije rahmetli Alija. Možda svu slobodu koju danas imamo dugujemo rahmetli Aliji. Zbog toga i svega ostalog što je učinio za nas zaslužuje veliko hvala. Veliko hvala veliki čovječe i rahmet ti duši naš prvi predsjedniče.

Bosnom se rijeka i zemlja ova zove

Lik i djelo Alije Izetbegovića

78

Hamza Prašović IV-bOŠ “Hamdija Kreševljaković” - Sarajevo

Bosna se rijeka i zemlja ova zove!Bosna se rijeka,

I zemlja ova zove,Upounaću te sa njom,

Upoznaćes moje snove!

Rijeka Bosna svojim tokom, Pjeva sevdah mojih snova,Zemlja Bosna sa stečcima

Svjedoči historiju mojih pradjedova!

Pjeva Bosna o junaku Husein-begu Gradaščeviću,

Priča stečak o BosnjakuNa stečku uklesanu.

Iz zemlje Bosne sam ponikao,Sa izvora Bosne se napojio.

Zato ne diraj u mene i moje snoveJer mre se za ono sto Bosna i rijeka i zemlja se zove.

Arnes Menzilović VIII-2OŠ „Zahid Baručija“ - Sarajevo

U sklopu školskih aktivnosti moje škole išao sam u posjetu muzeju Alije Izetbegovića. Muzej je simbol prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića, u kojem se nalaze mnoga ratna obilježja. To je na mene ostavilo poseban utisak. U jednoj od prostorija nalazi se „biblioteka“ sa djelima Alije Izetbegovića, kao i njegovi lični predmeti. Gledajući sve te predmete koji predstavljaju ratnu prošlost kao što su oružje,zastava sa ljiljanima,razne fotografije i razni vidovi historijskih izvora dodaju doprinos istini, jer muzej Alije Izetbegovića služi kao podsjetnik ali i kao poruka nama samim, te i budućim naraštajima, da ne smijemo zaboraviti naše heroje koji su dali svoje živote u odbrani BiH, a oni koji

Zlatni ljiljani

Zlatni ljiljani

79

Vedad Drkić I-1Srednja mašinska tehnička škola - Sarajevo

Svijet je veliki. Na ovome svijetu postoji jedna država Bosna i Hercegovina. Država dobra i zla. Država koju većina mladih želi napustiti. Mladi žele ostvariti svoj san, pronaći sreću, ali teško da to mogu u našoj domovini. Na mladima svijet ostaje, valjda tako kažu.Živimo u 21. Vijeku, u susretu sa raznim sukobima. I naša domovina je prošla kroz pakao i kroz mnoge sukobe s kojima smo se suočavali prošlog stoljeća. Na svu sreću nekako smo izvukli živu glavu. Mnogo mladih osoba mašta i želi da napusti ovu domovinu. Razlog već znamo, to je najčešće nedostatak novca, potreba za poslom. Ja nisam u toj skupini, ja zaista želim ostati ovdje. Ovdje ću ostvariti svoj cilj. Ovo je moja domovina, domovian svih nas. Ovdje sam ostavio skoro svaki svoj trag, koji će teško moj odlazak izbrisati. Lahko je ostaviti kuću i ognjište, ali kada se čovjek vrati toga neće biti. Život ide sa vremenom. Osjeti taj dar od Boga kada sjediš i gledaš svu tu ljepotu, to je Bosna i Hercegovina. Nije bitan novac i sve da bismo bili bogata država, bogatstvo imamo od prije. Svaka kap krvi i znoja koji su posvećeni ovoj domovini, dokazuje da imamo prošlost koja nas je dovela do danas. Onaj ko ode pamtit će, a onaj koji ostaje živjet će. Domovina nema okove da nas zatvori u dvorac, ali ima srce koje otvara vrata za svakoga. Bio je jedan čovjek kojem smo zahvalni do neba. To je naš predsjednik Alija Izetbegović. Ponosni smo na tebe i na tvoja djela. Da niej bilo tebe ne bi bilo ni nas. Muslimanski narod nikad neće nestati iz Bosne i Hercegovine. Sve dok je nas biće i naše domovine.Moja domovino, zemljo krvi i meda, zemljo ponosnih sinova. Rijetki imaju kao što mi imamo. Svaka kap iz izvora kao sjaj u oka, vrh planine kao granica sa nebom, domovino mi smo ti zahvalni na tome. Alija Izetbegović je još za mene predsjednik. Djela još žive. Predsjedniče, mi smo ponosni an tebe i na tvoja djela koja si uradio za naš narod. Ja iskreno ne želim napustiti Bosnu i Hercegovinu. Dok je tvojih sinova, biće i tebe.

su ostali živi treba da nas uče i podučavaju da se treba boriti za sve što vrijedi, ali i to da sve što vrijedi nije samo vlastita stvar nego budućnost svih generacija. Posjetom muzeja Alije Izetbegovića uvidio sam kako su vrijedne stvari iz rata očuvane i kao takve, zajedno sa muzejom, će ostati historijsko blago našeg grada,države i prvog predsjednika Bosne i Hercegovine.

Zlatni ljiljani

80

Nedžma HrvatGazi Husrev-begova medresa - Sarajevo

Još od malih nogu sjećam se jedne slike u našoj kući, tada sam znala samo od oskudnog babinog odgovora da je na slici lik našeg predsjednika. Tada to i nije predstavljalo neko značenje. Za mene je to bila samo jedna u nizu zidnih slika koja tu eto trebaju da stoje, da razbiju monotoniju. Tek kada bi nam došli kojekakvi gosti, slika bi često postajala predmet rasprava i polemika. To me je navodilo da počnem da shvatam da je važnost te slike puna veća, nego što sam mislila.U drugom razredu medrese kroz nastavu profesori su nam također mnogo naglašavali važnost Alije Izetbegovića za historiju bosnjaka i bošnjačke kulture. Prije svega znam da je Alija Izetbegović bio veliki čovjek čiji su se stavovi zasnivali na vjerskim i moralnim načelima, te da su njegov uspjeh i značaj rezultat vlastite pravde i pravičnosti. U liku našeg predsjednika itekako možemo naći uzor za buduće generacije, njegova upornost naumima treba i nama da bude vodić da ne odustajemo od svoje države i svog naroda. Alija Izetbegović nam je svima pokazao da pravi vođa može da uspostavi jedinstvo i slogu u narodu te da se jedino tako može odbraniti od neprijatelja koji žele da unište našu naciju.

Ajla CocalićTreća gimnazija - Sarajevo

„Kad bi mi bilo ponuđeno da ponovo živim, ja bih odbio, a ako bih morao prihvatiti, živio bih, ovako kako kako sam i živio.“ Takvo nešto može osjećati i kazivati samo veoma snažna i sasvim spokojna ljudska duša, kakva je bila kod Alije Izetbegovića.Alija Izetbegović je čovjek koji je svojim životom i djelom uticao na historiju BiH. Njegova misija je izraz ljudske časti i zadivljujuće ustrajnosti, što je predstavljalo čast cijelog svijeta. Mnogi su rekli da bez njega ova država ne bi ni postojala. Alija Izetbegović je čitav svoj život proveo u borbi za ljudske vrijednosti, afirmaciju nacionalnog identiteta Bošnjaka, te suverenitet, teritorijalni integritet BiH što će ostati vječno zapamćeno u historiji ove zemlje i ovog naroda. Čitav svoj život je podredio političkom djelovanju i nisu ga slomile ni teške godine zatvorskog života. Neupitna je njegova državnička uloga u ratnim i postratnim godinama u BiH.

Lik i djelo Alije Izetbegovića

Lik i djelo Alije Izetbegovića

81

Edna DuranTreća gimnazija - Sarajevo

Negdje na drugom kraju svijeta, bjesni rat.Nevini ljudi ostaju bez porodica, života, kuća. Mole za pomoć, gledaju nebo i pitaju se zašto?Gledajući slike i priče iz Sirije, ne možemo zapitati se kuda ide ovaj svijet, ko je sljedeći na nišanu i hoće li ikada pretati. Ne tako davno meta smo bili mi. I kazna kako bi zavšilo? I ko zna da li bi nas bilo, da nije bilo njega? Čovjeka koji je stao na nišan prvi i ispred svih nas rekao NE zlu, nepravdi, ubijanju, rekao NE onima koji su nas htjeli uništiti. Predsjednik Alija Izetbegović čovjek koji nas je zadužio da čuvamo svoju zemlju, budemo hrabri, pravedni i istrajni. Da ne ustaknemo i kada mislimo da smo slabiji. On je čovjek koji nas je naučio da pobjedimo i onda kada su šanse male. Svojim je primjerom pokazao kako se voli ova zemlja i ovaj narod. A drugima,zlim, nehumanim, oima koji su htjeli izbrisati ime Bosne i Hecegovine s karte svijeta zajedno sa svojim narodom dokazao da smo nepobjedivi. Dok gledam blago ali odlučno Predsjednikovo lice na staroj

„A to što mi nazivamo Bosnom nije samo parče zemlje na Balkanu, za mnoge od nas Bosna je ideja, to je vjera da ljudi različitih religija, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno.“ - rekao je to jednom prilikom Alija Izetbegović. Izetbegović je imao književnog talenta i jednu vrlo bitnu crtu pisaca – sposobnost i osjećanja uopće. Bio je čovjek od duha i detalja, od intelekta i sposobnosti. Svojim djelovanjem snažno je obilježio zbivanja u našoj zemlji njegujući bošnjačko nacionalno biće, ali nigdje i nikada na štetu drugih, bosanskohercegovačkih naroda. Često je znao reći: „Ulažite u fabrike, a fabrike će graditi crkve i džamije.“ Ta izjava se zaista pokazala tačnom. Svaka marka uloženau proizvodnju brzo se oplođavala, uložena u potrošnju nestajala je isti dan. Nikada nije isticao nacionalni predznak samo jednog naroda. Naprotiv, insistirao je na izgradnji jedinstvenog ekonomskog prostora zemlje bez nacionalne dominacije. Ovo su bile riječi Alije Izetbegovića: „Mi ćemo nastaviti da se borimo za Bosnu i svoj narod. Mi želimo svoju državu jer narod bez države je kao porodica bez krovakoja živi pod kišom. Ne želimo biti narod koji nema državu. Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo. Ostani uspravan. Kako ćeš pognute glaveispod zvijezda? Kojim god putem da kreneš na kraju čeka smrt. I sve se završava propašću. I ti ćeš umrijeti. I ovaj svijet će umrijeti. Zato ostani uspravan.“ Alija Izetbegović ostat će upamćen kao čovjek koji je vratio dostojanstvo, dignitet i ime Bošnjacima!

Zlatni ljiljani

82

fotografiji, na um m i padaju njegove riječi: „Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo, koje obavezuje da s ljubavlju čuvamo našu zemlju i uspomene na njene velikane. Hodajmo kroz život, nenametljivo, ne smetajmo drugima, budimo dobri ali ne dajmo svoje i ne dajmo na seb. I onda kada svi okrenu leđa, baš kao što su ih okrenuli djeci u Siriji ti budi taj koji će pomoći. Za svoju zemlju i svoj narod budi spreman na sve baš kao i on, naš prvi predsjednik Alija Izetbegović.vodić da ne odustajemo od svoje države i svog naroda. Alija Izetbegović nam je svima pokazao da pravi vođa može da uspostavi jedinstvo i slogu u narodu te da se jedino tako može odbraniti od neprijatelja koji žele da unište našu naciju.

Tarik Turković II-4Srednja tehnička škola grafičkih

tehnologija, dizajna i multimedijeSarajevo

83

Alejna Korjenić I-bOŠ „Hamdija Kreševljaković“- Sarajevo

Adna Ahmespahić I-5Peta gimnazija- Sarajevo

Ermina Ušanović Treća gimnazija- Sarajevo

84

Kerim Ramić VIII-1OŠ „Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak“- Sarajevo

Emina Hodžić IX razredDruga osnovna škola- Konjic

Tarik Okerić V-1OŠ „Mehmedalija Mak Dizdar“- Sarajevo

85

Amna Džipa VIII-1OŠ „Grbavica 1“- Sarajevo

Azra ČauševićTreća gimnazija- Sarajevo

Eldar Dedović III-4OŠ „Ćamil Sijarić“- Sarajevo

86

Anes Kerla III-aOŠ „Hamdija Kreševljaković“- Sarajevo

Vernesa Bećirović VII-1Osma osnovna škola “Amer Ćenanović”- Sarajevo

Nejra Mulić VI-aOŠ „Đurđevik“- Đurđevik

87

Mejra Hodžić IX-2Sedma osnovna škola - Blažuj- Sarajevo

Mejra Hodžić IX-2Sedma osnovna škola - Blažuj- Sarajevo

Iman Ibrišević VIII razredOŠ „El-Manar“- Sarajevo

88

Amina Andelija II-4Treća gimnazija- Sarajevo

Dženita Muminović VI-aOŠ „Đurđevik“- Đurđevik

Berina Mekić VIII-2Sedma osnovna škola - Blažuj,Sarajevo

89

Anes Hadžić IX-2Sedma osnovna škola - Blažuj,

Sarajevo

Kanita KadušićOŠ „Grbavica 1“ - Sarajevo

Adna Boračić VII-1OŠ „Grbavica 1“ - Sarajevo

90

Layla Mulić V razredOŠ „El-Manar“

- Sarajevo

Ajdin Kvoco I-aOŠ „Hamdija Kreševljaković“

- Sarajevo

Hajrudin Vejzović IX-bOŠ „Đuđrevik“

- Sarajevo

Lamija Galijašević IX-bOŠ „Isak Samokovlija“

- Sarajevo

91

Emina HusićOŠ „Grbavica 1“

- Sarajevo

Belma Goletić VI-aOŠ „Đurđevik“

- Đurđevik

Eldar Dedović III-4OŠ „Ćamil Sijarić“

- Sarajevo

Eman Boloban VIII-1OŠ „Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak“

- Sarajevo

92

Nurdžihan Drkić i Belma Karačić VII-2OŠ „Šejh Muhamed ef. Hadžijamaković“

- Sarajevo

Emina Ćesir III-4Peta gimnazija

- Sarajevo

Imran Nimaraj V-1OŠ „Mehmedalija Mak Dizdar“

Sarajevo

Aid Duraković 1-bOŠ „Hamdija Kreševljaković“

- Sarajevo

93

Nejra Adilović VIII-2OŠ „Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak“

- Sarajevo

Ajla Arnautović IX-bOŠ „Isak Samokovlija“

- Sarajevo

Armela Madeško VII-1Osma osnovna škola “Amer Ćenanović“

- Sarajevo

Faris Nikolajev VII-2OŠ „Grbavica 1“

- Sarajevo

94

Amina LikićTreća gimnazija

- Sarajevo

Azra ŠerboTreća gimnazija

- Sarajevo

Azra Bijelonja III-aOŠ „Hamdija Kreševljaković“

- Sarajevo

95

Haris Šljivo, Esma Vatrić i Samra Mahonić IX-1OŠ „Šejh Muhamed ef. Hadžijamaković“

- Sarajevo

96

Larisa Kandić I-5Peta gimnazija

- Sarajevo

Edita Nurguz I-5Peta gimnazija

- Sarajevo

Anela Ćatić VII-3OŠ „Aleksa Šantić“

- Sarajevo

Amina Aksalić I-4Peta gimnazija

- Sarajevo

97

Iman Hasanović VIII-1OŠ „Zahid Baručija“

- Sarajevo

Amina Slabić VIII-1OŠ „Grbavica 1“

- Sarajevo

Inela Balkić IX-2 i Amar Ikanović IX-1OŠ “Grivice“

- Banovići

Faris Hrvat V-1OŠ „Šejh Muhamed ef. Hadžijamaković“

- Sarajevo

98

Elmina Trumić IX-aOŠ „Đurđevik“

- Đurđevik

Sabina Hašimbegović IX-aOŠ “Đurđevik”

- Đurđevik

Ajla Jagodić VIII-aOŠ „Đurđevik“

- Đurđevik

Emina ČopraTreća gimnazija - Sarajevo

99

Jasmina Sarajkić II-dGazi Husrev-begova medresa

- Sarajevo

Ella AlihodžićOŠ „Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak“

- Sarajevo

Dino Karović VIII razredOŠ “Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak”

- Sarajevo

Jusuf Omerović IV-aGazi Husrev-begova medresa

- Sarajevo

100

Ermina Ušanović III-2Treća gimnazija

- Sarajevo

Anela Kerić VI-3OŠ “Zahid Baručija”

- Sarajevo

Hanadi Ademović IX-1OŠ “Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak”

- Sarajevo

Irfan Džan Selimhodžić VII-1OŠ „Osman Nuri Hadžić“

- Sarajevo

101

Hafsa Hasić V-2OŠ „Osman Nuri Hadžić“

- Sarajevo

Sumeja Halilović IV-aOŠ „Hamdija Kreševljaković“

- Sarajevo

Ajla Rovčanin IV-aOŠ “Hamdija Kreševljaković”

- Sarajevo

Faris Hajrović I-1Srednja mašinska tehnička škola

- Sarajevo

102

Džehva Taljić VII-1OŠ „Nafija Sarajlić“- Sarajevo

Amila Mirvić I-4Peta gimnazija- Sarajevo

Ramiz Salić I-1Srednja mašinska tehnička škola- Sarajevo

103

Dalal Dedić VII-2OŠ “Grbavica 1”- Sarajevo

Ema Kafedžić III-3OŠ “Hrasno”- Sarajevo

Adna Boračić VIII-1 razredOŠ „Grbavica 1“- Sarajevo

104

Isabella KomarOŠ “Šejh Muhamed ef. Hadžijamaković”- Sarajevo

Ema Džafić V-4OŠ “Čengić Vila I”- Sarajevo

Mela Jenčivagić VIII-1OŠ „Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak“- Sarajevo

105

Dalila Nišić VIII-aOŠ “Đurđevik”- Đurđevik

Tarik Salman V-4OŠ “Čengić Vila I”- Sarajevo

Ahmed HuseinovićTreća gimnazija - Sarajevo

106

Azra Čaušević III-7Treća gimnazija- Sarajevo

Faruk Softić VIII-2OŠ “Osman Nuri Hadžić”- Sarajevo

Harun Hodžić IV-aOŠ „Hamdija Kreševljaković“- Sarajevo

107

Ajla Kolašinac VI-1OŠ “Amer Ćenanović” - Ilidža- Sarajevo

Lana Šmit VII-3OŠ “Hrasno”- Sarajevo

Ajla Isenaj VIII-4OŠ “Aleksa Šantić”- Sarajevo

108

Amina Hećo, SuadaPeci, Amina Maletović, Amina KadićOŠ „Šejh Muhamed ef. Hadžijamaković“ - Sarajevo

Amina Hajrić, Samra Pinjo, Sara Kadrić, Faris Tukić i Faruk Zeničanin VII-2OŠ „Saburina“ - Sarajevo

109

Emira Ibrahimović, Emina Zubetljak i Medina Mustajbegović IX-1OŠ „Saburina“

- Sarajevo

110

Mirza Gojak Srednja tehnička škola grafičkih tehnologija, dizajna i multimedije- Sarajevo

Nihada HajričSrednja tehnička škola grafičkih tehnologija, dizajna i multimedije- Sarajevo

Selma MuminovićSrednja tehnička škola grafičkih tehnologija, dizajna i multimedije- Sarajevo

111

JU Muzej “Alija Izetbegović”

Ploča br. 2 (Kapi-kula), Kovači, 71000 Sarajevo

Bosna i Hercegovina

Tel./Fax: +387 33 237 220www.muzejalijaizetbegovic.ba

E-mail: muzejalijaizetbegovic1@gmail.com

Radno vrijeme:

Ljetni period (april, maj, juni, juli, avgust, septembar)

ponedjeljak – petak 10.00 h – 18.00 hsubota 10.00 h - 15.00 h

Zimski period (oktobar, novembar, decembar, januar, februar, mart)

ponedjeljak – petak 10.00 h – 16.00 hsubota 10.00 h - 15.00 h