GNOSTIKA

IZVORNI KOPTSKI

TEKSTOVI Nag Hammadi Codices

i Papyrus Berolinensis

THE NAG HAMMADI LIBRARY IN ENGLISH TRANSLATED AND INTRODUCED BY MEMBERS OF THE COPTIC GONSTIC LIBRARY PROJECT OF THE INSTITUTE FOR ANTIQUITY AND CHRISTIANITY CLAREMONT, CALI-FORNIA - James M. Robinson, General Editor THIRD, COMPLETELY REVISED EDITION WITH AN AFTER-WORD BY Richard Smith, Managing Editor Harper San Francisco

1990.

E Q @ 2 0 0 9

Sadraj

Predgovor Oznake u tekstu

UVOD

MOLITVA APOSTOLA PAVLA (I,1) JAKOVLJEV APOKRIF (I,2) EVANELJE ISTINE (I,3 i XVII,2) RASPRAVA O USKRSNUU (I,4) TRIPARTITNI TRAKTAT (I,5) IVANOV APOKRIF (II,1,III,1, IV,1 i BG 8502,2) EVANELJE PO TOMI (II,2) EVANELJE PO FILIPU (II,3) HIPOSTAZA ARHONATA (II,4) O PODRIJETLU SVIJETA (II,5 i XII,2) EGZEGEZA DUE (II,6) KNJIGA TOME ATHLETESA (II, 7) EVANELJE PO EGIPANIMA (III,2 i IV,2) EUGNOST BLAENI (III,3 i V,1) i SOFIJA ISUSA KRISTA (III,4 i BG 8502,3) DIJALOG SPASITELJA (III,5) OTKRIVENJE PO PAVLU (V,2) (PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,3) (DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,4) OTKRIVENJE PO ADAMU (V,5) DJELA PETROVA I DVANAESTORICE APOSTOLA (VI,1)

6 10

11

39 41 49 61 66

138 159 167 185 193 202

212 235 246 250 258 266 275

107 124

GROM: SAVREI UM (VI,2) KONANO UENJE (VI,3) POJAM NAE VELIKE MOI (VI,4) PLATON, DRAVA 588A-589B (VI,5) RASPRAVA O OSMOM I DEVETOM (VI,6) MOLITVA ZAHVALNOSTI (VI,7) ASKLEPIJE 21-29 (VI,8) EMOVA PARAFRAZA (VII,1) DRUGA RASPRAVA VELIKOG SETA (VII,2) OTKRIVENJE PO PETRU (VII,3) SILVANOVO UENJE (VII,4) TRI SETOVE STELE (VII,5) ZOSTRIJAN (VIII,1) PETROVA POSLANICA FILIPU (VIII,2) MELKISEDEK (IX,1) MISAO NOREJE (IX,2) SVJEDOANSTVO ISTINE (IX,3) MARSANES (X,1) TUMAENJE ZNANJA (XI,1) VALENTINIJANSKO TUMAENJE (XI,2) te O POMAZANJU, O KRTENJU A i B i O EUHARISTIJI A i B

ALOGEN (XI,3) HIPSIFRONA (Xl,4) IZREKE SEKSTOVE (XII,1) FRAGMENTI (XII,3) TRIMORFNA PROTENOJA (XIII,1) EVANELJE PO MARIJI (BG 8502,1) DJELO PETROVO (BG 8502,4) POGOVOR: MODERNI ZNAAJ GNOSTICIZMA

283 292 298 304 307 313 315 323 343 352 358 374 379 406 412 418 421 431 442

450 458 468 470 476 479 488 492 496

PREDGOVOR

Ova je knjiga temeljito revidirano izdanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom. Prvo izdanje, objavljeno 1977., oznailo je kraj jedne i poetak druge faze znanstvenog izuavanja Nag Hammadija. U prvoj se fazi ilo za tim da ova zbirka tekstova postane dostupna; drugu su fazu obiljeile rasprave i tumaenja tih tekstova.

Zbirka papirusnih rukopisa iz etvrtog stoljea sastoji se od dvanaest kodeksa i osam listova iz trinaestog kodeksa, te sadri pedeset i dva odvojena traktata, odnosno, etrdeset i pet naslova izuzmemo li duplikate. Kako veina traktata iz knjinice potjee od helenistiih sekti koje danas zovemo gnosticima, i to u koptskom prijevodu, zbirka je dobila naziv Koptska gnostika knjinica. Znanstvenika rivalstva, te situacija u Egiptu u godinama nakon otkria knjinice 1945., znatno su omeli rad na rukopisima. Dvadeset godina nakon otkria obraen je i preveden samo mali broj tekstova, i to uglavnom od strane europskih znanstvenika, a na engleski je jezik prevedeno manje od deset posto zbirke. Godine 1966., tim ljudi odgovornih za nastanak ove knjige po prvi put se okupio u sklopu "Projekta koptske gnostike knjinice" ("The Coptic Gnostic Library Project"), iji je pokrovitelj bio Institut za antiku i kranstvo iz Claremonta u Kaliforniji.

Ureivanje i prevoenje knjinice moglo se nastaviti tek nakon to su rukopisi postali dostupni. Godine 1970. Ministarstvo kulture Arapske Republike Egipta imenovalo je, u suradnji s UNESCO-om, Meunarodni odbor za kodekse iz Nag Hammadija. Za tajnika je izabran predstavnik Sjedinjenih Drava, James M. Robinson. Primarni je zadatak odbora bio nadgledati izdavanje fotografiranih pretisaka. Cjelokupna je knjinica tako objavljena izmeu 1972. i 1977. u seriji Pretisak kodeksa iz Nag Hammadija (The Facsimile Edition of the Nag Hammadi Codices), izdava E. J. Brill iz Leidena. Uslijedilo je izdavanje Kar-tonae 1979., a potom i Uvoda 1984., ime je dvanaestsveano izdanje Pretiska kompletirano. Tom su izdavakom poduhvatu potpomogli

lanovi 'Projekta koptske gnostike knjinice', koji su izmeu 1971. i 1979. u Koptskom muzeju u starom Kairu radili na rekonstrukciji i kon-zervaciji rukopisa.

Godine 1977., u isto vrijeme kad je cjelokupan sadraj zbirke postao dostupan u obliku pretisaka, E. J. Brill i Harper & Row objavili su prvo izdanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom. Jednosveani engleski prijevod izaao je u trenutku kad je projekt iznjedrio svoje prvo znaajno znanstveno djelo, potpuno kritiko izdanje pod naslovom Koptska gnostika knjinica (The Coptic Gnostic Library). To vieto-mno djelo sadri redigirane koptske tekstove sa engleskim prijevodima, uvode, biljeke, te indekse. U izdanje je ukljuena cjelokupna knjinica Nag Hammadi, kao i tri slina rukopisa pohranjena u Berlinu, Londonu i Oxfordu. Koptska gnostika knjinica (The Coptic Gnostic Library), u izdanju E. J. Brilla, sadri sljedee tomove: Nag Hammadi Codex I (The Jung Codex), sv. 1: Introduction, Texts and Translation; sv. 2: Notes, uredio Harold W. Attridge, 1985; Nag Hammadi Codices 11,1 and IV,1: The Apocryphon of John, Long Recension, uredio Frederik Wis-se, pred izlaenjem; Nag Hammadi Codex 11,2-7, together with XIII,2*, Brit. Lib. Or. 4926(1) and P. Oxy. 1,654,655, sv. 1: Gospel of Thomas, Gospel of Philip, Hypostasis of the Archons, Indexes; sv.2: On the Origin of the World, Exegesis on the Soul, Book of Thomas, Indexes, uredio Bentley Layton, u tisku; Nag Hammadi Codex 111,1 and Papyrus Bero-linensis 8502,2: The Apocryphon of John, Short Recension, uredio Peter Nagel, urednik izdanja Frederik Wisse, pred izlaenjem; Nag Hammadi Codices 111,2 and IV, 2: The Gospel of the Egyptians (The Holy Book of the Great Invisible Spirit), uredili Alexander Bohlig i Frederik Wisse u suradnji sa Pahorom Labibom, 1975; Nag Hammadi Codices III, 3-4 and V, 1 with Papyrus Berolinensis 8502,3 and Oxyrhynchus Papyrus 1081: Eugnostos and The Sophia of Jesus Christ, uredio i preveo Douglas M. Parrott, u tisku; Nag Hammadi Codex 111,5: The Dialogue of the Saviour, urednik izdanja Stephen Emmel, 1984; Nag Hammadi Codices V,2-5 and VI with Papyrus Berolinensis 8502,1 and 4, urednik izdanja Douglas M. Parrott, 1979; Nag Hammadi Codex VII, urednik izdanja Frederik Wisse, pred izlaenjem; Nag Hammadi Codex VIII, urednik izdanja John Sieber, pred izlaenjem; Nag Hammadi Codices IX & X, urednik izdanja Birger A. Pearson, 1981; Nag Hamma-

di Codices XI, XII and XIII, urednik izdanja Charles W. Hedrick, u tisku; Nag Hammadi Codices: Greek and Coptic Papyri from the Car-tonnage of the Covers, uredili J. W. B. Barns, G. M. Browne i J. C. Shelton, 1981; Pistis Sophia, tekst uredio Carl Schmidt, prijevod i biljeke Violet MacDermot, urednik izdanja R. McL. Wilson, 1978; The Books of Jeu and the Untitled Text in the Bruce Codex, tekst uredio Carl Schmidt, prijevod i biljeke Violet MacDermot, urednik izdanja R. McL. Wilson, 1978.

Depno izdanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom objavljenoje 1981., izdava Harper & Row, te 1984. godine, izdava E. J. Brill. Ova izdanja ukljuuju dodatak prijevodu Dijalog Spasitelja koji se temelji na fragmentima (144, 15-146,24) koje je Stephen Emmel pronaao u knjinici Beinecke na sveuilitu Yale.

Kada je, prije vie od desetljea, objavljena Knjinica Nag Hammadi na engleskom, izdan je bio samo jedan naslov iz serije Koptska gno-stika knjinica. Sada, kada se rad na seriji blii kraju, ova je knjiga temeljito revidirana kako bi se prijevodi uskladili sa konanim prijevodima kritikog izdanja. U sluaju svezaka koji su ranije objavljeni, u kritikom je izdanju izvedeno gdjekoje poboljanje. Istraivanje na polju gnosticizma, uvelike potaknuto djelovanjem 'Projekta koptske gnosti-ke knjinice', u proteklih je deset godina takoer uznapredovalo. Napisani su novi uvodi traktatima, kao potvrda da diskusija i dalje traje. Budui da se nekoliko naslova u knjinici pojavljuje u vie od jedne verzije, bilo je mogue kombinirati fragmentarne verzije nekih tekstova da bi se dobio to potpuniji prijevod. Dva naslova iz srodnog berlinskog gnostikog papirusa takoer su ukljuena.

Budui da su originalni rukopisi iz knjinice na mnogim mjestima fragmentarni, trima su tokama (...) oznaena mjesta na kojima se nalaze praznine, no ne i njihov razmjer. U tu su svrhu, kao pokazatelj tete, u prijevodu ostavljeni brojevi stranica i redaka papirusnog kodeksa. Potpuni je prikaz fizikog stanja rukopisa naveden u Pretisku, te u kritikom izdanju Koptska gnostika knjinica. Tekstovni znaci koji se koriste u Knjinici Nag Hammadi na engleskom preuzeti su iz kritikog izdanja; za dodatnu znanstvenu grau, itatelj se upuuje na to izdanje. Za sve iru bibliografiju s polja gnostikih studija pobrinuo se David M. Scholer, Nag Hammadi Bibliography 1948-1969, svezak prvi iz seri-

je Nag Hammadi Studies, objavljene 1971., izdava E. J. Brill, uz godinje auriranje u asopisu Novum Testamentom. Svi bi ti dodaci uskoro trebali biti sakupljeni i objavljeni u novom tomu serije Nag Hammadi Studies, pod naslovom Nag Hammadi Bibliography 1970-1985. Izdava Harper & Row u posljednje je vrijeme objavio dvije knjige rasprava o drevnom gnosticizmu i njegovu suvremenu znanstvenom izuavanju: Gnosis: The Nature and History of Gnosticism Kurta Rudolpha, 1983.; i The Jesus of Heresy and History: The Discovery and Meaning of the Nag Hammadi Gnostic Library Johna Darta, 1988.

'Projekt koptske gnostike knjinice' velikoduno su tijekom godina potpomagale mnoge organizacije, kojima bi ovom prigodom eljeli zahvaliti: Egipatska organizacija za starine, UNESCO, Ameriki centar za istraivanje u Egiptu, Nacionalna zaklada za humanistiku, Memori-jalna zaklada John Simon Guggenheim, Ameriko filozofsko drutvo, Zaklada Smithsonian i Fakultet za postdiplomski studij Claremont. U zavrnoj bi rijei zahvale trebalo istaknuti da je pripremu ovog temeljito revidiranog novog izdanja, svojim trudom u pripremanju prvog izdanja, uvelike olakao njegov glavni urednik, Marvin W. Meyer.

Richard Smith glavni urednik

OZNAKE U TEKSTU

[ ] Zagrade koje oznaavaju mjesta u rukopisu na kojima nedostaje dio teksta. Gdje tekst nije bilo mogue rekonstruirati, unutar zagrada stavljene su tri toke, bez obzira na veliinu praznine; etvrta toka u tom sluaju oznaava kraj reenice. Izuzetak je od ovog pravila mjestimina upotreba manjeg ili veeg broj toaka, kao procjene nedostatka slova nekog imena. U nekoliko sluajeva tri toke stavljene su bez zagrada, i to na mjestima gdje niz koptskih slova nije tvorio prevedivu smislenu cjelinu. Zagrada nije stavljana na pola rijei, osim u sluajevima imena ili rijei odvojenih crticom. Sve ostale rijei u potpunosti su ostavljene unutar ili izvan zagrada, ovisno o itljivosti odreenih koptskih slova, ili razumljivosti odreene rijei.

< > Zagrade koje oznaavaju ispravak pisarskog ispusta ili pogreke. Prevoditelj je na tim mjestima nadopisao slova koja je pisar nehotice ispustio, ili zamijeno slova koja su grekom upisana.

{ } Zagrade koje oznaavaju suviak slova ili rijei, nastao grekom pri prepisivanju.

( ) Zagrade koje oznaavaju grau koju je u tekst inkorporirao urednik ili prevoditelj. Iako se nuno ne nadovezuje na tekst, ta graa prua itatelju korisne podatke.

UVOD

JAMES M. ROBINSON

1. Smisao tekstova Knjinica Nag Hammadi je zbirka religioznih tekstova koji se po pi

tanjima autorstva, vremena te mjesta nastanka meusobno uvelike razlikuju. Razlike postoje ak i u gleditima, i to do te mjere da je nemogue sa sigurnou ustvrditi da su tekstovi potekli od jedne skupine ili pokreta. Pa ipak, taj je raznoliki materijal morao imati neka zajednika obiljeja koja su potaknula sakupljae da ih odaberu za ovu zbirku. Tvorci zbirke nedvojbeno su pridonijeli tom jedinstvu, pronalaze-i u tekstovima skrivena znaenja koja izvornim autorima ponekad i nisu bila na umu. Naposljetku, jedan od tekstova, Evanelje po Tomi, i zapoinje savjetom: "Tko protumai ove rijei, taj nee iskusiti smrt". Tekstovi se, dakle, mogu itati na dvije razine: na razini poruke koju je izvorni autor vjerojatno namjeravao prenijeti, te na razini kasnijih tumaenja koja su proizala iz te poruke.

Obiljeja koja ujedinjuju zbirku su: otuenje od veeg dijela ovjeanstva, sklonost idealnom poretku koji posve nadilazi ivot kakav poznajemo, te radikalni otklon od uobiajenog naina ivota, koji je ukljuivao odricanje od svih dobara za kojima ljudi obino ude, i nagnue ka konanom osloboenju. Nema tu nekog htijenja za agresivnom revolucijom, ve prije odbijanja sudjelovanja u zagaivanju koje unitava jasnou vienja.

Kao takvo, usmjerenje ove zbirke srodno je prvobitnim kranstvom i istonjakim religijama, te poveznice sa "svetim ljudima" svih vremena, i sekularnijim ekvivalentima dananjice, kao to su, primjerice, sub-kulturni pokreti iz ezdesetih godina 20. st. Odbacivanje dobara potroakog drutva, povlaenje u komune istomiljenika daleko od guve i uurbanosti velikih gradova, neprihvaanje kompromisa politikih pro-

cesa, dijeljenje internih ideja o neminovnoj propasti kulture i o idealnoj, radikalnoj alternativi koja je poznata samo odabranima - sve je to i u moderno doba onaj stvarni izazov, korijene kojeg nalazimo u izvorima poput knjinice Nag Hammadi.

No koliko god zadivljujui i provokativni, ti su korijeni esto zbunjujui i izazivaju frustraciju, ne samo kod pojedinca koji nije sasma upoznat sa njihovom porukom, ve i kod boljeg poznavatelja, koji nastoji slijediti traak svjetla to se nazire izmeu rijei. Jer, tijek povijesti otetio je i fragmentirao samu bit knjinice Nag Hammadi, i u takvom je obliku ona konano ugledala svjetlo dana. Da bi se ta bit danas uope shvatila, na mnogim su razinama potrebni temeljiti zahvati. Primjena filozofske i religijske tradicije, odnosno mitologije antikog doba, bila je jedini nain na koji se moglo izraziti jedno, u sutini, netra-dicionalno gledite. To je gledite, tovie, bilo i suvie radikalno da bi zaivjelo unutar organiziranih religija i filozofskih kola onoga doba, pa nije stoga ni imalo prilike iskoristiti prednost obrazovnih ustanova tih kultura u razvijanju i boljem objanjavanju svih svojih implikacija. Gnostike su se kole poele javljati unutar kranstva i neoplatonizma, koji su ih kasnije odbacili zbog "hereze" gnosticizma. Iz tog su razloga smisleni i elokventni mitovi i filozofske formulacije tog radikalnog gledita postali iskrivljene i zbrkane predaje, dodatno razvodnjene i zamuene intervencijama kasnijih, opskurnijih autora, ije verzije sainjavaju vei dio sauvanog materijala ... iako u knjinici Nag Hammadi moemo nai i nekoliko "klasika".

Tekstovi su sa grkog na koptski jezik prevoeni zasebno, pri emu neki prevoditelji nisu sasvim uspjeli shvatiti dubinu i sveobuhvat-nost teksta kojeg su prevodili. Prevoditelj kratkog odlomka Platonove Republike oito nije shvatio tekst, iako ga je smatrao vrijednim prevoenja i redakture. Veina je tekstova, sreom, bolje prevedena, premda se tek u onim sluajevima gdje postoje dvije prevedene verzije jednog teksta mogu vidjeti razlike izmeu dobrog i loeg prijevoda - to otvara pitanje o kvaliteti prijevoda veine tekstova koji postoje samo u jednoj verziji.

Sline su dvojbe prisutne i u pogledu transmisije tekstova, koje su na temelju iskvarenih prijepisa kopirale generacije i generacije prepisi-vaa, prvo na grki, a potom i na koptski jezik. Teko je procijeniti broj

nehotiminih pogreaka, budui da ne postoji izvornik za usporedbu; a ne postoji niti, kao u sluaju Biblije, vie verzija istog teksta koje jedna drugu nadopunjuju i ispravljaju. Pogreka se moe ispraviti samo kad se kao takva prepozna u jedinom prijepisu kojim raspolaemo. Uz to, zadatak je otean i injenicom da se knjige nalaze u stanju raspada. Proces je nedvojbeno zapoeo i prije nego su zakopane oko 400. g., nastavio se kroz razdoblje u kojem su bile pod zemljom, a na nesreu, nije pravodobno zaustavljen niti u periodu od otkria rukopisa 1945. g. do trenutka kad su konano konzervirani, tridesetak godina kasnije. U sluajevima gdje nedostaje samo nekoliko slova, praznine se mogu odgovarajue popuniti, no u sluaju veih cjelina, u tekstovima jednostavno mora ostati praznina.

Sve ove zapreke ipak ne bi smjele odbiti itatelja od ozbiljnog razmatranja sri ovih eseja. Naprotiv, problemi o kojima je ovdje rije -razumijevanje postojanja, odgovor na ljudsku dilemu i odnos spram drutva - zasluuju ozbiljan pristup i vrijedni su panje svakoga tko se ikad osjetio sposobnim i spremnim uhvatiti se u kotac sa posljednjim pitanjima. Temeljna su stajalita tih tekstova dosad u pravilu bila poznata samo putem ogranienog vienja lovaca na heretike, koji su te tekstove najee navodili samo da bi ih obezvrijedili ili izvrgli ruglu. Objavljivanje knjinice Nag Hammadi otvorilo je, stoga - posve neoekivano - pristup gnostikom nauku u obliku u kojem su ga predstavljali sami gnostici. Svemu onome to je bilo iskorijenjeno, ovime je moda pruena nova ansa.

Sakupljai ove knjinice bili su krani, kao i mnogi od autora izvornih tekstova. To i ne iznenauje u tolikoj mjeri, budui da je prvobitno kranstvo i samo bilo radikalni pokret. Isus je pozivao na korjenito preispitivanje ustaljenih vrijednosti, zagovarajui kraj svijeta kakvog poznajemo, i dolazak novog, utopijskog ivota u kojem bi ono idealno bilo stvarno. Njegovo je stajalite bilo posve opreno svemu to su zastupali autoriteti onog doba ... i nije im trebalo dugo da ga zbog toga uklone. Pa ipak, njegovi su sljedbenici potvrdili sve za to se on zalagao - i Isus je za njih postao personifikacija ultimativnog cilja. No, meu sljedbenitvom je postojao i krug onih praktinijih, koji su slijedili i zagovarali neto konvencionalniji nain ivota. Taj je krug postupno prerastao u vrstu organizaciju sa posve prirodnom brigom za ouvanjem

reda, kontinuiteta, hijerarhije i stabilnosti. Ta je briga, meutim, postupno prerasla u brigu za ouvanjem statusa quo, ime se sve vie odmicalo od prvotne udnje za konanim ciljem, veim od nekog pojedinanog ili sveukupnog uspjeha. Oni koji su slijedili radikalni san, posljednju nadu, smatrani su nelojalnima i prijetnjom za organizaciju.

Kako se tijekom vremena kulturna situacija mijenjala, mijenjao se i sam jezik kojim se izraavala takva radikalna transcendencija. Svijet misli Isusa i njegovih prvih sljedbenika bio je u stvari jednostavan poboan svijet idovske sinagoge, po svojoj terminologiji usredotoen na obred Ivana Krstitelja, obred prijelaza sa starog u novi idealni svijet, iji je dramatian dolazak tek predstojao. Po tom vjerovanju, zao sustav koji prevladava nije prirodno stanje stvari. U naelu, iako ne u praksi, svijet je dobar. Zlo koje prevladava kroz povijest je pokora, u konanici strano svijetu kao takvom. Za neke je, meutim, pogled na ivot bivao sve mraniji; samo podrijetlo svijeta pripisivalo se stranoj pogreci, a zlo po tome nije samo uzurpator, ve vrhovni vladar svijeta. Jedina je nada, stoga, leala u bijegu, jer ljudi, ili barem neki ljudi, nisu u svojoj sutini proizvod takvog apsurdnog sustava, ve po samoj svojoj prirodi pripadaju onom konanom. Njihova je pokora u tome to su obmanuti i namamljeni u zamku da pokuavaju pronai zadovoljstvo u takvom nemoguem svijetu, daleko od svog pravog doma. Za neke je usredotoenost na unutarnji ivot, neometan vanjskim utjecajima, postao jedini nain postizanja mira, jasnog vienja, i konanog stapanja u Sveukupno, to je sudbina boanske iskre u ovjeku.

Kranski se gnosticizam, dakle, razvio kao reafirmacija - iako u poneto drukijem obliku - izvorne transcendencije koja je bila kljuna za prvobitno kranstvo, i koja je krane inila kranima, a gnostiki su se krani - uzevi u obzir promijenjene okolnosti - zasigurno smatrali njezinim jedinim vjernim sljedbenicima. No ti "poneto drukiji okviri" i "promijenjene okolnosti" u sebi su sadravali i stvarne razlike, zbog ega su ostali krani smatrali gnosticizam izdajom izvornih kranskih postavki. Ovakav stav nisu zauzimali samo oni koji su zagovarali status quo, ve bez sumnje i mnogi koji su se svom snagom drali izvornog protesta i ultimativne nade. Udaljavanje od izvornog jezika moglo se iskoristiti za pomirenje svih razliitosti unutar crkve, i crkva je stoga izopila gnostike, oznaivi ih hereticima.

U Novome zavjetu spominju se dva takva gnostika kranina, kojih se crkva odrekla poetkom drugog stoljea (2 Tim 2, 16-18):

Svjetovnih se pak praznorjeja kloni: sve e vie provaljivati prema bez-bonosti i rije e njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet, koji zastranie od istine tvrdei da je uskrsnue ve bilo te nekima prevraa-ju vjeru.

U knjinici Nag Hammadi nalazimo ak tri teksta - Rasprava o uskrs-nuu, Egzegeza due i Evanelje po Filipu - u kojima se zagovara gledi-te da se kransko uskrsnue ve dogodilo kao duhovna stvarnost!

No, knjinica Nag Hammadi takoer dokumentira injenicu da je odbacivanje bilo uzajamno; krani koji se ondje nazivaju "hereticima" po svoj su prilici oni koje smatramo "ortodoksnima". Otkrivenje po Petru stavlja u Isusova usta rijei kritike upuene glavnoj struji kranstva:

Oni e odavati poast imenu mrtvog ovjeka, mislei da e tako postati isti. No, okaljat e se i pasti u ime pogreke, past e u ruke zlog, lukavog ovjeka i viestruke dogme, past e pod vladavinu hereze. Jer neki e od njih huliti istinu i objaviti nauk zla. I govorit e zlo jedni protiv drugih ... A mnogi drugi, koji se protive istini i glasnici su pogreke, svoju e pogreku i svoje zakone usmjeriti protiv mojih istih misli, gledajui iz jednog (kuta), mislei da dobro i zlo potjeu iz istog (izvora). Oni trguju mojom rijeju ... A bit e i onih koji su izvan naeg broja i koji se nazivaju biskupima i akonima, kao da su svoju vlast od Boga primili. Klanjaju se svojim vladarima. Ti su ljudi kao presuena korita.

Kada je Rimsko Carstvo prihvatilo kranstvo u njegovu konvencio-nalnijem obliku, izgledi za opstanak gnostikog kranstva - onakvog, primjerice, kakvog nalazimo u knjinici Nag Hammadi - znatno su se smanjili. Ciparski biskup Epifan, ije je najznaajnije djelo svojevrsna "kutija prve pomoi" u sluajevima hereze, opisuje svoj prvi susret sa gnosticizmom koji se odigrao u Egiptu, i to otprilike u doba nastajanja zbirke Nag Hammadi:

Naiao sam na ovu sljedbu sam, ljubljeni, i osobno sam ove stvari uo iz ustiju gnostika. Ne samo da su mi te zabludjele ene otkrile svoj nauk, ve su me u svojoj besramnoj smjelosti pokuale i zavesti... No, milostivi me Bog spasio od njihove zloe - proitavi i njih i njihove knjige, te shvativi njihove prave nakane, nisam se dao zavesti i navui na mamac. Pobjegao sam, i ne gu-bivi asa odmah obavijestio tamonje biskupe, te pronaao one koji su se krili unutar crkve. I tako su protjerani iz grada, njih otprilike osamdesetero, i grad je naposlijetku oien od toga korova.

Kranski se svijet u konanici rijeio gnosticizma, izuzmemo li povremene pojave tajnih gnostikih pokreta, izvjesna gnostika naginjanja unutar srednjovjekovnog misticizma, te povremene krotke odjeke u knjievnosti, primjerice u engleskom romantizmu:

Roenje je nae tek san i zaborav: Dua koja se s nama budi, Zvijezda naeg ivota, Nastade na drugom mjestu I Dolazi izdaleka.

Svijet je i suvie jak u nama; od poetka pa do kraja, Dobivanjem i troenjem, mi rasipamo svoje moi.

Odreeni oblici gnosticizma uspjeli su se ouvati van granica preo-braenog Rimskog Carstva. Na nemirnim podrujima Iraka i Irana i danas postoji mala sekta "mandejaca", u prijevodu "znalaca" iliti "gnos-tika".

Isto to povlaenje u unutarnji svijet ili oajavanje nad svijetom, od kojeg nastaje gnostika misao, nije se samo proirilo ranim kranstvom i stvorilo kranski gnosticizam, ve je openito dominantno u kasnom antikom razdoblju, stvarajui oblike gnosticizma i van kranstva. Meu povjesniarima religije jo uvijek traju rasprave treba li se gnosticizam shvatiti iskljuivo kao pokret nastao unutar kranstva, ili kao mnogo iri, samim time neovisan pokret, koji je moda ak i stariji od kranstva. Zahvaljujui zbirci Nag Hammadi ta je debata moda na pragu razjanjenja, i to u korist shvaanja gnosticizma kao fenomena mnogo ireg nego to je to kranski gnosticizam kakvog su dokumentirali hereziolozi.

Tu je, za poetak, pitanje idovskog gnosticizma. ini se da postoji izvjesna povijesna utemeljenost tvrdnji hereziologa po kojima neke kranske hereze vuku korijen iz idovskih sekti. Konano, i samo se kranstvo razvilo unutar judaizma, i bilo bi neobino da u sebi nije reflektiralo razliite struje onodobne judaistike misli. Ni samo prvotno kranstvo nije bilo jedinstven pokret. Prva generacija idovskih krana u Galileji, koja je razvila zbirku izreka ukljuenih u Evanelja po Ma-teju i Luki, vjerojatno je smatrana heretikom od strane Pavla i helenis-ta, a mogue je i daje osjeaj bio obostran. Pavao je jasno odbacio kranske "judaizere" kao heretike. U drugoj polovici prvog stoljea razliite struje idovskog kranstva iskljuene su iz judaizma, a u isto vrije-

me nastaje "normativni" judaizam kao odgovor na prijetnju idovskom identitetu nakon pada Jeruzalema 70. godine n. e.

Neki gnostiki spisi iz knjinice Nag Hammadi ne odraavaju kransku predaju, ve se nastavljaju na Stari zavjet, koji je, naravno, i idovska Biblija. No i sama ideja idovskog gnosticizma ponekad se odbacuje kao pojmovna kontradikcija. Kako bi idovi mogli smatrati svog Boga zlom silom koja je jednim krivim potezom stvorila svijet, Boga koji ne posjeduje znanje o skrivenom dobrom Bogu iznad sebe? Budui da krani tuju istog Boga kao i idovi, ovaj bi se argument mogao iskoristiti i protiv same ideje kranskog gnosticizma. No, budui da su ranokranski lovci na heretike jasno identificirali gnostike kao krane, iako, naravno, heretike krane, koncept kranskog gnosticizma vrsto je ustolien. Po drugoj analogiji, imun Mag, jedan od najranijih poznatih gnostika, vukao je porijeklo iz Samarije, iako su se Samaritanci, na svoj nain, klanjali istom Bogu kao i idovi i krani. Shvatljiv je, stoga, koncept idovskog gnosticizma, ak i ako se sa odreenog normativnog gledita moe osporiti valjanost upotrebe termina idovski, kranski ili samarianski za takvu jednu osobu ili tekst. Nisu nam, naravno, poznati gnostici koji su svoj nauk oslanjali na idovsku ili starozavjetnu tradiciju na bilo koji drugi nain nego kroz tekstove samih tih tradicija, tako da, pri razmatranju pojma idovskog gnosticizma, u stvari govorimo o idovskim kulturnim tradicijama bez vidljivih kranskih atributa, i time praktiki iscrpljujemo daljnju identifikaciju nositelja tih tradicija.

Otkrie svitaka sa Mrtvog mora ve je skrenulo pozornost na injenicu da je judaizam u 1. stoljeu bio prilino pluralistian u svojim teolokim pozicijama i da je obuhvaao veliki broj razliitih grupa ili sekti. Prije otkria svitaka s Mrtvog mora eseni su se nalazili u istoj situaciji kao i gnostici prije otkria knjinice Nag Hammadi: smatralo ih se pokretom o kojem se premalo zna da bi se pristupilo ozbiljnijem proua-

vanju. Danas znamo da su eseni bili idovska sekta koja je raskinula sa slubenim judaizmom jeruzalemskog hrama, i koja se povukla u pusti-nju pokraj Wadi Qumrana. Svoj su poloaj tumaili antitezom svjetlosti i tame, istine i lai, dualizmom koji svoje porijeklo vue iz perzijskog dualizma i protee se sve do gnosticizma. Povijest gnosticizma, kako je biljei knjinica Nag Hammadi, nastavlja se ondje gdje zavrava povi-

jest esena, kako je dokumentiraju svici s Mrtvog mora. Kasnije idovske mistike predaje, koje je uglavnom prikupio Gershom Scholem, pokazale su da su gnostike struje, koliko god to djelovalo inkonzistentno, svoj tajni ivot nastavile unutar konteksta normativnog judaizma.

Knjinica Nag Hammadi razotkrila je izvorno nekransko porijeklo nekih znaajki koje su se ranije tumaile kao karakteristino kransko--gnostike, iako je idovski element u njima nedvojben. Irenej predstavlja Barbelo kao vodeu mitoloku figuru u kransko-gnostikoj grupi nazvanoj "Barbelo-gnostici". No, Tri Setove stele gnostiki je tekst bez kranskih elemenata, koji bez obzira na to dodjeljuje Barbeli istaknuto mjesto. Hipolit navodi "Setovu parafrazu" kao kransko-gnosti-ki tekst. No, vrlo slian tekst u zbirci Nag Hammadi, emova parafraza, ne sadri kranski element. Shvatljivo je da su kranski hereziolo-zi bili prvenstveno zaokupljeni poricanjem kranske forme gnostikim tekstovima i pokretima. No to ne bi trebalo koristiti kao indiciju da je kranski oblik izvorni oblik, naroito zato to samo otkrie zbirke Nag Hammadi prua dokaze da su posrijedi nekranski oblici.

Jo jedan primjer, iako ne nuno gnostiki u ovom sluaju, mitoloka je pripovijest o roenju u Otkrivenju 12, koju komentatori i uz najvee napore teko povezuju sa ijednom verzijom prie o roenju Isusa. No, Otkrivenje po Adamu sadri seriju nekranskih pripovijesti o dolasku spasitelja koji imaju otprilike isti oblik, i stoga pokazuju zajedniku mitoloku pozadinu koja nije kranska.

Setovi tekstovi iz knjinice Nag Hammadi jo snanije svjedoe o nekranskom gnosticizmu koji ranije nije bio tako jasno dokumentiran. Taj korpus tekstova prikazuje prijelaz iz nekranskog u kranski gnosticizam, a prema rijeima jednog od vodeih strunjaka za setija-nizam: "Veina zapisa ove grupe tekstova ne sadri niti jedan kranski element (Tri Setove stele, Allogenes, Marsanes, Misao Noreje); neki sadre tek natruhe kranskih motiva (Zostrijan, Otkrivenje po Adamu) ili su samo naizgled kranski (Trimorfna Protenoja, Evanelje po Egipanima); dok se samo nekoliko njih (Hipostaza Arhonata, Mel-kisedek, Ivanov apokrif) pribliava onome to nazivamo kranskom gnozom."

Podrijetlo Setovih tekstova i u njima sadranih mitologija ne moemo traiti u kranskoj tradiciji, jer kranski je element toliko stran sre-

dinjoj ideji teksta da navodi na zakljuak kako ga je kranski redaktor, prevoditelj ili pisar dodao izvorno nekranskom tekstu, iako tekst u svom istom nekranskom obliku vie ne postoji. Trimorfna Proteno-ja, naprimjer, koja je pretrpjela sekundarnu kristijanizaciju, vue usprkos tome svoje korijene iz iste idovske mudrosti kao i prolog Evanelja po Ivanu. Kao primjer ovakvog trenda kristijaniziranja moemo istaknuti i "Svetu Knjigu Velikog i Nevidljivog Duha", koju je neki pisar preimenovao u "Evanelje po Egipanima". Za setovski korpus stoga moemo zakljuiti da, iako je oito bio prihvatljiv kranima (kao to su to bili i neki drugi nekranski tekstovi, primjerice Stari zavjet), on svoje porijeklo vue iz nekranskog, "idovskog" gnosticizma.

Knjinica Nag Hammadi podastire ak i jedan primjer procesa kristijanizacije koji nam se odigrava gotovo pred oima. Nekranska filozofska rasprava Eugnostos blagoslovljeni arbitrarno je podijeljena na odvojene govore, koji su potom stavljeni u Isusova usta kao odgovori na pitanja (koja ponekad i nemaju previe veze s odgovorom) koja mu upuuju uenici tijekom njegova ukazanja poslije uskrsnua. Posljedica toga je odvojeni traktat naslovljen Sofija Isusa Krista. Oba se oblika teksta nalaze jedan pored drugoga u Kodeksu III.

Neki od tekstova u zbirci Nag Hammadi, ponajprije predaje o Setu, jasno pokazuju svoju filozofsku i neoplatonistiku orijentaciju. Plo-tin, vodei neoplatonist treeg stoljea n. e., doista se i dotie gnostika u svojoj koli: "Osjeamo izvjesno potovanje spram nekih naih prijatelja koji su tu misao usvojili prije nego su nam postali prijateljima, i, premda ne znam kako u tome uspijevaju, nastavljaju tako misliti". No, kao to pokazuju Plotinove polemike, kola se okrenula protiv gnosticizma. Njegov uenik Porfirije zapisuje tako u svom ivotu Plotinovu:

Bilo je u njegovo doba mnogo krana i drugih, i pripadnika sljedbi koji su napustili staru filozofiju, ljudi... koji... stvorie otkrivenja po Zaratustri, Zostria-nu, Nikoteju, Alogenu, Mesosu i slinima, obmanjujui sebe i mnoge druge, i tvrdei da Platon nije pronikao u dubine shvatljive stvarnosti. Plotin je stoga esto napadao njihova gledita u svojim predavanjima, i napisao je raspravu koju je naslovio "Protiv gnostika"; nju nam je ostavio kako bismo prosudili stoje napisao. Amelije je protiv knjige Zostrianove napisao ak etrdeset svezaka.

Knjinica Nag Hammadi sadri dva takva naslova, rasprave Zostri-an i Alogen, moda upravo one koje su napadali Amelije i drugi neo-

platonisti. Po filozofskoj su im orijentaciji slini i neki drugi tekstovi iz

zbirke, kao primjerice Trimorfna Protenoja i Marsanes. Plotinov napad na gnostike "magine zazive" upuene "viim silama" moda je bio usmjeren upravo na himnike tekstove poput Tri Setove stele. Knjinica Nag Hammadi daje, stoga, vrlo znaajan doprinos ne samo povijesti religije, ve i povijesti filozofije.

Knjinica Nag Hammadi takoer ukljuuje i materijal nastao na religijskim predajama koje ne pripadaju judeo-kranskom naslijeu. Tu, primjerice, spadaju hermetiki tekstovi koji se temelje na egipatskim predajama. Rije je najee o inicijacijskim dijalozima izmeu boanstava Hermesa Trismegistosa i njegova sina Tata. Rasprava o Osmom i Devetom iz knjinice Nag Hammadi jedan je takav, ranije nepoznat hermetiki tekst, i premda je mogue raspravljati jesu li odreeni tekstovi iz knjinice doista gnostiki ili ne, ovisno o tome kako definiramo gnosticizam i interpretiramo tekstove, nekoliko njih, kao na primjer Izreke Sekstove, posve oito nisu gnostiki. No, kao to je mogua gnos-tika interpretacija Biblije, moe se pretpostaviti da se i te moralistike maksime mogu smjestiti u gnostiku orijentaciju.

Budui da je zbirka Nag Hammadi po svemu sudei sastavljena kao kransko-gnostiki korpus, teko je ponekad zamisliti da su se nekim tekstovima, primjerice onim hermetikima, sluili ljudi koji su sebe smatrali kranima. Jedan se tekst ak poziva na zoroastersko nasljee, budui da se pripisuje njegovu djedu (ili moda ujaku) Zostrianu, i u kriptogramu spominje Zaratustru. Pa ipak, gnostiki je stav spram religijskih predaja, za razliku od ortodoksnog kranskog, bio vie ekumenski i sinkretiki, dokle god je u njima nalazio ideje srodne svojima. Ako su Seta mogli izjednaiti sa Isusom, vjerojatno su mogli proizvesti i kristijanizirane interpretacije Hermesa i Zaratustre.

Ne ini se, stoga, da je gnosticizam u svojoj sutini bio samo alternativni oblik kranstva, ve prije radikalna struja koja je teila osloboenju od vladavine zla i unutarnjoj transcendenciji, struja koja se proirila u razdoblju kasne antike i poela bujati unutar kranstva, judaizma, neoplatonizma, hermetizma i slinih uenja. Kao nova religija, gnosticizam je bio sinkretian i oslanjao se na razliite religiozne tradicije, a na okupu ga je drala vrlo vrsta ideja. Upravo je ona klju za razumijevanje jedinstva unutar tolike raznolikosti.

2. Rukopisi

Znaaj je knjinice Nag Hammadi u tome to sadri mnoga izgubljena grka djela u koptskom prijevodu. Ona osvjetljava i proces nastanka samih koptskih knjiga, to nam otkriva poneto o ljudima koji su ih prepisivali, itali i naposljetku zakopali.

Knjinicu Nag Hammadi sainjava dvanaest knjiga, te jo osam listova koji su odstranjeni iz trinaeste knjige u kasnoantikom periodu, da bi kasnije bili umetnuti u prednje korice este knjige. Ovih osam listova sadri cjelovit tekst, samostalnu raspravu izvaenu iz knjige sabranih eseja. Ustvari, sve se knjige, osim desete, sastoje od zbirki relativno kratkih djela. Ukupno je rije o pedeset i dvije rasprave. Budui da jedna knjiga sadri nekoliko rasprava, moglo bi se zakljuiti da su, poput biblijskih knjiga, ovi tekstovi bili predodreeni za mali format, no da je u razdoblju kada su nastali postojei prijepisi ipak upotrijebljen vei format. Razlog tomu mogao bi se objasniti kratkim uvidom u povijest izrade knjiga.

Svitak je bio uobiajen oblik knjige sve do prvih stoljea nove ere, kada ga poinje zamjenjivati ekonominiji format koji je omoguavao pisanje na obje strane, odnosno oblik suvremene knjige odvojenih listova. Struno reeno, knjigu u obliku valjka nazivamo "svitak" ili "volumen" (od latinske rijei za glagol "kotrljati"), dok knjigu u suvremenom obliku zovemo "kodeks", (lat. codex, pl. codices), prema latinskom nazivu za set drvenih tablica premazanih voskom i svezanih poput crtaeg bloka, pretee kasnijih knjiga sastavljenih od listova papirusa, pergamenta ili papira.

I premda su se knjievna djela nastavila pisati u otmjenijem obliku svitaka, krani (ali ne i idovi) vrlo su brzo usvojili ekonominije kodekse. Kodeks je bio i praktiniji od svitka, kao to vjerojatno zna svatko tko je ikad radio sa mikrofilmom. Potekoe pri koritenju svitka, i njegovo troenje pri svakom odmotavanju i namotavanju kada se eli nastaviti s itanjem ili potraiti neki podatak, dovele su do njegove postupne zamjene kodeksom, isto kao to se i danas javlja trend zamjene mikrofilma u rolama filmom u arcima.

U Egiptu se kao materijal za pisanje najee koristio papirus. Trokutasta stabljika papirusa ispunjena je vlaknastom srikom koja se moe guliti ili rezati u duge tanke trake. Te su se trake polagale jedna po-

red druge, a potom bi se na njih pod pravim kutom polagao i drugi sloj. Preanjem, suenjem i latenjem ovih traka dobivala se fleksibilna, glatka i postojana povrina za pisanje. Takvi listovi papirusa obino su bili dugaki samo dvadesetak centimetara, no oni iz knjinice Nag Hamma-di esto su premaivali metar duljine. Budui da je takav proizvod predstavljao tehnoloko postignue tog doba, on upuuje na vanost koju su knjigama pridavali njihovi tvorci.

Nekoliko takvih povrina za pisanje od papirusa polagale su se jedna uz drugu, i to tako da se, na mjestima gdje se lijepe, preklapaju nekoliko centimetara. Rezultat je bio svitak papirusa, esto dug oko tri metra. Listovi irine od 20 do 40 cm izrezivali bi se potom iz takvih svitaka, od desnog kraja svitka prema lijevom. Trebalo je razrezati dosta svitaka da bi se dobio snop od 20 do 40 listova, koji su preklopljeni po sredini tvorili knjigu kodeksa. injenica da je bilo potrebno od dva do est svitaka za izradu jednog jedinog kodeksa pomae objasniti zato je kodeks mogao sadravati vie od jednog teksta, ako znamo da se svaki tekst izvorno sastavljao imajui u vidu veliinu svitka.

Budui da svaka traka papirusa ima vlaknasti uzorak koji je jedinstven poput otiska prsta, fragmentarnije knjige iz knjinice Nag Hamma-di ponovno su sastavljane tako da je lociran poloaj vlakana fragmenta ili lista na izvornom listu papirusa nainjenom od traka papirusa. Na taj se nain mogao odrediti njegov poloaj u svitku i, konano, u kodeksu.

Koptski muzej u Kairu, gdje se uva knjinica Nag Hammadi, svaku je knjigu oznaio brojem. Numeracija je trebala oznaavati redoslijed po kojem e se knjige objavljivati, ime je u svakom sluaju izraen svojevrstan vrijednosni sud u smislu vanosti i stanja ouvanosti pojedinih tekstova. Iznimku u odnosu na tu tendenciju predstavlja samo vrlo fragmentarna etvrta knjiga, koja je svoju relativno visoku poziciju dobila zahvaljujui tome to su dvije rasprave koje sadri duplikati rasprava u treoj knjizi. Radi lakeg snalaenja, rasprave su u svakoj knjizi konsekutivno numerirane. Iako je sistem numeracije knjiga, rasprava, pa ak i stranica varirao u velikoj mjeri tijekom posljednjih par desetljea, numeracija koja se ovdje koristi jest ona iz Koptskog muzeja i Pretiska kodeksa iz Nag Hammadija, te bi stoga trebala zamijeniti starije numeracije.

Od ukupno pedeset i dvije rasprave, njih est su duplikati (III,1; IV,1 i 2; V,1; XII,2; i XIII,2) i nisu ukljuene u ovu knjigu, budui da je pri uvrtavanju odabran bolji prijepis. est drugih rasprava postojalo je i prije otkrivanja knjinice Nag Hammadi, bilo u grkom izvorniku (VI,5 i 7, te XII,1), bilo u latinskom (VI,8) ili koptskom prijevodu (II,1 i III,4). Dva koptska prijevoda potjeu iz papirusnog kodeksa pod nazivom BG 8502, trenutno pohranjenog u Berlinu. Kodeks u tom pogledu ima slinosti sa knjinicom Nag Hammadi, pa su iz tog razloga i druge dvije rasprave koje sadri ukljuene na kraju ove knjige. Da bismo dobili dojam o koliini tekstova koji su sauvani iskljuivo kroz knjinicu Nag Hammadi, mogli bismo oduzeti ukupno dvanaest duplikata unutar ili izvan korpusa knjinice Nag Hammadi, i usprkos tome dobiti brojku od ak etrdeset novootkrivenih tekstova. Nekoliko fragmenata tri teksta iz tog korpusa postojalo je i ranije, jedan na grkom (II,2) i dva na koptskom (II,5 i VII,4), no oni nikad nisu bili identificirani kao takvi sve dok sa zbirkom Nag Hammadi nije postao dostupan cjelovit tekst. Sada kada nam je dostupna itava knjinica, mogue je identificirati i fragmente nekih drugih tekstova. No, takvi nam sauvani dijelovi rasprava zadaju vie muke nego koristi. Ozbiljniji problem vrs-tom odreivanju brojke od etrdeset novih tekstova predstavlja injenica da su i neki od tih tekstova prilino fragmentarni (VIII,1; IX,1,2 i 3; XI,1, 2, 3 i 4; i XII,3). Najsigurnije bi stoga bilo ustvrditi da knjinica Nag Hammadi ukupnoj koliini knjievnih tekstova koji su preivje-li iz starog vijeka doprinosi sa trideset relativno cjelovitih i deset fragmentarnijih tekstova.

Iako je knjinica Nag Hammadi na koptskom, tekstovi su izvorno bili sastavljeni na grkom jeziku. injenica da su otkriveni u Gornjem Egiptu moe nas, stoga, navesti na pogrean trag. Neki su, naravno, bili napisani u Egiptu, jer nekoliko ih sadri specifine aluzije na Egipat: Asklepije naziva Egipat "odrazom nebesa"; O podrijetlu svijeta pozi-

va "vodene hidre u Egiptu" i "dva bika u Egiptu" kao svjedoke; a Rasprava o Osmom i Devetom daje naputak sinu da "napie ovu knjigu za hram u Diospolisu (Magni pokraj Luxora ili Parvi pokraj Nag Hamma-dija) hijeroglifskim pismom". Pa ipak, pisci na grkom jeziku mogli su se u starom vijeku pronai bilo gdje gdje se govorilo grki, u samoj Grkoj (VI,5), Siriji (II,2) ili Jordanu (V,5). Slian je sluaj i sa Bibli

jom te drugim drevnim tekstovima napisanima u razliitim dijelovima

staroga svijeta, i sauvanima u "suhom egipatskom pijesku". Knjinica Nag Hammadi ukljuuje stoga zbirku izvorno grke literarne produkcije, meusobno najee nepovezanih i anonimnih autora ratrkanih diljem istone polovice staroga svijeta, i pokriva razdoblje od gotovo pola tisuljea (ili vie, ako u obzir uzmemo kratak odsjeak Platonove Republike, VI,5).

Izuzev onoga to moemo zakljuiti iz samih knjiga, gotovo se nita ne zna o ljudima koji su prevodili rasprave na koptski, ili onima koji su ih prepisivali, koristili i zakopali. Egipatsko je itateljstvo toga doba bilo prilino dobro upoznato s grkim jezikom, i grka se knjievnost u znatnoj mjeri uvozila i prepisivala. Grad Diospolis Parva, rimska vojna baza s galaanskim postrojbama iz Male Azije koje su govorile grki, nalazio se na drugoj obali Nila, nasuprot lokaciji gdje je bila zakopana knjinica Nag Hammadi. Grki natpis "Za [dobru] sreu cara [ce-zara] Trajana Hadrijana [Augusta]" pronaen je u Chenoboskiji, na desnoj obali Nila, blizu mjesta zakapanja. Grke molitve upuene Zeusu Serapisu u kojima se spominje Antiohija, pronaene su u dvjema spiljama na litici u blizini mjesta gdje je bila zakopana knjinica. No, grki tekstovi, kao to su Biblija i knjinica Nag Hammadi, sve su ee bili prevoeni i na domai, egipatski jezik. Na podruju gdje je knjinica sakupljena, itana i zakopana, i to u priblino istom vremenskom razdoblju, tu tendenciju moe ilustrirati djelo ivot Sv. Pahomija. Taj tekst, koji postoji u grkoj i u koptskoj verziji, kazuje kako je neki grki redovnik iz Aleksandrije pohodio Pahomija, "koji ga je smjestio na stan sa jednim starijim bratom koji je poznavao grki", dok je taj redovnik uio domai jezik. Pahomije u meuvremenu "poduze svakojake napore da milou Bojom naui grki, kako bi iznaao nain da mu prui utjehu. Pahomije ga potom postavi za kunog upravitelja aleksandrijskoj i drugoj stranoj brai koja su dola nakon njega".

Egipatski jezik zapisan grkim alfabetom (uz nekoliko slova za glasove koje Grci nisu poznavali) naziva se koptskim. Knjinica Nag Hammadi napisana je na dva koptska narjeja. ak i meu tekstovima prevedenima na isto narjeje, neka manja odstupanja upuuju na vei broj prevoditelja, koji ne odgovara broju prepisivaa zaslunih za sauvane prijepise. U sluajevima duplikata radilo se o vie prevoditelja koji su se sluili razliitim grkim tekstovima. Proces prevoenja vjerojat-

no se odvijao diljem velikog podruja to ga je inio Egipat, i vjerojatno je trajao vie od stoljea.

Svaki je kodeks bio uvezan u kou. Skica eljenih dimenzija knjige esto se urezivala u kou, dok se unutarnja strana skicirane povrine oblagala rabljenim papirusom slijepljenim u debeli karton, takozvanom kartonaom, to je nalikovalo tvrdom ukorienju. Taj se rabljeni papirus sastojao od grkih i koptskih pisama i poslovnih dokumenata, iz kojih doznajemo imena ljudi i mjesta, kao i datume koji pomau odrediti vrijeme i mjesto izrade korica. Nakon to bi se uvez obloio kartonaom, presavijao bi se uski pojas pri vrhu i dnu prednjih i stranjih korica, te okomiti vanjski rub stranjih korica. Budui da se linija ivotinjske kraljenice obino pruala vodoravno preko korica, suenje koe prema repu moglo se sauvati u obliku zaklopca koji se protezao od okomitog vanjskog ruba prednjih korica. Na njega se privrivao remen koji je vodoravno opasavao zatvorenu knjigu. Ta je praksa moda preuzeta iz proizvodnje papirusnih svitaka, gdje su se pergamentni ovitak i remen tradicionalno koristili kako bi se svici zatitili i drali zatvorenima. Remen je takoer bio potreban kako bi se kodeks drao zatvorenim. Svaka od knjiga iz knjinice Nag Hammadi sastoji se iz jednog bloka od etiri lista, presavijenih po sredini da bi se dobila povrina za pisanje (iako je u Kodeksu I glavni blok nadopunjen i dvama manjima). Takvi veliki blokovi esto su se rastvarali na vanjskim rubovima ako nisu bili vrsto povezani. Kako bi kodeks ostao zatvoren, vezivali su se i krai, pomoni remeni koji su se protezali od vrha do dna prednjih i stranjih korica.

Na dva uveza (IV i VIII) nedostaje zaklopac na vanjskom rubu prednjih korica, iako imaju uobiajene remene, no na treem uvezu sline izrade (V) takav zaklopac postoji. Te su tri knjige, kako se ini, bile izraene od manjih koa, a na tednju upuuje i loa kakvoa papirusa u njihovim blokovima. Drugi uvezi ukljuuju kono pojaanje koje obla-e hrbat knjige, i tako titi korice i listove od pritiska remena koji prolazi kroz sredinji pregib knjige, te od dva horizontalna potporna remena stijenjenih izmeu konog pojaanja i korica. Tri su uveza takve izrade (VI, IX, X). Oni ine drugu skupinu uveza, zajedno s jo jednim slino izraenim uvezom (II), kojemu obloga, kakvu god da je ve imao, nedostaje. Karakteristina je za ovu grupu ne samo spomenuta napred-

na metoda izrade, nego i vea estetska kvaliteta. Doista, uvez Kodeksa II veoma je lijepo ukraen i obojen. Ostala etiri uveza (I, III, VII, XI) ne dijele neke znaajke zbog kojih bi se mogli svrstati u jednu grupu, izuzmemo li zajedniku im grubu izradu.

Pisare koji su sudjelovali u izradi trinaest kodeksa razlikujemo po njihovom rukopisu. Malo je jasnih primjera iz kojih bi se vidjelo da je jedan pisar radio na vie kodeksa: jedan je pisar tako prepisao veinu Kodeksa I, ali je drugi pisar prepisao raspravu 4 u Kodeksu I; taj drugi pisar prepisao je i rasprave 1 i 2 Kodeksa XI. Trei je pisar drukijim narjejem prepisao rasprave 3 i 4 Kodeksa XI, te Kodeks VII. Dakle, tri od etiri knjige koje se ne ine povezane s obzirom na nain izrade uveza, dovode se ipak u meusobnu vezu preko pisara koji su ih napisali. Ranije se smatralo da je jedan pisar prepisao Kodekse IV, V, VI, VIII i IX, to bi znailo da su dvije grupe uveza koje se razlikuju po konom uvezu povezane pisarovim rukopisom. Novija su istraivanja, meutim, pokazala da se ipak radi o razliitim, premda slinim, rukopisima. Razlike su najjasnije ondje gdje nalazimo i razlike u uvezu, ime se sa zakanjenjem potvruje, umjesto da se relativizira, podjela u grupe koja se prvotno temeljila samo na konatom uvezu.

Postojanje dviju grupa slinih uveza uz dodatna etiri razliita uveza, te jedne grupe pisane rukopisom jednog pisara uz dodatne rukopise razliitih pisara, moglo bi ukazivati na to da je knjinica Nag Hammadi nastala spajanjem niza izvorno manjih knjinica ili zasebnih knjiga. To moda potvruje i raspodjela duplikata. Nijedan kodeks ne sadri dvije kopije istog djela, niti postoji duplikat traktata meu knjigama iz iste grupe uveza, a ne postoje, osim jedne iznimke, niti dva prijepisa istog teksta pisana rukom jednog pisara. Ta jedna iznimka su prijepisi II,4 i XII,2, gdje je jedan te isti tekst napisan istim rukopisom, i gotovo identinim izborom rijei. Pa ipak, drugi je prijepis odbaen kad je Kodeks XIII razderan, i samo je jedan traktat (XIII,1) sauvan unutar prednjih korica Kodeksa VI - zajedno sa nekoliko uvodnih redaka XIII,2 na poleini zadnjeg lista, koji nije mogao biti izbaen bez da se unakazi tekst kojeg se eljelo sauvati (XIII,1). injenica da je ovaj pisarov duplikat poniten odvajanjem XII,2 (izuzev neizbjenih uvodnih redaka) svjedoi moda o svijesti da je takvo dupliciranje smatrano nepotrebnim. Biljeka u Kodeksu VI izraava zabrinutost prepisivaa da ne izazove

negodovanje naruitelja teksta dupliciranjem onoga to ovaj ve posjeduje. Kad se u okviru itave knjinice, stoga, naie na duplikat, namee se zakljuak da knjige sa kopijama nisu bile predviene za knjinicu od trinaest knjiga. Obje se rasprave iz Kodeksa IV nalaze i u Kodeksu III, tako da je Kodeks IV posve suvian u sadanjoj knjinici. Uz to, u Ivanovom apokrifu postoje ukupno tri kopije (II,1; III,1 i IV,1), po jedne u svakoj kategoriji uveza. Moe se stoga zakljuiti da sadanja knjinica proizlazi iz barem tri manje zbirke.

Datiranje koptskih knjievnih rukopisa, kao primjerice tekstova koji su pred nama, mnogo je tee od datiranja grkih knjievnih rukopisa, ili kurzivnih poslovnih rukopisa i dokumenata iz onoga doba. Jo nije provedena temeljita studija rukopisa iz knjinice Nag Hammadi, iako se razmatraju mogui datumi u razdoblju od ranog do kasnog etvrtog stoljea nove ere. Sami tekstovi uglavnom ne sadre datume niti povijesne reference koje bi omoguile datiranje. No u tekstu Razumijevanje Nae Velike Moi postoji jedna referenca koja bi mogla posluiti kao polazna toka za datiranje Kodeksa VI: "Odvratite se od zlih pohota i udnji, i (uenja) Anomejaca, zlih hereza koje nemaju temelja!" Kada se aleksandrijski nadbiskup Atanazije skrivao u Pahomijevim samostanima sredinom 4. stoljea nove ere, "anomejska" je hereza proivljavala kratkotrajan procvat u Aleksandriji. Ovaj tekst vjerojatno nije zadobio svoj konaan oblik prije tog datuma.

Papirusu koji se upotrebljavao za pisma i poslovne dokumente, i koji se potom nanovno upotrijebio za podebljavanje konog uveza, lake je odrediti vrijeme i mjesto nastanka nego listovima koji sainjavaju knjigu unutar tih korica. U "kartonai" Kodeksa VII zapisane su tako godine 341., 346. i 348. To ukazuje na injenicu da korice Kodeksa VII izraene najranije 348. godine, a moda i nekoliko desetljea kasnije. Dokument pronaen u kartonai Kodeksa I spominje "Diospol[is] blizu Chenobos[kije]". U kartonaama ostalih korica spominju se i neki drugi lokaliteti na istom irem podruju. Dio kartonae iz korica Kodeksa VII pripadao je, ini se, redovniku po imenu Sansnos koji je bio zaduen za stoku u samostanu, to bez sumnje objanjava njegovu povezanost sa izradom konih uveza. Sjedite samostana Pahomijeva reda u Pabau, gdje je bila smjetena bazilika Sv. Pahomija, te trei pahomijski samostan u Chenoboskiji, gdje je sam Pahomije zapoeo svoj kran-

ski ivot kao pustinjak, udaljeni su samo 8,7 odnosno 5,3 kilometra od mjesta gdje je knjinica bila zakopana. Iz tog se razloga porijeklo kodeksa iz Nag Hammadija esto povezivalo sa pahomijskim monakim redom, koji je, izmeu ostalog, imao razgranat literarni program u vrijeme nastanka kodeksa iz Nag Hammadija. No, objavljivanje ove karto-nae 1981. g. potaknulo je kritiko preispitivanje dokaza, koji su se pokazali manje sigurnima nego to se to ranije smatralo. Povezanost kodeksa iz Nag Hammadija i pahomijskog pokreta ostaje i dalje zamamna mogunost, jer, iako je ta veza konkretnija od svih drugih ponuenih, ipak je jo uvijek daleko od provjerene.

S obzirom na ortodoksiju pahomijskih samostana koja je vidljiva u ivotu Sv. Pahomija i drugim redovnikim legendama, neki znanstvenici oklijevaju povezati knjinicu Nag Hammadi i te samostane, osim ako se tekstovi nisu prepisivali u svrhu borbe protiv hereze. No branitelj kranskog pravovjerja ne bi se trudio sakupljati nekranske tekstove koje nalazimo u knjinici Nag Hammadi. Osim toga, neki kranski tekstovi nisu eksplicitno "heretiki", pa je malo vjerojatno da bi bili ukljueni na takovu crnu listu. Sama injenica da je knjinica vjerojatno nastala spajanjem nekoliko manjih zbirki, upuuje na individualne kranske gnostike ili samostane koji su pojedine knjige ili manje zbirke stvarali za potrebe vlastita duhovnog prosvjetljenja, prije nego na prepisivaku kampanju lovaca na heretike. Budui da je poznata anti-here-tika knjievnost na grkom jeziku, sa rezervom bi se trebala uzeti pretpostavka o tako rairenoj anti-heretikoj aktivnosti i na koptskom jeziku. Tu je takoer i injenica da je pahomijska knjievnost koja se prenosila putem samostana mnogo nezanimljivija.

Vrlo je vjerojatno da je izrada knjiga u to doba bila jedan od uobiajenih samostanskih obrta kojima se proizvodila roba za razmjenu ili prodaju da bi se namaknula sredstva za ivot. Mogue je stoga zakljuiti da su se neispisane knjige izraivale u samostanima, a zatim prodavale gnosticima (ili bilo kome drugome) da ih ispisu po elji. No, postoje neki dokazi da su se u to doba knjige prvo ispisivale, a potom uvezivale, to se vidi u sluajevima gdje linija pisanja prelazi preko pregiba na hrptu. Osim toga, u knjigama iz Nag Hammadija mrlje se najee nalaze na prvim i zadnjim stranicama, ali ne i drugdje, to se moda moe objasniti vlanou ljepila u kartonai u trenutku uvezivanja, a to opet upuuje da su papiri bili ispisani prije uvezivanja.

Niti brinost i pobona revnost kojom je stvarana knjinica Nag Hammadi ne upuuju na mogunost da su knjige izraivane iz osjeaja antagonizma ili nezainteresiranosti spram njezina sadraja, ve naprotiv, odraavaju duboko tovanje kakvo i prilii iskazivati svetim tekstovima. Koni uvezi nisu pretjerano kieni, naroito ako za usporedbu uzmemo opise manihejskih knjiga koje su navodno bile optoene draguljima (iako su sauvani drveni uvezi manihejskih kodeksa iz Medi-net Madija izuzetno jednostavni, jednostavniji ak i od uveza knjinice Nag Hammadi). Pahomijskim bi samostanima bila primjerena jednostavnost. ivot Sv. Pahomija kazuje: "Brau je takoer uio da ne obraaju panju na draest i ljepotu ovoga svijeta, bilo da je posrijedi kakvo krasno jelo ili odjea, soba ili knjiga zavodljivih korica". Jednostavni ukrasi na konim uvezima ukljuuju, meutim, krieve (II, IV, VIII). Hijeroglif ivota ankh postaje kranski kri ansata na prekrasno izraenom uvezu Kodeksa II i na kraju Molitve apostola Pavla. Akro-stihni simbol "ribe" u znaenju sintagme "Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj", pojavljuje se u dvjema pisarskim biljekama (u kodeksima III i VII). U prvom je sluaju ime pisara sauvano u komentaru "moje tjelesno ime jest Gongessos", vjerojatno latinsko ime Concessus. Duhovno mu je ime ili naslov bilo Eugnostos, to znai da je imao neku vrst du-hovnikog statusa, budui spominje "svjetla srodna mu u nepropadlji-vosti". Unutar tog duhovnog kruga, tekst je opisao rijeima "napisan od Boga". ak i ako tu biljeku nije sastavio pisar koji je prepisao sauvani kodeks ve neki njegov prethodnik, autor starije verzije istog teksta, ipak se pisar Kodeksa III nije osjetio pozvanim da biljeku ukloni, nekmoli da je zamijeni upozorenjem protiv hereze u tekstu. Za neke se pisarske biljeke, zapisane na kraju sauvanog kodeksa, ipak moe pretpostaviti da ih je sastavio upravo prepisiva tog kodeksa, a u njima je odraena pobonost koju je pisar pronaao (pronala) u onome to je prepisivao (prepisivala). Kodeks II zakljuen je sljedeom biljekom: "Sjetite me se, moja brao, (u) molitvama svojim: Mir svetima i onima koji su duhovni". Kodeks VII zavrava u slinom tonu: "Ova knjiga pripada oinstvu. Sin je taj koji ju je napisao. Blagoslovi me, oe. Ja tebe blagoslivljam, oe, u miru. Amen". Ove biljeke, i brinost kojom su pisari ispravljali pogreke, upuuju na to da su njihova vjerska opredjeljenja bila bliska sadrajima koje su prepisivali.

Moda je uobiajena predodba redovnikog pokreta iz 4. st. n. e. kao pouzdano ortodoksnog zapravo anakronizam, i moda vie govori o stanju kasnijeg monatva, koje je i zabiljeilo legende o ranijem razdoblju. Kada bi se pustinjak povukao iz civilizacije u pustinju, on uglavnom nije bio u doticaju sa Crkvom, sa, primjerice, crkvenom braom, sakramentima, sa njezinim autoritetom. U ranom je etvrtom stoljeu na podruju delte ivio sveenik imenom Hierakas, pisar po zvanju i ueni tuma Biblije, iji su pogledi bili toliko asketski da je tvrdio kako je brak ogranien na stari zavjet, te da nitko vjenan "ne moe naslijediti kraljevstvo nebesko". Iako je zbog toga proglaen heretikom, to ga nije sprijeilo da pokrene sljedbu. Svjedoanstvo istine iz knjinice Nag Hammadi zastupa slino gledite:

I nitko tko je pod zakonom nee moi upraviti oi ka istini, jer nee moi sluiti dva gospodara. Jer, oskvrnue Zakona je oito, no neoskvrnutost pripada svjetlu. Zakon ljudima nalae da se udaju (ili) ene, da raaju i mnoe se kao morski pijesak. Ali strast koja im predstavlja uitak sapinje due onih koji su na ovome mjestu roeni, onih koji oskvrnjuju, onih koji su oskvrnuti, kako bi kroz njih Zakon bio proveden. A oni pokazuju da pomau svijetu; i otuuju se od svjetla, oni koji ne mogu [proi] kraj arhonta [tame] dok ne plate i posljednji [novi].

ivot Sv. Pahomija pripovijeda kako je "filozof iz Panopolisa (Ak-hmima), mjesta gdje je Pahomije podigao samostan samo 108 km nizvodno od mjesta ukopa knjinice Nag Hammadi, doao da provjeri re-dovnikovo "razumijevanje svetih knjiga". Pahomije je poslao svog pomonika Teodora da ga doeka:

Filozof mu postavljae pitanja na koja nije bilo teko dati odgovor, "Tko se nije rodio, ali je umro? Tko se rodio ali nije umro? Tko je umro a da nije vo-njao po raspadanju?" Teodor odgovori da se Adam nije rodio ali je umro, Enoh se rodio ali nije umro, a Lotova ena je umrla, no pretvorivi se u stup soli, nije vonjala po raspadanju. Filozof prihvati te odgovore i ode.

Rije je, po svoj prilici, o blijedom odjeku pahomijskih debata sa kranskim gnosticima prije sredine 4. st. n. e. U isto je to vrijeme Epifan u Egiptu poduzimao napore da protjera kranske gnostike iz grada.

Godine 367. n. e. nadbiskup Atanazije napisao je uskrnju poslanicu koja osuuje heretike i njihove "apokrifne knjige kojima oni pripisuju drevnost, te ih nazivaju imenima svetaca". Teodor, tad ve glavar pahomijskih samostana, dao je prevesti poslanicu na koptski, i "pohra-

nio je u samostanu da im slui za primjer", to nam ukazuje da je u to doba jo bilo heretika ili heretikih knjiga koje su utjecale na pahomij-ski red, i zbog kojih bi bila opravdana nunost ovakvoga ina. Naravno, mnogi tekstovi iz knjinice Nag Hammadi doista su napisani pod pseudonimom, odnosno, pripisani u svojim naslovima nekom "svecu" iz prolosti. U jednoj se drugoj pahomijskoj legendi iz neke od "tih knjiga koje piu heretici" ali se "navode pod imenima svetaca", citira sljedee: "Nakon to je prevarena i nakon to je pojela plod drveta, Eva sa avlom zae Kajina". Hipostaza Arhonata iz knjinice Nag Hammadi sadri pripovijest koja ide upravo u tom smjeru:

Vladari tad prioe svome Adamu. I kad vidjee njegovu druicu kako s njime razgovara, od silnog se uzbuenja uznemire; i u nju se zaljube. I govora-hu jedan drugome, "Hajde, posijmo u nju svoje sjeme", i proganjahu je. A ona im se smijala zbog njihova bezumlja i njihove sljepoe; i u njihovim kandama ona posta drvetom, i ostavi im svoj sjenovit odraz koji bjee nalik njoj; i oni [ga] gnjusno oskvrnue. - I oskvrnue biljeg njezina glasa, i po obliju kojeg su oblikovali, skupa sa [svojim] (vlastitim) likom, izloie sebe osudi.

Poetkom 5. st. n. e. enut, opat Bijelog samostana u onom istom Panopolisu gdje je Pahomije utemeljio svoje samostane, i odakle je 'filozof bio doao, u oblinjem je hramu Pneueita napao skupinu koja se nazivala "beskraljevskom", koja je tovala "demijurga", i nije prihvaala irila, aleksandrijskog nadbiskupa, kao svog "prosvjetitelja" ("ilu-minatora"). Ovi termini, koje enut izgleda posuuje od te skupine, do te su mjere uvrijeeni u knjinici Nag Hammadi da je mogue da je u pitanju bila kransko-gnostika, moda ak setijanska skupina, premda ih u svojoj polemici enut naziva poganskim hereticima. Njihove '"knjige prepune odvratnosti" i "svakakovih vrsti magije" enut je zaplijenio. Doista, i u samoj knjinici Nag Hammadi nailazimo na nizove samoglasnika i nerazumljivih maginih rijei (koje je Plotin nazivao "siktanjem"). Zapravo, i sam je Pahomije pisao glavarima samostana koristei kod kojeg nisu uspjeli deifrirati ak ni njegovi nasljednici! Knjinica Nag Hammadi i Pahomijeve "knjige duhovnih slova" moda stoga ni same nisu izgledale puno drukije od onoga to bi enut nazvao knjigom magije. enut je hereticima zaprijetio: "Natjerat u vas da priznate ... nadbiskupa irila, ili e ma sasjei veinu vas, a i oni. k tomu, koji budu poteeni, biti e izgnani". Kao to su i svici sa Mrtvoga mora pohranjeni u upove da bi se sauvali i sakrili od nadola-

zee X. rimske legije, tako je moda i ovo pribliavanje rimskih vlasti, do tog vremena ve kranskih, ubrzalo zakapanje knjinice Nag Hammadi u up.

injenica da je knjinica Nag Hammadi bila sakrivena u upu navodi na zakljuak da je namjera bila sauvati knjige, a ne unititi ih. U takve posude zbog ouvanja nisu bili pohranjeni samo svici sa Mrtvoga mora, ve i slino ouvani biblijski rukopisi pronaeni uz, i niz rijeku Nil na irem podruju regije Nag Hammadi, koji u nekim sluajevima i potjeu iz istog razdoblja.

Godine 1952. dolo je do drugog otkria rukopisa zakopanih u upu, u ovom sluaju zakopanih par stoljea nakon kodeksa iz Nag Hamma-dija, za koje je mnogo vjerojatnije da predstavljaju ostatke knjinice pahomijskog samostanskog reda, budui da su meu rukopisima pronaene i arhivske kopije slubenih pisama opata Pahomijskog reda. I ostatak ondje pronaenog materijala ide u red oekivanog sadraja pa-homijske knjinice: biblijski, apokrifni, martiroloki, i ostali tekstovi pounog karaktera. Sadrani su, dakako, i neki grki (i latinski) klasini naslovi, ija se prisutnost moe objasniti pretpostavkom da su osobe koje su pristupale pahomijskom pokretu darovale redu sva svoja zemaljska dobra, koja su gdjekad ukljuivala i takve nekranske tekstove. I ti su tekstovi naknadno zadobivali uvaeni status kao i ostali u arhivi, status krhkih i fragmentarnih ostataka koje treba ouvati, a ne vie itati.

Na lokalnoj je razini ovo drugo otkrie poznato kao Dokumenti iz Dishne, budui da je Dishna veliki grad u blizini rijeke i eljeznice u kojem su tekstovi ponueni tritu. No, mjesto otkria nalazi se u podnoju Jabal Abu Mane, 5,5 km sjeverozapadno od Dishne, i, to je jo znaajnije, 5 km sjeveroistono od sjedita Pahomijskog reda, te 12 km istono od mjesta gdje su pronaeni kodeksi Nag Hammadi. Proteklih su desetljea u znanstvenim krugovima ovi rukopisi bili poznati kao Bodmerski papirusi, budui da je najvei dio njih otkupila Bibliotheque Bodmer kraj eneve. Tek je nedavno, meutim, u procesu istraivanja porijekla kodeksa iz Nag Hammadija, ustanovljeno i znanstvenom svijetu javno obznanjeno porijeklo Bodmerskih papirusa, koje je dosad bilo poznato samo ogranienim krugovima trgovaca starinama.

Biblija spominje zakopavanje u upu kao nain da se knjiga ouva, a spaljivanje kao nain da je se uniti (Jr 32,14-15; 36,23). ivot Sv. Pa-homija pripovijeda da se Pahomije rijeio knjige Origenove, kojeg je smatrao heretikom, tako to ju je bacio u vodu, i dodao kako bi je bio spalio da se u njoj nije nalazilo ime Gospodnje. Kransko spaljivanje najvee knjinice staroga vijeka u Aleksandriji, krajem 4. st. n. e., sugerira nam da se jedno tako prikladno rjeenje ne bi previdjelo da je namjera uistinu bila unititi knjinicu Nag Hammadi. Ako su kodeksi bili dio pahomijske knjinice, vjerojatno ih nisu uklonili lovci na heretike, ve odani pristae koji su ih dovoljno cijenili da bi ih radi ouvanja zakopali u upu, moda za budue narataje.

Dva teksta iz knjinice Nag Hammadi spominju njihovu pohranu u planini, radi ouvanja do kraja vremena. U zakljuku Evanelja po Egip-anima stoji:

Veliki je Set ispisao ovu knjigu slovima u stotinu i trideset godina. Pohranio ju je u planini zvanoj Charaxio, da bi, na kraju vremena i era,... izala i otkrila ovu neunitivu, svetu rasu velikoga spasitelja, i one koji s njima prebivaju u ljubavi, i velik, nevidljiv, vjeni Duh, i njegova jedinog Sina...

Pri kraju Allogena pojavljuje se slina ideja: Zapisi [ono to] u ti [ispripovijedati], i na to u te podsjeati zbog onih

koji e biti dostojni poslije tebe. I ovu knjigu ostavi na planini i zazovi uvara: "Doi, Strani".

Sa obje strane doline Nila litice se strmo uzdiu do pustinje povrh njih. Dio litica na desnoj obali koji oznaava granicu doline Nila i plodnog tla izmeu Chenoboskije i Pabaua zove se Jabal al-Tarif. Jedna str-ea stijena, oblikom poneto nalik stalagmitu, odlomila se u prethistorijsko vrijeme s prednje strane litice, i pala na talus (nagnutu ravan po-padalog kamenja koja tijekom vremena formira svojevrstan potporanj u podnoju litice.) Zakopan ispod sjeverne strane jednog od velikih, ba-vastih komada te razlomljene stijene, skriven je leao up sa knjinicom Nag Hammadi.

U samoj litici, tono u visini vrha talusa na koji se moe popeti bez nekih tekoa, u davna su vremena opljakane grobnice iz razdoblja es-te dinastije, iz vremena vladavine Pepija I. i II. (2350-2200. p. n. e.). Time nastadoe hladne, samotne spilje u kojima su pustinjaci nalazi-

li svoju eliju, a redovnici svoje duhovno utoite, kao to je to inio i sam Pahomije. Po stijenkama spilja crvenom bojom ispisane grke molitve Zeusu Sarapisu, uvodni reci biblijskih psalama na koptskom te narisani kranski krievi, dokazuju da su one doista tako i koristile. Mogue je da su spilje koristili i oni koji su sauvali knjinicu Nag Ham-madi, to bi objasnilo zato je upravo ovo mjesto odabrano za njezin ukop. up je ondje leao tisuljee i pol...

3. Otkrie

U prosincu, seljaci iz regije Naj' Hammadi u Gornjem Egiptu gnoje svoju zemlju prenosei u bisagama svojih deva nitrate iz talusa Jabala al-Tarifa. Dva brata, Muhamed i Kalif 'Ali iz klana al-Samman, svoje su deve tako privezali s june strane leeeg kamenog bloka, i, kopajui oko njegova podnoja, otkrili su up. Muhamed 'Ali priznao je kako se isprva bojao razbiti up iji je poklopac moda bio zapeaen smolom, iz straha da je u njemu zatoen zloduh. No im mu je na um palo da se u upu moda nalazi zlato, hrabrost mu se povratila i on ga je razbio svojom motikom. Zrakom su se razletjele svjetlucave estice - ni zlodusi, ni zlato, ali moda komadii papirusa. Knjige je umotao u svoju tuniku, tuniku prebacio preko ramena, odvezao devu, te odnio knjige kui, u svoju kolibu u seocetu al-Qasr, neko drevnoj Chenoboskiji gdje je Pahomije zapoeo svoj kranski ivot.

Pola godine ranije, u noi 7. svibnja 1945., otac dvojice brae 'Ali ubio je jednog razbojnika dok je kao noni uvar straario nad opremom za navodnjavanje polja, da bi ve sljedeeg jutra i sam bio ubijen u krvnoj osveti. Otprilike mjesec dana nakon otkria knjiga, selja-nin imenom Ahmed zaspao je za dnevne ege uz pranjavu cestu blizu kue Muhameda 'Alija, stavivi uza se vr melase od eerne trske koju je kanio prodati. Jedan je susjed prepoznao u njemu ubojicu Muha-medova oca i odmah mu to dojavio. Muhamed je smjesta otrao kui i priopio vijest svojoj brai i obudovjeloj majci, koja je sedmorici svojih sinova naloila neka naotre svoje motike. Obitelj se potom stuti-la na svoju rtvu, komad po komad odsjekla mu sve udove, te iupala i proderala srce kao ultimativni in krvne osvete.

Ahmed je bio sin erifa Ismaila Huseina, snanog ovjeka postavljenog za poglavara al-Qasra. Husein je pripadao plemenu Hawara, i-

ji su lanovi u tolikoj mjeri izdvojeni iz drutva da se niti ne smatraju Arapima, iako za se tvrde da porijeklo vuku izravno od Proroka. Selo Hawara, Hamrah Dum, nalazi se u podnoju Jabal al-Tarifa, i Muhamed 'Ali se bojao vratiti na mjesto otkria iz straha da ga ne stigne odmazda za njegovu osvetu. Ahmedov je brat nedugo potom doista i proveo svoju osvetu, ubivi dva lana klana al-Samman. Puno desetljee kasnije Ahmedov je mlai sin, tada ve adolescent, nauo da e jedne veeri al-Qasrom prolaziti pogrebna povorka obitelji Muhameda 'Alija. Svoju je muevnost dokazao time to je kradomice uao u grad i pucao na povorku, ranivi ili ubivi dvadesetak ljudi. Muhamed 'Ali ponosno je kasnije pokazivao ranu tik iznad srca, dokaz da je pokuaj osvete bio neuspjean. Pa ipak, uporno je odbijao vratiti se na liticu i pokazati mjesto otkria, sve dok ga obeanja o prikrivanju identiteta, osiguranoj vladinoj pratnji i, naravno, odreenom novanom iznosu, nisu navela da promijeni miljenje.

Seljanima al-Qasra odgovaralo je to su se rijeili erifova sina i nijedan se oevidac nije mogao nai da svjedoi na sasluanju. Tijekom tog razdoblja policija je svake veeri pretraivala kuu Muhameda 'Alija u potrazi za orujem. Kako mu je reeno da su knjige koje je naao kranske, nedvojbeno zbog koptskog pisma, Muhamed 'Ali je zamolio koptskog sveenika u al-Qasru, Bazilija 'Abd al-Masiha, da pohrani knjige kod sebe, budui da policija ne bi pretraivala sveenikov dom. Koptski se sveenici ene, a ena tog sveenika imala je brata, Raghiba Andrawusa, koji je obilazio okolna sela poduavajui engleski jezik i povijest u upnim kolama koptske crkve. Jedanput tjedno kada bi poduavao u al-Qasru, odsjedao bi kod svoje sestre. Vidjevi jednom prilikom jednu od knjiga (Kodeks III), prepoznao je njezinu potencijalnu vrijednost i uvjerio je sveenika da mu je da. Knjigu je odnio u Kairo i pokazao koptskom lijeniku Georgeu Sobhiju, prouavatelju koptskog jezika. Ovaj je odmah pozvao strunjake iz Odjela za starine koji su preuzeli knjigu, sloivi se da e za nju Raghibu platiti 300 funti. Nakon mnogih otezanja, Raghib je konano primio 250 funti, i to tek nakon to se sloio darovati dar u protuvrijednosti 50 funti Koptskom muzeju, gdje je knjiga i pohranjena. U muzejskom je registru kao datum predaje zabiljeen 4. listopada 1946.

Mislei da su knjige bezvrijedne, moda ak i izvor nesree, 'Alijeva je udovica dio njih spalila u pei (vjerojatno Kodeks XII, od kojeg je sa-

uvano samo nekoliko nepotpunih listova). Nepismeni su muslimanski susjedi trampili ili kupili ostatak za neznatne iznose. Jedna je knjiga tako zavrila kod Nashida Bisadaha, koji ju je povjerio trgovcu zlatom iz Nag Hammadija kako bi je ovaj prodao u Kairu, nakon ega su podijelili zaradu. Druga je navodno zavrila kod trgovca itom koji ju je prodao u Kairu po tako visokoj cijeni da je ondje ubrzo otvorio trgovinu. Seljani al-Qasra tvrde da je posrijedi Fikri Jabra'il, danas vlasnik "Trgovine Nag Hammadi" u Kairu; on, meutim, vrsto porie bilo kakvu vezu, iako priznaje da je s priom upoznat. Bahij 'Ali, jednooki bandit iz al-Qasra, doepao se veine knjiga, i u pratnji poznatog trgovca antikvitetima iz tog kraja, Dhakija Baste, otputio se u Kairo. Njih su dvojica knjige najprije ponudili trgovini Mansoor u hotelu Shepherds, a potom trgovcu Phokionu J. Tanu, koji je kupio cijelu njihovu zalihu, a potom i osobno otiao u Nag Hammadi kako bi pribavio ostatak.

Vei dio Kodeksa I iz Egipta je iznio belgijski trgovac starinama iz Kaira, Albert Eid. Godine 1949. pokuao ga je prodati u New Yorku i Ann Arboru, no bez uspjeha. Eidova je udovica Simone prodala Kodeks I 10. svibnja 1959. Institutu Jung iz Zuricha, nakon ega je preimenovan u "Jungov kodeks". Nakon objavljivanja, dio po dio je vraen u Kairo, gdje je naposlijetku i pohranjen u Koptski muzej. U meuvremenu, Tanovu je zbirku, kako bi sprijeio njezino iznoenje iz zemlje, preuzeo egipatski Odjel za starine. Poslije Naserova dolaska na vlast, zbirka je nacionalizirana uz kompenzaciju od 4000 funti. Zbirka Nag Hammadi danas je kompletirana i pohranjena u Koptskom muzeju.

U doba otkria knjinice, direkor Koptskog muzeja bio je Togo Mina, bivi pariki student opata Etiennea Driotona, kasnijeg direktora egipatskog Odjela za starine. Togo Mina bio je kolski kolega supruge Jeana Doressea, mladog francuskog znanstvenika koji je u Egipat doao prouavati koptske samostane. Togo Mina mu je sa zadovoljstvom omoguio pristup Kodeksu III. Zajedno su planirali preteno francusko izdanje zbirke, no realizaciju te ideje sprijeila je Minova smrt 1949. Godine 1956. sastanak nekoliko lanova meunarodnog odbora u Kairu doveo je do objavljivanja Evanelja po Tomi 1959. godine, te postupnog objavljivanja Jungovog kodeksa u est svezaka, od 1956. do 1975. U meuvremenu, novi je direktor Koptskog muzeja Pahor Labib isplanirao objavljivanje veeg dijela knjinice u suradnji sa njemakim znanstvenicima Alexanderom Bohligom i Martinom Krauseom.

Poetkom 1960-tih generalni direktor UNESCO-a, Rene Maheu iz Francuske, sklopio je sporazum sa ministrom kulture i nacionalnog vodstva Ujedinjene Arapske Republike, Saroiteom Okachaom, o objavljivanju kompletnog izdanja putem Meunarodnog odbora kojeg bi zajedniki izabrali Egipat i UNESCO. No kada je ustanovljeno da su mnogi izabrani tekstovi ve odreeni za objavljivanje, plan UNESCO-a sveo se na izdavanje pretiska. Projekt je mirovao sve dok krajem 1970. godine nije imenovan Meunarodni odbor za kodekse iz Nag Hamma-dija. Pretisak kodeksa iz Nag Hammadija objavio je izdava E. J. Brill u dvanaest tomova, od 1972. do 1974. Do danas su izali i brojni tekstovi ranije odreeni za objavljivanje, a trenutno se pripremaju cjelovita izdanja na engleskom, njemakom i francuskom. Ova se zbirka temelji na prijevodima iz sedamnaestsveanog engleskog izdanja naslovljenog Koptska gnostika knjinica (The Coptic Gnostic Library).

Objavljivanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom (The Nag Ham-mady Library in English) predstavlja tek prvi korak, i oznaava novi poetak u prouavanju gnosticizma. Prije vie od stotinu godina uenjaci su zapoeli sa izuavanjem gnosticizma kako bi doznali o emu su to govorili crkveni oci - lovci na heretike. Na prijelazu stoljea, kola povijesti religija proirila je tu domenu studija, tragajui za korijenima gnosticizma diljem drevnog Bliskog istoka. Izmeu dva svjetska rata, Hans Jonas ponudio je filozofsko tumaenje gnosticizma, ime je gnosticizam po prvi put predstavljen kao jedan od moguih naina da se shvati postojanje. Rudolf Butmann dao je potom novo tumaenje Novog zavjeta u kontekstu interakcije sa gnosticizmom, podjednako njihovih meusobnih prisvajanja i sukobljavanja. Pa ipak, rezultati dvade-setostoljetnog istraivanja porijekla, prirode i utjecaja gnosticizma, na odreeni su nain ambivalentni, kao da se iekuje neto to tek slijedi. Teko je ostati ravnoduan nad uenom intuicijom, pronicavosti i konstruktivnosti znanstvenika koji su, iz ogranienih i sekundarnih izvora, uspjeli izgraditi radnu hipotezu koja zapravo vrlo dobro funkcionira. Tek je otkrie knjinice iz Nag Hammadija skrenulo pozornost na injenicu koliko su oskudni i nedostatni ti izvori u stvarnosti bili. Jer, iako je otkrie knjinice Nag Hammadi bilo sluajno, a njezin sadraj poneto arbitraran, priliv novog izvornog materijala svojim znaajem uvelike nadmauje sve konstrukcije ranijih znanstvenika. Kako je novi

izvorni materijal u najboljem sluaju dolazio kap po kap, iekivanje je rezultiralo stagnacijom, i znanstvena je zajednica ekala i ekala. Budui da nam je cjelokupna knjinica Nag Hammadi sad dostupna, pravo je vrijeme da se povijest gnosticizma zajednikim naporima nanovo ispie, te da se konano spozna njegov pravi znaaj, i naravno, postave neka nova pitanja. Rijetko je kojem narataju izuavatelja pruena takva prilika!

MOLITVA APOSTOLA PAVLA (I,1)

Uvod: DIETER MUELLER

Molitva apostola Pavla zauzima prvi list Kodeksa I, poznatog i pod imenom Jun-gov kodeks. Prepisiva je, ini se, dodao ovu molitvu zbirci traktata u kodeksu nakon to je zavrio s prepisivanjem Tripartitnog traktata (I,5). Naslov, popraen kratkim kolofonom, nalazi se na kraju molitve. Naslov na grkom jeziku odaje da je bez sumnje i ostatak molitve originalno napisan na tom jeziku. Ovaj kratki tekst nepoznatog je porijekla, a gnostika su mu obiljeja jasno izraena. Pojedinosti kao to je referenca na "duevnog Boga" (A, 31) ukazuje na moguu poveznicu sa Valentinom. Ta nam asocijacija zauzvrat sugerira datum porijekla, smjetajui ga izmeu druge polovice drugog i kraja treeg stoljea.

Formom i sadrajem Molitva apostola Pavla oponaa razna druga djela. Upadljiva je slinost ne samo sa molitvama u Corpusu Hermeticumu (1.31-32; 5.10-11; 13.16 -20), ve i sa invokacijama u magijskim tekstovima. Usto, njezin je poetak vrlo slian poetku himne Prve stele iz Tri Setove stele (VII,5). Mogue je da oba dokumenta dijele istu predaju. Postoje, takoer, i slinosti sa Evaneljem po Filipu (II,5). Molitva apostola Pavla, openito gledano, mnogo toga duguje Psalmima i Pavlovim poslanicama. Najjai apostolov odjek, a istovremeno i jasan ukazatelj na gnostiku orijentaciju, molba je za onim to "aneoske oi ne vidjee i vladarsko uho ne u, i to u srce ovjeje ne ue" (usp. 1 Kor 2,9).

MOLITVA APOSTOLA PAVLA

I A, 1-B, 10

(Nedostaju otprilike dva retka.) [tvoje] svjetlo, udijeli mi svoju [milost! Moj] Iskupitelju, iskupi me, jer [ja sam] tvoj; onaj koji je iz tebe iznikao. Ti si [moj] um, iznjedri me! Ti si moja riznica; otvori mi se! Ti [si] moja punina; uzmi me k sebi! Ti si [moj] mir; podaj mi [ono] savreno to se ne da pojmiti!

Zazivam te, tebe koji jesi i koji si prapostojao u imenu [koje je] uzvieno nad imenima, kroz Isusa Krista, Gospoda nad gospodima, Kralja nad vjekovima; darove svoje, kojih se ne kaje, podari mi kroz Sina ov-

jejeg, Duh i Paraklet [istine]. Svojom me vrstom rukom vodi, [kada] te zamolim; tijelo moje izlijei kada te, kroz Evanelista, zamolim; [i] iskupi moje vjeno svjetlo duu i moj duh; i Prvoroenog od Plerome milosti - razotkrij ga mome umu!

Udijeli ono to aneoske oi nisu vidjele, niti vladarske ui ule, i to nije ulo u ljudsko srce, koje ispade aneosko i (oblikovano) po uzoru na duevnog Boga kad je stvoreno u poetku, jer imam vjere i nade. I obasjaj me svojom ljubljenom i izabranom, blagoslovljenom uzvieno-u, Prvoroenim, i [prekrasnom] tajnom doma svoga; [jer] tebi pripada mo [i] slava, hvala i uzvienost, za sve vijeke vjekova. [Amen.]

Molitva apostola Pavla. U miru. Krist je svet.

JAKOVLJEV APOKRIF (I,2)

Uvod: FRANCIS E. WILLIAMS

Jakovljev apokrif djelo je nepoznatog autora koje je na koptski prevedeno sa grkog, poslanica koju je - kako nas sam tekst upuuje - napisao Jakov, Gospodinov brat. Ime navodnog primatelja je neitljivo, ali mogue je da se radi o ranokranskom heterodoksnom uitelju Cerinthusu. Poslanica sadri tajni zapis ili "apokrif' - odatle i na naslov za cijeli traktat. Apokrif je namijenjen nekolicini izabranih - ak i meu uenicima samo Jakovu i Petru - ali spasenje je obeano onima koji prime poruku.

"Jakovljeva" poslanica navodi da je apokrif napisan hebrejskim pismom, i spominje jedan jo tajniji apokrif kojeg je Jakov ve poslao. Te su pojedinosti vjerojatno umetnute zbog dramatinosti.

Po apokrifu, koji zauzima veinu naeg traktata, Isus se ukazao svojim uenicima 550 dana poslije uskrsnua, i povukao na stranu Petra i Jakova da bi ih "ispunio" i dao im, u seriji govora, svoje konano i definitivno uenje koje je do tada iznosio samo "u parabolama". Potom uzlazi do Oeve desne ruke, a Jakov i Petar neuspjeno ga pokuavaju slijediti. Apokrif time zavrava a poslanica se nastavlja, navodei da izneseno otkrivenje nije namijenjeno Isusovim uenicima, ve "djeci" koja e se tek "roditi". Iako su uenici povjerovali otkrivenju, razgnjevila ih je napomena o djeci koja e tek doi, i Jakov ih je stoga razaslao u druge zemlje. To bi vjerojatno trebalo posluiti kao objanjenje zato na traktat nije postao dijelom apostolskih propovijedi (ili kanonskog pisma?).

Isusovi govori u apokrifu dijelom su sastavljeni od strane autora, ali ukljuuju i stariji materijal koji je, kako se ini, produkt sloene usmene, a moda i pismene predaje; odreeni dio materijala se moe usporediti sa tekstovima koji ine osnovu kanonskih evanelja. U govorima Isus objavljuje da je siao s nebesa kako bi spasio "voljene" sinove Boje, i kako bi ih pozvao da ga slijede natrag do mjesta odakle je doao (odakle su oni doli?). Snano ih uvjerava u spasenje, a istovremeno i poziva na ustrajnost i revnost, upozoravajui ih da bi se mogli izgubiti. Prvi i najdui govor, meutim, na pune dvije stranice uzdie muenitvo. Specifian stil, oblik i tematika tog govora upuuju da je moda rije o kasnijoj interpolaciji.

Oito je da su osobe kojimaje ovaj traktat upuen sebe razlikovale od ire kranske crkve. Vjerojatno su odbacivali doktrinu okajanja; svakako su odbacivali drugi Kristov dolazak i sveope uskrsnue, i nadali se kako e uzai, u dui ili duhu, u kra-ljevstvo nebesko, za koje su ionako vjerovali da je unutar njih samih. Takvo gledi-te, uz estu upotrebu tipino gnostike terminologije, navela je veinu istraivaa na zakljuak da je djelo kransko-gnostiko, usprkos nedostatku valentinovske ili neke

druge poznatije gnostike teologije. Svjedoanstvo o posebnom Isusovom ukazanju poslije njegova uskrsnua, i pozivanje na Jakova kao izvora tajne i nadmone tradicije, sredstva su kojima su se gnostici esto sluili kako bi legitimirali svoju poruku.

Uzdizanje muenitva, Jakovljeva poslanica, i opis Isusova ukazanja uenicima, moda su od sekundarnog znaaja; ova i druga pitanja koja se odnose na knjievnu povijest dokumenta ve su bila predmetima istraivanja, i zasluuju daljnja istraivanja. Traktat je, istie se, najvjerojatnije napisan prije 150. godine n.e., dok je jo postojala mogunost "prisjeanja" usmeno iznesenih Isusovih izreka i njihova zapisivanja, jer takav se izriaj, po svoj prilici, ne bi koristio nakon uspostave Evanelja. Brojne slinosti sa "oprotajnim diskursom" iz etvrtog evanelja takoer mogu pomoi pri datiranju ovog apokrifa, no u tom bi sluaju trebalo odluiti radi li se o aluzijama na konkretan tekst iz etvrtog evanelja, ili o neovisnim raspravama o istim pitanjima. Traktat, u svakom sluaju, nije mogao nastati poslije 314. g. n. e., kada su okonani progoni crkve, a samim tim i rizik muenitva.

JAKOVLJEV APOKRIF

I I , 1-16,30

[Jakov] pie [...] thos: Mir [s vama od] Mira, [ljubav od] Ljubavi, [milost od ] Milosti, [vjera] od Vjere, ivot od Svetog ivota!

Budui da si zatraio da ti poaljem tajnu knjigu koja je meni i Petru otkrivena od Gospodina, nisam te mogao odbiti niti te osporiti (?), ve [sam] je [napisao] hebrejskim slovima i poslao tebi, i samo tebi. Kako si ti nositelj spasenja svetaca, nastoj i pobrini se ne ponavljati ovaj tekst drugima - ovo to Spasitelj nije elio razotkriti ni svima meu nama, dvanaestorici njegovih uenika. No, blagoslovljeni oni koji budu spaeni kroz vjeru u ove rijei.

Prije deset mjeseci poslao sam ti jo jednu tajnu knjigu koju mi Spasitelj bijae razotkrio. S obzirom na okolnosti, meutim, smatraj tu knjigu kao otkrivenje meni, Jakovu; dok ova 2 [neprevedivi fragmenti] dvanaestorica [su] uenika sjedila zajedno, prisjeajui se to je Spasitelj rekao svakome od njih, bilo u tajnosti ili otvoreno, i [zapisujui to] u knjige - [No ja] sam zapisivao ono to je bilo u [mojoj knjizi] -gle, Spasitelj se ukaza [nakon] to [nas] je napustio [dok smo] gledali za njim. I pet stotina i pedeset dana nakon njegova uskrsnua iz mrtvih, rekosmo mu: "Jesi li nas napustio i udaljio se od nas?"

No, Isus ree: "Ne, ali otii u na mjesto odakle sam doao. Ako elite poi sa mnom, poite!"

Svi odgovorie i rekoe: "Ako nas poziva, poi emo." On ree: "Zaista, kaem vam, nikada nitko nee ui u kraljevstvo ne

besko na moj poziv, nego (samo) ako ste sami ispunjeni. Ostavite Jakova i Petra nasamo sa mnom, da ih ispunim." I prozvavi tu dvojicu, on ih odvede na stranu i ree ostalima neka se nastave baviti svojim poslom.

Spasitelj ree: "Primili ste milost 3 [neprevedivi fragmenti] Ne elite li biti ispunjeni? Vae srce je opijeno; ne elite li biti trijezni? Stidite se! Odsad, bili budni ili spavali, upamtite da ste vidjeli Sina ovjejeg, razgovarali s njime i sluali ga. Jao onima koji su vidjeli Sina ovjejeg; blagoslovljeni oni koji nisu vidjeli ovjeka, i koji se nisu druili s njime, i koji nisu razgovarali s njime, i koji nisu od njega nita uli; va je ivot! Znajte, stoga, da vas je on izlijeio kad ste bili bolesni, da biste mogli vladati. Jao onima koji su se oslobodili svojih bolesti, jer oboljeti e opet. Blagoslovljeni oni koji bolesti nisu iskusili, i koji su za olakanje znali i prije nego su oboljeli; vae je kraljevstvo Boje. Govorim vam, stoga: 'Ispunite se i ne ostavljajte nijedno mjesto u sebi praznim, jer onaj koji dolazi moe vas ismijati'".

Petar tad progovori: "Tri puta si nam, evo, rekao 4 '[Ispunite] se; [ali] mi smo ispunjeni."

[Spasitelj odgovori] i ree, ["Rekao sam] vam ['Ispunite se'] da ne biste [udjeli. No, oni koji ude] nee [biti spaeni]. Jer, dobro je biti ispunjen, a udjeti je loe.

Stoga, jednako kao to je dobro da udite, a loe da ste ispunjeni, tako onaj koji je ispunjen udi, a onaj koji udi ne postie ispunjenje kao to ga postie onaj koji udi, a onaj koji je ispunjen postie savrenstvo kako i valja. Morate, stoga, udjeti da biste mogli biti ispunjeni, i budite ispunjeni da biste mogli udjeti, i da biste tako [ispunili] sami sebe jo vie. Ispunite se, stoga, Duhom, ali udite za razumom jer razum dui; njegova je [narav ona] due."

No, ja mu odgovorih i rekoh: "Gospodine, pokorit emo ti se ako to eli, jer, ostavismo svoje oeve i majke i sela kako bismo te slijedili. Uslii nas, stoga, i ne dopusti da padnemo u iskuenje avola, onoga koji je zao."

Gospodin odgovori i ree, "Kakva je vaa zasluga ako vrite volju Oca koju vam on nije darovao dok vas iskuava Sotona? No, ako vas

Sotona ugnjetava i proganja, a vi vrite njegovu (Oevu) 5 volju, [kaem] vam da e vas voljeti, i uiniti vas jednakima meni, i postat [ete] ljubljeni kroz njegovu providnost, svojom vlastitom voljom. Zar neete, stoga, prestati voljeti tijelo i strahovati od patnji? Ili jo ne znate da vae muke tek slijede, da e vas lano optuiti, i zatvoriti u tamnice i nepravedno osuditi, i razapeti bez razloga i pokopati, kao to je i meni to uinio onaj koji je zao? Zar ete tedjeti tijelo, vi koje Duh okruuje poput zida? Ako razmislite koliko je dugo svijet postojao prije vas, i koliko e jo dugo postojati nakon vas, shvatit ete da je va ivot samo jedan dan, a da su vae patnje samo jedan sat u tom danu. Jer dobro nee ui u svijet. Prezrite, stoga, smrt i mislite na ivot! Sjetite se mog kria i moje smrti, i ivjet ete!"

Ali ja odgovorih i rekoh mu, "Gospodine, ne spominji kri i smrt, jer to je daleko 6 od tebe."

Gospodin odgovori i ree, "Zaista, kaem vam, nitko nee biti spaen tko ne vjeruje u moj kri. No, onima koji su vjerovali u moj kri pripada kraljevstvo Boje. Traite, stoga, smrt, kao mrtvi koji trae ivot; jer onima koji trae, otkrit e se. Kakvog im jada to moe zadati? A vi, kada budete istraivali smrt, ona e vas nauiti izboru. Zaista, kaem vam, nitko tko strahuje od smrti nee nai spas; jer kraljevstvo pripada onima koji joj se prepuste. Postanite bolji od mene; postanite poput sina Duha Svetoga!"

Tada ga upitah, "Gospodine, kako emo proricati onima koji od nas trae da im proriemo? Jer, mnogo je onih koji od nas trae, i oekuju uti proroanstvo."

Gospodin odgovori i ree, "Zar ne znate da je proroka glava odsjeena s Ivanom?"

No, ja ga upitah, "Gospodine, zar je mogue skinuti proroku glavu?"

Gospodin mi odgovori, "Kada spoznate to znai 'glava', i da proroanstvo dolazi od glave, (tada) ete razumjeti to to znai 'Glava je bila 7 skinuta.' Isprva vam bijah govorio u parabolama, i niste razumjeli; sada vam govorim otvoreno, i jo (uvijek) ne razumijete. A opet, vi ste bili ti koji ste mi sluili kao parabola u parabolama, i kao ono to je otvoreno u (rijeima) koje su otvorene.

"Pourite nai svoj spas prije nego vas pritisne nunost! Budite gorljivi po vlastitoj volji i, ako je mogue, stignite ak i prije mene; Otac e vas voljeti zbog toga.

"Zamrzite licemjerje i zlu misao; jer misao je ta koja raa licemjerje; no licemjerje je daleko od istine.

"Ne dopustite da kraljevstvo nebesko izblijedi; jer ono je poput palmina drveta iji su plodovi pali na zemlju. Oni (tj. pali plodovi) puste lie, i kad proklijaju, ve su isuili svoje utrobe. Tako je i s plodom koji izraste iz tog jednog korijena; kada je bio ubran (?), plod su nosili mnogi (?). On (plod) je svakako bio dobar, (i) da moete sada stvoriti nove biljke, biste ga pronali.

"Budui sam ve proslavljen na taj nain, zato me zadravate kada elim otii? 8 Jer, nakon [muke], iznudili ste od mene da ostanem jo osamnaest dana zbog parabola. Nekima je bilo dovoljno uenje i razumiju 'Pastire', 'Sjeme', 'Graevinu', 'Svjetiljke djevica', 'Nadnicu radnika', 'Dvodrahmu' i 'enu'.

"Shvatite rije ozbiljno! Jer, prvi dio rijei je vjera; drugi, ljubav; trei, djela; iz toga dolazi ivot. Jer,