Gimnazija

Travanj 2016.

u oku kamere

2

Izdavač

Srednja škola Andrije Ljudevita

ADAMIĆA

Za izdavača

Denis KHERMAYER

Glavna urednica

Ljiljana ŠKUGOR

Uredništvo

Denis KHERMAYER, Jasmina

Čavrak, Ljiljana ŠKUGOR

Naslovnica

Silvano JEŽINA

Fotografije

Srednja škola Andrije,

Ljudevita ADAMIĆA i

Silvano JEŽINA

Grafička urednica

Lara Mamula

Grafička obrada i tisak

Dune d.o.o. Rijeka, Tiskara

Kerschoffset Zagreb

Naklada

800 komada

www.ss-adamic.com

skola@ss-adamic.com

Rijeka, travanj 2016.

4 DENIS KHERMAYER, O POČECIMA OSNIVANJA PRIVATNE ŠKOLE I OBRAZOVNOM PODUZETNIŠTVU

Obrazovna utakmica traje već 20 godina

8 DESET GODINA RIJEČKE GIMNAZIJE ANDRIJE LJUDE-VITA ADAMIĆA

Obrazovati generacije i stvarati prave ljude nije lagan posao

9 EUROPSKA ISKUSTVA U MNOGIM ZEMLJAMA RASTE BROJ UČENIKA KOJI POHAĐAJU ŠKOLE S PRAVOM JAVNOSTI

Hrvatska ima premalo privatnih škola

12 CLIL U NASTAVI - JEZIČNA I KULTURNA RAZNOLIKOST

Nastavnici u školskim klupama

12 DIANA HICKS, SAVJETNICA PRI BRITISH COUNCILU I INTERNATIONAL STUDY PROGRAMMES

CLIL vodi profesore u 21. stoljeće

13 COMENIUS PROJEKT: WATER LIFE, THREAT, INSPI-RATION

U društvu europskih škola

14 ANDREA DE ADAMICH, POTOMAK SLAVNOG PRET-KA PO KOJEM ŠKOLA NOSI IME

Da jedna gimnazija nosi ime mog pretka čini me iznimno ponosnim

15 ERVIN DUBROVIĆ, RAVNATELJ MUZEJA GRADA RIJEKE

Andrija Ljudevit Adamić - čovjek našeg doba

16 PROF. DR. SC. STJEPAN STANIČIĆ O PRIVATNOM ŠKOLSTVU U HRVATSKOJ I U EUROPI

Nova kurikularna reforma još jedna prilika za privatno školstvo

18 BRANKA RENKO SILOV: DO 2011. GODINE PROČELNICA ZA ODGOJ I ŠKOLSTVO GRADA RIJEKE

Privatne škole obogatile su riječko školstvo

22 ZLATKO ŠEŠELJ, RAVNATELJ ZAGREBAČKE PRI-VATNE KLASIČNE GIMNAZIJE

Privatne škole – samo toleriran, ali ne i željen dio sustava

32 FOTO ALBUM

Školske generacije

3

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

DENIS KHERMAYER, O POČECIMA OSNIVANJA PRIVATNE ŠKOLE I OBRA-ZOVNOM PODUZETNIŠTVU U ŽUPANIJI

Obrazovna utakmica traje već 20 godinaNakon stranih jezika osnivanje osnovne škole bilo je iznimno zahtjevno, jer je trebalo za-dovoljiti sve pedagoške standarde, kadrovske i prostorne uvjete. To uopće nije bilo lako, ali ja sam baš zapela, iako je i sam zakon o školstvu u tom smislu bio nedorečen, pa često ni javna administracija nije znala što treba činiti

Vrijeme je neposredno nakon završetka Domov-inskog rata, vlada svekoliki optimizam u smislu da je svatko ponaosob očekivao nešto dobro što nam se je konačno moralo dogoditi i upravo

u to vrijeme profesorica Denis Khermayer donosi veliku odluku. Kreće u privatni biznis, u obrazovne poduzetničke vode. Do tada je radila u talijanskoj gimnaziji „Scuola me-dia superiore italiana,“ a predavala je sve što je trebalo, povijest, hrvatski ili talijanski jezik, pa čak i filozofiju, a kad nije ništa trebalo, radila je u knjižnici, s obzirom da je i diplomirani bibliotekar.

Sa sigurnog posla profe-sorice, otišli ste u nesig-urne privatne vode.Da sam bila sretna, baš i nisam, ali nikom normal-nom nije padalo na pamet žaliti se. Radila sam, što se

drugo moglo. Nastava, iz-vaninstitucionalne obveze, knjižnica, obitelj, posao - uhodan ritam do jednog dana kada mi dolazi ko-legica prof. Dunja Sabljar .Denis Khermayer

4

Ničim izazvana, prof. Sabljar predlaže da otvorimo zajed-no školu stranih jezika. Ma kakvu školu stranih jezika, ja nemam vremena ni disat, suprug je obrtnik, radi sa Slovenijom i Bosnom, bog zna što će biti s granicama, mlađa kćerka mi ima tek tri godine, starija ide u osmi razred, ali ona nije odustala od nagovaranja, kao ni ja od odbijanja te mogućnosti.

Početak u siječnjuNo, ipak sam riba u horosko-pu pa se kao i svaka riba dopuštam nagovoriti na svakakve gluposti. I tako smo mi otvorile školu, ali ne kao normalni ljudi u ru-jnu, nego u siječnju, kad su u prosjeku već svi upisani. Uloženi kapital 50 DEM, na-jam jedne sobe za mjesec dana u ulici Dolac 9, drugi kat, registracija dopun-ske djelatnosti i dodatnih 30 DEM za dva oglasa u Novom listu, mužu nisam ni rekla, naravno ni mami, mislilila sam ma to će biti nešto usput, šta se imam kome ispovijedat.

Da li vas je bilo strah, kako je krenulo s upisima i polaznicima? Normalno da mi nije bilo svejedno, bilo me je strah, a mučilo me pitanje kako ćemo to organizirati. No, što je tu je, kreću upisi, izlazim iz popodnevne smjene iz Licea kad u Dolcu 9, red od ulaza do drugog kata. Mislila sam da ljudi čekaju domovnice. Ja prolazim pored njih, a mnoštvo ljudi uredno stoji u mračnom portunu u redu uza zid, otključavam vrata i pitam: „Oprostite, koga

vi čekate?“Kad sam čula da čekaju školu stranih jezika za upise skoro sam se srušila, a onda sam neg-dje zadnjim atomom snage progovori la:“Izvolite!“, pokušala sam upaliti svijetlo na stubištu, ali nije radilo. Super, divota!Nije tu kraj, prva je ušla diplomirana ekonomistica, Sonja i odlučila uplatiti ci-jeli tečaj talijanskog jezika, ma kako da uzmem novac za cijeli tečaj, a uplatili smo sobu jedan mjesec ? Hoće li se itko još upisati za sljedeći mjesec? Hoćemo li imati za najamninu? Ja sam joj lijepo sve to rekla, a onda mi je moja prva učenica rekla neka ne brinem i da inzis-tira na cijeloj uplati jer ima popust od 10 posto. I tako je krenula odgovornost, kad ti netko vjeruje, moraš to i opravdat i posao je krenuo.

Uspješno starta škola stranih jezika i morate tražiti veći prostor.Preselili smo se već na-kon mjesec dana u Stroh-alovu ulicu, jer nam jedna

prostorija nije više bila do-voljna, pa smo iznajmile tri male učionice, u potkrovlju zgrade čiji je vlasnik bila Bo-navia. U to vrijeme otvaramo i službeno školu stranih jezi-

ka Oxford d.o.o. To je već bio pravi posao, bilo je jako puno polaznika, iako su u to vrijeme 1993.- 94. godine škole jezika nicale jedna

za drugom pa je odmah krenula i prava konkuren-cija. Poznatije škole su bile Linguae, Poliglot, Interlang i Euro Way na Kastvu.Sjećam se da se je tada događao pravi boom u poduzetništvu. U našoj zgradi, u Strohalovoj bilo je prepuno malih tvrtki koje su se bavile raznim poslovima: turistička agencija, projek-tni biro, računovodstvene usluge, financijski konzalt-ing, krojački salon, Ri tel-efax, Burza i svi su čini mi se dobro radili. Na ulazu zgrade nicale su nove ploče s na-zivima tvrtki, bilo je to za-ista vrijeme puno optimizma i poleta, iako je još uvijek trajao rat.Predavati na tečajevima bilo mi je jako zanimljivo, to je sasvim druga dimen-zija u odnosu na učenike u školi. Ljudi su to platili i htjeli su naučiti, pa mogu reći da su oni ustrajni čak i naučili osnove jezika, iako je bilo svega, od polupis-menih, visokoobrazovanih, studenata, srednjoškolaca i male djece. Sjećam se jedne grupe časnih sestara

iz Bosne koje su trebale otići u Rim i upisale ubrzani tečaj talijanskog jezika, umirale smo od smijeha, one bi znale reći:“Ajd, vi to profesorce

nekako skratite, nemamo mi vremena, čim stignu pu-tovnice mi odosmo!“ Onda bi spontano prešle na ti:“Ako hoćeš, možeš i ti sa nama, mjesta ima u kombiju pa možemo i putem učit!“Redovito bi dolazili na tečaj vozači kamiona, oni su bili fenomenalni. Jedan mi je rekao „Aj ti meni napiši – ja sam ukrco, ja sam iskrco – drugo meni i ne treba. Ja mu napisala, čovjek je pla-tio cijeli tečaj i otišao, vjero-jatno na ukrcaj. Silom sam mu htjela vratit novac, ali ga nikako nije htio uzeti, rekao je da ga šalje gazda i važan mu je samo račun. „Da on vidi da sam ja to obavio, kužiš?“

Kako se povećavao posao u školi stranih jezika, vi da-jete otkaz u Liceu?Posao postaje sve zahtje-vinji, nisam više mogla pre-davati prijepodne u Liceu te po čitava popodneva u školi stranih jezika, a to je bilo svakodnevno pa čak i subotom prijepodne. Tada je trebalo donijet prvu ozbiljniju odluku, a nije mi baš bilo sve-

Prva učenicaPrva je bila diplomirana ekonomistica, Sonja i odlučila up-latiti cijeli tečaj talijanskog jezika, ma kako da uzmem novac za cijeli tečaj, a uplatili smo sobu jedan mjesec ? Hoće li se itko još upisati za sljedeći mjesec? Hoćemo li imati za na-jamninu? Ja sam joj lijepo sve to rekla, a onda mi je moja prva učenica rekla neka ne brinem i da inzistira na cijeloj uplati jer ima popust od 10 posto. I tako je krenula odgo-vornost, kad ti netko vjeruje, moraš to i opravdat i posao je krenuo.

Išla sam po-gledati pros-tor i bila je to

ljubav na prvi pogled: krasan ulaz, mramorno stepenište, a u zgradi samo Rektorat na prvom katu, mi na drugom, a u prizemlju zgrade Muni-cipij

5

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

jedno. Kako vrijeme prolazi dolazi do promjena i kod nas, od skromnih početaka već imamo mogućnost širenja posla. Na licitaciji u Gradu Rijeci uspjela sam dobiti lijepi, veliki poslovni prostor na Jelačićevom trgu broj 1, po iznimno po-voljnoj cijeni, na rok od 10 godina. To je već ličilo na pravu školu: velike, svijetle učionice, novi tepisoni, prvi fax, prvo računalo, krasan pogled na grad, divota! Tada sam shvatila da pov-ratka nema i predala zahtjev za raskid radnog odnosa. Kad su drugi preživjeli, valjda ću nekako i ja – mis-lila sam. U Palmanovi sam kupila 50 najjeftinijih stolica na rasklapanje, nažicala

polovni namještaj za malu čajnu kuhinju i tako krenula u poduzetništvo. Ako pro-padnem, otvorit ću ljetno kino, imam more stolica, tješila sam se. Tada sam zaposlila osim samu sebe i prvu djelatnicu, gospođu Ružu Kobasić. Za čudo, pristala je, nije ju bilo strah dati otkaz i prijeći na novo radno mjesto. Mene je jako bilo strah i za nju i za sebe, ali sam tako dobro glumila da to ne bih bila priznala ni pod cijenu života.

Uskoro posao širite na or-ganizaciju prvog privatnog produženog boravka.Da, a usput sam trebala up-latiti i 2.500 DEM za obranu magisterija na Filozofskom

fakultetu u Ljubljani. Tema mi je bila Rani bilingvizam, već sam bila dala sve ispite i ostao je samo još magistar-ski rad. I ja nikako uplatit taj magisterij, činilo mi se je to previše novaca. Umjesto magisterija ja uplatim novi, prekrasan putnički kombi Fiat Ducato, zadužim se još dodatno i otvorim prvi privatni produženi boravak za školsku djecu i igraonicu na engleskom i na talijan-skom za predškolsku djecu. Predškolce smo dovozili u školu, gdje bi oni boravili od 9 do 12, a nakon toga smo učenike od prvog do četvrtog razreda čekali poslije nastave i dovodili ih u naše učionice, gdje su ručali i pisali zadaću dok ne bi po njih dolazili roditelji. Navečer su se u istom prostoru održavali tečajevi. U Rijeci tada nije postojao ni jedan produženi boravak u školi, pa smo jako brzo popunili grupe, vratili u vrlo kratkom roku dug za kombi. Sve je ispalo dobro, osim magisterija. Možda sam još

i mogla sakupiti navac, ali vremena više nikako nisam imala, vrijeme mi je postalo čisti luksuz. Šteta, a baš mi je tema bila draga, samoj sam sebi znala reći „ne možeš imati i novce i ovce“.

Ljubav na prvi pogledNegdje usred ljeta 1997.g. kad su već svi na godišnjem, slučajno pročitam u Novom listu da se objavljuje treća licitacija za prostor na Trgu Riječke rezolucije 4. To me je skroz ošamutilo, je li moguće da na prvim dvjema licitacijama nitko nije dobio prostor? Na trećoj se naime licitaciji cijena jako spušta već od starta, ali moraju se prijaviti barem dva natje-catelja. Htjela sam zapravo i otići s Jelačića, jer smo s vremenom shvatili da nam je taj visoki četvrti kat očajan, a i prostor od 250 kvadrata nam je već postao pretije-san. Išla sam pogledati prostor i bila je to ljubav na prvi pogled: krasan ulaz, mramorno stepenište, a u zgradi samo Rektorat na pr-

Tri privatne školeTada su postojale tri privatne škole u Hrvatskoj, osnovna škola Juraj Dobrila u Puli, otvorila ju je profesorica matematike i fizike Branka Ćervar, a rješenje je izdala tadašnja ministrica Vesna Ghirardi Jurkić. U Zagrebu je postojala prva privatna gimnazija, koju je osnovala profesorica Jasenka Braitenfild i privatna osnovna škola Kreativan razvoj, čiji je osnivač mr. kemije Tin Časl.

6

vom katu, mi na drugom, a u prizemlju zgrade restoran Municipij. Pješačka zona, ne čuje se buka prometa, prostor veličine 500 kvadrata i mi se krajem kolovoza ponovo preselili. To je baš bio pros-tor kako smo se znali našaliti „s pet zvjezdica“. Sjećam se da smo znali susretati na stepeništu gospođu Katicu Ivanišević, koja je tada bila rektorica i saborska zastup-nica. Sva su djeca morala biti tiha, nije bilo nikakvog di-vljanja ni deranja, jer je cijela zgrada bila tako otmjena, uredna i besprijekorno čista.

Škola stranih jezika, produženi boravak i kao normalan slijed prava škola?U to vrijeme palo mi je na pamet da bismo mogli otvor-iti i pravu školu, a ne samo produženi boravak. Nisam ja bila prva s tom idejom, već su postojale tri privatne

škole u Hrvatskoj, osnovna škola Juraj Dobrila u Puli, ootvorila ju je profesorica matematike i fizike Branka Ćervar, a rješenje je izdala tadašnja ministrica Vesna Ghirardi Jurkić.U Zagrebu je postojala prva privatna gimnazija, koju je osnovala profesorica Jasenka Brait-enfild i privatna osnovna škola Kreativan razvoj, čiji je osnivač mr. kemije Tin Časl.Sve sam njih obišla, najavila sam se i jako su me lijepo prihvatili. Pokazali su mi kako ide dokumentacija, a bila je to hrpa papira. Nije to više bio d.o.o. pa ćemo već nekako, nego ustanova s pravom javnosti, što je zaista bilo iznimno zahtje-vno, jer je trebalo zadovoljiti sve pedagoške standarde, kadrovske i prostorne uvjete. To uopće nije bilo lako, ali ja sam baš zapela, iako je i sam zakon o školstvu u tom smislu bio nedorečen, pa često ni javna adminis-tracija nije znala što treba činiti. Hodočastila sam up-orno u Ministarstvo i vraćala se često bez odgovora, jer kako su se mijenjali ministri, tako je i stav prema privat-nom školstvu lelujao, pa bi te malo pustili raditi, pa te onda malo ne bi pustili. Molba je stajala u Ministar-stvu pune dvije godine i ni-kako ni makac, nit su rekli ne može, niti su rekli može. U međuvremenu je trebalo i živjet i radit. Kada sam već u potpunosti odustala od te ideje i bila sasvim sigurna da nema nikakve šanse, da mi se više ne da pon-avljat iste rečenice, da me svi gledaju ko marsovca i da mi sva ta gnjavaža upće

Dvije godine čekanja

Molba je stajala u Mini-starstvu pune dvije godine i nikako ni makac, nit su rekli ne može, niti su re-kli može. U međuvremenu je trebalo i živjet i radit. Kada sam već u potpunosti odustala od te ideje i bila sasvim sigurna da nema nikakve šanse, da mi se više ne da ponavljat iste rečenice, da me svi gledaju ko marsovca i da mi sva ta gnjavaža upće ne treba, stigne poštom nekoliko dana pred Božić rješenje MZOS-a. Bomba, pa šta ću sad s tim, ja sam već odustala! Ma jel to mene netko zafrkava?

ne treba, stigne poštom nekoliko dana pred Božić rješenje MZOS-a. Bomba, pa šta ću sad s tim, ja sam već odustala! Ma jel to mene netko zafrkava?

Isti članak zakonaTadašnja ministrica Ljilja Vokić dala je ostavku i valjda je odlučila počistiti sve za sobom pa sam i ja tako dobi-la to famozno, neočekivano rješenje. Ministricu tada baš i nisam simpatizirala, jer je u međuvremenu 1994.g. u Rijeci otvorena Salezijan-ska gimnazija, a ja sam bila ogorčena, zašto oni mogu, a mi ostali ne? Zašto je njihova škola besplatna, a osnovana je po identičnom članku zakona kao i sve ostale privatne škole? Ni danas nemam baš ništa protiv vjerskih škola i s don

Nikom Tunjićem sam i ra-nije vrlo korektno surađivala, ali jednostavno me smeta činjenica da su oni zaštićeni svim mogućim i nemogućim zakonima, vatikanskim i ne-vatikanskim sporazumima, a k tome i zabetonirani u proračun. Udahnula sam i rekla sama sebi, idemo, glupo je sada odustat, a baš sam već tada slutila da će utakmica biti teška. Već tada, 1998. go-dine počeo je polako, tek u malim naznakama, ko-pniti optimizam, ali još ga je bilo dovoljno za pokre-tanje novih poslova. I, eto tako je krenulo. Utakmica je to koja traje i danas, nakon Oxforda, produženog bo-ravka, Grivice, danas smo u gimnaziji Andrija Ljudevit Adamić.

Ljiljana ŠKUGOR

7

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

DESET GODINA RIJEČKE GIMNAZIJE ANDRIJE LJUDEVITA ADAMIĆA

Obrazovati generacije i stvarati prave ljude nije lagan posaoJedan od bitnih strateških ciljeva škole je poticati međunarodne razmjene učenika i edukaciju nastavnika putem europskih programa, a priprema EU projekata je mukotrpan, zahtjevan i iscrpljujući posao

Osnovna ško la

Grivica startala je

odlično, roditelji

su bili jako zain-

teresirani za sve novo što

je škola nudila: cjelodnevnu

nastavu od prvog do osmog

razreda, obaveznu nastavu in-

formatike, školske uniforme, 7

sati engleskog tjedno, nastavu

atletike, skijanja, plivanja i je-

drenja, a radilo se je bez pre-

daha. Takve visoke standarde

i dan danas rijetko koja škola

može zadovoljiti, zato jer smo

mi jednostavno znali da mo-

ramo biti najbolji i to smo i

bili. OŠ Grivica imala je 145

učenika i 34 djelatnika, rekla

je o počecima osnovne škole

osnivačica Denis Khermay-

er. Nakon što je Grad Rijeka

počeo financirati cjelodnevnu

nastavu, produženi boravak,

rano učenje jezika i informatiku

u sve većem broju škola, Griv-

ica više nije mogla financijski

opstati. MZOS je retroaktivno

ukinuo svako financiranje školi,

a državne škole nudile su sve

više sadržaja uz simboličnu

participaciju roditelja.

I tako se je dogodio moj prvi

veliki neuspjeh ili poraz, kako

god! I što sad? I sama sam sebi

rekla: - Ma kakav poraz, naučila

sam tisuću stvari, sigurna sam

da znam što radim i da baš to

želim raditi.

Uz samo moreI nakon toga vrlo brzo osvanula

je gimnazija. I bila je to ljubav

na prvi pogled.

Srednja škola Andrije Ljude-

vita Adamića počela je s ra-

dom 2005./2006. godine,

u predivnoj zgradi uz samo

more, na Šetalištu XIII.divizije

68. Tijekom deset godina, uz

neprekidne inovacije uspostav-

ljena je iznimno kvalitetna

nastava. Kvalitetna nastava

je ona koja je živa, dinamična,

aktualna, problemska, ona na

kojoj ti se ne spava, ona koja

nije samoj sebi cilj i svrha.

U našoj školi neizostavno je

korištenje informatičke opreme

i tehnologije, pozitivne povratne

informacije od strane učenika

ukazuju na to da moramo u

potpunosti napustiti zastarjele

metode tradicionalne nastave i

prilagoditi se generacijama koje

će morati usavršavati znanja i

stjecati čitav niz vještina, mor-

at će razmišljati, zaključivati i

odlučivati.

Jedan od prepoznatljivih el-

emenata naše škole su izleti,

putovanja, terenska nasta-

va, izvanučionična nastava,

odnosno učenje izvan učionica.

Učenici to jednostavno

obožavaju i najduže pamte, jer

je zabavno, jer im se čini da je

najmanje zahtjevno, da ništa ne

rade, a zapravo stječu socijalne

vještine, komunikacijske i or-

ganizacijske vještine bez kojih

ni u jednoj budućoj profesiji

neće moći biti uspješni.

SŠ Adamić jedina u Hrvat-

skoj provodi CLIL nastavu

na engleskom, talijanskom

i njemačkom jeziku što će

se i u sljedećem razdoblju

kontinuirano usavršavati jer

višejezičje predstavlja osobni

kulturni identitet neophodan za

nastavak studija, za stjecanje

praktičnih životnih kompetenci-

ja i uključivanje u mobilnost koju

zahtjeva tržište rada. Jedan od

bitnih strateških ciljeva škole je

poticati međunarodne razmjene

učenika i edukaciju nastavnika

putem europskih programa Er-

asmus i ESF-a.

8

Priprema EU projekata

stravično je mukotrpan, zahtje-

van i iscrpljujući posao, ali kad

uspijemo, sreća je beskrajna.

Bez kontinuirane edukacije

nema napretka, možemo samo

zaostajati i utapati se u sivilu

općeg nezadovoljstva. Ove go-

dine prijavili smo se na natječaj

Erasmus+ K1, koji ima za cilj

edukaciju profesora, a naši su

prijedlozi: Evaluation and Qual-

ity Assurance in Education and

Training, Best Practices Bench-

marking i Understand Yourself,

Understand Your Learners.

Ne postoji kalupObzirom na to da smo iznim-

no ambiciozni i kompetitivni

aplicirali smo i na Erasmus +

K2, putem kojeg se financira

školsko partnerstvo. Razradili

smo projekt na temu: Investiga-

tion of urban industrial heritage

and its revitalisation as cross-

curricular themes in second-

ary schools s partnerima iz EU.

Važno je naglsiti da smo škola

koja je dobila 240 tisuća eura

iz Europskog socijalnog fonda.

Sve smo to postigli u prvih de-

set godina zahvaljujući velikim

dijelom našim nastavnicima,

jer uistinu, obrazovati gener-

acije i stvarati prave ljude nije

jednostavan posao. Za to ne

postoji „kalup”, to se ne uči na

fakultetu, ni na praksi. U našoj

školi uspjeh se stječe kap po

kap, timskim radom, entuzijaz-

mom i uzajamnom podrškom.

Svim učenicima i roditeljima

velika hvala na ukazanom pov-

jerenju, svi oni znaju da su im

naša vrata širom otvorena, da

uvijek navijamo za njih, rekla bih

u dobru i u zlu, i da se iskreno

veselimo svakom njihovom us-

pjehu, rekla je na kraju Denis

Khermayer.

U MNOGIM EUROPSKIM ZEMLJAMA RASTE BROJ UČENIKA KOJI POHAĐAJU ŠKOLE S PRAVOM JAVNOSTI

Hrvatska ima premalo privatnih školaMinistarstvo znanosti, obrazovanja i sporta kod nas financira škole čiji su osnivači vjerske zajednice na način da su dostupne svakom učeniku bez participacije roditelja pa one funkcioniraju kao javne škole iako to nisu

Hrvatska se danas temelji

na školstvu s mješovitim

vlasništvom, a ta

činjenica u praksi je

vrlo marginalizirana o čemu najbolje

svjedoče primjeri privatnih škola,

odnosno, škola s pravom javnosti

čiji osnivači nisu državne institucije.

Škole s pravom javnosti, odnosno,

one koje rade po programima resor-

nog ministarstva dijele se na one čiji

su osnivači fizička lica i one čiji su

osnivači vjerske zajednice. U Hrvat-

skoj, barem za sada, škole vjerskih

zajednica Ministarstvo znanosti,

obrazovanja i sporta financira na

način da su one dostupne svakom

učeniku bez ikakve participacije

roditelja pa one funkcioniraju kao

javne škole, iako to nisu. Škole s

pravom javnosti čiji su osnivači

fizička lica u potpunosti se finan-

ciraju od školarine koju uplaćuju

roditelji pa se škole tako snalaze

kako znaju i umiju ovisno o sredini

u kojoj se nalaze ili eventualno o

potpori lokalne zajednice što nije

definirano ni na koji način.

Broj učenika je različit od zemlje

do zemlje, no, uglavnom godinama

raste. U Njemačkoj u privatne škole

ide do 12 posto djece, u Fran-

cuskoj oko 27 posto, u Belgiji 60,

u Španjolskoj 27, u Austriji 10, u

Poljskoj 11, u Mađarskoj 21 posto,

u Velikoj Britaniji 40, u Italiji je petina

privatnih škola.

U većini europskih zemalja,

uključujući Sloveniju, država su-

financira privatne škole u visini od

80 posto ukupne cijene učenika

u državnoj školi. Sistem varira

od države do države načinom i

količinom dodijeljenih sredstava.

U Austriji, Danskoj, Španjolskoj,

Irskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Fin-

skoj, Švedskoj i Engleskoj država

financijski pomaže djelovanje pri-

vatnih škola često i u stopostot-

nom iznosu. Francuska i Portugal

različitim ugovorima regulirale su

način financiranja privatnih škola

koje mogu dobiti više ili manje no-

vaca što ovisi o programima. Kako

je kod nas? Hrvatska u usporedbi

sa zemljama EU ima premalo privat-

nih škola. Iako one danas postoje u

Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu, Zadru,

Dubrovniku, Varaždinu, Osijeku i

Šibeniku, prema statističkim po-

dacima to je kod nas samo 0,5

posto učeničke populacije, a u taj

postotak ulaze i učenici koji idu u

vjerske škole.

Inače, ujednačenost financiranja

privatnih i državnih škola u europ-

skim zemljama regulirana je u svim

tipovima obrazovanja. U slučaju

potrebe za dodatnim financiranjem

uključuju se i lokalne zajednice. Su-

financiranje iz državnog proračuna

uključuje uglavnom plaće profe-

sora i ostalog školskog osoblja, te

drugih materijalnih i nematrijalnih

troškova. Uglavnom roditelji plaćaju

cijenu od oko 20 posto ukupnog

troška školovanja.Predstavnici

HUP-a u obrazovanju na svojim

skupovima stalno ponavljaju da

je u suvremenom demokratskom

društvu nužno poštivati i poticati

ravnopravnost i pluralizam u obra-

zovanju. Predlažu, također, da se

izjednačne u smislu finaniracnja

svi učenici unutar školskog sus-

tava, predlažu donošenje zakonskih

akata koji transparentno definiraju

odnos privatnih škola s pravom

javnosti sa županijama i gradovima.

9

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

Foto

vre

mep

lov

Od Oxforda do Adamića

Prije dvadesetak godina srednjoškolska profe-sorica Denis Khermayer krenula je s privatnim poslom. Kako poduzetništvo u obrazovanju nije mala stvar, trebalo je puno hrabrosti i volje da se

u to krene, a početak je bio u jednoj učionici tek osnovane škole stranih jezika Oxford, u centru grada, u Ulici Dolac. Malo po malo, kako je vrijeme prolazilo škola je upisivala sve veći broj ljudi željnih učenja stranih jezika pa je Ox-ford morao seliti u veće prostore. Nakon Dolca, odlaze u potkrovlje zgrade gdje se nalazi Hotel Bonavia. I tu, nakon nekog vremena, postaje tijesno. Gdje sada? Objavljeni natječaji privukli su pažnju pa se vlasnica Oxforda seli

na Jelačićev trg br. 1. Krasan veliki prostor treba popunit pa se, osim stranih jezika, tu okupljaju klinci školskog i predškolskog uzrasta na produženom boravku, odnosno, radionicama stranih jezika. Opet gužva, opet selenje, sada u sam centar Rijeke, na Trg Riječke rezolucije i tu počinje era prve privatne osnovne škole u Rijeci. Osnovana je Grivica, koja ponovo seli učenike i djelatnike, sada pak na adresu na kojoj se danas nalaze. Na Pećine, u bivši Hotel Park, na Šetalištu 13. divizije. Školi Grivica pridružuje se kao normalan slijed obrazovanja prva privatna gimnazija Andrije Ljudevita Adamića, koja danas slavi 10 godina djelovanja.

1.

2.4.

5.3.

1. Dolac; 2. Zgrada Hotela Bonavia; 3. Jelačićev trg; 4. Trg Riječke rezolucije; 5. Pećine, bivši Hotel Park, Šet. 13. divizije

10

Andrije Ljudevita Adamića Secondary school from Rijeka celebrates its tenth anniversary

Innovations as a way to successful education

Our school differs from other sec-ondary schools in many aspects.

Founded in 2005, it has four general programme high school classes with about 60 to 70 students a year al-together. Small classes are environments where our stu-dents are closely observed and where teachers have the opportunity to get to know each student.

So much information Our main goal is to design interesting, dynamic and ef-ficient classes, in harmony with perpetual changes hap-pening in all spheres of life. The truth is that students generally consider school a boring and old fashioned institution with too many subjects, where things are learned by heart, where they do not receive enough help in dealing with so much in-formation and therefore they need to spend considerable amounts of money on pri-vate tutorship, they often play truant to avoid tests, lose interest for school and as the worst of all conse-quences, lose self-respect. We want to change this at-titude and we do work hard to achieve it.

Of course, we can’t alter the national school curriculum but we were able to intro-duce several innovations such as rotation classes, smart boards in all class-rooms, individual tutorship in all subjects, field courses, optional skiing and sail-ing classes, students and teachers exchange. Rota-tion classes have been in-troduced in order to reduce the pressure put on students due to the large number of subjects. It appears that, apart from being satisfied with this organization model, students also achieve bet-ter results.CLIL classes in English, German and Ital-ian languages have given a new quality dimension to the school. Our students, most of whom are already fluent in English, consider CLIL classes interesting and challenging, learning both the language and the con-tent at the same time also by means of ICT technology. CLIL classes represent a big advantage both for those who want to study abroad and also for those who sim-ply want to be prepared to enter the global labour mar-ket.Interactive boards and ICT technology are essential for

up-to-date, dynamic 21st century classes. Every-thing written or shown on the board is accessible to the students via class email, Facebook and the school web platform, while iPads, tablets and iPhones are un-avoidable and increasingly used class tools.

Traveling and learning After school classes in all subjects are a replace-ment for private tutorship, especially in maths. These classes offer an opportunity to get higher grades for all students and especially for top sportsmen or those fre-quently absent form classes due to illness.Field classes are essential not only for gaining knowl-

edge; it also helps young people become self-confi-dent and socially efficient. Traveling and learning about different cultures contributes to students intellectual and personality development.Students and teachers mo-bility is promoted through Erasmus mobility frame-work. Our students have participated in the ex-change programmes visiting schools in Germany, France, Spain, the Netherlands and Cyprus. All exchange visit costs were covered by the Erasmus funds. All our achievements made in the past ten years are the result of work of our teach-ers, since educating young generations is by no means a simple job.

We can’t alter the national school curriculum but we were able to introduce several innovations

11

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

DIANA HICKS, SAVJETNICA ZA CLIL METODOLOGIJU PRI BRITISH COUNCILU I INTERNATIONAL STUDY PROGRAMMES

CLIL vodi profesore u 21. stoljeće

U okviru EU projekta IPA/

IV razvoj ljudskih poten-

cijala »Višejezično obra-

zovanje – unaprijeđenje

učenja jezika i interkulturalnih

vještina« dr. Diana Hicks, savjet-

nica za CLIL metodologiju pri Brit-

ish Council i International Study

Programmes održala je radionice

na poziv Srednje škole Andrije

Ljudevita Adamića. Edukaciji su

prisustvovali i partner škole 18.

Gimnazije i Elektrotehničke škole

iz Zagreba..

Govoreći o CLIL-u Hicks je rekla

da će on dovesti profesore u 21.

stoljeće, što je i neophodno u

ovom trenutku. Učinit će obrazo-

vanje usklađenijim s potrebama

učenika koji kreću u jedan širi

svijet u kojem će manji naglasak

biti na samom znanju, a veći na

načinima kako do znanja doći

ukoliko ga trebaju. To znači steći

Jezična i kulturna raznolikost Europ-ske unije jedna je od njezinih najvećih vri-

jednosti, ali i jedan od glavnih izazova. Tijekom posljedn-jeg desetljeća europska politika mnogojezičnosti vodi se ciljevima koje je još 2002. godine donijelo Vijeće iz Barcelone, pozivajući na poboljšanje ovladavanja osnovnim vještinama, osobito poučavanjem naj-manje dva strana jezika od vrlo rane dobi. Na tu poli-tiku utjecalo je i priopćenje Komisije ‚Mnogojezičnost: vrijednost za Europu i zajednička obveza‘ te od-luka Vijeća o Europskoj strategiji mnogojezičnosti.

Ovi strateški dokumenti us-postavili su jezičnu politiku kao sveobuhvatnu temu koja doprinosi drugim politikama EU-a.Poboljšanje kvalitete i učin-kovitosti učenja jezika posta-lo je jedan od ključnih ciljeva Starteškog okvira za europ-sku suradnju u području ob-razovanja i usavršavanja (ET 2020.). Taj okvir naglašava da je neophodno osposobi-ti građane za komunikaciju na dva jezika uz materinski jezik, kao i potrebu za pro-micanjem poučavanja jezika i omogućavanje migrantima učenje jezika zemlje domaći-na. Učenje jezika zauzelo je značajno mjesto u vodećim inicijativama integriranim u

sveobuhvatnu strategiju EU, ‚Europa 2020.‘ koja promiče pametan i održiv rast. Je-zične vještine kao sredstvo poticanja prekogranične mobilnosti građana EU-a imaju ključnu ulogu u ini-cijativi ‹Mladi u pokretu› i ‹Programu za nove vještine i nove poslove›.Metoda integriranog učenja jezika i nastavnog sadržaja (metoda CLIL – CONTENT AND LANGUAGE INTEG-RATED LEARNING) odnosi se na poučavanje nejezič-nih predmeta na stranim jezicima. CLIL znači ospo-sobljavanje nastavnika za izvođenje nastave školskih predmeta na stranom, u našem slučaju engleskom,

Metoda integriranog učenja jezika i nastavnog sadržaja odnosi se na poučavanje nejezičnih predmeta na stranim jezicima, a u riječkoj školi radi se o engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku

njemačkom i talijanskom jeziku.CLIL se upotrebljavao i pokazao korisnim u svim sektorima obrazovanja, od osnovnog do obrazovanja odraslih i visokog obrazo-vanja. U proteklih deset go-dina u okviru CLIL-a postižu se sve veći uspjesi. Učitelji koji rade s CLIL-om stručn-jaci su u svom predmetu, a ne tradicionalni učitelji jezi-ka. No, uz to moraju imati iznimno dobro poznavanje jezika na kome predaju. Da bi se uspješno provodila tak-va nastava neophodno je i kontinuirano usavršavanje i prilagođavanje novim meto-dama rada.

NAStAvNIcI u školskim klupama

CLIL U NASTAVI - JEZIČNA I KULTURNA RAZNOLIKOST

12

vještine koje im omogućavaju

da donesu odluke o tome kakvo

im je znanje potrebno i što ih

od tog znanja zapravo zanima.

Tu je svakako i tehnologija te

mogućnost pristupa na različite

načine i na različitim jezicima. To

CLIL u velikoj mjeri omogućava

i na taj način može promijeniti

obrazovanje na način da postaje

primjerenije i usklađenije s potre-

bama učenika.

A, jedno od najvažnijih postignuća

i ideja vodilja CLIL-a je svakako

poticanje učenika na samostalno

razmišljanje i zaključivanje.

Svakako su im potrebne vještine

koje će im omogućiti da donesu

odluke o tome što je dobro, a

što loše u moralnom smislu, ali

isto tako i mogućnost da sami

određuju kriterije za procjene i

donošenje odluka. Oni, također,

moraju biti snalažljivi, odnosno,

raspolagati različitim sredst-

vima i sposobnostima kako bi

bili dovoljno fleksibilni u svojim

načinima razmišljanja.Glavni utje-

caj je u tome da se ljudi više ne

vide isključivo u okvirima svo-

jih škola ili zemalja, već stječu

znanja o drugim zemljama, mogu

razumjeti druge zemlje, vidjeti

druge načine života što je uvijek

jako važno, a to je i jedna od os-

novnih ideja EU-a. Na ovaj način

učenici imaju zajednički jezik o

kojem razgovaraju. Ne mislim pri

tome na jezik na kojem razgo-

varaju, niti na upotrebu engleskog

kao zajedničkog jezika, nego na

pojmove koji su zajednički svim

učenicima koji uče kroz CLIL.

Oni dijele zajedničke pojmove,

posebno ako koriste različite

moderne tehnologije kao npr. Fa-

cebook ili slično.

U Rijeci smo pokušali u radu

s profesorima pomoći na im-

plementaciji CLIL-a u kako bi

profesori različitih nastavnih

predmeta mogli početi raditi na

svojim kurikulumskim sadržajima

na engleskom i hrvatskom jeziku

ali koristeći različite pedagoške

strategije, balansirajući materinji

i strani jezik u samim razredima

kroz različite pristupe u radu s

učenicima, naglasila je Diana

Hicks.

Privatna škola An-dri je Ljudevita Adamića sud-jelujelovala je u

projektu Comenius Multi-lateralna školska partner-stva pod nazivom „Water: life, threat, inspiration“ - Voda: život, opasnost, inspiracija. U organizaciji Agencije za mobilnost i programe EU održan je seminar u Dres-denu na kojem je sudjelovala profesorica Adrijana Bartula, voditeljica za EU projekte. Projekt je prijavljen nacional-nim agencijama te je nakon procjene prihvaćen s mak-simalnih 100 bodova.U projektu osim škole iz Rijeke sudjelovale su škole iz Španjolske, Njemačke,

Francuske, Nizozemske i Cipra. Financijska pot-pora za projekt iznosila je 134.500 eura. a svaka od škola bila je dužna ostvariti najmanje 24 mobilnosti. Pod pojmom jedne mobil-nosti podrazumijeva se put jedne osobe u inozemstvo koja ide u posjet ustanovi partnera u svrhu provođenja projektnih aktivnosti.Tije-kom projekta provodile su se razne aktivnosti vezane za vodu; proučavanje organoleptičkih, fizikalno-kemijskih i mikrobioloških osobina pi tke vode, istraživanja o količinama pitke vode, o gospodarenju vodama, o eroziji tla uslijed djelovanja voda te o ulozi vode u različitim kulturama

npr. kroz povijest, legende, mitove, običaje i folklor. Ravnateljica Denis Khermay-er isticala je da Comenius partnerstva promiču europ-sku dimenziju obrazovanja, a razmjene učenika i profe-sora omogućuju stjecanje vještina kao što su timski rad, korištenje informatičko-komunikacijske tehnologije

COMENIUS PROJEKT: WATER- LIFE, THREAT, INSPIRATION

U društvu europskih školaOsim riječke škole u projektu su sudjelovale škole iz Španjolske, Njemačke, Francuske, Nizozemske i Cipra, a financijska potpora iznosila je 134.500 eura

te promiču uporabu i učenje stranih jezika. Istovremeno ravnateljica je naglašavala da sudjelovanje u europ-skom projektu zahtjeva jako puno uloženog truda, ali primjetno utječe na in-terkulturalnu kompetenciju učenika i profesora te pozi-tivno djeluje na svakodnevni život u školi.

Posjet ciparskom laboratoriju

Plitivička jezera, najbolje mjesto za projekt o vodi

13

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

ANDREA DE ADAMICH, POTOMAK SLAVNOG PRETKA ANDRIJE LJUDEVITA ADAMIĆA PO KOJEM RIJEČKA SREDNJA ŠKOLA NOSI IME

Da jedna gimnazija nosi ime mog pretka čini me iznimno ponosnimAdamićeve ideje, po mom mišljenju nisu bile vizionarske, već konkretne, praktične i izvedive, što je i povijest potvrdila

Riječka privatna gimnazija, koja danas obilježava deset godina postojanja, nosi ime slavnog riječkog trgovca koji je živio i radio u vrijeme velikih promjena, od 1780. do 1830. godine. Za Adamićevo doba stručnjaci kažu kako su to počeci modernoga svijeta, a mi smo sretni i zadovoljni da smo pronašli poto-mka slavnog pretka i pozvali ga na proslavu obljetnice gimnazije, a ujedno je to bila prilika da nešto više

saznamo o slavnoj obitelji.

Vi ste direktan potomak

slavnog poduzetnika i

političara Andrije Ljudevita

Adamića, možete li nam

reći jesu li u vašoj obitelji

sačuvana sjećanja o tome?

Moj je život tekao drugim pute-

vima i ni na koji način nije bio

vezan uz Rijeku, tek tijekom

vremena, a najviše zahvaljujući

Internetu, knjigama i naposljet-

ku novinskim člancima, otkrio

sam čitav niz podataka o mom

pretku. Imam jednu lijepu sliku

Andrije Ljudevita pl.Adamića

koja se nalazi u dnevnom bo-

ravku moje kuće. On je nas-

likan u uniformi čime se je žellio

vjerojatno prikazati njegov

društveni položaj i značaj koji

je imao tada za grad Rijeku.

Lik i djeloJeste li kao dječak ili mladić

bili svjesni podrijetla Vaše

obitelji?

U prvim godinama moga

odrastanja nije bilo moguće

dolaziti u Rijeku pa je stoga i

zanimanje moje obitelji za to

razdoblje bilo gotovo neznat-

no. Osim toga u mladenačkoj

dobi svi volimo biti pomalo

anonimni i nije nam baš dra-

go privlačiti pažnju prijatelja

činjenicama kojima bismo ih

podcjenjivali i stavljali sebe u

prvi plan. Tek puno kasnije,

saznanje o slavnom i izuzet-

nom pretku učinilo me je

ponosnim i počeo sam cijeniti

svoje porijeklo.

Kada sam posjetio Rijeku sa

svojom suprugom Sofiom

potražili smo grobove mojih

predaka i tek sam tada sh-

vatio koliko želim osvijetliti

njihov lik i djelo samim činom

obnove tih grobova.

To ne bih učinio samo zbog

njih samih, već i u ime cijele

moje obitelji de Adamich. No,

što više prolazi vrijeme, ta

zamisao mi se čini sve nere-

alnijom. Knjiga koja je izdana

prije nekoliko godina pod

naslovom „Era de Adamich“

upotpunila je moje vrijednosti

i osjećaje. Žao mi je samo što

nisam mogao prisustvovati

manifestaciji koja se je tom

prilikom održala u Rijeci.

Smatrate li da je Andrija

Ljudevit Adamić postao pro-

motor riječkog industrijskog

i ekonomskog razvoja sas-

vim slučajno, zbog toga što je

živio u kozmopolitskom gradu

ili ste skloniji stajalištu da u se

u vašoj obitelji poduzetnički

duh prenosi generacijama?

Teško je dati definirani odgo-

vor na ovo pitanje: uzmimo

primjere iz sporta, svi oni koji

pobjeđuju postaju šampioni u

određenom vremenskom kon-

tekstu te zahvaljujući raznim

okolnostima. Po mom mišljenju

14

nije moguće uspoređivati os-

obe koje pripadaju različitim

povijesnim razdobljima. Velike

i značajne ličnosti, kao što je

to bio Andrija Ljudevit Adamić,

svoje uspjehe duguju vremenu

u kom su živjeli i svojim sposob-

nostima da u datom trenutku

reagiraju na pravi način. Moj

otac nije bio ni poduzetnik ni

novinar kao što sam to ja. Ja

sam postao novinar nakon

duge sportske karijere i to

nema nikakve veze s mojom

obitelji. Ne vjerujem u generaci-

jsko naslijeđe „poduzetničkog

DNA“. Važno je reagirati u pravo

vrijeme na pravom mjestu.

Apartman u hoteluŠto mislite o tome da jedna

gimnazija nosi vaše ime?

Činjenica da jedna gimna-

zija nosi ime mog pretka, te u

konačnici i moje ime čini me

iznimno ponosnim tim više što

nisam mogao ni pretpostaviti

da bi se tako nešto ekskluz-

ivno moglo dogoditi. Isto

tako, naravno neusporedivo je

manje bitno, ali me je ugodno

iznenadilo kada sam u Grand

hotelu Bonavia otkrio da

predsjednički apartman nosi

moje ime.

U ovom razdoblju krize treba

li nam ponovno jedan novi

Andrija Ljudevit Adamić sa

svojim vizionarskim idejama?

Da, trebalo bi nam puno, jako

puno Adamića u svakoj naciji,

a posebno u ovim vremenima

kada proživljavamo krizu, ratove

i siromaštvo. Treba riješiti čitav

niz teških situacija, a to se može

postići samo ekonomskim i kul-

turnim razvojem koji bi poticao

međunarodnu suradnju i pozi-

tivnu komunikaciju. Adamićeve

ideje, po mom mišljenju nisu

bile vizionarske, već konk-

retne, praktične i izvedive, što

je i povijest potvrdila. Za mlade

je izuzetno bitno da pokušaju

osmisliti svoju budućnost koja

će se temeljiti na njihovim in-

dividualnim mogućnostima,

sposobnostima i radu. K tome

svakako treba pridodati ponos,

antagonizam i probitačnost;

ako je on mogao uspjeti, zašto

ne bih mogao i ja.

Jeste li planirali možda

godišnji odmor na Kvarneru?

Još uvijek sam u punom rad-

nom odnosu, vodim svoju pri-

vatnu tvrtku Centro Internazion-

ale Guida Sicura sa sjedištem

u Varanu, pokraj Parme, koja

posluje s velikim uspjehom već

26 godina. Radimo uglavnom s

brendovima kao što su Alfa Ro-

meo, Ferrari, Maserati i Abarth.

Moje slobodno vrijeme provo-

dim na moru. Ne znam hoću

li uspjeti organizirati ljetovanje

na Kvarneru, ali ta zamisao

me sve više privlači, ne samo

zbog obiteljskog porijekla, već

i zbog prekrasnih krajolika ko-

jima Rijeka obiluje.

Ljiljana Škugor

Ne znam hoću li uspjeti organizirati

ljetovanje na Kvarneru, ali ta me misao sve više privlači, ne samo zbog obiteljskog porijekla, već i zbog prekrasnih krajolika kojima Rijeka obiluje

ERVIN DUBROVIĆ, RAVNATELJ MUZEJA GRADA RIJEKE

Andrija Ljudevit Adamić - čovjek našeg doba

Najistaknutiji riječki po-

duzetnik, trgovac, inženjer

i političar Andrija Ljudevit

Adamić (1866.-1928.) izvrstan je

primjer modernog Europljanina

s početka građanskog i industri-

jskog doba, na razmeđu osam-

naestog i devetnaestog stoljeća.

Rodio se u obitelji riječkog trgov-

ca Šimuna (Simone). Nakon prve

pouke u Rijeci školovao se u Beču,

gdje je, uz poznavanje prirodnih

nauka i tehnike, radom u banci

stekao i financijsko.obrazovanje.

O ugledu njegove škole svjedoči i

činjenica da su najbolji učenici i nji-

hovi profesori jednom godišnje bili

primani i na dvoru. Adamić je bio

među najboljim učenicima. U Beču

je naučio i važne društvene vještine

– ples i mačevanje!. Poznaje i više

jezika – uz hrvatski i talijanski, latin-

ski, njemački, francuski i engleski.

Uspješan političar

Sredinom 1780.-ih vraća se u Ri-

jeku i nekoliko godina uspješno

radi u očevoj tvrtki, no poslije se

zapošljava u tehničkom uredu

Riječke gubernije (županije).

Početkom devetnaestoga stoljeća

Adamić se posvećuje vlastitim

poslovima i trgovini kojom dopire

do Beča, Pešte i Londona. Pov-

remeno trguje i s Brazilom i Ja-

maikom. A njegova je trgovačka

kuća najveća na Malti te ima

poslovnicu i na otoku Djerba u -

Tunisu. Poslovi mu se nevjerojatno

šire, a najbolje se snalazi u krizno

doba Napoleonskih ratova, kada

posluje i sa Francuzima i s Engle-

zima. S Francuzima ima ugovoren

monopol za isporuku soli za cijelo

Talijansko kraljevstvo i za Ilirske

provincije, koje sežu od austrijskih

do crnogorskih krajeva, a britan-

skoj mornarici isporučuje ogromne

količine hrastovine za izgradnju

ratnih brodova.

Adamić je i uspješan političar koji

se uvijek bori za probitak Rijeke.

Zalaže za razvoj i poljepšavanje

grada, za izgradnju suvremenih

ulica i sadnju drvoreda. Kao po-

slanik u ugarsko-hrvatskom sab-

oru u Požunu (Bratislavi) zalaže

se za unaprjeđenje izvoza preko

riječke luke, za izgradnju promet-

nica između Panonije i Primorja

te za potporu državnih vlasti os-

nivanju velikih trgovačkih društava.

Neobični dometi

Adamić je i pionir inženjerskih

poduhvata u našim krajevima.

Najznačajnije mu je ostvarenje ko-

jim se naročito ponosi, projektiran-

je i izgradnja velikoga “Adamićeva”

kazališta (1805.), koje je u prvim

planovima imalo monumentalnost

i veličinu Milanske skale, no i u

ponešto smanjenom obliku bilo

je ogromno. Među Adamićevim

su neostvarenim inženjerskim am-

bicijama i projekti za dva mosta, za

prvi željezni most između Budima

i Pešte i za lančani most između

Rijeke i Sušaka (1823.). Iako nije

bio izumitelj vrlo je brzo prihvaćao

najnovija tehnička otkrića.

Buran životopis, neobični dometi

u vrijeme još uvijek opterećeno

društvenim ograničenjima i

nemogućnošću brze komuni-

kacije čine ga naročito zanimljivim

i važnim, možda i najuspješnijim

Riječaninom modernog doba.

15

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

PROF. DR. SC. STJEPAN STANIČIĆ O PRIVATNOM ŠKOLSTVU U HRVATSKOJ

Nova kurikularna reforma prilika za privatno školstvoDvadesetak godina nakon obećavajuće ekspanzije, kvantitativni pokazatelji o broju privatnih obrazovnih ustanova i učenika u njima, ukazuju na krizno razdoblje s kojim se suočava pri-vatno školstvo u Hrvatskoj. Analiza podataka o privatnim osnovnim i srednjim školama zadnjih pet godina pokazuje pad broja ustanova i broja učenika

Devedesetih godina

prošlog stoljeća, Hr-

vatska je otvorila put

političkom pluralizmu.

Društvene promjene uvjetovane

demokratizacijom odrazila se na

sva područja života i rada, pa i na

obrazovanje. Učestale su kritike

na račun tradicionalne škole. Teži

se prilagodbi organizacije rada,

sadržaja učenja i pedagoškog pro-

cesa - suvremenom europskom

školstvu. Počinje se govoriti i djelo-

vati u smjeru školskog i pedagoškog

pluralizma. Entuzijazam prosvjetne

politike i nadahnuće pedagoških

radnika početkom 90-tih, iznjedrili

su više vrijednih pokušaja koji su

dokazali našu otvorenost za ideje

i spremnost ulaska u društvo na-

jboljih. Zahvaljujući vrijednim po-

jedincima i otvorenosti ustanova

prosvjetne infrastrukture, ubrzo

se afirmirala „Kvalitetna škola“ W.

Glassera, počela djelovati „Ino-

vacijska škola“ (u OŠ F. Franković

na Drenovi) i više drugih projekata

u odgojnim i obrazovnim ustano-

vama. Na pomolu je ideja kako je

vrijeme da i škole počnu djelovati

po zakonima tržišta, da program i

kvaliteta rada u njima bude temeljni

kriterij njihova prosperiteta - op-

stanka i/ili nestanka.

Tri vrste školaVećina europskih država ima dugu

demokratsku tradiciju, koja se, kao

svojevrsni školski i pedagoški plu-

ralizam, odražava i u području obra-

zovanja. Komparativni uvid u ovu

tematiku kazuje nam kako su velike

razlike među državama i njihovim

prosvjetnim politikama. Gledajući

na broj učenika koji su uključeni u

privatno školstvo, one se kreću od

svega nekoliko do gotovo 70 posto.

Te su razlike uvjetovane brojnim

razlozima, od tradicije vezane za

nositelje obrazovanja u pojedinim

zemljama do društvenih, gosp-

odarskih i političkih okolnosti što

uvjetuju promjene i rješenja različitih

životnih sredina. Tako, primjerice,

u Belgiji postoje tri vrste privatnih

škola: (1) one koje su osnovale

vjerske zajednice, (2) neopredi-

jeljene privatne škole utemeljene na

racionalno-humanističkim načelima

i (2) nezavisne škole koje primjen-

juju specifične pedagoške teorije i

modele. U Danskoj svaka privatna

organizacija ili skupina odraslih

može osnovati privatnu školu koja

je samostalna i neovisna, te koju

država financira i do 85 posto. Od

ukupnog broja više od 20 posto

su privatne. U Engleskoj i Welsu

usporedo egzistiraju državne,

zakladne, dobrovoljne, državne

specijalne, zakladne specijalne i

neovisne škole. Neovisnim (privat-

nim) školama se smatraju one koje

osiguravaju odgoj i obrazovanje za

5 ili više učenika školske dobi, a

koje ne financiraju lokalne školske

vlasti. Ima ih oko 7 posto. Ostale

se škole smatraju „uzdržavanim“. U

Nizozemskoj je ustavom zajamčena

sloboda odgoja, a time i sloboda

u osnivanju škola. Takav je odnos

rezultirao masovnim osnivanjem

privatnih/alternativnih škola (oko 70

posto). Država pokriva troškove pri-

vatnim i državnim školama u punom

iznosu. U Njemačkoj je oko 6 posto

učenika upisano u privatne škole.

Postoje dvije vrste: alternativne i

dopunske (kao dopuna državnom

školskom sustavu).

U mnogim europskim zemljama

privatne su škole financirane iz

državnog proračuna, jednako ili

gotovo jednako kao i druge odgo-

jno-obrazovne ustanove javnog

sektora. Obrazovanje u njima je

često besplatno. Tako primjerice

roditelji ne plaćaju za svoje dijete

ako je u privatnoj školi u Belgiji,

Španjolskoj, Irskoj, Nizozemskoj,

Finskoj, Švedskoj, te, uz izuzetak

nekih privatnih škola u Italiji, Por-

U mnogim europskim zemljama privatne su škole financirane

iz državnog proračuna

16

tugalu i Engleskoj. Posebno se

veliki broj učenika u Belgiji, Irskoj

i Nizozemskoj, upisuje u subven-

cionirane privatne škole koje su

izjednačene sa školama u javnom

sektoru. Privatne škole u Sloveniji

primaju 85 posto sredstava koje

primaju javne škole za plaće i ma-

terijalne troškove, a privatne škole

s koncesijom primaju 100 posto

sredstava koje primaju javne škole

za plaće i materijalne troškove.

Kod nas se situacija znatnije mi-

jenja nakon osamostaljenja Hrvat-

ske - zadnjih dvadesetak godina.

Promjene u društvu utjecale su i na

konceptualne promjene u školstvu.

Privatizacijski procesi odrazili su se

na kvalitativno povećanje raznoliko-

sti rješenja i u obrazovanju. Teško

je zaključiti u kojoj se mjeri ima

zahvaliti prosvjetnoj politici. Može

se, međutim, uočiti kako su inova-

tivni pojedinci i entuzijasti stvoriti

pretpostavke i otvoriti put novim

pedagoškim idejama i originalnim

projektima.

Porast ustanovaRazvoj suvremenog privatnog

školstva u Hrvatskoj počinje

početkom 1990-tih. Osnivanjem

privatne tvrtke za obrazovne usluge

„Pitagora“ u Puli 1991., Osnovne

škole „Juraj Dobrila“ u Puli 1993.,

te Srednje ekonomske škole „BIG“

u Splitu 1993. god. – učinjeni su

pionirski koraci privatizacije u hr-

vatskom školstvu. Narednih godina

bilježi se porast privatnih odgojno-

obrazovnih ustanova, tako da ih

tri godine kasnije (1996./97. šk.

god.) već imamo 23 (5 osnovnih

i 18 srednjih).Trend razvoja privat-

nog školstva, nastavio se još neko

vrijeme. Očigledno je kako privatna

školska stvarnost nije bila praćena

odgovarajućom prosvjetnom poli-

tikom, a ekonomska su pitanja tu

stvarnost dodatno otežala. U vri-

jeme pregovora s EU, 2008. god. i

zatvaranja poglavlja o obrazovanju,

Hrvatska je ponosno isticala obra-

zovni pluralizam. Tom je pluralizmu

najviše doprinosilo upravo privatno

školstvo. U jednom je trenutku

propisima bilo predviđeno sufi-

nanciranje alternativnog školstva

do 80 posto. Nažalost to je ubrzo

ukinuto.

Dvadesetak godina nakon

obećavajuće ekspanzije, kvantita-

tivni pokazatelji o broju privatnih

obrazovnih ustanova i učenika u

njima, ukazuju na krizno razdo-

blje s kojim se suočava privatno

školstvo u Hrvatskoj. Analiza po-

dataka o privatnim osnovnim i

srednjim školama zadnjih pet go-

dina pokazuje pad broja ustanova

i broja učenika. Prema podacima

Ministarstva znanosti, obrazovanja i

sporta (Izvor: eMatica, 26.01.2016.)

u šk. god. 2010./11. bilo je 16 pri-

vatnih osnovnih škola s ukupno

890 učenika. Pet godina kasnije,

tj. 2015./16. šk. god. broj privat-

nih osnovnih škola je 13, a u njima

566 učenika. Prema istom izvoru u

šk. god. 2010./11. bilo je ukupno

35 privatnih srednjih škola,

a u 2015./16. 34. U njima je

2010./11. bilo 2.515 učenika,

a u ovoj ih je šk. godini 2.326.

Jedno od vrućih pitanja,

koja su neosporno ključna

za razvoj je financiranje pri-

vatnih škola. Taj je problem

u drugim državama vrlo

različito riješen. Kao što je

već ranije navedeno, u nekim

se zemljama i državne i pri-

vatne škole financiraju iz

proračuna. Neke su to zem-

lje riješile radikalno drugačije

od klasično-uobičajenih

rješenja. U njima roditelji do-

bivaju vaučere za pokrivanje

školarina pa sami odabiru

škole. Istina, u nekima kao

i u nas, privatne škole u cijelosti

plaćaju roditelji, premda su kroz

poreze već jednom ranije izdvojili

novce za obrazovanje. Dakle, pri-

vatne škole su diskriminirane i fi-

nancijski. Inovativnost i kreativnost

što je potiče nova kurikularna refor-

ma, još je jedna prilika za privatno

školstvo. Posebno se to odnosi na

pedagoške djelatnike kojima se

otvara mogućnost osnaživanja ul-

oge i jačanja profesionalnosti, veća

autonomija u radu, kreativniji rad,

smanjenje administrativnih obveza,

motiviranije učenike i smanjivanje

vanjskih pritisaka. Organizacija i

fleksibilnost pedagoškog pro-

cesa, poznavanje i uvažavanje

potreba učenika, školska klima i

kultura, komunikacija s roditelji-

ma i okruženjem - samo su neka

područja koja predstavljaju izazov

suvremenom školstvu, a u kojima

se školama otvara mogućnost da

dokažu neke svoje prednosti.

Poticati raznolikostiZacijelo bi i roditelji, da su

obaviješteni mogli učiniti više.

Naime, istraživanja pokazuju kako

niti oni nisu dovoljno informirani

o alternativnim pedagoškim kon-

cepcijama i mogućnostima njihova

izvođenja u uvjetima školskog plu-

ralizma. To je svakako jedan od

razloga zašto se ne zalažu za nje-

govu afirmaciju, a samim time i za

ustanove u kojima ga je moguće

uspješnije ostvariti.

Napokon, struka bi trebala trajno

osvještavati dobrobiti i poticati

raznolikost pedagoških rješenja,

što ih nudi privatno školstvo, a koja

u najvećoj mjeri doprinose životnim

i profesionalnim potrebama mla-

dih. Na drugoj strani, prosvjetna

politika kojoj je stalo do razvoja i

prosperiteta svojih građana, trebala

bi stvarati pretpostavke da se ino-

vativne ideje u obrazovanju, što su

u funkciji podizanja razine kvalitete

života, neometano ostvaruju.

Uloga roditelja

Rodi t e l j i b i , da su obaviješteni, mogli učiniti više. Naime, istraživanja pokazuju kako niti oni nisu dovoljno informirani o alter-nativnim pedagoškim kon-cepcijama i mogućnostima njihova izvođenja u uvjeti-ma školskog pluralizma. To je svakako jedan od razloga zašto se ne zalažu za njegovu afirmaciju, a samim time i za ustanove u kojima ga je moguće uspješnije ostvariti

17

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

BRANKA RENKO SILOV, DO 2011. GODINE PROČELNICA ZA ODGOJ I ŠKOLSTVO GRADA RIJEKE

Privatne škole obogatile školstvo

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića osno-vana je 2005. godine, škola je svojom bogatom pedagoškom djelatnošću koja je u skladu s ne-prekidnim i brzim promjenama u svim sferama društva ubrzo postala prepoznatljiva u Rijeci i šire. Taj renome održava do današnjih dana

Kao pročelnica za odgoj i školstvo u Gradu Rije-ci od 2001. do

2011. godine imala sam čast surađivati sa Denis Khermayer osnivačicom Osnovne škole „Grivice“ i izuzetnom ženom koja je uvijek s puno entuzijazma prihvaćala sve nove tren-dove, osmišljavala nove programe i projekte koji će njezinu školu učiniti još boljom i nastojala doseći najviše pedagoške stand-arde te time pridonosila pozitivnim promjenama u odgoju i školstvu u gradu Rijeci. Tada je Grad Rijeka bio osnivač 24 osnovne škole uz koje su u Rijeci djelovale još: Osnovna waldorfska škola čiji je osnivač Društvo pri-jatelja Waldorfske pedagogi-je i Osnovna škola “Grivica” čiji je osnivač fizička osoba. Uz navedene osnovne škole u gradu su djelovale i dvije osnovne glazbene škole

Ivan Matetić Ronjgov čiji je osnivač Primorsko-gorans-ka županija i Aleksandra Jug Matić čiji je osnivač fizička osoba, te Centar za autizam Zagreb Podružnica Rijeka čiji je osnivač Grad Zagreb.

Školski pluralizamBila sam svjesna značaja prisutnosti ovih škola u gradu Rijeci, budući su one pružile riječkim osmoškolcima mogućnost alternativnog školovanja, umjetničkog školovanja i školovanja djece s poseb-nim potrebama te tako

obogatile riječko osnovno školstvo i doprinijele njego-voj kvaliteti. Međutim, razvoj hrvat-skog “školskog plural-izma” sputavali su prob-lemi kao što su nedostatak odgovarajućeg prostora, nerješavanje određenih pitanja privatnog školstva kroz propise, nedostatak definiranog školovanja učitelja za rad prema al-ternativnim pedagoškim modelima i drugi, ali i uvijek prisutan nedostatak financi-jskih sredstava. Nadležno Ministarstvo privatne os-

novne i srednje škole s pravom javnosti nije nikada uključivalo u sustav redovi-tog financiranja.Nama u lokalnim samoup-ravama data je mogućnost sufinanciranja programa kroz utvrđivanje širih javnih potreba, ali nismo imali zakonske obveze sufinan-ciranja programa privatnog školstva.Stoga smo mi u Gradu donosili odluke o sufi-nanciranju produženog bo-ravka i cjelodnevne nastave, informatike, drugog stranog jezika, učenja plivanja, krea-tivnih radionica te raznih do-datnih programa.No, u zahtjevnom pedagoškom okruženju u kojem je Grad sufinancirao u osnovnim školama kojima je bio osnivač sve programe koje je nudila i privatna OŠ „Grivica“ sve se manje učenika upisivalo u nju pa je bilo sasvim razumljivo da je škola bila primorana zatvoriti svoja vrata. Srednja škola Andrije Ljude-vita Adamića osnovana je

Brojna priznanja OŠ “Grivice”

24 osnovne škole

Tada je Grad Rijeka bio osnivač 24 osnovne škole uz koje su u Ri-

jeci djelovale još: Osnovna waldorfska škola čiji je osnivač Društvo prijatelja Waldorfske pedagogije i Osnovna škola “Grivica” čiji je osnivač fizička osoba. Uz navedene os-novne škole u gradu su djelovale i dvije osnovne glazbene škole Ivan Matetić Ronjgov čiji je osnivač Primorsko-goran-ska županija i Aleksandra Jug Matić čiji je osnivač fizička osoba, te Centar za autizam Zagreb Podružnica Rijeka čiji je osnivač Grad Zagreb.

18

JASNA BLAŽEVIĆ, NEKADAŠNJA ŽUPANIJSKA PROČELNICA UPRAVNOG ODJELA ZA OBRA-ZOVANJE, KULTURU I SPORT

STRUČNO ZNANJE I DOBRA VIZIJA OTVORILI ŠKOLU

Obljetnica škole od velikog je značaja jer dokazuje

da se takva, uglavnom samofinancirajuća ustanova,

može održati u hrvatskom okruženju, pa čak i u uvjetima

ekonomske krize .Deseta obljetnica Srednje škole Andrije

Ljudevita Adamića od velikog je značaja jer dokazuje da se

takva, uglavnom samofinancirajuća ustanova, može održati

u hrvatskom okruženju, pa čak i u uvjetima ekonomske krize

tijekom proteklih godina. Iako Županije nemaju izravni uvid

u kvalitetu stručnog rada bilo koje škole, pa ni ove, ukupna

saznanja o djelovanju Škole bila su uvijek vrlo pozitivna i stoga

mi nije iznenađujuće da je Škola doživjela desetu obljetnicu,

uspješno prevladavajući neizbježne financijske i druge prob-

leme.Očito postoji interes učenika za ponudu Škole, što uka-

zuje na kvalitnu provedbu redovnih programa, a individualni

pristup učenicima, dobri materijalni uvjeti rada i široki raspon

nastavnih i vannastavnih aktivnosti prilagođenih individualnim

sklonostima učenika doprinosi atraktivnosti Škole.No, nije

moguće govoriti o obljetnici ove škole bez da se prisjetim

početaka, a to je bilo osnivanje Osnovne škole Grivica davne

1997. godine. U to je doba osnivanje privatne škole bio pi-

onirski pothvat na području naše županije. U Hrvatskoj su

tada postojale privatne glazbene i jezične škole, ali iskustva

s osnivanjem privatnih osnovnih škola bila su skromna. Kao i

za svaki ozbiljan projekt, planiranje i pokretanje škole vrlo je

složen posao. Treba imati visoku razinu stručnoga znanja,

vrlo preciznu viziju finalnog produkta, ogromnu motivaciju i

volju kojom će savladati sve prepreke. Sve ovo steklo se u

prof. Denis Khermayer, vlasnici i ravnateljici OŠ Grivica, koja

je unatoč svim preprekama uspjela osnovati školu i uspješno

ju voditi niz godina. Sljedeći korak bilo je osnivanje Srednje

škole Ljudevita Adamića prije 10 godina, uz svu problematiku

koju je trebalo rješavati zbog nastupanja ekonomske krize.

ZLATKO KOMADINA, PRIMORSKO GORANSKI ŽUPAN

PrePOznAT POTenCIjAL u svAKOm učenIKu

Primorsko-goranska županija prati vaš rad i podržava vaše aktivnosti, kao i napor koji ulažete kako bi svake iduće

školske godine imali što veći broj učenika. Već 10 godina srednja škola „Andrije Ljudevita Adamića“, kao jedina

privatna srednja škola u Primorsko goranskoj županiji, svojim učenicima uspješno pruža potrebna znanja i vještine

pripremajući ih za nastavak školovanja i konkurentnost na tržištu rada.Individualnim pristupom svakom učeniku,

posvećenosti i kreativnošću u izvođenju nastave vaš nastavni kadar se trudi prepoznati potencijal u svakom učeniku,

te isti maksimalno unaprijediti i razviti. Primorsko-goranska županija prati vaš rad i podržava vaše aktivnosti, kao

i napor koji ulažete kako bi svake iduće školske godine imali što veći broj učenika. Vjerujemo da ćemo se sigurno

još mnogo puta susretati i u budućnosti kada ćete svojim uspjesima promicati ime vaše Škole i naše Županije. Čestitam vam desetljeće uspješnog rada uz najbolje želje za daljnjim uspješnim radom, te vas srdačno pozdravljam.

2005. godine. Škola je svo-jom bogatom pedagoškom djelatnošću koja je u skladu s neprekidnim i brzim promjenama u svim sfera-ma društva ubrzo postala prepoznatljiva u Rijeci i šire. Taj renome održava do današnjih dana. Škola ima četiri razreda opće gimnazije. U školi jednaku pažnju posvećuju i odgoju i

obrazovanju, stalnoj brizi o svakom učeniku, poticanju kreativnosti, samostalnos-ti, kritičkom razmišljanju te žeđi za novim spozna-jama, a osobito u inten-zivnoj prijateljskoj suradnji s roditeljima. U radu je sve podređeno učeniku, a prist-up u nastavi je individualan. Turnusna nastava se izvodi po bolonjskom modelu. CLIL nastava na engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku doprinijela je ve-

Suradnja s roditeljima

U školi jednaku pažnju posvećuju i odgoju i obra-zovanju, stalnoj brizi o svakom učeniku, poticanju kreativnosti, samostalnosti, kritičkom razmišljanju te žeđi za novim spoznajama, a osobito u intenzivnoj prijateljskoj suradnji s roditeljima. U radu je sve podređeno učeniku, a pristup u nastavi je indi-vidualan.

likom kvalitativnom pomaku škole. Na taj način učenici se pripremaju za mogući studij u inozemstvu kao i za tržište rada. Pametne ploče i ICT tehnologija su preduvjet za suvremenu i dinamičnu nastavu.

Prednosti školeKonzultacije iz svih pred-meta su zamjena za in-strukcije na kojima se indi-vidualno radi s učenicima kojima je potrebna pomoć, kao i s onima kojima se može raditi izvan propisa-noga osnovnog programa, a koje konzultacije roditelji ne moraju dodatno plaćati. Terenska nastava i fakulta-tivna nastava jedrenja i ski-janja te Erasmus razmjene koje se organiziraju putem EU natječaja kao i manji broj učenika u razredu prednost su ove kvalitetne privatne srednje škole u odnosu U školi jednaku pažnju posvećuju i odgoju i obra-zovanju, stalnoj brizi o svakom učeniku, poticanju kreativnosti, samostalnosti, kritičkom razmišljanju te žeđi za novim spoznajama, a osobito u intenzivnoj pri-jateljskoj suradnji s roditelji-ma. U radu je sve podređeno učeniku, a pristup u nastavi je individualan.

19

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

TONI ŽITKO, O SPORTSKIM SLOBODNIM AKTIVNOSTIMA U GIMNAZIJI ADAMIĆ

Od atletike i skijanja do plivanja i jedrenja

Kroz protekle godine djelovanja osnovne i srednje škole učenici su stekli visoku razinu sportske kulture, educirali se i družili, te proputovali i upoznali različite krajolike europskih zemalja

Nakon dvanaest godina boga-tog i sadržajnog sportskog pro-

grama u Osnovnoj školi Grivica stvoreni su temelji za nastavak sličnih progra-ma i u Srednjoj školi Andrija Ljudevit Adamić. Tako se u sadašnjoj školi nastavio provoditi program skijanja s naglaskom na daska-renje tj. bordanje te u ljet-nim mjesecima se realizira program sportova na vodi s naglaskom na jedrenje. Također, periodično se pro-vode aktivnosti planinarenja koji su realizirani na Vojaku i Guslici, a ono što će ostati posebno u sjećanju našim učenicima i nastavnicima je uspon na Snježnik pri snježnim uvjetima koji su bili izuzetno zahtjevni, jedin-stveni i nezaboravni. Škola, također, dodatno organizira

sportske sadržaje kao što je rafting na Uni. Jedrenje je sport koji se u gimnaziji posebno njeguje upravo stoga što je jedrenje sport vještine, znanja, koncet-reacije, dobrog planiranja i taktike, a ne snage. Brzina i kondicija daju izvjesnu prednost, ali one nisu odlučujuće. Početnik prvo uči koji su sastavni dijelovi jedrilice pa tek onda na vodi savladava osnove tehnike jedrenja u bočnom vjetru, što je najlakše, potom u kr-menom vjetru i u jedrenju uz vjetar. Uče se okretati pri promjeni pravca i manevri polaska i pristajanja. Na-kndanim treninzima stječe se sigurnost i brzina. Isto-dobno se uči o vjetru, vodi, pravilima za izbjegavanje sudara s drugim jedrilicama.Kod jedrilica sa više članova posade timski rad predstav-

20

lja ključ uspjeha. Zbog mno-go odluka koje se donose u veoma kratkom razdoblju, greške su neminovne, no, tolerancija i podrška su dragocjene. Jedrenjem se stječe strpljenje, koncetraci-ja i sposobnost samostalnog donošenja taktičkih odluka. Naravno, uči se i kako treba podnijeti poraz, ali i pobjedu, što ima značajnu ulogu kod učenika koji se odluče za ovu aktivnost.

21

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

ZLATKO ŠEŠELJ, RAVNATELJ ZAGREBAČKE PRIVATNE KLASIČNE GIMNAZIJE

PrIvATne šKOLe samo toleriran, ali ne i željen dio sustavaPrivatne su škole učinile u ovih dvadesetak godina tako goleme korake, napravile takve metodološke i sustavne iskorake, donijele toliko novih ideja i rješenja, da je tužno i smiješno gledati kako sve što smo dobro učinili zapravo nikoga ne zanima

Od prvog trenutka

početkom deve-

deset ih prošlog

stoljeća, kad su pri-

vatne škole ponovo zakoračile u

školski sustav Republike Hrvatske -

pod egidom hrabrih i entuzijastičkih

profesorica Branke Červar u Puli i

Jasenke Breitenfeld u Zagrebu -

dočekane su poput tolerirane ali

ne i željene prinove u obitelji. Kao

kad sva djeca nose isto prezime,

ali se za ono najmanje znade da

ima drugoga oca, pa je – ni krivo ni

dužno – stalno na meti svoje starije

braće, a i ostatak se obitelji prema

tom djetetu ponaša nekako čudno:

premda je napredno i bistro, ipak se

prihvaća s nekakvom nelagodom

jer nije naše…

Samo prezirIako su od tih privih koraka prošle

dvadeset i tri godine, pa je po svim

kriterijima to tolerirano ali neželjeno

dijete već odavno premašilo go-

dine svoje punoljetnosti, odnos se

prema njemu – ma kako bistro i

napredno bilo – nije promijenio ni

za dlaku. I dalje je to samo toleriran,

ali ne i željen dio sustava.

Sve što je naime postavljeno u za-

konskom okviru toga sustava – riječ

je o školskom sustavu Republike

Hrvatske – napisano je kao da pri-

vatnoga školstva naprosto nema,

kao da ne postoji! Na stolcu minis-

tra obrazovanja izmijenili su se bro-

jni likovi, no nitko od njih nije imao

lijepih riječi za privatno školstvo,

premda je ono u sustav unijelo gol-

emu količinu znanja, entuzijazma,

žilavosti, mudrosti i ljubavi. I novca,

dakako, jer privatne obrazovne in-

stitucije ne troše proračunske već

roditeljske kune.

To znači i da su u taj sustav unijele

svoje zgrade – koje nije gradila ni

republika ni lokalna zajednica – i da

su u svim ovim godinama uredno

plaćale porez iz plaća svojih rad-

nika, iz kojeg se poreza, dakako,

alimentira školski sustav – javni

školski sustav - koji jednog od svo-

jih financijera, eto, pune dvadeset i

tri godine naprosto prezire!

Socijalna osjetljivostNaše kolegice i kolege – koje i mi fi-

nanciramo – tako svojim učenicima

uporno ponavljaju (ne svi, da ne

bismo griješili dušu, ima i svijetlih

primjera!) da su privatne škole azil

bogatih glupana, a da su prave

škole negdje drugdje. Čak im ni

rezultati prve državne mature (jedini

javno objavljeni rezultati) nisu bili

dovoljni da se makar malo zamisle

nad svojim riječima: na listi škola i

njihova uspjeha na toj prvoj, i jedino

objavljenoj, državnoj maturi prva

su dva mjesta zauzele privatne

škole! A da ne spomenem i to da

dio učenika školujemo besplatno ili

znatno umanjujući školarinu. Pa ni

ta – u drugim dijelovima naših života

nezabilježena – socijalna osjetljivost

nije zaslužila čak ni lijepu riječ...

No sve ovo ne pišem ogorčeno, već

mi se čini da je to s jedne strane

tužno, a s druge smiješno.

Jer privatne su škole učinile u ovih

dvadesetak godina tako goleme ko-

rake, napravile takve metodološke

i sustavne iskorake, donijele toliko

novih ideja i rješenja, da je tužno

i smiješno gledati kako sve što

smo dobro učinili zapravo nikoga

ne zanima.

I dok bi u drugim sustavima dobra

praksa bila poticaj za razmišljanje,

naša dobra praksa nije našla put

ni u koji segment odlučivanja o

sadašnjosti i budućnosti naše

branše. A to je možda i dobro.

Što nam se država manje petlja

u posao, to ga bolje i poletnije

radimo, što smo manje sputani

budalaštinama sustava, to krea-

tivnije pristupamo problemima,

22

što nas više ignoriraju, to nam

prepuštaju više prostora slobode!

I na tome im hvala.

A nama preostaje da se

usredotočimo na stvarni pedagoški

rad, na onaj svakodnevni čin u ko-

jem mladom čovjeku pružamo ruku

da bismo mu pomogli da postane

dobar čovjek, savjestan građanin

i obrazovan radnik. Taj je čin jedan

od najtežih na svijetu, ali i jedan od

najplemenitijih. I to je sve što nam

treba da ustrajemo na svom putu

i da – ne misleći na osporavatelje

i mrzovoljnu javnost – postižemo

svoj maksimum. A preko toga –

kako kaže rimska poslovica – nitko

nije obvezan.

Stoga je naš odgovor na odmahi-

vanje rukom – rad, na osporavanje

– entuzijazam, na omalovažavanje

– ljubav, a na izazove – mudrost.

Obogatili zajednicu

Zato su privatne škole izdržale.

Nažalost, ne sve, ali bar većina

njih. I postigle uspjehe obogativši

zajednicu u kojoj djeluju nemjer-

ljivim vrijednostima.

Budemo li imali snage i budemo li i

dalje ustrajali na visokim kriterijima,

obavit ćemo svoju misiju. A ako je

budemo obavljali savjesno, izbli-

jedit će i predrasude koje i danas

perzistiraju u našoj sredini.

Nil sine magno labore vita dedit

mortalibus pjeva Vergilije u Eneidi.

Tako je: život ništa smrtnicima ne

daje bez velikog napora. Držimo

se pjesnikova savjeta i ostvarujmo

svoje snove!

Naše kolegice i kolege – koje i mi financiramo – tako svojim učenicima uporno ponavljaju (ne svi, da ne bismo griješili dušu, ima i svijetlih primjera!) da su pri-vatne škole azil bogatih glupana, a da su prave škole negdje drugdje

Srednja škola Andrije

Ljudevita Adamića

iz Rijeke kao nos-

itelj IPA projekt

Europske unije odabrala je

18. gimnaziju iz Zagreba kao

školu partnera. Podučavanje

na jeziku koji nije jezik obra-

zovanja učenika specifični je

zahtjev koji se postavlja pred

nas nastavnike. Meni je to bio

veliki izazov i postavljala sam

si niz pitanja. Primjerice, hoće

li nastava na taj način dobivati

ili gubiti na kvaliteti, hoću li

koristeći strani jezik, u mom

slučaju francuski, u nastavi stići

u cjelosti realizirati program,

koliko i na koji način uz strani

jezik koristiti i hrvatski, jesu

li neki predmeti pogodniji od

drugih za ovaj oblik nastave,

kako vrednovati znanje učenika

i niz drugih. Zbog toga mi je

usavršavanje uz veliki osobni

angažman pomoglo u traženju

odgovora, razvijanju općih i

specifičnih jezičnih kompe-

tencija, ali i upoznavanju inte-

grirane, višejezične didak-

tike . Usavršavanje u okviru

IPA projekta od kolovoza 2013.

do veljače 2015. upotpunilo je

moje metodičke i didaktičke

vještine. Takva usavršavanja

su vrlo rijetka. Naime tijekom

svih ovih godina koliko radim u

dvojezičnom programu u Hrvat-

JADRANKA STRABIĆ, PROF. SAVJETNIK O VIŠEJEZIČNOM OBRAZOVANJU – UNAPREĐENJU UČENJA JEZIKA I INTERKULTURALNIH VJEŠTINA

Dvojezična nastava - zahtjevan i izazovan posaoOvakva edukacija je neophodna jer je dvojezična nastava, odnosno integrirano učenje jezika i nastavnog sadržaja vrlo raširena i dalje se širi u Europi, a pokazalo se da učenici koji pohađaju ovakav oblik nastave dostižu visoku razinu jezičnih kompetencija na stranom jeziku

skoj za to nisam imala prilike.

Tijekom projekta sudjelovala

sam u radionicma koje su vodile

dr Diana Hicks i Lucy Norris

iz Velike Britanije (Rijeka i Sv.

Martin na Muri) te María Jesús

Frigols Martín iz Španjolske

(Zagreb). One su prvenstveno

govorile o integriranom učenju

jezika i nastavnog sadržaja,

dakle metodi poznatijoj po akro-

nimu EMIL/CLIL. Podučavanje

po toj metodi donekle se ra-

zlikuje od dvojezične nastave

kakvu prakticiramo u 18.

gimnaziji. Bez obzira na to,

tijekom edukacije puno sam

naučila o pripremanju nastave,

strategijama i aktivnostima, o

traženju i osmišljavanju ma-

terijala prilagođenih razini

učenika, o korištenju izvora

iz programa predmeta zem-

lje čiji se jezik koristi, o toler-

antnosti na pogreške i vred-

novanju postignuća učenika.

Radionice su odlično vođene

i od nas se zahtijevalo aktivno

sudjelovanje. Organizirano je i

nekoliko okruglih stolova (Ri-

jeka, Zagreb) na kojima su se

izmijenjivala iskustva.

Ovakva edukacija je neophod-

na jer je dvojezična nastava,

odnosno integrirano učenje

jezika i nastavnog sadržaja vrlo

raširena i dalje se širi u Europi,

a pokazalo se da učenici koji

pohađaju ovakav oblik nastave

dostižu visoku razinu jezičnih

kompetencija na stranom jezi-

ku. Kod nas bi također trebalo

uvesti proučavanje tog oblika

nastave u okviru predmet-

nih metodika na fakultetima i

praćenje programa od strane

visokoškolskih ustanova koje

bi ujedno i pružale potporu

nastavnicima. Dodatnu mo-

tivaciju nastavnicima dalo bi

definiranje njihovog statusa

kao novog profila nastavnika i

priznavanje dodatnih kvaliteta.

Podučavanje na jeziku koji nije jezik obrazovanja

učenika specifični je zahtjev koji se postavlja pred nas nastavnike. Meni je to bio veliki izazov

23

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

SLAVEN STOJANOVIĆ: USPJEŠNA SURADNJA HSM INFORMATIKE I SREDNJE ŠKOLE

Nastavnici su bili dobri učenici

Suradnja HSM in-formatike i škole Andrije Ljude-vita Adamića,

započela je projektom koji je škola provela uz financi-jsku pomoć EU fonda, a tiče se uvođenja e - učenja uz pomoć IKT-a. Za potrebe unaprjeđenja edukacijskog procesa, HSM informatika je školu opremila hardverskim i softverskim rješenjima, koja su profesorima i učenicima imala za cilj omogućiti inter-aktivnu edukaciju, aktivno uključivanje, angažiranje učenika u svakodnevnu nastavu i u konačnici posti-zanje kvalitetnijih rezultata učenja. Zahvaljujući pro-jektu, škola je opremljena s interaktivnim pločama za kompletnu nastavu, čime su iz upotrebe u potpunos-ti izbačene klasične bijele ploče.

Provjera znanjaUz ploče, u nastavu su uve-deni i elektronički sustavi za provjeru znanja učenika te

Škola je opremljena hardverskim i softverskim rješenjima, koja su profesorima i učenicima omogućila interaktivnu edukaciju, aktivno uključivanje i angažiranje u nastavi, te posti-zanje kvalitetnijih rezultata učenja

softverska rješenja Adobe Captivate i Presenter, za iz-radu interaktivnih multimedi-jskih nastavnih sadržaja, kao i Adobe Connect, softver za komunikaciju i učenje na daljinu, preko weba. Na Adobe Connect platformi razvijen je i laboratorij za učenje jezika, tako da se isti može koristiti i za sudionike koji nisu fizički prisutni na nastavi.Kako bi se novi alati u školi počeli učinkovito ko-ristiti i kako bi nastavnici bili upoznati sa svim prednosti-ma ovih rješenja za kvalitetn-iju suvremenu nastavu, HSM informatika ih je educirala za korištenje nove tehnologi-je. U sklopu usavršavanja, nastavnici su educirani kako koristiti sustave za e - učenje, što je između os-talog uključivalo: kreiranje interaktivnih nastavnih sadržaja, izradu testova, obradu fotografija, korištenje virtualnih učionica uz Adobe Connect, kao i organizaciju sadržaja u nastavne plan-ove/kurikulume. Dodatno,

nastavnici su mentorirani i u okviru njihovih individu-alnih praktičnih zadataka. Ovaj put su nastavnici bili jako dobri učenici.

Dobar primjerU kratko vrijeme je uvedeno mnogo novih rješenja za

e-učenje, a oni su uspješno savladali njihovo korištenje. Škola je bila odlučna u uvođenju nove tehnologije, a zahvaljujući htijenju pro-fesora i ravnateljice škole, učenicima je omogućena napredna interaktivna edu-kacija u skladu sa svjetskim standardima. S obzirom na to kako su se profe-

sori škole pokazali dobrim učenicima i kako njihovo usvajanje nove tehnologije te kvalitetna primjena iste u svakodnevnoj nastavi mogu poslužiti kao primjer, ekipa iz HSM informatike se veseli svim novim zajedničkim pro-jektima u području e-učenja.

“Drago nam je da imamo pri-liku surađivati sa školom koja prepoznaje potrebe učenika 21. stoljeća i koja svojim primjerom i rezultatima, pokazuje prednosti interak-tivne edukacije”, istaknuo je Slaven Stojanović, voditelj prodaje HSM informatike.

24

Moj susret i prijateljstvo s Denis Khermayer dogodio se jednog proljetnog

sunčanog podneva, poslije održanog jednog od tada učestalih sastanaka

u HUP-u. Nismo čak ni sjedile blizu, sasvim udaljene, ali opet ništa nas

nije priječilo da poslije sastanka odemo na jednu kavu u slastičarnicu

Šime u Petrinjskoj ulici.

Rekla bih ja kao neki dobro znani par, koji je na istom putu proveo puno

vremena i sada razmjenjuje iskustva, događaje, zgode i nezgode. Bili

su to za nas u obrazovnom sustavu vrlo značajni trenuci, jer donosile su

se značajne odluke, a tada nismo ni slutili, da će iste postati presudne

za budući rad svih nas.

Pišem ovaj kratki osvrt ne samo na prelijepo prijateljstvo između dvije

jednostavne žene, majke, profesorice i ravnateljice, nego i rad koji će

ostati zauvijek zabilježen u povijesti školstva Republike Hrvatske.

Nit prijateljstva koja veže mene i Denis, nit je neraskidive vrijednosti ljud-

ske kvalitete koju prepoznajemo kroz upornost, dosljednost, predanost,

stručnost i razboritost . Zato nisam mogla , a da ovom tekstu ne dam i

ono nešto osobno , što čini iskreni sklad u relacijama čiji je jedini temelj

vizija boljeg , kvalitetnijeg i uvijek kreativnijeg pristupanja poučavanju .

Dragoj prijateljici i kolegici Denis Khermayer želim od svega srca još puno

godišnjica, proslava, dobivenih bitaka , projekata i svega onoga što naš

rad čini nešto malo osobnijim od bilo kojeg drugog posla.

GORDANA KOLUDROVIĆ,

RAVNATELJICA ZAGREBAČKE

UMJETNIČKE GIMNAZIJE

Ljubav na drugi pogled

GORAN BOŽIĆ, PSIHOLOG GIMNAZIJE ANDRIJE LJUDEVITA ADAMIĆA

Moj ured mjesto utjehe i smijehaOsjećaj da si,pa makar i malo, doprinio nečijem uspjehu i razvoju kvalitetnih osobina je nešto što je moj glavni motiv i pokretač

U školi radim nešto malo

manje od 10 godina.

Osjećaj je donekle,prema

tom periodu vremena podijeljen.

S jedne strane kao da sam ne-

davno došao, no s druge strane

taj je period bio ispunjen s toliko

sadržaja koji mi se čini kao da bi

trebao pripadati puno većem broju

godina. Koliko radnih sati, dana pa

i noći,koliko iskustava,koliko sit-

uacija i emocija stane u 10 godina?

Moja misija, kao psihologa škole i

osobe je nepromijenjena od prvog

dana,a ona je, prije svega,usmjerena

ka pomoganju učenicima na nji-

hovom putu odrastanja prema

adolescenciji i odraslosti. Osim raz-

voja vještina učenja ,smatram da su

komunikacijske vještine, načini na

koje se suočavaju s vlastitim ali i

emocijama drugih te snalaženje u

stresnim situacijama jednako važni

u razvoju mlade osobe. Poučiti

učenike, tim životnim vještinama, za

mene osobno predstavlja svakod-

nevni izazov. Ponekad, jednostavno

iz razloga što pripadam onoj drugoj

strani, u skupinu odraslih,u skupinu

profesora,u skupinu „neprijatelja“

koji stalno nešto zahtijevaju i

traže od njih„tlače“ ,pretjeruju i ne

razumiju,ali ponajviše iz razloga

što to samo po sebi nije nimalo lak

zadatak. Odgovoran je,zahtijeva

veliki angažman i posvećenost ali i

sigurno vrijedi truda. Siguran sam i

u to da s njima učim i ja,da s njima

rastem i ja. Osjećaj da si,pa makar

i malo, doprinio nečijem uspjehu i

razvoju kvalitetnih osobina je nešto

što je moj glavni motiv i pokretač.

Svesrdnu pomoć imam i u mo-

jim kolegama s kojima imam iz-

vrsnu suradnju. Priroda mog po-

sla je takva da ponekad moram

biti medijator između učenika i

profesora,ali to što i sam radim

u nastavi daje dodatnu dimenziju

našem međusobnom razumije-

vanju. Osim toga, zajednički rad

na školskim projektima,edukacije i

česta putovanja uvelike doprinose

osjećaju zajedništva kao i nepo-

srednosti u odnosu s učenicima

što čini osebujnost naše škole.

Na dnevnoj razini toj posebnosti

doprinosi veliki broj interakcija čiji

smo svi sudionici a koje se zbivaju

na malom prostoru našeg hodnika

ispred učionica,zbornice,ravnatelj

ičinog i mog ureda,pa čak i ispred

škole u mom slučaju.U proteklih

10 godina puno sam korisnih in-

formacija o učenicima i trenutnim

situacijama saznao na taj način.

Ipak,najznačajnija i najupečatljivija

iskustva događaju se u mom uredu.

Smatram da za učenike moj ured

predstavlja mjesto utjehe,ponekad

bijega, mjesto za učenje s ponešto

plača ali ipak više smijeha,mjesto

ozbiljnih i manje ozbiljnih razgovora

a u konačnici mjesto od povjerenja

gdje su vrata uvijek otvorena čak i

kad su zatvorena.

Svesrdnu pomoć imam i u svojim ko-

legama s kojima imam izvrsnu suradnju. Pri-roda mog posla je takva da ponekad moram biti medijator između učenika i profesora,ali to što i sam radim u nastavi daje dodatnu dimenziju našem međusobnom razumi-jevanju

25

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

ANAMARIJA PLAZONIĆ, MEDICINSKI FAKULTET U RIJECI

Škola drugačija od svih„Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba“ – govorili su nam oza-renih lica gledajući negdje u daljinu. A mi bismo na tu, dobro nam poznatu poslovicu, zakolutali očima i zafrknuli nosom. Baš smo jako htjeli postati već jednom oni veliki, da nas nitko ništa ne gnjavi i da sve možemo sami. I sada, na izlaznom pragu djetinjstva i već jednom nogom debelo zakoračivši u taj toliko iščekivani svijet odraslih, sve više mu okrećemo leđa i gledamo natrag. Naše su slatke djetinje brige već daleko iza nas, ali ostala su sjećanja. Sjećamo se prvog dana škole u našoj Grivici, svog zbunjenog lica i s torbom većom od nas samih. Sjećamo se prvih slova, prvih brojki, četiri čarobne riječi i naših učiteljica koje su nas sve to naučile, a da ni slutili nismo koliko

je važno. Kako bi bilo lijepo da i danas svaki ponedjeljak sjedeći u krugu započnemo razgovorom o tome kako smo proveli vikend, kao što smo to uvijek radili s našim učiteljicama. Kako bi bilo dobro da opet moramo pisati onu dosadnu zadaću iz matematike, pročitati lektiru, ili naučiti povijest. Kako bi bilo super da nas ujutro bude, a ne da se budimo sami, uz iritantan zvuk alarma s pametnog telefona. Kako bi bilo super da za ručak opet imamo maneštru, ili da uopće imamo ručak. Ili da nam ujutro uđe teta Ruža vičući što ne nosimo uniforme. Mogli smo pjevati u zboru, a da nemamo sluha. Ili biti dio dramske skupine, a da i nismo baš neki glumci. Mogli smo plesati bez ritma. Mogli smo crtati, iako imamo dvije lijeve. Pisati priče, iako ne znamo pričati priče. Skijati u ralici i pasti ili trčati i doći zadnji. Nije bilo važno. Važno je bilo probati sve i u nekom kutku pronaći sebe, a upravo to nam je omogućila škola drugačija od svih tada. A najvažnije je bilo da ono što radimo, radimo s ljubavlju. Sad primjećujemo da to odrasli često zaboravljaju.

BLANKA FRANOLIĆ INĐIĆ, MAJKA BIVŠE UČENICE REE

Hram djetinjstva i odrastanjaIako je prošlo nekoliko godi-na otkako moja kći Rea nije dio školskoga života, ipak su sjećanja jos živa. Živa su jer je škola bila dom u kojemu se učilo, plakalo, smijalo, pu-

tovalo... Većina toga što se u životu moje kćeri dogodilo nakon odlaska iz škole, zasluga je divnih ljudi koji su je podučavali te joj dali krila da poleti prema nekim novim znanjima i iskustvima bez straha i predrasuda.

OŠ Grivica i Srednju školu Adamić još uvijek obiteljski doživljujemo našom, a Rea je zove “moja škola”. Danas Rea studira na UC Davis California (Biochemistry) u SAD-u, ali riječku školu ne zaboravlja jer je to hram u kojem je pohran-jeno njeno djetinjstvo i odrastanje. A to se ne zaboravlja.

ENA VLAHOVIĆ, UČENICA DRUGOG RAZREDA

Strogi, susretljivi i nasmijaniProfesori naše škole ponekad su blagi, ponekad strogi, ali zasigurno vole red i disciplinu jer bez toga nema rezultata. Sigurno je da su uvijek nasmijani, veseli, susretljivi, spremni na šalu, spremni su nas saslušati, pružiti ruku, ali opet, i ozbiljni kada treba i strogi kada zabrljamo.

26

KORINA KAJBA, UČITELJICA RAZREDNE NASTAVE

„Grivica“ i dalje živi u našim sjećanjimaSjećanja naviru jedno za drugim. Ima ih doista mnogo. „Grivica“ i ja družile smo se dvanaest godina, od osnutka škole, pa sve do ..... Ne volim

izgovoriti riječ zatvaranja, jer škola i danas živi u sjećanjima njenih bivših učenika, njihovih roditelja i djelatnika. Svakom učitelju prva generacija učenika je posebna i ostaje u sjećanju zauvijek. Rado se sjećam svake generacije koju sam primila i s kojom sam provela četiri godine školovanja. Učili smo, smijali se, ljutili se, tugovali, veselili se, kao prava obitelj. Odlasci na Atletski stadion na Kantridu autobusom Auto-troleja jedna je posebna priča. Danas se tome smijem, ali trenutak kada se „birana ekipa“ ukrcala u autobus, a kolega i ja ostali vani neću nikada zaboraviti. Panika. Zabrinutost. Što učiniti? Gdje će se ta djeca iskrcati i kako? Što ću reći ravnateljici? A roditeljima? Sve je završilo u najboljem redu. Kada sam svu djecu vidjela u školi na broju, nisam znala hoću li ih grliti ili im držati predavanja o ponašanju. Posebno lijepa su bila naša zajednička putovanja. Brojne škole u pri-rodi: Platak, Bjelolasica, Krasno, Hrvatsko zagorje. Svi smo se posebno veselili školi plivanja u Termama Zreče i školi skijanja na Rogli. Družili smo se od jutra do večeri. Skijali, plivali, plesali, pripremali se za različite igre, natjecanja, kvizove, noćne izlaske, pekli smo palačinke. A večeri?! Dežuranja ispred soba i bungalova do kasno u noć. I to je imalo posebnu draž jer tada smo se i mi učitelji družili i dobro zabavljali.Tako smo lakše rješavali iznenađenja poput poplavljenih apartmana, ofarbanih ručnika sprejevima za kosu i ... Neću vam baš otkriti sve tajne. Neke ću zadržati samo za sebe!

ADRIJAN RITTERMAN, TEHNIČKI FAKULTET U RIJECI

Na nastavu i bolestanSjećanja na školu su zaista brojna! Izdvojio bih druženja u školskim klupama koja su prerasla u prava prijateljstva koja traju i nadam se da će trajati. Sretan sam što sam išao u ovu školu. Za razliku od većine svojih vršnjaka iz drugih

škola, uvijek sam s veseljem išao na nastavu, pa čak i bolestan, jer sam znao da svaki dan donosi nove smiješne situacije i druženja. Bilo je i dosta učenja (kada se sjetim latinskoga i biologije), ali su profesori bili sjajni. Htio bih zahvaliti ravnateljici i svim profesorima na neiscrpnom znanju, strpljenju i pažnji svih tih godina i što su na neki način pridonijeli da postanemo osobe kakve smo danas.

DAVINA SIMPER, MATURANTICA

Nije bilo laganoKako i svaki put b i va , započe t i nešto novo nikada nije lagano. Dolas-kom u prvi razred naše škole, u novu sredinu, sa novim

ljudima svakome je od nas bilo zastrašujuće i teško. Uz pomoć svih profesora, ravnateljice i psihologa pa čak i tete Ruže i barba Vlade odrastali smo i postajali odgovorniji i zreliji mladi ljudi. Ni u jednom trenutku neću požaliti svoje pohađanje ove škole te, iako se u nekim trenucima činilo kao da je problem nerIješiv, izlaz se uvijek lako našao.

IVA BLAŽEVIĆ, UČENICA PRVOG RAZ-REDA

Profesori su nam olakšali početakPočetak školske godine, nova škola, srednja, nova lica učenika i pro-fesora, promjena svega uobičajenog. To je uvijek teška i nepredvidljiva sit-uacija. No, meni je pro-tekao odlično zahvaljujući profesorima koji su nam

te dane pokušali olakšati što su više mogli. Također, i starijim učenicima koji su nam prve dane učinili zabavni-ma. Bilo je svega, nesnalaženja, novih izazova, ali s vremenom je sve došlo na svoje mjesto. Sada mi je to pomalo i smiješno, ali svi to moramo proći. Vjerujem da ćemo se u budućnosti sjećati samo lijepih trenutaka prove-denih u našoj školi.

27

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

LUKA FRLAN, PROFESOR POVIJESTI I FILOZOFIJE

Prezahtjevno za jednog početnikaKada sam saznao da sam zaposlen u ovoj školi, nakon kratkotrajnog oduševljenja što sam konačno dobio posao u struci, preplavila me strašna nesigurnost u svoje sposobnosti da se nosim sa svim obvezama. Naime, dobio sam zadaću držati nastavu povijesti u četiri razreda osnovne škole, četiri razreda srednje škole i razredništvo u razredu kojem nitko drugi nije htio biti razrednik. U tom trenutku činilo se prezahtjevno za jednog početnika. Danas sa se sa smiješkom sjećam tih vremena i smatram da mi je činjenica da odmah budem ‘bačen u vatru’ izuzetno pomogla u razvijanju profesorskog umijeća. Istovremeni rad i u osnovnoj i srednjoj školi neizmjerno mi je pomogao u razvoju pedagoških i stručnih kompetencija te sposobnostima da prilagodim svoj rad dobi učenika. Sve to bilo bi ne-

ostvarivo da nema pozitivnog radnog okruženja u školi. Prijateljska i poticajna atmosfera u zbornici omogućila mi je da vrlo brzo nestanu svi početnički strahovi i da s vremenom prihvatim i nove obveze. Tako danas sa zadovoljstvom mogu reći da predajem povijest, latinski jezik, etiku i filozofiju.

Isto tako, kad sam počeo raditi u ovoj školi, uočio sam jednu bitnu razliku u odnosu na gotovo sve ostale osnovne i sred-nje škole. Bila je to raznovrsnost i učestalost raznih školskih ekskurzija, terenskih nastava i ostalih oblika izvanučionične nastave. Svake školske godine bilo je ponuđeno po nekoliko višednevnih i jednodnevnih izleta, kako u Hrvatsku tako i u inozemstvo. Svako putovanje, osim jasno postavljenih odgojno-obrazovnih ciljeva, pružalo je i mogućnost upoznavanja drugih kultura, ali i jačanje osjećaja zajedništva među učenicima. Također je i svaki od nas profesora takav put doživio kao priliku za ostvarivanje još bolje komunikacije s učenicima, ali i kao poseban oblik vlastitog stručnog i pedagoškog usavršavanja. Kako su godine prolazile, shvatio sam da učenici i njihovi roditelji inzistiranje na ostvarivanju upravo takvih ciljeva percipiraju kao jednu od najvećih kvaliteta naše škole.

JASMINA ČAVRAK, PROFESORICA HRVATSKOG JEZIKA

Zadovoljan učitelj, zadovoljan učenikOsobno, rad u ovoj školi smatram nečim puno više od posla. Kako je to danas

popularno reći – više je to stil života. Biti dio tima Adamić pretpostavlja da budeš profesor, roditelj, prijatelj, kolega, poticaj, sudrug i suborac. Dosad mi je radom u ovoj školi omogućeno putovati (Austrija, Njemačka, Češka, Cipar, Mađarska,

Španjolska, Italija, Egipat, Turska...), te mi je omogućena sjajna edukacija. U posljednje dvije godine iza mene su dvije Cambridge diplome i jedna diploma British Councila. Jednadžba je jednostavna – zadovoljan učitelj, zadovoljan učenik. Škola

je to kakvu bih poželjela za Meri i Gašpara – svoju djecu.

MARIJAN KRALJEVIĆ, PRVA GODINA ZAGREBAČKOG PRAVNOG FAKULTETA

Napamet znam cijelu zgraduPohađao sam i OŠ Grivicu i Srednju školu A. LJ. Adamića, dakle ukupno trinaest godina pa sam većinu sam vremena proveo na Pećinama gdje je škola smještena. Zgradu znam cijelu napamet, čak i dijelove u koje nismo smijeli ulaziti. Tijekom tih trinaest godina bilo je uspona i padova (ali nisam pao razred, ne!), dobrih i loših strana, stekao mnoge prijatelje, i sve je to danas dio mene. Školovanje je u mene utkalo i moje vrline i moje mane. Vrijeme provedeno u školi cijenit ću i nositi sa sobom blizu srca, cijeli život!

28

ADRIJANA RAJIĆ-BARTULA, DANAS RADI U LEIBNIZ PRI-VATSCHULE U ELMSHORN U NJEMAČKOJ

Mjesto gdje se zajedno učiSa Srednjom školom Andrije Ljudevita Adamića povezu-jem šest godina rada i šest godina prekrasnog iskustva, bezbroj nezaboravnih trenu-taka u zbornici s kolegicama i

kolegama, u učionici s učenicima, na izletima, višednevnim putovanjima i terenskim nastavama. Nezaboravni su svi mali i veliki projekti koji su pomogli školi da ostavi svoje tragove i u Europi. Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića je mjesto na kojemu se zajedno uči - učenici od učitelja, učitelji od učenika. To je mjesto gdje se osjećaš kao kod kuće, mjesto kojemu svaki bivši učenik i učitelj rado svrati.

MAŠA NIĆENO, UČENICA TREĆEG RAZREDA

Novi početak u gimnazijiRođena sam u Rijeci, ali još kao mala preselila sam se s mamom i tatom u Nizozem-sku budući da je tata nuk-learni fizičar koji je tamo pri-hvatio novi posao. Tamo mi je bilo lijepo i ugodno i nisam imala nikakvih poteškoća s jezikom. Kad sam napunila 11 godina, tata je dobio ponudu za posao u Švicarskoj pa smo se opet preselili. U početku mi je bilo dobro, naučila sam njemački jezik, ali došavši u srednju školu sve je krenulo nizbrdo. Morala sam biti u školi cijeli dan, gradivo je bilo jako teško i profesori su bili veoma hladni i nepristupačni. Posebno me mučila činjenica što Švicarci ne vole strance i to jasno iskazuju. Imala sam težak period i nakon dugog razmišljanja odlučili smo da ću školu završiti u Hrvatskoj, ali pod uvjetom da je privatna, da je škola u kojoj nema podjele. Sretna sam s odlukom jer mi je Srednja škola A. LJ. Adamića pružila novi početak i vratila mi je ponovno motivaciju za učenje. Profesori su dobri, pošteni, pristupačni i uvijek su spremni pomoći kad nešto treba. Ugodno mi je ići u školu. Škola je to u kojoj se ne osjećam kao stranac.

VICTORIA TILLIA KORENČIĆ, UČENICA DRUGOG RAZREDA

Nismo samo broj u imenikuU Rijeci i okolici postoje brojne srednje škole, čitava paleta izbora. Među svima njima srednja škola Andrije Ljudevita Adamića posebno mi je zapela za oko. Nakon premišljanja, na listi odabranih, ova mi je škola izbila na prvo mjesto. Uspješno sam se upisala i mogu reći da sam njome oduševljena i do dan-danas nisam zažalila svoju odluku. Moji roditelji, naizgled jednostavni, ali vrlo visokih kriterija, bili su zadovoljni, a zadovoljna sam i ja. No sa čime smo točno zadovoljni? Ispravan odgovor bio bi – mnogočime. Ono na čemu nam svi zavide su nezaboravni izleti kroz koje upoznajemo svijet i opušteno se družimo. Nekima je posebna po kolegijalnosti koja se ne zadržava samo unutar razreda.

Izrazita je posebnost u odnosu na druge, to što pro-fesori mare za nas, nismo samo broj u imeniku. Ovdje se osjećamo prihvaćenima. Profesore, koji očito vole svoj poziv i rade ga srčano, možemo kontaktirati u bilo koje doba i pitati ih ako nam nešto nije jasno. Ako se na nekome primijeti da nešto nije u redu, da je tužan ili povučen, odmah se reagira. Ljudima izvana teško je pojmiti cijelu priču o kolegijalnosti među razredima. Kada razgovaram s vršnjacima, nerijetko čujem kako bi i oni htjeli u svojoj školi doživjeti takav pristup i druženje sa starijim kolegama jer je njihovo iskustvo najčešće vezano uz šikaniranje i omalovažavanje. Kao europski orijentirana škola i ustanova koja od nas želi stvoriti buduće akademske građane, velik je naglasak dan i na poboljšanju komunikacije na stranim jezicima. Škola prati svoje učenike do kraja njihovog školovanja. Vidim kako u moju školu rado dolaze bivši učenici koji našim profesorima govore o svojim uspjesima. Vjerojatno je najljepše što mogu reći za svoju školu to što se svako jutro budim sretna, što svoje školovanje prolazim bez osjećaja težine i bez nervoze, a kad nemam nastave škola mi nedostaje.

29

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

ANDREA ZENERAL, STU-DENTICA ČETVRTE GODINE FAKULTETA POLITIČKIH ZNANOSTI U ZAGREBU

Mjesto lijepih uspomenaSrednja škola Andrije Ljudevita Adamića mjesto je stvaranja li-jepih uspomena. Tijekom cijele osnovne (OŠ Grivica) i srednje škole, moje je obrazovanje obilježio rad sa susretljivim i dragim profesorima i profesoricama koji su brinuli o tome da naše ocjene ne ostanu samo slovo na papiru, već budu utemeljene u našem dugoročnom znanju, što se i potvrdilo u mojem, a vjerujem i tuđem kasnijem fakultetskom obrazo-vanju. Osim znanja, ova škola učenicima razvija jednu oso-binu koju se ne može naučiti svugdje, a to je samostalnost.Naime, razna putovanja koja se organiziraju svake godine neprocjenjivo su iskustvo. Učenje o drugim gradovima i državama u njima samima najljepša je uspomena koju mi je ova škola omogućila. A kada je došlo vrijeme da putu-jem sama sa svojim vršnjacima, shvatila sam kako smo mi, koji smo odmalena putovali bez roditelja, ali u pratnji iskusnijih profesora, usput naučili kako se bolje pripremiti, organizirati i maksimalno iskoristiti svoje vrijeme. Kada po-gledam unatrag, jako mi je drago što sam pohađala upravo ovu školu zbog svega što mi je omogućila u budućnosti i tu činjenicu nikada ne bih mijenjala.

DUNJA SABLJAR ŠTRBAC, PROFESORICA ENGLESKOG I TALIJANSKOG JEZIKA

Predrasude prema privatnim školama

Profesorica sam engleskoga jezika, a radila sam i u državnoj i u privatnoj školi . Radila sam s djecom koja su, takodjer, bila učenici i Osnovne škole Grivica i Srednje škole A.Lj. Adamića. Mogu reći da učenici privatne škole , osim samih nastavnih sadržaja dobivaju dodatnu i vrlo važnu dimenziju obrazovanja kroz razna studijska putovanja, izlete, sportove kao sto su npr. skijanje i jedrenje te sviranje u školskom bendu. Drago mi je i da su moja djeca bila dijelom privatnog obrazovnog sustava, pa mogu sa sigurnošću reći da su dobili više, bolje, da su učili u dinamičnom okruženju, u školama koje su se trudile da daju više i bolje, pa i zbog toga jer su morale dokazivati svoju vrijednost u društvu punom predrasuda. Predrasude prema privatnim školama, na žalost i dalje su vrlo jake. Tu borbu još uvijek vodimo tako da bih željela još jednom naglasiti - kod nas se radi više, bolje, suvre-menije i dinamičnije. Otvoreni smo prema novim idejama, uključeni smo u europske projekte, uvijek radimo i težimo novom i drugačijem. I što je vrlo bitno naglasiti – mi ne poklanjamo ocjene.

RUŽA KOBASIĆ, OD PRVOG RADNOG DANA U PRIVATNOJ ŠKOLI

Moje »školsko« putovanje traje i danasSve je počelo davne 1994. godine kada se osnovala Škola stranih jezika Oxford, a ja postajem dio nje. I tada je počelo moje putovanje koje traje još dan danas. Ja u školi radim već 22 godine i to na radnom mjestu administratora. Što radim? Od početka moja je dužnost brinuti o administrativnim poslovima, kao i surađivati s djecom, roditeljima i kolegama u školi. Kako su godine prolazile, škola je svake godine učenicima nudila nešto novo, pa su tu bile različite igraonice za djecu predškolske dobi, da bi vrlo brzo krenula realizacija osnivanja i otvaranja prve pri-vatne osnovne škole. Nazvali smo je Grivica, a nakon nje dolazi srednja škola An-drije Ljudevita Adamića koja danas obilježava deset godina postojanja. Godinama su dolazili neki novi klinci, a ja sam nastojala doprinjeti njenom radu i uspjehu. I danas kad slavimo desetljeće gimnazije, vidim sve te učenike koji su sada već odrasli ljudi koji koračaju svojim putem, a ja sam ponosna što sam bila dio njihova djetnjstva i što sam imala i imam priliku raditi u školi koja je pomogla u njihovom uspjehu i životnom usmjeravanju.

30

ALEKSANDRA RADOVIĆ, PROFESORICA MATEMATIKE

Strah od matematikeVećina učenika dolazi sa strahom od nerazumijevanja matematike. Individualnim i grupnim konzultacijama nastojim učenike ohrabriti i osamostaliti za rješavanje različitih matematičkih problema. Najviše me veseli kada mi se bivši učenici vraćaju i zahvaljuju na uloženom trudu budući da sam im time bitno olakšala daljnje školovanje.

ROMINA SAMARDŽIĆ, STUDENTICA PRAVNOG I PO-MORSKOG FAKULTETA

Škola je prepoznala naše mogućnostiSveobuhvatno iskustvo, na kojem sam zahvalna prije svega roditeljima koji su mi to omogućili, stečeno tije-kom šest godina provedenih u OŠ Grivica i SŠ A. LJ. Adamića, rezultiralo je neprocjenjivim vrijednostima i znanjem. Tijekom naših predivnih putovanja, zanimljivih manifestacija i projekata, te svakodnevnim drugačijim načinom rada i pozornosti koju smo primali, omogućeno nam je izrazito kvalitetno školovanje.

Oduvijek smo imali zagarantiranu podršku - od profeso-ra, razrednika i ravnateljice - koji su se zajednički trudili naglasiti i ohrabriti našu jedinstvenost. Ponekad smo bili živahna, osebujna i pomalo zahtjevna djeca, no njihov cilj bio je osvijetliti naše vrline te nas usmjeriti ka najboljim cilju, da iskoristimo svoje mogućnosti koje su prepoznali u nama i kada ih ni sami nismo bili svjesni.

PETRA MOMČILOVIĆ, MATURANTICA

Svi smo jedna velika obitelj

Naša škola nije velika, svi se poznajemo i baš zbog toga smatram da smo svi jedna velika obitelj. Ulogu roditelja imaju profesori koji nam daju stalnu potporu u našim životnim ciljevima. Znamo se mi nakupiti i loših ocjena, ali zato su tu naši profesori koji znaju sve o nama, imena roditelja, sve brojeve mobitela, obiteljsko stablo i obiteljsku situaciju te nas „tjeraju“ na rad kako bi izbjegli neuspjeh. Za ovu školu potrebno je imati volju, sve drugo riješit će se u hodu. Mi, učenici, najviše volimo 8. sat koji je rezerviran za dodatne sate iz predmeta koji nam slabije idu, pogotovo konzultacije iz matematike. Imamo kvalitetno konstruiranu satnicu, zahvaljujući kojoj imamo mnogo vremena za učenje, koje, istina, ponekad i ne iskoristimo, ali imamo sreće jer su naši profesori puni razumijevanja za našu blagu neodgovornost. Rezultat svega toga je radna, ali ugodna, atmosfera koja u sva-kom pogledu učenicima olakša teške srednjoškolske godine.

31

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

Samardžić Romina, Borić Andrej, Hrast Sara,Tomulić Ivona, Jedvaj Petar,Kušen Marko, Malnar Kristina, Poščić Toni, Čečur Dorotea, prof. Šango Silvia, prof.Denis Khermayer Odsutni: Khermayer Tea, Pranjić Ema, Kujundžić Ante

Šokota Tesa, Listeš Lara, Širola Nina, Dintinjana Isabella Leonarda, Kozarčanin Sara, Tićak Sara, Žigo Luka, prof. Goran Božić

Odsutni: Karabaić Irena, Belavić Petra

Generacija

Generacija

1.

2.

32

Sgagliardi Roberta, Sandrovac Sandra, Ižak Ante Sučić, Sečen Yvonne, Manarina Matteo, Lazić Nevio, Prevolšek Marin, Sekulić Veronika, Blažević Ana, Tomljanović Phillip, Aksentijević Jan, Perčić Dora, Vasić Filip, prof. Aleksandra RadovićOdsutan: Rakić Nikola

Ugrin Nika, Šandrk Dominik, Ćutić Mateo, Smojver Magda, Zeneral Andrea, Bajić Marko, Rizvić Aria, Jedvaj Dean, Grus Deborah, Belavić Iva, prof. Luka Frlan

Odsutni: Butorac Tomislav, Perušić Dino

Generacija

Generacija

3.

4.

33

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

Stanković Jan, Červar Mislav, Zupčić Marta, Tomljanović Diego, Memedov Kristina, Pandurić Filip, Anić Lovro, Milohnić Franco, Ritterman Adrian, Maras Renea, Kramarić Marija, Brguljan Anđela, Njegovan Teo, Juretić Anja, Lizzul Isabella, Palinić Domagoj, prof. Adrijana BartulaOdsutni: Štritof Dino, Maltar Bruno

Maras David, Justinić Filip, Inđić Rea, Lorbek Ivan, Soldo Anamarija, Babeli Karla, Jurković Ivan, Jakovac Demi, Pahor Marko, Jurišić Renata, Ivanac Dino, Delibegović Dino, prof. Jasmina Čavrak

Odsutni: Lovasić Filip, Košćec Dorian Fran

Generacija

Generacija

5.

6.

34

Kirinčić Daniel, Brajković Filip, Poldan Matej, Štrbac Viktor, Šerbedžija Milica Alma, Kraljević Marijan, Zupčić Luka, Bauk Stevan, Černe Sara, Ivković Filip, Aksentijević Dea, Dragaš Mia, Jušić Eduard, Komadina Nika, Marochini Fran, Junker Kristina, prof. Andrea MaradinOdsutni: Rozić Nela, Harčević Edita

Simper Davina, Milošević Ivan Karlo, Mudrić Luisa, Mihovilić Miodrag Andrea, Milošević Helena, Knez Mara, Ivanović Sara, Brazzoduro Dominik, Seifert Daniel, Dubrović Josip, Kuparić Karlo, Momčilović Petra, Midžić Denis, Dragoslavić Lovro, Denona Marko, Perćić Hrvoje, Mladenović Saša, Bilen Carlo, Kezele Lucia, Mlinar Vjeran, Rađa

Paola, Žigman Antonela, Šušak Laura, Juras Kristina, prof. Luka Frlan

Generacija

Generacija

7.

8.

35

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

Nićeno Maša, Bebek Eni, Žic Ivan, Ivanac Antonio, Seifert Ivan, Lončarek Erik, Vukšić Ana, Šajinović Teo, Maričević Martina, Troskot Antonio, Blažević Karlo, Mitar Tomislav, prof. Goran BožićOdsutni: Jutrović Petra, Vlah Dorian, Russo Laura

Turković Dario, Jurić Lucijan, Numić Dario, Lovasić Marin, Živković Leon, Korenčić Victoria Tilia, Vlahović Ena, Ivančević Gea, Ivanović Diego, Ravlić Ivan, Horvat Tin, prof. Jasmina Čavrak

Generacija

Generacija

9.

10.

36

Marko Miočić, Goran Božić, Dražen Kovačić, Aleksandra Radović, Nataša Nimak, Luka Frlan, Olja Jajić, Ruža Kobasić, Zorica Marčić, Vlado Manarin, Ljubica Oškera, Jasmina Čavrak, Albina Lončar, Maja Vodanović, Denis

Khermayer, Dunja Sabljar Štrbac, Andrea Maradin. Odsutni - Toni Žitko, Davor Juretić, Dorian Škrobonja

Ivanović Luka, Milohnić Karlo, Ivanović Lana, Dunić Matej, Golović Patrik, Pavlak Karlo, Serezlija Andrea, Mavrinac Martina, Blažević Iva, Šušak Marko, prof. Marko MiočićOdsutna: Jamnik Lara

Generacija

Profesori

11.

37

Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića

Krećem se, putujem

Venecija, Italija

Grčka

Barcelona,Španjolska

Berlin, Njemačka Italija Egipat

Budimpešta, Mađarska

Cipar

38

Italija

Grčka

Italija

Tunis

Malta

Istanbul, Tuska

39

Zahvaljujemo donatorima!

Mesnica Žeželić, Čavle, Instalaterski i trgovački obrt „Frlani“, Čavle,

Dom za starije i nemoćne, KraljevicaNovi Korzo, d.o.o., Krasica,

Rubić d.o.o, računovodstvene, knjigovodstvene i revizijske djelatnosti, Rijeka

Restoran „Volta“, Fužina