geodezija od mesopotamije do globalnog geodetskog opažačkog

132 Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog geodetskog opažačkog sistema

UDK 528.2:908:94(3/4/9/32) Pregledni rad

GEODEZIJA OD MESOPOTAMIJE DO GLOBALNOG GEODETSKOG OPAŽAČKOG SISTEMA

GEODESY FROM MESOPOTAMIE TO GLOBAL GEODETIC OBSERVING

SYSTEM

Medžida Mulić, Esad Vrce, Džanina Omićević, Eldin Đonlagić SAŽETAK Tokom šest milenijuma postojanja civilizacije na Zemlji, geodetske tehnike su doživjele teško sagledive promjene. Definicija i uloga geodezije su se mijenjale u skladu s tim promijenila. Geodezija (viša) je evoluirala od svoje originalne klasične definicije da „proučava kretanja nebeskih tijela, oblik i dimenzije Zemlje“ u „znanost koja osim naprijed rečenog, proučava njene promjene i kompleksne dinamičke procese, koji djeluju unutar Zemlje, na njenoj površini i iznad njene površine, kao i u svemiru koji je okružuje. Rad predstavlja detaljan pregled geodetskih tehnika, instrumenata, katastra i kartografije kod starih civilizacija: Mesopotamije, starog Egipta, antičke Grčke, starog Rima, pa sve do Evropljana, između 17. stoljeća do modernog doba. Posebno su opisani geodetski radovi u Bosni i Hercegovini, od doba osmanlija, austro-ugarskog premjera, do savremenih dostignuća u polju premjera i primjene satelitskih modernih tehnika. Globalni geodetski opažački sistem-GGOS, glavna komponenta Internacionalne asocijacije za geodeziju, kao projekat za buduće generacije geodeta, opisan je na kraju. Ključne riječi: geodetska mjerenja starih civilizacija, moderne geodetske mreže, GNSS, GGOS

ABSTRACT During the six millennia of the existence of the civilization on the Earth, surveying techniques have been experienced difficult foreseeable changes. The definition and role of geodesy have been changing accordingly. Geodesy has evolved from its original classic definition that "studying the movements of celestial bodies, the shape and dimensions of the Earth" in the "science which, beside it noted above, studies its changes and complex dynamic processes that ongoing inside the Earth, on the surface, above its surfaces, and evironment. The paper is overview of the geodetic techniques and the surveying instruments, cadastre and cartography in the ancien civilizations: Mesopotamia, ancient Egypt, antic Greece, ancient Rome, to the Europeans, from the 17th century to modern times. A detailed description devoted to surveying and geodetic works in Bosnia and Herzegovina, from the time of Ottoman Empire, through the Austro-Hungarian survey, to the modern achievements Global Geodetic Observing System-GGOS, the main component of the International Association of Geodesy described at the end. Keywords: Surveying of ancient civilisations, state-of-art geodetic networks, GNSS, GGOS

Mg

1.

Hfilpotepoza Čonagl FinoK17 Pociterudijtrg Dponasv

Mulić, M., Vrce, E., geodetskog opažačko

. UVOD

istorija razvoja lozofskog, znanosmatranom perško je vremenskostao svjestan papažati stvari oko

ovjek je vjerojaastambe. Mjerenlinenim pločama

ilozofska pitanjaormalnog razvoj

Kine, Mesopotam7. stoljeću geode

oznato je da se ljeva. Kao što jehnologije se og

ukom, bez precijelova teritorijagovcima, glasnic

a se kojim slučaosmatralo svijet ajstariju babilonvijet okružen vod

Slika 1: Rekosto

Omićević, Dž., Đonog sistema

geodetske profenstveog i tehnoriodu, (Frankić ki ustanoviti, alipotrebe da prošo sebe i kad ih je

atno počeo pravnja su, naravno, na, kao što svjedoč

a oblika i dimenja misli u starim

mije, starog Egiptezija dobila oblik

kartografija, kaoe naprijed rečenogleda u nivou rciznih mjerenja . Mogle su poslcima, i slično.

ajem spoznaje okao što ga pok

nsku glinenu kardom, s Mesopota

nstrukcija karatoljeća p.n.e:prem

nlagić, E.: Geodezija

esije pokazuje kaološkog nivoa i dr., 2011; Mai je očito vezan širi djelovanje ie trebao samom

viti prve „karte“nastala kasnije. če arheološki art

nzija Zemlje, kaom civilizacijamata, antičke Grčkek moderne znano

o grana geodezio, organiziranosrazvijenosti geo

i predstavljale lužiti različitim

svijetu koji naskazuju karte na srtu svijeta, pokaamijom u centru

ta svijeta koje suma Anaksimande

a od Mesopotamije d

ako je upravo onrazvijenosti dru

acarol, 1960). Sza rani stadij r

izvan svog blisksebi objasniti.

kad se počeo zNajstariji pisanitifakti, datiraju j

o i svijeta koji ja, koje su se raze, starog Rima, iosti kakvu danas

ije, uglavnom rast društvene zajedezije/kartografi

su uglavnom svrhama: od pu

s okružuje nije rslici 1, koje su vazanu na slici 2svijeta, prema m

u nacrtali antičkiru i Hekatiju iz M

do Globalnog

na oslikavala stauštva i društveam početak geo

razvoja čovjeka kog okruženja,

značajnije udalji tragovi i karte oš iz stare Meso

je okruživao ljuzvile na teritorijitd. Međutim, u Es poznajemo.

azvila radi osvajednice i nivo razfije. Prve karte

nepovezane crtutokaza vojnicim

razvila, čovječanvjerovatno crtan2, koja simboličmitu o stvaranju

i filozofi iz petogMileta, (URL 1)

133

anje kulturnog, enih odnosa u odetske prakse u kojem je on kad je počeo

avati od svoje napravljene na

opotamije.

ude, bila su dio ijama današnje Evropi je tek u

jačkih i vojnih vijenosti njene bile su crtane teže pojedinih ma, putnicima,

nstvo bi možda ne po uzoru na čki predstavlja (Leick, 2002).

g i četvrtog


1.1. Mesopotamija, kolijevka civilizacije

Historičari tradicionalno smatraju Mesopotamiju kolijevkom civilizacije Bliskog istoka. Arheološke iskopine kazuju da se u Mesopotamiji razvila civilizacija koja je ostavila čovječanstvu kulturno i tehničko naslijeđe u mnogim tehničkim granama. U Mesopotamiji su razvijeni prvi geodetski mjerni instrumenti, poznavali su astronomiju i matematiku, sastavili kalendar s 365 dana u godini, osmislili podjelu dana na 24 sata. Od njih baštinimo podjelu kruga na 360 stepeni, stepen na 60 minuta, minutu na 60 sekundi. Spoznaje iz astronomije i geodezije pomogle su da ostvare tehnička dostignuća u arhitekturi i agronomiji, imali su razvijen sistem za irigaciju, izgrađene kanale za navodnjavanje, brane, vodovode, popločane ulice, itd. Najstarija poznata karta svijeta, izrađena na pečenoj glinenoj ploči, predstavlja svijet kao ravni disk, s Mesopotamijom u sredini, i okeanom koji ga okružuje. Više o glinenim kartama u (Nemet-Nejan, 1998, str. 93-97). Britanski nacionalni muzej čuva glinenu Babilonsku kartu, koja je pokazana na slici 2. Kartu su otkrili britanski arheolozi početkom devetnaestog stoljeća, ali su to objavili skoro 90 godina poslije. Otkriće artifakta kao što je babilonska karta svijeta, može dati odgovore na mnoga pitanja o starim narodima i civilizacijama, načinu življenja, način na koji su shvatali svijet, ali i otvoriti nova pitanja. Mesopotamija je zauzimala teritorij plodne ravnice između rijeka Tigrisa i Eufrata (prema starom armenskom jeziku zvala se Beth-Nahrin, što znači Kuća dviju rijeka), tj. na teritoriji koju danas zauzimaju države Irak i Sirija, ali i puno šire. Tokom mesopotamske historije postojale su različite države ili države-gradovi, u različitim epohama: Sumer, Babilon, Asirija, Akad, Perzija,… . U Mesopotamskoj kulturi razvio se točak, plug, itd. Prvo klinasto pismo datira iz sumerskog perioda oko 3200 g.p.n.e. Znanstvenici današnjice, arheolozi, historičari, umjetnici, i drugi, dižu svoj glas protiv uništavanja svjetske baštine na Bliskom Istoku, koja se u raznim razmacima događaju tokom zadnjih decenija u Iraku i Siriji. U avionskim i drugim bombardiranjima, nestaju glinene ploče sa zapisima koji nam mogu pomoći da saznamo više o civilizacijama koje su živjele u tim predjelima planete, a nestajale su na nama nepoznat način nestajale s lica Zemlje.

Slika 2: Babilonska glinena ploča iz šestog stoljeća p.n.e., koja predstavlja kartu svijeta, na kojoj su predstavljene države i gradovi i planine u Mesopotaniji: fotografija ploče izložene u Državnom britanskom muzeju i grafička interpretacije karte i njena umjetnička predstava.

(URL1, URL2 i URL3)

Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog geodetskog opažačkog sistema

135

Prema arheološkim artifaktima prvo geodetsko pozicioniranje urađeno je upravo u Mesopotamiji. U Mesopotamiji su pronađene glinene ploče na kojima su zabilježene granice parcela koje su bile potrebne za poljoprivredu, koja je bila dobro razvijena. Na pločama su bili zabilježeni kanali za navodnjavanje s dvije linije, između kojih je bila valovita linija, najstariji topografski znakovi, i dodatno, da razbije svaku sumnju bilo je napisano kanal. Na osnovu skica parcela ustanovili su katastar, ali nisu imali matematičku osnovu premjera. Međutim, neophodno je naglasiti da su prije više od četiri hiljade godina stari Egipćani pri gradnji piramida pokazali osim poznavanja matematike i geometrije, dobro poznavanje mjernih tehnika i razvijene mjerne instrumente, te postigli čudo graditeljske i mjerne kulture. Postoji malo sačuvanih artifakata koji svjedoče o tom vremena. Vjerojatno je požar, koji se desio 642. godine, u legendarnoj biblioteci u Aleksandriji, kosmopolitskom centru nauke tog vremena, nepovratno odnio činjenice i spoznaje koje su skupljali mislioci kao što su: Aristotel, Platon, Arhimed, Eratosten, Heron, i Klaudio Ptolemej, a koji su svoja znanja temeljili na znanju i iskustvima Starog Egipta i njihovom poznavanju matematike/geometrije, kartografisanja i geodetskih mjerenja. 1.2. Geodetska mjerenja u Starom Egiptu i drugim drevnim civilizacijama Geodetska mjerenja primjenjivana u Starom Egiptu, u mnogim aspektima imaju zapanjujuću sličnost s principima i tehnikama koje se primjenjuju danas. Simetrija i proporcije građevina iz tog vremena svjedoče o vještinama i sposobnostima starih geodeta, a potreba za njihovim „uslugama i servisima“ bila je posljedica razvijenog i civiliziranog društva. Obrazovanje i opismenjavanje u Starom Egiptu je bila privilegija samo djece iz najviše klase. Obrazovanjem su postajali Pisari koji su se smatrali specijalnom klasom ljudi, koji su održavali red u društvu i vodili birokraciju. Najbolji među Pisarima su imali praktično i matematičko obrazovanje za kontrolu geodetskih mjerenja, a koja su se radila u svrhu: mjerenje zemljišta i računanje površina, obnavljanje i kontrolu granica parcela, računanje poreza, kontrole mjerenje pri gradnji piramida, planiranja, iskolčavanju i gradnji gradova i sela. Geometrija se u Starom Egiptu razvila iz nasušne potrebe da se ovlada problemima mjerenja zemljišta i iskolčavanja parcela, te da se razviju tehnike mjerenja zemljišta. Značenje riječi geometrija to i pokazuje: geo-zemlja, metris-mjeriti. Riječ geodezija (geo-zemlja, desis-dijeliti) nastala je iz potrebe da se nakon godišnjih poplava rijeke Nila, u slučaju uništavanja kamenom obilježenih granica parcela, zemljište nanovo podijeli, tj. da se rekonstruiraju granice posjeda. Moderna razmatranja arheoloških artifakata iz tog vremena kao i primjena novih geodetskih metoda, npr. laserskog skeniranja, za istraživanje arheoloških iskopina (Heinz i Müller, 2005; Böhler i dr., 2001), indiciraju da su stari Egipćani razvili matematičku osnovu premjera, te da su imali precizno definiran visinski sistem. Godišnje plavljenje Nila imalo je jak utjecaj na život Egipćana, jer se često dešavalo da se promijene oblik i dimenzije parcela uz obale rijeke, ili su pak nestajale kamene oznake kojima su obilježavali granice posjeda. Geodeti su morali ponovo mjeriti zemljište ili po potrebi premještati kamene oznake, kako bi se riješili problemi između susjeda. U geodetskoj zajednici današnjice ponovo se proučavaju stanja mjernog pribora i geodetskih tehnika drevnih civilizacija, te organiziraju specijalni studijski programi, koji se bave ovom zanimljivom materijom, te na ovu temu organiziraju međunarodni simpozijuma i seminara.


Važno je dati uvid u pravni aspekt geodetskih mjerenja u Starom Egiptu, jer su upravo oni prvi u pisanoj historiji razvili sistem vlasništva nad zemljištem i njegovu registraciju, preteču modernog katastra.

1.2.1. Pravni aspekt geodetskih mjerenja i instrumenti u starom Egiptu

Arheološke iskopine indiciraju da su Stari Egipćani imali registraciju zemljišta čak 3000. godine p.n.e. (URL4) Budući su bili veoma napredna civilizacija, Stari Egipćani su razvili dobar sistem administriranja zemljišta, a sve u cilju pravilnog obračunavanja poreza. Ovo nije bilo nimalo jednostavno zbog stalnih promjena na zemljištu, koje su nastajale nakon godišnjih poplava Nila. Zadatak geodeta je bio da mjere svaku parcelu jednom godišnje. Granice parcela obilježavane su kamenom, na kojem su se pravile zabilješke, kao što je pokazano na slici 3. Također su se izdavali pisani dokumenti na ime vlasnika s opisom granica posjeda, što je slično kasnijim „tapijama“ iz osmanskog perioda kasnije historije ili zemljišno-knjižni izvadak i posjedovni list današnjice. Vodile su se zabilješke o položaju granica parcela s opisom terenskih mjerenja u specijaliziranim geodetskim oficijelnim „institucijama“ za geodeziju koje bi odgovarale današnjim ministarstvima. Zabilješke su obično pravljene na papirusima. Uglavnom se može konstatirati da papirusi nisu sačuvani do današnjih dana, ali srećom postoje bilješke na zidovima grobnica i hramova. Potreba za geodetima u Starom Egiptu je dakle bila posljedica razvijenosti civilizacije i društvenih odnosa.

Slika 3: Geodeta provjerava zapisane podatke na međnom kamenu, lijevo. Desno je crtež sa zida grobnice Djeserkeresonb-a koji je bio poznati staroegipatski geodeta, pisar, računovođa,

blagajnik i svećenik Amunov, (oko 1400-1390. g.p.n.e.). Pokazan je kao centralna figura u sceni mjerenja dužina pomoću konopca. (URL 4)

Arheološke iskopine dale su artifakte kao što su papirusi i hijeroglifi koji svjedoče o korištenju pretečâ današnjih instrumenata i pribora za geodetska mjerenja: viska, konopaca i štapova za mjerenje dužina, instrumenata za viziranje, obilježavanje i produživanje pravaca, te instrumenta za niveliranje. Postoje dobro očuvani artifakti koji svjedoče o dobro definiranim standardima za


137

mjerne jedinice dužina. Etalone (štapove) su čuvali u faraonovim riznicama kao najveće blago, slika 4.

Slika 4: Drveni štap kao mjerni instrument za mjerenje dužine u starom Egiptu (URL5)

Slika 5: Geodeti mjere dužine razvlačenjem kalibriranih konopaca, na žitnom polju za obračun poreza. Scena na zidu grobnice Manna, 1400–1352 g.p.n.e., Gornji Egipat, Theba.

(URL6; Brock, 2004, str. 4; Paulson, 2005, str.4) Mjerne instrumente, često u kombinaciji s viskom, koristili su za astronomiju1, navigaciju2, geodetska mjerenja i građenje. Slika 6 pokazuje crteže instrumenta „merchet“ i „groma“3 te instrumenta za niveliranje u obliku slova A, kao i korištenje viskova i trokutova. Osim fantastičnih razultata postignutih u orijentaciji građevina u pravcu sjevera i gradnji simetričnih piramida, na idealno horizontalnom platou, ali je podloga na kojoj je izgrađena piramida pokazuje da su dobro poznavali geomehaniku. Staroegipćani su se također iskazali u vještom planiranju i izgradnji gradova i sela. Pored poznate je činjenice da su u starom Egiptu svake godine obilježavali nanovo parcele poslije plavljenja Nila, ili da su iskolčavali pravougaone granice parcela, iskolčavali su kanale za navodnjavanje. Prizori koji oslikavaju mjerenje zemljišta u cilju ustanovljenja evidencije radi prikupljanja poreza su bili česti u grobnicama starih Egipćana, (slika 5). U starom Egiptu su imali razvijene metode za mjerenje dužina pomoću konopaca koji su bili kalibrirani. Manje jedinice na konopcu obilježavali su čvorovima,

1 U jednom napisu na zidu se kazuje da je kralj (faraon) predvodio astronomska mjerenja (bar formalno) i na istom mjestu se opisuje način viziranja zvjezde Polare i mjerenje azimuta. 2 Stari Egipćani su ustanovili principe navigacije opažanjem nebeskih tijela. 3 Pri iskopavanju Pompeja 1912. godine pronađen je primjerak instrumenta za mjerenje uglova groma, izrađenog od čelika, s viskom od bronze, a pretpostavlja se da je služio za iskolčavanje pravih uglova, (Wallis, 2005).


ali su dužine mjerili i štapovima (slika 4). Važno je naglasiti da su već u to vrijeme, kako je već rečeno ranije, postojali standardi za mjerne jedinica dužine. (Brock, 2004, str. 4; Paulson, 2005, str. 4)

Slika 6: Instrumenti „merchet“ i „groma“ i instrument za niveliranje u obliku slova A, (URL 7) Dobro poznata gradusna mjerenja, koje je u trećem stojeću prije nove ere uradio Eratosten, upravitelj slavne biblioteke u Aleksandriji, po meridijanskom luku između Aleksandrije i Siene (današnjeg Asuana) u cilju određivanja dimenzija Zemlje, priskrbilo mu je laskavu titulu „oca geodezije“. Prema (Ewing i Mitchell, 1970, str. 3), Eratosten je izračunao radijus Zemlje za 16% veći od danas poznatih vrijedosti. Međutim, u svjetlu promišljanja i preračunavanjima iznesenim u (Lelgemann, 2004), Eratosten je ustvari dobio vrijednosti dimenzija Zemlje veoma bliske onim kojim danas raspolažemo. Eratostenovi vrlo dobri rezultati nisu prema Lelgemann-u slučajna, kao što se često u moderno doba misli, nego su rezultat dobro osmišljenog modela i pažljivih opažanja. Veoma skupa gradusna mjerenja platila je država jer im je trebala karta za tačnu navigaciju, iz vrlo praktičnih razloga a koja vrijede i danas. Lelgemann argumentira činjenice da je Eratosten izvršio mjerenja traverzama ili triangulacijom, slično onim metodama koje je Snelijus primijenio u Evropi u 17. stoljeću! Čudesno slikoviti artefakti na zidovima El Harnak svjedoče o bogatstvima koje su faraonu donijeli s pomorskog putovanja u zemlju Punt, što uveliko opravdava investiranje u geodetska mjerenja i kartografisanje. Kartu koja je nastala u antičko doba pod nazivom “Oikumene”, Eratosten je nacrtao na osnovu svojih mjerenja i informacija koje je o Aziji dobio iz zapisa Aleksandra Velikog, (Lelgemann, 2004, str.8). Eratosten je u 220. g.p.n.e. geodetskim metodama dokazao činjenicu, čak sedamnaest stoljeća prije nego je Kolumbo smatrao da Zemlja ima sferni oblik, i to osamnaest stoljeća prije nego je Magelan oplovio Zemlju i dokazao isto.


139

Slika 7: Rekonstrukcija Eratostenove karta poznatog svijeta u drugom stoljeću p.n.e. (Diks, 2008)

Međutim, original Eratostenove karte nije pronađen, ali je napravljeno nekoliko rekonstrukcija na osnovu pronađenih fragmenata „Geografije“ koju je Eratosten napisao u tri toma, kao i prema „Geografiji“ koju je napisao njegov sljedbenik, grčki geograf Strabo, koji je citirao Eratostena. (Diks, 2008) Eratostenova karta uveliko prevazilazi dotadašnja djela antičke kartografije i geografije. Eratosten je na prvi put u historiji na karti ucrtao meridijane i paralele, kao što pokazuje slika 7, a nazive mjesta je upisao vjerovatno prema opisima vojskovođe Aleksandra Makedonskog i informacijama koje je prikupljao od drugih putnika po Aziji kao i iz biblioteke čiji je bio upravitelj. Karta obiluje geografskim i etnografskim podacima predjela Azije i Sredozemlja. Podaci sadrže informacije iz kontinentalnih dijelova Evrope i Azije. Za određivanje dužine do rijeka Eufrata, Indus i Gang refererirao se na zapise o dužini putovanja koje su za Aleksandra Makedonskog prikupili i zapisivali bematisti (zaduženi za mjerenje dužine brojanjem koraka i/ili korištenjem odometara), navigatori i Aleksandrov inžinjer Aristobulus na putu od Indije do Persijskog zaljeva. Nema sumnje da su poznati grčki matematičari Thales i Pitagora putovali u Egipat i Babilon da uče od onih koji su konkretnim projektima primjenjivali matematičke, naročito geometrijske aplikacije.


1.3. Geodetska mjerenja u Staroj Grčkoj i Rimskom carstvu Grčki historičar Herodotus (oko 450. g. p.n.e.) je zabilježio da su Grci usvojili mnoga egipatska računanja i tehnike mjerenja. Usvojena znanja su modificirali i razvili, te primijenili za svoj sofisticirani napredak. Poznata su gradusna mjerenja koja je napravio Poseidonius (135-50.g.p.n.e), određujući dužinu između Aleksandrije i otoka Rodos, na osnovu vremena putovanja broda između ova dva mjesta. Zemljin radijus koji je odredio bio je za oko 11% veći od realnog, (Ewing i Mitchell, 1970, str. 3).

Slika 8: Dioptra, grčki mjerni instrument-preteča teodolita. (URL 9) Međutim, novije spoznaje (Sidoli, 2005; 2011) govore da je grčki pronalazač Heron, pomoću instrumenta dioptra, primjenom metoda sferne astronomije i simultanim opažanjima lunarne eklipse, odredio udaljenost između ova dva grada. Grčke metode mjerenja su naslijedili Rimljani, čije su procedure mjerenja i računanja zabilježene i publicirane pod naslovom „Corpus Agrimensorum“. Rimski mjerni instrumenti su pronađeni 1912. godine u arheološkim iskopinama Pompeja, koji su doživjeli kataklizmu 27. avgusta 79. godine. Pronađen je primjerak instrumenta za mjerenje uglova groma, izrađenog od čelika, s viskom od bronze, a pretpostavlja se da je služio za iskolčavanje pravih uglova, (Wallis, 2005). Prvi mjerni instrument za mjerenje horizontalnih i vertikalnih uglova, koji se može smatrati pretečom teodolita je dioptra. Instrument se koristio u staroj Grčkoj, vjerovatno oko 150 godina prije nove ere. Crtež na slici 8 pokazuje model napravljen prema Heronovom opisu, (Wallis, 2005, str. 3). Ptolomej, (85-165. g.n.e.) grčki astronom, je napravio astronomska mjerenja instrumentom „triquetrum“ koji je stajao na tronošcu. Instrumentom su mjereni zenitni uglovi. Prvi „džepni“ instrument za navigaciju je bio astrolab čiji je princip bio poznat u Grčkoj prije 150 g.p.n.e., a vjerojatno su ga ranije koristili i stari Egipćani za navigaciju, koji su ustanovili


141

temelje ove stare tehničke discipline, koja danas uz razvoj satelitske tehnike doživljava puni procvat. Iako je malo poznato o starim Grčkim geodetima i poslovima koje su morali uraditi za realizaciju zapanjujućih građevina koji su ostali da svjedoče o ovoj velikoj drevnoj civilizaciji, spominju se ovdje dva imena zbog njihovih profesionalnih podviga. Drevni Grčki geodeta Eupalinos iz Megara konstruisao je prvi akvadukt na otoku Samos, oko 625. g. p. n.e., 1036 m dug, na visini 55 m iznad nivoa mora, 180 m ispod vrha planine, dimenzije pofila 1.8 x1.8 m. (URL 10). Tunel je kopan s obje strane planine. Voda za piće stizala je u grad snabdjevajući domove, fontane na gradskim trgovima, javne česme i kupatila, i prolazila u luku. Historičar Heradotus ovaj projekt opisuje kao najznačajnije tehničko dostignuće antičke Grčke. Drugi slavni antički geodeta Hipodamus je zapamćen po umijeću planiranja gradova s poznatim ortogonalnim dizajnom ulica, malim i velikim trgovima.

Slika 9: Transport preteče nivelira “chorobate” i mjerne letve, lijevo. (URL 11); Bronzana statua Rimljanina koji mjeri gromom, napravljena prema ostacima iz Pompeja, desno. (URL

12) Grčki mislioci, kojim čovječanstvo duguje mnoga pravila i teoreme iz geometrije, trigonometrije, sferne trigonometrije, mehanike, geografije, itd., baštinili su znanje i iskustvo starih Egipćana, ali su svoje znanje prenosili Rimljanima, a ovi su dalje razvili vještine mjerenja. Rimski geodetski inžinjeri su imali važnu ulogu u planiranju i izgradnji izvanrednih arhitektonskih i građevinskih projekata. Ortogonalno planirani i izgrađeni gradovi, putevi izgrađeni kao prave linije, kojeg su pratili kanali, izgrađeni su kroz cijelo carstvo, kao i akvadukti, impresivni su po svom dizajnu i funkcionalnosti, a svjedoče o sposobnostima svojih graditelja. Stari Rimljani su izgradili jedanaest velikih akvadukta od kojih su četiri snabdijevali grad Rim, koji je imao kanalizaciju koja je odvođena u rijeku Tiber. Za geodetska mjerenja koristili su instrumente gromu, dioptru i instrument koji su razvili za niveliranje i izgradnju akvadukta, kojeg su nazivali „chorobate“. Navest će se samo jedno ime iz ovog perioda, Heronovog suvremenika, Frontinus, kontrolora akvadukta, (curator aquarum), koji je izumio libelu.


Stari Rimljani su razvili princip i tehniku koju danas nazivamo geometrijskim i trigonometrijskim nivelmanom, koristili su nivelmanske letve u kombinaciji chorobate, i dioptre s libelom, malo poznati instrument libra i hodometar. Detaljnije o instrumentima, metodama i tehnikama te vještinama geodeta iz drevnih civilizacija, mogu se naći u (Lewis, 2001; Evance, 1998). Djela rimskih geodeta svjedočanstva su veličanstvenosti njihovog društva i njihove profesije. Međutim, nakon pada rimskog carstva, slijede stoljeća bez napretka, te zbog crkvenih dogmi nije bilo razvijanja značajnih znanstvenih misli u Evropi. Primat u razvoju istraživanja preuzeli su Arapi. 1.4. Geodetska mjerenja u srednjem vijeku kod Arapa, Kineza i drugih naroda Kinezi su u osmom stoljeću oko 725. godine uradili gradusna mjerenja pod vođstvom budističkog monaha I-Hsinga. Obavili su astronomska opažanja nad lukom dugim 5000 km, na 114° meridijanu. Rezultat mjerenja je da su odredili radijus Zemlje kao 56 7000 km, (Smith, 1997, str. 14). Arapi su u srednjem vijeku radili napredna istraživanja u oblasti astronomije, matematike/geometrije, trigonometrije, mehanike itd. Često se u literaturi period između 8-13 stoljeća naziva zlatnim dobom islamske civilizacije, u kojem su arapski geodeti razvili ili usavršili različite mjerne instrumente uključujući precizni nivelir, rotirajuću alhidadu, astrolab4. Prvi katastar koji se kao institucija zasnivao na islamskom pravu, osnovao je u sedmom stoljeću Muhammed s.a.v.s. Najpoznatije arapsko gradusno mjerenje urađeno je 827. godine pod pokroviteljstvom kalife Abdulaha Al-Mamuna, koji je angažirao svoje astronome i geodete da mjere uglove (s značajno boljom tačnošću od predhodnika) i dužine četiri meridijanska luka u okolini Bagdada i Raqqah-a. Geodetske ekipe su se udaljavale od određene startne tačke, mjereći ka sjeveru i jugu, sve dok se vertikalni ugao ka Polarnici (ili polarnoj zvijezdi) nije promijenio za 1°. Različiti izvori o načinu mjerenja dužine luka meridijana nisu usaglašeni. Prema (Smith, 1997, str. 15) dužine su mjerene dugim konopcima s čvorovima, dok (Ewing i Mitchel, 1970, str. 3) smatra da su koristili drvene štapove za mjerenje dužina. Dužine su zabilježene u arapskim miljama, i usvojena mjerena vrijednost je za 1° bila 562/3 milja. Usvojena konverzija odgovara vrijednosti 111,073 m, što daje obim Zemlje jednak 39 986 km, (Smith, 1997, str. 15), a što je za 3,6 % veće od danas poznatih podataka, (Ewing i Mitchel, 1970, str.3). Kao ilustracija će se pokazati samo isječak poznate karte5 koja pokazuje relativno visok nivo kartografskog umijeća Arapa na početku dvanaestog stoljeća. Karta na slici 10 je napravljena bez preciznih geodetskih mjerenja, ali predstavlja kartografsko remek djelo svog vremena, imajući u vidu tehniku i tehnologiju izrade, a predstavlja jednu od najstarijih karata svijeta, koji je napravio arapski kartograf i geograf Idrisi, Abu Abd Alahh Muhammed (1099 -1164). Original karte bio je dimenzija 3,42 x 1,48 m, a poslije su od nje izrađene kopije na srebrenim pločama. Danas postoje samo kopije. Svi natpisi na originalu su na arapskom jeziku, te postoje

4 Današnji geodeti u svakodnevnom stručnom jeziku koriste arapske termine za različite geodetske pojmove, kao: alhidada, zenit, nadir, azimut, itd.


143

poteškoće s čitanjem u Evropi.6 Karta je orijentirana po arapskom običaju, sjever prema dole, (Novak i dr. 2005, str.134). Postoje historijske pretpostavke da je Kolumbo na čuvenom „putovanju u Indiju“, na kojem je otkrio novi kontinent, koristio Al-Mamunove rezultate. Pretpostavka je da je Kolumbo ove dimenzije Zemlje računao zabunom u rimskim umjesto arapskim miljama, što je obim Zemlje, odnosno put plovidbe prikazalo za 25% kraćim, (Smith, 1997, str. 15). U srednjovjekovnoj Evropi nije bilo razmatranja oblika i dimenzija Zemlje, niti je postojao katastar zemljišta. 1.5. Razvoj znanosti i geodetske teorije i prakse u zapadnom svijetu i osmanlijskoj Turskoj U 16. i 17. stoljeću dolazi napokon do razvoja znanosti u Evropi, ali je tek razvoj teleskopa, termometra, barometra te tehnika računanja kao i pojave logaritamskih te trigonometrijskih tablica7 utrao put za uvođenje i razvoj triangulacije. Tek je dakle na početku modernog doba, Francuz Fernel 1525. godine koristeći instrument kvadrant, opažao astronomsku širinu Pariza i Amienusa. Dužinu luka je dobio iz broja obrtaja točkova vagona. Godine 1533. Gemma Frisius je objavio principe triangulacije, ali je tek Tiho Brahe, potkraj šesnaestog stoljeća, razvio tehniku opažanja, a realizaciju terenskih triangulacijskih mjerenja napravio je 1620. godine Willibrord Snelius (Smith, 1999, str.17). Slijedila su mjerenja Casinija, Picarda, Mopertija i drugih, u cilju dokazivanja Njutnove teorije da je Zemlja spljoštena na polovima. Kasnije, 1750-1753.g., Ruđer Bošković je izmjerio luk meridijana između Rima i Riminija da bi dokazao da svi meridijani na Zemlji nisu jednake dužine, (Muminagić, 1981, str. 7-8). Vrijedan primjerak karte koja pripada zbirci bogate biblioteke Topkapy muzeja u Istanbulu, koje pokazuju visok domet turske kartografije i posebno autora Pirija Reis-a, (Hadjdji Muhyddin Piri, 1465-1554.g.). Piri Reis je napravio dvije karte svijeta, i poznatu knjigu o plovidbi-Kitab-i Bahriye. Jedna verzija atlasa čuva se u biblioteci Suleymaniye, Ayasofya, u Istambulu pod signaturom br. 2612, (Novak i Mlinarić., 2005, str. 331-365). Ova karta nije rezultat geodetskih mjerenja nego ju je autor kompilirao na osnovu 28 drugih karata, iz ranijih epoha. Postoji veliki broj zanimljivih kartografskih prikaza, (napravljenih kao skica ili slika) iz osmanskog perioda koje prikazuju pojedine gradove ili dijelove bosanske države, ali su sve te karte nepovezane, pravljene kao kartografsko-umjetničko djelo vještih pojedinaca ili putopisaca. Nedostatak svih tih skica/karata ili slika/karata općenito je što nisu pravljene u jedinstvenom koordinatnom sistemu, nisu pravljene u mjerilu i ne pridržavaju se pravila modernih kartografskih projekcija, što se kao redovna praksa uvodi tek početkom XVIII stoljeća, dok su se ranije pojedini dijelovi Zemlje predstavljali često perspektivno i „od oka“. Otomanska imperija, nije imala geodetski premjer teritorije ali slika br. 12a pokazuje plan Istambula unutar gradskih zidina, iz 1533. godine, autora Matrakçi Nasuha, (Biyik i Yavuz,

6 Investitor ili mecena, bio je kralj Roger II, iz Palerma na Siciliji. Karta je završena 1154.godine, i u čast mecene nazvana Tabula Rogeriana. Uz kartu je El Idrisi napisao i propratni komentar-Kitabi al Rogerina. 7 Logaritamske i trigonometrijske tablice su vjerovatno preuzeli od Arapa, koje su evropljani zvali Saracenima. Poznate su Saracenove tablice, koje su se koristile u geodeziji i građevinarstvu sve do vremena masovne primjene elektronskih kalkulatora i kompjutera.

1

20(tuPro

ZeBohiiz UzngrgrZa(M19

ZbXvoseodpr

8 B1.19 PizvinsodOv

144

006). Praksa praur. seyahatnameripadale su zajedstanju zemljišta

Slika 10: Kartaautora Idrisi, A(1099 -1164). I

emaljski muzej Bošnjački institutistorijskih karata zadnje spomenu

sedamnaestom nanosti. Ovo je pradusnih mjerenjradusnim mjerena potrebe izgrad

Muminagić, 198970).

bog zainteresiraVIII i početkomođstvo u razvijane samo koordindređivale grafičkrimijenio pravok

Bošnjački institut po11. Pruski general Bayervedu gradusna mjerstitut u Beču je posl

dobrenje lokalnih vlava su mjerenja poslu

Mulić, M., Vrce,

avljenja crteža ie). Takve slike sadnici, te iako nisui nekretnina tog

a iz 1154 godine,bu Abd Alahh MIsječak. (Novak i

str.134).

Bosne i Hercegot, svi locirani ua8 Bosne i Herceute zbirke je deta

stoljeću kao štopotaklo razvoj mja na raznim str

njima dobio se „dnje javnih rado1, str. 3-11; Čub

anosti vojske za m XIX stoljeća nju osnovnih tria

nate trigonometrki. Napredak je pkutne koordinate

osjeduje u svojoj kar

r dao je podstrek razrenja. Pruska vlada ije 1862. godine, zabasti u tadašnjoj Bosnužila za izradu karte k

E., Omićević, Dž., Đ

li kombinacija sadrže razne geogu pravljene u svr

g vremena.

, poznatog Muhammed,

i dr. 2005,

ovine, Univerziteu Sarajevu, u egovine, koje ovaljnije opisana u

o je već rečeno, mjernog instrumeranama svijeta. N„čvrst i tačan okvova i kanala pobranić, 1954, str

topografske karustanovile svojangulacijskih mrrijskih tačaka vpostignut izumoza geometrijski

rtografskoj zbirci ok

zvoju geodetske djelje pozvala sve evrobilježio je značajno ni (u okviru otomankoju su kasnije austr

Đonlagić, E.: Geode

slike i skice biligrafske informacrhu katastra, pre

Slika 11: Raspostoljeća ko

(Sm

etska biblioteka svojim bibliotek

vdje neće biti poku (Šahmanović, 2

dolazi u zapadnentarija, a što je Nastavljanjem trvir“ unutar kojeočele su se pravr. 573-592; Mac

rte, razvijene eve vojno-geografreža i topografijviših redova, doom Bavarskog as

prikaz Bavarske

ko 2000 različitih ka

latnosti svog vremenopske države na se djelovanje jer je, po

nske Turske) da radiro-ugarski oficiri kor

ezija od Mesopotamijgeodetskog op

i su sastavni dijcije o vremenu ndstavljaju vrijed

ored gradusnih moje su uradili Evmith,1997, str.20

BiH, Orijentalnkama baštine vkazane. Samo m

2006).

nom svijetu do nza posljedicu im

riangulacije na tg su se mogli ucviti tačnije topocarol, 1960; Ew

vropske države fske institute, koi9. U XIX stoljeok su se tačkestronoma Soldnee.

arata, koje se mogu p

na, predloživši da sepridruže podhvatu.

ored mjerenja na svoi gradusna mjerenja ristili tokom okupac

ije do Globalnog ažačkog sistema

jelovi putopisa astanka crteža.

dne informacije

mjerenja iz 18. vropljani, 0)

ni institut, kao i vrijedne zbirke mali broj karata

naglog razvoja malo izvođenje tačke određene crtavati detalji. ografske karte.

wing i Mitchell,

su već krajem oji su preuzeli eću računale su e nižih redova era koji je prvi

pregledati na URL

e u srednjoj Evropi Vojno-geografski

ojoj teritoriji dobio na našoj teritoriji. ije Bosne.


145

Dalji napredak je dao Gauss, koji je izveo opće formule za konformno preslikavanje. Formule je početkom dvadesetog stoljeća preradio Krüger. Poznatu Gauss-Krügerovu projekciju usvojila je većina evropskih zemalja, a Bosna i Hercegovina pratila trend. U cilju samoodrživosti finansijskog sistema tadašnjih država pojavila se neizbježna potreba za validnim oporezivanjem zemljišta. U tu svrhu je bilo neophodno uspostaviti katastar zemljišta, na kome bi se temeljio registar vlasništva, što su sve evropske države s različitim kvalitetom i napravile.

2. HISTORIJSKI PREGLED GEODETSKIH RADOVA U BiH

2.1 Stanje katastra u Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu Evidencija nekretnina u osmanskom periodu u BiH zasnivala se na tkz. opisnom katastru, a na njemu se temeljila za to vrijeme, napredna i dobro organizirana registracija vlasništva. Sistem se zvao Timar ili Miri10 ili Dirlik sistem, a karakteriziran je djelimično na islamskom zakonu-šerijatu, koji se kombinirao s turskom zemljišnom administracijom tog vremena. Opisni katastar je u to vrijeme bio primjenjivan i u drugim velikim evropskim državama, npr. Francuskoj. Opis se koristio da prenese verbalne odrednice za buduće vrijeme, a sadržavao je atribute kao: ime vlasnika, postojeće građevine i infrastrukturu, zatim podatke o veličini posjeda: površina, dimenzije, vrijednosti nekretnine napisane brojevima i mjernim jedinicama. Opisni katastar je ustanovljen u cilju definiranja oporezivanja11 i planiranje porasta prihoda12. Značajno je spomenuti deftere (tur. Defter-Kohne) koji su registrirali stopu poreza poljoprivrednog zemljišta, a posebna registracija postojala je za vakufsku imovinu. Defteri su se referencirali na katastarske knjige (tur. Kuyud-u Kadime) koje su bile razvrstane po sandžacima13. U njih su se pohranjivale informacije kao: imena sela i posjeda, imena zemljoposjednika, godišnji prihod sa zemlje, klasifikacija zemljišta, veličina posjeda, prirodni resursi na zemlji, populacija i plaćeni porezi, granice javnog zemljišta, i slično. Ove su informacije uzimane u obzir kod ekonomskih i tehničkih planiranja, (Biyik i Yavuz, 2006). Iako su sačuvani brojni pisani dokumenti i slike na kojima se pokazuju opservatorije i scene s geodetskim instrumentima, treba reći da geodetskih mjerenja u smislu jedinstvene državne mreže na kojoj bi se temeljio katastar nije bilo, jer se trigonometrijska mreža, počela u Turskoj razvijati tek 1900. godine, (Çelik i dr., 2004). Dopuna katastru su bile informacije koje su sadržane na brojnim prikazima gradova i predjela, kao na slici 12a. Ove slike su bile dopuna poznatih putopisa iz tog vremena, koji su osiguravale važne geografske i statističke podatke. Vlasništvo nad nekretninama dokazivalo se dokumentom zvanim tapija (tur. Tapi). Tapija je osim podataka o vlasniku sadržavala opis parcela, površinu i detaljan opis granica, tj. susjednih parcela, (slika 12b i 12c).

10 Miri na turskom jeziku znači država. 11 U otomanskoj carevini porez se ubirao kao jedna desetina (tur. öşür) od prihoda sa zemljišta. 12 Otomanska carevina trajala je šest stoljeća i početkom sedamnaestog stoljeća upravljala je zemljištem čija je površina bila 26 puta veća današnje Turske, prostirala se na tri kontinenta s populacijom od 100 miliona stanovnika. 13 Država je bila organizirana u 35 pašaluka koji su bili podijeljeni na sandžake, a ovi u kazaze-administrativno-pravne distrikte-kadiluke.

1

a)

S

2.pe Gdjtriel58

14 int

146

)

Slika 12: a) Istamstr.1416); b)

.2. Pregled eriodu

eodetska djelatnelatnosti u drugiangulacije svihipsoidu, na kojo86).

Slika 13: Fermado

Zanimljivo je ovdje ternacionalna organi

Mulić, M., Vrce,

b

mbul na mapi autapija iz 1539.go(posjedovni list

geodetskih

nost u Bosni i gim evropskim

h zemalja ujedinoj će za svaku

an sarajevskog pozvoljavaju geod

napomenuti da je po

izacija za geodeziju,


b)

utora Matrakçi Nod. na turskom jt) na bosanskom

radova i s

Hercegovini radržavama. Geo

ne14, da sve tačtačku biti određ

paše vojnicima-gdetska (gradusna

od vođstvom pruskošto je bila preteča d


Nasuh-a iz 1533.jeziku, pisana ar jeziku izdana 18

tanja katast

azvijala se skorodeti su već tačke budu određeđena undulacija

geodetima austroa mjerenja) na te

g pukovnika Bayeradanašnje IAG.


c)

.godine, (Biyik i rapskim pismom;892. godine.

tra u austro

ro paralelno s ada stremili da ene prema istomgeoida, (Čubra

ougarske monarheritoriji Bosne.

a osnovana 1864. god


Yavuz, 2006, ; c) Tapija

o-ugarskom

razvojem ove se mjerenja i

m referentnom anić, 1954, str.

hije, kojim se

dine


147

Prva gradusna mjerenja poslužila su kao osnova za pravljenje topografskih karata. Prve geodetske mreže u našim krajevima, koje se zasnivaju na matematičkom premjeru napravili su vojnici Austro-ugarske monarhije, još za vrijeme otomanske imperije (Kovács i Timár, 2009). U Bosni su se radila gradusna mjerenja, razvijala se dakle trigonometrijska mreža u obliku lanaca. Austrijski oficiri-geodeti dobili dopuštenje od cara kao i sarajevskog paše. Ferman sarajevskog paše pokazan je na slici 13, kao i skice koji su vojnici-kartografi, koji su krišom pravili za izradu karate bosanske teritorije. Astronomska i geodetska mjerenja predvodio je oficir Šternek. U svom timu je imao kartografa Milinkovića, koji je pravio veoma detaljne skice krajeva kroz koja je prolazio. Uglove za skice detalja mjerio je busolom. Napravio je kartu puteva kojim su prošli i preglednu skicu listova, (slika 14 a).

Slika 14: a) Rad austrougarskog kartografa Milinkovića: Karta puteva kojima su austrougarski oficiri-geodeti prošli, lijevo i pregledna skica detalja, desno. (Mulić, 2015; Bunjevac, 2015)

Slika 14: b) Detaljne skice Milinkovića koje su poslužile za kartografisanje bosanske teritorije: putna mreža kod Vranduka u dolini rijeke Bosne, lijevo. Desno je slika detaljnog izvještaja. (Bunjevac, 2015; Mulić, 2015)


Slika 15: Zapisnik mjerenja horizontalnih pravaca na trigonometrijskoj tački Bukovik. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1880. godine počeo je pod rukovodstvom vojnih topografâ, katastarski premjer okupiranog teritorija, koji je završen 1884. godine. Za cijelo područje Bosne i Hercegovine izrađeni su planovi u mjerilu 1:6250 na bazi grafičke triangulacije u mjerilu 1:12 500 i grafičkog premjera, koji je većim dijelom izveden poluinstrumentalnim metodama i odoka, (Macarol, 1960).

Slika 16: Trigonometrijska mreža prvog reda na teritoriji današnje BiH Međutim, geodetskih mjerenja u Bosni i Hercegovini bilo je i ranije. Prema (Macarol, 1960) od 1862. godine se triangulaciona mreža I reda austro-ugarske monarhije (u današnjoj Hrvatskoj) počela nadopunjavati novim mjerenjima, u cilju uključenja nekih dijelovi te mreže (koja je trebalo učiniti po tačnosti pogodnom) u internacionalnu mrežu gradusnih lanaca. Još prije okupacije Bosne i Hercegovine, 1871-1875. godine, Bečki Vojno-geografski institut radio je

Mg

asodtam PokrpoTrbi75Hdetridij(g Nmintena„E

TrpoKdaishBeasko48H


stronomska mjerdređivanja mjerakođer su u Sara

mreže, te su određ

oslije okupacije,roz istočni, a dovezana s tririgonometrijska ile date u elipsoi5 000. Ishodište ercegovine bilo evetnaestog stoiangulacijski lisijelili na 16 sekcgeodetskim stolo

a teritoriji Bosnmeđusobnoj udaljnstitut iz Beča, jritoriji BiH u paslovima: „AstrErgebnisse der tr

rigonometrijske oslužila su za pr

Kögel¨ geodetskoatum se može ohodište koordinaeča, Hermannsstronomska širinoje su definirale 8°16'15,”29 ±0,ermannskögel –

Sl


renja za određivarila trigonometriajevu rađena pođene astronomsk

, od 1879. do 18drugi kroz zapadigonometrijskommreža nižih redidnim Soldnerovkoordinatnih sisje izdijeljeno na

oljeća izračunatt i smatrao se

cija, a svaka sekcom), kao što je ve

ne i Hercegovinjenosti do 32 ke objavio 1901.

periodu 1862-18ronomich-geodariangulirungen“.

mreže i geoderemjer teritorija om datumu, kaoopisati kao što atnog sistema jeskögel (slika 1na, dužina i azim

ishodište koord”04; λ = 33°57Hundsheimberg

lika 17: Kula na


anje geografskihijske mreže izmotpuna astronomka širina, dužina

883. godine razvdni dio Bosne,

m mrežom u dova rađena je u vim koordinatamstema bilo je uva mrežu takvih lite geografske pzasebnom ravnicija na četvrtineeć rečeno u mjer

ne stabilizirano jkm, (Muminagić i 1902. godine98., godine, kao

atische Arbeiten

etska mjerenja Bosne i Herceg

o i ostale zemljslijedi: za refer

e bila trigonomet7). Na toj ta

mut prema trigondinatnog sistema 7' 41,”06 istočng, (Muminagić, 1

brdu kod Beča-H

a od Mesopotamije d

h širina i dužina umjerena je osnomska mjerenja u

i azimut, (Čubra

vijena su dva triakojima je dalm

sjevernoj Hperiodu od 188

ma u granicama kvijek sredina „spistova karte, za kpozicije. Svakiinom. Za potreb. Na tim četvrtinrilu 1:6250.

je 57 trigonomeć i Mulić, 1999, rezultate geodeo i rezultate izjen des Militar-

koja su se oslaovine grafičkome Austro-Ugarskrentni elipsoid trijska tačka prv

ački su određenometrijskoj tačk

„geodetskog dano od Ferra; α1971, str. 18).

Hermannskögel.

do Globalnog

u Bosni i Hercegovica u sarajevsu cilju određivananić, 1954, str. 5

angulaciona lancmatinska trianguHrvatskoj, (Ma

3-1887. godine. karte „specijalke

pecial-karte“. Pokoje je već u 70i list karte bibe katastra listonama je direktno

etrijskih tačaka 9, str. 144). Voetskih mjerenja ednačenja u dvigeographischen

anjala na mrežm metodom, u tkke monarhije. Ousvojen je Bess

vog reda, najvišene astronomski

ki Hundsheimbeatuma Hermanns

= 107°31' 41,

. (Mulić, 2012)

149

govini. U svrhu skom polju, a nja orijentacije 90).

ca I reda, jedan ulaciona mreža carol, 1960). Koordinate su

e“ u mjerilu 1: dručje Bosne i -tim godinama o je osnovni

ovi su se dalje o sniman detalj

prvog reda na ojno-geografski

provedenih na ije knjige, pod

Institutes“ i

u prvog reda, kz. ¨Hermanns-Ovaj geodetski selov elipsoid, e brdo u blizini im metodama rg. Vrijednosti

skögel“ su: φ = ,”70 za stranu

1

Kishdepl Nkado18poau -

-

Kinna

UPrVdonara

15 He

150

Kula je sagrađenhodište koordinevetnaestog stoljloču koja ukazuj

a osnovu grafičartografskih prikopunskih mjeren889.g., karta Boso prvi put visinustrougarskog pe

Karta autora kojoj su pokaGeološka kaaustrijskog gprimjenu geo

Kao što je naprijnstrumenta zvanoajstariji plan Sara

Slika 18.a: KaHercegovine,

Studničke,izSarajevu,1

Mjerilu 1: 1

vrijeme Austrorve radove precisina nultog repobijem je iz jedna trgu Sartonio uađena samo u god

Zanimljivost: aktualermannskogel.

Mulić, M., Vrce,

na poslije usvajnatnog sistema. jeća nalazi se ie posjetiteljima

čkog premjera nkaza je očigledannja (1880-1884.)sne i Hercegovin

nska predstava perioda, ilustracija

Alois Studničkaazana sva veća marta Bosne i Hgeologa Fridrichdetskih podloga

ijed rečeno, na og geodetski stoajeva, izdan u B

arta Bosne i autora A.

izdana u 1906., u

000 000.

o-ugarske monarciznog nivelmanpera na koji se nnogodišnjeg opau Trstu. Opažandini 1875.

lni profesori i studen


janja trigonomeIshodište koor

spred kule kojana važnost biljeg

napravljene su n. Na osnovu pre) i zatim 1889. gne na četiri kašiprikazana izohipa se ovdje ogran

a iz 1906 godinemjesta i prometniHercegovine, u h Katzer-a, koji

u druge inžinjer

osnovu grafičkol) napravljeni eču, 1882,. godi

Slika 18kart

Hercegou Beču, mje

rhije stabiliziranna započeo je Bnaslanjao preciznažanja srednjeg nnje srednjeg niv

nti geodezije TU Vie


etrijske tačke prrdinatnog sistem

a služi kao vidikge geodetske tač

brojne karte i emjera provedengodine (Šahmanirana lista u mjepsama. Između

ničava na samo d

e, u mjerilu 1:1 0ice tog vremena,razmjeri 1:200

i je živio i radrske grane. (slika

kog premjera (msu geodetski plaine u mjerilu 1: 3

8.b: Geološka ta Bosne i ovine, izdana erila 1: 200 000.

na je i izmjerenaBečki vojno-geoni nivelman tadanivoa mora, pomoa Jadranskog m

enna svakog ljeta org


rvog reda Hermma uspostavljenkovac, i desna čke ispred kule15

planovi. Naprednog u tri navrata:ović, 2006), izdrilu 1:75 000. Nbrojnih zanimlj

dva primjera:

000 000, izdane (slika 18). 000, izdana o

dio u Sarajevu, a 18 b i c).

mjerenja su izveanovi. Slika br.3125.

.

Slika 18.cplan gradizdan u B1882. god1: 3125.

a mreža preciznografski institut,ašnje austrougarmoću mareografmora na trgu Sa

ganiziraju kros i izlet


mannskögel za nog početkom slika pokazuje .

dak u tačnosti : (1861-1869.),

dana je u Beču, Na ovoj karti je jivih karata iz

u Sarajevu, na

oko 1910. g., koja oslikava

edena pomoću 19c pokazuje

c: Najstariji da Sarajeva, Beču, godine dine u mjerilu

nog nivelmana. godine 1873. rske monarhije fa postavljenog antorio u Trstu

t na


151

Jednogodišnje opažanje srednjeg nivoa mora prouzročilo je sistematsku pogrešku cijele Austro-ugarske nivelmanske mreže prvog reda. Tačnost mjerenja i način izjednačenja nivelmanske mreže ne zadovoljava zahtjeve preciznog nivelmana. Više detalja u (Bilajbegović, i dr., 2008). Usprkos poznavanju činjenice da visine iz ovog prvog nivelmana ili kako se često naziva, NVT1, ne zadovoljavaju tačnost, ove stare visine u normalnom ortometrijskom visinskom sistemu se nažalost često koriste u BiH geodetskoj praksi.

2.3. Pregled geodetskih radova u BiH iz perioda između dva svjetska rata Po završetku Prvog svjetskog rata, BiH je bila dio Kraljevine Jugoslavije. Domaći geodeti su u tom historijskom razdoblju, popunili praznine između trigonometrijskih lanaca koji su bili razvijeni ranije. Drugih značajnih osnovnih geodetskih radova u BiH između dva svjetska rata nije bilo, jer se geodetski premjer uglavnom radio u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, a naslanjao se na premjer Bosne i Hercegovine i Hrvatske koji je ranije uspostavljen. Sistematski radovi na triangulaciji I reda u Srbiji počeli su već 1903. godine i trajali su do 1912.godine, (Čubranić, 1954, str. 592). Tako se dobila površinska triangulacija Jugoslavije, koja je orjentirana po fundamentalnoj tački Hermannskoegle, austrougarske triangulacije. Trigonometrijska mreža Jugoslavije je izračunata na Beselovom elipsoidu, (Muminagić, 1971, str. 18). Vojno-geografski institut u Beogradu je izdao generalnu kartu Jugoslavenskih zemalja, 1918. godine, u mjerilu 1: 200 000, koja je štampana na Krfu. Godine 1924. g. Odjeljenje katastra usvojilo je kao zvaničnu državnu projekciju (za cijelu zemlju) Gauss-Krugerovu projekciju u tri trostepenske meridijanske zone. Jugoslaviju, ali i BiH pokrivaju 5, 6 i 7. zona koje koincidiraju s projekcijom 15°, 18° i 21° meridijana. Za referentni elipsoid Jugoslavije usvojen je, kao što je već rečeno, Beselov elipsoid, jer su države zapadno od Srbije već imale isti usvojen relativno orijentiran referentni elipsoid, ali je to u ono vrijeme bila najpogodnija kartografska projekcija. U periodu 1921-1924. vojnogeografski institut iz Beograda završio je triangulacijske radove u Kraljevini SHS, a potom započeo i skoro završio radove preciznog nivelmana na području Srbije, Crne Gore i Makedonije, čija je tačnost iznosila 1,58 mm/km, (Bilajbegović i dr., 2008). Postoje indikacije da su oficiri Trećeg Rajha tokom drugog svjetskog rata radili na trigonometrijskoj mreži na okupiranim teritorijama (pa tako i u Bosni i Hercegovini), s ciljem objedinjavanja geodetskih mreža i kartografije Evrope. Međutim ovdje to nije moguće potkrijepiti dokazima. U Bosni i Hercegovini se osnovni geodetski radovi počinju ponovo intenzivirati tek poslije drugog svjetskog rata. 2.4. Geodetski radovi u SFR Jugoslaviji Austrougarski premjer i katastar zemljišta nastavio se koristiti u Bosni i Hercegovini i nakon osnivanja SFRJ. Međutim, neophodno je reći da je taj premjer imao ograničenu namjenu i tačnost, a potrebe savremenog projektovanja, građenja i uređenja prostora iziskivali su više i tačnije informacije o prostoru. SFR Jugoslavija je pristupila novom premjeru zemljišta i izradi


geodetskih planova i karata, koji su po svom sadržaju i razmjeri trebali odgovoriti zahtjevima tog vremena. Stoga se 1953. godine pristupilo rekonstrukciji postojeće trigonometrijske mreže, koja je trebala poslužiti kao matematička osnova novog premjera. U namjeri postizanja novog izjednačenja trigonometrijska mreža je ponovno izmjerena. U tom cilju izmjereno je 59 Laplasovih tačaka, na kojima je astronomskim mjerenjima određeno (φ, λ, α), od toga 38 tačaka u paru. Također je urađeno 111 geoidnih tačaka, tj. određeni su (φ, λ), u cilju određivanja geoidnih visina iznad referentnog elipsoida i pravilnog svođenja mjerenja na površinu elipsoida. Ova mjerenja nikad nisu obrađena u potpunosti niti je urađeno zajedničko izjednačenje trigonometrijske mreže SFRJ. Međutim, ova mjerenja su korištena za istraživanje tačnosti orijentacije stare trigonometrijske mreže koje je opisano u (Muminagić, 1971). Treba naglasiti da se na osnovu novih dopunjenih trigonometrijskih mreža radio fotogrametrijski premjer cijele teritorije BiH, na osnovu kojeg je uspostavljena nova evidencija zemljišta. Svi fundamentalni geodetski radovi urađeni u bivšoj državi, SFRJ, mogli bi biti svrstani kao što slijedi: - trigononometrijske mreže, zajedno s astronomskim mjerenjima za orijentaciju

trigonometrijske mreže, - osnovičke mreže za određivanje mjerila mreže, - gravimetrijske mreže (slika 19. a i b), - nivelmanske mreže visoke tačnosti i - izrada državnih karata.

a) b)

a) osnovna gravimetrijska mreža SFR Jugoslavije b) dio osnovne i popunjavajuće gravimetrijske mreže

Slika 19: Osnovna gravimetrijska mreža razvijena i izmjerena u SFR Jugoslaviji, (Peterca i Čolović, 1987

Mg

RakoHgr

Sb

Ode


Slika 20: Normaizgled

adovi nivelmanaojoj se predložercegovini, kojravimetrije i GN

Slika 21: TrigonSFR Jugoslaviji, bojom su označen

su se koristili orijentiranj

dređivanje geoietaljno diskutiran


alni reper u Magd objekta u kojem

a visoke tačnostže dizajn i savra bi bila mod

NSS mreže.

nometrijska mre(Muminagić, 19ni trigonometrijsza novu eksperim

ju Beselovog elip

da Jugoslavije oni problemi s ko


glaju kao osnovnm se nalazi osnov

i detaljno su elaremena metododerna mreža k

eža I reda u 971). Plavom ski lanci koji mentalnu psoida.

objavljeno je u ojim su se geode

a od Mesopotamije d

ni reper Nivelmavni reper-stanje j

aborirani u studijologija nove nioja objedinjuje

Slika 22: Raspteritoriji SFR Junovu eksperime

referentnog elRezulati rač

orijen

(Muminagić, 1eti tog vremena

do Globalnog

ana visoke tačnosjuni 2004. godin

ji (Bilajbegović velmanske mre osnovne mrež

spored Laplasoviugoslavije koje sentalnu orijentaclipsoida, (Muminčunanja pokazujuntacije stare mre

971), gdje su izsusretali priliko

153

sti II: vanjski ne.

i dr., 2008), u eže u Bosni i že nivelmana,

ih tačaka na su odabrane za ciju Beselovog nagić, 1971). u pogrešku eže.

zmeđu ostalog m povezivanja

1

triasko Vgo- - - - - - - - -

DvrskgeastriSlte

S

154

igonometrijske mstronomskim i tojima su mreže r

ojnogeografski iodine urađeno sl

određeno je 1određeno je 3projektovana završeno je przavršen je topzavršeno je przavršeno je przavršeno je przavršeno je pr

o 1992. godine, rijeme svog radakoro svim ovim reodetskoj metodstronomskim migonometrijske mlike 23 i 24 požišnica.

Slika 23: Rasporetežišnica, koji s

relativnog aJ

(Mum

Mulić, M., Vrce,

mreže SFRJ i sutriangulacijskim reducirane i izrač

institut-VGI u Blijedeće: 11 osnovica i osn38 Laplasovih i 7

je i uspostavljenrvo izdanje Kartpografski premjervo izdanje Toporvo izdanje Toporvo izdanje Toporvo izdanje Topo

VGI nije produca u Vojnogeograradovima, a izm

di. Na slikama 2metodama, u cmreže. Slika 22okazuju otklone

ed i veličina vektsu poslužili za odastrogeodetskog gJugoslavije. minagić, 1971).


usjednih zemaljamjerenjima, tačunate.

Beogradu (URL

novičkih mreža,77 geoidnih tačakna gravimetrijskate JNA razmjera er u razmjeru 1:2ografske karte raografske karte raografske karte raografske karte ra

cirao značajne pafskom institutu

među ostalog radi23 su pokazane cilju određivanj2 pokazuje trigoe težišnica i geo

tora otklona dređivanje geoida


a. Problemi su nako i zbog razli

14) izvještava d

ka, a mreža I reda, 1:300 000,

25 000, azmjera 1:25 000azmjera 1:50 000azmjera 1:100 00azmjera 1:200 00

rojekte za Repubprofesor Abdulaio na određivanjodabrane Laplaja nove, poprnometrijske lanoid određen ko

Slika 24: KJugoslavije odmetodom, u oPostignuta ta

cm/km, (M


nastali, kako zboičitih referentnih

da je u periodu

0, 0, 00 i 00.

bliku Bosnu i Heah Muminagić jeu geoida Jugoslasove tačke koje

ravljene orijentce između Laplrištenjem tih ve

Karta realnog geodređenog astro-godnosu na Beseloačnost iz izjednač

Muminagić i Muli


og pogrešaka u h elipsoida na

1947 do 1980.

ercegovinu. Za e učestvovao u avije, po astro-

e su se opažale tacije državne lasovih tačaka. ektora otklona

oida SFR geodetskom ov elipsoid. čenja je 3,4 ić, 1999).


155

2.4.1. Osnovni geodetski radovi u Republici Bosni i Hercegovini Državna trigonometrijska mreža Bosne i Hercegovine bila je sačinjena od trigonometrijskih tačaka stabiliziranih i određenih po hijerarhijskom principu, sa četiri osnovna i dva popunjavajuća reda. Tačke su ravnomjerno raspoređene po cijeloj zemlji, na međusobnom rastojanju od oko 4 km. Na teritoriju Bosne i Hercegovine do 1992. godine bilo je određeno ukupno 26 319 tačaka, što u prosjeku iznosi 0,51 tačka na kvadratni kilometar. Od toga je bilo:

- 57 trigonometrijskih tačaka prvog reda, na rastojanju do 32 km, - 337 tačaka drugog reda na prosječnom rastojanju od 15 km, - 4 090 tačaka trećeg reda, na prosječnom rastojanju 10 km te - 21 835 tačaka četvrtog reda na prosječnom rastojanju 2,5 km.

Ako se tome dodaju tkz. vezne tačke, određene za potrebe orijentacije fotogrametrijskih snimaka, a koje su po tačnosti približno odgovarale trigonometrijskim tačkama četvrtog reda, dolazi se do cifre od oko 28 400 triangulacijskih tačaka. Ako se broju trigonometrijskih tačaka dodaju poligonometrijske i poligonske tačke, može se na osnovu raspoloživih podataka reći da, na jedan hektar površine Bosne i Hercegovine dolazi jedna tačka s poznatim koordinatama. Naravno, gustina ukupnog skupa geodetskih tačaka nije bila homogena. U urbanim sredinama je gustina tačaka bila veća, dok je u ruralnim i planinskim područjima gustina tačaka bila manja. Ovo bi uglavnom oslikavalo stanje prije 1992. godine. U periodu agresije (1992.-1995.) na Bosnu i Hercegovinu uništen je veliki broj geodetskih tačaka. Potrebno bi bilo provesti rekognosciranje i analizu stanja geodetskih mreža i osnivanje moderne baze podataka geodetskih tačaka kao što je predloženo u (Bilajbegović i dr., 2008). Kako je stara triangulacija bila naslonjena na austro-ugarsku triangulaciju postojala je pogreška u orijentaciji triangulacijske mreže. Ovo se konstatiralo u (Muminagić, 1971, str. 41)16, a srednje pogreške orijentacije bosansko-hercegovačke triangulacije bile su oko 0,5“ po geodetskoj širini (pomjerena ka jugu) i oko 18,6“ po geodetskoj dužini (pomak ka istoku), (Muminagić i Mulić, 1999, str. 144), što se potvrdilo u rezultatima prve Doplerovske međunarodne kampanje u kojoj je SFR Jugoslavija učestvovala. Krajem osamdesetih godina predhodnog stoljeća napravljena su vjerojatno zadnja astronomska mjerenja na teritoriju BiH. Mjerenja su provedena u cilju određivanja geoidnog profila u blizini Sarajeva. Urađena su noćna astronomska opažanja zvijezda na osam tačaka geoidnog profila, između trigonometrijskih tačaka prvog reda Bjelašnica i Bukovik, (Đonlagić, 1991, 1988, 1987, 1986). Osnovnu gravimetrijsku mrežu činio je skup stabiliziranih tačaka, povezanih i organiziranih u sistem zatvorenih poligona. Kao što je spomenuto, gravimetrijske radove je izvodio VGI iz Beograda i čuvao podatke gravimetrijskog premjera BiH. Na traženje bosanskohercegovačkih

16 Napravljena je (eksperimentalna) nova orijentacija Beselovog elipsoida, po mreži pokazanoj na slikama, te su se izračunale nove koordinate trigonometrijskih tačaka. Usporedba s koordinatama stare trigonometrijske mreže na području Slavonije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine pokazale su srednje pogreške orijentacije stare trigonometrijske mreže. Pogreške iznose po širini 0,“448 i dužini -19,“248. Međutim, pogreške orijentacije za područja Srbije, Crne Gore i dijela Makedonije, po širini iznosile su 0, 658“ i dužini -18, 356“, te za područje Vojvodine i Sjeverne Srbije po širini 0, 864 i dužini -18, 759. Različiti rezultati su dobiveni za različite teritorije koje se uglavnom podudaraju s vremenom postavljanja triangulacije, ili s različitim izvođačima, (Muminagić, 1971, str. 41).


geodeta da se podaci gravimetrijskog premjera BIH učine dostupnim za znanstvena istraživanja, nažalost GI u Beogradu nije pozitivno odgovorio. Mreža nivelmana visoke tačnosti, poznata kao NVT2 razvila se u skladu s preporukom IAG, a pod rukovodstvom tadašnje Savezne geodetske uprave. Rekognosciranje novih trasa nivelmanskih vlakova urađeno je šezdesetih godina prošlog stoljeća. Mreža nivelmana visoke tačnosti izmjerila se u periodu od tri godine. Rezultate mjerenja za zapadni dio Jugoslavije obradio je Geodetski fakultet iz Zagreba, i tako su obrađene nivelmanske mreže visoke tačnosti za Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Vojvodinu. Preostale dijelove jugoslovenske nivelmanske mreže visoke tačnosti obradio je Geodetski institut u Beogradu, (Bilajbegović i dr., 2008, str. 18-25). Primjenom savremenih metoda premjeravanja tj. aerofotogrametrijom, u Bosni i Hercegovini je do konca 1991. godine obavljen posao premjera na oko 92 % teritorija, i na tim osnovama uspostavljen moderan katastar zemljišta za 50 % teritorija Bosne i Hercegovine. Radovi su izvođeni prema propisima tadašnje Glavne geodetske uprave pri vladi FNR Jugoslavije, kasnije Savezne geodetske uprave, te propisima Geodetske uprave Bosne i Hercegovine, (Pravilnik za državni premjer I dio; Frankić i dr., 2011). Na osnovu aerofotogrametrijskih snimaka koji su orijentirani na osnovu koordinata trigonometrijskih tačaka (svih redova) ili za tu svrhu posebno određenih takozvanih veznih tačaka, koje su progušćivale trigonometrijsku mrežu četvrtog reda (također i terenskih foto skica dešifrovanja terena) proizvedene su moderne karte i planovi. Svi gradovi su imali kaširane planove u mjerilu 1:1000 ili za gusto ugrađene dijelove u mjerilu 1:500. Za Baščaršiju, dio starog Sarajeva, napravljeni su planovi u mjerilu 1:250. Rezultati naprijed iznesenog bili su, za svoje vrijeme, rezultati koji su za evropske pojmove bili zadovoljavajuće tačnosti. Unutarnja tačnost trigonometrijske mreže iznosila je 10 cm (dozvoljeno odstupanje 3 sigma, tj. 30 cm). Tačnost je zadovoljavala mnoge zahtjeve korisnika, ali je značajno naznačiti da je kod svih visokopreciznih inžinjerskih aplikacija trebalo uvijek razvijati lokalne mreže u cilju izbjegavanja sistematskih utjecaja referentne državne položajne 2D mreže, što je poskupljivalo i usporavalo svaki projekat. Kao što je poznato u klasičnim geodeskim mrežama visine su uvijek bile određivane u posebnom koordinatnom sistemu, referencirane na „srednji nivo mora“. Važno je ponovo istaknuti najveći nedostatak klasičnih geodetskih mreža, tj. činjenicu da su premjeri različitih država ili bloka država realizirani u različitim geodetskim datumima. Posljedica ovog je bila potreba da se za međudržavne velike građevinske, hidrotehničke i druge inžinjerske projekte također morala razvijati posebna geodetska mreža. Nedostatke klasičnih trigonometrijskih mreža koje su referencirane na različite elipsoide ili različito orijentirane elipsoide, mogao se konačno prevazići primjenom globalnih mreža, koje su postale ostvarive razvojem metoda satelitske geodezije. Iako je jedinstveni evropski geodetski referentni sistem ETRS89, koji se zasniva na modernim metodama satelitske/svemirske geodezije i referenciran je na globalni elipsoid GRS 80 bio u Evropi usvojen već 1990. godine, u Bosni i Hercegovini se nažalost nije mogao primjenjivati, zbog teških prilika kroz koje je naša država prolazila sve do kraja rata 1995. godine.


157

2.5. Pregled geodetskih radova u BiH poslije 1995. godine Stremljenje progresivnih geodetskih djelatnika u Bosni i Hercegovini da održe visok nivo kvaliteta i usklađenosti geodetskih radova s modernim trendovima u Evropi, bila je nažalost, zbog četverogodišnje agresije na BiH, odgođena za postdejtonski period BiH historije. Prvi susret bosanskohercegovačkih geodeta s GPS opažanjima desio se u prvoj poslijeratnoj godini. Naime, u ljeto 1996. godine su geodetske uprave Slovenije i Hrvatske u saradnji s njemačkim Državnim institutom za kartografiju i geodeziju - BKG (Bundesamt fur Kartographie und Geodasie) iz Frankfurta, organizirale geodinamičku GPS kampanju CRODYN96. U cilju popravljanja geometrije mreže Hrvatske i tačnosti položaja tačaka opažanih u GPS kampanjama CROREF94, napravljen je sporazum o saradnji s geodetskim upravama u BiH, na osnovu kojeg je na teritoriji Bosne i Hercegovine opažano pet tačaka stare trigonometrijske mreže prvog reda. Međutim, iako je time BiH dobila pet tačaka s određenim koordinatama u ETRS89, to nije bilo oficijelna EUREF kampanja za našu teritoriju.

2.5.1. EUREF Balkan 98 GPS kampanja

U saradnji s njemačkim Državnim institutom za kartografiju i geodeziju - BKG (Bundesamt fur Kartographie und Geodasie) iz Frankfurta, geodetske uprave u BiH organizirale su 1998. godine, zajedno s Odsjekom za geodeziju Građevinskog fakulteta u Sarajevu, prvu zvaničnu GPS EUREF kampanju u našoj državi.

Slika 25: Rezultirajuća tačnost stanica BIHREF2000-dvije 24 satne sesije opažanja,

(Mulić, 2012)

Slika 26: Elipsa pogrešaka stanica kampanje i CEGRN05 mreže, pet do sedam 24 satnih

sesija opažanja, (Mulić, 2012)

Kampanja je provedena u septembru 1998. godine, u pet uzastopnih 24-satnih sesija, u kojoj je opažano 13 GPS stanica. Opažane su tačke prvog reda stare trigonometrijske mreže, (Muminagić i Mulić, 1999). Sve tačke opažane su s GPS prijemnicima TRIMBLE 4000 Ssi i GPS antenama TRIMBLE L1/L2 wGP. Rezultat obrade podataka u BGK su koordinate izračunate u ITRF96 referentnom okviru za epohu opažanja 1998.7, koje su transformirane u


ETRS89. Postignuta tačnost koordinata bila je oko ±2 mm za horizontalne komponente i ±6,5 mm za visine, (Altiner i dr., 1999, str. 106-113). Rezolucijom 3 EUREF simpozijuma17 bosanskohercegovačka trigonometrijska mreža18, postala dio evropskog jedinstvenog referentnog okvira EUREF, i zadovoljavala standardu tačnost klase B, te je trinaest tačaka određeno u evropskom jedinstvenom koordinatnom sistem ETRS89. Mreža opažana 1998. progušćena je u GPS kampanji provedenoj 2000. godine, jer prosječna udaljenost između opažanih stanica u BiHREF98 referentnoj mreži bila prevelika.

2.5.2. Progušćenje GPS BIH EUREF mreže U cilju progušćenja EUREF mreže u BiH, opažanoj 1998. godine, a koja se često naziva BIHREF 98 GPS mreža, geodetske uprave dvaju entiteta Bosne i Hercegovine organizirali su GPS kampanju u septembru 2000. godine. Opažano je 27 GPS stanica koje su predstavljale trigonometrijske tačke prvog i drugog reda stare bosanskohercegovačke trigonometrijske mreže. GPS kampanja je nazvana BIHREF 2000 (BiH Reference Frame). Među opažanim stanicama bile su i četiri stanice koje su opažane u GPS EUREF Balkan kampanji iz 1998. godine i također u CRODYN96. Svi GPS prijemnici su bili firme Trimble 4000, tipa SSi a korištene su GPS antene firme Trimble, tipa L1/L2 wGP. Opažanja su zbog ograničenih fin asijskih sredstava provedena u dvije faze, po samo dvije 24 satne sesije, dok je pet tačaka opažano u pet 24-satnih sesija. Podaci opažanja BIHREF 2000 kampanje su predmet istraživanja ovog rada i prvi rezultati procesiranja su opisani u (Mulić i dr., 2006a, 2006b, 2006c).

2.5.3. Geodinamička istraživanja Kao što je naprijed rečeno prva GPS opažanja u cilju geodinamičkih istraživanja u Bosni i Hercegovini napravljena su 1996. godine, u okviru GPS kampanje CRODYN 96. Tad su u BiH opažane trigonometrijske tačke prvog reda: Kudić Brdo, Čvrsnica, Stolice, Turić, zatim jedna tačka drugog reda, koja je kraj osnovičke mreže u Livanjskom polju - Plovuća, te tačka kod stadiona Koševo u Sarajevu, koja je određena kao tačka četvrtog reda. Godine 1998. Bosna i Hercegovina se pridružila međunarodnom geodinamičkom projektu CERGOP (Central European Regional Geodynamical Project). U tom projektu su se organizirale GPS opažačke kampanje s akronomom CEGRN (Central European GPS Reference Network). Ove kampanje su u skladu s konvencijom organizirane u pet 24-satnih sesija, i organizirane su sredinom mjeseca juna, svake druge godine. U GPS kampanji CEGRN99 su u BiH opažane dvije stanice: po prvi put je opažana novouspostavljena permanentna stanica u Sarajevu SRJV (slika 27) i trigonometar prvog reda Turić. Stanica SRJV je iste godine primljena u mrežu Evropske permanentne mreže, i nakon analize kvaliteta mjerenja svrstana u kategoriju A, (slika 27). Slijedile su GPS kampanje: CEGRN 2001, pa nadalje svake neparne godine do 2015. Po broju opažanih stanica ističe se CEGRN 2005, kad je opažano 14 GPS stanica u Bosni i Hercegovini. Trajanje kampanje u BiH bilo je produženo na nekim stanicama u cilju istraživanja multipath

17 Napominje se da je na istom simpozijumu usvojeno proširenje jedinstvene evropske nivelmanske mreže EULN u kojoj je bila i bosanskohercegovačka mreža nivelmana visoke tačnosti, (Sacher i dr., 1999, str. 87-94). 18 zajedno s opažanim GPS mrežama iz Albanije i tadašnje Jugoslavije, tj. današnje Srbije i Crne Gore.

Mg

efop

2. PereEn


fekata na stanicpažane, tj. bile su

Slika 27: Karaspore

Slika 28: BrCEGRN2005:

.5.4. Perman

ermanentna mreealizirana je 201ntitetu Republik


cama budućeg Bu već opažane u

arta EPN GNSS meda opažanih sta

rzine stanica u Bbrzine stanica u

entna mreža

eža Bosne i H1. godine, organ

ka Srpska. Koord


BIHPOS projekranijim kampanj

mreže koja kontranica geodinami

BiH kao rezultat u horizontalnoj ra

desno. (Mul

BIHPOS

Hercegovine, nnizirana u dvije mdinate BIHPOS

a od Mesopotamije d

ta. Svih 14 BiHnjama, npr. u BIH

rolira EUREF mčkoj mreži CEGR

kombiniranih kaavnini, lijevo, i blić, 2012)

nazvana BIHPOmreže: FBIHPOmreže određene

do Globalnog

H CEGRN 05 HREF 98 ili BIH

mrežu, lijevo. DesGRN 2005, (URL

ampanja BIHREbrzine u vertikaln

OS (BiH PositiS u Federaciji Be su u ETRF200

159

stanica su re-HREF 2000.

sno-karta 15).

EF2000 i noj ravnini,

ioning Servis) BiH i SRPOS u 00 referentnom


okviru. Geodetske uprave deklariraju tačnost položaja stanica u realnom vremenu 1-2 cm. Detaljno o servisima BIHPOS-a na URL 15.

Slika 29: Raspored stanica FBIHPOS mreže (zelene), lijevo. Raspored stanica u SRPOS mreži

(plave), desno. (Mulić, 2015; URL 15) 2.6. Nova gravimetrijska mreža Bosne i Hercegovine Gravimetrijska mjerenja apsolutnim gravimetrom izvedena su tokom 2013. godine, gravimetrom FG5 Lacoste Inc, na četiri stanice: Sarajevu, Mostaru, Banja Luci i Bijeljini. Mjerenja relativnim gravimetrom urađena su u osnovnoj gravimetrijskoj mreži relativnim gravimetrom Scintrex CG5, tokom 2014. Mjerenja će se nastaviti i predviđa se da će na teritoriji BiH biti izmjereno između 3000 i 3500 gravimetrijskih tačaka. (Abaza, 2014)

Slika 30: Raspored tačaka apsolutne i relativne gravimetrijske mreže prvog reda u Bosni i Hercegovini. (Abaza, 2014)


161

3. Integracija savremene geodetske tehnologije za dobrobit planete Tokom šest milenijuma postojanja civilizacije na Zemlji, geodetske tehnike su doživjele teško sagledive promjene. Definicija i uloga geodezije se u skladu s tim promijenila. Geodezija (viša) je evoluirala od svoje originalne klasične definicije da „proučava kretanja nebeskih tijela, oblik i dimenzije Zemlje“ u „znanost koja osim naprijed rečenog, proučava njene promjene i kompleksne dinamičke procese, koji djeluju unutar Zemlje, na njenoj površini i iznad njene površine, kao i u svemiru koji je okružuje. Nacionalno istraživačko vijeće nacionalnih akademija SAD-a u (2010) definira geodeziju kao “znanost koja se bavi tačnim mjerenjima u cilju razumijevanja tri fundamentalne osobine Zemlje: njen geometrijski oblik, njenu orijentaciju u prostoru i njeno gravitacijsko polje, kao i promjene ovih osobina kroz vrijeme”. Pioniri, ranije definiranog pojma geodezije, dakle geodeti, uključuju slavna imena kao što su: Galileo, Descartes, Kepler, Newton, Euler, Bernoulli, Kant, Laplace, Airy, Lord Kelvin, Jeffreys, Kasini, Gauss, i drugi. Tokom zadnjih nekoliko desetljeća satelitska/svemirska19 geodezija je esencijalni, integralni dio Zemlje. Planetarna istraživanja satelitskim misijama primarno duguju svojim tehnološkim aplikacijama za tačno mjerenje (transfer) vremena, određivanjima 3D koordinata i brzina stanica (pomoću opažanja satelita) i inžinjeringa u oblasti razvoja senzora. Geodeti eksploatišu i neprekidno primjenjuju inovativne tehnologije da bi izveli osnovna mjerenja kao što su: pozicioniranje, realizacija referentnih okvira, mjerenje i distribucija vremena, gravitacija, plimni valovi, topografija, batimetrija20, parametri orijentacije Zemlje, okeanski vjetrovi, itd. Uvodeći klimatski-senzitivna opažanja, omogućavaju se opažanja: promjena u nivou mora, ledenom i snježnom pokrivaču, glečerima, kopnenom (biljnom) pokrivaču, deformacijama čvrste Zemlje, glacijalnom izostatičkom povratnom efektu, cirkulacijama okeana, “rasipanju plimnih valova”, svemirskim meteorološkim uvjetima zvanom svemirsko vrijeme, geomagnetizmu, meteorologiji, atmosferi, hidrološkim procesima, (Chao, 2003). Postignuća ovih interdisciplinarnih opažanja, (kao i baze podataka koje ih registriraju i prate), proširuju naše razumijevanje potencijalnih antropogenih procesa koji uvjetuju globalne klimatske promjene i smanjuju ljudska i materijalna stradanja zbog prirodnih katastrofa, nastale zbog vulkanske erupcije, zemljotresa, tektonskih pomjeranja, klizišta, izdizanje nivoa mora, poplava i udara oluja. Sistem Zemlja je kompleksan sistem u kojem se dešavaju različiti fizikalni, hemijski i biološki procesi. Ti procesi se u sistemu Zemlja dešavaju u različitim razmjerima, pa se tako posljedice tih procesa mogu uočiti ili uvjetuju posljedice u prostoru koji varira od mikrometra do globalne razmjere. Varira i vrijeme pojavljivanja i trajanja ovih procesa. Tako, različiti procesi i pojave mogu trajati od nekoliko sekundi do više milijardi godina.

19svemirska geodezija je u bosanskom jeziku novi pojam koji opisuje ne samo tehnike satelitske geodezije (GNSS, LLR, SLR, itd), nego i VLBI koja nije satelitska tehnika. Međutim i u engleskom je to nova definicija: „Svemirska geodezija koristi skup tehnika koje se oslanjaju na precizna mjerenja dužina ili faznih razlika, emitiranih ili reflektiranih od izvanzemaljskih tijela, kao što su kvazari, Mjesec ili vještački sateliti“, (Wdowinski i Eriksson, 2009 str.153). 20batimetrija je također nova disciplina kojom se određuje dubina i oblik tj. reljef dna mora i okeana, služeći se integracijom satelitskih tehnika sa sonarima za mjerenje dubina vode.


Istraživačka saradnja u geodeziji i geofizici, po svojoj prirodi je međunarodnog karaktera. Ona okuplja znanstvenike iz raznih dijelova svijeta s ciljem istraživanja i prema tome razumijevanju planete Zemlje i njenog okruženja. Znanje i podaci o sistemu Zemlja, prikupljeni tokom istraživanja u međunarodnoj saradnji, daju neophodne informacije za otkrivanje (i odgovornu upotrebu) prirodnih resursa, održivog upravljanja i smanjenja utjecaja prirodnih katastrofa, te da zadovolji našu pozitivnu radoznalost o Zemljinom prirodnom okolišu i smanji posljedice ljudskih aktivnosti. Internacionalna geodetska asocijacija - IAG, koja je proslavila 150 godina od svog osnivanja, ima za cilj da promovira znanstvenu saradnju i geodetska istraživanja na lokalnom i globalnom nivou, koordinira osnivanje i održavanje međunarodnih servisa za međunarodnu znanstvenu zajednicu, i predstavlja geodete u toj zajednici. IAG je osnovala Globalni geodetski opažački sistem-GGOS, koji ima nimalo jednostavan zadatak da zadovolji veoma zahtjevne potrebe širokog kruga različitih korisnika.

3.1. GGOS kao fundament za monitoring Sistema Zemlja Korisnici GGOS sistema zahtijevaju visoku tačnost geodetskog referentnog okvira i njegovu široku i jednostavnu dostupnost, njegovu dobru prostornu i temporalnu distribuciju. GGOS ima težak zadatak da kombinira i sublimira, te napravi jaku sinergiju od podataka opažanja prikupljenih veoma različitim mjernim tehnikama. Te tehnike trebaju imati sposobnost da mjere varijacije u obliku Zemlje, njenom gravitacijskom polju, njenoj rotaciji, s veoma visokom tačnošću i konzistentnošću od 0,1 do 1 ppm, a da pri tom imaju tendenciju smanjenju latentnosti određivanja. Zahtjevna zajednica korisnika ima sve više pretenzija za prikupljanjem prostornih i drugih relevantnih podataka u realnom vremenu.

Imajući u vidu kompleksnost sistema Zemlja i visoke zahtjeve korisnika GGOS sistema za osiguravanjem tačnih, pouzdanih i pravovremenih prostornih informacija može se zaključiti da je moguće zahtjeve zadovoljiti samo kroz integraciju „tri stuba geodezije“ u jedan sistem. Samo takav sistem osigurava informacije o premještanju Zemljinih masa, zatim o deformacijama na površini Zemlje kao i o dinamici Zemlje, i samo takav sistem pruža mogućnost da se opaža cjelovita planeta.

Za postizanje planiranih funkcija GGOS treba da služi kao veliki savremeni „geodetski instrument“ za monitoring sistema Zemlja. GGOS treba posmatrati kao veliku Zemaljsku opservatoriju koja služi znanosti i društvu. GGOS treba da obuhvata globalne terestričke mreže opservatorija, koje opažaju različitim geodetskim tehnikama, kao i svemirske misije koje su posvećene geodetskim opažanjima i istraživanjima Zemlje, ali i komunikacijsku infrastrukturu, analitičke i koordinacijske centre, internet portale, dostupne sisteme i centre za alarmiranje, itd. GGOS će vjerojatno u skoroj budućnosti biti u prilici razviti dobro definirane produkte, koji će davati osnovu za geo-znanosti i navigaciju.

Kombiniranje podataka skupljenih različitom geodetskom infrastrukturom omogućava određivanje i održavanje geodetskog referentnog okvira, Zemljinog gravitacijskog polja i njene rotacije. Terestričke geodetske mreže i navigacijski sateliti su neophodni za određivanje referentnog okvira potrebnog za pozicioniranje. Sateliti u niskim orbitama - LEO (Low Earth


163

Orbit) koriste se za monitoring nivoa mora i okeana, turbulencija i transporta masa u atmosferi i okeanima, monitoring ledenih površina, zaliha vodenih resursa na kopnu, količine vodene pare, pomjeranja kopnenih površina, varijacija gravitacijskog polja, itd. Nova saznanja ukazuju da varijacije gravitacijskog polja najvećim dijelom nastaju zbog transporta masa u hidrološkom ciklusu.

3.2. Geodetske tehnike koje se kombiniraju u GGOS Geodezija je znanstvena “disciplina mjerenja”, slično astronomiji (Rummel i dr, 2009, str. 89), svoj brzi napredak umnogome duguje razvoju znanosti o svemiru. Geodetske svemirske tehnike kao: VLBI, SLR, LLR, GNSS i DORIS dostigle su visok nivo tačnosti, što ih smješta na vrh liste dostignuća u geoznanostima. GGOS kombinira i spaja u jednu globalnu cjelinu, unutar globalnog referentnog okvira, dugu listu svemirskih tehnika: SLR/LLR, VLBI, GNSS, DORIS, (diferencirani) INSAR, okeanska altimetrija, altimetrija ledenih površina, različite gravimetrijske satelitske misije (s različitim zadacima da ispituju npr. perturbacije satelitskih orbita, inter-satelitska ispitivanja, ubrzanja satelita i njihovu međusobnu udaljenost-radiometrija, varijacije gravitacijskog polja), zatim različite astrometrijske tehnike i misije, geodetske tehnike ispitivanja atmosfere pomoću GNSS-a mjerenjem do niskoorbitirajućih satelita–LEO ili do prijemnika na stanicama na Zemlji. Sve ove tehnike moraju biti unificirane i integrirane do nivoa 1 ppb, (Rummel i dr, 2009, str. 91), što nije jednostavan zadatak. Bosanskohercegovački geodeti su kroz projekt BALGEOS (BALkan GEodetic Observing System) inkorporirani u ciljeve GGOS-a. (Mulić i dr. 2011)

Slika 31: Geodetske satelitske/svemirske tehnike integrirane u GGOS. (Mulić, 2012)


ZAKLJUČAK Geodezija je prošla dug razvojni put od crtanja karata na glinenim pločama u vrijeme Mesopotamije i Babilona, konopaca za mjerenje dužina, grome za mjerenje uglova u u Starom Egiptu i Rimu, pa sve do primjene modernih satelitskih metoda i tehnika geodetskih mjerenja. Na tom putu i Bosna i Hercegovina se izborila za primjenu savremenih mjernih tehnika za pozicioniranje, kartografisanje i modernog katastra, usprkos teškoj prošlosti kroz koju je prolazio njen narod. Međunarodna geodetska asocijacija-IAG, čiji je član geodetska zajednica Bosne i Hercegovine, ustanovila je komponentu nazvanu Globalni geodetski opažački sistem. GGOS predstavlja fundament za monitoring Sistema Zemlja i predstavlja projekt za nove generacije geodeta, kako u BiH i širom planete. LITERATURA Abaza, H. (2014): Kampanje mjerenja apsolutnog i relativnog ubrzanja sile teže u "Osnovnoj gravimetrijskoj mreži Bosne i Hercegovine". Geodetski glasnik 45, str. 74-81. Altiner, Y., Schluter, W., Seeger, H. (1999): Results of the Balkan 98 GPS Campaigns in Albania, Bosnia ad Herzegovina, and Yougoslavia. In (eds): Gubler, E., Torres, J.O. and Hornik, H.: Report on the Symposium of the IAG Subcommission for Europe (EUREF) held in Prague, 2-5 June 1999. Publication No. 8, pp. 106-113 Bilajbegović, A. Mulić, M., (2014): Selection of the optimal heights system on the example of Bosnia and Herzegovina's future leveling network. Geodetski glasnik/Geodetic Currier, no. 44, vol. 46, pp. 5-33. Bilajbegović, A., Vrce, E., Tuno, N., Mulić, M., Mulahusić, A., Omićević, Dž. (2008a): Study of terrain deformation examinations in the town Tuzla using geodetic methods. European Geosciences Union Symposium, Vienna 2008, EGU2008-A-11355; G10-1MO5P-0368. Bilajbegović, A., Vrce, E.,Tuno, N., Mulić, M., Mulahusić, A., Omićević, Dž. (2008b): Local geodynamic velocities by GPS and 3D model of the terrain deformation in Tuzla. European Geosciences Union Symposium 2008 in Viena, EGU2008-A-11301; G10-1MO5P-0367. Bilajbegović, A., Vrce, E.,Tuno, N., Mulić, M., Mulahusić, A., Omićević, D., Ključanin, S. (2008c): Studija o nivelmanu visoke točnosti (NVT) BiH – Obnova i djelomično ponavljanje drugog nivelmana visoke tačnosti (II NVT iz 1973) s uputama za terenske radove od 2009-2012. Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.

Brock, J. F. (2004): Pyramids to Pythagoras: Surveying from Egypt to Greece – 3000 B.C. to 100 A.D. FIG. Workshop – History of Surveying and Measurement, FIG Working Week 2004, Athens, Greece, May 22-27, 2004. p. 17. Biyik, C. and Yavuz, A. (2006): Land Registration and Cadastre in Turkey from the Ottoman to Data. Journal of Applied Science, 6(6): pp.1415-1425.


165

Bunjevac, V. (2015): Sistematski geodetsko-kartografski premjer austrijske/austro-ugarske monarhije sa naglaskom na kartografski prikaz B&H, diplomski rad. Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo. Chao, B.F. (2003): Geodesy is Not Just for Static Measurements Anymore. EOS, Transactions American Geophysical Union, Vol. 84, No. 16, P. 145, 2003 Doi:10.1029/2003EO160001 Čubranić, N. (1954): Viša geodezija, I dio. Školska knjiga, Zagreb. Diks, R. (2008): "Eratosthenes." Complete Dictionary of Scientific Biography. Enciclopedia.com Đonlagić, E. (1986): Određivanje astronomskih latituda instrumentom THEO 010 A. Nacionalna konferencija astronoma Jugoslavije, Sarajevo, 1986. Đonlagić, E. (1987): Savremene metode i instrumenti geodetske astronomije. Simpozij osnovni geodetski radovi i metode za njihovu realizaciju. Struga, 1987. Đonlagić, E. (1988): Meridijanski profil geoida Sarajeva po metodi astronomskog nivelmana. Geodetski glasnik br 27, str. 34-41. Đonlagić, E. (1991): Savremene metode geodetske astronomije za određivanje latitude i azimuta, specijalistički rad. Geodetski odsjek Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Beograd. Ewing, C.E., and Mitchell, M.M. (1970): Introduction to Geodesy. American Elsevier Publishing Comapny, Inc., New York, 1970. Frankić, K., Kapetanović, N., Begić, M., Mulić, M. (2011): Društveni aspekt geodezije. Geodetski glasnik br. 40, str. 79-86. Kovács, B.; Timár, G. (2009): The Austro-Hungarian Triangulations in the Balkan Peninsula (1853–1875). Proceedings of the First ICA Symposium for Central and Eastern Europe 2009, Vienna University of Technology, Vienna. Leick, G.. (2002): Mesopotamia: The Invention of the City. Penguin Books Ltd, London. Lelgemann, D.. (2004): On the Ancient Determination of the Meridian Length by Eratosthenes of Kyrene. Workshop – History of Surveying and Measurement, FIG Working Week 2004, Athens, Greece, May 22-27, 2004, p. 9. Macarol, S. (1959): Praktična geodezija. Tehnička knjiga, Zagreb. Mulić, M., (2012): Istraživanje uticaja ITRF realizacija na koordinate, njihovu tačnost i određivanje vektora brzina GPS tačaka na području BIH, doktorska disertacija. Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu.


Mulić, M., Bilajbegović, A., Altiner, Y. (2006a): Untersuchung der Einflussfaktoren bei der Koordinatenbestimmung nach EURE-Kriterien. Allegemeine Vermessungs-Nachrichten-AVN, No. 2/2006, pp. 49-55. Mulić, M., Bilajbegović, A., Altiner, Y. (2006b): Study of the effects of processing strategy variations on GPS position estimates. Poster Presentation. Geophysical Research Abstracts, Vol. 8, 04734, 2006 SRef-ID: © European Geosciences Union 2006. Mulić, M., Bilajbegović, A., Altiner, Y. (2006c): Processing strategy variations on GPS position estimates. Geodynamics of the Balkan Peninsula, Report on Geodesy, No.5(80)2006. Monograph published in the frame of Project CERGOP/2 Environment. Warsaw University of Technology, Insitute of Geodesy and Astronomy. Mulić, M., Bašagić, M., Čičić, S. (2006d): Geodynamic investigation in Bosnia and Herzegovina. In Pinter, N., Grenerczy, G., Weber, J., Stein, S., Medak, D. (eds), The Adria Microplate: GPS Geodesy, Tectonics and Hazards, NATO Science Series, Springer Netherlands, pp. 195-207. Mulić, M., Đonlagić, E., Bilajbegović, A. (2007): Contribution of the BIHPOS GPS permanent networks as the new infrastructure for investigations of Dinarides. IUGG 2007 General Assambly, Perugia, July, 2007, poster presentation. Mulić, M., Tuno, N., Omićević, Dž. (2011): Projekt BALGEOS (BALkan GEodetic Observing System). Geodetski glasnik, br. 40, str.87-91. Muminagić, A., Mulić, M. (1999): National Report of Bosnia and Herzegovina. In (eds): Gubler, E., Torres, J.O. and Hornik, H.: Report on the Symposium of the IAG Subcommission for Europe (EUREF) held in Prague, 2-5 June 1999. Publication No. 8, pp. 144-145. Muminagić, A. (1981): Viša geodezija I. Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo. Muminagić, A. (1971): Ispitivanje realnog geoida u Jugoslaviji, disertacija. Geokarta, Beograd. Nemet-Nejan, K.R. (1998): Daily life in ancient Mesopotamia. Greenwood Press, Westport. Novak, D., M., Mlinarić, D. (2005): Jadranska obala i otoci u djelu ‘Kitab-i Bahriye’ Pirija Reisa. U: Novak, D., Lapaine, M., Mlinarić, D. (ur.): Pet stoljeća geografskih i pomorskih karata Hrvatske, Školska knjiga d.d., Zagreb, str. 331-365. Peterca, M., Čolović, G. (1987): Radovi na osnovnoj nivelmanskoj mreži. Geodetska služba JNA, Beograd, str. 50-78. Paulson, J. F. (2005): Surveying in Ancient Egypt, From Pharaohs to Geoinformatics. FIG Working Week 2005 and GSDI-8, Cairo, Egypt April 16-21, 2005, p. 12., Rummel, R., Beutler, G., Dehant, V., Gross, R., ilk, K.H., Plag, H.-P., Poli, P:, Rothacher, M., Stein, S., Thomas, R., Woodwoth, P.L., zebrine, S., Zlotnicki, V. (2009): Understanding a dynamic planet: Earth science requirements for geodesy. In: Global Geodetic Observing


167

System, Meeting the Requirements of Global Society on a Changing Planet in 2020, eds. by Plag, H.-P., Pearlman, M., Springer Dorrecht Heidelberg London New York, 2009, DOI:10.1007/978-3-642-02687-4-6, pp. 89-132. Sacher, J., Ihde, J., Ellmann, A. (1999): The first UELN Stage is Achieved. In (eds): Gubler, E., Torres, J.O. and Hornik, H.: Report on the Symposium of the IAG Subcommission for Europe (EUREF) held in Prague, 2-5 June 1999, Publication No. 8, pp. 87-94. Sidoli, N. (2011): Heron of Alexandria’s Date. John Wiley & Sons A/S Sidoli, N. (2005): Heron's Dioptra 35 and Analemma Methods: An Astronomical Determination of the Distance between Two Cities. Centaurus, Volume 47, Issue 3, pp. 236–258, September 2005, Article first published online: 7 SEP 2005 DOI: 10.1111/j.1600-0498.2005.470304.x Smith, J.R. (1997): Introdaction to Geodesy, The History and Concepts of Modern Geodesy (sec.ed). Jon Wiley series in surveying and boundary control. New York. Šahmanović, S. (2006): Kartografska zbirka Bošnjačkog instituta u Sarajevu. Kartografija i geoinformacije br. 6, str. 161-165. Wallis, D. A. (2005): History of Angle Measurement, From Pharaohs to Geoinformatics. FIG Working Week 2005 and GSDI-8, Cairo, Egypt April 16-21, 2005. p. 17 [URL 1] Historija razvoja kartografije http://www.amusingplanet.com/2012/11/coming-of-age-in-cartography-evolution.html (09. 11. 2015) [URL 2] Babilonska karta svijeta i opis karte https://en.wikipedia.org/wiki/Babylonian_Map_of_the_World#Description_of_the_mapped_areas (09. 11. 2015) [URL 3] Interpretacija i opis babilonske ploče-karte svijeta http://www.henry-davis.com/MAPS/AncientWebPages/103.html (09. 11. 2015) [URL 4] Geodetska mjerenja u Starom Egiptu http://www.sage.unsw.edu.au/currentstudents/ug/projects/salmon/salmon.htm (09. 11. 2015) [URL 5] Mjera za dužinu u starom Egiptu. http://gslandsurveying.com/history-of-surveying (10. 11. 2015) [URL 6] Scena mjerenja dužina sa zida grobnice u Mannu. http://metmuseum.org/collection/the-collection-online/search/548574 (10. 11. 2015) [URL 7] Mjerni instrumenti starog Egipta http://www.surveyhistory.org/egyptian_surveying_tools1.htm (11. 11. 2015) [URL 8] Rekonstruirana karta svijeta koju je napravio Eratosten u drugom stoljeću p.n.e. https://ourarchive.otago.ac.nz/bitstream/handle/10523/1713/McPhailCameron2011MA.pdf?sequence=1 (11. 11. 2015)


[URL 9] Dioptra http://www.hellenica.de/Griechenland/Biographie/Dioptra.jpg (11. 11. 2015) [URL 10] Akvadukt na otoku Samos u antičkoj Grčoj http://www.1902encyclopedia.com/A/AQU/aqueduct.html (12. 11. 2015) [URL 11] Mjerni instrumenti za nivelanje „chorobata“ iz doba starog Rima http://www.leg8.com/photos/ambrussum-tournage-2008 (13. 11. 2015) [URL 12] Rimljanin u bronzi mjeri ugao. http://spqrlive.com/#/roads-2/4536983443 (15. 11. 2015) [URL 13] Istanbul na karti iz 16. stoljeća. http://www.isprs.org/proceedings/XXXV/congress/comm4/papers/363.pdf (15. 11. 2015) [URL 14] Radovi Vojno-geografskog instituta u Beogradu http://www.vgi.mod.gov.rs/onama/godine.html (19. 11. 2015) [URL 15] BIHPOS http://www.fgu.com.ba/index.php?part=stranice (20. 11. 2015) Autori: Doc.dr.sc. Medžida Mulić, dipl.inž.geod. Građevinski fakultet, Univerzitet u Sarajevu Patriotske lige 30, 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina E-mail: [email protected] Dr.sc. Esad Vrce, dipl.inž.geod. Građevinski fakultet, Univerzitet u Sarajevu Patriotske lige 30, 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina E-mail: [email protected] Mr.sc. Džanina Omićević, dipl.inž.geod. Građevinski fakultet, Univerzitet u Sarajevu Patriotske lige 30, 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina E-mail: [email protected] Spec.sc. Eldin Đonlagić, dipl.inž.geod. Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo Marka Marulića 2, 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina E-mail: [email protected]

geodezija od mesopotamije do globalnog geodetskog opažačkog

Documents