Provokativan i esto pronicav uvid koji otvara veliku panoramu svretka prvoga amerikog stoljea i raanja novoga svije-ta u kojem se Ostali uspinju, a Zapad ga-sne.

The New York Times

Otra i otrenjujua zapaanja... Nema sumnje da je rije o vanoj temi.

Business Week

Ovo je nemilosrdno inteligentna knjiga koja izbjegava pojednostavljena predvia-nja od krize do propasti.

The New York Times Book Review

Prihvatljiv pokuaj predvianja buduno-sti... Njegova e nam knjiga biti moan vodi kroza sve izazove (za Ameriku).

The Economist

Svijet nakon Amerike

Fareed Zakaria

Svijet nakon Amerike

preveo s engleskog Sran Dvornik

Fraktura

naslov izvornika The Post-American World

2008 by Fareed Zakaria

za hrvatsko izdanje Fraktura 2009.

za prijevod Sran Dvornik i Fraktura 2009.

Sva prava pridrana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem

obliku bez prethodnog doputenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-096-8

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 709611

za Arshad Zakariju

Rast je mogu kada god izazov potakne uspjean odgovor koji, s druge strane, potie daljnje i nove izazove. Nismo pronali nijedan bitan razlog zato se taj proces ne bi beskonano ponavljao, iako veina civilizacija u tome nije uspjela, to je povijesna injenica.

Arnold J. Toynbee

Istraivanje povijesti

Sadraj

PREDGOVOR

Najbri trkai auto na svijetu 13

PRVO POGLAVLJE

Uspon ostalih 29

DRUGO POGLAVLJE

Prelila se aa 33

TREE POGLAVLJE

Nezapadni svijet? 67

ETVRTO POGLAVLJE

Izazivaka 97

PETO POGLAVLJE

Saveznica 129

ESTO POGLAVLJE

Amerika mo 159

SEDMO POGLAVLJE

Ciljevi Amerike 197

Autorove biljeke 231

Kazalo imena i pojmova 239

Svijet nakon Amerike

PREDGOVOR

Najbri trkai auto na svijetu

Svakom zlatnom dobu doe kraj. to je blistavija bila neka era, to je usija-niji njen kraj. Slom 2008. bio je najgori svjetski financijski kolaps od 1929.; to je bio uvod u najgore usporavanje gospodarstva nakon Velike depresije. Svaki je dogaaj prole godine bio bez presedana: unitenje priblino 40 bilijuna dolara vrijednosti kapitala u globalnom gospodarstvu; nacionali-zacija najveih amerikih hipotekarnih kreditora; najvei bankrot u povi-jesti (Lehman Brothers); nestanak investicijske banke; iskupi i poticajni paketi diljem svijeta koji skupa vrijede bilijune dolara. Proivljavamo vre-mena koja e se prepriavati i prouavati generacijama.

Kako smo doli do toga? Zastupao bih tezu da je temeljni uzrok tome, ironino, bio uspjeh. Posljednja etvrtina stoljea bila je vrijeme izvan-rednog rasta. Veliina globalnog gospodarstva udvostruivala se otprilike svakih deset godina, te sa 31 bilijuna dolara 1999. dola na 62 bilijuna dola-ra 2008. Pritom je inflacija ostala iznenaujue i postojano niska. Gospo-darski rast dopro je do novih regija. Dok su se zapadne obitelji selile u vee kue i kupovale prenosive kompjutore i mobitele, seljaci u Aziji i Latinskoj Americi koji su dotad proizvodili za svoje potrebe nalazili su poslove u naglo rastuim gradovima. ak i u Africi ljudi su mogli pokucati na global-no trite da prodaju svoje robe. Svuda su pale cijene roba, dok se bogatstvo u obliku dionica, obveznica i nekretnina poveavalo. Makroekonomski indikatori otkrivaju tu priu na prvi pogled. Godine 2006. i 2007. oznaile

su plimu zlatnog doba, 124 zemlje u svijetu - otprilike dvije treine uku-

pnog broja - imale su rast bri od etiri posto godinje.

to je prouzroilo to doba globalnog rasta? Kako podrobno izlaem u

ovoj knjizi, bila je to kombinacija politikih, ekonomskih i tehnikih sila.

Politika. Smrt Sovjetskog Saveza donijela je generaciju relativne politike

stabilnosti. Tijekom Hladnog rata bilo je na desetke graanskih ratova,

oruanih pobuna i malenih gerilskih grupa koje su financirali Sovjeti - a u

veini tih sluajeva Zapad je financirao njihove protivnike. Bez suparnitva

velikih sila bilo je manje ratova, a oni koji su izbijali bili su manjih razmje-

ra. Bilo je iznimaka, kao to je brutalno krvoprolie u Kongu devedesetih

i, dakako, terorizam poput onoga to ga je raspirila Al-Kaida, ali svijet je u

cjelini uivao vie mira i stabilnosti nego stoljeima prije. Broj ljudi koji

ginu zbog politikog nasilja smanjivao se.

Ekonomija. Nakon kolapsa komunizma kapitalizam slobodnog trita ostao je jedinim ivotno sposobnim nainom voenja gospodarstva, to je vla-dama po cijelom svijetu dalo enorman poticaj da postanu dijelom meu-narodnog ekonomskog sustava. Novi sporazumi i institucije kao to je Svjetska trgovinska organizacija djelovali su na smanjivanje prepreka trgo-vini i integriranju svijeta. Vlade su, od Vijetnama do Kolumbije, shvatile da ne mogu sebi priutiti da propuste utrku prema prosperitetu. Usvojile su sigurna pravila, sniavajui razinu duga i uklanjajui subvencije koje iskrivljuju odnose - ne zbog toga to bi ih na to prisilili ljudi kao Bob Rubin*

ili Hank Paulson**, nego zbog toga to su mogle vidjeti koristi od kretanja u tom smjeru (kao i tete ako to ne uine). Te su reforme potaknule strane investicije i stvorile nova radna mjesta.

*Robert E. Rubin bio je menader i partner u tvrtki Goldman Sachs, ministar financija SAD-a u Clintonovoj vladi 1995.-1999., a nakon toga na elnim funkcijama u tvrtki Citigroup, (op. prev.)

**Henry M. Paulson bio je ministar financija SAD-a u vladi G. W. Busha od 2006. do kraja mandata u sijenju 2009. Prije toga je takoer bio na elnim pozicijama u Gold-man Sachsu. (op. prev.)

Istodobno, ljudi iz sredinjih banaka uili su kontrolirati i moderirati

poslovni ciklus, spreavajui nagle potrese koji mogu unititi radna mjesta

i tednju te dovesti do nemira i revolucije. Uzmimo kao primjer Sjedinjene

Drave: izmeu 1854. i 1919. recesije su udarale svake etiri godine, a kada

bi nastupile, trajale bi gotovo pune dvije godine. U dva desetljea Sjedinjene

Drave doivljavale su izmeu dviju recesija po osam godina neprekidnog

rasta, a padovi bi, kada nastupe, trajali samo po osam mjeseci. To razdoblje

stabilnosti bilo je dobitak iz viedesetljetnog rata protiv inflacije. Poevi

s Paulom Volckerom poetkom osamdesetih godina dvadesetog stoljea,

centralne su banke vodile rat protiv inflacije, baratajui tupim oruem

monetarne politike radi odravanja relativne stabilnosti robnih cijena.

Taktika izbruena u tom ratu postala je jednim od najuspjenijih amerikih

izvoznih proizvoda. Do 2007. preostale su samo 23 zemlje sa stopom in-

flacije viom od deset posto, a samo je jedna - Zimbabve - patila od hi-

perinflacije.

Tehnika. Informacijska revolucija ubrzala je uspon jedinstvenog globalnog

gospodarstva. Smanjeni su trokovi komunikacija, to je olakalo integra-

ciju. Iznenada, trgovina sportske opreme u Nebraski mogla je nabavljati iz

Kine, prodavati u Europi i voditi svoje knjigovodstvo u Bangaloreu.

Ali glavni usputni uinak svih tih uspjeha - niske inflacije, globalnog rasta, ustrog tehnikog napretka - bio je arogancija ili, formalnije reeno, smrt rizika. Tijekom devedesetih i prvog desetljea dvadeset prvog stolje-a poslovni su ljudi s oprezom motrili na politiki rizik - opasnosti koje ekonomskom rastu prijete od dravnih udara, teroristikih napada i dru-tvenih previranja. Ali nije se moglo nai mnogo politikih rizika. Kakav dravni udar naprosto bi donio nov reim, koji se jo uvijek suoavao sa svim ogranienjima i mogunostima globalnog gospodarstva. A unato terorizmu i povremenim tegobama osnovna politika stabilnost post-hlad-noratovskog svijeta bila je trajna.

Ti novi poslovni ljudi nisu poklanjali mnogo pozornosti jednom mnogo poznatijem problemu, koji neposrednije djeluje: ekonomskom riziku. Po-put Alana Greenspana, drali su da rast kompleksnih financijskih proizvo-da zapravo smanjuje rizik tako to ga rasprostranjuje. Vjerovali su da se

razinama zaduenosti koje se nekada smatralo opasnima sada moe uprav-

ljati s obzirom na ono to su smatrali trajno izmijenjenim uvjetima. Iz

toga je proizalo da su investitori postali voljni prihvaati relativno niske

nagrade za ono to bi se pod normalnim okolnostima smatralo opasnim

investicijama. Kreditni rasponi - razlika prinosa izmeu obveznica Mini-

starstva financija SAD-a, to se smatra najsigurnijom investicijom na svi-

jetu, i obveznica kompanija ogranienih poslovnih pokazatelja - pali su na

povijesno najniu razinu. Nestabilne zemlje poput Ekvadora i teturave

kompanije kao Chrysler mogle su posuivati gotovo jednako jeftino kao

Vlada SAD-a. (Ekvador je 2009., dakako, objavio da ne moe otplaivati

svoje dugove, a Chrysler je izbjegao bankrot samo zahvaljujui Vladinu

iskupu u posljednjem trenutku.) A kako je dug bio jeftin, financijeri i vla-

snici kua rabili su ga obilato, troei iznad svojih mogunosti. Bankama i

investitorima koji su pribavljali svu tu jeftinu gotovinu pouzdanje su da-

vali krcati kovezi korporacija - profiti su osamnaest kvartala u nizu izme-

u 2002. i 2006. rasli po dvoznamenkastoj stopi - stope bankrota bile su

nie od normale. Izgledalo je da dobra vremena nikada nee zavriti.

Svjetsko gospodarstvo postalo je ekvivalent trkaeg automobila - sku-

po, nevjerojatna domaaja, i sposobno voziti brzinom od koje zastaje dah.

Njime se tijekom posljednjeg desetljea vozio svatko i na vrhuncu doivio

navalu adrenalina. Postojao je samo jedan problem: ispalo je da nitko za-

pravo ne zna voziti takav auto. Tijekom posljednjih deset godina globalno

gospodarstvo postalo je neto to nitko nikada nije vidio - integriran sustav

s oko 125 zemalja, koje sve sudjeluju i sve voze dotad neuvenim brzinama.

Bilo je to kao da taj trkai auto vozi 125 razliitih vozaa - a nitko se nije

sjetio kupiti amortizere.

Problem zaduenosti

Bilo je, dakako, onih koji su htjeli amortizere. Tijekom godina uzleta takve se smatralo gnjavatorima. Pitali su zato bi paketi sekundarnih hipoteka bili cijenjeni jednako tako visoko kao i obveznice General Electrica. Ali svaka sljedea godina zavravala je novim izvjetajem o zapanjujuim za-

radama ili isplatama u milijardama nekom trenutnom menaderu hedge-fonda. Stalno obeavana korekcija nije se ostvarivala, a negativni glasovi bivali su sve tii i tii. Na Wall Streetu dolo je do neke vrste preokrenute prirodne selekcije. Kako je rekao Boykin Curry, poslovni direktor Eagle Capitala, tijekom posljednjih dvadeset godina "DNK gotovo svake finan-cijske institucije opasno se preobrazio. Svaki put kad bi se netko za stolom zalagao za vie financijskih poluga* i vei rizik, nekoliko sljedeih godina pokazalo bi da je bio 'u pravu'. Ti su ljudi postajali odluniji, promicani su na vie poloaje i stjecali kontrolu nad sve veim kapitalom. Istodobno svatko tko bi na monoj poziciji oklijevao, zastupao oprez, bio je 'u krivu'. Oprezni tipovi sve su vie zastraivani i zaobilazilo ih se pri promaknuima. Gubili su kontrolu nad kapitalom."

Warren Buffett objasnio je da u sri problema lee sve vie razine finan-cijskih poluga - to je na Wall Streetu fina rije za dug. To je "jedini nain kako pametnjakovi moe bankrotirati" - kae Buffett. "Ako postupate pametno, na kraju postanete jako bogati. Ako postupate pametno i rabite financijske poluge i u svemu tome jednom pogrijeite, to vas moe zbrisa-ti, jer je bilo to pomnoeno s nulom - nula. Ali ohrabrujue je da kada drugi oko vas to uspjeno ine, i vi ste uspjeni, a sve to jako slii Pepeljugi na balu. Deki izgledaju sve bolje, glazba zvui bolje, sve je zabavnije, i pomislite 'Za kog bih vraga morao otii etvrt sata prije ponoi? Otii u dvije minute prije ponoi.' Ali nezgodno je to na zidu nema satova. I svi misle da e otii dvije minute prije ponoi." To je, ukratko, pria o tome kako smo upali u nevolje 2008.

Na nekoj razini u sri je cijele prie dug. Od poetka osamdesetih Ame-rikanci troe vie nego to proizvode - a razliku nadoknauju posudbom. To se dogaalo na svakoj razini drutva. Dug kuanstava mnoio se poput gljiva poslije kie - sa 680 milijardi dolara 1974. na 14 bilijuna dolara 2008. Samo u posljednjih sedam godina taj se dug udvostruio. Prosjeno kuan-stvo sada u prosjeku ima trinaest kreditnih kartica i duguje 120.000 dola-

*Upotreba posuenog novca za poveavanje kupovne moi. (op. prev.)

ra za hipoteku. No, po nekim mjerilima, kuanstva su vrhunac uspjeha. Politiari na dravnoj i lokalnoj razini koji ude svojim izbornim bazama dati nova koarkaka igralita i autoceste s dvanaest trakova bez povisiva-nja poreza poeli su posuivati na raun budunosti. Izdavali su obveznice da bi financirali omiljene projekte, obveznice ije su pokrie bili budui porezi ili zarade na igrama na sreu. Ali ak je i te politiare posramio istin-ski kralj posuivaa: federalna vlada. Nacionalni je dug 1990. iznosio tri bilijuna dolara. Do kraja 2008. popeo se u podruja jedanaesteroznamen-kastih brojeva, premaivi deset bilijuna dolara. (Dok ovo piem, ve je 10,9 bilijuna.) Znamenitom Satu dravnog duga u New Yorku ponestalo je pro-stora za znamenke. Njegovi vlasnici planiraju ove godine instalirati novi, proireni sat.

Drugim rijeima, Sjedinjene Drave postale su nacijom dunika. Nema niega loeg u dugu - zajmovi i financijske poluge, kada ih se razborito upotrebljava, ine puls modernog gospodarstva - ali kada ga se dotjera do takvih krajnosti, on ubija. Obje strane jednadbe moraju pak biti u ravno-tei - Sjedinjene Drave nikada ne bi mogle dospjeti u takav poloaj da nije bilo nacija spremnih posuivati novac. Tu nastupa ekonomsko i poli-tiko jaanje svijeta u razvoju - "uspon ostalih", kako ja to zovem, a to najbolje simbolizira uspon Kine.

Unato godinama naglog rasta kineska kuanstva i korporacije bila su sklona oprezu. Oko polovine svojih zarada spremaju u banku, uvijek se pripremajui za metaforini crni dan. Takva krajnja tedljivost u kombina-ciji s visokim rastom dovela je do kineske akumulacije golemih novih rezervoara kapitala. Ali to nije bila naprosto konfucijanska kulturna zna-ajka. Kineska vlada obeshrabrivala je troenje i poticala tednju, djelomi-ce kao nain da osigura da razina inflacije ostane niska i da njena valuta ostane podcijenjena - zbog ega je kineska roba bila jeftina i privlana zapadnom potroau. K tome, zemlje poput Kine bile su razoarane azij-skom krizom 1996., kada su azijska gospodarstva propadala, a zapadni bankari doli u pomo, ali postavljajui teke uvjete. Kada su se oporavile, azijske vlade - kao i drugi izvan Azije - odluile su akumulirati vlastite rezerve, kako se sljedei put ne bi morale oslanjati na dobrotu stranaca.

Tako, umjesto da svoje sve vee utede reinvestiraju u domae gospo-darstvo, kineske vlasti spremile su ih na stranu. Ali kako to vlada moe zgrtati novac? Kupovanjem onoga to se tada smatralo - a i danas se smatra - najsigurnijom investicijom na svijetu: vrijednosnica dravne riznice SAD-a. Svojim akumuliranjem golemih koliina amerikog duga Kinezi su zavrili tako da subvencioniraju ponaanje koje ga je prouzroilo - ameriku potronju. Financirali su nau pijanku troenja i zgrnuli ogromnu gomilu dolarskih zadunica. Kinezi su pretjerano tedjeli, a Amerikanci pretjerano troili. Izgledalo je da je sustav u ravnotei.

Nije to bila samo Kina. Osam drugih zemalja s tritima u usponu akumuliralo je zalihe od sto milijardi dolara ili vie, uglavnom u dolarima. Ali sama Kina u deviznim rezervama dri vie od dva bilijuna dolara, tako-er veinom u dolarima. Posljednjeg rujna Kina je postala najvei strani kreditor Amerike, nadmaivi Japan, koji vie ne kupuje velike iznose dr-avnih obveznica SAD-a. (S deset posto T-mjenica* u optjecaju u svojem posjedu, Kina je vjerojatno najvei kreditor Amerike, ali Ministarstvo financija SAD-a ne vodi evidenciju domaih zajmodavaca.) Kina sada dri u rukama najveu zadunicu na svijetu, a na njoj je potpis Ujka Sama.

Pokazalo se da je na globalnoj razini pretjerana tednja jednak problem kao i pretjerana potronja. Harvardski ekonomist Dani Rodrik procjenjuje da slanje tolikog novca u inozemstvo, umjesto da ga se produktivno inve-stira, stoji Kinu priblino jedan postotni poen BDP-a na godinu, ili vie od etrdeset milijardi dolara godinje. Kineski su zajmovi u biti takoer i masi-van poticajni program za SAD. Odravali su kamatne stope na niskoj razini, to je poticalo vlasnike kua na refinanciranje, menadere hedge-fondova da povise financijske poluge, a investicijske banke da pumpaju svoje bilan-ce. Kineski zajmovi stvarali su jeftin novac, kae kolumnist Financial Ti-mesa Martin Wolf, a "jeftini novac poticao je orgiju financijskih inovacija, posuivanja i troenja."

*T oznaava Treasury - mjenice Ministarstva financija SAD-a. (op. prev.)

"Ne moemo se samo vratiti uobiajenom poslovanju", pie Wolf. Ali kratkorono izgleda da smo osueni na jo malo statusa quo. Nedugo prije preuzimanja dunosti predsjednik Barack Obama upozorio je na perspek-tivu "deficita mjerenih u bilijunima dolara sljedeih godina", dok njegova vlada poveava troenje na sve, od zelene tehnologije do zdravstvene za-tite, kako bi ponovo napuhala nae splasnulo gospodarstvo. Veinu tog novca trebat e posuditi od Kine. Kinezi pak imaju i vlastite ekonomske probleme, te u borbi s njima troe 600 milijardi dolara - golemih petnaest posto BDP-a. U zbilji, mi traimo od Kine da istodobno financira dvije naj-vee fiskalne ekspanzije u ljudskoj povijesti - nau i svoju vlastitu. A ta zemlja ima sve razloge da nastavi rastrono kupovati T-mjenice. Bez toga bi patio njezin izvoz, a visoke bi stope rasta udarile o tlo.

No Kinezi imaju i druge mogunosti. Ekonomist Joseph Stiglitz, dobit-nik Nobelove nagrade, objanjava da e oni "jamano nastojati odrati ameriku potronju, ali ako postane jasno da to ne djeluje, imaju plan B". Prema planu B, u sredite bi se stavila ekspanzija vlastite potronje Kine kroz dravnu potronju i poveano kreditiranje vlastitog puanstva. Kako pie povjesniar Niall Ferguson, "krupno je pitanje dananjice hoe li Hi-merika (Kina plus Amerika) ostati na okupu ili e se zbog ove krize raspasti. Ako ostane skupa, moi ete vidjeti izlaz iz ume. Ako se raspadne, pozdra-vite se s globalizacijom."

Najbolji bi scenarij za Kinu i Sjedinjene Drave bio da surauju kako bi polako rasplele svoj uzajamno samoubilaki pakt. Kini bi koristilo da ima vie novca za reinvestiranje u domae gospodarstvo. Sjedinjene bi Drave imale koristi tako to bi bile prisiljene donijeti neke teke odluke od kojih e im na kraju biti bolje. Barem od osamdesetih Amerika misli da moe troiti bez brige, zauvijek odgaajui dan vraanja duga. To nije dobro za njenu vanjsku i domau politiku. To je Washington uinilo arogantnim, lijenim i nemarnim. Ali besplatna vonja primie se kraju.

Sudar sa svijetom nakon Amerike

Premda razmjeri ove financijske krize daleko premauju sve to se pamti u novije vrijeme, ona nije bez presedana. Povijest kapitalizma puna je napuhanih mjehura, panika, financijskih slomova i recesija. Nizozemci su izgubili pamet zbog tulipana u prvom desetljeu 17. stoljea; manija elje-znice pogodila je Britance etrdesetih godina 19. stoljea. ak i posljednjih nekoliko desetljea bilo je financijskih nevolja u Meksiku, Argentini, Bra-zilu i gotovo svim drugim latinskoamerikim zemljama. Rusija i njeni nekadanji sateliti bankrotirali su u devedesetima, a Aziju je zaraza pogo-dila potkraj tog desetljea. Slom Long-Term Capital Managementa, jednog od najveih svjetskih hedge-fondova, koji se dogodio 1998., bio je tako tegoban da su Federalne rezerve organizirale iskup kako bi sprijeile slom financijskog sustava.

Kriza 2008. drukija je upravo zato to nije nastala u nekoj abokreini svijeta u razvoju; izronila je iz srca globalnog kapitalizma, Sjedinjenih Drava, i tekla arterijama meunarodnih financija. Ona, unato mnijenju nekih mudraca, ne oznauje kraj kapitalizma, ali lako bi za Sjedinjene Drave mogla znaiti kraj stanovitog tipa globalne dominacije. Tekua ekonomska previranja samo e pospjeiti kretanje prema svijetu nakon Amerike. Ako su rat u Iraku i vanjska politika Georgea W. Busha izazvali delegitimiranje vojno-politike moi Amerike u oima svijeta, financijska kriza djelovala je na delegitimiranje amerike ekonomske moi.

to god ljudi mislili o amerikoj vanjskoj politici, svi su se slagali da je SAD najmodernije, najsofisticiranije i najproduktivnije gospodarstvo na svijetu - s najrazvijenijim tritima kapitala. Iz toga je slijedilo da je SAD imao hegemoniju ne samo u vojnoj moi i diplomaciji nego i u podruju ideja. Voditelji centralnih banaka i ministarstava financija diljem svijeta stjecali su osnovna znanja svoje profesije u amerikim kolama. Politiari su svoja gospodarstva razvijali pomou savjeta koje je propisivao Washing-tonski konsenzus. Inovacije u Silicijskoj dolini bile su predmet zavisti cijeloga svijeta. Duboka, lukrativna trita kapitala New Yorka bila su pred-met divljenja i oponaanja na svim kontinentima osim Antarktike.

Kako pie Brad Setser, strunjak u Vijeu za meunarodne odnose (Co-

uncil on Foreign Relations), globalizacija nakon Drugog svjetskog rata bila je gotovo sinonim za amerikanizaciju. "Stranci koji su eljeli posuditi novac uglavnom su izdavali obveznice u dolarima, sluili se newyorkim pravom i udovoljavali standardima Komisije za vrijednosnice i trgovinu vrijednosnicama (Securities and Exchange Commission) o objavljivanju poslovnih podataka", pie on. Amerike ideje i institucije bile su tim pri-vlanije zbog ekonomskih uspjeha zemlje.

Kolaps Wall Streeta znaajno e nagristi batinu tog uspjeha. Ameriko e se gospodarstvo u 2009. godini smanjiti ili stagnirati, a u godinama nakon toga potencijalno e rasti sporo, optereeno zaduenou. Najvei dio Euro-pe bit e u istoj kai. Naravno, ekonomska aktivnost posvuda je pogoena tim kolapsom prvog svijeta. A kako su financije totalno globalizirane, bur-ze su posvuda doivjele kolaps. Ali gospodarstva to tvore osnovu velikih trita u usponu - Kina, Indija i Brazil - sada su dovoljno velika da imaju znaajnu vlastitu ekonomsku aktivnost (domau potranju) koja se ne oslanja na izvoz na Zapad. Posljetkom toga Meunarodni monetarni fond procjenjuje da e sto posto globalnog rasta 2009. potjecati od trita u us-ponu. Premda su financijska trita tih zemalja povezana s financijskim tritem Sjedinjenih Drava, njihova zbiljska gospodarstva, prvi put u povijesti, poinju stjecati stanovitu neovisnost o njemu.

Globalna je mo, iznad svega, dominacija nad idejama, agendama i mo-delima. Spoznaja da velik dio financijskih inovacija koje su se dogodile proteklog desetljea nije dao mnogo vie doli kuu od karata nagriza ame-riku mo. Prodavanje amerikih ideja ostatku svijeta od sada e iziskivati mnogo vie napora. Zemlje u razvoju, uz sve vee samopouzdanje, birati e rjeenja ekonomske politike koja im budu odgovarala. "Financijski sustav SAD-a smatralo se uzoritim, a mi smo davali sve od sebe da kopiramo sve to se dalo", rekao je Yu Yongding, nekadanji savjetnik kineske centralne banke krajem rujna 2008. "Iznenada otkrivamo da na uitelj nije tako sjajan, pa kada sljedei put budemo planirali svoj financijski sustav, vie emo se sluiti vlastitom pameu."

Uspon ostalih uvelike je ekonomska pojava, ali tranzicija kojoj smo svjedoci nije samo pitanje dolara i centi. Ona ima i politike, vojne i kul-turne posljedice. Kako zemlje postaju jae i bogatije, a SAD se mui da opet

zavrijedi povjerenje svijeta, vjerojatno emo doivljavati mnoge izazove i vee samopotvrivanje nacija u usponu. Jednog mjeseca proteklog ljeta Indija je bila spremna frontalno se suprotstaviti Sjedinjenim Dravama na trgovinskim razgovorima u Dohi, Rusija je napala i okupirala dijelove Gruzi-je, a Kina ugostila najspektakularnije i najskuplje Olimpijske igre u povi-jesti (koje su stajale vie od 40 milijardi dolara). Prije deset godina nijedna od njih triju ne bi bila dovoljno mona ili samouvjerena da tako postupi. ak i ako njihove stope rasta opadnu, to e se jamano dogoditi, te se ze-mlje nee tiho odrei svoje nove uloge u globalnom sustavu.

Razmotrimo samo nekoliko primjera. Tijekom posljednjeg desetljea Sjedinjene Drave proirile su svoj utjecaj u ono to je stoljeima bilo sfera utjecaja Rusije. U eri amerike dominacije nakon Hladnog rata Moskva je to mirno prihvaala. Washington joj je bio potreban zbog novca i podrke. Ali do 2008. Rusija je postala oivjelom silom. Sredinom veljae 2009. Kirgiska Republika donijela je konanu odluku da zatvori Zranu bazu Manas, bazu SAD-a koja je osiguravala bitnu zranu podrku operacijama u Afganistanu, to je bilo osobito vano nakon zatvaranja druge zrane baze u Uzbekistanu 2005. Motiv je bio novac. Sjedinjene Drave plaale su za najam baze 55 milijuna dolara godinje, i bile su pokazale spremnost da plate i 100 milijuna dolara godinje. Vlada Rusije, koja se neprijateljski protivi ideji polutrajne vojne prisutnosti SAD-a u svojem dvoritu, ponu-dila je paket pomoi od 2,3 milijarde dolara, prema kojem je amerika po-mo izgledala sitno, a sastojao se od 180 milijuna dolara otpisa dugovanja, 150 milijuna dolara pomoi i dvije milijarde dolara zajma za dovrenje gradnje hidroelektrane. Elektrana e biti zajedniko poduzee i poveat e proizvodnju energije Kirgiske Republike za 40 posto, to bi moglo dovesti izvoz energije te zemlje do njegova punog potencijala. ak i uz pad cijena nafte na 40 dolara po barelu Rusija e jo uvijek biti u poziciji da usvoji neovisniju vanjsku politiku.

ak i nova amerika saveznica poput Indije odrava svoju neovisnost o Sjedinjenim Dravama. New Delhi zahvalan je Washingtonu za njegovu podrku u legitimiranju Indije kao normalne nuklearne sile, ali se ipak odupro u odnosu na sredinja pitanja sigurnosti. Unato amerikom priti-sku Indija naprosto ne vidi Iran kao prijetnju, kako to ine Sjedinjene

Drave. Indija je prihvatila da jednom glasa sa Sjedinjenim Dravama u Meunarodnoj agenciji za atomsku energiju, ali i dalje ima iroke kontak-te s Iranom, ukljuujui i izvedbu zajednikih pomorskih vjebi. Indija vidi Iran kao trgovinskog partnera i odbija izolirati ga na bilo koji nain. U travnju 2008., kada se iranski lider vraao kui iz posjeta ri Lanki, piloti predsjednika Mahmuda Ahmadinedada zatraili su dozvolu za sputanje radi dopune goriva u New Delhiju. Indijska Vlada odmah je uputila forma-lan poziv i pretvorila esterosatno zaustavljanje u dravni posjet.

Sadanje stanje MMF-a i Svjetske banke takoer daje korisnu pouku. Te institucije, kojima su dominirali ideje i novac SAD-a, dugo se smatra sred-stvima amerikog utjecaja. A danas, pie Setser, "gospodarstva u usponu kao Kina, Rusija, Indija, Saudijska Arabija, Koreja, pa ak i Brazil, ne samo da nemaju potrebe za MMF-om; ona su sve vie u poziciji da mu konkuri-raju. Saudijska Arabija ve podupire Libanon. Venezuela je pomogla Argen-tini da vrati dug MMF-u. Kinesko financiranje razvoja nudi alternativu zajmovima Svjetske banke."

Kao jo bolji primjer koliko e duboke biti promjene povezane s uspo-nom ostalih iznova bi trebalo proitati medijske izvjetaje o sumitu G-20 u Washingtonu u studenom 2008. Svaku je prethodnu krizu rjeavao MMF, Svjetska banka ili G-7 (poslije G-8). U prolim krizama Zapad je igrao ulogu strogog uitelja koji kori jogunaste ake. A sada izgleda da su pouke tog uitelja diskreditirane. Sjetimo se kako su tijekom azijske financijske kri-ze Sjedinjene Drave i druge zapadne zemlje zahtijevale da Azijci poduzmu tri koraka - puste loe banke da propadnu, dre (javnu) potronju pod kontrolom i zadre visoke kamatne stope. U vlastitoj krizi Zapad na sve te tri fronte ini upravo suprotno.

U svakom sluaju, upravo ovu krizu Zapad ne moe rjeavati sam. Dje-lotvoran odgovor u visoko povezanom globalnom gospodarstvu trai su-djelovanje svih glavnih svjetskih aktera - ukljuujui najvea gospodarstva u usponu. Zemlje poput Kine i Saudijske Arabije bile su bitne za pribavlja-nje novca. to se legitimnosti tie, stari zapadni klubovi bili su arhaini, ostaci jednog prolog svijeta, i vie nisu mogli prodavati neko vlastito glo-balno rjeenje. Kao to je kriza jasno pokazala, ak ni Sjedinjene Drave

vie ne mogu djelovati neovisno. Tako je prvi put sazvan sastanak efova

vlada G-20 - G-8 plus glavne nacije u usponu.

Dakako, nije se sve promijenilo. Sastanak G-20 ipak je odran u Wa-

shingtonu, a predsjednik George W. Bush igrao je vanu ulogu u sastavlja-

nju dnevnog reda. To jest nov svijet, ali to ne mora biti svijet iz kojega je

Amerika izbaena. Zapravo, Amerika je i dalje najvanija zemlja na kugli

zemaljskoj, koja moe utjecati u svakom podruju i na svakom kontinen-

tu onako kako to ne moe nijedna velika sila. Ona, po rijeima njemakog

autora Josefa Joffea, ostaje "osnovna supersila". Samo to sada ivimo u

svijetu u kojem zajedniko djelovanje nije samo mogue, nego je bitno.

Svi zajedno

Meunarodna suradnja vraka je stvar. ak i tamo gdje ima volje, esto nema jasnog naina. Afganistan je uzor uspjene multilateralne operacije - barem teorijski. Poetna je invazija imala potporu Ujedinjenih naroda i globalne zajednice. Vojni pothvat, koji sada traje ve dulje od sedam godina, ukljuuje vojnike iz Britanije, Kanade, Poljske - pa ak i Francuske. Svjet-ska banka, USAID i nacionalne vlade daju milijarde za izgradnju tamonje infrastrukture. Pa ipak, taj bi rat jo uvijek lako mogao omanuti. Vlada Hamida Karzaija kontrolira manje od treine zemlje. Izvan Kabula najvii su izvor vlasti ratni gospodari. Talibani, premda oslabljeni, i dalje se zabri-njavajue uspjeno oporavljaju i vraaju. Opijum je postao glavni izvozni proizvod zemlje. A veina zemalja - od onih koje granie s Afganistanom, kao to je Pakistan, do europskih partnerica poput Njemake - nestrpljivo eka da se rijee svojih obaveza, a ne da ih provedu u djelo. Uski nacionali-zam i preesto je jai od prosvijeenog internacionalizma.

Pouka Afganistana pokazuje da multilateralizam nije ni lak ni uvijek djelotvoran. Ali pothvat u Afganistanu patio je od manjka pozornosti -Bushova vlada bila je odve zaokupljena time da prvo afirmira, a potom i povede rat u Iraku - i jo ga se uvijek moe spasiti. Usput reeno, dananji problemi zahtijevaju multilateralno rjeenje ak i kad ga je krajnje teko

postii. Razmotrimo bilo koji ozbiljan problem na koji danas nailazimo; vjerojatno je da se on ne tie samo jedne zemlje. Terorizam, financijska poast, zarazne bolesti, energija, sigurnost - svi ti izazovi iziskuju koordi-nirane reakcije, a u nekim sluajevima i institucije koje ih mogu prove-sti.

Uzmimo jednostavan primjer kao to je zarazna bolest. Ako izbije danas, gotovo je sigurno da e se proiriti nadaleko i nairoko. To znai da svi imamo razloga to bre odrediti narav patogenog uzronika, izolirati rtve i raditi na lijeku. U idealnom sluaju mogla bi se ukljuiti Svjetska zdrav-stvena organizacija, traiti da joj se poalju uzorci virusa, odrediti narav bolesti i postaviti protokole po kojima treba postupati. Na alost, ona nema dovoljno novca, nema dovoljno osoblja i nema dostatne ovlasti za donoe-nje pravila po kojima bi se svi morali ravnati. Kina je unutar svojih granica tjednima prikrivala zarazu ptijom gripom, dok se nije proirila po svijetu. Indonezija je u jednom trenutku odbila predati uzorke gripe iz straha da e biti iskoriteni za stvaranje skupog cjepiva koje ona sebi ne bi mogla priutiti.

To je svijet s kojim se suoava Barack Obama: zbrkan i svadljiv, bez mnogo lakih odgovora. Ali uza sve svoje probleme to je jo uvijek izvanred-no miran svijet. Rat izmeu velikih sila nezamisliv je. Po nekim mjerilima, ivimo u najmirnijem dobu u povijesti. I Al-Kaida, prva velika prijetnja dvadeset prvog stoljea, ostala je bez korijena i u defenzivi jer je muslima-ne diljem svijeta odbilo njeno velianje nasilja i spremnost da ubija civile, ak i kad su ti civili muslimani. Izbor Baracka Obame, multietninog Ame-rikanca koji je proputovao svijet, ovjeka iji je otac musliman, a srednje mu je ime Husein, zapanjio je tu teroristiku grupu. Na jednoj nedavnoj videosnimci njezini su voe pribjegli slabanim osobnim napadima na novog predsjednika, nazivajui ga "kunim Crncem". Njihove su brige ra-zumljive: izbor Obame simbol je nade i prijetnja Al-Kaidinoj ideologiji mrnje.

Postoji, dakako, i prastara briga: da e u prijelaznim vremenima stradati stabilnost. Jo otkako je Tukidid primijetio da je pomak moi sa Sparte na Atenu bio temeljni uzrok Peloponeskog rata, znanstvenici strepei proma-traju takve trenutke. Ali ovaj put, ako se njime bude valjano upravljalo,

uspon ostalih ne mora izazvati destabilizaciju. Amerika ne tone brzo i ne-e je zamijeniti samo jedna druga zemlja. U dubinskom smislu svi se u ovoj krizi nalaze zajedno. Druge zemlje mogu igrati znaajnu ulogu u stabilizi-ranju. I to ne samo u gospodarstvu. Tijekom rusko-gruzijskog sukoba nije u Moskvu otiao Bush, nego francuski predsjednik Nicolas Sarkozy. Kada su Izrael i Sirija ljetos poeli s razgovorima, mirovna je posrednica bila Turska, a ne Washington. A kada su se u svibnju prole godine libanonske frakcije ponovo orujem i nasiljem bacile jedne na druge, jedina osoba kadra dovesti ih za pregovaraki stol bio je katarski eik. Ni u jednom od tih sluajeva Sjedinjene Drave nisu igrale ulogu. Prije deset godina to bi bilo nezamislivo. Danas je to ope mjesto. Premda samopouzdaniji svijet znai vie protivnika i demagoga, to takoer znai i vie pregovaraa te regionalnih lidera kojima je stalo do odravanja mira. Ako se uzmogne organizirati i ohrabriti taj impuls, svijet e biti bolji.

Veini glavnih sila zajedniki su sa Sjedinjenim Dravama osnovni in-teresi i ideali. Ti zajedniki poticaji trebali bi osigurati kretanje svijeta prema veoj stabilnosti i prosperitetu. Ostaje zbiljskom opasnou da Wa-shington loe odigra, stvarajui kaos i nestabilnost, ili da igra prejakim kartama te navede druge zemlje na otpor i okretanje k vlastitim putovima. Za globalnu stabilnost i dalje je najvanija zadaa upravljanje politikom i vojnom moi SAD-a. Sjedinjene Drave moraju pruiti pravila, institucije i usluge s pomou kojih se mogu rijeiti krupni svjetski problemi, istodob-no dajui udio u tom sustavu drugim zemljama - to je najvanije, silama u usponu.

Posljednjih desetljea Sjedinjene Drave nisu igrale tu vodeu ulogu. Ali nisu to inili ni Pariz, London, Moskva, Peking ili New Delhi. Europa nije bila voljna ustupiti mo MMF-u i drugim forumima, a mnoge zemlje s tritima u usponu uvaju svoju suverenost jednako ljubomorno kao i Sjedinjene Drave, esto i vie. Tko god bio kriv za to, ako ne naemo na-ina da proirimo i unaprijedimo pravila i institucije globalne suradnje - u gospodarstvu, energiji, promjenama klime, zarazama, drogama, migraci-jama i mnotvu drugih pitanja, svijet e proivljavati sve vie kriza, a vla-de e na njih reagirati u hitnji, ad hoc - preslabo i prekasno.

Ako se, s druge strane, okupimo i poradimo na zajednikim problemima

ovjeanstva, zamislite mogunosti koje bi to moglo stvoriti za sve. Zami-

slite da stvorimo nova pravila igre koja bi omoguila da ovaj izvanredni

proces globalizacije i rasta ustraje i proiri se na svaki dio drutva, povisi

ivotni standard za najsiromanije meu siromanima, omogui da sve

vie i vie ljudi razvije svoje potencijale.

Ako doista djelujemo zajedno i ostavimo za sobom ovu krizu, ostaju

beskrajne mogunosti. Svjetsko gospodarstvo nudi izglede pristojna ivo-

ta za sve ljude. Komunikacije nam svima omoguuju da se upoznajemo i

uimo jedni od drugih kao nikada prije. Politika suradnja moe ukrotiti

vatru suparnitva velikih sila. Ljudi svaki dan posvuda na Zemlji ine div-

ne stvari. Sada je vrijeme da njihove vlade na tu ljudsku ingenioznost pri-

mjereno odgovore vlastitim inovacijama i stvore nove oblike suradnje.

Velik je izazov za Baracka Obamu i ovu generaciju lidera stvoriti nov sustav

meunarodnih odnosa, koji stvara istinsku i djelotvornu globalnu suradnju

na krupnim zajednikim pitanjima koja nas sve mue. To je veliki projekt

21. stoljea: nova arhitektonika koja ovom svijetu osigurava mir, rast i

slobodu.

PRVO POGLAVLJE

Uspon ostalih

Ovo nije knjiga o propadanju Amerike, nego o usponu svih ostalih. Ona govori o velikoj preobrazbi koja se zbiva diljem svijeta, preobrazbi koja, premda se o njoj esto raspravlja, ostaje slabo shvaena. To je prirodno. Promjene, ak i one krupne, zbivaju se postupno. Premda govorimo o novoj eri, svijet se i dalje ini onakvim kakav poznajemo. U zbilji je pak jako ra-zliit.

Tri su se tektonske promjene moi dogodile u posljednjih petsto godina, fundamentalne promjene u raspodjeli moi koje su preobrazile meuna-rodni ivot - njegovu politiku, ekonomiju i kulturu. Prva je bila uspon zapadnog svijeta, proces koji je zapoeo u petnaestom stoljeu, a drama-tino se ubrzao u kasnome osamnaestom. Proizveo je modernost kakvu poznajemo: znanost i tehniku, trgovinu i kapitalizam, poljoprivrednu i industrijsku revoluciju. Proizveo je i dugotrajnu politiku dominaciju na-cija Zapada.

Druga promjena, koja se dogodila u posljednjim godinama devetnaestog stoljea, bila je uspon Sjedinjenih Drava. Ubrzo nakon svoje industrijali-zacije Sjedinjene Drave postale su najmonijom nacijom od carskog Rima i jedinom koja je bila jaa od bilo koje izgledne kombinacije drugih nacija. Najveim dijelom prologa stoljea Sjedinjene Drave dominirale su glo-balnim gospodarstvom, politikom, znanou, kulturom i idejama. Posljed-njih dvadeset godina ta je dominacija bila bez premca, to je pojava bez presedana u modernoj povijesti.

Sada proivljavamo treu veliku promjenu moi moderne ere. Moglo bi je se zvati "usponom ostalih". Posljednjih nekoliko desetljea zemlje diljem svijeta doivljavaju stope gospodarskog rasta koje su neko bile nezamislive. Premda su imale i uspona i padova, opi je trend nedvosmi-sleno uzlazan. Taj je rast najvidljiviji u Aziji, ali vie nije ogranien na nju. To je razlog to tu promjenu ne bi tono opisao naziv "uspon Azije". Godi-ne 2006. i 2007. sto dvadeset etiri zemlje imale su rast po stopi od etiri posto ili vie. To ukljuuje vie od trideset zemalja u Africi, dakle dvije treine tog kontinenta. Antoine van Agtmael, menader fonda koji je sko-vao termin "trita u usponu"*, identificirao je dvadeset pet kompanija koje su najizglednije sljedee velike svjetske multinacionalke. Na njegovu se popisu nalaze po etiri kompanije iz Brazila, Meksika, June Koreje i Tajvana, tri iz Indije, dvije iz Kine te po jedna iz Argentine, ilea, Malezije i Junoafrike Republike.

Pogledajte oko sebe. Najvia zgrada na svijetu sada je u Taipeiju, a usko-ro e je prestii ona koju grade u Dubaiju. Najbogatiji je ovjek na svijetu Meksikanac, a najvea je korporacija kojom se javno trguje kineska. Najve-i avion na svijetu sagraen je u Rusiji i Ukrajini, vodea svjetska rafinerija gradi se u Indiji, a sve su najvee tvornice u Kini. Po mnogim je mjerilima London vodei financijski centar, a Ujedinjeni Arapski Emirati sjedite su najobilnije financiranoga investicijskog fonda. Ono to su nekad bile stopo-stotno amerike ikone sada prisvajaju stranci. Najvei svjetski panoramski kota nalazi se u Singapuru. Svjetski kasino broj jedan nije u Las Vegasu, nego u Macau, koji je pretekao Vegas i po godinjem prihodu od kocke. Najvea filmska industrija, kako po broju napravljenih filmova tako i po broju prodanih ulaznica, jest Bollywood, a ne Hollywood. ak je i kupnja u trgovinama, najvea amerika zabavna aktivnost, postala globalna. Me-u deset najveih trgovinskih centara na svijetu samo je jedan u Sjedi-

*Emerging markets - budui da nije rije o zemljama u kojima donedavno uope nije bi-lo trita, nego o tome da ta trita zadobivaju dimenzije koje ih ine sve znaajnijima u svjetskim razmjerima, ne bi bio primjeren doslovan prijevod "trita u nastajanju", (op. prev.)

njenim Dravama; najvei na svijetu nalazi se u Pekingu. Takvi su popisi proizvoljni, ali upada u oi da je prije samo deset godina Amerika bila na vrhu u mnogim, ako ne i svim tim kategorijama.

Moglo bi djelovati udno to se teite stavlja na sve vei prosperitet dok stotine milijuna ljudi jo uvijek ive u oajnom siromatvu. Ali udio ljudi koji ive od najvie jednog dolara na dan zapravo se sruio sa 40 posto 1981. na 18 posto 2004., i procjenjuje se da e do 2015. pasti na dvanaest posto. Sam rast Kine izvukao je iz siromatva vie od 400 milijuna ljudi. Siromatvo opada u 80 posto svjetskih zemalja. Onih 50 zemalja u kojima ive najsiromaniji ljudi svijeta krajnji su, gotovo beznadan sluaj koji hitno treba rjeavati. U ostale 142 zemlje - meu kojima su i Kina, Indija, Brazil, Rusija, Indonezija, Turska, Kenija i Junoafrika Republika - pro-duktivna i rastua gospodarstva polako usisavaju siromane. Prvi put svje-doimo istinski globalnom rastu. To stvara meunarodni sustav u kojem zemlje u svim dijelovima svijeta vie nisu objekti ili promatrai, nego sa-mostalni igrai. To je raanje istinski globalna poretka.

S tim povezan aspekt te nove ere jest difuzija moi s drava na druge aktere. Oni "ostali" koji su u usponu obuhvaaju mnoge nedravne aktere. Grupe i pojedinci postaju moniji, a slabe hijerarhija, centralizacija i kon-trola. Funkcije koje su nekada kontrolirale vlade sada se dijele s meuna-rodnim tijelima poput Svjetske trgovinske organizacije ili Europske Unije. Nedravne grupe niu poput gljiva svakog dana, o svakom pitanju, u svakoj zemlji. Korporacije i kapital kreu se s mjesta na mjesto, pronalazei naj-bolje lokacije za poslovanje, nagraujui neke vlade i kanjavajui druge. U zakucima i pukotinama meunarodnog sustava prostor djelovanja pro-nalaze teroristi poput Al-Kaide, karteli droge, pobunjenici, sve vrste mili-cija. Mo se odmie od nacionalnih drava, prema gore, prema dolje, u stranu. U takvoj atmosferi nisu vie toliko djelotvorni tradicionalni oblici provoenja nacionalne vlasti, kako ekonomske tako i vojne.

Meunarodni sustav koji se pomalja vjerojatno e se jako razlikovati od onoga koji mu je prethodio. Prije sto godina postojao je multipolarni pore-dak pod vodstvom skupa europskih vlada, sa stalno promjenjivim savezima, suparnitvom, pogrenim proraunima i ratovima. Zatim je doao bipolar-ni duopol Hladnog rata, umnogome znatno stabilniji, ali uz reakcije i pre-

tjerane reakcije supersila na svaki pokret one druge. Od 1991. ivimo pod

amerikim imperijem, u jedinstvenome, unipolarnom svijetu u kojem se

otvoreno globalno gospodarstvo dramatino iri i ubrzava. Ta je ekspanzi-

ja sada pogonska sila sljedee promjene naravi meunarodnog poretka.

Na politiko-vojnoj razini i dalje smo u svijetu jedine supersile. Ali u

svakoj drugoj dimenziji - industrijskoj, financijskoj, obrazovnoj, drutve-

noj, kulturnoj - distribucija moi mijenja se, udaljava od amerike domi-

nacije. To ne znai da ulazimo u antiameriki svijet, ali kreemo se u svijet

nakon Amerike, koji definiraju i usmjeravaju mnogi ljudi, s mnogih mje-

sta.

Kakve prilike i izazove predstavljaju te promjene? to one nagovjeu-

ju Sjedinjenim Dravama i njihovu dominantnom poloaju? Kakva e biti

ta nova era s obzirom na rat i mir, gospodarstvo i biznis, ideje i kulturu?

Ukratko, to e znaiti ivot u svijetu nakon Amerike?

DRUGO POGLAVLJE

Prelila se aa

Zamislite da je sada sijeanj 2000., a vi pitate nekog proroka da predvidi tijek globalnoga gospodarstva sljedeih nekoliko godina. Recimo da mu date neke natuknice, da mu pomognu dok gleda u kristalnu kuglu. Sjedi-njene Drave pogodit e najgori teroristiki napad u povijesti, objanjava-te vi, i SAD e reagirati pokretanjem dvaju ratova, od kojih e jedan ii jako loe i godinama drati u kaosu Irak - zemlju s treim najveim svjetskim rezervama nafte. Iran e ojaati na Bliskom istoku i pokuati stei nukle-arnu mo. Rusija e se u svojim odnosima sa susjedima i Zapadom drati neprijateljski i bahato. U Latinskoj Americi Hugo Chavez iz Venezuele pokrenut e protuzapadnu kampanju generacije te osvojiti mnoge save-znike i oboavatelje. Izrael i Hezbollah vodit e rat u junom Libanonu, destabilizirajui krhku vladu u Beirutu, uvlaei Iran i Siriju te uznemiru-jui Izraelce. Gaza e postati posrnula drava kojom vlada Hamas, a mirov-ni pregovori izmeu Izraela i Palestinaca nee dovesti ni do ega. "S obzirom na sve te dogaaje", kaete vi mudracu, "kako e ii globalnom gospodar-stvu u sljedeih est godina?"

To zapravo i nije hipotetino pitanje. Imamo predvianja strunjaka iz tih godina. Sva su bila pogrena. Tono bi predvianje bilo da e izmeu 2000. i 2007. svjetsko gospodarstvo rasti po stopi (3,2 posto) broj nego i u jednom povijesnom razdoblju.

U dva desetljea od kraja Hladnog rata svjedoci smo paradoksa, koji doivljavamo svakog jutra itajui novine. Izgleda da je svjetska politika u

velikim potekoama, uz svakodnevne izvjetaje o bombardiranju, terori-stikim zavjerama, dravama odmetnicama, nacionalnoj dezintegraciji i graanskom razdoru. A ipak, globalno se gospodarstvo probija naprijed, ne bez znaajnih prekida, panike i kriza, ali u cjelini jo uvijek u silovitom usponu. Prva stranica novina doima se kao da nema nikakve veze s poslov-nom rubrikom.

Sjeam se razgovora s viim lanom izraelske Vlade nekoliko dana nakon rata s Hezbollahom u srpnju 2006. Bio je istinski zabrinut za fiziku sigur-nost svoje zemlje. Hezbollahove rakete dosezale su daleko dublje u Izrael nego to su ljudi smatrali moguim, a izraelski vojni odgovor nije bio uvjer-ljiv. Zatim sam ga pitao o gospodarstvu - njegovu podruju nadlenosti. "To nas sve zbunjuje", rekao je. "Trite dionica bilo je posljednjeg dana rata na vioj razini nego prvoga! Isto tako i ekel (izraelska valuta)." Vlada je moda bila uplaena, ali trite nije.

Ili razmotrimo rat u Iraku, koji je proizveo dubok, trajan kaos u zemlji i vie od dva milijuna izbjeglica nagomilanih u susjednim zemljama. Izgle-da sigurno da e se takva politika kriza preliti preko granica. Ali putujui Bliskim istokom ovih posljednjih godina, bit ete zapanjeni koliko su ma-lo nevolje Iraka destabilizirale tu regiju. Kamo god doete, ljudi gnjevno osuuju ameriku vanjsku politiku. Ali gdje su zbiljski dokazi nestabilno-sti u regiji? Veina bliskoistonih zemalja - na primjer Jordan, Saudijska Arabija i Egipat - izrazito napreduje. Turska, koja granii s Irakom, imala je u prosjeku vie od sedam posto godinjeg rasta od poetka rata. Abu Dabi i Dubai, koji su od Bagdada udaljeni sat leta, i dalje grade upadljive, ikonine nebodere kao da su na nekom drugom planetu. Zemlje koje su se angairale u vezi s Irakom - Sirija i Iran - djeluju uvelike izvan globalnoga gospodarstva, pa tako mogu manje izgubiti ako izazivaju nevolje.

to objanjava taj nesklad izmeu politike koja se strmoglavljuje i gos-podarstva koje ostaje vrsto? Prvo, vrijedi paljivije pogledati tu kaskadu loih vijesti. Izgleda da ivimo u ludo nasilna vremena. Ali ne vjerujte svemu to vidite na televiziji. Na anegdotalni dojam ispada pogrean. U posljednja dva desetljea rat i organizirano nasilje dramatino se smanjuju. Ted Robert Gurr i tim znanstvenika u Centru za meunarodni razvoj i upravljanje sukobima Sveuilita Maryland paljivo su slijedili podatke i

doli do sljedeeg zakljuka: "Opi obujam globalnog ratovanja smanjio se za vie od 60% (od sredine osamdesetih), spustivi se na najniu razinu od kasnih pedesetih".1 Nasilje je postojano raslo tijekom Hladnog rata - pove-alo se est puta izmeu pedesetih i ranih devedesetih - ali taj je trend dosegao vrhunac ba uoi pada Sovjetskog Saveza 1991., a "opseg ratovanja izmeu drava i unutar njih smanjio se gotovo za polovinu u prvom deset-ljeu nakon Hladnog rata". Harvardski polihistor profesor Steven Pinker tvrdi da "danas vjerojatno ivimo u najmirnije vrijeme otkad naa vrsta postoji".2

Jedan razlog nesklada izmeu zbilje i naeg osjeaja o njoj mogao bi biti u tome to smo tijekom tih istih desetljea doivjeli revoluciju informa-cijske tehnike, koja nam sada vijesti iz cijeloga svijeta donosi trenutano, ivo i kontinuirano. Neposrednost slika i intenzitet dvadesetetverosatnog ciklusa vijesti zajedniki stvaraju konstantnu hiperbolu. Svaki je vremen-ski poremeaj "oluja stoljea". Svaka je bomba koja eksplodira UDARNA VIJEST. Teko je sve to staviti u kontekst, jer je informacijska revolucija tako nova. Nismo imali svakodnevne vizualne prikaze onih priblino dva milijuna ljudi koji su izginuli na poljima smrti u Kambodi sedamdesetih, ili onih milijun ljudi koji su nestali u pijesku Iransko-irakog rata osamde-setih. Nismo ak ni vidjeli mnogo snimaka iz rata u Kongu devedesetih, gdje su izginuli milijuni. Ali sada gotovo svakodnevno gledamo uinke improviziranih eksplozivnih naprava, autobombi ili raketa - tragine do-gaaje, dakako, ali esto ipak dogaaje u kojima pogine manje od deset ljudi. Ta je uznemirenost jo vea zbog nasuminosti teroristikog nasilja, usmjerenosti na civile te lakoe s kojom se moe prodirati u moderna dru-tva. Nakon teroristikog napada ljudi kau: "To sam mogao biti ja."

Taj se svijet doivljava kao vrlo opasan. Ali nije. Vae su anse da pogi-nete posljetkom organiziranog nasilja bilo koje vrste niske, i sve su manje. Podaci pokazuju irok trend udaljavanja od ratova meu vanijim zemlja-ma, udaljavanja od onog tipa sukoba koji donose masovne rtve.

Ne vjerujem u to da je rat zastario ili u sline gluposti. Ljudska priroda ostaje ono to jest, a i meunarodna politika ostaje ono to jest. Povijest svjedoi o mirnim razdobljima koja je slijedilo iznimno krvoprolie. Nisu jedino mjerilo zla brojke. Narav ubijanja u bivoj Jugoslaviji ranih devede-

setih - s predumiljajem, s religijskim motivima, sustavno - ini taj rat,

koji je imao 200.000 rtava, moralnom sramotom, to na bilo kojoj ljestvi-

ci mora zauzimati visoko mjesto. Barbarstvo Al-Kaide - hladnokrvna od-

sijecanja glave, namjerno usmjerivanje nasilja na nedune - strano je

unato relativno malom broju rtava.

Ipak, ako elimo shvatiti vremena u kojima ivimo, prvo ih moramo

tono opisati. A ona su, za sada, u povijesnom kontekstu neuobiajeno

mirna.

Islamska prijetnja

Islamski teror, koji se svakodnevno pojavljuje u novinskim naslovima, velik je i trajan problem, ali u njemu sudjeluje mali broj fanatika. Hrani se funkcijskim nedostacima islamskog svijeta, osjeajem (zbiljske ili zami-ljene) ponienosti zbog djelovanja Zapada te lakoom s kojom se dolazi do tehnikih sredstava nasilja. Pa ipak, pripada li to istom redu veliine kao pohod Njemake za svjetsku dominaciju u prvoj polovini dvadesetog sto-ljea? Ili sovjetski ekspanzionizam u drugoj polovini? Ili Maova nastojanja na poticanju rata i revolucije diljem Treega svijeta pedesetih i ezdesetih godina? Sve su to bili izazovi iza kojih su stajali mo i ciljevi velikih zemalja, esto s ozbiljnim saveznicima te s ideologijom koju se smatralo vjerodo-stojnom alternativom liberalnoj demokraciji. Razmotrimo, za usporedbu, prijetnju dihada. Prije 11. rujna, kada su grupe poput Al-Kaide djelovale neprimjetno, vlade su se prema njima odnosile kao prema malim smetnja-ma, a one su slobodno vrljale, skupljale snagu i napadale simboline, esto vojne ciljeve ubijajui Amerikance i druge strance. Pa ipak, teta je bila prilino ograniena. Od 2001. vlade su posvuda agresivne u razbijanju te-roristikih mrea, praenju tragova njihova novca i otkrivanju njihovih regruta - s gotovo neposrednim rezultatima. U Indoneziji, najveoj musli-manskoj naciji na svijetu, vlada je uhvatila i efa i vojnog vou najsmrto-nosnije dihadistike grupe Dama Islamija, koja je podmetnula bombe na Baliju 2002. S amerikom pomoi filipinska je vojska razbila Al-Kaidi sli-nu teroristiku jedinicu Abu Sayyaf. Vou te grupe ubile su filipinske tru-

pe u sijenju 2007., a njeno je lanstvo s dvije tisue gerilaca od prije est godina opalo na dananjih nekoliko stotina. U Egiptu i Saudijskoj Arabiji - poetnim bazama i ciljevima napada Al-Kaide - teroristike su elije pohvatane, a oni koji su jo na slobodi, ve tri godine ne mogu pokretati nove napade. Ministarstva financija - osobito Ministarstvo financija SAD-a - jako su oteala ivot teroristima. Globalne organizacije ne mogu uspije-vati ako ne mogu premjetati novac, pa to se veem broju njihovih fon-dova ue u trag i otkrije ih se, to e oni vie morati pribjegavati na brzinu improviziranim operacijama malih razmjera. Ta e borba izmeu drava i terorista potrajati, ali u njoj premo imaju one prve.

U Iraku, gdje se broj teroristikih napada smanjio, Al-Kaidu je oslabila jedna nova komplikacija to se pomalja. U svojim izvornim fetvama i osta-lim izjavama Al-Kaida nije ni spominjala ijite, osuujui samo "kriare" i "idove". Ali Irak je to promijenio. Traei nain da zadobije potporu suni-ta, Al-Kaida se preobrazila u antiijitsku grupu prigrlivi puristiki sunitski svjetonazor. Pokojni Abu Mussab Al-Zarkavi, ef Al-Kaide u Mezopotami-ji, osjeao je estoku mrnju prema ijitima, koja je potjecala iz njegova puristikog vahabijstva. U pismu Osami bin Ladenu u veljai 2004. ustvr-dio je: "Opasnost od ijita (...) vea je (...) nego od Amerikanaca (...) Jedino je rjeenje za nas da udarimo na religijske, vojne i ostale kadrove meu ijitima i nanosimo im udarac za udarcem dok se ne pokore sunitima." Ako je izmeu njega i bin Ladena o tome i bilo rasprave, pobijedio je Zarkavi. Rezultat je bio da je pokret koji se nadao da e okupiti cijeli muslimanski svijet u dihad protiv Zapada uvuen u prljavi rat unutar islama.

Raskol izmeu sunita i ijita samo je jedna od podjela unutar islamskog svijeta. Unutar tog univerzuma nalaze se ijiti i suniti, Perzijanci i Arapi, stanovnici Jugoistone Azije i Bliskog istoka te, to je vano, umjereni i radikali. Ba kao to su razlike unutar komunistikog svijeta na kraju taj svijet uinile manje opasnim, tako i mnoge raznolikosti islama potkopa-vaju njegovu sposobnost sjedinjavanja u jedinstvenog, monolitnog nepri-jatelja. Neki zapadni voe govore o jednom opesvjetskom islamistikom pokretu - apsurdno bacajui na istu hrpu eenske separatiste u Rusiji, milicije koje u Indiji djeluju s pakistanskom potporom, ijitske ratne vla-dare u Libanonu i sunitske dihadiste u Egiptu. Zapravo, lukav bi strateg

naglaavao da se sve te grupe razlikuju, da imaju razliite agende, neprija-telje i prijatelje. To bi im oduzelo mogunost polaganja prava na predstav-ljanje islama. Takoer bi ih opisao kao ono to esto i jesu: male lokalne bande marginalaca koji se nadaju da e privui pozornost nihilizmom i barbarstvom.

Sukobi radikalnih islamskih grupa stalno traju, ali to je u pravilu vie povezano s lokalnim uvjetima nego s globalnim aspiracijama. Premda Sje-verna Afrika proivljava stalne teroristike aktivnosti, pogotovu u Aliru, glavna tamonja grupa Salafistika grupa poziva i borbe (poznata po svojoj francuskoj kratici GSPC) dio je dugog rata izmeu alirske Vlade i islami-stikih opozicijskih snaga te se ne moe promatrati iskljuivo kroz prizmu Al-Kaide i protuamerikog dihada. Isto vrijedi i za glavno podruje na kojem je dolo do velikog i uznemirujueg porasta snage Al-Kaide, ono oko afganistansko-pakistanske granice. Upravo je tamo smjetena sredinjica Al-Kaide, ako takvo to postoji. Ali grupa se uspijevala odrati unato najbo-ljim nastojanjima postrojbi NATO-a jer je u godinama antisovjetske kam-panje tamo pustila duboke korijene. Njihovi saveznici talibani lokalni su pokret to ga ve dugo podupire dio Patuna, etnike grupe utjecajne u Afganistanu i Pakistanu.

Evo bilance. Za est godina nakon 11. rujna sredinjica Al-Kaide - grupe koju vode Osama bin Laden i Ajman Zavahiri - nigdje nije uspjela izvesti nijedan napad. Bila je teroristika organizacija; postala je komunikacijska kompanija, koja povremeno proizvodi videovrpce umjesto zbiljskih napa-da ili eksplozija.* Dihad se nastavlja, ali dihadisti su se morali raspriti, snalaziti se s malim ciljevima i djelovati na lokalnoj razini - obino putem grupa koje nisu povezane sa sredinjicom Al-Kaide. A ta improvizirana strategija ima jednu sputavajuu slabost: ubija lokalne ljude i tako otuuje obine muslimane. Taj je proces ve dobrano uznapredovao u zemljama tako razliitima kao to su Indonezija, Irak i Saudijska Arabija. U posljednjih est godina potpora bin Ladenu i njegovim ciljevima postojano opada diljem

*ak i kada bi se sutra dogodio napad, sigurno vrijedi zapaziti injenicu da sredinjica Al-Kaide est godina nije bila u stanju organizirati nijednu eksploziju.

muslimanskoga svijeta. Izmeu 2002. i 2007. odobravanje taktike samo-ubilakih bombakih napada, koje je uvijek bilo slabo, opalo je za vie od 50 posto u veini muslimanskih zemalja u kojima je praeno. Vie je osuda nasilja i fetva protiv bin Ladena nego ikada prije, a meu njima su i one koje dolaze od istaknutih klerika u Saudijskoj Arabiji. Mnogo se vie toga mora dogoditi da bi se moderniziralo muslimanski svijet, ali modernizato-ri nisu vie tako uplaeni. Konano su shvatili da, i uza svu retoriku iz medresa i damija, nema ba mnogo ljudi koji bi htjeli ivjeti po nalozima Al-Kaide. Oni koji su tako ivjeli, bilo u Afganistanu, bilo u Iraku, postali su njenim najpredanijim protivnicima. Nasuprot sovjetskom socijalizmu ili ak i faizmu u tridesetima, na islamski fundamentalistiki model ni-jedno drutvo ne gleda s divljenjem. Na ideolokoj razini on ne predstavlja nikakvu konkurenciju sa Zapada poteklome modelu modernosti koji usva-jaju zemlje diljem svijeta.

Nakon 11. rujna na Zapadu je - osobito u Sjedinjenim Dravama - pro-cvala "privatna inicijativa" raspirivanja straha. Strunjaci ekstrapoliraju svaki trend koji im se ne svia, odustajui od bilo kakva ozbiljnog proua-vanja podataka. Mnogi konzervativni komentatori piu o prijeteoj isla-mizaciji Europe (koju zovu Eurabija, da biste se osjeali jo neugodnije). Najbolje procjene, iz obavjetajnih agencija SAD-a, pokazuju meutim da muslimani sada ine oko tri posto europskoga stanovnitva i da e do 2025. porasti na pet do osam posto, to e biti i maksimum. Postoje deurni mo-tritelji koji biljee razmiljanja kakva smuenog imama, tragaju po arhivi-ma za svakim spominjanjem sudnjeg dana te biljee i ire razmiljanja svakog luaka koji u nonim TV-programima velia muenitvo. Doivlja-vaju erupciju bijesa kada kakav taksist Somalac negdje odbije ukrcati u svoj auto sanduk alkoholnog pia, videi u tome poetak erijata na Zapadu. Ali te epizode ne odraavaju osnovni smjer muslimanskog svijeta. Taj se svijet takoer modernizira, premda sporije nego ostali i premda ima onih koji nastoje postati voama pobune protiv toga. Ti reakcionari u svijetu islama brojniji su i ekstremniji od onih u drugim kulturama - islam doista ima svojih disfunkcija. Ali oni ostaju malenom manjinom meu vie od mili-jardu muslimana u svijetu. A zanemarivanje kompliciranoga konteksta u kojem se daju neke od tih izjava - kao to je interna iranska borba za vlast

izmeu klerika i laika - dovodi do predvianja od kojih se die kosa na glavi, ali su apsurdna, poput vrste tvrdnje Bernarda Lewisa da iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedad kani posebno povoljan datum u islam-skom kalendaru (22. kolovoza 2006.) obiljeiti unitenjem svijeta. (Da, na-pisao je upravo to.)

Deurni ideoloki straari provode toliko vremena nad dokumentima dihada da su izgubili iz vida zbiljska muslimanska drutva. Da su se po-vukli korak unatrag, vidjeli bi frustriranost prema fundamentalistima, udnju za modernou (dakako, uz neto dostojanstva i kulturnog ponosa) i traganje za praktinim rjeenjima - a ne masovnu potragu za besmrtnou kroz smrt. Kada muslimani putuju, okupljaju se u milijunima da vide efekt-nu rasko Dubaija, a ne iranska sjemenita. Ona manjina koja eli dihad jest zbiljska, ali djeluje unutar drutava u kojima su takve aktivnosti sve nepopularnije i beznaajnije.

Na Zapadu se sa svakim novim napadom smanjuju uinci terorizma. Nakon 11. rujna globalna su financijska trita kolabirala i dva mjeseca nisu dosegla razinu od 10. rujna. Nakon bombakih napada u Madridu 2004., panjolskom je tritu za oporavak trebalo mjesec dana. Nakon bombakih napada u Londonu u srpnju 2005., britanske dionice vratile su se na razinu prije bombi za dvadeset etiri sata. ira je ekonomska slika slina. Nakon 11. rujna Sjedinjene Drave izgubile su u ekonomskim aktiv-nostima stotine milijardi dolara. Sljedei veliki napad, eksplozija u nonom klubu na Baliju 2002., na slian je nain dramatino djelovao na indone-zijsko gospodarstvo, gdje je turizam nestao, a trgovina i investicije presui-le su na nekoliko mjeseci. Godinu dana poslije, nakon jo jedne eksplozije u Indoneziji, ovaj put u hotelu Marriott u Jakarti, trina aktivnost sma-njila se samo zakratko, a teta koju je pretrpjelo indonezijsko gospodarstvo bila je malena. Eksplozije u Maroku i Turskoj 2003. imale su takoer slab uinak. Eksplozije u panjolskoj 2004. i Britaniji 2005. uope nisu omele rast.

Dakako, sve bi to bilo drukije kad bi se neka vea teroristika organi-zacija domogla jaeg oruja za masovno unitavanje. Nuklearni udar izaz-vao bi masovnu paniku i iri slom. Ali do takvog je oruja tee doi nego to mnogi misle, a upornija nastojanja iz Washingtona mogla bi praktino

onemoguiti da se ita od toga nabavi. Najvie bi mogao zabrinjavati bio-

loki terorizam, zato to je bioloke agense lako nabaviti; ali teko ih je

efektivno raspriti, i tu bi mogli izostati dramatini rezultati za kojima

teroristi eznu. Nita od toga ne znai da su protuteroristike aktivnosti

nepotrebne, nego da e pomno odmjerene, inteligentne mjere vjerojatno

biti prilino uspjene.

Na neki neizgovoren nain ljudi shvaaju da je najbolja protuteroristi-

ka politika prilagodljivost. Terorizam je neobian po tome to je njegova

borbena taktika uvjetovana reakcijom promatraa. Ako se ne ustraimo,

ona ne djeluje. A od New Yorka i Londona do Mumbaija i Jakarte ljudi

iskustveno ue tu injenicu i nastavljaju ivjeti ak i u uvjetima neizvje-

snosti. Najizgledniji scenarij - niz eksplozija iz naprtnjaa ili kamiona u

Sjedinjenim Dravama - bio bi ok, ali u nekoliko tjedana njegovi bi uin-

ci izblijedjeli, a dugorone posljedice vjerojatno bi bile minimalne. U veli-

kim, energinim i kompleksnim drutvima - ameriko gospodarstvo sada

obuhvaa trinaest bilijuna dolara* - problemi s nekoliko manjih lokacija

ne prelijevaju se lako na cijelu zemlju. Moderna civilizacija mogla bi biti

jaa nego to mislimo.

Realni su i izazovi zemalja odmetnica, ali treba ih promatrati u kontek-

stu. BDP Irana jest 1/68 proizvoda Sjedinjenih Drava, a njegovi su vojni

trokovi 1/110 trokova Pentagona. Ako je ovo 1938., kako tvrde mnogi

*Za jednu tako direktnu misao bruto drutveni proizvod (BDP) iznenaujue je kom-plicirano mjerilo. Premda utrivi proizvodi kao to su iPodi ili tenisice kotaju pribli-no jednako u razliitim zemljama, dobra koja ne mogu cirkulirati preko granica - poput frizure u Pekingu - kotaju manje u zemljama u razvoju. To znai da isti dohodak po-kriva mnogo vie toga u Indiji nego u Britaniji. Da bi to uraunali, mnogi ekonomisti slue se mjerom BDP-a zvanom paritet kupovne moi (PPP), koji znaajno uveava dohotke u zemljama u razvoju. Zagovornici kau da on bolje odraava kvalitetu i-vota. Ipak, kada je rije o sirovoj nacionalnoj moi, vie smisla ima mjerenje BDP-a po trinim razmjenskim teajevima. Kupiti nosa aviona, financirati misiju UN-a za odr-avanje mira ili pruati meunarodnu pomo ne moete s pomou dolara izraenih u PPP-u. To je razlog to u openito u cijeloj knjizi proraunavati BDP s pomou trinih razmjenskih teajeva. Tamo gdje je primjereniji PPP, ili gdje su dostupni samo podaci u tom obliku, to u naznaiti.

konzervativci, Iran nije Njemaka, nego Rumunjska. Sjeverna Koreja u jo

je veem bankrotu i disfunkciji. Njena je glavna prijetnja - ona zbog koje

kineska Vlada nou bdije - da e se uruiti i cijelu regiju preplaviti izbjegli-

cama. Zar je to sila? Te zemlje mogu izazivati nevolje u svojem susjedstvu

i treba ih kontrolirati i zaustaviti, ali moramo drati na umu iri svijet,

iji su one relativno malen dio. Pogledajmo Latinsku Ameriku. Venezuela

pravi probleme, ali to to znai na terenu? iroki trend u toj regiji - primjer

za to jest politika glavnih zemalja poput Brazila, Meksika i ilea - vodi

prema otvorenim tritima, trgovini, demokratskoj vladavini i orijentaci-

ji prema van. A smjer povijesti predstavlja upravo taj trend, a ne bolesne

tirade Huga Chaveza.

Velika ekspanzija

Dananja relativna mirnoa ima duboke strukturalne osnove. Diljem svi-jeta ekonomija istiskuje politiku. Gotovo da i ne postoji ono to analitiari Wall Streeta zovu "politikim rizikom". Ratovi, dravni udari i terorizam izgubili su mnogo od svoje sposobnosti da vie no privremeno izbace tri-ta iz kolosijeka. I opet, to ne mora stalno biti tako (povijesno i nije bilo tako), ali to jest svijet u kojem ivimo barem ve jedno desetljee.

To nije prvi put da se susreu politika graja i gospodarski rast. Naem su razdoblju umnogome slina dva prijanja: bum na prijelomu stoljea, devedesetih godina 19. stoljea i u prvom desetljeu 20., te poslijeratni bum pedesetih i ranih ezdesetih. U oba razdoblja politika je bila turbulentna, a rast je ipak bio snaan. Jedna je znaajka zajednika tim dvama razdoblji-ma ta da su velike zemlje ulazile u svjetsko gospodarstvo poveavajui njegov obujam i mijenjajui mu oblik. Kola se toliko poveavao da je to bilo jae od dnevnih poremeaja.

Krajem devetnaestoga i poetkom dvadesetog stoljea esto se straho-valo od rata izmeu velikih europskih sila, uvelike pod utjecajem kriza na Balkanu, u Sjevernoj Africi i drugim aritima. Ali svjetsko je gospodarstvo cvalo unato poarima i vojnim utrkama. To je bila era prvih kretanja ka-pitala iz Europe u Novi svijet. Kako su se Njemaka i Sjedinjene Drave

brzo industrijalizirale, postale su dvjema od triju najveih gospodarstava u svijetu.

Pedesete i rane ezdesete ponekad se pamte kao mirne godine, ali to su, zapravo, bila vremena puna napetosti koja su obiljeile rane godine Hlad-nog rata, bojazni od vruih ratova sa Sovjetskim Savezom i Kinom te zbilj-ski rat u Koreji. Postojale su periodine krize - Tajvanski tjesnac, Kongo, Sueski kanal, Zaljev svinja, Vijetnam - koje bi esto nabujale do razmjera rata. Pa ipak, industrijska su gospodarstva snano jedrila naprijed. Bila je to druga velika era kretanja kapitala, u kojem se novac iz Sjedinjenih Dr-ava slijevao u Europu i Istonu Aziju. Posljetkom toga Zapadna se Europa obnovila iz pepela Drugoga svjetskog rata, a Japan, prva nezapadna zemlja koja se uspjeno industrijalizirala, dvadeset tri je godine rastao po stopi od devet posto godinje.

U oba ta razdoblja ti "pozitivni okovi ponude" - to je termin koji ekono-misti rabe za dugoroni strmi rast proizvodnje - uzrokovali su dug, ustrajan rast, uz opadanje cijena, niske kamatne stope i sve viu produktivnost na tadanjim tritima u porastu (Njemakoj, Sjedinjenim Dravama, Japanu). Na prijelazu u dvadeseto stoljee, unato snanom porastu potranje, ci-jene penice u Europi pale su za 20 do 35 posto, zahvaljujui amerikim itnicama. (Slino tome, danas pada cijena industrijskih proizvoda zbog niih trokova u Aziji, unato skoku potranje za njima.)3 U oba su razdoblja novi igrai izrastali zahvaljujui izvozu, ali je rastao i uvoz. Izmeu 1860. i 1914. ameriki se uvoz upeterostruio, dok je izvoz porastao sedam pu-ta.4

Sada proivljavamo treu takvu ekspanziju globalnoga gospodarstva, i to daleko najveu. U posljednja dva desetljea vie od dvije milijarde ljudi ulo je u svijet trita i razmjene - svijet koji je donedavno bio provincija maloga kluba zapadnih zemalja.* To je irenje bilo ubrzano kretanjem za-padnoga kapitala u Aziju i diljem planeta. Posljetkom toga globalno je go-

*Kaem dvije milijarde jer ruralna sirotinja u Junoj Aziji, Kini i Africi ni na koji zna-ajan nain ne sudjeluje u globalnom gospodarstvu, ali svake godine milijuni njih sele se u gradove.

spodarstvo izmeu 1990. i 2007. poraslo sa 22,8 bilijuna na 53,3 bilijuna dolara, a globalna trgovina za 133 posto. Vie od polovine toga globalnog rasta moe se pripisati takozvanim tritima u usponu, koja sada obuhva-aju 50 posto svjetskoga gospodarstva, mjereno paritetom kupovne moi (ili vie od 30 posto po trinim teajevima). Rast tih novopridolih sve vie pokreu njihova vlastita trita, a ne naprosto izvoz sa Zapada - to znai da to nije samo efemerna pojava.

Neki takve trendove odbacuju upozoravajui na rast Japana osamdese-tih, kada smo se svi bojali da e Japanci stei dominaciju nad svjetskim gospodarstvom. Ispalo je da je to strah od utvara: Japan je, zapravo, zapao u petnaestogodinju krizu. Ali ta je analogija varljiva. Japan je 1985. ve bio drugo po veliini gospodarstvo na svijetu. Mnogi su strunjaci vjerovali da je na putu da s prvoga mjesta smijeni Sjedinjene Drave, ali budui da gospodarstvo, institucije i politika Japana nisu bili potpuno modernizirani, zemlja nije bila sposobna za taj konani skok. Kina je, nasuprot tome, jo uvijek siromana zemlja. Njen je BDP per capita 2500 dolara. Ona e zasi-gurno naii na mnoge probleme kada i ako bude postajala zemljom Prvoga svijeta. Ali u doglednoj budunosti sigurno e uspjeti udvostruiti opseg svoga gospodarstva naprosto tako to e i dalje proizvoditi igrake, majice i mobitele. Indija, koja je poela s jo nie dohodovne osnove, takoer e moi rasti nekoliko desetljea prije no to naie na onu vrstu izazova koji su Japan izbacili iz kolosijeka. ak i ako Indija i Kina nikad ne premae status srednjeg dohotka, vjerojatno e po veliini najveim dijelom dvade-set prvog stoljea biti drugo i tree gospodarstvo u svijetu.

Povijesna je sluajnost to su posljednjih nekoliko stoljea najbogatije zemlje na svijetu imale malo stanovnitvo. Sjedinjene Drave u toj su skupini bile daleko najvee, to je i razlog tome to su one dominantan igra. Ali takva je dominacija bila mogua samo u svijetu u kojem se uisti-nu velike zemlje utapaju u siromatvu, nesposobne ili nevoljke usvojiti mjere koje bi im donijele rast. Sada su se divovi pokrenuli i prirodno e, s obzirom na svoju veliinu, ostaviti na zemljovidu velik otisak svojih stopa. ak i ako prosjena osoba u tim zemljama jo uvijek po zapadnim mjerili-ma djeluje siromano, njihovo e ukupno bogatstvo biti golemo. Ili mate-

matikim rjenikom: bilo koji broj, koliko god malen bio, postaje veliki

broj kada ga se pomnoi sa 2,5 milijarde (priblini ukupni broj stanovnika

Kine i Indije). Upravo ta dva imbenika - niska polazna toka i velika popu-

lacija - jame veliinu i dugoronu narav globalnog premjetanja moi.

Tri sile: politika, gospodarstvo i tehnika

Kako je do svega toga dolo? Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo se vratiti nekoliko desetljea unatrag, u sedamdesete, i prisjetiti se naina na koje je u to vrijeme veina zemalja vodila svoja gospodarstva. Te se atmos-fere ivo sjeam jer sam rastao u Indiji, zemlji koja zaista nije smatrala da igra na istom terenu kao Sjedinjene Drave. Po shvaanju indijske politi-ke i intelektualne elite, na jednom je kraju spektra postojao kapitalistiki model pod vodstvom SAD-a, a na drugome socijalistiki model pod sovjet-skim vodstvom. New Delhi nastojao je izmeu njih prokriti neki trei put. Indija po tome nije bila nita neobino. Na tom su putu bili i Brazil, Egipat i Indonezija - zapravo, vei dio svijeta. Ali pokazalo se da je to put koji ne vodi nikamo, i krajem sedamdesetih to je postajalo jasno mnogim ljudima u tim zemljama. Dok su one stagnirale, Japan i nekoliko drugih zemalja Jugoistone Azije koje su odabrale kvazikapitalistiki kurs bili su upadljivo uspjeni, i poelo se shvaati pouku.

Ali potres koji je sve uzdrmao bio je slom Sovjetskog Saveza kasnih osamdesetih. Kako je centralno planiranje potpuno diskreditirano, a jedan kraj politikog spektra zavrio u ruevinama, cijela se debata promijenila. Odjednom je preostao samo jedan osnovni pristup organiziranju gospodar-stva neke zemlje. Upravo je stoga Alan Greenspan opisao pad Sovjetskog Saveza kao utjecajan ekonomski dogaaj naeg vremena. Od tada, unato svem nezadovoljstvu raznim planovima liberalizacije i uvoenja trita, nije promijenjen opi smjer. Prema znamenitoj formulaciji Margaret Tha-tcher iz vremena kada je oivljavala britansko gospodarstvo, "nema alter-native".

Taj ideoloki pomak u ekonomiji stvarao se sedamdesetih i osamdesetih,

ak i prije pada Berlinskog zida. Konvencionalna ekonomska mudrost, utjelovljena u organizacijama kao to su Meunarodni monetarni fond i Svjetska banka, postala je tada mnogo kritinijom prema kvazisocijalis-tikom putu zemalja poput Indije. Akademski strunjaci poput Jeffreyja Sachsa putovali su diljem svijeta, savjetujui vladama liberaliziranje, libe-raliziranje i liberaliziranje. Diplomanti zapadnih ekonomskih programa, poput ileanskih "Chicago Boys", vraali su se kui i primjenjivali politiku u korist trita. Neke zemlje u razvoju bile su zabrinute zbog nastajanja grabeljivoga kapitalizma, a Sachs se sjea kako im je objanjavao da tre-baju dugo i temeljito raspravljati ele li na kraju ispasti vie poput vedske, Francuske ili Sjedinjenih Drava. Ali, dodao bi, neko vrijeme ne mora ih brinuti konana odluka, jer je veina njih jo uvijek mnogo blia Sovjet-skom Savezu.

Financijska sila koja pokree tu novu eru jest slobodno kretanje kapitala. Razdoblje nakon Drugoga svjetskog rata bilo je razdoblje fiksnih razmjen-skih teajeva. Veina zapadnih zemalja, ukljuujui Francusku i Italiju, imala je kontrolu kapitala, koja je ograniavala kretanje valute preko nji-hovih granica. Dolar je bio prikovan za zlato. No kako je rasla globalna tr-govina, fiksni teajevi izazivali su trenje i nedjelotvornost te spreavali najpovoljnije koritenje kapitalom. Veina je zapadnih zemalja sedamde-setih i osamdesetih uklonila tu kontrolu. Rezultat: golema i stalno rastua ponuda kapitala koji se slobodno mogao kretati s jednog mjesta na drugo. Danas kada ljudi misle o globalizaciji, jo uvijek pritom misle na veliku koliinu gotovine - trgovci valutom dnevno obrnu oko dva bilijuna dolara - koja se prelijeva po cijelom planetu, nagraujui neke zemlje, a kanja-vajui druge. To je boanski disciplinski mehanizam globalizacije.

Sa slobodno oscilirajuim novcem dola je i druga revolucija politike: irenje neovisnih centralnih banaka i kroenje inflacije. Hiperinflacija je najgora ekonomska bolest koja moe zadesiti neku dravu. Ona unitava vrijednost novca, uteda, gospodarske imovine, pa time i rada. Ona je gora od duboke recesije. Hiperinflacija vam otima ono to sada imate (tednja), doim vam recesija otima ono to ste mogli imati (vii ivotni standard da je gospodarstvo raslo). Upravo je zbog toga hiperinflacija esto obarala vlade i izazivala revoluciju. Naciste u Njemakoj nije dovela na vlast Velika

depresija, nego hiperinflacija, koja je unitila srednju klasu time to je obezvrijedila njenu tednju.

Rijetko je mogue osvrnuti se na rat u kojem je odnesena tako odluna pobjeda. Krajem osamdesetih hiperinflacija je zahvatila desetke velikih, vanih zemalja. U Argentini je iznosila 3500 posto, u Brazilu 1200, a u Peruu 2500. Devedesetih su se te zemlje jedna za drugom trezveno okrenu-le monetarnoj i fiskalnoj disciplini. Neke su prihvatile potrebu plivajueg teaja svojih valuta; druge su svoje valute vezale uz euro ili dolar. Rezultat je da danas na svijetu postoji samo dvanaest zemalja u kojima je inflacija via od petnaest posto, a veinom su to posrnule drave poput Haitija, Burme i Zimbabvea. Ta proirena atmosfera niske inflacije bila je krucijal-na za politiku stabilnost i dobre ekonomske izglede nacija u usponu.

Tim politikim i ekonomskim imbenicima koji su vodili zemlje prema novom konsenzusu pridruio se i niz tehnikih inovacija koje su gurale u istom smjeru. Teko je danas sjetiti se ivota iz mranih vremena sedam-desetih, kada se vijesti nisu trenutano prenosile. Ali do devedesetih po-elo se dogaaje odasvud - iz Istonog Berlina, Kuvajta, Trga Tiananmena - posvuda prenositi u realnom vremenu. Pod vijestima smo skloni uglav-nom podrazumijevati politike vijesti. Ali i cijene su vrsta vijesti, a mogu-nost da se one trenutano i transparentno prenose po cijelom planetu izazvala je jednu drugu revoluciju, revoluciju djelotvornosti. Danas je ru-tina na internetu u nekoliko minuta usporediti cijene proizvoda. Prije dvadeset godina postojao je krupan posao arbitrae jer je trenutano uspo-reivanje cijena bilo tako teko.

irenje komunikacija znailo je da je svijet dublje povezan i da postaje "ravan", po znamenitoj formulaciji Thomasa Friedmana. Jeftino telefoni-ranje i irokopojasne veze omoguili su ljudima da poslove za jednu zemlju obavljaju u drugoj - to oznauje novi stadij u trajnoj pripovijesti kapita-lizma. Nastankom velikih brodova u 14. stoljeu dobra su postala pokretna. Modernim bankarstvom u 17. stoljeu pokretan je postao kapital. Ljudi moda nisu mogli ii tamo gdje je bilo radnih mjesta, ali radna mjesta mo-gla su doi tamo gdje su ljudi. A dolazila su programerima u Indiji, tele-fonskim operaterima na Filipinima i radiolozima u Tajlandu. Trokovi prijenosa dobara i usluga padaju ve stoljeima. Nastankom irokopojasnih

veza za mnoge je usluge taj troak pao na nulu. Ne mogu se dodue na druge prenijeti svi poslovi - ni priblino - ali uinci prenoenja mogu se osjetiti posvuda.

U nekom je smislu trgovina oduvijek funkcionirala na taj nain - na primjer tekstilne tvornice selile su se poetkom 20. stoljea iz Velike Bri-tanije u Japan. Ali trenutana i stalna komunikacija znai da je taj proces otro ubrzan. Tvornicom odjee u Tajlandu moe se upravljati gotovo kao da se nalazi u Sjedinjenim Dravama. Kompanije se sada koriste desecima zemalja kao dijelovima lanca koji kupuje, proizvodi, montira, plasira i prodaje robu.

Od osamdesetih te su tri sile - politika, ekonomija i tehnika - gurale u istom smjeru i stvorile otvorenije, povezanije, zahtjevnije okruenje. Ali takoer su mnogim zemljama posvuda pruile svjee prilike za uspon ljestvama rasta i prosperiteta.

Pogledajmo velike promjene u dvjema reprezentativnim (neazijskim) zemljama. Prije dvadeset godina Brazil i Tursku smatralo bi se tipinim zemljama "u razvoju", s tromim rastom, podivljalom inflacijom, strmogla-vim porastom zaduenosti, aneminim privatnim sektorom i krhkim po-litikim sustavom. Danas se objema dobro upravlja, mogu se pohvaliti rekordno niskom inflacijom, snanim stopama rasta, smanjivanjem razine zaduenosti, uspjenim privatnim sektorom i sve stabilnijim demokrat-skim institucijama. Stopa brazilske inflacije sada je, prvi put u povijesti, priblino ista kao i stopa u Sjedinjenim Dravama. Brazil i Turska jo uvijek imaju problema - a koja ih zemlja nema? - ali to su ozbiljne zemlje u us-ponu.

Ve se promijenila trina percepcija tih dviju zemalja. Njihove se du-gove vie ne smatra nita riskantnijima od duga u Prvome svijetu. Zapravo, mnoga trita u usponu gomilaju velike vikove, toliko da sada dre 75 posto svjetskih deviznih rezervi. Samo Kina ima na svojim raunima vie od 1,5 bilijuna dolara. Goldman Sachs predvia da e do 2040. pet zemalja s tritima u usponu - Kina, Indija, Brazil, Rusija i Meksiko - imati vei gospodarski output nego zemlje G-7, sedam zapadnih drava koje su stolje-ima dominirale globalnim odnosima.

Problemi obilja

Posljednja smo dva desetljea mnogo vremena, energije i pozornosti tro-ili brinui se zbog kriza i sloma u globalnom gospodarstvu te terorizma, nuklearne ucjene i rata u geopolitici. To je prirodno, jer pripremanje za najgore moe pomoi da se ono izbjegne. A doista smo imali loih vijesti - od ratova na Balkanu i u Africi preko terorizma irom svijeta do ekonom-skih kriza u Istonoj Aziji, Rusiji i Sjedinjenim Dravama. Ali usredotoe-nost na ono loe takoer nas je ostavila nepripremljenima za mnoge od najirih problema na koje nailazimo: probleme koji nisu proizvod pogreke, nego uspjeha. injenica da ivimo u svijetu istovremenoga globalnog rasta najveim je dijelom dobra vijest, ali ona takoer postavlja i niz kompleksnih i potencijalno smrtonosnih dvojbi.

Globalni je rast velika pria naih vremena. On objanjava globalnu li-kvidnost - stalno sve vee hrpe novca koje se kreu po svijetu - koja je odravala jeftine kredite i skupu imovinu (ukljuujui nekretnine, dioni-ce i obveznice). U isto vrijeme ekspanzija u zemljama niskih nadnica spre-avala je pretjeran rast cijena. Kinu i Indiju moe se, izmeu ostaloga, promatrati kao dva globalna stroja za deflaciju, koje izbacuju robe (Kina) i usluge (Indija) za samo djeli onoga koliko bi kotalo kada bi se to proizvo-dilo na Zapadu.5 To je jedan od glavnih razloga to se centralne banke nisu morale previe brinuti za inflaciju i to su neobino dugo, gotovo dva de-setljea, bile kadre odravati niske kamate. Dakako, niske kamatne stope i jeftin kredit navode ljude i na budalasto ili gramzivo postupanje, to na-puhuje mjehure tehnolokih dionica, stanogradnje, sekundarnih hipoteka ili dionica trita u usponu - mjehure koji se na kraju rasprsnu. Kako svijet postaje povezaniji, a financijski instrumenti egzotiniji, mnogi promatra-i zabrinuti su da e se vrli krug rasta i povjerenja pretvoriti u greni krug panike i depresije. Ali premda je irenje krize krajnje bolno, dosad je, izgle-da, globalni ekonomski sustav u cjelini bio prilino sposoban za oporavak zahvaljujui novim izvorima rasta i golemim koliinama novoga kapi-tala.

Uzmimo porast cijena nafte. Naftni ok nultih godina (kako inae ozna-iti desetljee od 2000. do 2oro.?) bio je razliit od prethodnih. U prolosti

su cijene rasle zato to su proizvoai nafte - OPEC - umjetno ograniava-li ponudu i tako nabijali cijenu benzina. Posljednjih godina, nasuprot tome, cijene su rasle zbog potranje Kine, Indije i drugih trita u usponu, kao i zbog stalne goleme potranje u razvijenom svijetu. Ako cijene rastu zato to rastu gospodarstva, to znai da su gospodarstva snana i fleksibilna, tako da se mogu nositi s veim trokovima poboljavajui produktivnost (te, u manjoj mjeri, time to ih prenose na potroae). Rezultat je da se skokove cijena nultih godina moglo lako probaviti. Da smo od svojeg pro-roka 2001. traili da procijeni uinak uetverostruenja cijena nafte, ja-mano bi predvidio globalnu recesiju.

Nije poskupjela samo nafta. Robne su cijene najvie u posljednjih dvje-sto godina. Sve vrste sirovina postaju sve dragocjenije. Poljoprivredni pro-izvodi sada su tako skupi da se zemlje u razvoju suoavaju sa sve veim politikim problemom kako da reagiraju na inflaciju hrane. U tijeku je eksplozija cijena gradnje od New Yorka preko Dubaija do angaja. ak je i ponuda skromnog plina helija, koji se ne rabi samo za balone na proslavama nego i u ureajima MRI* i u tvornicama mikroipova, globalno niska - a on je drugi najobilniji element u svemiru. Ti e pritisci zasigurno u nekom trenutku dovriti eru niske inflacije koja je podupirala globalni prosperi-tet.

U meuvremenu je snani rast proizveo i niz anomalija. Unutar svijeta koji se sve vie globalizira i disciplinira stanovite se zemlje - one obdarene prirodnim resursima, osobito naftom i prirodnim plinom - mogu vercati. One jau na valu globalnog rasta, bogatei se, a da se ne moraju pridravati veine pravila koja vladaju globalnim gospodarstvom. Ta je pojava udan ali neizbjean izdanak uspjeha sviju drugih. Te su zemlje netrini parazi-ti u trinom svijetu.

Razmotrimo prvorazredne politike izazove Sjedinjenim Dravama i zapadnim idejama meunarodnog poretka. Na Bliskom istoku oni potjeu od Irana, u Latinskoj Americi od Venezuele, a u Euroaziji od Rusije. Sve te

*Skeneri magnetne rezonancije (magnetic resonance imaging), (op. prev.)

zemlje imaju novootkrivenu snagu na temelju nafte. Bez njegovih naftnih rezervi teko bi bilo zamisliti mogunost da Sudan prkosi svijetu u vezi s Darfurom. Nafta donosi zapanjujue koliine novca. Prihod Irana od nafte 2006. iznosio je 50 milijardi dolara - dovoljno da se osigura patronat nad interesnim grupama, potkupi vojsku i ostane na vlasti, a da jo uvijek osta-ne dovoljno za izazivanje nevolja u inozemstvu. Nema izgleda da se to stanje promijeni. Zemlje bogate resursima bogatit e se sve dok ostali budu rasli. To je jin i jang dananje globalizacije.

Nisu sve resursima bogate zemlje otpadnice, a klima dobroga gospodar-skog upravljanja navela je neke od njih da svoje bogatstvo upotrebljavaju mudrije nego prije. Perzijski zaljev, u koji tee tako veliki dio prihoda od nafte, svoje profite sad vie ulae u infrastrukturu i industriju nego na raune vicarskih banaka ili u kockarnice u Monte Carlu (premda zasigur-no i toga ima mnogo). Dubai je postao djelotvorno voeno, za poslovanje pogodno sredite, Singapur Bliskog istoka. Druge zemlje Zaljeva sada na-stoje oponaati taj uspjeh. Saudijska Arabija, koja je desetljeima loe uprav-ljala svojim golemim bogatstvom, planira investirati 70 milijardi dolara u nove petrokemijske projekte, s ciljem da do 2015. postane vodei svjetski petrokemijski proizvoa. Zemlje Zaljeva imale su u posljednjih pet godi-na bilijun dolara kapitalnih investicija, a McKinsey and Company procje-njuje da bi u sljedeem desetljeu mogle investirati jo dva bilijuna. To je oblik kapitalizma koji odreuje drava, to e vjerojatno dovesti do uskog razvoja i teko e proizvesti samoodrivi rast (premda i u europskome i u istonoazijskom kapitalizmu postoje jaki elementi dravnog upravljanja). Ali on je mnogo blii globalnoj normi nego to su ekonomski sustavi u tim zemljama - od Rusije do Saudijske Arabije - bili generaciju prije.

Najakutniji problem obilja jest utjecaj globalnog rasta na prirodne re-surse i okoli. Nije pretjerano rei da svijetu ponestaje istog zraka, pitke vode, poljoprivrednih proizvoda i mnogih vitalno vanih roba. Nekim od tih problema moe se doskoiti - poboljavanjem djelotvornosti i razvija-njem novih izvora ponude - ali napredak je daleko prespor. Na primjer produktivnost poljoprivrede raste. Ali da bi se prehranilo globalno stanov-nitvo od osam milijardi ljudi, to emo dosegnuti do 2025., potrebno je da prinosi usjeva sa sadanje tri dou do etiri tone po hektaru. Slino tome,

naa sposobnost da upravljamo vodom i uvamo je ne raste ni blizu tako brzo kao naa potronja vode. U dvadesetom se stoljeu stanovnitvo svi-jeta utrostruilo, ali potronja vode porasla je est puta. Amerikanci za pie, kuhanje i higijenu troe vie od etiristo litara vode dnevno. Ljudi u siromanijim zemljama danas su sretni ako dobiju etrdeset6, ali kako te zemlje postaju bogatije, njihovi poveani zahtjevi uzrokovat e i veu napetost. Nasilni sukobi oko vode ve izbijaju u Africi i na Bliskom istoku. Stanovnitva su se kroz povijest selila da nau vodu; ako izvori vode pre-sue, na pokret e biti prisiljeni deseci milijuna ljudi.

U posljednjem desetljeu pokazalo se da su mnoga predvianja o djelo-vanju promjena klime bila podcijenjena jer je globalni rast premaio sve projekcije. Najnovija procjena Meuvladina panela o promjenama klime objavljena je sredinom 2007. Do kraja te godine znanstvenici su pokazali da se polarne ledene kape tope dvostruko bre nego to je predviao taj izvjetaj.7 Vea je potranja za elektrinom strujom, vie je automobila i vie aviona nego to je itko zamiljao petnaest godina prije. I sve to i dalje raste. McKinsey Global Institute predvia da e od 2003. do 2020. broj vozila u Kini porasti sa 26 na 120 milijuna. A tu su zatim Indija, Rusija, Bliski istok i ostali.

Predvia se da e potranja za elektrinom energijom desetljeima rasti vie od etiri posto godinje. A ta e elektrina energija potjecati od najprljavijeg raspoloivog fosilnog goriva - ugljena. Ugljen je jeftin i mno-go ga je, pa se svijet u proizvodnji najveeg dijela svoje elektrine energije oslanja na njega. Da bismo razumjeli utjecaj globalnog zagrijavanja, raz-motrimo sljedeu injenicu. Izmeu 2006. i 2012. Kina i Indija sagradit e osamsto novih termoelektrana na ugljen - ije e ukupne emisije C02 postati pet puta vee od ukupnih uteda prema sporazumu iz Kyota. To je posljedica rasta, ali posljedica koju valja rijeiti.

Uspon nacionalizma

U globaliziranom svijetu gotovo se svi problemi prelijevaju preko granica. Bio to terorizam, irenje nuklearnog oruja, zaraze, propadanje okolia,

ekonomska kriza ili nestaica vode, nijedno se pitanje ne moe rjeavati bez znaajne koordinacije i suradnje mnogih zemalja. Ali premda su gos-podarstvo, informacije, pa ak i kultura moda postali globalizirani, for-malna politika vlast ostaje vrsto sapeta uz nacionalnu dravu, ak i onda kad je nacionalna drava postala manje kadra jednostrano rjeavati veinu problema. Istodobno su nacionalne drave sve manje voljne okupljati se da rijee zajednike probleme. Kako se broj igraa - dravnih i nedravnih - poveava, a raste i mo i samopouzdanje svakoga od njih, izgledi za spo-razum i zajedniko djelovanje smanjuju se. To je glavni izazov uspona ostalih - sprijeiti da se sile globalnog rasta pretvore u sile globalnog nere-da i dezintegracije.

Ve je oevidan porast ponosa i samopouzdanja meu drugim nacijama, pogotovu onima najveima i najuspjenijima. Osobno sam ivu ilustraciju te pojave doi