SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET

STUDIJ POVIJESTI UMJETNOSTI

Ena Kundačina

PRIKAZI ARTEMIDE/ DIJANE U RENESANSI

Seminarski rad

Mentor: prof. dr. sc. Antun Karaman

Valerija Soldo, asistent

Mostar, 2013

Sadržaj

Uvod ................................................................................................................................3

1. Artemida/ Dijana .........................................................................................................4

2. Artemida/ Dijana u umjetnosti renesanse ...................................................................6

2.1. Zasebni prikazi Artemide/ Dijane.................................................................6

2.2. Prikazi Artemide/ Dijane u pratnji drugih bogova........................................8

2.3. Prikazi Artemide/ Dijane u mitološkim scenama........................................12

Zaključak .......................................................................................................................14

Literatura........................................................................................................................15

2

Uvod

Renesansa je prvo razdoblje u povijesti umjetnosti koje je bilo svjesno svoga postojanja i koje

je samo sebi iskovalo ime (franc. Renaissance = preporod). U ovom razdoblju antika je

smatrana vrhuncem čovjekovih stvaralačkih snaga, pa su sve umjetnosti i znanosti koje su

cvjetale u antici ponovno bile oživljene.

Usporedno s materijalnom, razvijala se i duhovna kultura koja se izrazila u sve većem interesu

za antičku umjetnost. Nosioci te nove kulture bili su humanisti koji su kulturu usmjerenu

prema čovjeku suprotstavljali skolastičkoj nauci i teologiji. Za talijanske humaniste središte

univerzuma više nije bio Bog, nego čovjek, univerzalno obrazovani humanist, predstavnik

novčane i intelektualne elite.

Humanisti su skupljali i proučavali antičke rukopise, učili grčki i latinski jezik, istraživali

ostatke antičke arhitekture i skulpture. Razvijena samosvijest i samopouzdanje omogućili su

im da slobodno biraju uzore, koje nalaze u antici i prirodi, donose zaključke i da ih analitički

obrađuju.1 Pogotovo zanimljivi bili su grčki i rimski mitovi i legende. Nakon dugog razdoblja

dominacije kršćanskih tema u umjetnosti srednjeg vijeka, u renesansi se opet javljaju antički

bogovi i njihove priče. Veliki umjetnici renesanse često prikazuju Artemidu ili Dijanu, kao i

njenog brata blizanca Apolona na svojim djelima. U ovom seminarskom radu nastojala sam

kroz brojne prikaze Artemide/ Dijane analizirati njenu pojavu i razvoj kroz umjetnost

renesanse.

1 http://hr.wikipedia.org/wiki/Renesansa (24. 01. 2013.)

3

1. Artemida / Dijana

Artemida je grčka božica mjeseca, zvijeri i lova, zaštitnica djevojaka, božica svadbe i poroda. Ona je

Apolonova sestra blizanka, i kći Zeusa i Lete. Artemidini su pandani u rimskoj mitologiji Dijana,

boginja lova i Selena, boginja mjeseca.2

Etimologija imena Artemida nejasna je i ne označava precizno njen karakter. Njeno ime je povezivano

s riječima „medvjed“ i „prepelica“. Grčka riječ αρτεμης (artemis) je pridjev koji označava nešto

sigurno, zdravo, što bi Artemidu činilo „onom koja liječi bolesti“, međutim nijedan od naziva

ne uzima u obzir složenu ličnost božice u kojoj se izgleda spajaju različita božanstva, baš kao

i u slučaju njenog brata Apolona. 3

U početku je predstavljana kao božanstvo poljoprivrede, pogotovo u Arkadiji. Bila je božica

lova i šuma, a njen simbol je bila medvjedica što objašnjava zašto je u početku bila

poistovjećivana sa Kalisto, koja joj je kasnije postala pratilja. Od samog početka Artemida je

bila povezivana s Apolonom, jer su oba božanstva slične prirode- i ona je bila božanstvo

svijetlosti (Phoebe), samo što je za razliku od Apolona, koji je bio poistovjećen sa suncem,

Artemida bila poistovjećena s mjesecom. S pojavom Selene, božice mjeseca, ta veza polako

nestaje da bi se opet javila u rimskoj mitologiji kad se u liku Dijane Artemida opet

poistovjećuje s mjesecom. Kao božanstvo svjetlosti imala je iste funkcije kao njen brat

Apolon. Poput njega bila je naoružana lukom i strijelama koje su joj poklonili Hefest i Kiklop

i dan joj je epitet „Apollousa“- razaračica, koja je svojim strijelama gađala smrtnike i njihova

stada pogađala smrtonosnim bolestima. Također su joj davani epiteti „Potnia Theron“

(gospodarica divljih zvijeri), „Kourotrophos“ (čuvarica mladosti), „Locheia“ (pomoćnica pri

porodima) i „Agrotera“ ( lovkinja). 4Poput Apolona bila je božanstvo iznenadne smrti i

najčešće je pogađala žene. Bila je, međutim, jednako blagonaklona i onima koji bi je poštovali

donosila bi napredak i blagostanje. 5

Iako je kao lunarno božanstvo Artemida ponekad na novčićima predstavljana sa bakljom u

rukama ili sa mjesecom i zvijezdama oko glave, kipari su na svojim statuama većinom

2 http://hr.wikipedia.org/wiki/Artemida (19. 01. 2012.)

3 FELIX GUIRAND (ur.), New Larousse Encyclopedia of Mythology, Crescent books, New York, 1987., str. 127.

4 http://www.pantheon.org/articles/a/artemis.html (19. 01. 2013.)

5 F. GUIRAND (ur.), New Larousse Encyclopedia of Mythology, str. 128.

4

naglašavali njen ruralni karakter. Predstavljena nam je kao mlada djevica, vitka i gipka, sa

uskim kukovima i proporcionalnom građom tijela. Kosa joj je većinom svezana straga ili

skupljena u petlju na vrhu glave. Obučena je u kratku haljinu iznad koljena a na nogama nosi

sandale. Uz nju su često prikazivani pas i košuta.

U klasičnoj grčkoj umjetnosti prikazivana je kao tamnoputa lovkinja odjevena u djevojačku

kratku haljinu, s lovačkim čizmama, srebrnim lukom u strijelama te magičnim tobolcem.

Često je prikazivana u streljačkome stavu, zajedno sa psom ili jelenom. Katkad je luk i strijele

zamjenjivalo i koplje. Kao zaštitnica djevojaka držala je liru, a kao božica svjetla par

zapaljenih baklji.6

U pratnji svojih nimfi, lutala je planinama, šumama i divljinom loveći lavove, pantere, košute

i jelene. Iako ih je lovila, također se brinula o životinjama i smatrana je njihovom

zaštitnicom.7

U rimskoj inačici mita Dijana je također bila božica prirode i mjeseca, kao i plodnosti i

poroda. Ime Dijana je najvjerovatnije izvedenica riječi „diviana“ ( ona koja sija).8 Rimljani je

također prikazuju kao lovkinju, u pratnji psa ili jelena.

2. Artemida/ Dijana u umjetnosti renesanse

6 http://bogoviimitovi.blogspot.com/2012/06/grcki-mitovi-artemida.html (19. 01. 2013. )

7 http://www.pantheon.org/articles/a/artemis.html (19. 01. 2013.)

8 http://www.pantheon.org/articles/d/diana.html (19. 01. 2013.)

5

Ponovnim otkrićem antičke umjetnosti i književnosti u renesansi, Ovidijeva poezija

(pogotovo njegova zbirka „Metamorfoze“) uveliko je utjecala na maštu pjesnika i slikara tog

razdoblja, te promijenila percepciju grčkih mitova kroz naredna stoljeća. Već od samog

početka renesanse umjetnici su prikazivali scene iz grčke i rimske mitologije usporedo sa

konvencionalnim kršćanskim temama i motivima.9 Često su prikazivana olimpska božanstva;

ponekad u svom izvornom obliku, smještena u okvire mita koji se za njih vezuje, a ponekad

pak gotovo sasvim transformirana, osuvremljena i „moralizirana“ u brojnim alegorijama.

Među njima su dosta česti i prikazi Artemide/ Dijane.

2.1. Zasebni prikazi Artemide/ Dijane

Slika 1. Adamo Scultori, Dijana u lovu, 1547. Slika 2. Umjetnik Fontainbleau škole, Dijana,1550./60.

Na objema slikama lako nam je prepoznatljiv lik Dijane. Prikazana je u trenutku lova sa

svojim atributima- psom, lukom i stijelama, plaštom i mjesečevom krunom na glavi. Na slici

umjetnika iz Fontainbleau škole božica je prikazana naga i smještena je u šumoviti krajolik.

Sa blagim izrazom lica, plavom kosom i frizurom karakterističnom za to razdoblje, okrenuta

9 http://en.wikipedia.org/wiki/Greek_mythology_in_western_art_and_literature (24. 01. 2013.)

6

je direktno prema promatraču. Na Scultorijevoj gravuri Dijana je prikazana kako se u trku

osvrće iza sebe dok je krajolik tek blago naznačen.

Slika 3. Nepoznati njemački umjetnik, Dijana, 16.st.

Na ovom reljefu Dijana je prikazana u pratnji svojih pasa i malog puta koji ide za njom i puše u

rog. Osim pasa, pokraj nje možemo vidjeti i jelene, a pored njenih nogu lava. Dijana umjesto luka i

strijele na ovom prikazu u desnoj ruci drži koplje, a u lijevoj povodac za pse. Obučena je u kratku

haljinu koja na ovom reljefu, zbog načina prikaza izgleda skoro kao oklop. Na glavi se blago nazire

mjesečeva kruna, a izraz lica joj je ozbiljan. Iza božice, sa njene lijeve strane vidljiv je renesansni

grad smješten u planinski krajolik, dok se s njene desne strane mogu razaznati ostaci drugog,

ruševnog grada. Prikazi poput ovog u kojem je antička božica, ponekad sa svojim atributima, a

ponekad bez njih, smještena u suvremeni, moralizirajući krajolik dosta su česti u renesansi.

2. 2 . Prikazi Artemide/ Dijane u pratnji drugih bogova

7

Slika 4. Antonio Salamanca, Dijanina kočija, 1541.

Na Salamancovoj slici Dijana je prikazana kako u pratnji druga dva božanstva ( najvjerovatnije

Minerve i Venere sa malim Kupidom) u svojoj kočiji koju vuku njena dva psa, leti iznad dva

suvremena, renesansna grada. Dijana je prikazana skoro naga, sa mjesečevom krunom na glavi iz

koje isijava svjetlost koja raspršuje oblake. Zajedno sa svojim pratiljama gleda dolje, prema

gradovima koje nadljeće. Ovdje imamo još jedan primjer moralizirajućeg krajolika- grad sa

velikom katedralom na lijevoj strani slike obasjan je mjesečevom svjetlošću koja isijava iz Dijanine

krune, dok je drugi grad i dalje ogrnut tamom.

Slika 5. Lucas Cranach stariji, Apolon i Dijana, oko 1526.

Cranachova slika prikazuje blizance Apolona i Dijanu u šumovitom krajoliku. Apolon, s pogledom

usmjerenim u daljinu ispaljuje strijelu iz luka, dok Dijana prekriženih nogu, u trenutku odmora,

sjedi na jelenu- jednom od svojih atributa. Oba božanstva prikazana su naga. Dijana, ljupka i mlada

crvenokosa djevojka gleda direktno u promatrača, a njeni uvojci isprepliću se sa rogom jelena na

8

kojem sjedi. Iza njih nazire se brdoviti njemački krajolik sa jezerom, crkvom i utvrdom na vrhu

brda. Umjetnik veliku pozornost pridaje detaljima poput prikaza labudova koji plove jezerom ili

odrazom svijetla u očima jelena, kao i stapanjem jelenjih rogova sa drvetom u pozadini, čineći ovu

sliku posebno dražesnom.

Slika 6. Flandrijski umjetnik, Dijana u lovu sa nimfama, oko 1460.

Slika prikazuje Dijanu u lovu u pratnji jedne od svojih nimfi koja puše u rog. Za razliku od gore

navedenih primjera na kojima je božica prikazivana skoro na isti način kao u antičko vrijeme, ovdje

možemo vidjeti nešto sasvim drugačije. Dijana i njena pratilja odjevene su u suvremenu odjeću, a na

glavi nose kape koje su bile popularne među dvorskim damama tog vremena. Kada bi sa slike

uklonili Dijanine atribute- luk, strijele, te životinje vezane uz lik božice, ovo bi bio tek prikaz neke

dvorske dame u šetnji sa svojom sobaricom. Iako je naslikana scena lova, likovi su statični, kao

zamrznuti u vremenu i dosta podsjećaju na gotičke prikaze sličnih scena. Božica i njena pratilja

naslikane su na livadi okruženoj šumovitim i brdovitim krajolikom.

9

Slika 7. Baccio Bandinelli, Borba razuma i strasti, 1545.

U renesansnoj umjetnosti česti su bili prikazi psihomahije- borbe vrlina i poroka, u kojoj su

paganska božanstva, vezano za svoju prirodu, utjelovljivala mane ili vrline. Na Bandinellijevom

crtežu dan nam je primjer psihomahije u kojoj božanstva igraju uloge dobrih i loših ljudskih odlika.

U borbi lukovima i strijelama Kupido, Venera i Vuklan bore se u ime Strasti na desnoj strani, dok su

Apolon i Dijana u pratnji Merkura, Saturna, Herkula i Jupitera na drugoj strani, šampioni Vrline. Na

nebu iznad njih lebdi personifikacija Razuma koja i sama sudjeluje u borbi tako što svijetlom

obasjava svoje suborce, a protivnike pokriva gustim oblacima. Unatoč klasičnom nagovještenju i

fizičkoj nagosti, ovi likovi su instrumenti moralnosti. 10 Kroz borbu paganskih božanstava prikazane

su kršćanske vrijednosti koje renesansnog čovjeka podsjećaju na prave vrijednosti i ispravne odluke.

10 JEAN SEZNEC, The survival of the pagan gods, Harper Torchbook, New York, 1961., str. 110.- 112.

10

Slika 8. Umjetnik Fontainebleau škole, Dijana pred Jupiterom, sredina 16. st.

Na ovoj tapiseriji Dijana je prikazana kako kleči pred Jupiterom i ostalim olimpskim božanstvima i

moli Jupitera da joj podari vječnu nevinost. Svi bogovi su obučeni u antičke nošnje i lako su nam

prepoznatljivi zbog svojih atributa. Jupiter sjedi na tronu u sredini, a ispod nogu mu je orao- njegov

simbol. S njegove lijeve strane vidimo Minervu u svom oklopu i s Meduzinom glavom na štitu, a

pokraj nje je bog Mars. Na desnoj strani vidimo Veneru i Merkura. Za razliku od ostalih bogova na

tapiseriji, Dijana je prikazana u suvremenoj renesansnoj odjeći i ima mjesečevu krunu na glavi.

Ona zapravo utjelovljuje lik Diane de Poitiers- francuske dvorkinje na dvoru Franje I. koja se

poistovjećivala sa božicom Dijanom i često je bila prikazivana kao ona. Sa Dijanine lijeve strane,

pokraj drveta vidi se jelen, njen atribut.

U pozadini tapiserije, sa lijeve strane bogova, u brdovitom krajoliku prikazan je Apolon kako ubija

zmaja Pitona. Na desnoj strani vidi se personifikacija rijeke koja iz svog vrča izlijeva vodu koja

teče prema renesansnom gradu u pozadini.

2.3. Prikazi Artemide/ Dijane u mitološkim scenama

11

Slika 9. Ticijan, Akteonova smrt, oko 1565.

Kao božica čednosti, Artemida je sramežljiva djevica. Poznata priča iz mitologije koja dokazuje

njenu čednost ali i naglu prirodu je priča o Akteonu. Akteon je, poput Artemide, bio strastven lovac.

Kada je jednog dana bio u lovu, izgubio se i slučajno nabasao na Artemidu koja se sa svojim

nimfama kupala u šumskom potoku. Zadivljen njenom ljepotom, ostao ju je kriomice posmatrati.

Kad ga je Artemida uočila, kako nikome ne bi rekao da ju je vidio nagu, pretvorila ga je u jelena, a

kad je krenuo bježati, njegovi vlastiti psi su ga razderali. 11 Na Ticijanovoj slici vidimo Artemidu

kako u trku odapinje strijelu prema Akteonu, na kojeg skaču njegovi lovački psi. Akteon se, počevši

od glave, već počeo pretvarati u jelena. Artemida je ovdje lako prepoznatljiva; uz nju su prikazani

njeni atributi luk, tobolac i strijele kao i pas koji trči usporedo s njom. U trku joj se haljina pomakla,

pa joj je otkrivena desna dojka. Plava kosa joj je svezana u čvor na glavi, a na nogama nosi sandale.

Akteona vidimo polunagog u pozadini kako ga na tlo obaraju njegovi psi. Prikaz tmurne atmosfere

na slici u skladu je sa tragičnom tematikom Akteonove smrti. Likovi su smješteni u šumoviti

krajolik, a s lijeve strane nazire se potočić u kojem se Artemida kupala.

11 F. GUIRAND (ur.), New Larousse Encyclopedia of Mythology, str. 129.

12

Slika 10. Titian, Dijana i Kalisto, 1556./ 59.

Artemida je od svojih pratilja zahtjevala da budu savršeno čedne, kao što je i ona sama. Kad je Zeus

zaveo jednu od nimfi- Kalisto, Artemida je primjetila da je ona trudna. Za kaznu što je prekršila

njena pravila, Artemida pretvori Kalisto u medvjedicu i poče ju gađati strijelama. Ubila bi je da Zeus

nije došao i Kalisto uzeo u nebo te njen lik postavio među zvijezde. Kalistino dijete, Arkad, spašeno

je i postao je predak Arkađana. 12

Na Ticijanovoj slici prikazan je trenutak u kojem nimfe otkrivaju Kalisto i Dijani pokazuju njezin

natečeni trbuh. Dijana je prikazana okružena nimfama, naga i s mjesečevom krunom na glavi kako

prstom pokazuje prema Kalisto koju nimfe čvrsto drže, otkrivaju i zagledaju. Iznad njih, na stupu

stoji mali Kupid koji ih zalijeva vodom iz vrča. Pokraj nimfi, u prvom planu leži crni pas. Cijela

radnja smještena je u prirodni krajolik sa potočićem koji teče između dviju skupina- Dijane sa

nimfama na jednoj strani i Kalisto sa nimfama koje je otkrivaju na drugoj. U pozadini se vide šuma i

planine.

Zaključak

Iz gore navedenih primjera jasno je vidljivo koliko je duh antike, a pogotovo njeni mitovi i legende,

utjecao na renesansnog čovjeka i umjetnika. Grčki i rimski bogovi pojavljuju se odjednom, ponekad

u svom starom ruhu, a ponekad prerušeni kroz brojne alegorije i zauzimaju mjesto koje je do tada

bilo strogo rezervirano za Krista i svece. Zašto su se renesansni umjetnici toliko vezali za mitove iz

davnina? Možda zato što ni znanost, ni filozofija, a često ni religija nisu mogli objasniti što točno

12 GRAVES Robert, Grčki mitovi, Familet, 2008, Beograd, str. 79.

13

znači biti čovjek koliko su to mogli mitovi. Homer i Heziod, a kasnije Virgilije i Ovidije pisali su

nezaboravne priče i pjesme koje do današnjeg dana dodiruju ljudsku svijest. Veliki mitovi i legende

ilustriraju i objašnjavaju svim generacijama poredak svijeta i odnose među bogovima i ljudima,

među velikima i malima. Ukazuju na ljudske vrline, ali i mane.

Na renesansnim prikazima, klasični mitovi zajedno sa alegorijama i kršćanskim pričama služe kako

bi uzvisili Crkvu i njenu doktrinu. Često bogove prikazuju u borbi između vrlina i mana, između

lakih ali krivih i teških ali ispravnih izbora u životu. Na takvim prikazima, antički bogovi poput

čiste, djevičanske ali i odlučne i snažne Artemide/ Dijane ili strastvene i putene Venere, na drugoj

strani, dobivaju novo značenje i služe za opomenu uzornim mladim kršćankama o ispravnim

izborima u životu. Na ovakvim prikazima klasična mitologija, kršćanska moralnost i renesansni

humanizam postižu savršenu sintezu.

Literatura:

GRAVES Robert, Grčki mitovi, Familet, Beograd, 2008.

GUIRAND, FELIX (ur.), New Larousse Encyclopedia of Mythology, Crescent books, New York,

1987.

SEZNEC, JEAN, The survival of the pagan gods, Harper Torchbook, New York, 1961.

14

http://bogoviimitovi.blogspot.com/2012/06/grcki-mitovi-artemida.html (19. 01. 2013. )

http://www.pantheon.org/articles/a/artemis.html (19. 01. 2013.)

http://www.pantheon.org/articles/d/diana.html (19. 01. 2013.)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Renesansa (24. 01. 2013.)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Artemida (19. 01. 2012.)

http://en.wikipedia.org/wiki/Greek_mythology_in_western_art_and_literature (24. 01. 2013.)

15