emir suljagic - pogled na profil, ideologiju, politiku - zlatko lagumdzija

5/22/2018 Emir Suljagic - Pogled na profil, ideologiju, politiku - Zlatko Lagumdzija

1/244


2/244


3/244


4/244

POGLED NA PROFIL, IDEOLOGIJU, POLITIKU,

Autor:Emir Suljagi

Recenzenti:Ivan Barbali,

Neven Aneli,Reuf Bajrovi

Lektura:Mediha Mulahasanovi

Tehniki urednik / dizajn:Emir Operta

Izdava:Forum Lijeve IncijativeAlipaina 41, Sarajevo

tamparija:Bemust d.o.o.

Tira:1000

Sarajevo, 2008


5/244

POGLED NAPROFIL,

IDEOLOGIJU,POLITIKU

EMIR SULJAGI

SARAJEVO 2008.


6/244

PROFIL, IDEOLOGIJA, POLITIKA ZLATKO LAGUMDIJA

6


7/244

7


POGLED NA PROFIL, IDEOLOGIJU, POLITIKU


8/244


8

Oko malo koga ili ega u Bosni i Hercegovini postoji konsenzus unutar vladajueosovine zla kao oko Zlatka Lagumdije. Tri meusobno iskljuive ideologije i strankekoje su bh. narode povele u meusobno istrebljivanje, koje se ne mogu dogovoriti ni

oko bilo ega drugog, slau se samo u jednom: glavni problem ove zemlje je ZlatkoLagumdija. Kao rezultat toga, Lagumdija je kao malo ko opet, skoro niko biopredmet politike i medijske histerije* koja je odavno prela granicu izmeu onoga tobi se moglo opisati kao posljedica legitimnih politikih razlika na jednoj i lina* nadrugoj strani. Ali, to je u ovoj i ovakvoj Bosni i Hercegovini najbolja mogua potvrdaispravnosti neke politike i karaktera neke linosti. Jer, ova je zemlja odavno kao onaStradija, koju je Radoje Domanovi opisao kao zemlju koja ima mnogo slobodumnihzakona, a nimalo slobode; u kojoj se dre govori i piu knjige o privredi, a niko nitanije sejao; koja je pretrpana moralnim poukama a morala nigdje nema; u kojoj segovori o tednji i blagostanju a rasipa se na sve strane; i u kojoj svaki nitkov i zelenasebi moe kupiti titulu veliki narodni rodoljub.

Podjednako je paradoksalno to to se u politikom sistemu svojedobno utemeljenomna neupitnosti odluka jednog ovjeka Alije Izetbegovia njegov ideoloki protivnikoptuuje za autokraciju i diktaturu. Jo licemjernije, u politikoj kulturi koja nekad tihonekad naglas ali za vremenima vrste ruke i vremenima kada je Bog po zemlji hodao Josip Broz Tito Lagumdiju se optuuje da je Staljin. Nastranu i to to je u zemljiiju budunost vladajue politike elite sistematski ve skoro dvije decenije unitavaju,Lagumdija je najvei politiki tetoina a o tome u dijelu ovdanjih medija postojikonsenzus. U zemlji u kojoj vlast pravi opoziciju po vlastitoj mjeri i vjeruje da je toprirodan poredak stvari biti na drugoj strani barikade, onako kao to su Lagumdija

i SDP, pitanje je kunog odgoja. U drutvu u kojem je cinizam vrlina, dosljednost jepsovka ambicija zamijeni znanje, a vizija ustupa mjesto iaru. U takvom drutvuZlatko Lagumdija je uistinu opasan ovjek: jer, on je politiar sa vizijom i znanjem iovjek dosljedan vlastitim uvjerenjima.

Vano je ivjeti u skladu sa svojim uvjerenjima, u suprotnom taj ivot nije vrijedanivljenja. Ne mislim da je ljevica Vladimir Ilji Lenjin na eljeznom krevetu sa NadedomKrupskajom, nisam ljeviar iz nevolje i nisam u politici zato to nemam alternative,nego iz uvjerenja.

U ovom i ovakvom drutvu, SDP je jo uvijek jedina, istinska i autentina mada,

naalost, i posljednja utvrda boljeg dijela historije Bosne i Hercegovine; onog dijelanjene historije koji se temelji na stotinama godina zajednikog iskustva, ivota i suivota;borbe protiv zajednikog neprijatelja, zajednikih patnji; historije u kojoj su narodi,graani i stanovnici ove zemlje tvorili jedno drutvo i pored svih meusobnih razlika, iuspijevali pronai nain da i pored svega sauvaju vlastito dostojanstvo i nastave ivjetiskupa. U onoj mjeri u kojoj bi danas bilo nemogue zamisliti Bosnu i Hercegovinu bezSDP-a, nemogue bi bilo zamisliti i SDP bez Zlatka Lagumdije. Jer samo je ovjeknjegovog iskustva i politiar njegove vizije mogao odoljeti silnim iskuenjima i nastavitida se bori za principe na kojima se ideja ljevice temelji u ovoj zemlji od njenih skromnihpoetaka. I to to danas u mjestima kao to su Bratunac, Kalesija, apljina i Prijedor

ima socijaldemokrata, trebalo bi se zahvaliti, prije svega, njegovoj dosljednosti.*Dodatak strana: 149 (Neke od dobijenih presuda za klevetu, 2003 / 2004. godina)* Dodatak strana: 171 (Ilustracija prijetnji, 2004. godina)


9/244

9


Dosljednosti koja je podrazumijevala cijeli niz tekih, ponekad i kontraverznih odluka.I to je jo jedna bitna razlika izmeu Lagumdije i ostatka politike elite u BiH:sposobnost da donosi odluke koje niko od njegovih politikih protivnika ne bi elio

da mora donijeti pa zato od njih bjei po svaku cijenu. Ona, pak, proistie iz jasnoei snage njegove politike vizije i odnosa prema dravi i razumijevanju njene prirode ivanosti.

Zbog svega toga, oita je potreba da se u vrijeme kada vlast i njeni medijskiglasnogovornici SDPBiH i Zlatka Lagumdiju osobno smatraju najveim problemomzemlje* u sutini samo zbog toga to ni SDP ni Lagumdija nisu opozicija ponjihovoj mjeri da se na jednom mjestu, detaljno, obrazloe Lagumdijini politikipogledi, stavovi i vizija bh. socijaldemokratije danas i u budunosti. Tekst koji slijedinije odgovor na optube i ne samo zato to su i razliiti sudovi u BiH ustanovili da

su te optube i neutemeljene i zlonamjerne niti pokuaj biografije. Za prvim nemapotrebe, a za drugo bi trebalo mnogo vie prostora. Tekst koji slijedi zbog toga nebi trebalo smatrati niim drugim do pokuajem da se Zlatko Lagumdija predstaviza ono to jeste: ovjeka, politiara i dravnika koji dri da je najvreliji dio paklarezerviran za one koji su u vremenima velikih moralnih kriza ostali neutralni. A Bosnai Hercegovina ve skoro dvije decenije preivljava najozbiljniju moralnu krizu u svojojhistoriji, pod vlau svog ljama, najgoreg to je ikad dala.

*Dodatak strana: 177 (Komisija za ispitivanje tzv. sluaja Dravni udar, 2004. godina)


10/244


10


11/244

11


UVOENJE DEMOKRATIJE


12/244


12

Od poetka politike karijere kada je na prvim unutarpartijskim izborima sa viekandidata izmeu 200 njih izabran u Predsjednitvo Centralnog komiteta Savezakomunista BiH Zlatko Lagumdija je, ini se, dijelio sudbinu bh. socijaldemokratije.

Osporavana i napadana, u jednom trenutku skoro poraena, tek da bi se pokazaloda je mnogo ilavija nego to njeni protivnici vjeruju, socijaldemokratija je bila iostala jedina ideja u Bosni i Hercegovini koja prevazilazi uskogrude i zatucane etnikeokvire. U vrijeme kada je dravni socijalizam u istonoj i srednjoj Evropi u hropcupreivljavao svoje posljednje dane, Lagumdija je bio na postdoktorskim studijima izoblasti podrke donoenju grupnih odluka uz pomo informacionih i kompjuterskihtehnologija u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Iz SAD-a sam gledao kako padaBerlinski zid i tada sam se vratio ovdje, jer me bio strah da e Berlinski zid pasti na glavuba nama, i u politiku sam uao jer sam shvatio da predajui studentima informatikune mogu uticati na to da me cigla sa tog Berlinskog zida ne udari u glavu. Politikom

sam se, zapravo, poeo baviti zato to sam bio svjestan da e se Jugoslavija, ako se buderaspadala, raspasti preko lea BiH.

Ve tada, na prvoj sjednici CK kojoj je prisustvovao, u svojstvu lana PredsjednitvaSKBiH, Lagumdija je predloio uvoenje viepartijskog sistema: tanije, predloio

je da se, u skladu sa tadanjim Ustavom, delegaciji Saveza komunista u tadanjemDrutveno-politikom Vijeu Skuptine, naloi pokretanje ustavnih reformi koje biomoguile uvoenje viepartijskog sistema. U isto vrijeme, predloio je da se sam SKpodijeli u dvije stranke to je proisticalo iz prilino jasne podjele na dvije struje unutarsame partije socijaldemokrate i komuniste. Pokuao sam predloiti da izvrimopolitiku, a ne etniku pluralizaciju, jer sam vjerovao da je bolje da se podijelimo takonego na Srbe, Hrvate i muslimane.

U autorskom lanku* objavljenom u januaru 1990., naime, Lagumdija je stavoveizreene unutar partije obrazloio i javno, argumentirajui zbog ega je uvoenjeviestranaja potrebno, ali i upozoravajui da bi nekontrolirana pluralizacija moglaodvesti zemlju u katastrofu. Kako iz jalovog jednoumlja prei u kreativno vieumlje,a da taj put ne zavri u bezumlju, pitanje je koje sve vie zaokuplja (...). Mi sami sebemoemo zavaravati i ocjenjivati se po onome to elimo, to osjeamo da bi trebalouraditi, meutim, objektivno, drugi e nas cijeniti po onome to smo uradili. Zbogtoga, od blagovremenog i efikasnog reagiranja (...) zavisi da li e Savez komunista u

iroj javnosti biti prihvaen kao progresivna snaga koja osjea ono to se naziva bilohistorije i koja je spremna, bez oklijevanja, dati odgovore primjerene duhu vremena(...). Oigledno da se Savez komunista mora jasno i precino izjasniti i boriti za (...)elementarne (...) ljudske slobode, kao to je sloboda politikog udruivanja primjerenademokratskim drutvima (...). Savez komunista nema ni najmanje razloga za strah odpojave novih partija koje e se boriti za svoj uticaj na tom (...) politiki pluralnomprostoru. Ako se boji drugih, eventualno zato to nude bolje i progresivnije, onda jenjegova obaveza prema svom lanstvu i prema svim graanima da se izbori za postojanjetakve konkurencije. Ako se, pak, boji sam sebe to je druga teorijska mogunost,odnosno, ako se boji svojih slabosti onda time vjerovatno ima dodatni razlog za

prihvatanje zdrave politike opozicije koja ga moe samo osnaiti i proistiti.* Dodatak strana: 49 (Nedeljna borba - Osloboenje, Sarajevo 11. januar 1990.)


13/244

13


Na kraju je bilo upravo tako, i u svom posljednjem komunistikom sazivu skuptinaSocijalistike republike Bosne i Hercegovine usvojila je ustavne amandmane koji sudopustili osnivanje politikih organizacija na etnikoj i vjerskoj osnovi, ali i ustavne

amandmane koji su kasnije omoguili legalno izjanjavanje graana o nezavisnosti isuverenitetu BiH. Uvoenje viestranaja i demokratije naprosto je bilo neminovno,mada Lagumdija i danas smatra da je nain na koji je pripremljena i donesenamogao biti mnogo bolji. Ta odluka sama po sebi nije bila kriva odluka. Ali, moglisu se definirati ustavni mehanizmi koji bi sprijeili ono to se poslije deavalo. Bilo jeneminovno da doe do toga i da budemo naisto, zato to se to nije moglo sprijeitiukidanjem naziva nacionalna stranka. Refleksije te odluke nisu rezultat imena stranaka,nego raspada jednog sistema i nastanka vakuuma koji su nacionalne stranke stvorile.Ta odluka nije promijenila nita na stvari, ali su druge odluke bile pogrene. Jedinoto smo uspjeli jeste da kroz ustavne amandmane stvorimo ustavne pretpostavke za

referendum, odnosno, da uvedemo odredbu kojom se spreava odravanje nacionalnih,etnikih referenduma.

Nedugo nakon toga, uplaena agresivnom nacionalistikom retorikom Franje Tumanai HDZ-a, koji su na kongres odran u februaru 1990. pozvali i deklarirane pripadnikeustake emigracije, JNA nudi bh. komunistima neto to se moe samo opisati kao pakts avolom. Delegacija predvoena tadanjim zamjenikom saveznog sekretara narodneodbrane, admiralom Stanetom Brovetom ponudila je, naime, SKBiHSDP-u da napredstojeim izborima budu njihova partija, kojoj bi vojska garantovala pobjedu.Brovet je predloio uvoenje vanrednog stanja, uz hapenje disidenata, i spomenuo jeimenom Zdravka Grebu, poznatog univerzitetskog profesora. Ja sam tada rekao: Akoete hapsiti Grebu, onda bi bio red da uhapsite i neke od nas u Centralnom komitetu,ukljuujui i mene. Mislim da ovi vai znaju i moju adresu. Mi smo njihovu ponuduodbili, a kljunu ulogu u tome je odigrao Krstan Maleevi, lan Predsjednitva izBanje Luke.


14/244


14


15/244

15


NACIONALNE STRANKE PUT DO PAKLA


16/244


16

A potom su doli izbori, prvi, demokratski, viestranaki i euforini kao nikad kasnije.I pomalo predvidivo SKBiHSDP je potuen do nogu. Sa samo 12% osvojenih glasova,bh. socijaldemokrati su osvojili najmanje od svih partija sljednica republikih Saveza

komunista kako u bivoj Jugoslaviji, tako i u istonoj Evropi. Tri nacionalne stranke, sainae meusobno iskljuivim ideologijama i programima, mogle su se ujediniti samo okojednog: da sa vlasti sklone komuniste. I dok je SKBiHSDP ve tada pokuavao graditikampanju na temama kao to su ekonomija, zdravstvena i socijalna zatita, SDA, SDS iHDZ su, u sutini, objanjavali da e sve to doi na red kada se rijei nacionalno pitanje.Njihova je kampanja bila maestralna, jer se temeljila na strahu jednih od drugih. Onisu vodili kampanju svae i potpune nacionalne podjele, da bi sedam dana pred izboreRadovan Karadi, Stjepan Kljui i Alija Izetbegovi najavili kako su se sporazumjeli da zbog prirode izbornog sistema u izboru za Predsjednitvo njihovi glasai glasaju zakandidate druge dvije stranke. Tako je Karadi pozvao Srbe da glasaju za Izetbegoviai Abdia; Izetbegovi je pozvao svoje glasae da glasaju za Plavievu i Koljevia... Tadasu svi graani birali pripadnike sva tri naroda, ali ovi su uspjeli da prevare graane, ak itako.

Drugi razlog ovako ubjedljive pobjede nacionalnih stranaka bio je i to to su druge strankebliske idejama SKBiHSDP, ponajprije Savez reformskih snaga, nastupale samostalno naizborima. I pored pokuaja, i u jednom trenutku dogovorenog zajednikog nastupa, odtoga na kraju nije bilo nita. Razlog zbog kojeg je sporazum propao danas izgleda banalnoi prozaino: tadanji efovi stranaka, Nijaz Durakovi i Nenad Kecmanovi nisu se moglisloiti oko zajednike liste kandidata za izbore, za Predsjednitvo SRBiH. Reformisti isocijaldemokrati su na izbore izali odvojeno i, potueni su. Mi smo priali o budunosti,

a oni su ve tada priali samo o prolosti, oni su priali o strahu, mi smo priali o nadi.Vidjelo se da e oni pobjediti, ali moram priznati da je tako brutalan rezultat izbora zasve nas bio ok.

Shodno onome za to se javno zalagao, Lagumdija je u partiji spadao u krug ljudi kojisu predvodili transformaciju Saveza komunista u Socijaldemokratsku partiju, kako prijetako i odmah nakon prvih viestranakih izbora u BiH. Otpor toj vrsti promjene, unekim dijelovima partije, bio je jo uvijek snaan, tako da je ime, nakon poraza na prvimviestranakim izborima, usvojeno na Prvom kongresu nove stranke bilo kompromis:Socijalistika demokratska partija. U toj skupini su bili jo i Krstan Maleevi, IvoKomi, Emina Keo i Meho Bai. Na tom kongresu, na kojem je usvojeno novo ime,

odranom u Domu mladih, jedan je ovjek odrao izvanredan govor i insistirao da se idedo kraja i da se stranka zove socijaldemokratska: Svetozar Pudari.

Od samog poetka vladavine nacionalnih stranaka, bilo je jasno da koncept vlasti kojione nude za rezultat teko da moe imati dravu uope, kamoli efikasnu dravu. I poredrazliitog stupnja i vrste odgovornosti (poslije Karadieve prijetnje nestankom jednognaroda, svako izjednaavanje sa Izetbegoviem postaje moralno problematino) ve

je tada bilo oito da ak i onda kada koriste istu terminologiju, lideri tri stranke nemisle na iste stvari. Komentirajui tragikomine pregovore o ustavnom aranmanu uoireferenduma o nezavisnosti, Lagumdija je tada u nedjeljnom izdanju Borbe napisao:

Taman kada se prestravljeni narod obradovao toliko eljenom dogovoru, interpretatori


17/244

17


njegove volje su proitali svoje vienje zajednikih stavova. SDA je trijumfalno obznaniokako je konano sauvana jedna Bosna i Hercegovina. U isto vrijeme, srei predstavnikaSDS nije bilo kraja zbog obnarodovanja da smo dobili tri Bosne i Hercegovine. HDZ

je bio zadovoljan jer je sve njihove prijedloge Evropa prihvatila i definirala tri Bosne iHercegovine u jednoj. Svo vrijeme, meutim, bilo je jasno da najmanje dvije od trikoalicione stranke koriste vlast da iznutra srue dravni aparat, dok se trea na potpunodiletantski nain pokuavala poistovjetiti sa dravom. Cijenu njihovog diletantizma a stupanj diletantizma i amaterizma koji je SDA ispoljila na lokalnom, opinskomnivou doputajui SDS-u da preuzme vlast i koristei resurse vlasti poini etnikoienje je bezmalo kriminalan platili su prije svih upravo Bonjaci koji su ih velikimdijelom svojih glasova i doveli na vlast. Diletantizam, ak i na najviem nivou, upravo

je Lagumdija najbolje ilustrirao u novinskom lanku objavljenom nakon to ga je napovratku sa pregovora u Lisabonu, skupa sa Izetbegoviem, uhapsila JNA, a potom 48sati drala u kasarni u Lukavici. Svakodnevni potezi (SDA) pokazuju da malo ko udravnoj vlasti razmilja strateki ili radi precizno i sistematski. Vraajui se iz Lisabonau avionu Evropske zajednice sa Izetbegoviem, nije mi padalo na pamet da je mogue daef drave tokom viesatnog leta, uz slijetanje u Rimu, nema nikakav kontakt sa svojimljudima koji doslovno vode rat u Sarajevu.*

Meutim, Lagumdija, uz sve prigovore i kritike obilato i redovno upuivane na raunSDA, nije sumnjao da se istinski gospodari rata i mira u BiH nalaze izvan zemlje. I da suse zavjerili protiv Bosne i Hercegovine. U martu 1992., naime, napisao je kako odgovorene treba traiti kod bh. SDA, SDS-a i HDZ-a, ve kod pravih vladara Bosne: Miloevia,Tumana, Armije i Meunarodne zajednice (...) Prva dva bosanska vladara ne mogu

donijeti mir, ve samo ratne sukobe (...) Naime, Franjo i Slobo mogu donijeti mir, nesamo Bosni, tek kad odu.* Naalost, i jedan i drugi otili su kasno, prekasno, ostavivirazorne i trajne posljedice.

I pored svih razlika meu njima, prije svega razlika u motivima iako ne metodama apotom i u karakteru i linom profilu, Slobodan Miloevi i Franjo Tuman doveli suzajednikim snagama Bosnu i Hercegovinu najblie to je ikad bila, doslovnom, fizikomnestanku. Govorei na Konferenciji o Bosni i Hercegovini i sigurnosti na Balkanu, odranoj15. i 16. marta 1993. u Washingtonu, Lagumdija je naglasio upravo tu dimenziju napadana Bosnu i Hercegovinu: Na tlu bive Jugoslavije odvijali su se povijesno anahroni procesinasilnog stvaranja nacionalnih drava i to po modelu etnikih i historijskih prava i etniki

istih prostora. Prirodno, Bosna i Hercegovina kao multinacionalna zajednica nala sena udaru velikodravnog hegemonizma i sa zapada i sa istoka, jer je svojim postojanjemoduvijek bila smetnja velikodravnim aspiracijama. Otuda i ovaj put velikosrpski dravniprogram, pothranjujui i velikodravnu hrvatsku ideju, atakuje na suverenu egzistencijuBosne i Hercegovine u namjeri da je razgradi i da ona nestane kao dravni individualitet(...). Mehanizmi opravdanja za takve ciljeve svedeni su i svode se i na istoku i na zapaduna staru predrasudu da je na djelu unutranji vjerski i etniki sukob.*

Miloevi koji je bio srpski nacional-komunista i izdanak tvrdog konzervativnogjezgra srbijanskog Saveza komunista i ustavobranitelja i Tuman iju je vlast u

Hrvatskoj najbolje opisao Boris Deulovi, kao operetnu diktaturu imali su samo*Dodatak strana: 57 (Nedeljna borba, 17. oktobar 1991.)*Dodatak strana: 63 (Nedeljna borba, 26. mart 1992.)* Dodatak strana: 87 (Washington konferencija o BiH i sigurnosti na Balkanu - 15. i 16. mart 1993.)


18/244


18

jednu zajedniku stvar: Bosnu i Hercegovinu. Miloevi koji je na vlast doao ko-optirajui, donekle legitimne probleme kosovskih Srba i razumljive zahtjeve vojvoanskihindustrijskih radnika je umjesto rada ponudio euforiju klanja; Tuman koji je htio

pomiriti nepomirljivo, ustae i partizane iskoristio je talas demokratizacije koji jepreplavio Evropu i ponudio prolost i banovinsku Hrvatsku.

I dok je prvi na sjednicama Vrhovnog saveta odbrane nakon potpisivanja Dejtonskogsporazuma likovao kako je reio 90 posto srpskog pitanja u Bosni etnikim ienjempolovice njene teritorije, drugi je u nakani da civilizira bosanske muslimane blagosloviootvaranje koncentracionih logora u Hercegovini. Podsjeajui na, u sutini rasistikupozadinu njihove politike kao to je program Homogena Srbija Lagumdija je umartu 1993., rekao: Problem stanovnitva rjeavao bi se preseljavanjem i zamjenom,naroito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog podruja, kao jedini nain da se izvrirazgranienje i stvore bolji odnosi izmeu njih. Odnos prema drugim narodima na timprostorima nije definiran, ali u ovom ratu on u konkretnom smislu ne znai nita drugonego terorom, genocidom i asimilacijom dovesti ih do nestanka.Ono to ni jedan ni drugi nisu razumjeli je da bilo kakvim napadom na Bosnu iHercegovinu, dugorono rade samo na tetu i protiv interesa bosanskih Srba i Hrvata, uije su ime tvrdili da se taj rat vodi. Njihovi sugovornici u dominantno bonjakoj vlastiRepublike BiH, oni meu njima koji su vjerovali u odrivost nekakve muslimanskedrave na dijelu BiH, u istoj su mjeri naudili Bonjacima kao narodu. Lagumdija: Natlu Bosne i Hercegovine vodi se rat izmeu dva velikodravna nacionalizma, koji bi dafaktiki podjele zemlju, a bili bi, ini mi se zadovoljni da se u obliku neke muslimanskeenklave stvori neka minijaturna muslimanska drava. Time se Bonjacima daje lani

privid da bi tada imali svoju dravu, mada su svjesni da tako neto vodi ka broj ilisporijoj smrti te iste drave i naroda. Kao i bosanski Srbi i Hrvati, tako i Bonjaci opstajusamo sa opstankom svoje drave Bosne i Hercegovine.

Iz takvog se rata moglo izai samo vojnim, a shodno tome i politikim porazom ideologijena kojoj se taj program temeljio. Civilizirani se svijet tako obraunao sa nacizmom ifaizmom koji je zaprijetio globalnom dominacijom u Drugom svjetskom ratu. Anema nikakve sumnje da su srpski i hrvatski nacionalisti nasljednici onih organizacija iideologija na tlu bive Jugoslavije koje su bile srodne ili proisticale iz nacistike doktrine.Upravo iz tog razloga zbog toga to su paravojne skupine i vikend-etnici izSrbije bili ideoloki nasljednici Zbora Dimitrija Ljotia ili Vojske u otadbini Drae

Mihajlovia a hrvatski gospodari rata u Hercegovini u znak pozdrava visoko podizalidesnicu Lagumdija se svo vrijeme zalagao za to da se s njima obrauna na jedini naini jezikom koji razumiju: silom. Nema rjeenja u Bosni i Hercegovini ukoliko e se i daljezastupati teza da iz ovog genocidnog rata niko ne moe izai ni kao pobjednik ni kaoporaeni srpski neofaizam nikada dobrovoljno nee odustati od svojih velikodravnihplanova. Kompromisna rjeenja ne odgovaraju vrhovima srpskog faizma niti tvorcimavelikodravnog nacionalizma jer ne mogu osigurati alibi pred sljedbenicima za neostvaraneplanove i obeanja. Ukoliko ne pristane na civilizacijski prepoznatljiva rjeenja, samo joostaje da se vojnom silom zaustavi (...).


19/244

19


SVE ZA DRAVU!


20/244


20

Kada je pokolj poeo niti za Lagumdiju niti za partiju nije bilo nikakve dileme: rijeje o faizmu ije su rtve u tom trenutku bili stanovnici BiH, ali koji e zahvaljujuisvojoj prirodi, prije ili kasnije, kada se obrauna sa svim vanjskim, poeti da proizvodi

unutranje neprijatelje. U jednom od novinskih lanaka napisao je da suoeni stakvim zlom, poteni ljudi nemaju pravo da ute i stoje po strani: Da li je mogue daSrbijanci, Crnogorci (...) ne vide da e se neto slino i njima desiti ako ne natjerajusvoje vlastodrce da zaustave bosansku klaonicu? Dok su gledali sedmodnevni TV ratu Sloveniji, Dubrovani su mislili da njima nikad ne moe stii takva strahota. Sarajlijesu se zgraavale nad sudbinom Dubrovnika, vjerujui da je to krajnji stepen bezumljau kojem bi oni trebalo da uestvuju samo sa humanitarnom pomoi. Danas bih volioznati ta misle i kako e reagovati Beograani dok zloinci bombarduju Sarajevo i naIlidi hrabro zarobljavaju konvoj sa hiljadama ena i djece. Od toga danas zavisi nesamo sudbina Bosanaca i Hercegovaca, nego i Srbijanaca.

U takvoj situaciji, prvo i najvanije je, prema njegovom miljenju pored zaustavljanjapokolja i krivinog gonjenja zloinaca, bilo sauvati dravu.* Ali, usprkos tome ilimoda upravo zbog toga, kako je vrijeme odmicalo, SDA je dravne organe mijenjalaparalelnim, stranakim. Temeljei politiku na nadi a ne na nadanju u politici se nemoe temeljiti nita sve ekajui da se za bosansku slobodu izbori neko drugi, SDA ilinije znala za ta se tano bori ili je svo vrijeme imala rezervni plan, izdajui ogromnertve koje su graani podnosili svakodnevno. Komentirajui odnos vlasti prema borbiza opstanak na jednoj i oslobodilakom ratu na drugoj strani, Lagumdija je napisao:

Poto slobodu svakoj dravi mogu donijeti samo njeni stanovnici, nita im drugo nepreostaje nego da se sami za nju izbore. Da bi neko uzeo uee u toj borbi mora znatizbog ega to radi i kako e izgledati drava u kojoj e ivjeti pobjednici i preivjeli. Madaistie mjesec dana otkako je kompletirano Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, javnosti

jo uvijek nije ponuena politika platforma iz koje bi svaki graanin ili vojnik mogaovidjeti svoje i dravne ciljeve. Bez toga, rtve agresije e se boriti samo za preivljavanje,a ne za slobodnu, demokratsku i civiliziranu dravu.

Da drave, kao vladavine zakona, nema bilo je oito i u svakodnevnom ivotu; to je bilovrijeme kada je svaki naoruani primitivac mogao da zakai bed i upada u tui stansamo zato to je mislio kako mu je neto sumnjivo, a priuen skladitar presluavao

generalnog direktora banke i pregledao poslovne knjige jer im se inilo da tu imanekih deviznih propusta. Podsjetimo, to je period od svega dva mjeseca nakon to

je legitimnog i legalnog Predsjednika Predsjednitva u zatoenitvu drala okupacionavojna sila, ni mjesec dana od trenutka kada su JNA, snage pod komandom SDS-a iparavojne formacije koje je opremio i obuio srbijanski Resor dravne bezbjednostikrenule ubijati, progoniti i paliti, a samu prijestonicu drati pod opsadom. Lagumdija

je imao privilegiju da sve to gleda iznutra, poevi od zarobljavanja na sarajevskomaerodromu.*

*Dodatak strana: 73 (Zapisnik 129. posebne sjednice Vlade RBiH 5. i 6. mart 1993.)*Dodatak strana: 71 (Stii e ih suza)


21/244

21


DRAMA U LUKAVICI


22/244


22

Nasuprot rairenoj zabludi da je u Lisabonu bio kao potpredsjednik Vlade to jepostao tek u kasno ljeto 1992. Lagumdija je zapravo bio tamo kao predstavnikopozicije na pregovorima koji su poeli kao pregovori o ustavnom aranmanu, a zavrili

kao mirovni pregovori. Nakon to je, naime, prvotno prihvaeni plan napravljenpod paskom portuglaskog diplomate Jose Cutilliera odbaen u Sarajevu, razgovori oustavnim prinicipima predvieni za naredni sastanak nisu nikad ni odrani jer je umeuvremenu, naprosto, poeo rat. Tako se umjesto razgovora o ustavnim principima,razgovaralo samo o prekidu vatre: dok je SDS insistirao da se prvo dogovore ustavniprincipi da bi dolo do prekida vatre, Izetbegovi je traio da se obustavi granatiranjeprijestonice prije nego to bilo kakvi razgovori ponu.

Kada su i takvi razgovori propali, na Izetbegovievo insistiranje on, tjelohranitelj,prevodilac i Lagumdija su poletjeli natrag, ka Sarajevu. Avion je bio pun kada smo

tamo krenuli, ali smo se vratili samo nas etvero. Kada smo sletjeli shvatio sam daneto nije u redu i rekao pilotu aviona da o tome obavijesti koga moe. Naime, nassu tri dana ranije pratili UN, MUP i JNA. Na doeku je bila samo JNA. A pilot,koji je svakako sletio na Izetbegovievo insistiranje, okrenuo se i otiao natrag.Nakonmanjeg verbalnog okraja o karakteru zadravanja oficir koji je ih je doekao rekao

je Izetbegoviu da nije uhapen, nego da ga oni tamo vode, na to je Izetbegoviodvratio da eli da se konstatira kako on ide protiv svoje volje, to znai da smouhapeni njih etvero su otpraeni u kasarnu u Lukavicu, gdje je Izetbegoviu reenoda ih eka general Milutin Kukanjac.

Kad smo uhapeni, nareeno je da nas prevedu u Lukavicu gdje bi nas, toboe, trebaloda eka general Kukanjac. Kad smo stigli u Lukavicu, nije bilo Kukanjca nego nas

je doekao general Vojislav urevac i izvjesni pukovnik Gagovi. Kada smo uliunutra, u generalovu kancelariju, kojeg sam znao samo iz medija, on je rekao: Otkudti, Lagumdija, ovdje? To je bilo prvo pitanje, ak i prije pozdrava. Ja sam rekao,vjerovatno refleksno: A, otkud Vi, generale, ovdje? On je tada predloio, poto samse ja tu zatekao sluajno, da nakon to se Izetbegovi i njegova pratnja smjesti, meneprebace u Predsjednitvo, jer nam je tako jednostavnije. Ja sam odgovorio: Gospodinegenerale, hvala na ponudi, ali nisam ja ovdje sluajno, Vi ste nas sluajno uhvatili ipoto smo zajedno izali iz Predsjednitva i iz Sarajeva, mi emo se tamo zajedno vratitiili se neemo nikako vratiti!

U situaciji u kojoj nisu znali hoe li uope osvanuti ivi, Izetbegovi i Lagumdija, bilisu upueni jedan na drugog. Tako su oni nas ubjeivali da granate koje se ispaljuju izLukavice, ustvari padaju po Lukavici i da mi iz Sarajeva granatiramo njih. I iz nekograzloga Izetbegovi je to uzimao zdravo za gotovo, ali ako nita drugo, makar samvojsku sluio u artiljeriji pa umijem razlikovati odlazeu od dolazee granate, pa sam sene jednom o tome raspravljao sa oficirima JNA, kae Lagumdija. Par mjeseci nakontoga, kada je formirana prva ratna Vlada nezavisne Republike BiH, Lagumdija jeuao u Vladu kao jedan od njenih potpredsjednika. Ni tu, bez obzira na sve ideolokerazlike, nije bilo dileme: zemlja je bila napadnuta, jedan njen narod nalazio se na

ivici fizikog nestanka. I kao to je i rekao na ratnom kongresu SDP-a, odranom u


23/244

23


Sarajevu u decembru 1992., odbijajui kandidaturu za predsjednika stranke, to je bilovrijeme u kojem se dijelimo samo na dvije partije: nas i njih, branioca i agresora iljude i neljude. Ali, ak i tako, Lagumdija je nastavljao da se javno i zvanino protivi

postupcima, sve vidnijoj korupciji i nepotizmu dominantnog dijela vlasti. Tako je,izmeu ostalog, u jednom intervjuu na tadanjem Radiju BiH, na pitanje da li je nakonpritvora sa Izetbegoviem promijenio miljenje o njemu, u maniru koji e kasnije postatiprepoznatljivo njegov, izjavio: Ne znam kakvo miljenje mislite da sam imao prije, alimoram priznati: kad vidim ove nove likove koji se pojavljuju kao ministri, ambasadorii slino, kojima je jedina kvalifikacija da su oni ili njihovi roditelji s njim bili u zatvoru,pada mi na pamet da sam ja postao potpredsjednik Vlade poslije 24 sata u pritvoru snjim; da smo ostali tri dana Bog zna dokle bih dogurao!

U istom razgovoru Lagumdija je slijetanje francuskog predsjednika Francoisa

Miterranda na sarajevski aerodrom prozreo kao ono to je to zapravo i bilo: Ja bihvolio da nije doao; doao je nenajavljen, u okolnostima u kojima od nas pravi zaraenestrane, legalne i legitimne vlasti i ljudi kojima e biti sueno kao teroristima, koji nataj nain skree panju svjetske javnosti na ovo kao humanitarno pitanje!. Kolegeiz Vlade bile su zaprepatene, a njegov je glas tada zagluen opom i kratkovidomeuforijom. Ali, to ni sluajno nije bio izolovani incident. Lagumdija se, i sa objektivnovrlo malo stvarne vlasti ponaao kao savjest vlasti i svaki potez vukao sa krajnjim ciljemizgradnje jedne, funkcionalne Bosne i Hercegovine prihvatljive svim njenim iteljima.Odnos prema dravi, rtvama koje bi za to trebalo podnijeti i potpuno suprotstavljenoshvatanje drave, Lagumdiju je esto dovodilo u centar panje javnosti.

Prvi put ve u decembru 1992. kada je, kao vrilac dunosti predsjednika Vlade, donioodluku da Sarajevo prestane primati humanitarnu pomo, sve dok humanitarna pomone pone stizati u takoer opsjednutu Srebrenicu. I uistinu, ve u drugoj sedmicidecembra u Srebrenicu je stigao prvi, i prijeko potreban, konvoj humanitarne pomoi.I pored toga to su u stvarnosti stanovnici Sarajeva nastavili primati humanitarnupomo a Meunarodna zajednica to nije prozrela sve dok se kamioni nisu ukotrljaliu Srebrenicu javno mnjenje je bilo okirano. Sarajevom se tada, kae Lagumdija,irila pria da sam ja, ustvari, rodom iz Srebrenice, jer nikom nije bilo jasno da postojii takav kreten koji e se liiti humanitarne pomoi zato to ona ne dolazi i drugima.Najzad, cijeli je sluaj prerastao u anegdotu, u kojoj Lagumdiji, dok se od ranjavanja

oporavljao u dravnoj bolnici u Sarajevu, nepoznati djeak u sobu donosi prenu ribu.I na pitanje, o emu se radi, odgovori: Poslali preko UNPROFOR-a, iz epe!

Jedan drugi dogaaj nije ni po prirodi ni po moguim posljedicama bio tako benigan.Sve je, naime poelo dok se kao ef Komiteta za saradnju sa UNHCR-om, Lagumdijaspremao za prvu donatorsku konferenciju zakazanu za avgust 1992. godine u Genevi.Kad sam od rahmetli Hakije Turajlia, koji je pokuavao uvesti nekakav sistem, traioda mi da dravne iro-raune, da bih ih imao i da bih ih mogao predoiti. On mi jeodgovorio: Ne mogu ti ih sada dati, jer ih upravo otvaram! Mi smo, dakle, ve trimjeseca bili nezavisna Republika Bosna i Hercegovina, sa zastavom pred Ujedinjenim

nacijama, a nismo imali dravni raun. Nakon to je Turajli muki ubijen u januaru


24/244


24

1993., ispostavilo se da pored tih, dravnih, rauna na kojima skoro da nije bilo novca,postoje drugi, paralelni rauni. Poslije sam traio uvid i ispostavilo se da na timraunima ima vrlo malo novaca. Turajli je po svijetu, od Hidrogradnje, Energoinvesta

skidao pare na dravni raun da bi se ispostavilo da je pored tih, dravnih rauna nakojima je bila nekakva crkavica a slina stvar desila se i sa raunima Armije R BiH mnogo veim sredstvima upravljala struktura koja je pravila neku paralelnu dravu.

Upravo je afera sa dravnim raunima Lagumdiji otvorila oi za mogunost daSDA, koja se javno deklarirale za jedinstvenu, cjelovitu i sekularnu republiku, ozbiljnorazmatra i druge opcije. Mogao sam imati neku vrstu razumjevanja za te ljude, akosu oni manje od mene vjerovali da emo preivjeti kao drava; ili ako su se pripremaliza to da se ta drava pretvori u nekoliko drava, pa da onda uu sa gotovim raunimau takvu dravu. Tada je jako malo ljudi vjerovalo da e ova zemlja uope preivjeti.

I mislim da jedan ozbiljan broj ljudi nije vjerovao da e preivjeti onakva kakva bitrebalo da bude na osnovu Platforme Predsjednitva Republike BiH iz 1992. godine:ili su mislili da emo biti poraeni a ja sam bio okiran kada sam 1992. godine saznaoza planove nekih ljudi da formiraju vladu u izbjeglitvu i jo gore, oni su to smatraliodgovornim dravnikim ponaanjem ili su imali realni plan o kojem mi nismo biliinformirani. A to je plan ljudi koji su jo tokom osamdesetih pregovarali sa Dobricomosiem, Kostom avokim i Mihajlom Markoviem; moete li to zamisliti? Nekikau da je pravo udo da su Bonjaci danas uope kao narod ivi. Sve bih ja te planovemogao razumjeti kao legitimnu ratnu opciju; ali, problem je u tome to neki jo uvijeknisu odustali od plana za kontrolu nad smanjenom teritorijom.

Da je to ba tako, uvjerio se u avgustu 1995., kada je u ime SDP-a pokuao uvjeritiIzetbegovia da odbije ostavku Harisa Silajdia na mjesto premijera Vlade RBiH.Usred razgovora me pitao ta mislim o tome da u nekoj eventualnoj teritorijalnojorganizaciji Romanija, Sokolac i ta oblast bude u naem dijelu, a da se naseli ljudimaiz Sandaka. Upitao sam ga da li to misli ozbiljno? Izetbegovi je rekao da neki ljudipriaju o tome, pa je shodno tome htio da uje i njegovo miljenje. Odgovorio sam damislim da je to debilno i da nismo valjda doli dotle da priamo o regionalnom crtanjuetnikih karata. I kad sam poao da izaem, upitao me da li sada, nakon ranjavanja imukotrpnog lijeenja i dalje imam iste poglede na to kakva bi Bosna i Hercegovinadrava trebala da bude. Odgovorio sam: Ja, Predsjednie, isto mislim, a Vi? Koketiranje

sa feudalizmom, kao politikim konceptom, i danas je, po Lagumdijinim rijeima,sutina politike tvrdog jezgra stranke muslimanskog kulturno-povijesnog kruga ililane stranke za BiH. Ozbiljni pripadnici tog, kako oni sebi vole tepati bonjakogvostva, govorili su kako nikad vie nee doi u situaciju kao 1992. godine, da petfamilija ne moe na sto staviti milijardu. Prvo je bilo tri, pa onda pet; oni su, naime,mislili da znaju koje su tri u pitanju, da bi poslije shvatili da bi moda bilo malo i pet.I gdje smo sad? Ko su tih pet familija? Ko ima pravo da odluuje koliko je i ko su tefamilije? I ta to govori? To nam samo govori o njihovoj feudalnoj logici.


25/244

25


PROTIV SVIH PODJELA


26/244


26

I za razliku od politiara SDA, Lagumdija je iz Vlade i iz rata izaao dosljednoodbijajui da uestvuje u bilo kakvom razgovoru ili pregovorima sa RadovanomKaradiem ili bilo kojim predstavnikom njegove vlasti. Morillon me molio da samo

sjednem sa Biljanom Plavi, jer se ona kao bavi humanitarnim pitanjima, ali samto odbio i nikad nisam razgovarao s bilo kim ko nije predstavnik legitimne i legalnevlasti. I sam ishod rata, po Lagumdiji, u odreenoj mjeri je i rezultat nedosljednostiu Izetbegovievoj politici. Prije svega, ja se ne bih doveo u situaciju da budem uDaytonu. Konstrukcijska greka je napravljena u jesen 1992. godine i ja sam bio jedanod ljudi koji je to pokuao sprijeiti, a kada nisam mogao, onda u tome nisam htioda uestvujem: rije je o pregovorima sa Karadiem i Bobanom. Sjedanjem za stol snjima, mi smo postali strana u sukobu, a ono to je poelo kao jasna agresija sistemskise poelo pretvarati u graanski rat. Dejtonski sporazum je bio logina konsekvencaukupnog ponaanja te vlasti.

Kljuna u cijelom nizu lanih dilema bila je ona o tome ta je vanije: Bosna ili Bonjaci?Uvjerenje da je izmeu drave i naroda uope mogue birati, najzad je rezultiralopotpisivanjem Dejtonskog sporazuma. Onog trenutka kada pone priati o mapamakao rjeenju, onda nema rjeenja. Ima, ali to nije rjeenje, to je samo dalje padanjeu blato sa vie krvi i legendi. Alija Izetbegovi, bez sumnje, kao ovjek sa stvarnomvlau u hijerariji Republike Bosne i Hercegovine je bio kljuni kreator takve politikeu kojoj se, uglavnom biralo manje od dva zla. Zato se njegova politika filozofijanajbolje moe svesti na govor koji je odrao u Foi 1990., kada je prvi put nagovijestioda postoji opcija izbora izmeu cjelovite Bosne i Hercegovine i muslimanske drave.Tada je rekao kako su oni sjeli, ovo njih najmudrijih glava, pa su izraunali da nam jebolje da imamo jednu multietniku, cjelovitu dravu. Njegova pria o multietnikojBiH je bila izraunata i proraunata pria, pria iz glave, to je jasno znailo da je modapria iz srca bila drugaija. I njegova politika karijera je bila borba izmeu raunanjai onoga to je osjeao, izmeu srca i glave, i pria do podne jedno a od podne drugo,zapravo je do podne srcem a od podne glavom. Ili obratno, potpuno je svejedno. Ja samsmatrao i danas smatram da ovjek nema pravo unititi neto to moe biti realiziranou budunosti ukoliko on to sam za svog ivota nije u stanju realizirati. I to je kodIzetbegovia bio realan problem: on je izgleda htio da sve dovri za svog ivota, kaoda je kasno uao u sve to, kao da mu se pred kraj ivota pruila ansa pa je htio dadovri to to je zapoeo. S druge strane, sudei po stanju u kojem se danas nalazio

dio Bosne i Hercegovine koji prosperitetno kontrolira, toboe, bonjaka politika, udilemi izmeu naroda i drave tu je vlast najvie zanimao novac. Ako dilemu izmeunaroda i drave uporedimo sa situacijom putnici ili brod a taan odgovor je, naravno,oboje, jer emo se bez broda svi podaviti taman onoliko koliko nam ne koristi brodbez ljudi odgovor je da ljude tog svjetonazora zanima zapravo amac za spasavanje sakompletnim zlatom, a ovo ostalo sve sa brodom nek se utopi. Dananje stanje u tomdijelu BiH je rezultat lane dileme: podoban ili sposoban? Izetbegovi je postaviodilemu i odgovorio da bi birao podobnog.

U maju 1993. Lagumdiju je stigla njegova granata. Odbijao je sve ponude za lijeenje

u inozemstvu, sve dok nije postalo jasno da e ga infekcija koju je dobio nakon devet


27/244

27


operativnih zahvata zapravo kotati ivota. Od tri ponude da o troku njihovih vladanastavi lijeenje u inozemstvu: amerike, vicarske i vedske, izabrao je ovu posljednjui evakuiran je u Stockholm, u septembru 1993. Ali, vedski doktori bili su sumnjiavi

i davali su mu vrlo male izglede da preivi. Zapravo, jedino to je imao od trenutkakada je stigao u vedsku do prve operacije zakazane za neka dva mjeseca bila je snagavolje. Nakon tih prvih pregleda, posjetio me doktor i rekao da mi je drugi zadatakda ojaam. Kada sam upitao zato je preskoio prvi, rekao je: Prvi Vam je da ostaneteivi! Na pitanje, koja je terapija, dao mi je odgovor od kojeg sam se sledio. Nije moja,zato s Vama i razgovaram: terapija je Vaa. Vae su anse da ostane ivi negdje oko 50%,a izgledi da vas vratim u prethodno stanje su negdje oko 25%. Operacija ima 50%ansi da uspije, a vi imate 50% ansi da doekate operaciju ivi. Pretpostavka da vasuope operiemo je da operaciju doekate ivi, a to e se desiti samo ako va organizampobijedi infekciju. Pozitivno razmiljanje je jedini nain. Zadajte sebi neki cilj, nemojte

razmiljati o vremenu do 2. novembra do operacije razmiljajte o onome to eteraditi poslije.

Lagumdija je tada poeo pisati i sedam dana prije operacije dovrio knjigu Kompjuterii njhova primjena. Mislio sam o tome da se moram vratiti u Sarajevo i da studentinemaju knjigu iz tog predmeta. I poeo sam pisati knjigu. Zavrio sam je sedam danaprije operacije i uhvatila me panika. I tada sam poeo pisati drugu knjigu, za drugipredmet, jer je do operacije ostalo jo sedam dana! Napisao sam tridesetak stranicate druge knjige i kada me majka, poslije nekoliko godina, pokuala nagovoriti dadovrim i taj drugi rukopis, rekao sam: Ni sluajno, taj rukopis je za mene uinio sveto je trebao uiniti! Ne moe mi valjati vie nego to mi je valjao u tih sedam dana!

Ali, ak ni tada, u bolnici, Lagumdija nije prestajao podsjeati bh. vlasti na njenudeklariranu politiku. Od septembra do novembra 1993. nakon pregovora sa MatomBobanom i Karadiem (pod nadzorom mentora, Momira Bulatovia, SlobodanaMiloevia i Franje Tumana) na britanskom nosau aviona Invincible, u novemberu1993., Izetbegovi je prihvatio odredbu da dvije godine nakon postizanja teritorijalnogaranmana, u razliitim etnikim zonama tako zamiljene Bosne i Hercegovine,bude odran referendum o njihovom statusu. Drugim rijeima, pristao je na podjeluzemlje.

Lagumdija tada, iz bolnice alje pismo Izetbegoviu u kojem, izmeu ostalog, kae i

sljedee: Ovom prilikom neu govoriti o onome to je trebalo uraditi, niti o onometo bih ja elio da se dogodi Bosni i Hercegovini, jer sam svjestan da okruenje (vojno,politiko i opedrutveno) u kojem se nalazimo ne nudi blisko stvaranje demokratske,mirne i cjelovite Bosne i Hercegovine. Jedinstvena Bosna i Hercegovina jo je dalje.Meni je jasno kako bi izgledali iskreni odgovori na pitanja koja javno (koliko je menipoznato) jo nisu postavljena komandantu Armije RBiH (Ukoliko ostanemo nakonceptu RBiH iz Platforme Predsjednitva i odbijemo ponueni plan o podjeli, kakav,kada i sa kojim posljedicama e biti zavren rata sa Srbijom i Hrvatskom u potpunomokruenju i bez pomoi izvana?) ili ministru inostranih poslova (Ukoliko odbijemoplan o podjeli da li e nam i koje zemlje, te na koji nain, pomoi da se branimo

i da li e se time poboljati naa meunarodna pozicija?). Zbog tih neizgovorenih


28/244


28

odgovora neu Vas ubjeivati da bi trebalo odbiti sve to Meunarodna zajednica nudii krenuti u rat do istrebljenja naroda kako bosanskohercegovakog, tako i bonjakog.Ipak, ponukan Vaim potpisivanjem deklaracije sa Momilom Krajinikom, u kojoj je

navedena (neprecizna) odredba o referendumu koji vodi ka raspadu Unije imao samljudsku potrebu da Vam kao potpisniku deklaracije i nominalnom efu drave iznesemneke line stavove o tom inu i emu on vodi Bosnu i Hercegovinu (...). Paljivosam proitao izvode iz Vaeg intervjua RTVBiH u kojem je bilo rijei o moguembuduem referendumu. Naalost, takvo tumaenje ne moraju imati drugi, jer ih samtekst deklaracije na to ne obavezuje. Naprotiv, sa iskustvom koje imaju vrlo lako eorganizirati referendum, pozivajui se na deklaraciju i blokadu u odluivanju na nivouUnije, te odnijeti i ljude i narode i teritorije tamo gdje zaele (...). Da Vi tumaitedeklaraciju drugaije od supotpisnika dobro ilustruje Karadieva izjava da je sada naredu stvaranje saveza srpskih drava od RSK, RS, Srbije i Crne Gore. Kada je to izjavio

prije dvije i po godine, malo ga je ko ozbiljno shvatao. Poslije ove deklaracije, stvaranjesaveza srpskih drava, uz unitavanje svega (kao to je Bosna i Hercegovina) to je naputu toj ideji, dobija i svoju legalnu podlogu.*

Kada se sredinom 1994. godine vratio u Sarajevo, dobio je ponudu da ue u Vladuiji je mandatar neposredno prije toga postao Haris Silajdi. Lagumdija je odgovorioda e pristati samo ako Vlada kao dio svog programa, prihvati njegov prijedlog ookupljanju i organizovanju strunih i naunih potencijala na stratekim projektimaobnove i razvoja Bosne i Hercegovine. Nikada nije dobio odgovor. Ali, nastavio jesamostalno raditi na svom planu i krajem 1995., uspio otvoriti Centar za menadmenti informacione tehnologije. Komentirajui otvaranje centra sarajevski Danisu u svomizdanju, od januara 1996., objavili: Centar za menadment je vjerovatno najambicioznijii najsofisticiraniji projekt ratnog Sarajeva. Sasvim dovoljno da Lagumdija uskoronekome zasmeta.* Ba tako. Jedan rat bio je zavren, a drugi poinjao: rat za povrataksocijaldemokratije i SDP-a tamo gdje im je mjesto u bh. drutvu.

Lagumdija ne krije da je bio doslovno skrhan potpisivanjem Dejtonskog sporazuma, iponovo je bio jedan od rijetkih koji su se vrlo glasno protivili tome. Kada je sporazum,pak, potpisan i kada je postalo jasno da je taj sporazum sa svim svojim manjkavostimaokvir unutar kojeg e se politika voditi, Lagumdija i SDP su pokazali da umjestonovog problema za rjeenje, trae novo rjeenje za problem. Tjeilo me to to je

Willy Brandt davno rekao: Mir nije sve, ali bez mira nita nije mogue. Mir je modaansa. Na kraju, vie volim izgubiti bitku za neto u to vjerujem nego pobijediti u bitciza neto u to ne vjerujem. Bez obzira ta postigne, ovjek ne smije ostati bez cilja. Ja semoda borim za stvari koje e biti realne tek za trideset godina, ali one ne bi bile realneza trideset godina da se mi za njih ne borimo sada.

Jedna se, sutinska, stvar nije promijenila od kraja rata do danas: socijaldemokratijaje i dalje jedini pokret koji stoji na putu konanoj podjeli zemlje. Sve ostalo jeste:za poetak, ljevica je izala iz svojevrsne ilegale u kakvoj je naprosto morala bitiodmah poslije rata. Ne tako davno, u avgustu 1995. godine, bilo je mogue da, recimo,

predsjednik Opinskog odbora SDA u Maglaju nekaenjeno i neopaeno SDP nazove*Dodatak strana: 113 (Pismo Aliji Izetbegoviu iz bolnice u Stokholmu, 26. septembar 1993.)* Dodatak strana: 119 (Deblokada, Dani, Ozren Kebo, juni 1995.)


29/244

29


izdajnikom partijom i praktino je izjednai sa SDS-om; da opinska vostva SDAmjesecima, naprosto, odbijaju sazvati sjednice Skuptina zbog veine koju je SDPimao jo od prije rata; ili da general Fikret Muslimovi, general ARBiH i lan Glavnog

odbora SDA na tribini u Graanici lanstvo SDP-a nazove gnjidama koje trebaunititi. I danas je ovakvo to mogue, ali za razliku od prije neto vie od decenijeniti bi prolo neopaeno niti bez odgovora. Jer, socijaldemokratija i SDP su utoliko

jai. Dijelom zbog prirode vlasti, dijelom zbog nerazumjevanja ovdanjih prilika udijelu Meunarodne zajednice, vrijeme poslije rata zapravo je bilo i ostalo vrijemenajveih iskuenja kako za stranku tako i za Lagumdiju. I stranka i on su ostali jedinadosljedna, ozbiljna i institucionalizirana alternativa sadanjem stanju stvari, poevi odprvih izbora i Zdruene liste, preko Kongresa ujedinjenja SDP-a i UBSD-a i osnivanja

Alijanse do posljednjih izbora 2006. i 2008. godine. Kao da je sve to je smiljeno daubije i socijaldemokratiju i SDP a nije ih ubilo samo ojaalo i ideju i stranku.


30/244


30


31/244

31


UJEDINJENJE UMJESTO PROPASTI


32/244


32

Zdruena lista bio je prvi poslijeratni pokuaj da se ponudi alternativa strankama kojesu pobijedile 1990. Nismo pravili nikakve znakove jednakosti izmeu ovih i onih,ali oni su na te izbore krenuli sa namjerom da zajedno formiraju vlast, a i mi smo

ispostavilo se potpuno ispravno, smatrali da je to pogubno po zemlju. Njihova jekampanja bila vrlo jednostavna: ubjedi narod da e oni glasati za svoje te da i ovidrugi onda moraju glasati za svoje. Zdruena lista je bio pokuaj cijelog niza stranaka republikanaca, reformista, liberala, MBO-a da se, dakle, ponudi alternativa.Oekivanja od Zdruene liste nisu bila prevelika, ali smo pretpostavljali da ako nebudemo nastupali zajedno samo bi SDP preao izborni prag dok bi se ostali glasovirasuli. Pokazalo se, na kraju, da smo napravili dobar posao: u jednoj posjeti Parizu iBerlinu, nekoliko mjeseci poslije izbora, politiki direktor ministarstva vanjskih poslovaNjemake estitao nam je to smo preli prag od tri posto i rekao da bi bez tog rezultataoni digli ruke od pokuaja reintegracije BiH. Mi smo na neki nain sa Zdruenom

listom sprijeili da 1996. godina bude novi popis stanovnitva, koji bi bio uvod upodjelu.

Nakon prvih poslijeratnih izbora na red je dolo, zapravo se nametnulo, i pitanjeformalnog ujedinjenja ljevice u Bosni i Hercegovini. I pored toga to se, barem izdananje perspektive, ini da je to bilo jednostavno i predvidivo, ni taj period nije biobez svojih iskuenja. Jer, upravo u to vrijeme u Socijalistikoj Internacionali poinjuse javljati ideje, potaknute iz krugova Meunarodne zajednice u BiH, o osnivanjuetnikih socijaldemokratija u Bosni i Hercegovini. Drugim rijeima, da novi SDP,nakon ujedinjenja sa UBSD-om, bude i bonjaka, socijaldemokratska, alternativaSDA.

Na sastanku kod visokog predstavnika, na kojem su bili i predstavnici SNSD-a,UBSD-a i Ivo Komi tada kao predstavnik HSS-a, od mene je traeno da uestvujemu stvaranju ekskluzivno bonjake socijaldemokratske stranke. I kjuni ovjekMeunarodne zajednice ovdje mi je rekao: Pa, to ste vi protiv takvog ujedinjenjasa UBSD-om, pa vas smo planirali za novog predsjednika! Milorad Dodik e biti efsrpskih socijaldemokrata, a nai emo i Hrvata! Plan je, toboe, bio da mi pobijedimonacionaliste u vlastitim redovima i to je taka u kojoj sam ustvari odbio takvo ujedinjenjei rekao da e za takvo neto morati nije moj problem hou li biti predsjednik ili ne nai nekog drugog, jer ja ne elim biti predsjednik bonjake socijaldemokratije. Ne

zato to ja nisam Bonjak, nego zato to ne vjerujem da se BiH moe reintegrirati bezintegrativne politike snage. Ja u to jednostavno ne vjerujem. I rekao sam: Ako misliteda Komi, Dodik i ja treba da se dogovorimo da svako pobjedi svog na njihovomterenu, pa da onda postanemo ta efikasniji nacionalisti od njih? to se ustvari zovenacionalsocijalizam, a ja neu da zavrim kao faista vlastitog naroda.

Na koncu, bez mentora i posrednika, Selim Belagi, tadanji predsjednik UBSD-a iLagumdija su se, maltene, u potpunoj tiini sporazumjeli o ujedinjenju dvije strankeljevice. Poslije svih tih pritisaka, Belagi i ja smo o tome razgovarali i kada smo odbilipritiske raznih provodadija, napravili smo bez ikoga dogovor o kongresu ujedinjenja

SDP-a i UBSD-. Zanimljivo je da su nam Meunarodna zajednica i nekolicina


33/244

33


ovdanjih intelektualaca nudili pomo u izgradnji bonjake socijaldemokratije, a nasdvojica, obojica Bonjaci, smo smatrali da bi trebalo praviti bosanskohercegovakusocijaldemokratiju. Mi smo se prvo dogovorili o ujedinjenju, a onda to iznijeli pred

rukovodstva stranaka koja su to prihvatila sa istinskim olakanjem, jer je postojalasvijest o tome da stvari onakve kakve su bile nisu vodile nigdje. Na Kongresuujedinjenja, odranom 27. februara 1999. godine, Lagumdija je obrazloio protiv egase to socijaldemokratija u BiH bori i za ta se zapravo zalae: Nama ne treba kvazi-feudalno i birokratsko liderstvo koje poiva na mentalitetu banovskog, begovskog ivodovskog liderstva, ve na timovima okupljenim u jedinstvenu mreu kreativnihpojedinaca i efikasnih organizacija koji dijele zajedniku viziju. Liderstvo (...) zahtjevakreativno razmiljanje svakog lana tima i lidere ija e sva intelektualna snaga bitiusmjerena ka izgradnji zemlje u kojoj e ljudi moi kazati: Ja brinem i radim za Bosnui Hercegovinu jer znam da ona brine i radi za mene. Takvu Bosnu nudimo mi.*

* Dodatak strana: 127 (Kongres Ujedinjenja SDP i Socijaldemokrata, 27. februar 1999.)


34/244


34


35/244

35


ANTIFAIZAM JEDAN ZA SVE


36/244


36

Pored stalne borbe protiv sve dubljih klasnih podjela i prije i poslije ujedinjenja SDP jebatinio antifaizam ne samo kao istorijski fakat i vrijednost proisteklu iz zajednike borbesvih bh. naroda nego i kao operativni politiki princip. Na Treem kongresu, Lagumdija

je to ilustrirao odnosom prema politikoj zaostavtini Josipa Broza Tita: Uvjeren sam dabi i onaj Tito iz doba borbe protiv faizma i staljinizma, da je danas iv, bio ovdje u Bosnii Hercegovini. Bio bi ovdje s nama u ovoj sali. Takav ovjek kakav je on bio, danas i ovdje,u ovom vremenu i prostoru jednostavno bi bio socijaldemokrata. Bio bi SDP. Na stranui Lagumdijin i SDP-ov odnos prema Titu za koga se moe rei da mjereno dananjimarinima nije bio demokrata, ali isto tako se ne moe ni porei da je njegova Jugoslavija bilarezultat dubokog razumjevanja prirode antifaistike borbe i borbe za ravnopravnost narodai socijalnu pravdu SDP je jedina politika stranka i snaga koja legitimno moe govoriti osvojoj antifaistikoj prolosti i naslijeu.

Jer, kao to se to navodi i u programu stranke, SDP slijedi univerzalne vrednote i ideale

bosanskohercegovakih komunista, ljeviara i drugih demokratskih organizacija izmeu dvasvjetska rata, posebno antifaistiki karakter Narodnooslobodilakog rata (1941.-1945.),i njihovo zalaganje za uspostavljanje bosanskohercegovake dravnosti tronacionalnestrukture kao historijske realnosti u BiH (...). U tom okviru SDPBiH cijeni i privrena jetradicijama Narodnog fronta, je u toku oruane borbe protiv faizma okupljao sve patriotskesnage i slojeve bosanskohercegovakog drutva, a ponosom i dostojanstveno podrava i istietrajne vrijednosti ZAVNOBiH-a, ije odluke su borbu za autonomiju transformirale uprojekt obnove dravnosti Bosne i Hercegovine kao ravnopravne federalne dravne jediniceunutar tadanje jugoslavenske drave. I ako bi na to trebalo podsjeati: dravnost Bosne iHercegovine uspostavljena je prvi put u 20. vijeku na ljeviarskoj politikoj platformi. Jo

jednostavnije: za dravnost ove zemlje prvi su se izborili njeni partizani. Kao to ne postojeustae i etnici antifaistike provinijencije, tako kod nas ne postoji ni desni ili antifaizamcentra. To je, ako nita drugo, u BiH bila i ostala iskljuivo ljeviarska vrijednost: nemogue

je i neodrivo koketirati sa nacionalnim politikama i biti protiv Jasenovca i hercegovakihjama 1941. i Foe 1942. ili Srebrenice 1995. godine.Da je i tada, a i danas, vladajui nacionalizam imao za ponuditi samo iluziju jedinstva,Lagumdija se mogao uvjeriti nemalo nakon toga, kada je SDP pozvan da se pridrui Koalicijiza cjelovitu i demokratsku, na izborima 1999. godine. U razgovoru sa Izetbegoviem, ukojem je odbio poziv, Lagumdija je sagovornika upitao koji je motiv jednog takvog poziva.Kada sam mu objasnio da ne mogu ui u CD koaliciju, upitao sam zato me, zapravo,uope pozivaju: Da me unitite i ovo to ja predstavljam ili zato to mislite da emo lake

postii ono to vi mislite da elite kao i ja? Njegov odgovor je bio: Na narod voli kadsmo bir! I tada mu je, prema njegovim rijeima, prvi put postalo jasno da problem uposlijeratnoj Bosni i Hercegovini vie nije samo da li srpski i hrvatski nacionalisti ele Bosnui Hercegovinu nego da li to jo uvijek ele i njihovi bonjaki partneri. Na isti nain nakoji su Jugoslaviju mogli sruiti samo Srbi BiH mogu Bonjaci. Samo veinski narod tomoe. Kada kaete Nee Hrvati!, to je isto kao kad kaete da je Slovenija odgovorna zaraspad bive Jugoslavije. Druga je stvar to Tuman nee, ali mi ne govorimo o Tumanu,govorimo o Hrvatima; ne govorimo o Srbima, govorimo o Miloeviu. Slovenako politikovostvo je u vrijeme raspada Jugoslavije ovako definiralo svoj odnos prema zajednikojdravi: sa Latinkom Perovi federaciju, sa Ivanom Staboliem konfederaciju, sa SlobodanomMiloeviem nita. Tako i Bonjaci danas imaju svoju Latinku, svog Ivana i Slobodana.

Samo je pitanje ko je ko i koga e izabrati?


37/244

37


BREME TEKIH ODLUKA


38/244


38

Tokom dvogodinje vladavine Alijanse za iju se vladavinu danas ispostavlja raun samoSDP-u, i pored toga to je vlast dijelilo 13 razliitih stranaka Lagumdija je pokazaokakvu Bosnu i Hercegovinu je imao na umu. Zemlju koja je, u onoj mjeri u kojoj je on

na to mogao utjecati, nepovratno i hitro grabila kao evroatlantskim integracijama i u kojojsu interesi njenih graana iznad svega drugog. Potpuno svjestan okolnosti pod kojimaje SDP dola na vlast i stanja u kojem se zemlja tada nalazila, Lagumdija je u izboruizmeu jo jednog mandata i provoenja hitnih i radikalnih reformi izabrao ovo drugo.Na stranakom kongresu u maju 2001., tu je dilemu iznio i pred lanstvo stranke: Naojzemlji su potrebne radikalne i brze reforme, stabilan put ka evropskim integracijskimprocesima. Mi, koji danas vodimo SDP i uestvujemo u Alijansi, moramo biti spremnida za koju godinu vie ne budemo u vladajuim strukturama, jer mnoge mjere koje emopoduzimati, uz ovako tragino i dramatino naslijee, mogu smanjiti podrku biraa kojudanas imamo. To nas ne smije pokolebati na reformskom kursu jer budue generacije nasnee cijeniti zbog toga koliko dugo ovaj put budemo na vlasti, ve koliko brzo, efikasno i

uspjeno provedemo zemlju kroz zakanjelu i neophodnu tranziciju.

Suoen sa mogunou da Bosna i Hercegovina bude svrstana na listu teroristikihzemalja, osovine zla Lagumdija je donio jedinu moguu odluku. Ali i pored toga inakon izruenja Alirske estorke njihovoj odbrani i advokatima bostonske advokatskefirme Wilmer Hale koja ih zastupa ustupio je pomo kroz pismenu izjavu kako bi sedolo do istine i pravde. tavie, jedini je bosanski politiar koji je pristao da ak i svjedoiusmeno, ako bi to pomoglo da se njihov sluaj privrede istinitom i potenom zavretku. Jasam prije vie od dvije godine advokatima Alirske grupe rekao da u dati izjavu bilo gdjei bilo kada, kae Lagumdija. Sedam godina nakon izruenja Alirske grupe, naime,ispostavilo se da osim njega i Alije Behmena, biveg premijera FBiH, niko iz dravnih

struktura, ukljuujui i one koje su na vlast doli koristei medijsku histeriju nastalu okotog poteza, nije uinio apsolutno nita da pomogne njihovoj odbrani. Koliko je menipoznato, drava nita ozbiljno nije uradila.*

Odluka o izruenju estorice alirskih dravljana koji su poslije zavrili u amerikomzatvoru Camp X-Ray u Guantanamo Bayu na Kubi amerikoj administraciji u januaru2002. godine, bila je motivirana upravo potrebom za ouvanjem krhke i uz velike mukeizgraene dravnosti. Ukratko, u izboru izmeu interesa est stranih i etiri milionabosanskih dravljana, Lagumdiju je vodila korist potonjih, kao to bi to bez oklijevanjauinio svaki odgovoran dravnik. Danas je vidljivo da je potez bh. vlasti iz januara 2002.godine bio i u interesu estorci koje bi po svaku cijenu pokupio SFOR, da nisu deportovani

iz zemlje. Izuzme li se period izmeu 1992. i 1995. godine, u januaru 2002. se BiH suoilasa najozbiljnijom prijetnjom suverenitetu i preivjela zahvaljujui tekoj, ali u krajnjojliniji, odgovornoj odluci. Izbor je bio izmeu izruenja estorice stranih dravljana zakoje se svojedobno SDA i njena vlast obavezala isporuiti u Dejtonskom sporazumu a, nije i meunarodne vojne okupacije pojedinih etnikih teritorija. Tokom istrageprotiv estorke optuene da su spremali teroristiki napad na zgradu Ambasade SAD-au Sarajevu, mada nisu naeni dokazi za te tvrdnje s amerike strane, ispostavilo se da supripadnici skupine prilikom sticanja dravljanstva prevarili BiH dajui lane podatke, dasvi imaju po nekoliko identiteta i da su neki od njih u BiH doli uz podrku pojedinihstranih obavjetajnih slubi.Osmog januara 2002. godine dobio sam dopis od federalnog premijera Alije Behmena

koji je sadravao zabiljeku sa sastanka odranog sa predstavnicima Ambasade SAD-a i* Dodatak strana: 217 (Izjava pred amerikim sudom i drugi relevantni dokumenti u sluaju

tzv. Alirska grupa)


39/244

39


SFOR-a. Povod za sastanak bilo je informiranje premijera Federacije BiH o sastanku kojije sedam dana prije toga odran kod predsjednika SAD, Georgea Busha. Na tom sastankupredstavnici SAD-a su upoznali premijera da postoji opasnost da osobe uhapene u BiH,

est Aliraca, usljed nepostojanja procedura i mehanizama za oduzimanje dravljanstva ideportacije iz BiH, mogu biti putene iz zatvora. Nakon konsultacija predsjednika SAD-asa potpredsjednikom Dickom Chaneyjem i ministrom odbrane Donaldom Rumsfeldom,donesena je naredba da u sluaju oslobaanja tih osoba zapovjednik SFOR-a, generalSilvester, poduzme direktne aktivnosti u vezi sa njihovim hapenje, u skladu sa ovlastima izDejtonskog sporazuma, a to je sila. Silvester je obavijestio Behmena da bi uee SFOR-au ovom sluaju bila greka sa nesagledivim posljedicama, ali s obzirom na to da direktivadolazi od predsjednika SAD-a, on o tome eli informirati najvie rukovodstvo BiH,kako bi se sve probalo rijeiti bez uea SFOR-a. Javnost je o ovome mogla saznati tekkada je Lagumdija, bez znanja javnosti saraujui godinama, sa amerikim advokatimaestorice, dobrovoljno odluio da svjedoi pred amerikim sudom. Ovo svjedoenje je

dovelo do oslobaajue odluke za petoricu osumnjienih na okrunom sudu u Vaingtonuu novembru 2008. godine, u prvom sluaju u kojem je Buova administracija moralapriznati poraz u metodama koritenim u borbi protiv terorizma. Pored konane pravde zaestorku na sudu u Vaingtonu, sud u Strazburu je donio odluku kojom se odgovornostioslobaa drava BiH po tubi estorke za krenje prava zbog predaje SFOR-u.

Sedam godina kasnije, traginije i od injenice da je SDP zbog te odluke izgubio izbore,munije i od neselektivne paljbe koju je morao podnijeti, jeste oekivanje da se zbogina u dugoronom interesu dravljana BiH, Lagumdija morao iznova pravdati i braniti.

Ali, i tada i danas, iza svih napada, krilo se neto drugo: strah vladajue kaste od Bosne iHercegovine iju politiku kroji SDP, jer u takvoj bi zemlji kriminalci kafu pili iza reetaka

a ne s ministrom unutranjih poslova; ratni zloinci bi bili u zatvoru a ne u policiji; a ratniprofiteri morali poloiti raun pred narodom. I tada i danas, iza bljuvotina napisanih iizreenih o Zlatku Lagumdiji krio se strah od politike koja bi jednom, konano, moglapokrenuti bosanskohercegovaku tihu veinu. I tada i danas, Lagumdija i SDP bili suposljednja prepreka trima nacionalnim elitama, da konano i neopozivo podjele zemlju isve ono to su generacije Bosanaca i Hercegovaca stvarale. A borba protiv podijele zemlje,protiv podjele uope uvjet je bez kojeg se ne moe zamisliti SDP i Lagumdijina politika.

Na je problem to smo mi, oito, kvaritelji idile; bez nas, oni bi ovo u jednoj idili podijelili.Sjeam se da mi je jo na prvoj sjednici Parlamentarne skuptine BiH, koja je odranau Zemaljskom muzeju i simptomatino, u Sali izumrlih vrsta Bosne i Hercegovine

kada sam se usprotivio imenovanju Velibora Ostojia za lana parlamentarne Komisije zaljudska prava, jedan poslanik SDA, onako ilkoki, sve se klatei u stolici i akajui nos,dobacio: Hajde, bogati, ta kuka, sad je red da mi vladamo pedeset godina! Nemamo misnagu da ih sprijeimo u njihovim nakanama, ali oni ovu zemlju nee podijeliti a da imnarod ne aplaudira dok to rade. Kako vrijeme odmie problem bonjakog vostva je taj toe im njihov doivotni glasa na kraju rei: Pa, dobro, to nas ne podijeli 1992., umjestoda me 15 godina vue za nos, nakon to sam ostao bez familije, imovine, zaviaja... Nego,oni koji 1992. godine nisu imali hrabrosti da to urade, a danas, 2008. imaju problem tiheveine: u normalnim zemljama politiari se trude da pokrenu tihu veinu, dok ovi ekajuda se tiha veina umori i da im na kraju aplaudira kad budu i zvanino dijelili zemlju. Mismo u tom smislu remetilaki faktor, jer dok smo mi tu nee biti aplaudiranja, niti emo

mi u tome uestovati, naprotiv borit emo se dok nas ima.


40/244


40


41/244

41


JEDNO DRUTVO ZA SVE PRAVDA ZA OVJEKA


42/244


42

U prirodi ljevice u Bosni i Hercegovini, je to da je od svojih poetaka bila ona politikasnaga koja je ujedinjavala i integrirale: Desnica je ovdje uvijek bila odgovorna za podjele,za stvaranje ekskluzivnih drutava i segregacije, dok je okupljena ljevica bila inkluzivna. I

ovdje se ta borba izmeu ljevice i desnice i dalje vodi. Ovi to su sada na vlasti su desnica,oni su jedinstvena i svjesno fragmentirana desnica iji je jedini zajedniki neprijateljSDP i ljevica; oni su vrlo smiljeno i svjesno fragmentirani, oni ine simbiozu. Prirodanjihovog opstanka je podjela; oni priajui o tome, ustvari opstaju. Zamjerke da ljevicadanas nije u stanju odgovoriti, odnosno, da SDP ignorira nacionalna pitanja na isti nainna koji je i bivi Savez komunista deklarirao da je nacionalno pitanje rijeeno, Lagumdijaodbacuje. Dananja ljevica u stanju je nai mehanizme za zatitu kolektivnih interesa ismatra da to pitanje nije samo u domenu vladajuih nacionalistikih stranaka, upravozato to one manipuliraju nacionalnim pitanjem. Ovdje je klasno pitanje zamijenjenonacionalnim i stoga se kroz manipulaciju nacionalizmom vri dalje raslojavanje drutva

na klasnim osnovama. Nacionalno pitanje se doivljava kao vrlo apstraktno i grandiozno,na ivici mitomanije, pitanje prolosti. Ali, da li je i stopa nezaposlenosti u ovoj zemljinacionalno pitanje? Vjerovatno jeste. Nacionalno pitanje se vjetaki podgrijava jer jeto nain ostanka na vlasti i dovravanja dva procesa: ratnih ciljeva mirnim putem idovravanja i legalizacije pljake naroda u reiji upravo vladajue klase u tom narodu.Nacionalizam u ovoj zemlji nije odgovor i ne moe rijeiti nacionalno pitanje! Oni moguopstati na kreiranju nacionalnog pitanja i voditi u slabljenje ili u nestanak narod kojitvrde da predstavljaju. Prije par godina jedno istraivanje je pokazalo da je 66% mladihljudi u ovoj zemlji eli napustiti zemlju; i to je jedino istraivanje u kojem nije bilonikakve razlike izmeu Srba, Hrvata i Bonjaka; razlike meu njima su bile u domenustatistike greke i to je moda najbolji odgovor na pitanje da je nacionalno pitanje ovako kako ga sada prezentiraju vjetako. I da su problemi njihovog opstanka ovdjeisti, i da su isto nesretni i Srbi i Hrvati i Bonjaci, a najnesretniji su oni koji su istinskigraani ove zemlje.

Lagumdija vjeruje da bi konstruktivan odgovor na nacionalno pitanje morao da setemelji na premisi da je Bosna i Hercegovina, kroz svoju historiju, kako pod okupacijomtako i kao slobodna zemlja, ostala bez obzira na sve razlike meu njenim narodima

jedno drutvo. I da je u dananjem svijetu, u kojem u preko 90% zemalja postoji nekamanjina od preko10%, Bosna i Hercegovina vana u potrazi za formulom zajednikogdrutva, drutva u kojem ljudi ive sa viestrukim, razliitim identitetima. BiH je 500

godina bila pod okupacijom Osmanskog carstva, ali je u tom historijskom kontekstubila jedna drutvo. Onda je dola Austro-Ugarska, a mi smo opet bili jedno drutvo utom historijskom kontekstu. Potom je dola Kraljevina Jugoslavija, koju je naslijedilaTitova Jugoslavija, ali BiH je uvijek bila jedno drutvo, bez obzira na to to su postojalasrpska, hrvatska, bonjaka sela, moda su ak ivjeli i jedni pored drugih, ali su bili jedno drutvo, sa istim navikama, istom pijacom, uvaavanjem tih razlika. Kroz svete silne okupacije i politike poretke, ova je zemlja preivjela kao jedno drutvo. I sadodjednom u demokratiji a to vlast eli da mislimo ne moemo biti jedno drutvo! Izakljuak bi, prema njihovoj analogiji trebao da bude umjesto demokratije krenemo upotragu za nekim, toboe, alternativim modelom.


43/244

43


Taj su model bh. nacionalisti jednom ve ponudili sa zastraujuim posljedicama upokuaju stvaranja malih, feudalno ureenih, drava-nacija. Obrazloenje kako je todovravanje procesa zapoetih u Evropi u 19. stoljeu je, kae Lagumdija, i cinino

i netano. U zadnjih desetak godina svijet je krenuo u potpuno drugom pravcu.Jednonacionalne drave, drave-nacije, zbog globalizacije, zbog migracija, slobodnogprotoka ljudi i dobara postaju multietnike. Svijet zbog prirode globalizacije i problemas kojima se suoava poinje da se suoava sa razlikama, ak se u kole od malih noguuvode predmeti tipa uenje o razliitostima jer emo svi zajedno propasti ukoliko seod mladosti ne budemo uili o razliitostima i inili sve da se one ouvaju. U takvojsituaciji, narodu i narodima ovdje, vlast prodaje maglu o formiranju drava-nacija. Uhistoriji je taj proces dovren prije sto godina i otvoren jedan novi proces: onaj u kojemse mi nalazimo ve stotinama godina. Ovo to mi sada ivimo: ovo nije normalno, apriroda abortira sve to nije normalno, kao to je nain razmiljanja demonstriran u

Sali izgubljenih vrsta u Zemaljskom muzeju. Ni ja nisam siguran da u za svog ivota todoivjeti, ali pitanje zapravo glasi: Imam li ja pravo da unitim mogunost da neko izamene ima ono to ja nisam ostvario, ali smatram da je pravedno?*

Pored nacionalnog, ljevica se ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u ostatku jugoistonei srednje Evrope, hrve sa jo jednim velikim pitanjem: naslijeem komunizma. Politikii ideoloki neprijatelji SDP-a to pitanje vrlo esto koriste u dnevno-politike svrhe obino u formi zahtjeva za oduzmanje imovine SDP-a Lagumdija nije jedan od onihkoji bjei od odgovornosti. Mi ne bjeimo od naslijea onog sistema, premda nas stalnooptuuju za neto sa im mi osobno nemamo nita; ali i o tome bi trebalo govoriti, inama kao politikom pokretu bi trebalo fakturirati Goli otok. Ali isto tako bi trebalo danam se fakturiraju i kole i obrazovanje i kilometri i kilometri puteva i stopa pismenosti.I da budemo vrlo jasni: Bonjaci su narod koji je za vrijeme komunistike vlasti uvjerljivonajvie napredovao, obrazovao se, kulturno i ekonomski se uzdigao. Ali, u ozbiljnojocjeni zaostavtine komunizma i dolazak Komunistike partije na vlast i greke koje jereim inio se moraju sagledati u historijskom kontekstu: Ne moemo mi komunistikipokret i partiju posmatrati iz dananje perspektive: alternativa tada nije bila amerika ilibritanska liberalna demokratija; naprotiv, alternativa je tada bio etniki pokret. I da nijebilo komunista, onda je trebalo da se desi ta: da se vrati kralj sa etnicima i da bude efcijele Jugoslavije? I ta bi bilo u tom sluaju: pa, danas ne bi bilo damija ovdje, ali bi onebile uklonjene silom zakona, uz urbanistiku saglasnost. Alternativa komunistima 1945.

su bili etnici, alternativa Golom otoku boljevizam! Ako ve hoemo traiti grekekomunizma, onda je najvea greka to to Tito sedamdesetih godina prolog stoljea nijedopustio demokratizaciju.

I ta je alternativa u drugom obliku ostala manje-vie ista i danas. Umjesto jednopartijskog,Bosna i Hercegovina stenje pod teretom tri jednopartijska sistema, koji su od svegazadrali metode i komunistiki refleks njegovanja prosjenosti. Kao rezultat negativneselekcije imamo situaciju u kojoj novokomponovana kasta koja ak i bogatstvo kojeima ne zna kako da ga troi a da to ne izgleda, u najmanju ruku, bezobrazno. Ova vlastu znatnoj mjeri postaje rezultat pakta izmeu ratnih zloinaca, kriminalaca i politike

klike koja je sama sebi cilj.* Dodatak strana: 67 (Kongres SDP-a, 26. decembar 1992.)


44/244


44

Za obraun sa takvim poretkom stvari, potrebno je prije svega imati vrlo jasnu viziju,plan koji moe pronai ravnoteu izmeu suoavanja sa krvavom prolou i koritenjasvih potencijala za izgradnju budunosti kakvu ova zemlja zasluuje. Viziju koja se

ne temelji na pomirljivosti i povlaivanju politikim elitama. Lagumdijina vizijatemelji se na pet procesa koji moraju biti voeni istovremeno, dosljedno i sistematski da bi Bosna i Hercegovina izala iz materijalne i duhovne bijede u koju je zapalakrivicom vlasti. Prva stvar je pravda: okonanje procesa privoenja ratnih zloinaca isamog projekta pred sudom u Haagu i krivino gonjenje pred domaim pravosuem.Drugo je ulazak u NATO: ulazak u NATO e ubrzati sve druge procese stvaranjemoputenije atmosfere, poto poslije toga moemo biti sigurni da niko vie nee nikogamoi prepadati novim ratom, NATO je garancija da nema novog rata. Strah je ovdjeosnovni problem. Tree: radikalne ustavne reforme, i to kao uvjet ubrzanog ulaska uEU, uz uvaavanje injenice da na silu nije mogue napraviti ustavni okvir ukoliko

za to ne postoji politika volja.* etvrto: ekonomija, odnosno, prije svega, ouvanjeprirodnih resursa i suvereniteta 21. stoljea: komunikacije, voda, energija i sistemskabriga o te tri stvari, uz pokretanje javnih radova. I peto: obrazovanje. Danas priamo oreformi policije, dok nam djecu razdvajaju po kolama. Uzalud policija koja e biti nasilu jedinstvena ako sada pravimo generacije za novi rat.

***

Birai u Bosni i Hercegovini, kada odluuju o tome za koga e na izborima glasati i dali e uope izai na izbore, imaju problem koji postoji malo gdje drugdje. Kako Bosna iHercegovina nije demokratija, nego imitacija demokratije jer redovni izbori ne znaeda je neko drutvo demokratsko svi politiari priaju istim, drvenim, jezikom. I skorodoslovno iste stvari. I svi, barem deklarativno, zagovaraju iste ciljeve, istu budunostza zemlju koja sve dublje tone u prolost. Ali, nisu svi isti. Lagumdija nije isti.Zlatko Lagumdija misli ono to govori i potom radi ba ono to govori. I kada govorio hapenju ratnih zloinaca i evroatlantskim integracijama o emu priaju i drugi razlika je u tome to on i zna o emu govori i misli to to govori. I to je spremanu pojmove, od kojih je prosjean bh. bira odavno umoran i koji su od pretjeraneupotrebe odavno izgubili smisao, uloiti ono to ostali nisu: politiku volju i svu svojuenergiju.

Volju da se zakoni sprovode, da stvari nazove pravim imenom i postavi na njihovomjesto; da Bosna i Hercegovina ponovo bude zemlja u kojoj e rad, marljiv i poten rad,biti njegovan kao njena temeljna vrijednost, u kojoj se takvi marljivi i poteni ljudinee stidjeti pred beskrupuloznim ratnim profiterima, a njihova djeca imati priliku dabudu sve ono to poele. Da bude drutvo koje svojoj omladini moe ponuditi izborpoteniji od biranja izmeu tavorenja, narkomanije i zbadanja noem u tramvaju. Dadravni aparat bude ustrojen na odgovornosti, a ne na kriminalnoj aljkavosti, da politikadobije jasna pravila igre, a da sepoteno poslovanje ne kanjava. Da brinemo o svojojdravi zato to vidimo da i ona brine za nas. Da, najkrae reeno, Bosna i Hercegovinabude zemlja u kojoj e pametni da progovore, a budale zaute.

* Dodatak strana: 185 (Neautorizirani transkipt 78. sjednice Zastupnikog doma Parlamentarneskuptine BiH, april 2006.)


45/244

45


DODACI


46/244


46


47/244

47


Sadraj

1. Nedeljna Borba - Osloboenje, 11. januar 1990. ................................................49

2. Nedeljna Borba, 17. oktobar 1991. .....................................................................57

3. Nedeljna Borba, 26. mart 1992. ......................................................................... 63

4. Kongres SDP-a, 26. decembar 1992. .................................................................67

5. Stii e ih suza, 1992. godina............................................................................... 71

6. Zapisnik 129. posebne sjednice Vlade RBiH 5. i 6. mart 1993.........................73

7. Washington konferencija o BiH i sigurnosti

na Balkanu - 15. i 16. mart 1993. .......................................................................878. Pismo Aliji Izetbegoviu iz bolnice u Stokholmu, 26. septembar 1993...............113

9. Deblokada, Dani, Ozren Kebo, juni 1995. ....................................................... 119

10. Centar za menadment i informacione tehnologije, Dani, januar 1996. ..........125

11. Kongres Ujedinjenja SDP i Socijaldemokrata, 27. februar 1999. ....................127

12. Neke od dobijenih presuda za klevetu, 2003 / 2004. godina ...........................149

14. Ilustracija prijetnji, 2004. godina ....................................................................171

15. Komisija za ispitivanje tzv. sluaja Dravni udar, 2004. godina ....................177

16. Neautorizirani transkipt 78. sjednice Zastupnikog doma Parlamentarneskuptine BiH, april 2006. ..............................................................................185

17. Izjava pred amerikim sudom i drugi relevantni dokumenti u sluaju tzv.

Alirska grupa, 2008. godina ........................................................................ 217


48/244


48


49/244

49


NEDELJNA BORBA - OSLOBOENJE,

SARAJEVO 11. JANUAR, 1990


50/244


50

Nedeljna borba - Osloboenje, Sarajevo 11. januar, 1990


51/244

51




52/244


52



53/244

53




54/244


54



55/244

55




56/244


56


57/244

57


NEDELJNA BORBA,

SARAJEVO 17. OKTOBAR, 1991


58/244


58

Nedeljna borba, Sarajevo 17. oktobar, 1991


59/244

59




60/244


60



61/244

61




62/244


62


63/244

63


NEDELJNA BORBA,

SARAJEVO 26. MART, 1992


64/244


64

Nedeljna borba, Sarajevo 26. mart, 1992


65/244

65




66/244


66



67/244

67


KONGRES SDP, 26. DECEMBAR 1992.


68/244


68

Kongres sdp, 26. decembar, 1992.


69/244

69


Kongres sdp, 26. decembar, 1992.


70/244


70


71/244

71


STII E IH SUZA, 1992. GODINA


72/244


72

Stii e ih suza, 1992. godina


73/244

73


ZAPISNIK 129. POSEBNE SJEDNICE

VLADE RBIH - 5. I 8. MART 1993.


74/244


74

Zapisnik 129. posebne sjednice Vlade RBIH - 5. i 8. mart 1993.


75/244

75




76/244


76



77/244

77


emir suljagic - pogled na profil, ideologiju, politiku - zlatko lagumdzija

Documents