elektroniČko bankarstvo na primjeru erste ...oliver.efri.hr/zavrsni/378.b.pdf · 2. elektroniČki...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
DAJANA STRIŠKOVIĆ
ELEKTRONIČKO BANKARSTVO NA PRIMJERU ERSTE &
STEIERMARKISCHE BANKE HRVATSKA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
ELEKTRONIČKO BANKARSTVO NA PRIMJERU ERSTE &
STEIERMARKISCHE BANKE HRVATSKA
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Elektroničko poslovanje
Mentor: Prof.dr.sc. Zvonko Čapko
Student: Dajana Strišković
Smjer: Informatičko poslovanje
JMBAG: 0081093871
Rijeka, rujan, 2013.
SADRŽAJ
1. UVOD.................................................................................................................1
1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA..........................................2
1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA..................................................2
1.3. RADNA HIPOTEZA…………………...................................................2
1.4. ZNANSTVENE METODE....................................................................2
1.5. STRUTURA RADA...............................................................................2
2. ELEKTRONIČKI NOVAC...............................................................................4
2.1. RAZVOJ E-NOVCA..............................................................................6
2.1.1. Razlozi zbog kojih je došlo do pojave e-novca..........................7
2.1.2. Problemi razvoja e-novca...........................................................8
2.2. PRIHVATLJIVOST E-NOVCA...........................................................9
2.3. ČIMBENICI UPOTREBE E-NOVCA................................................12
2.4. OTKUPLJIVOST E-NOVCA.............................................................14
3. ELEKTRONIČKI SUSTAVI PLAĆANJA........................................... .........16
3.1. TRANSAKCIJE E-NOVCEM.............................................................18
3.1.1. Notacijski sustavi plaćanja........................................................19
3.1.2. Simbolički sustavi plaćanja.......................................................21
3.1.3. Centralizirani sustavi plaćanja...................................................21
3.1.4. Decentralizirani sustavi plaćanja...............................................23
3.2. PROTOKOLI PLAĆANJA E-NOVCEM............................................24
3.2.1. Protokoli bez anonimnosti........................................................25
3.2.2. Komercijalni protokoli..............................................................26
4. VRSTE E-NOVCA U PRAKSI.......................................................................30
4.1. Digicash................................................................................................31
4.2. Paypal...................................................................................................31
4.3. WebMoney...........................................................................................32
4.4. CashU...................................................................................................33
4.5. CyberCash............................................................................................33
4.6. Billpoint................................................................................................33
4.7. Chipknip................................................................................................34
4.8. Mondex.................................................................................................34
5. ELEKTRONIČKI NOVAC U RH NA PRIMJERU ERSTE &
STEIERMARKISCHE BANKE....................................................................................36
5.1. INFRASTRUKTURA ZA POSLOVANJE E-NOVCEM U ERSTE
BANCI...................................................................................................36
5.2. E-BANKARSTVO ERSTE BANKE....................................................40
5.2.1. Erste NetBanking.......................................................................40
5.2.2. Erste mBanking..........................................................................44
5.2.3. Erste NetPay...............................................................................46
5.2.4. Erste Sms....................................................................................47
5.2.5. Erste FonBanking.......................................................................48
5.2.6. Erste FonStart.............................................................................48
5.2.7. Erste Kiosk.................................................................................49
5.3. STATISTIČKI POKAZATELJI KORIŠTENJA INTERNET
BANKARSTVA U ERSTE BANCI U RH...........................................55
6. ZAKLJUČAK....................................................................................................59
LITERATURA................................................................................................................61
Popis tablica.....................................................................................................................64
Popis grafikona................................................................................................................64
Popis slika........................................................................................................................65
1
1. UVOD
U uvjetima globalizacije, što karakterizira svjetske gospodarske procese na početku
dvadeset prvoga stoljeća, bankarstvo je duboko zahvaćeno političkim, gospodarskim,
tehnološkim i demografskim promjenama. Sa stajališta poslovne filozofije i strategije,
moderno bankarstvo karakterizira nova filozofija i stav bankara da “klijent nije više
kralj, nego diktator”, jer zbog brzine i kvalitete informacija klijenti veoma brzo mogu
odlučiti kome će dati svoje povjerenje.
Danas banke u industrijski razvijenim i tranzicijskim zemljama razvijaju samoposlužno
bankarstvo, tj. novi splet bankarskih proizvoda i usluga (nove distribucijske kanale)
računalnim mrežama, čime su pomaknute vremenske i prostorne granice
tradicionalnoga bankarstva i bitno je olakšan transfer novčanih sredstava. Razvoj
Internet tehnologija događa se svugdje u svijetu, pa je i u našoj zemlji doveo do
mogućnosti da se poslovanje obavlja elektronskim putem. Bankarska industrija je
prilično inertna i sklona tradicionalnim i provjerenim metodama pa prava revolucija u
oblasti bankarstva, tek predstoji.
Premda Internet čini dnevni život jednostavnijim, u Hrvatskoj ga se ipak još nedovoljno
koristi za plaćanje računa, sređivanje administrativnih potreba, za kupovanje itd. Naime,
brojni oblici korištenja Interneta ne ovise samo o pojedincu - već, u velikoj mjeri, i o
državnim i drugim poslovnim subjektima (prvenstveno na području usluga) koji se još
nisu organizirali na adekvatan način pa i nisu dostupni ili dovoljno jednostavni za ovaj
suvremeni način sveobuhvatnog komuniciranja, informiranja, pružanja/korištenja
usluga.
Dvadeset i devet godina nakon pojave prvog PC-a i devetnaest godina od pojave
WWW-a (World Wide Web), prosječna svjetska Internet populacija obuhvaća oko 17%
ukupnog stanovništva. Raspon je od oko 4% u Africi do gotovo 69% u Sjevernoj
Americi, ili 76% u Švedskoj (Nepoznati autor: Pogled na ON-LINE građane – množe se
NETOVCI, 2007).
Može se konstatirati da je Internet zaista uspio promijeniti svijet pa i stvorio onaj
virtualni.
U ovom poglavlju predstavljen je problem, svrha i ciljevi istraživana, radna te pomoćne
hipoteze, sama struktura rada i korištene metode.
2
1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA
Problem istraživanja ovoga rada je zastupljenost eletroničkog bankarstva u Republici
Hrvatskoj.
Iz prethodno definiranog problema istraživanja moguće je definirati predmet
istraživanja, istražiti i utvrditi objektivne uzroke i posljedice te predložiti moguća
rješenja koja bi pridonijela poboljšalju bankarstva.
1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Svrha istraživanja je detaljno objasniti pojam Internet bankarstva i u kojoj mjeri utječe
na poslovanje banaka, tj. Erste banke te primjereno formulirati i predočiti rezultate
istraživanja. Svrha se detaljnije može obrazložiti kroz slijedeće ciljeve istraživanja:
- Objasniti elektroničko bankarstvo: pojam, razvoj, prihvatljivost
- Navesti prednosti i nedostatke elektroničkog bankarstva,
- Navesti protokole plaćanja, te sa kojim vrstama e-novca se danas susrećemo u praksi
- Prikazati koji su oblici elektroničkog bankarstva danas najviše zastupljeni
- Objasniti sustav, sučelje i način korištenja usluga internet bankarstva
1.3. RADNA HIPOTEZA
Temeljna hipoteza glasi: Internet bankarstvo Erste banke uvelike poboljšava kvalitetu
usluga njenog poslovanja.
1.4. ZNANSTVENE METODE
Tijekom istraživanja korištene su slijedeće metode: induktivna i deduktivna metoda,
metode analize i sinteze, statistička metoda, povijesna metoda, metoda intervjuiranja.
1.5. STRUKTURA RADA
Rezultati istraživanja predočeni su u pet međusobno povezanih dijelova.
3
U uvodu su navedeni problem i predmet istraživanja, radna hipoteza svrha i ciljevi
istraživanja, znanstvene metode te je obrazložena struktura rada.
Naslov drugog dijela rada je „Elektronički novac“. U tome dijelu rada prikazan je razvoj
elektroničkog novca, njegova zastupljenost, dati su čimbenici koji utječu na samu
upotrebu, te se govori o njegovoj otkupljivosti.
„Elektronički sustavi plaćanja“ naslov je trećeg dijela ovog magistarskog rada. U tome
dijelu rada objašnjeni su sustavi plaćanja, protokoli te same transakcije eletroničkim
novcem.
U četvrtom dijelu rada s naslovom „Vrste e-novca u praksi“ nabrojne su te detaljno
objašnjene vrste e-novca.
Peti dio ovog rada „Elektronički novac u RH na primjeru Erste & Steiermarkische
banke“ dio je istraživačkog dijela. Predočeni su najnoviji statistički podaci Erste banke
vezani za e-bankarstvo, te su detaljno analizirani.
Zaključak predstavlja sintezu rezultata istraživanja kojima je dokazana radna hipoteza.
4
2. ELEKTRONIČKI NOVAC
Internet bankarstvo dio je tzv.elektroničkog bankarstva, što je opći pojam za procese
kojima korisnik može obavljati bankarske transakcije elektroničkim putem bez
posjećivanja institucije nadležne za transakciju. Elektroničke usluge, za razliku od
ostalih kanala distribucije, zahtijevaju hardversku infrastrukturu klijenta da bi ih klijent
mogao koristiti (računalo, mobitel, PDA, telefon). Sukladno tome elektroničke usluge
uključuju telefonsko bankarstvo, internetsko bankarstvo, mobilno bankarstvo i SMS
usluge (Perković, 2009).
Internetsko bankarstvo je alat koji omogućava klijentima banke online korištenje svih
bezgotovinskih bankovnih usluga: uvid u saldo računa, plaćanje računa, prebacivanje
sredstava, oročenja i dr.
Prvo internetsko bankarstvo ponudila je 1995. "Presidential Savings Bank". Danas
gotovo da i ne postoji banka koja u portfelju svojih elektroničkih usluga ne posjeduje
internetsko bankarstvo. Štoviše internet je prepoznat kao izrazito važan kanal
distribucije, pa su brojne banke odlučile svoje poslovanje ponuditi isključivo putem
njega. Npr. trenutno u SAD-u postoji 30 banaka koje postoje samo u virtualnom svijetu.
Istraživanja pokazuju da je bankama internetsko poslovanje 100 puta isplativije od
šalterskog poslovanja. No, problem je što dosta velik broj ljudi (posebno u Hrvatskoj)
još uvijek nije spreman za ovakvu vrstu bankarstva. Neki nemaju pristup internetu dok
neki i dalje više preferiraju osobni kontakt s bankovnim službenicima. Taj kontakt im je
posebno bitan kad se radi o novcu što je zabluda s obzirom da internet bankarstvo u
potpunosti uklanja faktor ljudske greške (Rendulić, Šamšalović, 2008).
Opredjeljenje banke za upuštanje u elektronsko bankarstvo je rezultat nastojanja banaka
da zadrže postojeće, kao i da pridobiju nove klijente. Kao vanjski faktor uvođenja
elektronskog bankarstva su svakako i sve izraženiji zahtjevi klijenata za jeftinijim
uslugama, jednostavnijim dolaskom do usluga i sve veće znanje klijenata o
informatičkoj tehnologiji i mogućnostima koje ona pruža u pojednostavljanju obavljanja
redovnih aktivnosti i uštede vremena.
Internet bankarstvo je usluga koja je kao stvorena za ovo moderno doba, doba kada je
tempo života brži nego ikada. Uz Internet bankarstvo česti posjeti banci postaju
prošlost. Sve što klijentu treba je pristup Internetu i stvar je riješena. Iz svoga stana ili
ureda može u nekoliko minuta provjeriti stanje na računu ili obaviti plaćanje. A s
obzirom na to da su provizije koje banke zaračunavaju za svoje usluge Internet
5
bankarstva otprilike 30% niže od onih za iste usluge koje će obaviti u banci, jasno je da
će klijent ovim putem uštedjeti i živce i vrijeme i novac, biti zadovoljan uslugom i ostati
klijent određene banke. Na ovaj način banka podiže kvalitetu usluge, otvara do sada
nedostupna tržišta.
Elektroničko poslovanje je vrlo prikladno jer kupci i trgovci mogu biti udaljeni i
poslovanje traje dvadeset četiri sata dnevno, sedam dana u tjednu. Zbog toga se javlja
potreba za brzim, jeftinim i jednostavnim načinom plaćanja preko Interneta.
Kako se transakcije elektroničkim novcem odvijaju preko Interneta, potrebno je
ostvariti visoku razinu sigurnosti takvih transakcija te razviti posebne metode zaštite.
Postupci zaštite uključuju kriptiranje prometa između strana koje sudjeluju u novčanim
transakcijama, provjeru autentičnosti obiju strana te sprečavanje zlouporabe sustava.
Podlogu spomenutim postupcima pružaju kriptografski algoritmi, te dodatno razvijeni
protokoli koji osiguravaju zaštitu elektroničkog novca, kao i sudionika transakcija.
Privatnost i autentičnost su bitne osobine elektroničkog sustava plaćanja.
Definicija za elektronički novac dana je u Zakonu o institucijama za elektronički novac
Republike Hrvatske i ona u najkraćim crtama glasi: „eNovac je instrument plaćanja,
odnosno novčana vrijednost pohranjena na nekom elektroničkom nositelju podataka,
koji kao sredstvo plaćanja, pored izdavatelja, prihvaćaju i druge osobe.“
Ideja kod razvoja elektroničkog novca jest zadržavanje svih prednosti gotovine
(papirnatog novca) uz istodobno uklanjanje svih njezinih nedostataka.
Elektronički novac, za razliku od papirnatog novca, nije prenosiv. Obična novčanica
primljena u jednoj od prethodnih transakcija može se ponovno upotrijebiti u nekoj od
sljedećih. Ona je prenosiva i traje više od jedne transakcije. Takvo bi svojstvo bilo vrlo
poželjno za elektroničke novčanice jer se pri svakoj transakciji novčanica ne bi trebala
pohranjivati u banku, smanjujući tako broj interakcija s bankom, a time i troškove
sustava.
U elektroničkom novčanom sustavu korisnik novčanice bi trebao svakoj novčanici
(zapravo skup bitovnih podataka) dodati podatke o svojoj identifikaciji, čime bi veličina
novčanice (količina bitovnih podataka pohranjenih u virtualnoj novčanici) rasla svakom
transakcijom koja je njome obavljena. Prema tome, broj mogućih transakcija takvom
novčanicom bio bi ograničen maksimalnom veličinom novčanice. Zbog takvih
nedostataka nisu razvijeni prenosivi sustavi elektroničkog novca i svaka elektronička
novčanica ima životni vijek od jedne transakcije.
6
Elektronički novac, kao i papirnati novac čuva anonimnost osobe koja njime plaća i nije
ga moguće pratiti. To znači da osoba koja prima elektroničku novčanicu ne može
saznati identitet osobe koja je upotrijebila elektroničku novčanicu, isto kako ni banka
koja nije u stanju saznati identitet osobe kojoj je izdala novčanicu, osim u slučaju
višestrukog korištenja novčanice, odnosno prijevare.
2.1. RAZVOJ E-NOVCA
Za posljednje desetljeće 20. stoljeća može se reći da je za ekonomiju bilo vrlo uspješno,
jer se ostvario značajan napredak u tehnologiji koji je imao utjecaj i na društvene i na
ekonomske aktivnosti. Susrećući se sa svim tim tehnoloških inovacijama neki
istraživači vjeruju da će doći do nove industrijske revolucije, da ekonomija ide prema
novoj eri gdje prevladava znanje ili digitalna ekonomija.
Kako je tehnologija sve više napredovala u posljednjem desetljeću 20. stoljeća došlo je
do pada troškova, a računalne i telekomunikacijske industrije ostvarile su napredak.
Računala su postala sveprisutna, te je svatko želio imati svoje. Praktički danas je život
nezamisliv bez računala. Svaki ured koristi računala za svoje poslovne aktivnosti i
gotovo svako kućanstvo ima računalo i pristup Internetu ili nekoj drugoj mreži. Takav
razvoj omogućio je elektroničko trgovanje koje se u posljednje vrijeme sve više koristi,
jer se iz vlastitog doma može naručiti različita vrsta robe.
Suvremeno elektroničko trgovanje dovelo je do novih oblika imovine, do novog oblika
novca, poznatog pod nazivom elektronički novac (eNovac), koji se u posljednje vrijeme
sve više koristi. Sam pojam eNovac odnosi se na plaćanja u realnom i virtualnom
svijetu čiji je cilj zamijeniti dosadašnje novčanice i kovanice u maloprodajnim
transakcijama i unaprijediti postojeći sustav plaćanja.
Danas novac postaje informacija spremljena na mikroprocesoru ili u bazi podataka koja
sadržava podatke o stanju računa, osobne informacije, PIN broj, informacije o
kupnjama, te nagradama za lojalnost. Cilj takvog instrumenta jest neosporno
poboljšanje efikasnosti tradicionalnog sustava plaćanja.
Elektronički sustav plaćanja postoji od šezdesetih godina prošlog stoljeća, te od razvoja
sustava elektroničkog prijenosa novca (engl. Electronic Funds Transfer – EFT), koji je
postajao sve sofisticiraniji te se upotrebljavao u sve većem broju zemalja. EFT implicira
primjenu računalne i telekomunikacijske tehnologije pri plaćanju. Navedenim su se
7
sustavom koristile banke i druge financijske institucije kako bi razmjenjivale i prenosile
velike količine novca na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Osnova funkcioniranja
EFT-a jest da se novac kreće putem mreža kao supstitut gotovine ili čekova kako bi se
obavila transakcija. Zadaća sustava jest skratiti vrijeme plaćanja, te smanjiti
transakcijske troškove.
Početkom 1980-ih godina, zahvaljujući razvoju tehnologija mreža, te smanjenju
troškova telekomunikacija i procesuiranja podataka, elektronička su plaćanja postala
korisnija s pojavom kreditnih i debitnih kartica, koje su nekoliko godina nakon što su se
pojavile postale najpopularniji elektronički instrument za male transakcije. Jednako
tako, razvoj enkripcije odigrao je veliku ulogu u uspjehu plaćanja s karticama. Ta se
inovacija smatra drugim stupnjem elektronizacije transakcije.
Rast i prihvaćanje plaćanja karticama ostavilo je negativne posljedice na tradicionalne
sustave plaćanja. Mnoge su zemlje ostvarile prijelaz s uporabe papirnih instrumenata,
kao što su gotovina i čekovi, na služenje elektroničkim instrumentima. U mnogim se
zemljama prvi put smanjio broj plaćanja čekovima.
Prva praktična primjena e-novca bila je kartica Danmon, koju su osmislila danska
industrijska poduzeća 1992. godine. Nakon tog izuzetno pozitivnog iskustva u mnogim
su zemljama uvedeni različiti projekti.
2.1.1. Razlozi zbog kojih je došlo do pojave e-novca
Iako je gotovina brz i efikasan način plaćanja, nedostaci njezine upotrebe su brojni.
Usto, držanje gotovine prate mnogi troškovi, uključujući troškove blagajne, prijevare,
gubitka novca, čuvanja, deponiranja, ali i troškovi vezani za upravljanje gotovinom u
financijskim institucijama. Cilj elektroničkog novca jest zamijeniti gotovinu u
transakcijama male vrijednosti, te izbjeći njezine nedostatke.
Cilj je smanjiti pogreške prilikom vraćanja gotovine, ubrzati proces plaćanja na mjestu
kupnje, te smanjiti troškove procesuiranja same transakcije. Držanje gotovine uključuje
oportunitetne troškove koji rastu zajedno s kamatnom stopom i inflacijom.
Kao što se vidi iz sljedeće tablice, plaćanje elektroničkim novcem praćeno je mnogo
nižim troškovima od drugih načina plaćanja, prije svega, od kreditnih i debitnih kartica.
8
Tablica 1.: Trošak različitih oblika plaćanja za kupca i izdavatelja (u dolarima)
Oblik plaćanja Trošak za izdavatelja Trošak za kupca
Čekovi 3,00 6,00
Kreditne kartice 0,80 2,50
Debitne kartice 0,40 0,60
Gotovina 0,15 0,30
e-novčanik 0,07 0,07
Izvor: Mair, P.: The Australian retail payments systems, some unresolved issues,
u: Hamdi, H., str. 295.
2.1.2. Problemi razvoja e-novca
Unatoč velikom interesu za elektronički novac, ta monetarna inovacija još nije našla
svoju punu primjenu. Takvi se instrumenti ne koriste znatnije u Europskoj uniji, kao ni
u drugim industrijskim zemljama. Gotovina je još uvijek najčešće sredstvo plaćanja,
posebno pri plaćanju svakodnevnih maloprodajnih transakcija male vrijednosti. Neki
autori (Humprey, D.; Kim, M.: Realizing the Gains from Electronic Payments; u:
Hamdi, H,: Problemi razvoja elektroničkog novca, „Financijska teorija i praksa“, br.
3/2007., str 290.) navode da su razlozi spore primjene elektroničkih sustava plaćanja
poput e-novca visoki fiksni troškovi koji od trgovaca zahtijevaju veliku početnu
investiciju. Drugi pak tvrde da korištenje elektroničkog sustava plaćanja zahtijeva
mnoge prethodno definirane uvjete kao što su relativno visoka razina dohotka i
obrazovanja, što nije potrebno za druge instrumente plaćanja.
Treba naglasiti da upotrebe elektroničkog novca ovisi o dva činitelja. Prvi su mrežne
eksternalije i dvostruka priroda (primjena i korištenje) tržišta elektroničkog novca.
Drugi je činitelj problem postojanja navika – psihološki moment koji se odnosi na tzv.
vremensku ovisnost u razvoju i upotrebi elektroničkog novca.
9
2.2. PRIHVATLJIVOST E-NOVCA
Kada je elektronički novac prvi put uveden, očekivalo se da će zbog svojih brojnih
prednosti za potrošače, trgovce i financijske institucije postati novac 21. stoljeća.
Međutim, statistika pokazuje da je upotreba e-novca još uvijek u početnoj fazi. Prema
podacima Europske središnje banke, plaćanja prepaid kreditnim karticama čine samo
0,7% ukupnih skripturalnih plaćanja u eurozoni.
Elektronički se novac bitnije ne koristi ni u Europskoj uniji, kao ni u drugim razvijenim
zemljama. U većini maloprodajnih transakcija kućanstava još se uvijek rabi gotovina.
Koliko će se elektronički novac upotrebljavati najviše ovisi o motivaciji koju imaju
njegovi izdavatelji, potrošači i trgovci. Potražnja potrošača ovisit će o prednostima i
nedostacima elektroničkog novca u obliku plaćanja naknada izdavateljima, sigurnosti
što je potrošači osjećaju pri korištenju elektroničkim novcem, o lakoći korištenja, te
spremnosti trgovaca da prihvate e-novac. Motivacija za izdavatelje obuhvaća prihode od
naknada naplaćenih korisnicima kartice (trgovcima i potrošačima), prihode od ulaganja
preostalog iznosa novca, te za banke – izdavatelje, uštede od manjeg držanja gotovine
(u opsegu u kojemu elektronički novac zamijeni gotovinu). Potencijalni nedostatak za
izdavatelje mogu biti očekivani troškovi buduće regulacije.
Elektronička sredstva plaćanja jeftinija su od plaćanja gotovinom ili čekovima. Za
razliku od fiducijarnog novca (koji čine novčanice i kovanice), skripturalni oblici
plaćanja (kartica, ček, novčani transfer i sl.) omogućuju transfer novca na računima
kreditnih ili sličnih institucija. Skripturalni se novac transferira putem međubankarskih
sustava plaćanja. (podaci Europske središnje banke – European Central Bank: The Blue
Book, Bucharest: European Central Bank, 2005.)
Spremnost trgovaca da prihvate elektronički novac usko je vezana za naknade koje će
naplaćivati izdavatelji ili operatori. Za potrošače i trgovce ključni će čimbenik biti
njihova spremnost da prihvate nove tehnologije. Većina istraživača vjeruje da će
upotreba elektroničkog novca biti umjerena u kratkom i srednjem roku, dok u dugom
roku e-novac može postati široko rasprostranjen. Drugim riječima, upotreba
elektroničkog novca kompliciran je fenomen i ovisi, prije svega, o interakciji između
korisnika proizvoda ili usluge.
Godine 2007. provedena su u Hrvatskoj istraživanja sa svrhom analize postojeće
situacije na domaćem području elektroničkog plaćanja, te utvrđivanja tko su korisnici
određenih kartičnih proizvoda, te kakva su njihova stajališta i iskustva. Rezultati
10
istraživanja pokazali su da velika većina građana koristi nekoliko bankovnih i
nebankovnih kartica. Analizirajući bankovne debitne kartice, uočava se da je,
primjerice, zastupljenost Maestro kartica (81,29 %) više nego dvostruka u odnosu na
Visa Electron kartice (41 %). (Šućur, I.: Tržište kartičnih proizvoda u Republici
Hrvatskoj, "Tržište", br. 2, 2007., str. 222.). Osnovni razlozi za to u pravilu se ne
temelje na preferencijama korisnika, nego su rezultat pojave i aktivnosti platnih sustava
na prostoru Republike Hrvatske. Većina banaka s vremenom je počela izdavati i
proizvode platnog sustava Visa International, te se danas u ponudi svih većih banaka u
Hrvatskoj
Analizirajući nebankovne kartice American Express i Diners Club, zaključuje se kako
su one značajno i podjednako zastupljene, što je rezultat prisutnosti obiju marki
proizvoda već više od tri desetljeća na domaćem tržištu. Ovo su ujedno i prvi kartični
proizvodi s kojima su se domaći korisnici susreli, te stoga njihova zastupljenost,
prihvaćenost i prepoznatljivost nisu upitne. Podaci Sektora za bankarstvo i druge
financijske institucije Hrvatske gospodarske komore pokazuju da se Hrvatska nalazi pri
vrhu zemalja u regiji po korištenju platnih kartica. Krajem rujna 2007. godine u
Hrvatskoj je bilo izdano ukupno 8,76 milijuna kartica, što je za 7,8 % više nego u
prethodnoj godini. Prema rezultatima jednog britanskog istraživanja, prema kojem broj
bankomata na milijun stanovnika u Zapadnoj Europi iznosi 736, a u regiji srednje i
istočne Europe 278, proistječe da se Hrvatska sa 602 bankomata na milijun stanovnika
nalazi nešto ispod zapadnoeuropskog, ali i znatno iznad prosjeka u regiji. Promatrano
po broju kartica po odraslom stanovniku, Hrvatska se s 2,2 kartice nalazi na samom
vrhu u regiji, u kojoj je prosjek 0,74 kartice po stanovniku, dok je po broju POS
terminala regionalni "rekorder", zajedno sa Slovenijom i Estonijom. Od ukupnog broja
izdanih kartica najveći dio čine debitne – 78,1 % ili 6,84 milijuna kartica, a slijede
kreditne kartice kartičarskih kuća (11,8 % ili 1,03 milijuna), te kreditne kartice banaka
(10,1 % ili 883 tisuće). Vrijednost transakcija koje su karticama provedene u prvih
devet mjeseci 2007. godine, iznosio je 60,5 milijardi kuna, i to uglavnom kroz podizanje
gotovine (47,3 milijarde kuna), a manje kroz plaćanje (13,2 milijarde). Putem
bankomata je pritom provedeno transakcija u vrijednosti 50,14 milijardi kuna, i to po
prosječnoj vrijednosti transakcije od 658,63 kune, dok je vrijednost transakcija na POS
terminalima iznosila 12,6 milijardi kuna ili prosječno 325,6 po transakciji.
(www.javno.com/hr-profit/hrvatski-gradjani-medju-prvim-po-karticama-
uregiji_117690, pristup 12.3.2013.)
11
Slika 1.: Broj EFT POS terminala u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2003. do ožujka
2008. godine
Izvor: www.poslovni.hr/86406.aspx, (pristup, 12.03..2013.)
Govoreći o korištenju elektroničkog novca, valja istaknuti i proširenje najvećeg
svjetskog servisa za elektronički novac – PayPala – na Hrvatsku, od 2006. godine. Ovaj
servis prihvaća uplate u kunama, omogućuje slanje novca iz Hrvatske u inozemstvo i
plaćanje online transakcija. Što se tiče elektroničkog plaćanja u nekim drugim
područjima, valja istaknuti operatere mobilne telefonije koji su u krug svojih korisnika
uspjeli uvesti komunalne organizacije za parkiranje, te javni prijevoz, pa su tako blizu
ispunjenja nekih od elementarnih uvjeta kod institucija za elektronički novac. Model
takvih usluga vrlo je privlačan jer svi sudionici ostvaruju određene pogodnosti, a krajnji
korisnik snosi trošak plaćanja elektroničkim novcem, što se podudara s očekivanjima
monetarnih vlasti. ("InfoTrend", br. 168/2009.)
Uvođenje i širenje primjene prepaid kartica za plaćanje javnog prijevoza, kao što je to
slučaj u Osijeku s tzv. "Butra" karticom, ukazuje da su i u Hrvatskoj prepoznate
pogodnosti e-novčanika u masovnom prijevozu.
Nadalje, spomenimo i uvođenje novog beskontaktnog načina plaćanja cestarine D2C
karticom. Ovakvim načinom plaćanja ne dobiva se naplatna kartica prilikom ulaska na
autoput, niti se dobiva račun silaskom s autoputa, ali se račun uvijek može dobiti na
zahtjev. Ta pogodnost svakako olakšava i čini jednostavnijim svako putovanje, a
osobito onima koji zbog prirode posla često putuju.
12
Digitalizacija komunikacijskih medija i konvergencije priručnih i kućnih
komunikacijskih tehnologija (mobitel, laptop, TV) otvara nove perspektive trgovanju, a
time i široj primjeni plaćanja elektroničkim novcem. Može se očekivati da će hrvatski
poduzetnici koji prate događanja u toj sferi, prepoznati poslovnu priliku i početi zasipati
građane ponudama paketa svojih proizvoda u kojima će sve češće biti uključeno i
plaćanje elektroničkim novcem. Očekivanja su to i Hrvatske narodne banke, koja je u
svojim obrascima za prikupljanje podataka o funkcijama platnih kartica već otvorila
polje za podatke o hardverskom e-novcu.
2.3. ČIMBENICI UPOTREBE E-NOVCE
Korisnost novca proporcionalno se povećava s brojem ljudi koji se njime koriste. U tom
smislu novac je poput telefonske mreže – što je mreža veća, vrijednost posjedovanja
telefona za prve je pretplatnike veća. Ljudi prihvaćaju novu valutu, kao što je e-novac,
ako vjeruju da će se i drugi početi njime koristiti. Kriteriji prihvaćanja elektroničkog
novca temeljni je uvjet njegova uspjeha, te objašnjava njegovu važnost u ekonomiji.
Neki analitičari smatraju da će pojedinci prihvaćati elektronički novac sve dok se
njegova vrijednost sustavno i drastično ne smanji. Činjenica zbog koje pojedinac
prihvaća novac proistječe iz toga što ga i drugi prihvaćaju.
Slika 2.: Čimbenici koji utječu na razvoj elektroničkog novca
Izvor: Hamdi, H., str. 298.
13
No, i navike utječu na prihvaćanje elektroničkog novca. Velik je problem uvjeriti velik
broj korisnika da počnu upotrebljavati elektronički novac. Prije svega, potreban je velik
broj korisnika cijelog sustava, a ni troškovi nisu mali: trgovci moraju investirati u
specijalne POS uređaje kako bi uopće mogli prihvaćati e-novac, a potrošači se moraju
služiti e-novcem za maloprodajne transakcije kao supstitutom za kovanice i novčanice.
Osobne karakteristike su jedne od najrelevantnijih komponenti koje utječu na korištenje
internet bankarstva. Tu spadaju dob i opća informatička pismenost.
Grafikon 1 prikazuje postotak korištenja Interneta pojedinih životnih dobi na području
Republike Hrvatske.
Grafikon 1.: Uporaba Interneta kod pojedinaca u prvom tromjesečju 2009. u RH
Korisnici interneta po dobi
Izvor: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske 2010,
(pristup: 20.04.2013, http://www.dzs.hr/hrv/publication/2009/2-1-9_1h2009.htm)
Nedvojbeno je da je danas poznavanje i sposobnost praktične uporabe osnovnih alata i
sustava iz područja informacijskih tehnologija, tj. informatička pismenost postala
dijelom opće pismenosti svakog pojedinca. To znači da bez poznavanja osnovnih načela
i bez sposobnosti da koristi informacijsku tehnologiju pojedinac nije osposobljen za
aktivno i punopravno sudjelovanje u procesima unutar svoje zajednice, odnosno unutar
društva. Dalje, ljudi imaju naviku upotrebe gotovine i čekova za maloprodajne
transakcije. Primjerice, u nekim zemljama kao što je Francuska, plaćanje čekom postalo
je dijelom kulturnog naslijeđa. Stoga će se navika plaćanja čekovima teško promijeniti.
83
72
54
37
17
8
0 %
10 %
20 %
30 %
40 %
50 %
60 %
70 %
80 %
90 %
dob
16-24 25-34 35-44 45-54 55-64 65-74
14
Istodobno, navike posrednika (banaka) pri izvršenju transakcija također mogu biti
razlog sporog prihvaćanja novih instrumenata. Potrošači su tijekom vremena stekli
povjerenje u financijske posrednike, te nisu navikli izvršavati transakcije bez njihova
sudjelovanja. Zato potrošači nisu spremni na promjenu. Velikom broju potrošača
potrebno je više vremena kako bi se upoznali s funkcioniranjem novog sustava plaćanja.
Stoga će većina njih radije pričekati.
Primjerice, potrošači nisu navikli napuniti kartice na specijaliziranim uređajima sličnim
bankomatima bez posredništva banke kako bi vidjeli razvoj situacije jer žele steći više
povjerenja prije nego što prihvate inovaciju. Takva je postojanost navika vjerojatno jak
razlog zašto se elektronički novac ne koristi u većem opsegu.
Usporedimo li trenutačnu situaciju s elektroničkim novcem s navedenim povijesnim
iskustvima, možemo zaključiti da ćemo trebati pričekati neko vrijeme kako bismo
vidjeli veći broj korisnika elektroničkog novca. Međutim, u današnje vrijeme
elektronički bi se novac trebao brže razviti upravo zbog činjenice da se problem
postojanosti navika može lakše prebroditi u digitalnoj ekonomiji i društvu znanja.
Prema tome, ekonomija bez gotovine možda i nije tako daleko.
2.4. OTKUPLJIVOST E-NOVCA
Zaštita potrošača i povećanje povjerenja u elektronički novac od izdavatelja zahtijeva da
osiguraju određene informacije imateljima njihovog novca, zatim poštivanje propisanih
ograničenja i omogućavanje imateljima realizaciju prava otkupa elektroničkog novca.
Zahtjev da elektronički novac bude otkupljiv nužan je u cilju očuvanja jedinice
obračunske funkcije novca, podržavanja stabilnosti cijena izbjegavanjem slobodnog
izdavanja elektroničkog novca i osiguranje kontrole uvjeta likvidnosti i kamata na
kratkoročne pozajmice. Daljnji razlog za zahtijevanje otkupljivosti novca je
prihvaćanje od strane potrošača (korisnika). Potrošači mogu biti neskloni korištenju
elektroničkog novca koji nije otkupljiv, budući da je najveći dio proizvoda
elektroničkog novca prihvaćen samo od malog broja trgovaca. Elektronički potpis može
imati korisnu ulogu u otkrivanju prijevara online, izdavatelj poruke kodira svoju poruku
digitalno korištenjem svojeg osobnog ključa, a primatelj dekodira primljenu poruku
korištenjem javnog ključa. Primatelj poruke može biti siguran da je poruka poslana od
držatelja odobrenog javnog ključa, da pošiljatelj drži osobni ključ upotrijebljen u
15
poslanoj poruci (authenticity), zatim da poruka nije bila mijenjana za vrijeme prijenosa,
budući da bi i mala promjena značila da je primljena nečitljiva poruka i da pošiljatelj ne
bi mogao osporiti autorstvo poruke. Institucija elektroničkog novca ne može sudjelovati
s udjelima u drugim poduzećima, osim ako ona obavljaju operacije ili druge pomoćne
aktivnosti u vezi s novcem izdanim ili distribuiranim od institucije koje se tiče. Obveze
koje se odnose na odgovarajuću strukturu menadžmenta, poslovodstva, administrativnu
i računovodstvenu organizaciju i kontrolu, institucije elektroničkog novca, na jednaki su
način utvrđene kao i za kreditne institucije u tradicionalnom smislu. (Maurović, Lj.;
Kandžija, V., str. 6.)
16
3. ELEKTRONIČKI SUSTAVI PLAĆANJA
Internet se često naziva okosnicom razvoja elektroničke trgovine, a sustav
elektroničkog plaćanja ocjenjuje se primitivnim i neprikladnim za učinkovito
upravljanje ekonomijom. Kombinacija digitalne tehnologije s Internetom donijela je
smanjenje troškova proizvodnje i troškova distribucije proizvoda. Međunarodno
usmjerena elektronička trgovina zahtijevala je nova sredstva plaćanja, jeftina i
jednostavna za korištenje. Nova tehnologija plaćanja treba omogućiti jeftinije
prekogranično plaćanje i ubrzati monetarnu i stvarnu integraciju Europske unije.
Izdavanje elektroničkog novca prije svega je novčani fenomen, ono ne stvara novca već
ga zamjenjuje, tako da je elektronički novac izdan bez kredita, s pokrićem u gotovini ili
pokrićem iz računa. Razlika između elektroničkog novca i oblika elektroničkog
prijenosa plaćanja je u tome da slanje detalja o plaćanju više ne dovodi do ulaska na
račun, a da primljeni elektronički impulsi mogu odmah biti upotrijebljeni za efektivno
plaćanje. Primatelj mora biti u mogućnosti da primljene elektroničke impulse odmah
upotrijebi za elektroničko plaćanje.
Slika 3.: Plaćanje elektroničkim novcem
Izvor: Internet-slike „Plaćanje pos uređajem“, https://www.google.hr/search (pristup
1.06.2013.)
Glavni kriterij kojem sustav elektroničkog plaćanja mora udovoljavati jest sigurnost, a
ključni su problemi ovlaštenje, potvrda, privatnost i cjelovitost. Programi (sheme)
17
elektroničkog plaćanja razlikuju se ovisno o tome djeluju li na osnovi "on line" ili "off
line". "On line" program postoji kada je u cilju kompletiranja plaćanja od jedne strane
drugoj potrebno kontaktirati ili autora programa ili mjerodavnu ovlaštenu instituciju na
mreži. "Off line" baza djeluje kada plaćanje može biti izvršeno izravno između dvije
strane, bez uključivanja stvaratelja ili druge institucije. Elektronički prijenos sredstava
(EF) predstavlja prijenos sredstava u kojem su jedan ili više koraka u postupku učinjeni
korištenjem elektroničke tehnike.
Troškovi stvaranja i pohranjivanja elektroničke gotovine niži su od onih uključenih u
tisak, pohranjivanje konvencionalnog novca. Sustav elektroničkog plaćanja mora
udovoljavati općim zahtjevima, pa mora biti siguran, konzistentan i cjelovit. Zatim,
mora udovoljavati i posebnim zahtjevima potrošača da je jednostavna za korištenje, da
osigurava anonimnost sudionika, te da ga uz niske troškove korist široki krug potrošača.
Sredstva za elektroničko plaćanje dijele se na kartice plaćanja (kreditne i dužničke) koje
imateljima omogućuju pristup njihovim udaljenim računima i prijenos novca i novčana
sredstva, koja dopuštaju povlačenje gotovine pohranjene na plastičnoj kartici ili
memoriji računala (elektronički novac, e-novčanik). Druga vrsta, elektronički novac ili
digitalizirana gotovina, kroz prijenos digitalne informacije, predstavlja novčanu
vrijednost pohranjenu na plastičnoj kartici s integriranim mikročipom (smart card) ili na
memoriji osobnog računala, od banke potrošača u zamjenu za zaduživanje računa
potrošača. U praksi instrumenata elektroničkog plaćanja najviše je prisutno korištenje
kreditnih i dužničkih kartica. U slučaju elektroničke kartice elektronički je pohranjena
vrijednost nasuprot informacije, radi supstituiranja ugovornog duga s drugim, a kod
debitnih kartica s ciljem upućivanja banke da prenese novac s računa. Korisnik kreditne
kartice (dužnik) obvezuje se određenu svotu novca platiti izdavatelju kartice, a
vjerovnik korisnika (prodavatelj robe ili usluga) stječe pravo da ovaj novčani iznos
naplati od izdavatelja kartice. Izdavatelj kartice u ugovornom je odnosu s korisnikom,
koji potpisom, autorizacijom potvrđuje nastanak njegove obveze isplate.
Digitalizirana gotovinska kartica definira se kao kartica koja sadrži unaprijed plaćenu
stvarnu vrijednost u obliku elektroničkog novca. Novčana vrijednost je kao digitalna
informacija pohranjena na komadu plastike s mikročipom, a odgovarajuće smanjenje
učinjeno je na bankarskom računu potrošača. Činjenica da elektronički sustav plaćanja
nije doživio širu primjenu odraz je, prije svega, trgovačkih, a ne pravnih prepreka i
posljedica je nedostatka interoperativnog sustava.
18
3.1. TRANSAKCIJE E-NOVCEM
Elektroničko poslovanje koje se širi Internetom sastoji se velikim dijelom od prodaje
roba i usluga. Budući su sudionici u ovakvim poslovnim transakcijama nerijetko vrlo
udaljeni a poslovanje traje 24 sata 7 dana u tjednu, postoji potreba za sigurnim, brzim,
jeftinim i jednostavnim načinom plaćanje preko Interneta.
Elektronička plaćanja po svojoj su funkcionalnosti ekvivalent nekog od klasičnih ne-
elektroničkih plaćanja. Vrste plaćanja mogu se podijeliti na dvije skupine:
1. notacijsko ili bezgotovinsko i
2. simboličko ili gotovinsko.
Razlika između ova dva sustava je u načinu na koji i trenutku kada novac mijenja
vlasnika. Notacijski sustav temelji se na dokumentu (nalogu, čeku, kartici) koji sam za
sebe nema vrijednost, već je svojevrsni nalog banci gdje je novac pohranjen. Kada se
banci predstavi nalog, ona prebacuje novac s računa kupca na račun trgovca.
Simbolički sustav se temelji se na simbolu koji nosi u sebi vrijednost (npr. novčanica ili
kovanica).
Slika 4.: Vrste elektroničkih plaćanja
Izvor: Izradila autorica
U tehničkom smislu, elektronički novac je virtualna reprezentacija, ili sustav debitnih i
kreditnih kartica, koje se koriste za razmjenu vrijednosti s nekim drugim sustavom ili sa
samim sobom kao zasebnim sustavom.
19
Elektronički novčani sustavi se mogu podijeliti na:
1. notacijske sustave,
2. simboličke sustave,
3. centralizirane sustave i
4. decentralizirane sustave.
S obzirom na tip veze sustavi plaćanja e-novcem mogu se podijeliti u dvije skupine:
- online sustave – podrazumijeva postojanje stalne komunikacijske veze između osobe
koja plaća i banke, te se provjera valjanosti novčanice obavlja prije isporučivanja
plaćene robe (npr. obavljanje kupovine kreditnim karticama) i
- offline sustave – podrazumijeva povremenu vezu između osobe koja plaća i banke te
se provjera valjanosti novčanica obavlja naknadno, nakon isporuke robe (npr. kupovina
čekovima). Nakon obavljene transakcije serijski broj novčanice zapisuje se u bazu
podataka banke, te se svaka daljnja novčanica s istim serijskim brojem dospjela na
depozit odbija kao krivotvorina.
3.1.1. Notacijski sustavi plaćanja
Kod notacijskog sustava kupac koji ima otvoren račun u banci koristeći jedan od oblika
bezgotovinskog plaćanja zapravo trgovcu predaje nalog za prebacivanje sa svog računa
na račun trgovca. U našem je slučaju to elektronički nalog. To može biti e-ček, kreditna
kartica, debitna kartica i slično.
Transakcije ovih sustava su izravno ili neizravno vezane uz vrijednost pohranjenu
negdje drugdje.
Razlikuju se tri potkategorije notacijskih sustava:
1. Narudžbe za elektroničko plaćanje prenošene preko mreže,
2. Naplata kreditne kartice preko mreža i
3. Notacijski sustavi temeljeni na pametnim karticama.
Kod narudžbi za elektroničko plaćanje koje se prenose preko računalne mreže
transakcija je izravno povezana s vrijednošću pohranjenom negdje drugdje (uobičajeno
na bankovnom računu). Ovakvi sustavi se još nazivaju „plati odmah“ sustavi jer
20
prebacuju polog „odmah“' nakon inicijalizacije zahtjeva za plaćanje. Primjeri takvih
sustava su e-čekovi, debitne kartice i prijenos kredita.
Kod naplata kreditnom karticom preko računalne mreže transakcija je izravno vezana uz
vrijednost. Kada se kartica koristi, korisnik prihvaća odgovornost za iznos transakcije.
Takav se sustav još naziva i „plati poslije“ sustav. Korisnik može koristiti kriptirane
kreditne kartice ili autorizacijske brojeve treće strane za obavljanje transakcija. Ukoliko
se koriste kriptirane kreditne kartice, podaci kartice se kriptiraju prije nego se šalju
preko otvorene računalne mreže. Autorizacijski brojevi se koriste kod postupka provjere
tijekom financijskih transakcija. U ovakvim sustavima postoji i posrednik koji skuplja i
odobrava uplate od jednog klijenta prema drugom upotrebom autorizacijskih brojeva.
Notacijski sustavi temeljeni na pametnim karticama koriste tehnologije pametnih
kartica. Pametna kartica je plastična kartica veličine kreditne kartice koja ima u sebi
ugrađeni čip (mikroprocesor) koji je čini „pametnom“. Pametne kartice su nezavisno
razvijene u Njemačkoj (1967), Japanu (1970), SAD-u (1972) i Francuskoj (1974).
Kartica omogućuje pohranjivanje, pristup i obradu znatnih količina podataka.
Slika 5.: Građa pametne kartice
Izvor: Internet-slike „pametna kartica“, https://www.google.hr/search , (pristup
01.06.2013.)
Pametne se kartice primjenjuju na različitim područjima: telefonske kartice, mobilne
komunikacije, satelitska televizija, bankarstvo, kartično plaćanje, za identifikaciju te u
sustavima elektroničkog plaćanja.
21
3.1.2. Simbolički sustavi plaćanja
Za razliku od notacijskog sustava gdje novac zapravo nikada ne napušta banku, postoje
sustavi kod kojih sama reprezentacija novca nosi njegovu vrijednost. To znači da se
iznos na računu umanjuje čim se elektronička novčanica podigne iz banke. Ako se
elektronička novčanica izgubi, vlasnik je bez nje ostao trajno. Ova vrsta elektroničkog
novca analogna je klasičnoj gotovini i zato se obično naziva e-gotovina.
E-gotovina se sastoji od e-novčanica koje su ekvivalenti papirnatih novčanica i
kovanica. Prije nego što se može raspolagati s e-gotovinom, kupac je mora podignuti u
banci. Prilikom plaćanja trgovcu mora biti omogućena provjera autentičnosti novčanice,
pošto trgovac ne može biti siguran u poštenje kupca.
3.1.3. Centralizirani sustavi plaćanja
Centralizirani sustavi se temelje na „plaćanju unaprijed“ i mogu koristiti žetone, tj.
objekte koji sadrže vrijednost.
Korisnici moraju kupiti žetone od središnjeg autoriteta prije nego što mogu započeti
transakciju.
Postoje dvije potkategorije sustava sa žetonima:
1. elektronički novac – pokušava zamijeniti papirnati novac kao glavno sredstvo
online plaćanja i
2. sustavi elektroničkog novčanika – temelje se na pametnim karticama (kartice s
pohranjenom vrijednosti) koje koriste integrirane čipove za pohranu elektroničkog
novca.
Slijedeća slika prikazuje dijagram centraliziranog sustava. Na slici je moguće uočiti da
su sva računala, odnosno korisnici (klijenti) vezani uz jedno središte (poslužitelja) preko
kojeg teku sve transakcije. Poslužitelj također nadzire i upravlja svim transakcijama.
22
Slika 6.: Dijagram centraliziranog sustava
Izvor: Internet-slike, „Dijagram centraliziranog sustava“ https://www.google.hr/search ,
(pristup 01.06.2013.)
Sustavi kao što su PayPal, WebMoney i cachU predstavljaju centralizirane sustave.
Plaćanja na klasičnom tržištu novca zahtijevaju najmanje jednog kupca i jednog
prodavatelja, a oba moraju imati račune u bankama koje su povezane preko klirinške
kuće. Plaćanja tradicionalnim instrumentima kao što su čekovi ili bankovni nalozi,
zahtijevaju intervenciju financijskih posrednika (banke). Plaćanje elektroničkim
novcem slično je tradicionalnoj shemi – postoje dvije stranke, te jedna ili dvije banke.
Međutim, cijeli proces postaje efikasniji i lakši. Transakcija ne zahtijeva nikakvu šifru i
ne može premašiti prethodno definiran iznos. Ako je iznos koji se nalazi na čipu do
kraja potrošen, kartica se može automatski ponovno napuniti kod trgovca, i to bez
naplate bilo kakvih naknada, zahvaljujući posebnom POS uređaju. Jednom kada je čip
napunjen, korisnik nema potrebu tražiti bankomat ili točan iznos gotovog novca.
Dodatno, problem krađe ili gubitka novca smanjen je na minimum. Za transakciju e-
novcem trenutačno nije potreban posrednik jer se novac putem jedinica (koje se zovu
bitovi) transferira elektronički od kupca prodavatelju. Iznos novca koji je plaćen
spremljen je na terminalu prodavatelja, te se s vremena na vrijeme online prenese na
njegov račun u financijsku instituciju.
Plaćanjem elektroničkim novcem smanjuju se transakcijski troškovi, a vrijeme se
skraćuje u usporedbi s drugim oblicima plaćanja. Stručnjaci procjenjuju da troškovi
23
korištenja elektroničkog novca iznose od trećine do polovice troškova plaćanja
papirnatim novcem. Kad bi sve transakcije u nekoj zemlji postale elektroničke, moglo bi
se godišnje uštedjeti više od 1 % BDP-a.
3.1.4. Decentralizirani ili raspodijeljemi sustavi plaćanja
Jedan od najčešćih pristupa izgradnji raspodijeljene mreže je izgradnja partnerske mreže
(eng. peer-to-peer – P2P). Rast popularnosti partnerskih računalnih mreža dogodio se
pojavom alata i servisa za slobodnu globalnu razmjenu datoteka.
Definicija raspodijeljenih sustava glasi: Raspodijeljeni sustavi sastoje se od međusobno
povezanih čvorova koji se mogu samostalno organizirati u mrežne topologije sa svrhom
dijeljenja raspoloživih resursa kao što su korisnički podaci, procesorsko vrijeme,
kapacitet za pohranu podataka ili mrežna propusnost, te koji se mogu samostalno
adaptirati na ispade funkcionalnosti i nepredvidive dolaske i odlaske čvorova na mreži,
uz zadržavanje prihvatljive razine prospojenosti i performansi bez potrebe za nadzorom,
kontrolom i podrškom iz jednog središnjeg mjesta.
Iz definicije je vidljivo da partnerski način rada mreže čvorova ima slijedeće osobine:
1. svaki čvor je ravnopravan, uključujući mogućnosti prihvaćanja upita o
podacima od korisnika ili drugih čvorova,
2. komunikacija između čvorova je izravna (bez međukoraka kao što su
poslužitelji), čvorovi samostalno prikupljaju informacije o dostupnosti drugih čvorova,
3. pojedinačni čvorovi imaju u svom lokalnom sustavu za pohranu na
raspolaganju samo dio podataka, odnosno podskup ukupnih podataka dostupnih na
mreži.
Navedene osobine su suprotne osobinama centraliziranih (klijentsko-poslužiteljskih)
sustava, u kojima postoji jasna razlika između čvorova (poslužitelja) koji pohranjuju i
nude sadržaj (podatke) te čvorova koji podatke potražuju, obrađuju ili stvaraju (klijenti).
Na slici 5, koja prikazuje dijagram raspodijeljene mreže, moguće je uočiti različitu
strukturu od centralizirane mreže.
24
Slika 7.: Dijagram raspodijeljenog sustava
Izvor: Internet-slike, „Dijagram raspodijeljenog sustava“ https://www.google.hr/search,
(pristup, 01.06.2013.)
Primjeri raspodijeljenih novčanih sustava uključuju Bitcoin i monetarni sustav Ripple.
Bitcoin je peer-to-peer mreža namijenjena rukovanju elektroničkim novcem. Peer-to-
peer (P2P) označava mrežu u kojoj nema središnjeg autoriteta koji izdaje novi novac ili
prati transakcije. Zadacima u takvoj mreži rukuju kolektivno čvorovi mreže.
Ripple je programski projekt otvorenog koda namijenjen razvoju i primjeni protokola za
otvorenu raspodijeljenu platežnu mrežu. Projekt je još uvijek u fazi razvoja. Kao
završeni projekt, Ripple mreža će biti P2P socijalna mrežna usluga uz monetarni sustav
temeljen na povjerenju koje već postoji među ljudima u socijalnim mrežama stvarnog
svijeta. U ovakvom obliku financijski je kapital poduprt društvenim kapitalom.
3.2. PROTOKOLI PLAĆANJA ELEKTRONIČKIM NOVCEM
Kako bi se elektronički način plaćanja mogao uopće primijeniti u praksi, mora se
poznavati osnovna tehnologija, koju nazivamo protokolom. Protokol elektroničkog
plaćanja čini niz međukoraka na čijem kraju je plaćanje obavljeno.
25
Sustav odgovara onomu koji koristimo u našem svakodnevnom životu. Kupac podiže
novac s banke i ujedno smanjuje iznos kojim raspolaže, plaća trgovcu, koji ga potom
polaže na banku i uvećava iznos svog računa. Kupac i trgovac imaju svoju specifičnu
identifikaciju kod podizanja i polaganja novca na banku (slika na dokumentu, potpis,
identifikatori, zaporke, itd.).
Protokol bez anonimnosti. Cijeli se proces kupnje može podijeliti u nekoliko faza.
Najprije komunikaciju uspostavljaju kupac i trgovac. Kupac šalje banci zahtjev za
podizanje određene količine novca. Banka oblikuje elektroničku novčanicu s određenim
iznosom i stavlja na nju svoj digitalni potpis po kojem će kasnije moći potvrditi njenu
autentičnost. Takvu "potpisanu" novčanicu šalje kupcu i umanjuje iznos njegovog
računa. Tu istu novčanicu kupac šalje trgovcu, koji ju prosljeđuje banci. Banka
potvrñuje njenu autentičnost i šalje potvrdu trgovcu da je valjana. Iznos na njegovom
računu se povećava i trgovac može poslati robu kupcu. U ovakvom sustavu anonimnost
kupca nije zajamčena, stoga je potrebno izraditi protokol koji će to omogućiti.
3.2.1. Protokol s anonimnošću
Kupac primjenjuje metodu prikrivanja identiteta. Ovaj protokol započinje na isti način
kao i osnovni protokol, a bitnije razlike nastaju kod zahtjeva za isplatom. Naime, kupac
šalje N kriptiranih novčanica s istim iznosom banci na autentifikaciju. Banka šalje
zahtjev za ključevima za dekripciju slučajno odabranih novčanica, kako bi provjerio
njihov iznos. Na onu jednu netaknutu stavlja svoju digitalni potpis prema kojemu će
kasnije provjeriti njenu autentičnost. Tim je činom zajamčena kupčeva anonimnost.
Isto tako, nije poznata ni prava vrijednost novčanice, no šanse za prijevaru vrlo su male
jer je N veliki broj. Nakon što je umanjen račun kupca, banka šalje potpisnu prikrivenu
novčanicu nazad kupcu. Kupac ju prosljeđuje trgovcu koji provjerava potpis banke.
Nakon potvrde autentičnosti kupac šalje nizove kojima potvrđuje svoj identitet. Ti
nizovi zajedno daju odgovarajuću informaciju o kupcu. Trgovac usporeñuje sažetke
dobivenih nizova nakon provedene hash funkcije i onih poslanih s novčanicom. Ako su
isti, on podatke dalje prosljeđuje u banku. Banka provjerava serijski broj novčanice; ako
je već korištena, onda se uparuju polovice parova nizova kupca i otkriva njegov
identitet, s time da je jedna polovica poslana od strane trgovca zajedno s novčanicom,
dok se druga nalazi u bazi banke. Ako bi se pak podudarale polovice nizova, to izravno
upućuje na činjenicu da je trgovac pokušao dva puta upotrijebiti istu novčanicu.
26
3.2.2. Komercijalni protokol
U komercijalne protokole se ubrajaju:
a) CyberCash
Ovaj protokol zasnovan je na RSA kriptografskom algoritmu koji osigurava neometani
tijek transakcije. Komunikaciju uspostavljaju trgovac i kupac, u kojoj kupac odabire
artikle, a kupac šalje potvrdu. Nakon toga kupac tu kriptiranu informaciju šalje
CyberCashu, koji poruku dekriptira i prosljeđuje prodavateljevoj banci putovima koji
nisu vezani za Internet. Banka vraća informaciju CyberCashu, koji pak izvješćuje kupca
da je transakcija obavljena.
b) First Virtual.
Jedan od prvih elektroničkih sustava baziranih na sustavu kreditnih kartica bio je
proizvod tvrtke First Virtual Holdings, prema kojoj je nazvan i sam sustav. Taj je
sustav namijenjen isključivo trgovini proizvoda male vrijednosti koji nisu opipljivi, kao
što računalni programi ili različite informacije. Sustav funkcionira tako što kupac mora
nazvati First Virtual i priopćiti broj svoje kreditne kartice i podatke o svom identitetu.
Za to dobiva broj, First Virtual PIN kojim će se koristiti prilikom kupnje preko
računalne mreže umjesto brojem kreditne kartice.
Kupac kod pristupa ili traženja određene usluge poslužitelju mora predočiti svoj Virtual
PIN radi identifikacije i provjere. Poslužitelj kontaktira First Virtual banku i šalje joj sve
informacije o transakciji. Kupac dobiva e-mail na koji on mora potvrditi da želi
provesti tu transakciju. Taj e-mail ima i svoju dodatnu ulogu: da dodatno provjeri
autentičnost kupca. Nakon toga se novac prebacuje na First Virtual račun poslužitelja
tereteći kreditnu karticu kupca.
27
Slika 8.: First Virtualov sustav plaćanja
Izvor: Šimović, V.: Uvod u informacijske sustave, Golden marketing – Tehnička knjiga,
Zagreb, 2009., str. 239.
c) Secure Socet Layer (SSL). SSL koji je razvio Netscape Communications,
mnogo je sigurniji sustav od prethodnog jer kriptira svu komunikaciju (brojeve
kreditnih kartica i dr.), te se koristi certifikatima za provjeru identiteta sudionika
komunikacije (kupca i prodavatelja).
Procedura komunikacije u glavnim crtama izgleda ovako:
1. Klijent šalje inicijalnu poruku poslužitelju
2. Poslužitelj odgovara klijentu i šalje svoj certifikat
3. Poslužitelj zahtijeva certifikat klijenta
4. Klijent šalje svoj certifikat
5. Klijent šalje ključ za komunikaciju, te potvrdu certifikata
6. Slijedi potvrda dogovorenog algoritma i ključa (kratka poruka kojom obje strane
potvrđuju da mogu početi komunicirati uporabom dogovorenog algoritma i tajnog
ključa)
7. Slanje poruka.
28
Slika 9.: SSL transakcija
Izvor: Šimović, V.: Uvod u informacijske sustave, Golden marketing – Tehnička knjiga,
Zagreb, 2009., str. 241.
d) Secure Electronic Transactions (SET).
SET je naziv protokola koji su razvili Visa, Mastercard, Netscape i Microsoft. Taj
protokol omogućuje, osim zaštite komunikacija između kupca i prodavatelja, provjeru
valjanosti broja kreditne kartice, provjeru je li kupac ovlašten koristiti se brojem
kreditne kartice, autorizaciju transakcije s bankom kupca, te obavljanje procesa
transakcije novca. Na taj se način znatno podiže razina prevencije prilikom
elektroničkih novčanih transakcija u kojima se rabe kreditne kartice.
e) E-Cash.
Koncept ovog protokola baziran je na korištenju tzv. "elektroničkih kovanica", tj.
znakovnog niza koji sadrži nominalnu vrijednost, serijski broj dan od banke i njen
digitalni potpis. U transakcijama služe kao osnovna jedinica plaćanja. U slučaju da ne
postoji dovoljan broj manjih kovanica, kupac zahtijeva od banke da mu razmijeni jednu
veću na dvije manje, od kojih jedna ima iznos identičan računu koji treba podmiriti.
Protokol započinje potvrdom upita dobivenog od kupca za željene proizvode. Krajnji
rezultat je umanjivanje broja kovanica na disku kupca za plaćeni iznos. Kovanice se u
29
svakom trenutku mogu pohraniti ili povući s računa, a sve se transakcije zapisuju kako
bi se olakšala evidencija.
Slika 10.: Model e-cash sustava
Izvor: Internet - http://www.cert.hr/sites/default/files/NCERT-PUBDOC-2010-09-
311.pdf, (pristup, 20.04.2013.)
Protokol se dijeli u tri faze i to podizanje novca sa bankovnog računa, plaćanje i
polaganje novca na račun. Nakon što je kovanicama utvrđena valjanost, trgovci šalju
kupljenu robu ili priznanicu i financijska transakcija je obavljena.
Elektroničke kovanice koje se koriste u e-cash sustavu jedinstvene su po tome što ih
kupac stvara prije nego ih potpiše banka. Svaka kovanica ima serijski broj koji joj je
dodijelio virtualni novčanik. Taj serijski broj potpisuje se slijepim potpisom i šalje banci
na potpis.
f) Secure Pay
Ova se metoda koristi čekovima kao platnim sredstvom, a ne kreditnim karticama. Sve
što je potrebno jest da kupac posjeduje račun u banci koja prima čekove plative u US
dolarima. Kupac odabire artikle i utipkava svoj Secure Pay ID i šifru koju poznaje od
ranije. Ta se informacija prosljeđuje tvrtki Redi-Check, koja je i stvorila ovaj protokol.
Tamo se nakon autorizacije tiska ček s
podacima kupca i potrošenim iznosom koji se šalje natrag poslužitelju putem normalne
pošte. Poslužitelj kod ovog protokola raspolaže novcem nakon 24 sata od kupnje.
30
4. VRSTE E-NOVCA U PRAKSI
Iako su dostignuća u zaštiti pokrila sve sigurnosne i praktične zahtjeve za sve oblike
elektronskih plaćanja i elektroničkog novca, rasprostranjenost ovih načina plaćanja
zanemariva je u odnosu na klasična plaćanja. Najprirodnije bi bilo da elektronički novac
dostigne svoju renesansu upravo za on-line kupnje na Internetu, no, u usporedbi s
plaćanjima kreditnim karticama, uporaba elektroničkog novca na Internetu gotovo ne
postoji. Kompanije koje su u devedesetim godinama ušle na područje elektroničkog
novca uglavnom su bankrotirale, a one malobrojne koje se još drže vjerojatno čeka ista
sudbina. Druga generacija koja se pojavila krajem devedesetih nešto je uspješnija.
Koncept kreditnih kartica star je gotovo 50 godina, u mnogim situacijama one su
nepraktične i usto nedostupne velikom dijelu populacije (maloljetnici, nezaposleni, itd.).
Plaćanje kreditnim karticama je preskupo, komplicirano i previše izloženo
zlouporabama. Osim toga, posve je neupotrebljivo za male pojedinačne iznose.
Trgovac dobiva svoj novac tek nakon 30 do 90 dana, a usto plaća i 3 – 6% naknade. S
druge strane, e-novac počiva na modernom i fleksibilnom konceptu i pruža sve
mogućnosti sigurnosti i privatnosti koje se mogu poželjeti, male troškove i veliku brzinu
obrade. Postoji niz usluga koje bi se preko Interneta mogle prodavati, ali se ne prodaju
jer nije moguće ostvariti odgovarajuću naplatu. Osim toga, velik dio populacije nema
pristup kreditnim karticama, iako ima kupovnu moć. Manje od 2 % svih transakcija
kreditnim karticama su transakcije vezane za kupnju preko Interneta.
Drugi mogući razlog su patenti koji štite kriptografske algoritme. Patenti na algoritme
za identifikaciju, slijepi potpis i slično još su na snazi. Patente na radove Davida
Chauma, Stefana Brandsa i drugih poznatijih kriptografa drže tvrtke eCash Techologies,
Zero Knowledge Systems i RSA.
Naknade za korištenje ovih patenata otežavaju malim tvrtkama da koriste napredne i
fleksibilne modele elektroničkog novca, a velike nisu dovoljno zainteresirane. Treći
razlog leži u nedovoljnoj zakonskoj regulativi koja se odnosi na pravnu valjanost
elektroničkih transakcija i na paralelni monetarni sustav koji bi stvorila e-gotovina.
Devedesetih se godina u Americi pojavilo nekoliko tvrtki koje su implementirale
sustave e-novca. Praktički sve su se pokazale neuspješnima, sve do kraja devedesetih,
kada se pojavilo nekoliko uspješnijih tvrtki. Slijede kratki opisi njihovih djelatnosti.
31
4.1. DigiCash
DigiCash je pionir na području elektroničkog novca. Osnivač tvrtke poznati je
kriptograf David Chaum, čiji su radovi u samom temelju tehnologije elektroničkog
novca. Tvrtka je osnovana 1990. godine, no zbog lošeg poslovnog upravljanja i
neuspješnih pregovora s investitorima (među kojima su bili Visa,
Microsoft, Netscape, Citibank, ABN Amro i drugi), bankrotirala je 1998. godine,
prodala svojih 16 patenata tvrtki eCash Technologies. Sustav elektroničkog novca koji
je stvorio DigiCash se zove eCash. To je off-line simbolički sustav, koji koristi slijepi
potpis za postizanje anonimnosti. Koristi se sustav detekcije dvostruke potrošnje putem
podijeljene identifikacije i razdijeli-i odaberi mehanizam prilikom podizanja e-gotovine
iz banke. ECash novčanice u fiksnim su iznosima, i nije moguć povrat razlike. Ako nije
moguće platiti točan iznos raspoloživim novčanicama, mora se obaviti usitnjavanje u
banci. DigiCash eCash sustav u potpunosti je implementiran u softveru .
Korištenje eCash-a zahtijeva posebnu aplikaciju na računalu klijenta. Ova aplikacija
omogućuje mu podizanje e-gotovine, polaganje e-gotovine u banku i slanje e-
gotovine drugom sudioniku. Valuta koja se koristi zove se eBuck. Sustav je 1995.
godine pušten u eksperimentalni rad i izdano je ukupno 1 milijun eBucks-a.
4.2. PayPal
PayPal kakvog ga danas poznajemo nastao je u ožujku 2000, spajanjem Confinity i
X.com –a. On je internetski orijentirana kompanija koja omogućava da se uplate i
novčani prijenosi obavljaju u potpunosti preko interneta. PayPal je započeo kao
alternativa tradicionalnim „papirnim“ metodama kao što su čekovi i novčani ugovori.
Od ožujka 2011., u Hrvatskoj je moguće i primanje uplata, odnosno prodaja putem
sustava Paypal.
PayPal je vrsta „klijent-klijentu (person-to-person, P2P)“ usluge. P2P način plaćanja
omogućava bilo kome tko ima e-mail adresu da pošalje novac nekom drugom tko
također ima e-mail adresu. Inicijalizator transakcije preko paypala se mora prvo
registrirati na paypal stranicama, te zatim prebaciti određenu svotu novaca na svoj
korisnički račun (account). Novčani iznos se može prebaciti direktno sa tekućeg računa
banke ili koristeći kreditne kartice/debitne kartice. Primatelj PayPal transfera može
32
zatražiti ček od paypal –a, može otvoriti svoj korisnički račun, ili može zatražiti prijenos
sredstava na svoj račun u banci.
On omogućava i plaćanja između dobavljača, aukcijskih stranica i ostalih komercijalnih
korisnika, za što naplaćuje određeni iznos. Isto tako, ovisno o okolnostima, naplaćuje
(postotak iznosa plus određeni fiksni trošak) se i prijenos odnosno prijam novčanih
sredstava. Ovo ovisi o korištenoj valuti, vrsti odabranog prijenosa, zemlja pošiljaoca,
zemlja primaoca, iznosu koji je poslan te o vrsti korisničkog računa na koji se šalju
sredstva.
Paypal korisnički račun se najlakše uspoređuje sa tekućim ili žiro računom bilo koje
druge banke. Najčešće se uz takav račun veze određena debitna ili kreditna kartica
(VISA, MasterCard, Visa electron, American Express). Pri otvaranju PayPal računa,
korisnik unosi broj svoje kreditne kartice. Ako se kasnije odluci na brisanje te kartice,
njegov račun ce biti strogo ograničenih mogućnosti.
PayPal nudi zaštitu kupaca i prodavača u sklopu svojih “PayPal Buyer Protection
Policy” te “Seller Protection Policy”pravila. U tim pravilima zaštite on ističe da korisnik
može poslati prigovor na transakciju unutar 45 dana od datuma izvršenja. To se odnosi
na slučaj da kupac nije nikada primio ono što je platio ili da je primljeno primjetno i u
većoj mjeri različito od onoga što je prodavatelj istaknuo. Ako se prigovor prihvati
kupac dobije svoj novac nazad putem prevaljivanja troškova između paypal –a i
kartičnih kuća.
Isto tako dakle, slična zaštita postoji i za prodavatelje, trgovine koje obavljaju svoju
djelatnost putem paypal –a. Ona je usmjerena na zaštitu od zlonamjernih prigovora od
strane kupaca. Tu se primarno misli na prijevare u kojima kupci šalju prigovor da nisu
dobili pošiljku a dobili su. U tom slučaju ako prodavatelj ima potvrdu o poslanoj
pošiljci ili o isporuci naravno kupac neće dobiti povrat novaca.
Fenomen uspjeha PayPal-a leži u činjenici da se koncept e-novca oslanja na postojeću
infrastrukturu banaka i kreditnih kartica, te da mu je korištenje vrlo jednostavno.
4.3. WebMoney
WebMoney je također sustav za plaćanje elektroničkim novcem. Osnovan je 1998.
godine i njegovo središte se nalazi u Belizu (Središnja Amerika). U početku su ciljani
korisnici bili ruski klijenti, no sada je dostupna svim korisnicima diljem svijeta.
Sredstva se mogu staviti ili povući s WebMoney računa upotrebom naloga za prijenos
33
novca, prijenosom preko banke (eng. wire transfer), pretvorbom iz drugih elektroničkih
valuta ili gotovinskim transakcijama u ovlaštenim mjenjačnicama (naravno uz određenu
proviziju). WebMoney transakcije ne zahtijevaju upotrebu kreditnih kartica ili
bankovnih računa.
4.4. CashU
CashU je način elektroničkog plaćanja dostupan na Srednjem istoku i u Sjevernoj
Africi, u regiji u kojoj velika populacija mladih ima ograničen pristup kreditnim
karticama. Korisnici ju uglavnom koriste za plaćanje Internet igara, VoIP (eng. Voice
over Internet protocol), Internetskih usluga i slično.
4.5. CyberCash
CyberCash osnovan je 1994. godine, da bi dvije godine kasnije postao javna kompanija
i prilikom početne emisije dionica uspio namaknuti zavidan kapital. Tvrtka je izgradila
popularnost na ponudi tehnologije za mikroplaćanja (micropayments). Ta tehnologija
nikada nije našla svoju širu komercijalnu primjenu, i tvrtka je naposljetku prešla na
pružanje usluga on-line autorizacije kreditnih kartica. Posao je, međutim, stagnirao, da
bi na kraju 2001. godine došlo do stečaja.
4.6. Billpoint
Tvrtka Billpoint osnovana je 1998. godine. Uspjeh zahvaljuje prvenstveno činjenici da
osim elektroničkih plaćanja (e-čekovi) obavlja i klasičnu naplatu kreditnih kartica.
Kompaniju je 1999. kupila jedna od najvećih e-commerce kompanija, tvrtka eBay.
Billpoint omogućava slanje elektroničkih čekova s klasičnih tekućih računa američkih i
kanadskih banaka. Zahvaljujući osiguranom poslu od eBay-a, te više od 300 Internet
sajtova, uključujući Yahoo i Bank of America koji prihvaćaju njihove e-čekove,
Billpoint je postao dotad najmasovniji oblik primjene elektroničkog novca. Tijekom
srpnja 2004. godine eBay je također kupio i PayPal i trenutno još nije jasna budućnost
tvrtke Billpoint.
34
4.7. Chipknip
Chipknip je off-line elektronički novac baziran na "pametnim karticama". Radi se o
velikom nacionalnom projektu u Nizozemskoj. Od 1995. Godine eksperimentalno se u
nekoliko manjih gradova uvodi sustav pametnih kartica (Louvain – 90.000 stanovnika i
Wavre – 30.000 stanovnika). Kako se sustav pokazao uspješnim proširen je na Arnhem
(140.000 stanovnika). Slijedili su i ostali
gradovi, i do danas su kartice podijeljene svim vlasnicima tekućih i žiro-računa u
bankama, čime je broj dostigao preko 20 milijuna korisnika. To je trenutno najveći
sustav elektroničkog novca u svijetu.
Korištenje je vrlo jednostavno. Chipknip funkcionira kao digitalni novčanik. Puni se
novcem na svakom bankomatu, a nakon toga se može trošiti za plaćanje u trgovinama,
telefoniranje, cestarine, parkinge, itd. Kupac pri naplati postavi karticu u maleni ureñaj
(terminal) na kojem se ispiše iznos koji treba platiti. Nakon toga samo pritisne tipku
"da" i bez unošenja PIN-a ili bilo kakve identifikacije novac se skida s kartice i
pohranjuje u terminalu. Kako se radi o off-line elektroničkom novcu, trgovci ne moraju
imati vezu s bankom, već jednom tjedno "prazne" svoje chipknip terminale i tako
polažu prikupljeni novac na svoj račun. Uz chipknip kartice koje su dobili vlasnici
računa u bankama, turisti, maloljetnici i druge osobe koje nemaju račun u banci mogu
kupiti pre-pay chipknip karticu na kiosku, i koristiti je kao i svaku drugu.
Zasada mogućnosti plaćanja chipknip karticom za online usluge nisu znatnije raširene.
Postoji razlog zbog kojega je upravo u Nizozemskoj ovaj koncept prvi proradio na
masovnoj bazi, a to je postojanje jedinstvene središnje institucije za kliring meñu
bankama i procesiranje autorizacija kreditnih i debitnih kartica. Ova tvrtka nosi ime
Interpal i izdavatelj je chipknip kartica. Na ovaj način banke ne moraju usvajati novu
tehnologiju, budući da Interpay obavlja cjelokupno procesiranje, a prema bankama
obavlja kliring na tradicionalan način. Time je postignuta bezbolna integracija u
postojeći bankarski sustav. Chipknip sustav baziran je na tehnologiji tvrtke Bull S. A.,
vodeće svjetske tvrtke na području pametnih kartica i na karticama tipa CC60 i CC1000.
4.8. Mondex
Mondex je sustav elektroničke gotovine koji se temelji na smartcard tehnologiji. Na kartici se
nalazi procesor i memorija, koji implementiraju elektronički novčanik. Mondex novčanik ima
35
pet pretinaca, u kojima se mogu držati različite valute. Računalo na kartici radi pod
operacijskim sustavom MULTOS. To je višenamjenski operacijski sustav koji je bio zamišljen
osim za obavljanje zadataka u vezi elektroničkog novca i za ostale potrebe, primjerice za
osobnu identifikaciju, zdravstvenu knjižicu, telefonske impulse itd. Sustav mondex razvila je
jedna od vodećih bankarskih ustanova u Velikoj
Britaniji, NatWest. Bio je to jedan od prvih eksperimentalnih sustava elektroničkog
novca. U proizvodnju sustava bile su uključene razne tvrtke, meñu kojima Panasonic,
OKI i Hitachi. Londonska banka National Westminster prva je pustila sustav u probni
rad, podijelivši svojim zaposlenicima kartice kojima su mogli kupovati na ograničenom
broju prodajnih mjesta. Mastercard je 1997. godine kupio većinski udio u Mondexu.
Mondex je već dugo na tržištu i rasprostranjen je diljem svijeta, no ako ima iza sebe
jednu od najjačih financijskih institucija na svijetu, ovaj je sustav, međutim, ostao samo
u ograničenoj uporabi. Kako je sustav off-line elektroničke gotovine jedan od glavnih
konkurenata kreditnim karticama, možda u tome treba tražiti razlog za ograničen uspjeh
sustava čiji je vlasnik upravo najveći kartičar na svijetu.
Mondex sustav funkcionira na sljedeći način: kartica se prvo puni novcem na
bankomatu ili koristeći specijalni telefon s čitačem pametnih kartica. Procesor na kartici
tada uspostavlja sigurni komunikacijski kanal s ureñajem koji se zove Mondex value
box, a to je posrednik izmeñu kartice i bančinog informacijskog sustava. Na prodajnom
mjestu koje je opremljeno uređajem nazvanim VTT (value transfer terminal) novac se iz
kartice kupca prebacuje trgovcu. Trgovac se kasnije spaja s bankom i uplaćuje novac na
svoj račun. Postoji i mogućnost plaćanja preko Interneta, u kojem slučaju kupac mora
imati čitač SmartCard kartica. Računalo na kartici uspostavlja siguran komunikacijski
kanal s karticom trgovca (ili druge fizičke osobe), te se obavi prijenos novca. Primatelj
može istim novcem dalje plaćati, a da u meñuvremenu ne položi novac u banku.
Mondex je off-line sustav s ograničenom anonimnošću. Svaka kartica "pamti" zadnjih
deset transakcija, a kartice trgovaca skladište podatke o zadnjih 300 transakcija, te je
time omogućeno ograničeno praćenje transakcija. Usto, Mondex sustav prikuplja i
razne statističke podatke o tijeku novca, koji se koriste za sprječavanje zlouporaba.
36
5. ELEKTRONIČKI NOVAC U RH NA PRIMJERU ERSTE &
STEIERMARKISCHE BANKE
Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, nastala je spajanjem Riječke banke d.d. Rijeka
i Erste&Steiermärkische Bank d.d. Zagreb. Pod tim imenom posluje od 2003. Obje
banke imale su značajnu ulogu na hrvatskom financijskom tržištu. Riječka banka,
osnovana 1954., razvila se u vodeću banku Rijeke, Primorja i Istre, a
Erste&Steiermärkische Bank d.d., Zagreb, je nastala 2000. godine spajanjem triju
uspješnih regionalnih hrvatskih banaka: Bjelovarske, Trgovačke i Čakovečke banke.
Danas, Erste&Steiermärkische Bank d.d. posluje putem 132 poslovnice, uključivo 13
komercijalnih centara, 8 poduzetničkih i 10 profitnih centara za korporativne klijente te
bankomatske mreže od 617 bankomata.
Od samog početka, 2000. godine, Erste&Steiermärkische Bank d.d. dio je međunarodne
Erste grupe, koja potječe još od davne 1819. godine i prve Austrijske štedne banke.
Erste grupa je vodeći pružatelj financijskih usluga u Srednjoj i Istočnoj Europi s oko
49.500 zaposlenih koji uslužuju oko 17 milijuna klijenata posredstvom 3.100
poslovnica u 8 država (Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Srbiji,
Ukrajini i Hrvatskoj). Banka nudi cijeli spektar financijskih rješenja i usluga svim
kategorijama klijenata, na jednom mjestu: štednju, investicijska ulaganja, kredite,
savjetodavne usluge, leasing, osiguranja i dr. U slijedećem poglavlju dan je deteljaniji
pregled infrastrukture za poslovanje e-novcem u Erste banci.
5.1. INFRASTRUKTURA ZA POSLOVANJE E-NOVCEM U RH U ERSTE
BANCI
Da bi e-novčanik u čip kartici bio upotrebljiv, nužna je odgovarajuća infrastruktura za
njegovo vođenje i korištenje. Logično je da su banke (koje su već ranije izgradile
infrastrukturu s bankomatima i platnim terminalima na prodajnim mjestima za
obavljanje transakcija s platnim karticama) takve infrastrukture nadogradile i
nadopunile opremom za rad s čip-karticama i e-novčanikom. Ukoliko to nije slučaj,
infrastrukturu su dopunile posebnim terminalima za punjenje e-novčanika i plaćanje e-
37
novcem. Erste banka svake godine implemetira novu te nadograđuje postojeću
infrastrukturu te stalnim inovacijama konkurira na tržištu.
Slika 11.: Erste drive-in bankomat u Rijeci
Izvor: Internet-slike „drive-in bakomat erste banke“ (pristup 17.06.2013.)
Uvođenje e-novca privlačan je, ali iznimno zahtjevan poslovni pothvat, u kojem
sudjeluju brojni sudionici, među kojima – kada je riječ o hardverskom rješenju – jesu:
korisnici e-novčanika, izdavatelj e-novčanika, operator/prihvatitelj i trgovci. Sudionik u
poduhvatu je i središnja banka koja nadzire sustav sukladno Zakonu o institucijama za
elektronički novac. Da bi poduhvat uspio, pogodnosti plaćanja e-novcem moraju za sve
sudionike biti vrijednije od troškova uvođenja e-novca u funkciju. Stoga je važno
unaprijed prepoznati pogodnosti i shemu distribucije troškova uvođenja elektroničkog
novca za svakog od sudionika.
Erste banka je na dan 31.12.2012. je imala ukupno 744.153 debitnih kartica, što u
odnosu na kraj 2011. godine predstavlja povećanje od 2,78%. Broj transakcija debitnim
karticama raste za 5,43%, dok volumen raste za 3,08% u odnosu na prethodnu godinu.
No, iako brojke pokazju drugačije, i iako je poslijedjih godina djelovalo ako da su
alternativni bankarski modeli zasjenili klasične poslove sa građanstvom, zanimljiv je
podatak da su klasični, konzervativni proizvodi, poput štednje knjižice u današnje
vrijeme financijske krize i dalje vrlo čest izbor. Razlog tomu treba tražiti u ljudskoj
konzervativnosti, koji traže što veću sigurnost a knjižica im upravo ulijeva najveću.
38
U nastavku slijedi grafikon 2, koji prikazuje broj transakcija debitnim karticama u Erste
banci.
Grafikon 2.: Broj transakcija debitnim karticama u Erste banci
Izvor: Godišnje izvješće Erste banke za 2012. godinu
U nastavku slijedi volumen transakcija debitnim karticama u Erste banci za razdoblje od
2010. do kraja 2012. godine.
Grafikon 3.: Volumen transakcija debitnim karticama
Izvor: Godišnje izvješće Erste banke za 2012. godinu
39
Na kraju 2012. banka je imala 619 instaliranih bankomata, što je povećanje od 8,41% u
odnosu na prošlu godinu. Tijekom godine bankomatska mreža povećana je za 48
bankomata, čime tržišni udio bankomata Erste banke na dan 30.9.2012. iznosi 14,97%.1
Tržišni udio bankomata Erste banke povećao se za 0,61% u odnosu na četvrti kvartal
2011.2 U 2012. godini ukupan promet na bankomatima porastao je za 6,44% u odnosu
na prethodnu godinu te je iznosio HRK 10.445.309.045. Broj transakcija porastao je za
3,30% i iznosio je 14.118.387.
Grafikon 4.: Broj i volumen transakcija na bankomatima Erste banke
Izvor: Godišnje izvješće Erste banke za 2012. godinu
Banka je još tijekom 2011. predstavila uslugu Dynamic Currency Conversion (DCC).
Riječ je o usluzi, posebno zanimljivoj u turističkoj sezoni, koja strancima korisnicima
MasterCard i Maestro kartica, omogućava znatno jednostavnije i transparentnije
podizanje gotovine na bankomatima banke. Korisnik odmah dobiva informaciju koliko
će se teretiti njegov račun u originalnoj valuti – euru, američkom dolaru ili švicarskom
franku, ovisno o tome za koji je račun vezana korištena kartica. U 2012. godini
napravljeno je 412.296 DCC transakcija u ukupnom iznosu od HRK 488.586.400.
U 2012. godini Erste banka nastavila je s inovacijama na bankarskom tržištu te je u
suradnji s Erste Card Clubom (ECC) i MasterCardom predstavila Erste Maestro®
40
PayPass™ karticu. Radi se o novoj funkcionalnosti postojeće Maestro kartice koja
koristi najnoviju tehnologiju za plaćanje te korisnicima omogućava beskontaktno
plaćanje (contactless) na prodajnim mjestima koja imaju oznaku za takvu vrstu plaćanja.
Do 31.12.2012. broj prodajnih mjesta na kojima je Erste Card Club postavio
beskontaktne POS uređaje popeo se na 1.033.
Osim toga, krajem 2012. Erste banka uspješno je privela kraju proces certifikacije te je
prema potvrdi nadležnog eksternog revizora, tvrtke Trustwave, stekla certifikat
sukladnosti s Payment Card Industry Data Security Standardom (PCI DSS). Time je
potvrđena sukladnost kartičnog poslovanja banke s visokim međunarodnim sigurnosnim
standardom platnih sustava.
5.2. E-BANKARSTVO ERSTE BANKE
Erste banka uvela je internet bankarstvo tek 2002. godine. Skup usluga Erste banke koje
čine uslugu internetskog bankarstva banke su: Erste NetBanking usluga, usluga
mobilnog bankarstva - Erste mBanking usluga, i usluga telefonskog bankarstva – Erste
FonBanking usluga.
Erste banka potpisala je ugovor sa Paypal internetski orijentiranom kompanijom koja
omogućava da se transakcije, uplate i novčani prijenosi, obavljaju preko interneta.
U nastavku rada objašnjene su i predstavljene usluge internet bankarstva koje Erste
banka ima u ponudi.
5.2.1. NetBanking
Erste NetBanking usluga je usluga internetskog bankarstva koja omogućuje korištenje
gotovo svih usluga domaćeg platnog prometa i platnog prometa s inozemstvom (Erste
banka, n.d.). Uvođenjem te usluge smanjili su se redovi u poslovnicama jer sada klijenti
mogu obavljati određene bankarske poslove iz svoga doma, sa kave u gradu, ili bilo
kojeg drugog mjesta koje ima pristup internetu.
Sredstvima se može manipulirati na svim računima, osim na štednoj knjižici. Moguća
je kupoprodaju deviza, oročavanje sredstava, podmirenje računa ostvarenih kreditnim
41
karticama, naručivanje čekova, odobravanje minusa na tekućem računu. Pravne osobe
mogu ostvariti obavljanje deviznog platnog prometa i upload datoteke plaća.
Korištenjem Erste NetBanking servisa ostvaruju se najpovoljnije naknade za slijedeće
usluge platnog prometa:
· korištenje istih korisničkih podataka za pristup uslugama različitih klijenta, ali samo
na zahtjev korisnika (npr. pristup internetskom bankarstvu za Vaš privatni i poslovni
račun pomoću istog korisničkog imena, zaporke i Display kartice),
· pregled stanja Vaših računa (uključujući žiro račune u domaćoj i stranoj valuti,
oročene uloge u domaćoj i stranoj valuti, kreditne račune u domaćoj i stranoj valuti,
garancije i akreditive) i svih rizičnih zaduženja kod Erste banke - stanje se ažurira u
realnom vremenu po prispijeću priliva ili zadavanjem naloga,
· pregled prometa po svim navedenim računima,
· detaljan pregled prometne stavke,
· pretraživanje prometa po datumu valute,
· pregled svih transakcija zadanih preko NetBankinga,
· zadavanje kunskih i deviznih platnih naloga,
· kupoprodaja deviza,
· isplata plaća zaposlenicima koji plaću primaju preko računa u Erste banci,
· otplata kredita Vaših zaposlenika kod Erste banke,
· prihvat datoteka kunskog i deviznog platnog prometa (u standardnom FINA-inom
formatu),
· kreiranje predložaka za nalog za plaćanje i za devizni nalog,
· pregled i narudžba izvoda, te ugovaranje/promjena automatske dostave izvoda,
· zahtjev za BON-2 (za vlastite i račune drugih poduzeća u Erste banci),
· kupnja/prodaja/zamjena udjela u Erste Invest investicijskim fondovima,
· pregled stanja i potvrda kupnje/prodaje udjela u Erste investicijskim fondovima,
aktivacija Erste SMS usluge,
· provjeru statusa transakcije po broju transakcije i broja računa primatelja sredstava,
· prikaz i ispis brojnih zahtjeva koje možete ispuniti te kasnije predati u poslovnici
(između ostalog to su Zahtjev o zaduženju unutar odobrenog okvira, Tablica kupaca i
dobavljača, Tablica primljenih i danih kredita, Tablica ostalih obveza i sl.),
korištenje raznih alata i kalkulatora.
42
Erste & Steiermärkische banka uslugu internet bankarstva uveli su tek polovicom 2002.
godine dok je konkurencija istu uslugu imala od 2000.godine. Mjesečna naknada za
uslugu Erste NetBankinga danas iznosi 8 kuna.
Velika prednost Erste banke je mogućnost odobravanja kredita putem Interneta što ne
nudi niti jedan od konkurenata. Provizija unutar sustava Erste banke prema pravnim
osobama naplaćuje se od ove godine 1 kunu, dok se za vanjske transakcije plaća
provizija od također fiksnih no 2 kune, što je višestruko jeftinije od provođenja istih
transakcija na šalteru. Dizajn korisničkog sučelja je vrlo uredan i pregledan. U nastavku
slijedi slika koja prikazuje korisničko sučelje NetBankinga Erste banke pri opciji
pregleda plaćanja na računu.
Slika 12.: Nalog za plaćanje pri korištenju NetBanking usluge Erste banke
Izvor: Internetska stranica Erste banke, pristup 01.06.2013.
(https://netbanking.erstebank.hr/Placanja/NalogZaPlacanje.aspx)
Erste banka je ove godine izbacila iz upotrebe TAN tablicu putem koje se do sad moglo
prijavljivati na NetBanking te uvela „Erste Paypass Display“ karticu ili takozvanu
„Pametnu karticu“. Kartica osigurava lakšu i bržu prijavu na NetBanking, te osim toga
omogućava vlasnicima kartice beskontaktno plaćanje tj. mogućnost plaćanja bez
43
autorizacije za kupovinu do 100 kuna te na taj način plaćanje se odvija znatno brže i
jednostavnije.
Slika 13.: „Erste Paypass Display“ kartica
Izvor: Internet-slike „Erste Paypass Display“, https://www.google.hr/search (pristup
01.06.2013.)
U nastavku je grafički prikazan broj korisnika internet bankarstva od siječnja 2009.
godine do travnja tekuće.
Grafikon 5.: Broj korisnika E&S B - NB fizičke osobe
Izvor: Interni podaci Erste banke
Iz grafikona možemo uočiti kako broj korisnika uvelike raste te da se unazad četiri
godine utrostručio. Možemo zaključiti da su ljudi sve više skloni internetu tj. internet
bankarstvu.
44
Slijedeći grafikon prikazuje nam broj korisnika internet bankarstva u tvrtkama nasuprot
broju tvrtaka.
Grafikon 6.: Broj korisnika NB pravne osobe
Izvor: Interni podaci Erste banke
Možemo uočiti kako broj korisnika internet bankarstva raste paralelno sa brojem tvrtki,
te se može zaključiti kako postojeće tvrtke ostaju pri klasičnim sustavima plaćanja dok
nove tvrtke odmah pri otvaranju poslovnog računa otvaraju i ineternet bankarstvo.
5.2.2. mBanking
Erste mBanking usluga je usluga mobilnog bankarstva Erste banke koja, neovisno o
mobilnom operateru, omogućava jednostavno praćenje i upravljanje sredstvima na svim
vrstama računa otvorenim u Erste banci (Erste banka, n.d.). Mana ove usluge je što se
aplikacija može skinuti isključivo na JAVA verzije MIDP 2.0., Apple iOS 4.0
operativni sustav ili Andorid 2.0., no u prilog ide činjenica da svi ostali mobilni uređaji
polako odlaze u povijest te da će u bližoj budućnosti postojati samo smartphon-i koji
podržavaju ovakve aplikacije.
U nastavku je prikazana slika sučelja mobilnog bankarstva Erste banke.
0
5.000
10.000
15.000
20.000
25.000
30.000
35.000
01
-20
09
04
-20
09
07
-20
09
10
-20
09
01
-20
10
04
-20
10
07
-20
10
10
-20
10
01
-20
11
04
-20
11
07
-20
11
10
-20
11
01
-20
12
04
-20
12
07
-20
12
10
-20
12
01
-20
13
04
-20
13
broj tvrtki
broj korisnika
45
Slika 14.: Sučelje mBanking-a Erste banke
Izvor: Internet-slike „mBanking Erste banka“, https://www.google.hr/search (pristup,
01.06.2013.)
Slijedi prikaz broja korisnika mobilnog bankarstva Erste banke za fizičke i pravne osobe
za razdoblje od siječnja 2009. godine do travnja tekuće.
Grafikon 7.: Broj korisnika mBankig-a Erste banke za razdoblje od siječnja 2009., do
travnja 2013. godine
Izvor: Interni podaci Erste banke
46
U prvih godinu dana otkako je klijentima ponuđena usluga Erste mBanking aplikacije
za iPhone i Android mobilne uređaje, s pripadajućom uslugom plaćanja računa „Slikaj i
plati“, zabilježeno je više od 9.100 novih korisnika mBanking usluge, što predstavlja
porast od gotovo 42% u odnosu na kraj 2011. Ukupan broj korisnika sada iznosi 25.557.
Klasično plaćanje računa na šalterima u poslovnicama više nema takav značaj kao i
prije, jer sada klijenti plaćaju račune preko svojih mobilnih uređaja što im je znatno
brže, i njima najbitnije mnogo jeftinije.
Slika 15.: „Slikaj i plati“ – Usluga mBanking aplikacije
Izvor: Internet-slike „slikaj i plati Erste banka“, https://www.google.hr/search (pristup,
01.06.2013.)
5.2.3. Erste NetPay
Erste banka je sredinom prosinca 2008. uvela i Erste NetPay uslugu, koja klijentima
omogućava plaćanje proizvoda i usluga na Internetu putem debitne kartice. U nešto više
od mjesec dana od pokretanja, Erste NetPay uslugom elektroničkog plaćanja izvršeno je
transakcija u iznosu od gotovo 60.000,00 kuna. Za korištenje Erste NetPay-a dovoljno
je imati aktiviranu samo Erste NetBanking uslugu (SEEbiz, 2009.).
Prednosti Erste NetPay usluge su kupnja na Internetu korištenjem Erste NetBanking
usluge, usluga je besplatna, odnosno naplaćuje se samo regularna naknada za plaćanje
Erste NetBanking-om (kao i za svako drugo plaćanje Erste NetBanking-om), brzina i
jednostavnost kupovine (bez potrebe ručnog popunjavanja platnog naloga), plaćanje u
47
sigurnom okruženju Erste NetBanking-a (korisničko ime, zaporka i TAN tablica),
kupnja bez unosa osobnih podataka na Internet stranicama, za korištenje usluge nije
potrebna nikakva dodatna registracija i aktivacija Erste NetPay usluge, rad u poznatom
okruženju Erste NetBanking-a (Erste banka, n.d.).
5.2.4. Erste Sms
Sms je usluga koja korisnicima omogućava da u svakome trenutku mogu saznati koliko
im je stanje na računu. Klijentu se daje mogućnost da bira između dvije opcije: da ga
Erste banka jednom dnevno obavjesti o stanju na računu u vrijeme koje on izabere, ili
da mu stiže poruka na mobitel prilikom svake promjene po računu, i priljeva i odlijeva.
Zbog sigurnosnih razloga (zloupotrebe kartice) preporučava se ugovaranje druge
opcijeuz minimalnu naknadu.
U nastavku slijede statistički podaci vezani za broj korisnika usluge „sms“ Erste banke
za fizičke i pravne osobe za razdoblje od siječnja 2009. godine do travnja tekuće.
Grafikon 8.: Broj korisnika sms usluge Erste banke – građani
Izvor: Interni podaci Erste banke
48
Iz grafikona možemo vidjeti kako je broj fizičkih korisnika sms usluge Erste banke u
stalnom porastu, te kako je intenzitet rasta u sve većem nagibu iz čega možemo
zaključiti da su ljudi iz godine u godinu sve više skloni alternativnim kanalima odnosno
ugovaranju sms usluge.
Grafikon 9.: Broj korisnika sms usluge Erste banke – poslovni subjekti
Izvor: Interni podaci Erste banke
Iz grafikona je vidljivo kako su poslovni subjekti koji imaju otvoren račn u Erste banci
u početku prihvatili sms uslugu Erste banke, da se nakon nekog vremena
zainteresiranost smanjila, no da u poslijednjih nekoliko mjeseci opet dobiva na važnosti.
5.2.5. FonBanking
Erste FonBanking usluga je usluga telefonskog bankarstva Erste & Steiermarkische
banke koja korisnicima pruža mogućnost bržeg, lakšeg i jednostavnijeg obavljanja
poslovnih aktivnosti putem telefonskog aparata. Za korištenje Erste FonBanking usluge
potreban je telefon ili mobitel te sigurnosni podaci koje osigurava Banka. Za ovu uslugu
odlučuju se klijenti koji nemaju odgovarajući mobilni uređaj te priključak interneta u
svome domu. Svojim fiksnim ili mobilnim telefonima vrlo lako, brzo i mnogo
povoljnije nego što je to na šalteru plaćaju račune iz svojih domova ili ureda.
49
5.2.6. Erste FonStart
Erste FonStart nova je usluga telefonskog bankarstva koja omogućuje uvid u stanje i
promet svih računa u Banci bez mogućnosti obavljanja transakcija. Usluga se
automatski aktivira svim klijentima prilikom otvaranja bilo kojeg računa u Banci,
odnosno ne treba se posebno ugovarati. Korištenje usluge je besplatno i dostupno svima
koji imaju otvoren bilo koji račun u banci (Erste banka, n.d.).Za njeno korištenje
potrebno je samo korisničko ime i zaporka pomoću kojih se automatski prijavljuju u
svoje račune. Na taj način klijentima je omogućena provjera stanja i prometa po
računima bez dolazaka u poslovnicu i čekanja u dugim redovima. No, kako se radi o
automatu, klijenti za sve ostale dodatne upite i nejasnoće ipak se moraju uputiti na
šaltere u najbližu poslovnicu Erste banke.
5.2.7. Erste Kiosk
Erste kiosk samouslužni je uređaj Erste banke koji omogućava samostalno obavljanje
bankarskih usluga na touchscreen-u. Korisnikom Erste kioska može biti svatko tko ima
jednu od valjanih kartica isključivo Erste banke: Maestro kartice vezane uz tekući
račun, Maestro Erste Club kartice te Visa Electron kartice.
Da bi se koristilo Erste kioskom potrebno je umetnuti jednu od navedenih kartica u čitač
te utipkati PIN. Nakon uspješne prijave pritiskom tipki na ekranu biraju se željene
usluge (plaćanje računa, prijenos između računa, pregled stanja i prometa po računu,
kupovina GSM bonova). Nakon korištenja usluga potrebno je samo dotaknuti tipku
„kraj rada“ ispisanu na ekranu, te se odjavljuje iz vlastitih računa i kartica se izbacuje
van iz aparata i vraća klijentu.
U nastavku slijedi slika Erste kioska u jednoj od poslovnica Erste banke.
50
Slika 16.: Erste Kiosk u poslovnici Erste banke
Izvor: Internet-slika „erste kiosk“, https://www.google.hr/search , (pristup 01.06.2013.)
Erste kiosk koristi se vrlo slično kao bankomat, umetne se Maestro ili Visa Electron
kartica u čitač te ukuca pin kartice. Nakon uspješne prijave, pritiskom na tipke na
ekranu, biraju se željene usluge. Putem Erste kioska može se pregledati i ispisati stanja i
prometa po računima, obavljati plaćanja i prijenos između računa, plaćati račune
skeniranjem bar koda ili ručnim ukucavanjem podataka ukoliko na uplatnici nema bar
koda, zatim kupovati bonove svih hrvatskih mobilnih operatora, pristupati
informativnim sadržajima Erste banke (tečajna lista, popis poslovnica sa radnim
vremenom, prijaviti se na NetBanking, ili se informirati o bilo kojim drugim stvarima
koje nas zanimaju o Erste banci odlaskom na njenu internet stranicu.
51
Slika 17.: Sučelje Erste kioska
Izvor: Internet-slika „erste kiosk“, (pristup) 17.06.2013.
Plaćanje računa preko Erste kioska odvija se u tri poteza i to:
1. odabir opcije plaćanja bar kodom
2. pozicioniranje računa s bar kodom ispod čitača
3. pritisak opcije „plaćanje“ za izvršenje transakcije.
U Hrvatskoj trenutno postoji sedam takvih uređaja od čega četiri u Zagrebu, jedan u
Rijeci, jedan u Splitu te jedan u Bjelovaru. S obzirom na njegovu prihvaćenost očekuje
se da će se uskoro uvesti u još nekoliko poslovnica Erste banke (Osijek, Karlovac,
Sisak, Virovitica, Pula i ostale malo veće gradove, tj. mjesta gdje postoji veliki broj
klijenata Erste banke.
Njegova prva uloga je smanjiti redove na šalterima i omogućiti blagajnicama da se više
posvete prodaji usluga banke tj. da imaju više vremena posvetiti se klijentima ne gubeći
vrijeme na plaćanje računa.
U nastavku slijede statistički podaci vezani za Erste kiosk za fizičke osobe za razdoblje
od ožujka 2012. do ožujka 2013. godine.
52
Grafikon 10.: Broj korisnika Erste kioska za razdoblje od ožujka 2012. do ožujka 2013.
godine
Izvor: Interni podaci Erste banke
Iz grafikna možemo zaključiti kako je Erste kiosk prihvaćen od strane klijenata, no da
njegovo korištenje iz mjeseca u mjesec varira. Razloge treba tražiti u propagandi
(klijenti uočavaju Erste kiosk no ne znaju o čemu se radi) te u tekućem mjesecu
(blagdani, praznici – klijenti odlaze iz grada na odmor...). No iako je vrlo vidljivo da se
radi o variranju, može se vrlo lako uočiti i da se to variranje svake godine odvija na
višem nivou.
Slijedi grafikon vezan za broj transakcija obavljenih na Erste kiosku za razdoblje od
ožujka 2012., do ožujka 2013. godine.
53
Grafikon 11.: Broj transakcija Erste kioska za razdoblje od ožujka 2012. do ožujka
2013. godine
Izvor: Interni podaci Erste banke
Broj transakcija također varira iz mjeseca u mjesec, a razloge tomu treba tražiti upravo
u mjesecima u kojima se nalazimo jer neke mjesece ljudi imaju više računa za platiti a
neke manje (npr.uplata godišnje članarine), te također u propagandi. Prilikom
istraživanja uočio se i problem lošeg vremena. Naime, klijenti puno slabije posjećuju
poslovnice za vrijeme lošeg vremena (kiša, snijeg, pretjerana vručina...), a prijaviti se na
Erste kiosk moguće je isključivo fizičkim dolaskom u poslovnicu Erste banke.
U nastavku slijedi tablica sa naknadama za građane za 2003., 2007., 2011., 2012. i
2013. godinu, iz kojih se jasno vidi kako se troškovi elektroničkog bankarstva
konstantno smanjuju kao rezultat sve naprednije tehnologije te sve veće konkurencije
tvrtki sa visokom tehnologijom.
54
Trošak transakcije za fizičke osobe unutar RH u Erste banci
Blagajna
Netbanking
mBanking
FonBanking
Erste Kiosk Gotovina Prijenos
2003
8kn min
(1% od
uplate po
nalogu)
max
100kn
6kn min
(1% od
uplate po
nalogu)
max 100kn
8kn mjesečno za korištenje
usluge
2kn – 20kn max
(ovisno o
iznosu)
8kn mjesečno za korištenje
usluge,
2,50kn –
25kn max
(ovisno o
iznosu)
/
2008
8kn min
(1% od
uplate po
nalogu)
max
100kn
6kn min
(1% od
uplate po
nalogu)
max 100kn
8kn mjesečno za korištenje
usluge 0,25% od
iznosa (max 20)
interni nalozi
0,5% eksterni
nalozi (max 40)
8kn mjesečno za korištenje
usluge,
2,50kn –
25kn max
(ovisno o
iznosu)
/
2011
8kn min
(1% od
uplate po
nalogu)
max
100kn
6kn min
(1% od
uplate po
nalogu)
max 100kn
8kn mjesečno za korištenje
usluge 0,25% od
iznosa (max 20)
interni nalozi
0,5% eksterni
nalozi (max 25)
8kn mjesečno za korištenje
usluge,
2,50kn
interni
nalozi,
3,50kn
eksterni
(fiksno, bez
limita)
2kn interni
nalozi
3kn eksterni
0,50kn
posebni
nalozi (fiksno,
dnevni limit
20.000kn
2012
8kn min
(1% od
uplate po
nalogu)
max
100kn
6kn min
(1% od
uplate po
nalogu)
max 100kn
8kn mjesečno za korištenje usluge 1kn
interni nalozi
2kn eksterni
nalozi (fiksno,
bez limita)
8kn mjesečno za korištenje
usluge,
2,50kn
interni
nalozi,
3,50kn
eksterni
(fiksno, bez
limita)
2kn interni
nalozi
3kn eksterni
0,50kn
posebni
nalozi (fiksno,
dnevni limit
20.000kn
2013
8kn min
(1% od
uplate po
nalogu)
max
100kn
6kn min
(1% od
uplate po
nalogu)
max 100kn
8kn mjesečno za korištenje usluge 1kn
interni nalozi
2kn eksterni
nalozi (fiksno,
bez limita)
8kn mjesečno za korištenje
usluge,
2,50kn
interni
nalozi, 3,50
eksterni
(fiksno, bez
limita)
2kn interni
nalozi
3kn eksterni
0,50kn
posebni
nalozi (fiksno,
dnevni limit
20.000kn)
Izvor: Autorica izradila sama
55
5.3. STATISTIČKI POKAZATELJI KORIŠTENJA INTERNET BANKARSTVA
U ERSTE BANCI U RH
Erste banka je u 2012. godini zadržala stabilan trend poslovanja i kontinuitet
ostvarivanja pozitivnih financijskih rezultata, unatoč izuzetno zahtjevnim tržišnim
okolnostima. Ukupna aktiva banke na dan 31.12.2012. iznosila je 58,5 mlrd. kuna, što je
2,6% više u odnosu na kraj 2011. Provođenjem adekvatne poslovne politike i
prilagodbom poslovanja banka je zadržala stabilnu razinu profitabilnosti, zabilježivši
neto dobit od 483,0 milijuna kuna. Prinos na aktivu (RoA) u 2012. iznosio je 0,8%,
povrat na kapital (RoE) iznosio 7,2%, dok je omjer troškova i prihoda iznosio 39,0% na
dan 31.12.2012. Ukupna aktiva ESB grupe na dan 31.12.2012. iznosila je 65,9 milijardi
kuna, što je 4,5% više u odnosu na 31.12.2011. Neto dobit Grupe iznosila je 596,0
milijuna kuna. RoA Grupe iznosio je 0,9%, RoE 8,4%, a omjer troškova i prihoda na
dan 31.12.2012. iznosio je 42,3%.
Erste banka i ove je godine dobitnica eminentne nagrade Hrvatske gospodarske komore
„Zlatna kuna“, a proglašena je najboljom bankom u Hrvatskoj u 2012. godini. To je čak
šesta „Zlatna kuna“ koju je Erste banka osvojila u posljednjih osam godina.
Uz šestu „Zlatnu kunu“ banka je osvojila još jednu značajnu nagradu, a to je ona
britanskog časopisa Euromoney za „Najbolju ukupnu uslugu privatnog bankarstva“ u
Hrvatskoj. Nagrada se dodjeljuje temeljem istraživanja koje Euromoney provodi u više
od 60 zemalja, na godišnjoj razini. Banke ne ocjenjuje i ne rangira žiri, već stručnjaci iz
sektora, odabirući najbolje.
56
Grafikon 12.: Broj korisnika Internet bankarstva Erste banke - građani
Izvor: Godišnje izvješće Erste banke za 2012. godinu
Broj građana - korisnika Erste NetBankinga porastao je na 119.709 korisnika, što je
povećanje od 18,34% u odnosu na 2011. godinu. Broj korisnika Erste SMS usluge za
građane bilježi 142.718, što je porast za 15,25% u odnosu na 2011. godinu. Broj
korisnika Erste mBanking usluge tijekom 2012. godine porastao je na 25.577, što je rast
od 41,88% u odnosu na 2011. godinu. Broj otvorenih izravnih terećenja porastao je za
7,43% u odnosu na 2011. godinu te sada iznosi 173.063. Također, broj sklopljenih
ugovora za izravna terećenja porastao je za 2,70%.
Grafikon 13.: Transakcije putem Internet bankarstva Erste banke - građani
Izvor: Godišnje izvješće Erste banke za 2012. Godinu
57
Građani su putem svih elektroničkih kanala ostvarili u 2012. godini 5.678.026
transakcija, što je porast u odnosu na 2011. godinu od 14,48%. Volumen transakcija je u
2012. godini bio HRK 5.362.910.494, što je porast od 29,33 % u odnosu na 2011.
godinu.
Grafikon 14.: Broj korisnika Internet bankarstva Erste banke – poslovni subjekti
Izvor: Godišnje izvješće Erste banke za 2012. Godinu
Broj korisnika Erste NetBankinga u tvrtkama porastao je s 29.254 na 31.340 korisnika
(u jednoj tvrtki može biti više korisnika), što čini povećanje od 7,13% u odnosu na
2011. godinu. Broj tvrtki povećao se sa 20.183 na 22.492, tj. povećao se za 11,44%.
Broj korisnika Erste SMS usluge za pravne osobe povećao se sa 2.821 na 3.178
korisnika, što je povećanje od 10,69%.
58
Grafikon 15.: Transakcije putem Internet bankarstva Erste banke – poslovni subjekti
Izvor: Godišnje izvješće Erste banke za 2012. Godinu
Putem Erste NetBanking i MultiCash usluge tvrtke su ostvarile 10.430.897 transakcija
(uključuje kunske i devizne transakcije), što je porast od 17,89% u odnosu na 2011.
godinu. Volumen transakcija povećan je za 4,02% na HRK 128.619.288.126.
59
ZAKLJUČAK
Posljednjih dvadesetak godina karakteriziraju velike promjene u bankarstvu i to kao
posljedica političkih, gospodarskih, tehnoloških i demografskih promjena koje su
obuhvatile kako razvijene zemlje tako i zemlje u tranziciji. Tradicionalno bankarstvo,
koje karakterizira decentralizacija i široka mreža poslovnica, polagano počinje
zamjenjivati centralizirani sustav suvremenog bankarstva, koje karakterizira suvremena
tehnologija i usmjerenost na klijenta.
Kako banke, kao i sva ostala poduzeća, posluju u dinamičnom i turbulentnom okruženju
gdje je konkurencija jaka i svaki kupac bitan, također su se morale prilagoditi
suvremenom načinu poslovanja tj. elektroničkom poslovanju (primjenom interneta,
mobilne telefonije itd.). Iako u većini zemalja još nije dominantna, sve je više prisutna
usluga Internet bankarstva koja predstavlja financijski servis banke koji omogućava
korisniku osobno i izravno obavljanje i pregled financijskih transakcija i stanja. Sve više
korisnika počinje shvaćati da Internet bankarstvo donosi mnoge prednosti kao što su:
neograničeno radno vrijeme banaka, neodređeno mjesto obavljanja transakcija, puno je
brži i jeftiniji način za obavljanje bankarskog poslovanja, raspon usluga koje banke
nude putem interneta je vrlo širok, a u svemu ovome banke osiguravaju i garantiraju
primjenu najsuvremenijih tehnologija zaštite.
U ovom radu pratio se razvoj i korištenje elektroničkog bankarstva Erste banke i prema
dobivenim podacima o samom sučelju može se zaključiti da Erste banka koristi vrlo
napredan i siguran sistem elektroničkog bankarenja koji polako ali sigurno postaje sve
zastupljeniji i popularniji kod klijenata, ponajviše zbog svoje sigurnosti i jednostavnosti,
te zbog širokog spektra usluga koje nudi bez potrebe za čekanjem u dugim redovima ili
trčanjem u poslovnicu prije kraja radnog vremena.
Istraživanjem opisanim u ovome diplomskom radu može se uvidjeti kako elektroničko
bankarstvo iz godine u godinu ima sve veći značaj te kako je tempo rasta sve većeg
intenziteta. Nastavi li se širiti tim tempom ono će zasigurno vrlo brzo postati superiorno
spram klasičnog bankarenja. No bez obzira na brz razvoj tehnologije obrade podataka te
stalne jednostavne, sigurne i povoljnije za klijenta inovacije u bankarstvu, alternativni
kanali bankarenja iako će vrlo vjerojatno postati neophodni, nikada neće u potpunosti
zamijeniti šaltersko poslovanje. Šaltersi djelatnici su „ogledalo“ banke, te uspješnost
banke ovisi prvenstveno o njima – njihovo vještini komuniciranja, poslovnoj kulturi i
bontonu prilikom rada sa klijentima. Uz sve ostale vanjske čimbenike (marketing,
60
pogodnosti, obitelj, prijatelji...) oni igraju veliku ulogu i kod povećanja broja korisnika
alternativnih kanala bankarenja, jer upravo njihova vještima komuniciranja i
pregovaranja biti će odlučujući faktor da li će se klijent odlučiti za elektroničko
bankarstvo ili ne.
Proučavajući statističke pokazatelje u ovome diplomskom radu jasno je vidljivo kako
Erste banka svake godine ima sve bolje i zavidnije rezultate poslovanja. Uspoređujući te
podatke sa podacima broja korisnika alternativnih kanala, može se uočiti kako se
krivulja rasta dobiti ponaša jednako krivulji broja korisnika alternativnih kanala tj kako
raste paralelno sa brojem korisnika alternativnih kanala. Samim time može se potvrditi i
temeljna hipoteza kako elektroničko bankarstvo uvelike poboljšava kvalitetu poslovanja
Erste banke.
61
LITERATURA
1. KNJIGE I ČLANCI
1. Bašić, R., Primjena tehnoloških inovacija i elektroničkog plaćanja u hrvatskom
bankarstvu, Rijeka: R. Bašić, 2006.
2. Humprey, D.; Kim, M.: Realizing the Gains from Electronic Payments; u: Hamdi,
H,: Problemi razvoja elektroničkog novca, „Financijska teorija i praksa“, br. 3/2007., str 290.
3. Maurović, Lj.; Kandžija, V.: Elektroničko plaćanje – moderni dodatak
tradicionalnom sustavu plaćanja, "Hrvatska pravna revija", listopad 2005.
4. Panian, Ž.: Elektroničko trgovanje, Sinergija d.o.o., Zagreb, 2000.
5. Panian, Ž., Izazovi elektroničkog poslovanja, Zagreb: Narodne novine, 2002.
6. Perspektive pojave i širenja e-novca u Hrvatskoj, "InfoTrend", br. 168/2009.
7. Petrunić, R., Sigurnost elektroničkog poslovanja, Zagreb: Algebra, 2011.
8. Rifkin, J., Doba pristupa: nova kultura hiperkapitalizma u kojoj je cijeli život
iskustvo za koje se plaća, Zagreb: Alt F4 - Bulaja naklada, 2005.
9. Šimović, V.: Uvod u informacijske sustave, Golden marketing – Tehnička knjiga,
Zagreb, 2009., str. 239.
10. Šućur, I.: Tržište kartičnih proizvoda u Republici Hrvatskoj, "Tržište", br. 2, 2007.
11. Zakon o institucijama za elektronički novac, Narodne novine, br. 117/08.
2. OSTALI IZVORI
1. Best Buy Award 2010, Banke u Republici Hrvatskoj (pristup 05.06.2013.,
http://www.fondovi.hr/vijesti/best-buy-award-banke-u-republici-hrvatskoj/)
2. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske 2010, Uporaba informacijskih i
komunikacijskih tehnologija u kućanstvima i od pojedinaca u 2009., prvi rezultati
(pristup 01.06.2013., http://www.dzs.hr/hrv/publication/2009/2-1-
9_1h2009.htm)
3. Erste Banka n.d., Erste mBanking (pristup 15.05.2013,
http://www.erstebank.hr/gr_elektro_mbanking.asp?ovr=gmb)
62
4. Erste banka n.d., Erste NetBanking (pristup 15.05.2013.,
http://www.erstebank.hr/elektronsko_bank_netbank.asp)
5. Erste banka n.d., Erste NetPay (pristup 15.05.2013.,
http://www.erstebank.hr/elektronsko_bank_netpay.asp?ovr=gmb)
6. Erste banka n.d., nalog za plaćanje (pristup 15.05.2013.,
https://netbanking.erstebank.hr/Placanja/NalogZaPlacanje.aspx)
7. http://limun.hr/main.aspx?id=54661&NadID=54564
8. Erste banka n.d., Izvještaji, (pristup 15.05.2013.
http://www.erstebank.hr/hr/O_nama/Financijska_izvjesca/Financijska_izvjesca_20
12
9. Ivezić, B 2010, Internetsko bankarstvo sigurnije od podizanja novca na bankomatu
(pristup 24.06.2013., http://www.poslovni.hr/144142.aspx)
10. Kulenović, A 2009, U tri godine broj korisnika internet-bankarstva narastao više
od 100 posto (pristup
20.04.2013., http://www.liderpress.hr/default.aspx?sid=81925)
11. Kuzma, R 2004, Internet bankarstvo (pristup 21.03.2013,
http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/kuzma/download/bankarstvo.pdf)
12. Nepoznati autor: Internetsko bankarstvo n.d. (pristup 27.01.2013.,
http://www.poslovniforum.hr/about03/internet_bankarstvo.asp)
13. Nepoznati autor: Jednostavnije e-bankarstvo 2009 (pristup 21.01.2013.,
http://www.usporedi.hr/aktualne-teme/jednostavnije-e-bankarstvo)
14. Nepoznati autor: Povećanje korisnika alternativnih distributivnih kanala 2009
(pristup 16.05.2013., http://infotrend.hr/financije/povecanje-korisnika-alternativnih-
distributivnih-kanala,334.html)
15. Nepoznati autor: Rizici i sigurnost e-bankatstva n.d., (pristup 21.06.2013.,
http://infotrend.hr/razgovori/rizici-i-sigurnost-e-bankarstva,660.html)
16. Nepoznati autor: Sve veći broj korisnika Internet bankarstva u Republici Hrvatskoj
2009. (pristup 16.05.2013.,
http://www.kvalis.com/index.php?option=com_content&view=article&catid=102:i
nternet&id=211:sve-vei-broj-korisnika-internet-bankarstva-u-republici-
hrvatskoj&Itemid=528)
17. Perković, S 2009, Poslovanje budućnosti (pristup 01.06.2013.,
http://www.manager-magazine.com/content/view/21/1)
63
18. Plaćanje cestarine kreditnom karticom, www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=600
19. Rendulić, N i Šamšalović, M 2008, 'Kanali distribucije u modernom bankarstvu
(TK u financijama i bankarstvu) ', HZN Glasilo, Službeno glasilo hrvatskog zavoda
za norme, issue 4, no. 6 (pristup 16.05.2013.,
http://www.hzn.hr/pdf/HZNglas608.pdf)
20. Rončević A 2006, Nove usluge bankarskoga sektora:ravzitak samoposlužnog
bankarstva u Hrvatskoj, (pristup 16.05.2013 , http://hrcak.srce.hr/8518)
21. www.javno.com/hr-profit/hrvatski-gradjani-medju-prvim-po-karticama-
uregiji_117690, pristup 12.3.2013.)
22. www.poslovni.hr/86406.aspx, (pristup, 12.03.2013.)
64
POPIS TABLICA, GRAFIKONA I SLIKA
Popis tablica
Tablica 1.: Trošak različitih oblika plaćanja za kupca i izdavatelja (u dolarima) 8
Tablica 2.: Trošak transakcije za fizičke osobe unutar RH u Erste banci 54
Popis grafikona
Grafikon 1.: Uporaba Interneta kod pojedinaca u prvom tromjesečju 2009. u RH
Korisnici interneta po dobi 13
Grafikon 2.: Broj transakcija debitnim karticama u Erste banci 38
Grafikon 3.: Volumen transakcija debitnim karticama 38
Grafikon 4.: Broj i volumen transakcija na bankomatima Erste banke 39
Grafikon 5.: Broj korisnika E&S B - NB fizičke osobe 43
Grafikon 6.: Broj korisnika NB pravne osobe 44
Grafikon 7.: Broj korisnika mBankig-a Erste banke za razdoblje od siječnja
2009., do travnja 2013. godine
45
Grafikon 8.: Broj korisnika sms usluge Erste banke – građani 47
Grafikon 9.: Broj korisnika sms usluge Erste banke – poslovni subjekti 48
Grafikon 10.: Broj korisnika Erste kioska za razdoblje od ožujka 2012. do ožujka
2013. godine
52
Grafikon 11.: Broj transakcija Erste kioska za razdoblje od ožujka 2012. do
ožujka 2013. godine
53
Grafikon 12.: Broj korisnika Internet bankarstva Erste banke – građani 56
Grafikon 13.: Transakcije putem Internet bankarstva Erste banke – građani 56
Grafikon 14.: Broj korisnika Internet bankarstva Erste banke – poslovni subjekti 57
Grafikon 15.: Transakcije putem Internet bankarstva Erste banke – poslovni
subjekti
58
65
Popis slika
Slika 1.: Broj EFT POS terminala u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2003. do
ožujka 2008. Godine
11
Slika 2.: Čimbenici koji utječu na razvoj elektroničkog novca 12
Slika 3.: Plaćanje elektroničkim novcem 16
Slika 4.: Vrste elektroničkih plaćanja 18
Slika 5.: Građa pametne kartice 20
Slika 6.: Dijagram centraliziranog sustava 22
Slika 7.: Dijagram raspodijeljenog sustava 24
Slika 8.: First Virtualov sustav plaćanja 27
Slika 9.: SSL transakcija 28
Slika 10.: Model e-cash sustava 29
Slika 11.: Erste drive-in bankomat u Rijeci 37
Slika 12.: Nalog za plaćanje pri korištenju NetBanking usluge Erste banke 42
Slika 13.: „Erste Paypass Display“ kartica 43
Slika 14.: Sučelje mBanking-a Erste banke 45
Slika 15.: „Slikaj i plati“ – Usluga mBanking aplikacije 46
Slika 16.: Erste Kiosk u poslovnici Erste banke 50
Slika 17.: Sučelje Erste kioska 51
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom „ELEKTRONIČKO
BANKARSTVO NA PRIMJERU ERSTE & STEIERMARKISCHE BANKE
HRVATSKA“ izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Zvonka Čapka. U radu
sam primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristila literaturu koja je
navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i
zakonitosti koja sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajan
standardan način citirala sam i povezala sa korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je
pisan u duhu hrvatskoj jezika.
Također izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim stranicama
fakulteta.
Studentica: Dajana Strišković