1

1. Obiljeja merkantilizma.

Doktrine ekonomske politike su skup sistematski izloenih stavova o osnovnim ekonomskim problemima i mogunostima njihovog rjeavanja, koji su izraz interesa vladajue klase u odreenom drutveno-ekonomskom poretku i koji ine njegovu ideoloku osnovicu. Ovdje je naglasak na zatiti interesa vladajue klase, to u prvi plan stavlja zahtjev za adekvatnou iznesenih stavova s drutveno-politikim okrujem, dok pitanje efikasnosti poduzetih mjera dolazi u drugi plan. Pitanje efikasnosti u prvom je planu kod znanstvenih ekonomskih teorija koje nastoje prouiti stvarnost i dokuiti istinu o razliitim ekonomsko-drutvenim procesima. Ekonomsku teoriju moemo opisati i kao sistem znanja i shvaanja o ekonomskim pojavama zasnovanih na poznavanju uzroka njihovog nastanka, funkcioniranja i razvoja. Element interesa vladajue klase i "adekvatnosti" ovdje izostaje.

U tom smislu doktrina esto iznosi i zahtjev za akciju i promjenu stanja, dok se znanstvena ekonomska teorija zadovoljava promatranjem i analizom postojeeg stanja te odreenim preporukama, prije svega voena idejom efikasnosti ekonomskog sustava.

Vee zanimanje za ekonomske probleme raslo je sa irenjem procesa prvobitne akumulacije kapitala tijekom 15. i 16.st. To je razdoblje kapitalizma, uvelike obiljeeno tenjom za poveanjem bogatstva kao izvora drutvene moi jaanje rudarstva, obogaivanje gradova i priljev velikih koliina zlata i srebra iz prekomorskih zemalja utjecali su na razvoj zanatstva, novarstva i trgovine te afirmaciju trgovakog i novarskog stalea, ali i raslojavanje feudalnog drutva i proletarizaciju sitnih obrtnika i seljaka. Na politikom planu jaa sredinja vlast i vode se veliki ratovi to iziskuje vee trokove i savez vladara s bogatim trgovcima i novarima. Svemu su doprinijeli i protestantizam i kalvinizam, koji bogaenje smatraju imperativom.

Merkantilizam je vladajua doktrina iz vremena nastanka kapitalizma, a fiziokratizam nastaje kao reakcija na merkantilizam u ime interesa feudalnih veleposjednika, osobito u podrujima gdje ideje bogaenja te jaanja trgovine i novarstva nisu uspjele potisnuti poljoprivrednu djelatnost.

Merkantilisti kao ideolozi trgovake buroazije od nosioca dravne vlasti trae usmjeravanje ekonomske politike prema poveanju bogatstva time se merkantilizam, po usmjerenosti na konkretnu drutvenu akciju, u potpunosti uklapa u gore objanjene postavke ekonomskih doktrina.

Nasuprot dotadanjem shvaanju vrijednosti kao iskljuivo upotrebne vrijednosti (koritenje zemlje i sl.), javlja se ideja o vrijednosti koja se izraava u opem sredstvu razmjene, novcu.

Osnovni cilj ljudske djelatnosti mora biti akumulacija vrijednosti u novcu, dakle, bogaenje;

a) za dravu je dobro to i za pojedinca gomilanje novca (zlato i srebro) kao jedine prave drutvene vrijednosti;

b) svrha privreivanja je u poveanju koliine plemenitih metala u dravi;

c) zemlja bez tih metala mora ih dobiti vanjskom trgovinom u kojoj mora ostvariti pozitivnu bilancu.

2. Karakteristike merkantilizma u Engleskoj, Francuskoj i Njemakoj.

S obzirom na autore i drutveno-politike okolnosti u kojima su se oni nalazili, konkretne ekonomske mjere koje su se javile u okvirima merkantilizma podosta se razlikuju.

Najsnaniji je razvoj doivio u Engleskoj, gdje su i uvjeti za razvoj trgovine, brodarstva i otvaranje manufaktura bili najpovoljniji. Parlamentarna monarhija, crkvena autonomija te jedinstveno nacionalno zakonodavstvo po pitanju manufaktura i ukidanja cehovske organizacije zakonodavstva znatno su doprinijeli novoj ekonomskoj praksi.

Prijedlozi engleskog merkantilista Stafforda odnose se u prvom redu na vanjskotrgovinsku politiku i polaze od primitivnog shvaanja da pozitivna trgovinska bilanca znai zbroj pozitivnih bilanci poslovanja svakog pojedinog trgovca s inozemstvom. Ti su prijedlozi odraza nali u trima zakonima;

a) engleski trgovci koji su putovali u inozemstvo su svoju robu prodavali samo preko posebnih stovarita (Zakon o stovaritima);

b) tamo su djelovali posebni policijski agenti (Zakon o tajnoj policiji) koji su pazili da trgovci pri povratku u zemlju donesu vie novca (plem. metala) nego to su odnijeli;

c) u Engleskoj su ti agenti pazili da strani trgovci utroe sav doneseni novac na kupovinu engleske robe (Zakon o obaveznom troenju).

Kasnije Thomas Mun dokazuje da nije tetno za zemlju ako se novac iznosi da bi se u inozemstvu kupila roba, jer se njezinom preprodajom opet moe ostvariti dobit bitno je da je ukupni izvoz zemlje u odreenom razdoblju vei od uvoza (moderno shvaanje platne bilance). Stoga su se zalagali za osnivanje trgovakih kompanija (Istonoindijska kompanija) te zatitu vlastitog brodarstva, koje takoer moe biti dohodovno ako se prijevoznike usluge naplauju. Zakon o navigaciji (1651.g.) kojim je zabranjeno dovoenje strane robe na nematinim brodovima u engleske luke bio je povodom za rat s Nizozemskom.

Kasniji merkantilisti zahtijevaju liberalizaciju ekonomske aktivnosti unutar zemlje, poveanje efikasnosti poslovanja velikih trgovakih kompanija, a poneki i zabranu izvoza sirovina i razvoj manufaktura radi njihove prerade u finalne proizvode.

Francuska je u to vrijeme (17.st.) bila apsolutna monarhija, a ekonomiju vodi sloj upravnih inovnika intendanti. Njihovo plemiko podrijetlo, skolastike ideje, jai cehovski mentalitet i orijentiranost na kontinentalnu Europu snano utjeu na specifinosti francuskog merkantilizma, osobito ideju o razvoju manufakturne proizvodnje radi izvoza.

Jean Bodin govori o vanosti carinske politike kojom se drava moe obogatiti jer po visokim stopama carini izvoz robe neophodne inozemstvu, zabranjuje izvoz sirovina, umjereno carini strane sirovine, a visokim carinama optereuje strane finalne proizvode. Montchretien zahtijeva osnivanje dravnih manufaktura radi izvoza, koje ideje je nastojao provesti kraljev ministar financija Colbert - kolbertizam. Za razliku od Engleske, u Francuskoj je dravno regulirana proizvodnja uske palete luksuznih proizvoda visoke kvalitete za malen broj kupaca poluila kontraproduktivne efekte i nije doprinijela zamahu gospodarske djelatnosti.

Njemaka je tijekom 15. i 16.st. podijeljena na manje dravice, oslabljenog gospodarstva i sa smanjenim brojem stanovnika. Privreda je sve do sredine 17.st. bila slaba i utemeljena na poljoprivredi pa nije bilo uvjeta za snaniji ekonomski razvoj unaprjeenjem trgovine i novarstva.

Djela s podruja ekonomske politike javljaju se tek od sredine 17. do sredine 18.st. Pufendorf, von Justi, Becher i dr. bave se najvie poveanjem broja stanovnika i njihovim ekonomskim osnaivanjem te efikasnim prikupljanjem i razumnim troenjem dravnih prihoda. Osnovne ideje su bile da se standard i sigurnost graana treba postii mudrom dravnom upravom te marljivim i potenim radom. Zalau se za dobro upravljanje dravom i racionalno voenje dravnih financija, tj. dravne kase (kammer) kameralistika. Kameraliste smatramo utemeljiteljima moderne znanosti o upravi i teorije javnih financija.

3. Doktrina fiziokratizma.

Nastanak i razvoj ove doktrine vezan je iskljuivo uz Francusku u razdoblju od 1746. do 1780.g., iako je i kasnije u drugim zemljama bilo autora sklonih fiziokratskim idejama.

Nastaje kao reakcija na merkantilizam, a razlikuje se po tome to je rije o prvom pokuaju stvaranja jednog konzistentnog sustava ekonomske teorije i objanjenja cjelokupnog procesa drutvene reprodukcije kao organskog procesa. Merkantilizam smatramo i prvom organiziranom kolom ekonomske teorije, iji je zaetnik Franois Quesnay.

Francuska je, za razliku od Engleske, bila preteito poljoprivredna zemlja pa u njoj merkantilistike ideje nisu naile na odjek na koji su naile u drugim zemljama. Zaostala feudalna poljoprivreda je i dalje ostala osloncem francuskog gospodarstva te je u cilju njezinog osnaivanja bilo nuno veu panju posvetiti poljoprivredi, a ne trgovini i novarstvu.

Ekonomski stavovi zasnivaju se na postavci o prirodnom poretku koji se temelji na vjenim prirodnim zakonima koji stvaraju unaprijed odreeno stanje ekonomske i drutvene harmonije. Privredna zbivanja treba prepustiti prirodnom tijeku stvari naelo ekonomskog liberalizma laissez faire. to se tie drutvenog bogatstva smatraju da poveanju drutvenog bogatstva pridonosi jedino materijalna proizvodnja, a ne trgovina i razmjena. Na temelju poljoprivredne proizvodnje u kojoj se dobiva vie od uloenog zakljuili su da je upravo taj viak dar prirode i rezultat djelovanja prirodnih zakona. Trgovina je razmjena ekvivalenata, a ne nain poveanja bogatstva poljoprivreda je jedina proizvodna djelatnost drutvo dijelimo na poljoprivrednike, vlasnike zemlje i ostalo stanovnitvo. Zalagali su se za dalekosene ekonomske i financijske reforme;

a) reforma zemljinih posjeda iji je cilj uvesti modernije mjere obrade i okupiti sitne posjede radi vee efikasnosti proizvodnje i poveanja proizvodnog vika;

b) reforma trgovine itaricama iji je cilj odravanje visokih cijena itarica radi veih novanih prihoda poljoprivrednika i kontrolirani izvoz i uvoz;

c) porezna reforma uvoenjem jedinstvenog poreza za vlasnike zemlje kojima viak pripada.

4. Liberalizam.

Drutveno-ekonomska pozadina liberalizma i protekcionizma, kao dviju dominantnih teorija industrijskog kapitalizma, je u jaanju proizvodnje kao posljedici razvoja trgovine. Komercijalna, efikasna i trino orijentirana proizvodnja zamijenila je sitne zanatske radnje i u tom smislu zahtijevala mjere ekonomske politike usmjerene na poticanje razvoja proizvodnje, emu je najvie pogodovala to vea sloboda u pribavljanju zemlje, sirovina i radne snage. Vie se nije moglo na ekonomski proces gledati parcijalno i zahtijevati samo jaanje trgovine, javila se potreba za cjelovitim pristupom procesu drutvene reprodukcije.

Liberalizam je kao doktrina ekonomske politike nastao u Engleskoj i kotskoj, na temelju filozofskih i pravnih ideja o slobodi kao ovjeku priroenom i neotuivom pravu. Zasluge za teoretsku formulaciju liberalizma pripadaju u prvom redu Smithu i Humeu.

Noen idejom da je prirodni poredak nadreen ljudskim institucijama i djelovanju Smith u svojem djelu "An inquiry into the nature and causes of the wealth of nations" govori o ostvarenju poretka utemeljenog na slobodi konkurencije, neovisno od dravne merkantilistike intervencije i feudalnih prerogativa. Prema njemu, automatsko djelovanje trinog mehanizma stvara skladan sistem ekonomskih odnosa u cijelom drutvu.

Smith je razradio ideju "djelovanja nevidljive ruke" u usmjeravanju privredne aktivnosti pojedinca. Iz navedene je ideje kasnije razraeno naelo djelovanja trine privrede, privrede utemeljene na privatnom vlasnitvu nad sredstvima za proizvodnju i podjeli rada odreenoj djelovanjem trinog mehanizma. Naime, konkurencija cijenama i kvalitetom na tritu tjera individualne proizvoae da optimaliziraju proizvodnju i proizvode samo ono u emu su najvjetiji i ono to im donosi najveu korist.

Navedeno se kasnije razvilo u ideju o inherentno demokratskom sistemu ekonomskih odnosa u kojem svaka novana jedinica koja je potroena na kupnju neke robe na tritu znai i "glasaki listi o opravdanosti te i takve proizvodnje".

Ideju o podjeli rada Smith je proirio smatravi da je stupanj podjele rada ogranien veliinom trita pa, kao to postoje pojedinci koji se specijaliziraju za odreeni tip proizvodnje, mogu postojati i drave koje proizvode primarno ono za to imaju mogunosti i to im treba meunarodna podjela rada.

Liberalizam se zalagao i za potpunu slobodu meunarodnih plaanja i ukidanja ogranienja meunarodnog prometa plemenitih metala. Hume govori o skoro samostalnom reguliranju trgovinske bilance ukoliko u nekoj zemlji nastane pasivni saldo trgovinske bilance, smanjuje se koliina novca u opticaju pa dolazi i do smanjenja nadnica i cijena, to utjee na smanjenje cijena i veu konkurentnost domae robe, to stimulira izvoz i pozitivno djeluje na platnu bilancu to se nastavlja sve dok se ne uspostavi dovoljna koliina zlata / novca na tritu i dok mu cijena opet ne padne.

Pod Smithovim utjecajem se liberalistika ekonomska politika poela provoditi ve krajem 18.st. (kroz stotinjak godina je liberalizirana trgovina itaricama, sklapani su liberalni trgovinski ugovori s inozemstvom itd.). Doktrina je najvie uspjeha imala u Engleskoj, gdje se formalno odrala sve do 1915.g., iako se stvarno poela naputati ve 1873.g. nakon industrijske i poljoprivredne krize.

5. Uloga drave u teoriji liberalizma.

Osnovni zahtjev liberalistike doktrine u pogledu voenja ekonomske politike je bio u tome da se javna vlast treba kloniti bilo kakvog uplitanja u redovito poslovanje industrije i trgovine;

a) ukidanje trgovakih povlastica i zatite interesa veleposjednika;

b) dravno osiguranje efikasne obrane zemlje na unutarnjem i na vanjskom planu;

aa) sprjeavanje nasrtaja na ivot, slobodu i imovinu graana;

ab) zakonodavstvo koje bi afirmiralo red i mir, efikasnu dravnu upravu i naelo povjerenja u prometu;

c) odravanje ustanova i objekata neophodnih privredi kanali, luke, ceste i sl. (Marx drava se svodi na "nonog uvara buroazije").

Noen idejom da je prirodni poredak nadreen ljudskim institucijama i djelovanju Smith u svojem djelu "An inquiry into the nature and causes of the wealth of nations" govori o ostvarenju poretka utemeljenog na slobodi konkurencije, neovisno od dravne merkantilistike intervencije i feudalnih prerogativa. Prema njemu, automatsko djelovanje trinog mehanizma stvara skladan sistem ekonomskih odnosa u cijelom drutvu.

6. Uvjeti nastanka i mjere protekcionizma.

Ideja o ogranienju slobode vanjske trgovine radi zatite domae proizvodnje od nepoeljnih uinaka inozemne konkurencije poznata je jo od antikih vremena kada je Platon predlagao takve mjere radi revitalizacije atike poljoprivrede.

Prva formulacija moderne doktrine protekcionizma potjee iz SAD-a Hamilton se bavio problemom razvoja domaih manufaktura i regulacije unutranjeg amerikog trita. Smatrao je da je najvea zapreka ostvarivanju tih ciljeva zloupotreba slobode trgovanja od strane engleskih trgovaca koji su u mjestima gdje je otvorena neka nova manufaktura proizvode, koje je i ona proizvodila, prodavali ispod cijene (dumping), ime su te pogone tjerali na zatvaranje. Stoga je predlagao uvoenje odgojnih carina radi zatite mlade industrije sve dok se ona ne osposobi za ravnopravnu borbu s inozemnom konkurencijom.

Njegove su ideje prihvaene i u Europi gdje je njemaki ekonomist List, razmatrajui trgovinske odnose njemakih drava i Engleske, zakljuio da konstantan izvoz poljoprivrednih proizvoda i uvoz industrijskih dugorono negativno djeluje na njemako gospodarstvo. Izvoz poljoprivrednih proizvoda specijalizira njemako gospodarstvo na tu vrstu proizvodnje. No, uz poveanje stanovnitva i daljnju podjelu zemljita s vremenom dolazi do pada efikasnosti i nazadovanja gospodarstva. Njega je potrebno zatititi razvijanjem industrijskih proizvodnih kapaciteta, tj. putem tzv. industrijskog odgoja nacije. List je prvi iznio teoriju privrednog razvoja putem industrijalizacije.

Sustav solidarne zatite (Solidarschutzsystem njemaki autor Wagner) izrazito je konzervativna varijanta protekcionizma karakteristina za monopolni kapitalizam, a ukljuuje ograniavanje slobodne trgovine i poljoprivrednim i industrijskim proizvodima iako su u poeku poljoprivrednici odbijali, a industrijalci zahtijevali zatitu industrijskih proizvoda, uvoz jeftinih itarica iz Amerike je tijekom gospodarske krize 1873.g. promijenio njihovo miljenje.

7. Posljedice primjene protekcionizma & koje su se ideje kasnije razvile?

Protekcionistike su ideje ve od sredine 19.st. naile na velik odjek i u SAD-u i Europi;

a) ograniavanje vanjske trgovine konvencionalnim carinama (dogovorno utvrene meu zemljama trgovinskim partnerima);

b) praktiko onemoguavanje trgovine izuzetno visokim prohibitivnim carinama (carine postaju instrumentom ekonomske agresije);

c) jaanje industrijskog monopola u rukama domaih monopolista koji se ak udruuju u industrijske kartele kako bi poticali izvoz pojedinih proizvoda, a inzistirali na visokim carinama na uvoz;

d) agrarni protekcionizam uz privatne i dravne subvencije i premije za izvoz;

e) administrativni protekcionizam koji uvoz neke robe ograniava nametanjem odreenih propisa o kvaliteti proizvoda;f) kolonijalna ekspanzija (imperijalizam) i osvajanje novih trita na silu est su odgovor na politiku superprotekcionizma / ekstraprotekcionizma, a koja je negativno utjecala na meunarodnu podjelu rada, mogunost izvoza, konkurentnost i prisutnost na svjetskom tritu.Na osnovama ovih ideja, kasnije se razvijaju:

a) protekcionizam kao sredstvo za razvoj nerazvijenih zemalja

rumunjski ekonomist Manoilesco ukazuje na koristi koje malene i nerazvijene zemlje imaju od promjene ekonomske strukture industrijalizacijom; o transferu moderne tehnologije, poboljanju trgovanja s inozemstvom asimetrinim trgovinskim dogovorima i stabiliziranju deviznog priljeva diverzifikacijom izvoza govori i argentinski ekonomist Prebisch;

b) doktrina imperijalizma razvijena je u nacistikim / faistikim zemljama izmeu dva svjetska rata kao doktrina o ekonomiji velikog prostora (Grossraumwirtschaft), a zagovarala je nezavisnost nacionalnih privreda stvaranjem autarkinih privrednih cjelina na osvojenim prostorima u cilju to manje ovisnosti o inozemnim sirovinama.

8. Mjere zatite kod protekcionizma.

a) Odgojne carine je u SAD-u predlagao Hamilton, kao sredstvo zatite mlade industrije i njezinu pripremu za konkurentnost na tritu.

b) List je u Njemakoj razvio teoriju o privrednom razvoju putem industrijalizacije. Sukladno tome, cjelokupni privredni razvoj zemlje treba temeljiti na industriji, jer ona jedina osigurava dugoronu opstojnost privrede. Stoga treba zatititi domau industriju nametanjem ogranienja na uvoz tih proizvoda.

c) Sustav solidarne zatite (Solidarschutzsystem njemaki autor Wagner) izrazito je konzervativna varijanta protekcionizma karakteristina za monopolni kapitalizam, a ukljuuje ograniavanje slobodne trgovine i poljoprivrednim i industrijskim proizvodima.Mjere protekcionizma su razliite, a meu ostalima moemo navesti i konvencionalne i prohibitivne carine, administrativni protekcionizam, agrarni protekcionizam i sl.

9. Obiljeja intervencionizma.

Ekonomsko-drutvenu pozadinu nastanka intervencionizma uvelike odreuje razdoblje industrijskog kapitalizma sa svojim neravnomjernim razvojem, brojnim privrednim krizama, rastom nezaposlenosti, zaotrenim klasnim i socijalnim odnosima te, slijedom toga, zahtjevom prema javnoj vlasti da djeluje kako bi smirila vee drutveno-socijalne probleme i potrese. Nastaje doktrina dravno-monopolnog kapitalizma.

Doktrina intervencionizma je, prema Keynesovom miljenju pravi odgovor na kapitalizam, a ima kao osnovni zadatak uklanjanje glavnih nedostataka kapitalistikog poretka;

a) nesposobnost osiguranja pune zaposlenosti;

b) proizvoljnost i nepravednu raspodjelu bogatstva i dohotka;

c) ovisnost domae ekonomije o odnosima s inozemstvom.

Drava mora preuzeti vodeu ulogu u reguliranju sistema drutvene reprodukcije i uklanjanju nedostataka kapitalistikog poretka te u ostvarivanju glavnih ciljeva ekonomske politike. (vidi 11.)

Konkretne mjere ekonomske politike bile su razliite; pojava nacionalnih investicijskih planova radi suzbijanja nezaposlenosti, promjene u koliini novca u optjecaju i korekcija visine kamatnih stopa, progresivno oporezivanje, regulacija ekonomskih odnosa s inozemstvom, unaprjeivanje kolstva i znanosti u skladu s potrebama privrede, zatita ugroenih slojeva stanovnitva, jaanje vojne i ostalih industrija od nacionalnog interesa...

10. Intervencionizam Keynesa.U svojem djelu "The general theory of employment interest and money" iz 1936.g. Keynes u pitanje dovodi postavke liberalizma i izlae ideje dravno-monopolnog kapitalizma, tj. intervencionistike doktrine.

Polazi od problema nezaposlenosti, najveeg kapitalistikog problema. Zaposlenost i visina dohotka ovise o razini ukupne potranje (potranja za potronim dobrima i potranja za investicijama), a investicije i poveana potronja ne vode nuno poveanju dohotka i zaposlenosti, jer u obzir moramo uzeti funkcije potronje i tednje.

Naime, pojedinci dohodak ne rasporeuju, kako su to smatrali njegovi prethodnici, samo prema potronji (ponuda rezultira nekim dohotkom kojim se pribavljaju nova dobra) i prema tednji (ako se ponude dobre kamate), nego u skladu s funkcijom potronje i funkcijom tednje sklonost potronji opada, a sklonost tednji s rastom dohotka raste.

Keynesovi su prethodnici smatrali da se prirodna ravnotea uspostavlja pri stanju pune zaposlenosti i pune iskoritenosti proizvodnih kapaciteta. No, on smatra da se prirodna ravnotea, a izjednaavanje tednje i investicija je glavni pokazatelj uspostave te ravnotee, uspostavlja na razini dohotka koja je nia od pune zaposlenosti.

Naime, pri punoj zaposlenosti i odreenoj sklonosti potronji u bogatijim drutvima postoji velik interes za tednju, to ne ostavlja prostora za investicije, ija razina mora biti dovoljna da apsorbira viak ukupne proizvodnje nad potronjom, dakle tednju. A da bi razina tih investicija bila na zadovoljavajuoj razini, moraju postojati poticaji za investicije, kojih u bogatijim drutvima nema ili su vrlo niski zato se prirodna ravnotea ostvaruje samo siromaenjem tih drutava, padom zaposlenosti te poveanjem poticaja.

Na koji e nain investicije poveati dohodak? Posredstvom djelovanja posebnih multiplikatora, koji se temelje na sukcesivnosti procesa reprodukcije. Investicija jedne osobe je dohodak druge osobe njegova potronja je opet dohodak druge osobe i sl. Multiplikator je broj koji pokazuje koliko se puta u odnosu na poetnu investiciju poveao dohodak. Ako je sklonost tednji 1/3, vrijednost multiplikatora je 3, to znai da se u odnosu na poetnu investiciju dohodak poveao tri puta.

U sluaju krize ili nezaposlenosti, principom multiplikatora postii emo punu zaposlenost - drava moe putem investicija izazvati proces multiplikativnog poveanja dohotka, proizvodnje i zaposlenosti sve dok ti pokazatelji ne dosegnu zadovoljavajuu razinu prirodne ravnotee.

S obzirom na naela slobodne trgovine, ovakvo ponaanje moe zemlju koja provodi ove mjere dovesti u tekoe u meunarodnim gospodarskim odnosima. Poveane investicije iz budetskog deficita negativno utjeu na platnu bilancu i poveavaju uvoz, a politika jeftinog novca potie odljev novca u inozemstvo, ako su tamo kamatne stope vie. Kako bi se izbjegli navedeni problemi, Keynes je isticao vanost autonomije unutranje ekonomske politike, kao nunog preduvjeta u procesu postizanja pune zaposlenosti. To je podrazumijevalo kontrolu ekonomsko-financijskih odnosa s inozemstvom i institucionalizaciju ekonomske suradnje putem meunarodnih organizacija u okviru kojih bi se dogovarale globalne mjere ekonomske politike.

11. Ciljevi doktrine intervencionizma i njihova odreenost.Drava mora preuzeti vodeu ulogu u reguliranju sistema drutvene reprodukcije i uklanjanju nedostataka kapitalistikog poretka te u ostvarivanju glavnih ciljeva ekonomske politike;

a) maksimalno poveanje drutvenog proizvoda poveanjem proizvodnosti i iskoritenosti prirodnih kapaciteta (oko 85% - razina na kojoj se poduzetnici odluuju za nove investicije; pad ispod te razine signal je dravi da intervenira);

b) postizanje pune zaposlenosti situacija je u kojoj svatko tko je voljan i sposoban raditi ima i mogunost dobiti posao (oko 3% nezaposlenosti);

c) "pravedna"raspodjela dohotka termin je koji oznauje potrebu adekvatne raspodjele dohotka meu vlasnicima triju glavnih "faktora proizvodnje" vlasnika zemlje, rada i kapitala; osnovica je formiranja teorije o dravi blagostanja:

d) odravanje stabilne vrijednosti novca kako bi on bio pravo mjerilo vrijednosti i prihvaeno sredstvo razmjene opi porast cijena ne bi smio premaiti 3%;

e) odravanje ravnotee u platnoj bilanci neophodno je za nesmetanu vanjsku trgovinu; stanje ravnotee traje od 5 do 7 godina bez ugroavanja zaposlenosti i domae proizvodnje, uz stalnost deviznih i zlatnih rezervi te bez novih vanjskotrgovinskih ogranienja ovakvu ravnoteu platne bilance moemo nazvati i fundamentalnom ravnoteom.

Za razliku od planskih privreda, nosioci ekonomske politike intervencionistike doktrine poduzimaju odreene mjere i akcije u cilju rjeavanja nekih od navedenih problema, ukoliko i kada se oni pojave, ali ne u skladu s nekim sveobuhvatnim planom koji detaljno definira razvoj svih aspekata neke privrede.

12. Ogranienja i nedostaci intervencionizma.

a) Ogranienja tehnike prirode poveanje aktivnosti drave poveava i administrativni aparat (dodatne analize i izvjetaji), to usporava sposobnost reagiranja i dovodi do jaanja centralistikih i etatistikih tendencija i onemoguuje djelovanje samoupravnih tijela, vanog elementa politike demokracije;

b) Ogranienja pravne prirode ugroavaju se jedinstvenost i efikasnost pravnog sistema; gubi se jasnoa i preglednost, a intenzivne i este intervencije poveavaju opasnost od korupcije, velik broj propisa poveava i mogunost greaka;

c) Ogranienja ekonomske prirode opasnost od opadanja ekonomske efikasnosti i djelatnosti; umjetno odravanje trokova u poduzeima kako bi se primjenom progresivnog oporezivanja plaao manji porez, otupljivanje poduzetnikog duha, poveavanje rizika poslovanja zbog nepredvidivosti dravne intervencije;

d) Ogranienja drutveno-politike prirode opasnost od gubitka kontrole nad administracijom; samovolja i voluntarizam administracije, zanemarivanje zakonodavstva, utjecaj privrede na odluke administracije i sl.

13. Politika jeftinog novca i njezine posljedice.Drava bi, takoer, i provoenjem politike jeftinog novca, tj. poveanjem koliine novca u optjecaju, trebala djelovati na poticanje privatnih investicija i opet izazivanje multiplikatornog efekta poveanja ostalih ekonomskih pokazatelja. Politika jeftinog novca bazira se na niim kamatnim stopama, koje potiu investicije, a ne zadravanje novca. Politika jeftinog novca nadovezuje se na mogunost primjene multiplikatornog efekta u poveanju zaposlenosti.

14. Uzroci krize u razvijenim zapadnim zemljama sedamdesetih godina.

Zaotravanje suprotnosti u okviru dravno-monopolistikog kapitalizma kao poretka unutar kojega je i nastala ekonomska doktrina intervencionizma, kako na unutarnjem, tako i na meunarodnom planu, dovelo je do krize intervencionizma, koja je najoitija postala za vrijeme meunarodne privredne krize 1974. i 1975.g., kada su se vodee kapitalistike zemlje nale u situaciji da nisu mogle ostvariti skoro nijedan cilj svoje ekonomske politike.

Navedeno je rezultiralo gospodarskim usporavanjem, padom drutvenog proizvoda, inflacijom, porastom nezaposlenosti i inozemnog zaduivanja. Kriza se oitovala i padom vrijednosti dionica, padom proizvodnosti, jaanjem protekcionizma i izolacionistikih ekonomskih tendencija, izraenijim drutvenim suprotnostima, brojnim trajkovima...

a) na unutranjem planu uzroci krize su bili u izraenim suprotnostima izmeu radnika i poslodavaca, koje su se ogledale u borbi za raspodjelu novostvorene vrijednosti (spirala nadnica i cijena) neprekinuti lanac poveanja cijena potronih dobara i zahtjeva za poveanjem nadnica

b) na meunarodnom planu osnovni je razlog tekoama sukob tenji pojedinih zemalja za to veom autonomijom u usmjeravanju svojih privrednih aktivnosti s potrebom koordinacije ekonomske politike u meunarodnim razmjerima radi lakeg odvijanja prometa i trgovine sve vee spekulacije s amerikim dolarom umanjile su povjerenje u njega i oslabile njegovu poziciju kao svjetske valute;

aa) slom sistema vrstih valutnih teajeva nakon to je ameriki predsjednik ukinuo obavezu konverzije dolara u zlato formiranje teajeva prema dnevnim odnosima ponude i potranje na meunarodnim deviznim tritima (sistem plivajuih teajeva); valutni teajevi postaju nepouzdani pokazatelji odnosa cijena u vanjskoj trgovini;

bb) jaanje protekcionistikih tendencija pootravanjem vanjskotrgovinskih ogranienja, osobito administrativnim mjerama poremeaji svjetskih trgovinskih odnosa, blokada izvoza, onemoguavanje zemalja u razvoju u otplaivanju svojih dugova poveanjem izvoza

15. to je spirala nadnica i cijena te uslijed ega nastaje?

Spirala nadnica i cijena (wage-price spiral) jedan je od uzroka na unutranjem planu koji je rezultirao iz zaotrenih odnosa poslodavaca i radnika u dravno-monopolistikom kapitalizmu. Naime, visoka razina potranje utjecala je na porast cijene potronih dobara i poveanje trokova ivota te smanjivanje realnog iznosa nadnica. Zbog toga su sindikati traili njihovo poveanje ukoliko su u tome uspjeli, uprave poduzea bi pod izlikom da su se poveali trokovi proizvodnje poveale cijene dobara i trokova ivota. To bi opet rezultiralo novim sindikalnim zahtjevima da se poveaju nadnice, a taj se proces mogao u krug ponavljati unedogled. Inflatorni impuls se poveavao zbog prikrivene klasne borbe.

Opasnost od inflatornih uinaka su pojedine zemlje nastojale suzbiti posebnom "politikom dohodaka" u sklopu koje se od poslodavaca trailo da ne poveavaju cijene, a od sindikata da ne trae poveanja dohotka vie od rasta produktivnosti. S obzirom da je de facto zamrzavala postojee stanje, ovakva politika je doivjela neuspjeh. Bilo je dovoljno da doe do poveanja trokova za samo jedan element proizvodnje pa da se spiralni inflatorni uinak ponovi, to se i dogodilo poveanjem cijena energenata i sirovina, to je kapitalistike privrede dovelo u stanje velike nezaposlenosti, gospodarske stagnacije i inflacije stagflacije.

16. Monetaristika doktrina.

Kako je Galbraithova ideja o opoj kontroli razine nadnica i cijena ocijenjena suprotnom principima trine ekonomije, kao pokuaj odgovora na probleme inflacije s kojima su se suoile kapitalistike zemlje tijekom sedamdesetih godina nastaje ova doktrina, iji je tvorac Friedman, zajedno sa sljedbenicima iz tzv. ikake kole.

Zasniva se na postavci o tijesnoj povezanosti izmeu rasta koliine novca u opticaju i porasta cijena. Da bi se suzbila inflacija, monetarna vlast ne smije dopustiti poveanje koliine novca u optjecaju preko "prirodne stope rasta monetarne mase" od oko 3% godinje, dok ponudu i potranju na tritu novca i kapitala treba odrati reguliranjem visine kamatne stope. Na poetku ovakva politika izazvat e poveanje nezaposlenosti, ali i pad inflacije. Prema njihovim razmiljanjima, kada se privreda prilagodi novim uvjetima poslovanja, nezaposlenost e pasti na svoju prirodnu stopu. Ovakvu politiku dosljedno su provodile SAD i vlada Margaret Thatcher u Ujedinjenom Kraljevstvu.

17. Ekonomika ponude (doktrina neoliberalistikog karaktera).

Ekonomika ponude je drugi pokuaj odgovora na ekonomsku krizu u zapadnim zemljama, a njezin je najznaajniji predstavnik Feldstein. Kejnezijanski intervencionizam je neprovediv jer ogranienjima i manipulacijom poveava rizik poslovanja, negativno djeluje na poslovne aktivnosti i poveava potronju. Feldstein predlae deregulaciju (smanjenje ili ukidanje to veeg broja ogranienja), reformu poreznog sustava u korist bogatih slojeva (ukidanje progresivnog oporezivanja) kako bi se poveala sklonost tednji, smanjenje socijalnih beneficija te struno osposobljavanje potencijalnih poduzetnika za upravljanje poduzeima. To su bile i okosnice ekonomske politike predsjednika Reagana. Njegova je administracija proraunskim deficitom financirala velike vojne izdatke i time doprinijela svjetskoj utrci u naoruanju, poveanju politike napetosti i porastu amerike zaduenosti u svijetu.

18. Osnovne slabosti i nedostaci doktrine dravnog socijalizma.

Doktrina dravnog socijalizma nastala u Sovjetskom Savezu i doktrina socijalistikog samoupravljanja koja se razvila u Jugoslaviji samo su dvije varijante socijalistike doktrine ekonomske politike. Dakle, konkretno ostvarenje socijalistikih ideja uvelike je ovisilo o stupnju razvoja i karakteristikama pojedinih zemalja.

Poetke socijalistikih ekonomskih doktrina veemo uz Oktobarsku revoluciju 1917.g. naime, smatralo se da je uspjean zavretak revolucije otvorio vrata razvoju socijalizma, besklasnog drutva koje e zamijeniti nepravedni kapitalizam i dokinuti eksploataciju radnika. S obzirom na socijalistiku doktrinu i teoriju osobito Marxa i Engelsa, stvarnost je bila potpuno drugaija pa niti daljnji razvoj socijalizma nije tekao onako kako je to teoretski bilo predvieno carska Rusija je u to vrijeme bila zaostala i nerazvijena zemlja, iako se predvialo da e do revolucije doi u najrazvijenijim industrijskim zemljama; industrijski proletarijat koji je trebao biti okosnicom revolucije inio je samo manji dio stanovnitva i na njega se nije bilo mogue osloniti; revoluciju je provodila komunistika partija, malobrojna i autoritarna organizacija koja se nije mogla dovoljno brzo adaptirati potrebama masovnosti i demokratinosti. Konano, teoretiari koji su se bavili socijalistikom doktrinom tu teoriju nikada nisu dovoljno razradili pa su mnoga pitanja na koja se u stvarnosti nailazilo ostala bez odgovora.

Upravo su svi navedeni imbenici znatno utjecali na nedovoljnu teoretsku definiranost socijalistike doktrine i razliitost njezinog konkretnog ostvarenja.

a) niska proizvodnost zbog nezainteresiranosti dravno upravljanje drutvenom reprodukcijom - radnici nisu zainteresirani za rezultate rada, ne ovise primanja;

b) nedovoljno efikasno koritenje proizvodnih kapaciteta;

c) ekstenzivan razvoj zasnovan na gradnji novih velikih objekata i zapoljavanje nove radne snage;

d) sporost u usvajanju i koritenju tekovina tehnikog napretka;

e) nizak ivotni standard zbog niske produktivnosti i visokih izdvajanja za akumulaciju;

f) niska konkurentna sposobnost i nemogunost plasmana na vanjska trita poljoprivreda je bila osobito slabo konkurentna zbog usitnjavanja posjeda i poveane potronje;

g) prevelika dravna administracija.

Doktrina dravnog socijalizma u Sovjetskom Savezu je prola kroz razliite konkretne oblike ostvarivanja od nacionalizacije banaka te trgovakih i industrijskih poduzea 1918.g. do privatizacije temeljem Lenjinove Nove ekonomske politike; od prisilnog otkupa poljoprivrednih proizvoda do plaanja poreza u naturi; od ukidanja robno-novane privrede pa do njezine restauracije NEP-om; garantirano snabdijevanje gradskog stanovnitva...

Lenjinova smrt pokrenula je nove rasprave o smjeru sovjetske ekonomske politike;

a) Buharin predlae oporavak poljoprivrede i poveanje izvoza; razvijena poljoprivreda pomae preraivakoj industriji, a ona dalje tekoj;

b) Trocki i Preobraenski predlau politiku stvaranja socijalistike prvobitne akumulacije prije svega oporezivanjem bogatijih seljaka i niskim otkupnim cijenama za njihove proizvode ta bi sredstva tada trebalo investirati u industriju.

19. Karakteristike Staljinove industrije (sovjetska doktrina).

Staljin na elo sovjetske drave dolazi 1928.g. te propagira politiku intenzivne industrijalizacije i kolektivizacije sela. Staljin preuzima osnovne postavke Preobraenskog o industrijalizaciji i poveanju drutvene akumulacije kolektivizacijom sela na selu se stvaraju kolektivne organizacije kolhozi i sovhozi koji su politikom niskih otkupnih cijena postali imbenicima te prvobitne socijalistike akumulacije.

Obiljeja industrijalizacije;

a) prioritet razvoju teke na raun lake industrije;

b) maksimiziranje proizvodnje bez obzira na ekonominost uz koritenje svih raspoloivih proizvodnih sredstava;

c) ograniavanje ivotnog standarda, nematerijalno poticanje radnika (npr. plakete);

d) poticanje prelaska poljoprivrednika u nepoljoprivredne djelatnosti;

e) ogranienje ekonomskih odnosa s inozemstvom;

f) kvalificiranje stanovnitva za rad u industriji.

20. Osnovna obiljeja sustava udruenog rada.

U Jugoslaviji se socijalistika ekonomska politika poela provoditi jo tijekom Drugog svjetskog rata, osobito nakon njega dravno upravljanje reprodukcijom, dravni planovi prometa roba i usluga meu pojedinim poduzeima, kolektivizacija poljoprivrede, podravljenje ekonomskih odnosa... no, neefikasnost i sukob sa sovjetskim vlastima doveli su do naputanja ove doktrine i postupne izgradnje poretka radnikog samoupravljanja, koji se kasnije pretvorio u sistem udruenog rada.

Proces je iao u dva smjera:

a) 1953. - 1970.g.; jaanje radnih kolektiva i naputanje sovjetske doktrine privrednog razvoja, osobito u pogledu ukidanja detaljnih administrativnih planova;

b) od 1970.g.; proces odumiranja drave i stvaranje sistema udruenog rada.

Obiljeja;

a) jaanje autonomije radnih kolektiva (npr. radniki savjeti); samostalnost u odluivanju, odreivanju obujma proizvodnje, formiranju dohodaka i sl.; nakon 1971.g. privredne su organizacije reorganizirane na nain da osnovna jedinica privreivanja postane osnovna organizacija udruenog rada, koja se dalje moe povezivati u sloenije institucije; OOUR ( RO;

b) trino-planski karakter privrede; nema vie detaljnih planova, postoje planovi globalnih proporcija i openitih naela; planovi nastaju kao rezultat samoupravnog sporazumijevanja i drutvenog dogovaranja; uveden sustav obaveznih doprinosa drutvenoj zajednici i naputena vezanost ekonomije na proraun;

c) nagraivanje prema rezultatima rada;

d) delegatski sustav koji na politikoj razini odgovara privrednim oblicima.

21. Navedite najvanije ciljeve ekonomske politike.

etiri su osnovne komponente ekonomske politike nosioci (oni koji provode ekonomsku politiku), ciljevi (koji su u zavisnom odnosu s ostalim komponentama i ija irina i brojnost govori o spektru ekonomske politike), instrumenti (nain ostvarivanja ciljeva) i sredina (u kojoj se ekonomska politika ostvaruje).

Ciljeve ekonomske politike moemo definirati kao neka eljena budua stanja koja se nastoji ostvariti, ali i kao zadatke od kojih ni politika, ni ekonomska politika ne smiju odstupiti. Prema prof. Mirkoviu, ciljeve moemo podijeliti;

a) neekonomski ciljevi ekonomske politike su oni ciljevi koje ima politika u irem smislu; ouvanje poretka, nezavisnosti, politike i gospodarske samostalnosti...;

b) ekonomski ciljevi ekonomske politike odnose se na stvaranje narodnog dohotka, poveanje produktivnosti, proizvodnja dobara koja su potrebna stanovnitvu, postizanje blagostanja naroda...;

c) socijalni ciljevi ekonomske politike odnose se na nastojanje da stanovnitvo bude zadovoljno te da bude postignuta socijalna ravnotea.

Ciljevi ekonomske politike razliiti su u vremenu i prostoru, razlikuju se unutar odreenih privrednih grana, razlikuju se po svojoj vanosti i intenzitetu, a ovise i o politici u irem smislu.

22. Problemi prilikom izbora i primjene mjera ekonomske politike.

24. Koji su problemi kod instrumenata ekonomske politike?

Prema profesoru Meynaudu, zadatak izbora i specificiranja i primjene odreenih instrumenata (mjera) ekonomske politike jest zadatak subjekata politike. Pri selekciji instrumenata treba primijeniti odreena naela:

a) politiko-socijalno naelo nalae da se u obzir uzmu potencijalni socijalni efekti odreenih mjera ekonomske politike, ali i njihova primjenjivost i adekvatnost s politikom u irem smislu;

b) tehnika strana upuuje na (ne)mogunost preciznog definiranja efekata primjene nekih mjera i obavezu imanja navedenog na umu.

Prilikom primjene odreenih mjera treba imati na umu:

a) intenzitet pojedinih mjera nije mogue egzaktno odrediti pa se esto govori u rasponima;

b) vrijeme primjene mjere na to utjeu razliite okolnosti;

c) komplementarnost i koherentnost primjene razliitih mjera i instrumenata.

23. Vrste instrumenata ekonomske politike.

Instrumenti u ekonomskoj teoriji se koriste manje precizno i samo parcijalno se obrauju, dok se u ekonomskoj analizi koriste vie, osobito u ocjenjivanju neke konkretne ekonomske mjere ili politike. Prema profesoru Kirschenu;

1. Instrumenti u ekonomskoj analizi

a) instrumenti iz grupe javnih financija odnose se na javne prihode i rashode te njihov saldo, mogu se dalje podijeliti prema razinama javne vlasti;

b) monetarno-kreditni instrumenti u nadlenosti su vlade, centralne banke te kreditnih institucija (dravni krediti i zajmovi i sl.);

c) devizni (valutni) teajevi odraavaju odnos valuta, mogu biti fiksni, razliiti, plivajui i sl.;

d) instrumenti direktne kontrole su vrlo snani i koriste se u doba kriza; instrumenti kontrole vanjskih odnosa, instrumenti kontrole cijena dobara i usluga te instrumenti ostalih kontrola u nacionalnoj ekonomiji (investicije, potronja i sl.);

e) instrumenti reforme sistema odnose se na legislativne ili druge formalne oblike promjene strukture i institucija ekonomskog sustava mogu biti kvantitativni, institucionalni i instrumenti meunarodnih institucija;

2. Instrumenti u ekonomskoj teoriji

a) instrumenti spoznaje koriste se u pripremanju neke odluke, kao njezina osnova (input-output tablice, privredne bilance, indeksi cijena ili proizvodnje kao objektivni instrumenti i sl.);

b) interventni instrumenti mogu biti globalnog i sektorskog karaktera (ogranienje kredita ili smanjenje nekih poreznih stopa na nacionalnom niovu ili, pak, regionalno ili u samo jednoj sferi ekonomske aktivnosti), a po karakteru mogu biti budetski, monetarni ili direktni (odnose se na smanjenje ili poveanje proraunskih sredstava, intervencije na tritu novca kreditima i zajmovima i na direktne akcije npr. devalvacije valute);

c) intranacionalni instrumenti reguliraju ekonomske odnose unutar neke zemlje;

d) strukturalni ili sistemski instrumenti dugorono mijenjaju temelje funkcioniranja gospodarstva neke zemlje;

e) konjunkturni instrumenti ili instrumenti tekue ekonomske politike djeluju na brzo uspostavljanje stanja koje je odstupilo od poeljnog.

25. Narodna privreda.

Narodnu privredu definiramo kao skup proizvodnih snaga i ekonomskih subjekata u nekoj drutvenoj zajednici, koji sudjeluju u procesu drutvene reprodukcije povezani drutvenim i ekonomskim odnosima.

Unutar ekonomske teorije, definicije su narodne privrede razliite; ova definicija sjedinjuje proizvodne snage kao materijalne faktore proizvodnje (proizvodni kapaciteti) i ekonomske subjekte koji su nosioci procesa drutvene reprodukcije i njime rukovode.

Termin "drutvene zajednice" koji se pojavljuje u ovoj definiciji termin je koji upuuje na postojanje odreeno formalno-pravnog drutvenog okvira za navedene procese; rije je o dravi s teritorijem, vlau, pravnim sustavom i institucijama. Pojam narodne privrede obuhvaa i dio procesa drutvene reprodukcije koji se odvija u interakciji s inozemstvom, putem vanjske trgovine.

Postojanje jedinstvene drutvene zajednice ipak ne iskljuuje mogunosti lokalnih i regionalnih, unutardravnih razlika u reguliranju odreenih privrednih aktivnosti.

Drutveno-ekonomski odnosi o kojima je u definiciji rije imbenici su i na unutarnjem i na vanjskom planu, ali nisu jedinstveni i monolitni, jer se i u najrazvijenijim trinim zemljama, npr., javljaju oblici dravnog vlasnitva nad nekim poduzeima od dravnog interesa.

Radi opsenosti, narodna privreda se najee promatra u svojim strukturnim oblicima;

Po tehnolokom principu, rije je o pojedinim ekonomskim djelatnostima; industrija i rudarstvo, poljoprivreda, umarstvo, graevinarstvo, promet i veze, trgovina, ugostiteljstvo i turizam te obrt.

Po institucionalnom principu, rije je o prouavanju ponaanja pojedinih vrsta ekonomskih subjekata; poduzea, kuanstva, seoski sektor, ustanove ope uprave (svi oblici dravnih institucija) i ostali svijet.

Po funkcionalnom principu, rije je o o razliitim sektorima unutar procesa reprodukcije, koji se uzimaju u obzir prilikom analize stanja platne bilance; proizvodne djelatnosti, primanja i izdaci stanovnitva, primanja i izdaci neproizvodnih djelatnosti, tekua opa i osobna potronja, investicije i inozemstvo.

26. Na kojim osnovicama su utemeljeni privredni sustavi zemalja organiziranih prema modelu trine privrede i kako su rijeena osnovna pitanja njihovog ustroja?

Svaka narodna privreda je organizirana drutveno-ekonomska zajednica u kojoj je ponaanje sudionika procesa drutvene reprodukcije regulirano racionalnim principima. Ti principi usmjeravaju ekonomske aktivnosti lanova drutva u skladu s vrijednostima te zajednice. U tom smislu, a sukladno postojanju tih naela, moemo govoriti o drutveno-ekonomskim porecima koji na odreeni nain reguliraju sistem drutvene reprodukcije (dva osnovna teoretska poretka su model slobodne trine privrede i model centralnoplanske privrede koji su u realnosti mijeani bilo koje ukljuenje drave u proces budet unosi i elemente centralne privrede).

Osnove modela trine privrede:

a) utemeljen na tritu i naelu konkurencije;

b) liberalistiki i individualistiki karakter ekonomski subjekti na tritu nastupaju slobodno, voeni ostvarivanjem najvee osobne koristi;

c) konkurencija prisiljava proizvoae da minimiziraju trokove, a potroaima da uz najmanje trokove zadovolje svoje potrebe odnos ponude i potranje djeluje na cijene koje poveanjem ponude padaju;

d) promjene cijena djeluju na rentabilnost neke proizvodnje te, ovisno o padu / rastu cijena i rastu / padu rentabilnosti i preorijentacije proizvoaa prema drugim proizvodima;

Pojedinci u ekonomskim aktivnostima sudjeluju noeni jedino i samo vlastitim interesom, ekonomske aktivnosti koordinira trini mehanizam, a konkurencija djeluje na efikasnost.

27. Koje su osnovice modela centralnoplanske privrede?

Osnove modela centralnoplanske privrede:

a) intervencionizam i kolektivizam; dominira dravni, a ne individualni interes;

b) nema konkurencije nosioci javne vlasti planski reguliraju proces reprodukcije; cijene nisu rezultat ponude i potranje, pa ni ne utjeu na rentabilnost, sve su navedene kategorije prije svega raunovodstvene veliine koje se odreuju privrednim planovima;

c) ostvarenje planova posebna administrativna tijela osiguravaju sistemom nagrada i kazni, koje imaju veze samo s ostvarenjem planova, ne produktivnou i rentabilnou;

d) individualni interesi su zapostavljeni, gui se privatna inicijativa, arbitraran, voluntaristiki, neefikasan;

e) uope je upitna funkcija reguliranja odnosa u cilju zadovoljavanja potreba stanovnitva.

28. Ekonomski principi poslovanja privredne organizacije.

1. Princip produktivnosti svodi se na tenju da se ekonomski efekt ostvari to manjim utrokom rada.

( P (produktivnost) = K (koliina proizvedenih dobara) / R (uloeni rad).

Ako produktivnost iskaemo prema jednom radniku, onda govorimo o radnom ili proizvodnom uinku radnika ili grupe radnika (naturalna produktivnost), a ako polazimo od stalnih cijena kao pokazatelja proizvedenih dobara, onda je rije o vrijednosnoj produktivnosti.

Produktivnost odreuju mnoge okolnosti;

(1) nivo i motiviranost aktivnog stanovnitva;

(2) obujam i djelotvornost proizvodnih sredstava;

(3) napredak znanosti i njezina primjenjivost;

(4) prirodno bogatstvo i njegova dostupnost;

(5) tip organizacije rada.

2. Princip ekonominosti je iri pojam od produktivnosti, izraava se kao omjer vrijednosti proizvedenih dobara i ukupnih trokova procesa proizvodnje, to,uz rad, ukljuuje i trokove u predmetima rada i sredstvima za rad.

( E (ekonominost) = V (vrij. proizv. dobara) / T (ukupni trokovi proizvodnje)

Poveanje produktivnosti praeno je i poveanjem ekonominosti, osim u iznimnoj situaciji kada je smanjenje trokova rada praeno znatnim poveanjem trokova sredstava i predmeta rada.

3. Princip rentabilnosti ukazuje na sposobnost nekog subjekta da za svoje proizvode postigne veu prodajnu cijenu od cijene kotanja. Naime, rije je o omjeru ostvarenog dohotka i ukupno angairanih sredstava u procesu reprodukcije. Rentabilnost ukazuje na trini, tj. vanjski poloaj nekog subjekta i njegovu mogunost da dohotkom pokriva trokove proizvodnje i ostvaruje dobit, a moe ovisiti i o unutarnjim (o njima ovisi i produktivnost) i o vanjskim faktorima (dotacije od drave, strateki poloaj, monopol i sl.).

( R (rentabilnost) = D (ostvareni dohodak) / S (ukupno angairana sredstva)

29. to je devizni sistem?

Devizni sistem je skup propisa kojima se regulira, ograniava ili zabranjuje promet robe i usluga s inozemstvom, stjecanje deviza i raspolaganje njima, kao i plaanje i naplaivanje prometa s inozemstvom. Moe biti strog ili liberalan, a izmeu postoje brojne varijante.

30. to je trite i koje su njegove funkcije?

Trite definiramo kao oblik razmjene proizvoda i usluga posredstvom novca. Trite je, takoer, i termin koji oznauje redovan odnos izmeu ponude i potranje, tj. mjesto na kojem se oblikuju cijene. U robnoj privredi se trite javlja kao automatski regulator cjelokupne drutvene proizvodnje, a njegove su najvanije funkcije;

a) vri selekciju potrebnih proizvoda i utvruje potrebe i elje lanova zajednice;

b) osigurava efikasnu alokaciju proizvodnih inilaca i efikasan izbor proizvodnih postupaka te tako omoguuje ukupnu drutvenu podjelu rada (svatko bira, ovisno o interesima i isplativosti, to e prodavati, a to kupovati);

c) vri raspodjelu drutvenog proizvoda i nacionalnog proizvoda.

31. imbenici obujma i strukture trita;

a) obujam i struktura proizvodnje, koji, zajedno s uvozom i izvozom, utjeu na ponudu;

b) obujam i raspodjela narodnog dohotka definiraju akumulaciju i potronju;

c) visina osobnog dohotka koji utjee na razinu potronje;

d) broj i struktura stanovnitva;

e) promet koji povezuje proizvoaa i potroaa;

f) tehnika opremljenost prometa

32. Vrste cijena prema nainu odreivanja.

Cijena je novani izraz vrijednosti neke robe ili usluge;

a) ekonomske ili slobodne cijene formiraju se pod utjecajem i na osnivi ekonomskih kriterija koji se obino manifestiraju preko trita;

b) administrativne ili odreene cijene odreuje neki administrativno-upravni organ da bi se postigli neki opi ekonomski, socijalni, politiki ili drugi drutveni ciljevi, a najee kako bi se realizirao plan proizvodnje ili kako bi se u iznimnim (npr. ratnim) situacijama regulirale privredne aktivnosti mogue je propisati maksimalne ili minimalne cijene ili, pak, odrediti fiksnu cijenu nekog proizvoda; primjena konkretne mjere ovisi o ciljevima koji se ele postii i okolnostima;

Poseban oblik cijena su tzv. dumping cijene, cijene koje su bitno nie od cijena ostalih konkurentskih proizvoda na tritu, a vrlo esto su nie i od samih proizvodnih cijena nekog proizvoda. Ovakve cijene se koriste kako bi se kratkorono stekao monopolski poloaj na nekom tritu, koji poloaj je mogue kasnije iskoristiti kako bi se poveale cijene i nadoknadio prvotni gubitak.

33. Globalne veliine u gospodarstvu:

Ove kategorije se koriste kako bi se opisale privredne aktivnosti na razini cijele zemlje ili vie njih rije je o makroekonomskom pogledu na privredne probleme, koji nam omoguuje uvid u vrijednost ukupne proizvodnje ili obujma privrednih aktivnosti na vioj razini, a preko uvida u pitanja raspodjele narodnog dohotka ili visine drutvenog proizvoda i u stanje neke privrede, tj. pojedinanu razvijenost nekih ekonomija. Mikroekonomski pogled, nasuprot navedenome, uzimao bi u obzir aktivnosti na razini poduzea, organizacija, institucija ili pojedinaca.

a) Bruto drutveni proizvod (BDP) je ukupna vrijednost proizvedenih dobara i pruenih usluga na nekom podruju (najee se radi o narodnoj privredi jedne zemlje) u nekom vremenu (najee se radi o jednoj godini).

BDP ukljuuje materijalne trokove proizvodnje, kao optjecajni dio konstantnog kapitala, i amortizaciju, kao fiksni dio konstantnog kapitala, varijabilni kapital, u smislu osobnih dohodaka proizvoaa, i ostvareni viak vrijednosti.

( BDP = KK (MT + AM) + VK + VV

Kada analiziramo problem BDP-a, moemo govoriti o;

aa) stvaranju dobara i usluga (u razliitim granama djelatnosti);

bb) raspodjeli dobara i usluga (porezi, ostvareni profiti, podjela dobiti i sl.);

cc) potronji dobara i usluga;

( BDP = OP (osobna potronja) + JP (javna potronja) + BI (bruto-investicije) + UI (uvoz i izvoz)

( DP (domaa potronja) = OP + BI + JP

( DP + UI = BDP ( DP = BDP UI ( UI = BDP DP ( saldo u platnoj bilanci

Ako je DP < BDP, onda je UI > 0 i saldo u platnoj bilanci pozitivan.

Ako je DP > BDP, onda je UI < 0, saldo negativan i postoji dug prema inozemstvu.

b) Drutveni proizvod (DP) predstavlja ukupnu koliinu raznovrsnih materijalnih dobara i usluga koja su proizvedena u odreenom vremenskom razdoblju u cijeloj privredi jedne zemlje;

( DP = AM (amortizacija) + ND (novostvorena vrijednost)

c) Narodni dohodak (ND) je ista novostvorena vrijednost u odreenoj godini; u socijalistikim zemljama se obraunava(la) samo materijalna sfera proizvodnje, u kapitalistikim i nematerijalna (trgovina, prijevoz, zdravstvo i sl.);

( ND = DP (drutveni proizvod) AM (amortizacija)

34. Kojim mjerama ekonomska politika moe poticati nove investicije?

Investicije definiramo kao onaj dio drutvenog proizvoda, dakle, onaj dio ukupne koliine ostvarenih usluga i proizvedenih dobara koji se troi u smislu proizvodne potronje, tj. iskoritava na nain da poveava proizvodnju i kasnije dohodak. Termin proizvodnosti investicija oznaava upravo omjer izmeu porasta dohotka i uinjenih investicija. Dobiveni broj je koeficijent kapitala.

Poticanje novih investicija i time gospodarskog rasta mogue je sljedeim mjerama ekonomske politike;

a) ekstenzivna politika kreditiranja (stimulacija ulaganja politikom kredita);

b) sniene kamatne stope (isplativije ulagati nego uvati novac);

c) visok stupanj decentralizacije sustava (razvijenost ekonomskog sustava).

35. to je proizvodna funkcija i to nam ona pokazuje?

Proizvodna funkcija nam opisuje odnos (vezu) maksimalne koliine proizvedenih dobara i utroka proizvodnih faktora u toj proizvodnji, pri emu se rad i kapital uzimaju kao najvaniji faktori u proizvodnom procesu (K, L). Prije se u obzir uzimala i zemlja, ali se ona danas ubraja u imbenik kapitala.

( Q (ukupna proizvodnja) = f (K, L)

Ovaj nam odnos pokazuje potrebnu koliinu uloenog rada i kapitala za maksimalne proizvodne rezultate.

36. to je konzumna (potrona) funkcija i to nam ona pokazuje?

Prema Keynesu, pri svakom nivou dohotka troi se jedan dio sredstava za potronju; pri tome taj iznos kojeg pojedinci "troe" (udio potronje u ukupnom dohotku ili sklonost potronji), uz porast dohotka, raste sporije i rastu dohotka nije proporcionalan, tako da, ako govorimo o omjerima, moemo rei da se sklonost potronji smanjuje. S druge strane, sklonost tednji s rastom dohotka raste. Potronu funkciju iskazujemo funkcijom;

( C = a + bYt ... (Y dohodak; t vrijeme, a > 0 varijabla; 0 < b < 1 varijabla)

U ekonomskoj teoriji jo traju rasprave o tonom definiranju ove funkcije, osobito njezine vremenske dimenzije, s obzirom da se Keynesova teorija pokazala preciznom u razdoblju izmeu dva rata, ali kasnije ne.

37. to je investiciona funkcija i to nam ona pokazuje?

Investiciona funkcija nam pokazuje zavisnost veliine investicija o kamatnim stopama i dohotku. U principu je veliina investicija odreena njezinom potencijalnom efikasnou (to je u uskoj vezi s predvianjima poduzetnika), to ovisi o dohotku i stopama (i, y);

( I (razina investicija) = f (i, y) esto se uzima u obzir i ovisnost investicija o zalihama kapitala;

( I (razina investicija) = f (i, K, y)

38. to je akumulacija?

Akumulacija je proces koji se ostvaruje na taj nain to se nakon svakog ciklusa proizvodnje i realizacije proizvedene robe odvaja dio dohotka u novanom obliku za fond akumulacije, koji proces se stalno obnavlja i ponavlja te se tako formira akumulacija u novanom obliku ili novana akumulacija. Akumulaciju moemo smatrati odloenim dijelom potronje nacionalnog dohotka koji je namijenjen proirenoj reprodukciji u kasnijoj fazi.

U procesu akumulacije treba razlikovati proces pretvaranja jednog dijela dohotka u novanom obliku u akumulacijski fond, dakle proces formiranja akumulacijskog fonda, i proces angairanja te novane akumulacije, tj. stvarne ili realne akumulacije stvarno poveanje elemenata proizvodnje.

Iako novana akumulacija logiki prethodi realnoj, uz djelovanje banaka i kreditne mehanizme, mogue je i obrnuto.

39. imbenici koji utjeu na razmjetaj industrije.

Mogunost razvoja i isplativnost proizvodnje, kao i perspektive razvoja, odreuju lokacije na kojima e se smjestiti odreena industrija;

a) sirovine i energija (blizina utjee na trokove proizvodnje);

b) transport (trokovi, efikasnost i brzina);

c) trite (blizina trita utjee na trokove, ali i na plasman);

d) radna snaga (fleksibilnost, mobilnost, trokovi);

e) zateeno stanje (mogue postojanje industrijskih kompleksa, trokovi);

f) vojni i politiki razlozi (nacionalni interesi);g) zatita i ouvanje ovjekove okoline (trokovi, zatita prava na zdrav okoli).40. Koje su metode industrijalizacije i u emu se one sastoje?

Industrijalizacija je proces kojim neka zemlja tei da joj u privrednoj izgradnji i razvoju industrija postane prevladavajua privredna djelatnost. Dvije su osnovne metode;

a) engleska metoda javlja se krajem 18.st. razvojem Wattovog parnog stroja i od Engleske stvara svjetsku industrijsku silu; temelji se na razvoju lake industrije, osobito tekstilne, koja trai manji kapital i manji vremenski rok; novac uz manji rizik bre cirkulira; neki su pobornici ideje izdvajanja i kontinentalne metode industrijalizacije, koja bi se temeljila na visokim zatitnim carinama, ali se i ona bazira na razvoju lake industrije;

b) metoda industrijalizacije koja se zasniva na tekoj industriji prvi put je primijenjena u SSSR-u nakon Oktobarske revolucije 1917.g.; iako ju neki nazivaju socijalistikom, kasnije se primjenjivala i u nesocijalistikim zemljama pa se naziv ne moe prihvatiti; razvoj teke industrije najkrai je i najefikasniji put za postizanje dovoljne razvijenosti neke zemlje, ali je praen velikim potrebnim investicijama i dugoronim odricanjem i niskim ivotnim standardom, uz opasnost zapostavljanja ostalih gospodarskih grana, osobito poljoprivrede.41. Ekonomske komponente stila razvoja neke zemlje.

Pri procjeni razvoja neke zemlje, u obzir uzimamo;

a) akumulacija;

b) vanjski doprinos;

c) aktivno stanovnitvo po sektorima;

d) podjela rada;

e) razlike u produktivnosti.

42. to je trgovina i koje su njezine funkcije?

Trgovina je privredna djelatnost koja obavlja razmjenu robe uzmeu pojedinih dijelova privrede, ukljuujui ih na taj nain u drutveni proces reprodukcije. Trgovina je neophodan posrednik izmeu proizvodnje i potronje. Javlja se na odreenom stupnju razvoja ljudske zajednice kada su pojedinci bili u stanju proizvesti vie nego to im je trebalo te kada se javlja novac koji, umjesto trampe, omoguuje razmjenu dobara.

Osnovna funkcija trgovina je osigurati redovnu razmjenu proizvoda izmeu proizvodnje i potronje, u pravim koliinama i pravom asortimanu svuda gdje se roba trai, u vrijeme kad se trai po cijenama za koje postoji kupovna snaga i uz ostale trine uvjete.

43. Znaenje vanjske trgovine.

S obzirom na odvijanje trgovine unutar ili izvan granica neke nacionalne privrede, govorimo o unutranjoj i vanjskoj trgovini. Vanjska trgovina obuhvaa promet roba i usluga kojeg jedna zemlje obavlja s "ostatkom svijeta", a odnosi se na transakcije u prometu roba, prometnim uslugama, putovanjima te bilanci sredstava po osnovi investicija u inozemstvo.

Vanjska trgovina poznata je jo od najranijih vremena, ba kao i vanjskotrgovinska politika, kao dio ekonomske politike, a koja predstavlja skup mjera kojima nosioci javne vlasti nastoje utjecati na promet usluga i roba s inozemstvom.

Uvoz i izvoz uzrokuju promjene u novanim tijekovima neke narodne privrede te na taj nain vanjska trgovina djeluje na proces drutvene reprodukcije. Izvoz rezultira smanjenjem raspoloive koliine roba i usluga na domaem tritu i poveanjem koliine novca u opticaju, dok je kod uvoza suprotna situacija svako poveanje izvoza djeluje na privredna kretanja ekspanzivno i inflatorno, a poveanje uvoza kontraktivno i deflatorno.

44. to je platna bilanca, od kojih se dijelova sastoji i koji su osnovni ciljevi ekonomske politike u pogledu nje?

Platna bilanca je sistematski prikaz svih ekonomskih transakcija izmeu domaih i stranih gospodarskih subjekata tijekom jedne godine. Dananju shemu platnih bilanci uspostavio je Meunarodni monetarni fond 1948.g.;

1. Bilanca tekuih transakcija obuhvaa sve transakcije vezane uz promet robe i usluga i tekue izdatke; robni izvoz i uvoz, prometne usluge, tj. usluge stranaca i usluge strancima, osiguranje, naplate i plaanja licenci, patenata i autorskih prava, doznake iseljenika, kamate, putovanja i sl.; navedeno se u bilancu unosi kao aktiva ili pasiva;

2. Bilanca financijskih transakcija obuhvaa sve transakcije vezane za meunarodno financijsko poslovanje neke zemlje; kratkoroni zajmovi, dugoroni zajmovi, transferi, reparacije i restitucije, transakcije drave i sl.;

3. Bilanca slubenih transakcija obuhvaa sve transakcije centralne banke kao monetarne vlasti zaduene za odravanje meunarodne likvidnosti; transakcije s monetarnim zlatom, s deviznim rezervama, meunarodnim institucijama i sl.

Osnovni je cilj poboljanje bilance, njezina pozitiva ili, barem, uravnoteenje.

45. Izvozno orijentirana privreda.

Poveanje neto izvoza (izvoz umanjen za vrijednost uvoza) glavni je poticaj ekspanziji privredne aktivnosti ( vanjska trgovina faktor je regulacije i stimulacije privredne aktivnosti;

a) razvoj izvoznih industrija i izvoznih djelatnosti;

b) odravanje konkurentske sposobnosti privrede;

c) suzbijanje inflacije;

d) poticanje izvoza ostalim mjerama.

Ovakva je orijentacija karakteristina razvijenijim zemljama s malim unutranjim tritem i velikom ovisnou o vanjskoj trgovini, pozitivno djeluje u smislu poticanja efikasnosti privreivanja, ali se potencijalna opasnost krije u mogunosti da vanjski faktori diktiraju uvjete i tempo privrednog razvoja.

46. Koje su osnovne postavke, tj. pretpostavke, koncepcije protekcionistiki orijentirane privrede?

Mjere unutranje ekonomske politike glavni su poticaj ekspanziji privredne aktivnosti, nuno je smanjiti utjecaj vanjske trgovine na privredna kretanja, kako eventualni deficit u platnoj bilanci ne imao negativan utjecaj;

a) uvoz ograniava razvoj pa je razvojna politika usmjerena na razvoj proizvodnje za domae trite, ime se supstituira uvoz;

b) ekonomska politika utjee na privrednu ekspanziju putem poveanja domae potranje;

c) vanjskotrgovinska politika temelji se na kontroli i selekciji uvoza.

Karakteristina je zemljama s velikim unutranjim tritem (Indija, zemlje Latinske Amerike), pozitivno je to moe tititi nacionalne interese i nije u velikoj mjeri ovisna o meunarodnim ekonomskim kretanjima, a negativna je strana to su takve privrede najee nekonkurentne i neefikasne.

47. Osnovne razlike izmeu planske i trine privrede.

Trina privreda:

a) utemeljena na privatnom vlasnitvu;

b) liberalistikog i individualistikog karaktera, utemeljena na realizaciji ekonomskim interesa pojedinaca;

c) tvrdo budetsko ogranienje;

d) otvorena privreda (vanjska trgovina);

e) efikasna privreda;

f) utemeljena na trinim principima, poveanju efikasnosti i koristi, a smanjivanju trokova;

g) tehnoloki naprednija.

Planska privreda:

a) utemeljana na drutvenom vlasnitvu;

b) intervencionistikog i kolektivistikog karaktera, utemeljena na realizaciji dravnih planova, vodi malo interesa o pojedinanim interesima;

c) meko budetsko ogranienje;

d) zatvorena privreda (vanjska trgovina);

e) neefikasna privreda;

f) utemeljena na planovima, cijene i ostale kategorije ekonomskih aktivnosti odreuju se administrativnim mjerama, a ne na temelju ponude i potranje;

g) tehnoloki zaostala privreda.

48. Mjere uravnoteenja platne bilance.

1. Mjere valutne i devizne politike.

( Glavne mjere se odnose na smanjenje deviznih rezervi u sluaju manjeg deficita platne bilance te zaduivanje u inozemstvu radi popune deviznih rezervi i financiranja platnog deficita (npr. putem kredita MMF-a) i promjena valutnog teaja, u sluajevima veih deficita platne bilance. Promjena valutnog deficita moe ii u smjeru devalvacije nacionalne valute u sluaju paltnog deficita ili u smjeru revalvacije u sluaju suficita.

2. Mjere monetarne i fiskalne politike.

( Kreditne restrikcije koje utjeu na smanjenje domae potranje, a esto rezultiaju poveanjem kamatnih stopa i priljevom stranog kapitala, glavne su mjere monetarne politike, dok su glavne mjere fiskalne politike antiinflatornog karaktera i usmjerene su uravnoteenju dravnog prorauna, a moe biti i rije o uvoenju financijskih olakica za izvoznike i optereenja uvoznicima.

3. Mjere vanjskotrgovinske politike.

( Odnose se na, esto privremeno, uvoenje robnih i deviznih kontingenata (koliinske mjere) u uvozu.

49. Rizici meunarodne podjele rada.

a) rizik za privredni razvoj; razvijene zemlje nastoje ouvati svoje dominantne pozicije u meunarodnoj trgovini i zato nastoje zakoiti razvoj novih konkurenata;

b) rizik za razinu privredne aktivnosti: privredna aktivnost izvozno orijentiranih privreda je u odluujuoj mjeri ovisna o meunarodnoj konjukturnoj situaciji, o situaciji potranje na meunarodnom tritu; domae mjere ekonomske politike se ne mogu provoditi bez nepovoljnog uinka na platnu bilancu.

50. Prednosti meunarodne podjele rada.

a) prevladavanje neravnomjernosti u prirodnim uvjetima proizvodnje (komparativne prednosti jedne zemlje i njezine nacionalne privrede u odnosu na drugu dostupnost sirovina, mogunost proizvodnje odreenih proizvoda i sl.);

b) prevladavanje ogranienih mogunosti unutarnjeg trita (masovna proizvodnja ponekad nadilazi mogunosti nekog trita);

c) prevladavanje neravnomjernosti u tehnikom napretku (pojedine nacionalne privrede visoko su specijalizirane za proizvodnju nekih proizvoda, uz manje trokove).

51. Koje mjere provodi vanjskotrgovinska politika?

1. Autonomne mjere vanjskotrgovinske politike donosi javna vlast na temelju svojih suverenih prerogativa; mjere organizacije vanjske trgovine (ovisno o tome kojim ekonomskim subjektima je doputeno obavljanje vanjske trgovine, govorimo o decentraliziranoj organizaciji, djelominom monopolu vanjske trgovine i dravnom monopolu vanjske trgovine) i mjere regulacije vanjske trgovine (mjere utjecaja na cijene, na koliine i indirektne mjere utjecaja na vanjsku trgovinu);

2. Ugovorne mjere vanjskotrgovinske politike kojima se odreuju trgovinski odnosi (zajedniko nastupanje na tritima, robne liste, kontingenti i sl.), carinska pitanja (preferencijalne carine i sl.) i platni promet.

52. Mjere regulacije vanjske trgovine.

To su mjere kojima nosioci vanjskotrgovinske politike nastoje utjecati na promjenu ponaanja ekonomskih subjekata u vanjskoj trgovini u skladu s postavljenim ciljevima;

1. Mjere kojima se utjee na cijene imaju za cilj poveanje (rjee sniavanje) cijene neke robe kako bi se poveala konkurentnost domae privrede;

a) carine su novana davanja dravi prilikom uvoza; fiskalne carine poveavaju dr. prihode, zatitne carine tite domae proizvoae radi odranja neke nekonkurentne proizvodnje, poticanja nove proizvodnje ili prilagodbe novim uvjetima poslovanja; naglo poveanje uvoznih carina na robu iz jedne zemlje kako bi ona smanjila svoje zatitne carine je retorzija ili odmazda; izvozne carine su rijetkost;

b) necarinske mjere nastoje smanjiti cijene izvoznih proizvoda ili dijelom nadoknaditi trokove izvoznog poslovanja (subvencije, premije, olakice, posebne tarife i sl.);

c) odreivanje uvoznih i izvoznih cijena primjenjuje se u zemljama s planskom privredom kako bi se nadoknadile razlike trinih cijena uvoznih proizvoda i odreenih cijena domaih proizvoda; pozitivne i negativne razlike postaju dijelom egalizacionog fonda;

2. Mjere kojima se utjee na koliine direktno utjeu na uvezene i izvezene koliine;

a) zabrane uvoza i izvoza (embargo kada je zabrana uvedena kao sredstvo politikog pritiska);

b) kontingenti (maksimalne dozvoljene koliine);

c) izdavanje uvoznih i izvoznih dozvola;

d) plansko odreivanje odreuje vanjskotrgovinske koliine po poduzeima i sektorima;

3. Mjere indirektnog utjecaja na izvoz i uvoz odnose na administrativni protekcionizam i propisivanje potrebne kvalitete, posebnih kontrola, formalnosti i sl.

53. Poljoprivreda.

Poljoprivreda je posebna privredna grana proizvodnje sirovih produkata, koja ukljuuje i njihovu neposrednu preradu, radi zadovoljavanja osobnih i drutvenih potreba u hrani i sirovinama, ali i postizanja ekonomskih efekata u agraru.

Glavne ekonomske funkcije;

a) proizvodnja hrane;

b) osiguranje sirovina;

c) osiguranje akumulacije za razvoj ostalih privrednih grana;

d) angairanje radne snage;

e) stabilizacija privreivanja i stabilizacija meunarodne ekonomske razmjene.

Osnovni problemi poljoprivrede:

a) usitnjenost zemljinog posjeda;

b) agrarna prenaseljenost;

c) niska produktivnost;

d) nestabilnost trita poljoprivrednih proizvoda;

e) agrarno pitanje, tj. zemljini odnosi (vezano uz raspodjelu zemljita);

f) vanjskotrgovinski aspekt; osiguranje dovoljnih koliina za domau proizvodnju i izvoz vika.

Osnovni ciljevi suvremene poljoprivredne politike su:

a) okrupnjavanje zemljinih posjeda;

b) racionalizacija rada seoskog stanovnitva;

c) racionalizacija zapoljavanja seoskog stanovnitva i podizanje produktivnosti;

d) uravnoteenje trita poljoprivrednih proizvoda.

54. Uloga graevinarstva.

Graevinarstvo je privredna djelatnost koja se bavi izgradnjom, rekonstrukcijom, adaptacijom, modernizacijom ili odravanjem objekata ili njihovih dijelova;

a) stvara materijalne uvjete drutvene reprodukcije;

b) slui zadovoljenju egzistencijalnih potreba stanovnitva i stvara uvjete za osiguranje odreene razine drutvenog standarda;

c) utjee na iskoritenje kapaciteta u povezanim privrednim granama koje ga opskrbljuju materijalima i opremom.

55. Obiljeja obrta i male privrede.

Zanatstvo i malu privredu mogli bismo oznaiti kao preraivako-uslunu djelatnost u kojoj se proizvode materijalna dobra i vre razliite usluge za potrebe graana i privrede, a to se obavlja u malim pogonima (radionicama), uz primjenu struno-tehnikog znanja zanatlija, bez posebne podjele rada, uz sudjelovanje manjeg broja zanatlijskih radnika.

a) maloserijska proizvodnja;

b) proizvodno-kooperativni tip zanatstvo je pratea industrijska djelatnost;

c) proizvodne usluge manjeg obujma (servisi, ali ne i investicijsko odravanje);

d) nikakva ili neznatna tehnika podjela rada;

e) mali broj radnika (najee sudjeluje i vlasnik) s relativno niskom opremljenosti rada kapitalni koeficijent je relativno nizak.

56. Osnovne ekonomske funkcije turizma.

a) multiplikativna funkcija (turistika potronja zapoinje "kruno kretanje" iz djelatnosti u djelatnost, stvarajui u svakoj od njih odgovarajue prihode i efekte);

b) induktivna funkcija (izaziva nove privredne procese i razvija djelatnosti);

c) konverzacijska funkcija (materijalna i nematerijalna dobra koja inae nemaju svojstva robe niti prometnu vrijednost, putem turizma se poprimaju svoju vrijednost more, klima, obala i sl.);

d) zapoljavanje;

e) razvoj nedovoljno razvijenih prostora;

f) uravnoteenje robno-novanih odnosa; vea potranja za uslugama;

g) uravnoteenje platne bilance; meunarodna ekonomska razmjena (devizni priljev);

h) prostorno ureenje.

57. Kako poveanje izvoza djeluje na domaa privredna kretanja i kakav je odnos nosilaca ekonomske politike prema toj pojavi?

Izvoz ima za posljedicu smanjenje raspoloive koliine robe i usluga na domaem tritu i poveanje koliine novca u opticaju. Svako poveanje izvoza dovodi do smanjenja ponude roba i usluga i poveanja efektivne potranje, to nadalje pokree proizvodni ciklus, pa stoga i na privredna kretanja djeluje ekspanzivno i deflatorno.

Nosioci ekonomske politike najee pozitivno se odnose prema toj pojavi, pa esto daju razliite povlastice izvoznicima.

2