HRVATSKAMartina JembrišakMateja Pranjić

Mika VäyrynenTime. Work. Discipline. No shortcuts.

Glazbena škola Karlovac - 210 godina

najstarije glazbene škole u Hrvatskoj

Eho

There’s No Business Like...Beltango quintetoIvan Kuruc

SKUDIvan Goran

Kovačić IN MEMORIAM

Zvonko ŠiljacJosip Matanović

IZ SKLADATELJSKOG PERA Tomislav Uhlik

Saša BastalecDamir Bužleta Nikola Hrupek

2014./2015., BR. 4ISSN: 1848-7106

INOZEMSTVOMartina Lončar

Matej Marjanović

Mladi & UspješniAnte SelakMirko Škarica Ivan BabićKarla SorčićLeonardo Žagar

2 2014./2015.

Časopis za harmoniku (godišnjak), 2014./2015., br. 4

IZDAVAČ

Trg A. G. Matoša 343000 BjelovarURL: www.pubweb.carnet.hr/harmoni-kaski-centar/FB stranica: Harmonikaški CentarE-mail: info@harmonikaski-centar.hrGLAVNI UREDNIKMarija PlentajUREDNIŠTVOAnamarija Nerad, Saša Bastalec, Ozren GrozdanićSURADNICILjiljana Ščedrov, Latica Mirjanić, Marija Matanović, Miran VaupotićLEKTORMatea Balen, Marija PlentajNASLOVNICAZvonko Šiljac (preuzeto s weba)OBLIKOVANJE I GRAFIČKI DIZAJNPlentaj©NAKLADADigitalni primjerak

17 INOZEMSTVO Martina Lončar/ Dobar učitelj nikad ne govori učeniku kamo da ide, već mu pokaže pravac kamo da gleda Matej Marjanović / Slovaci su nam dosta slični u kulturi i mentalitetu

29 HRVATSKA Martina Jembrišak / Cilj mi je potvrditi se kao zrela umjetnica, spremna za samostalan rad na zahtjevnim kompozicijama Mateja Pranjić/ Glazbeno nadarena obitelj Pranjić

42 MLADI & USPJEŠNI Ante Selak/ Kad odraste, Ante želi biti profesor ili dobar harmonikaš Mirko Škarica/ Profesor je u meni vidio potencijal kojega ja nisam bio ni svjestan Ivan Babić / Harmonika je oduvijek bila moja želja Karla Sorčić/ Harmonika mi se počela svidati još u vrtiću Leonardo Žagar/ Leonardo spaja harmoniku i rukomet 52 STRUKA Mika VÄyrynen/ Time. Work. Discipline. No shortcuts.

SADRŽAJ

4 OBRAZOVANJE Gš Karlovac/ Glazbena škola Karlovac - 210 godina najstarije glazbene škole u Hrvatskoj

–

2014. / 2015. 3

Dragi harmonikasi,

pred vama je i četvrti broj Eha. U ovom broju odlučili smo do-bro pročešljati rubrike, provjeriti njihove nazive, sadržaj, dodati ili oduzeti neku, a mislimo da je rezultat još jasnija koncepcija časopisa te neki noviteti.

Za početak, ponosni smo što u ovom broju predstavljamo naj-stariju glazbenu školu u Hrvatskoj - 210 godina staru školu iz Karlovca. Kroz tekst o školi, moći ćete doznati puno informacija vezanih uz njen nastanak te upoznati najznačajnije ljude koji su prošli kroz nju. U rubrici “Inozemstvo” predstavljamo vam Mar-tinu Lončar te Mateja Marjanovića - glazbenike koji su studirali u inozemstvu, a u Martininom slučaju, i ostali izvan Hrvatske. Na ovu rubriku nadovezali smo novu rubriku “Hrvatska” u kojoj želimo ubuduće predstavljati i studente koji studiraju u našoj domovini. U ovom broju to su Martina Jembrišak te Mateja Pranjić s glazbenim ostatkom njene obitelji. Rubrika koju nismo mijenjali je ona “Mladi & uspješni” u kojoj predstavljamo mlade harmonikaše, ovaj put iz Umjetničke škole Poreč te GŠ iz Ma-karske. Ta rubrika nam je posebno draga zbog djece koja se iznimno trude da bi postigla vanserijske rezultate u školi koja nije redovna, a po našem mišljenju ih se dovoljno ne predstavlja, ili tako reći ne hvali u svakodnevnom životu i medijima.

U rubrici “Struka” odlučili smo, osim stručnih članaka, predstav-ljati i eminentne harmonikaše današnjice te s njima razgovarati o radu u nastavi. U ovom broju smo iznimno zadovoljni što smo porazgovarali s Mikom Väyrynenom, koji je bio vrlo susretljiv te pun dobrih savjeta. U idućoj rubrici smo spojili “Orkestre / di-rigente”, budući da smo u prošlim brojevima nekako predstavljali i jedne i druge naizmjenično. U ovom broju predstavljamo SKUD Ivana Gorana Kovačića, obilježili smo obljetnicu rođenja Josipa Matanovića, a s posebnim oduševljenjem donosimo ekskluzi-van intervju s nedavno preminulim Zvonkom Šiljcem, koji smo napravili kratko prije njegove smrti, a do sad ga nismo objavili. Nakon toga slijedi nova rubrika “There’s No Business Like...” u kojoj smo razgovarali s Aleksandrom Nikolićem iz popularnog “Beltango Quinteta” te Ivanom Kurucom, harmonikašem koji, uz pedagoški rad, dosta vremena provodi i na bini. Za kraj smo os-tavili naše stalne rubrike “Iz skladateljskog pera” u kojoj imamo nove skladbe Tomislava Uhlika, Damira Bužlete, Saša Bastaleca i Nikole Hrupeka te “Blitz vijesti” u kojima svaki put rezimiramo zadnjih godinu dana u obliku kratkih crtica.

Nadamo se da ćete uživati čitajući ove tekstove te cijeniti naš trud s kojim smo napravili, do sada, najveći broj časopisa koji ima rekordnih 128 stranica.

Uredništvo

58 ORKESTRI / DIRIGENTI SKUD Ivan Goran Kovačić In memoriam Zvonko Šiljac / „Tko je pravi, je pravi! Znadeš!“ In memoriam/ Josip Matanović

81 THERE’S NO BUSINESS LIKE... Beltango quinteto / “I posle 15 godina još uvek mi se čini da smo na početku i da tek imamo nešto za reći.” Ivan Kuruc / iskreno & duhovito

94 IZ SKLADA- TELJSKOG PERA Tomislav Uhlik / Tomičijada Damir Bužleta / Školska suita Saša Bastalec / Diptih NIkola Hrupek / Prelude and Toccata in A minor 112 BLITZ VIJESTI

4 2014./2015.

Glazbena skola Karlovac - 210 godina najstarije glazbene skole u Hrvatskoj“GŠ KarlovacPIŠE: Ljiljana Šcedrov <

<

2014. / 2015. 5

Glazbena skola Karlovac - 210 godina najstarije glazbene skole u Hrvatskoj“<

<

Zgrada Glazbene škole Karlovac

6 2014./2015.

OBRAZOVANJE

Glazbena škola u Karlovcu jedina je

umjetnička škola u karlovačkoj županiji. U Republi-ci Hrvatskoj djeluje

81 glazbena škola od kojih 32, među kojima i karlovačka škola, imaju osim osnovne i srednju školu. Glazbena škola Karlovac ima 487 učenika i izvodi nastavne programe za klavir, gitaru, violinu, violu, violončelo, kon-trabas, blok flautu, flautu, klarinet, obou, saksofon, trubu, harmoniku, orgulje, udaraljke, pjevanje i teorijski smjer. Škola ima i dislocirani raz-redni odjel u Ozlju. U okviru Škole djeluju gudački orkestar učenika osnovne i srednje škole, orkestar gitara i školski puhački orkestar te dva gradska orkestra - Karlovački komorni orkestar i Puhački orkestar grada Karlovca.

KAKO JE POČELO...

Glazbena škola u Karlovcu smatra se, prema postojećim podacima, najstari-

jom samostalnom glazbenom školom u Hrvatskoj. Osnovana je uredbom Kraljevskog namjesničkog vijeća br. 16 192, 10. listopada 1804. godine. Ista je to godina u kojoj je Beethoven završio svoju 3. simfoniju „Eroicu“, a Schubert i Rossini bili tek dječaci od 7, odnosno 12 godina. U to je vrijeme grad Karlovac, slobodan kralje-vski grad od 1781., imao oko 2 000 stanovnika.

Škola je počela s radom 1. prosinca 1804. godine u prizemlju tadašnjeg Gradskog magistrata. Prvi učitelj glazbe - Franz Zihak, bio je ujedno i gradski orguljaš. U početku je škola imala dvadeset učenika koji su učili klarinet, obou, fagot, rog, violinu te pjevanje i dirigiranje. Za potrebe škole Gradski je magistrat tada iz Beča naručio kompletan instrumen-tarij, a škola je dobila i jedan dobar klavir.

U prizemlju zgrade današnjeg Grad-skog poglavarstva, tada Gradskog magistrata, škola je počela raditi u jednoj prostoriji opremljenoj samo jednim stolom, nekoliko stolica i stalkom za note.

“Glazbena škola u

Karlovcu smatra se

najstarijom samostalnom

glazbenom školom u

Hrvatskoj. Osnovana

je uredbom Kraljevskog

namjesničkog vijeća

10. listopada 1804. godine.”

Škola se nalazi uz park u prekrasnoj

zgradi palače obitelji Reiner (izgrađene

1896. godine) u ulici Augusta Cesarca,

ima malu koncertnu dvoranu (80 mjesta)

te se ubraja među najljepše školske

zgrade u Hrvatskoj.

2014. / 2015. 7

Gradski magistrat pratio je rad škole i tražio redovne izveštaje o učenicima i pro-blemima vezanim uz nastavu, popravcima i nabavi instrumenata i sl.. Zahvaljujući tome doznajemo zanimljive podatke o počecima škole, imenima, izostancima i uspjehu učenika. Škola je imala 4-godišnji program, a nastava je bila svakog dana pa i subotom. Praznici su bili u veljači. U izvještajima je učitelj Zihak dodavao i svoja razmišljanja, poput zabrinutosti jer su „učenici izostajali i za nekoliko dana zabo-ravili bi što su proteklih tjedana naučili”, a smatrao je da ih “roditelji ne bi trebali zadržavati u pohađanju škole“ ili zapažanja da „glazba ne traži samo vrijeme i ustra-jnost, već također i vježbu, a pri tom učenik zacijelo mora imati i određeno veselje u glazbi“.

U jednoj od prostorija u

prizemlju staroga Gradskog

magiestrata počela je 1804.

godine raditi Glazbena škola.

OBRAZOVANJE

Najstariji dokument o radu Škole: uz imena učenika ubilježen je broj sati njihovih dolazaka na nastavu od prosinca 1804. do ožujka 1805. godine. Na lijevoj strani glave tabele Franz Zihak zapisao je 1. prosinca 1804. kao početak nastave.

Izvještaj Gradskom magistratu o djelovanju Škole u kolovozu 1808. godine. Uz imena učenika nalaze se podaci o instrumentima koje sviraju, njihovu uspjehu i dolascima u školu. U “Notandumu” Zihak piše o dodatnim satovima iz dirigiranja i pjevanja.

8 2014./2015.

OBRAZOVANJE

VRIJEME HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA

U vrijeme narodnog preporoda Karlovac je bio jedan od naj-istaknutijih hrvatskih kulturnih žarišta. Godine 1858. osnovano je Prvo hrvatsko pjevačko društvo «Zora», a dirigenti «Zore» bili su često učitelji i ravnatelji Glazbene škole, poput Otona Hauske. On je 1826. postao učitelj glazbene škole i gradski orguljaš i kao izuzetan glazbenik, skladatelj i dirigent bitno je oblikovao karlovački glazbeni život tije-kom sljedećih četrdeset godina.

Mnogi poznati umjetnici i skladatelji surađivali su s Glaz-benom školom. Posjećivali su je Vatroslav Lisinski i Ivan Zajc, slikar Vjekoslav Karas osnovao je zbor i bio njegov dirigent, a Dragutin pl. Klobučarić izvodio je Hauskina djela za klarinet. Među učenicima glazbene škole bili su i književnik Imbro Tkalac, koji je učio klavir i pjevanje te skladao solo pjesme, te Josip Juratović koji je postao izvrsnim skladateljem duhovne glazbe.

Oton Hauska, orguljaš, skladatelj te učitelj i ravnatelj Glazbene škole od

1826.-1828. godine. U tom razdoblju bio

je središnja glazbena ličnost grada Karlovca.

Prva stranica “Hrvatskog kola” za glasovir O. Hauske.

2014. / 2015. 9

Oton Hauska (1809.-1868.), rođen u Češkoj, došao je u Karlo-vac 1826. kao 17-godišnji mladić. Bio je odličan pijanist i orguljaš, podučavao je pjevanje, violinu i puhačke instrumente, osnovao je dječački crkveni zbor, muški zbor, amaterski orkestar te je bio ka-pelnik Gradske glazbe i zborovođa PHPD „Zora“ u prvih 10 godina njezinog postojanja (1858.-1868.). Radio je, prema riječima Dragu-tina Lopašića, “od 8 ujutro do 8 navečer”. Imao je i veliku čast diri-girati kao gost-dirigent 1856. u Za-grebu na koncertu povodom 100. obljetnice Mozartovog rođenja., a skladao je poznate Varijacije za klarinet i orkestar (na temu Vukotinović-Gajeve budnice “Nek se hrusti šaka mala”) koje su tis-kane u nakladi karlovačke škole.

PREMA KRAJU 19. STOLJEĆA

Nakon Hauske, do kraja 19. stoljeća, Škola je narasla do nekih 70-80 učenika. Kao voditelji i učitelji slijedom su u školi djelovali vrsni glazbenici kao - Makso Bra-va (koji je nakon Karlovca postao ravnateljem Mozarteuma u Salz-burgu), Vaclav Vlastimmir Haus-mann, Franjo Vilhar-Kalski, Dra-gutin Honza (odlazi 1900. u Zagreb kao kapel-nik 53. c. kr. pukovnije) i drugi. Školski pjevački zbor i orkestar redovno su sudjelovali u nastupima pri-likom raznih svečanih gradskih i crkvenih manifestacija. Javne ispitne produkcije održavale su se na kraju svake školske godine u Zorin-domu. U to vrijeme

dvije učenice karlovačke glazbene škole ostvarile su karijeru i kao operne primadone - Leonija Brückl i nešto kasnije Draga Hauptfeld.

Draga Hauptfeld (1881.-1952.) jedna je od najvećih karlovačkih opernih pjevačkih talenata (uz Leoniju Brückl, Tomicu Neralića, Dragutina Bernardića, Ivanku Boljkovac, Miru Zidarić-Orešković i druge). Pripadala je poznatoj karlovačkoj obitelji; otac je bio tiskar i veliki glazbeni entuzijast, a od desetoro Dragine braće i se-stara sedmero je pjevalo u „Zori“. Draga je završila konzervatorij u Beču s posebnom nagradom od 100 dukata. Pjevala je u opernim kućama u Beču, Olomucu, Wei-maru i Bayreuthu. Prijateljstvo s Cosimom Wagner nastalo je tijekom njezinih angažmana na opernim festivalima u Bayreuthu, gdje je bila nendmašna kao Elsa u Lohengrinu.

NOVI ISKORAK U 20. STOLJEĆE

U novo stoljeće glazbena škola ulazi s novim ravnateljem Ivanom Horvatom - gradskim orguljašem, učiteljem violine i pjevanja te zborovođom «Zore». On je uveo u

školu stručnu nastavu klavira, teorije glazbe i limenih puhačkih instrumenata. Odličan školski orkestar izvodio je tada djela Beethovena, Mozarta, Haydna i drugih skladatelja. Godine 1913. Ivan Horvat organizirao je i izvedbu veličanstvenog oratorija J. Haydna «Stvaranje svijeta» s preko 180 izvođača! Osim učenika i nastavnika glazbene škole u izvedbi su sudjelovali brojni solisti, pjevačko društvo «Zora» te zagrebački vojni orkestar.

Osobno prijateljstvo Drage Hauptfeld s Cosimom Wagner nastalo je tijekom

sudjelovanja na opernim festivalima

u Bayreuthu.

OBRAZOVANJE

“Mnogi poznati umjetnici i skladatelji

surađivali su s Glazbenom

školom. Posjećivali su je

Vatroslav Lisinski i Ivan Zajc.”

10 2014./2015.

IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

Horvata su na mjestu ravnatelja naslijedili poznati hrvatski skladatelji Slavomir Grančarić, a zatim Rudolf Taclik koji je re-formirao nastavni plan i program i uveo harmoniju, kontrapunkt,

nauk o instrumentima i povijest glazbe. Škola je u to vrijeme imala 7 nastavnika i preko 100 učenika. Učenici glazbene škole bili su u to vrijeme - skladatelj i muzikolog dr. Božidar Širola te operni pjevač Dragutin Bernardić.

Karlovčanin Rudolf Taclik (1894.-1942.) bio je skladatelj, nastavnik i ravnatelj Gradskog glazbenog zavoda. Osnovao je zbor i učenički orkestar (17 članova).

OBRAZOVANJE

Učenički gudački orkestar pod ravnanjem njihova učitelja Dragutina Ungera snimljen 1904. godine.

Nevenka Bach, stručna

učiteljica klavira

predavala je klavir 1906.-

1934., a zadnjih šest

godina bila je i upraviteljica

Glazbenoga zavoda.

Rudolf Taclik sa svojom klasom učenika 1936.

godine.

2014. / 2015. 11

NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

U vrijeme 2. svjetskog rata i nakon njega Glazbena škola je usprkos teškim uvjetima nastavila s radom. Broj učenika se s vremenom čak i povećao na 260.

Prvi ravnatelj nakon dru-gog svjetskog rata postao je Nikola Diklić, koji je ujedno bio i prvi nastavnik har-monike (1945.-1954.). Taj je slijepi glazbenik sa zborom i harmonikaškim orkestrom nastupao i tijekom izgradnje pruge Šamac-Sarajevo 1947. godine.

Pod vodstvom Josipa Vrhovskog, Glazbena škola se proširila, broj nastavnika

se povećao, kriteriji pora-sli te je 1958. godine do-bila rang srednje škole. U to vrijeme u školu dolazi skladatelj Dubravko Sta-huljak kao nastavnik teo-retskih predmeta, dirigent zbora i orkestra. Njegovo je djelovanje ostavilo snažan trag na brojne generacije učenika kao i na kvalitetnu razinu škole, osobito u orkestralnom i zborskom muziciranju.

Harmonikaški orkestar s dijelom zbora i ravnateljem Nikolom Diklićem na stepenicama Zorin doma, gdje je tada radila Glazbena škola, 1947. godine.

OBRAZOVANJE

“Prvi ravnatelj nakon drugoga svjetskog rata postao je Nikola Diklić, koji je ujedno bio i prvi nastavnik harmonike

(1945.-1954.). Taj je slijepi glazbenik sa zborom i

harmonikaškim orkestrom nastupao i tijekom

izgradnje pruge Šamac-Sarajevo 1947. godine.”

12 2014./2015.

Godine 1949. nekadašnji su učenici i nastavnici Glazbene škole osnovali Gradski simfonijski orkestar s kojim su nastupali poznati umjetnici kao Melita Lorković, Darko Lukić, Tomis-lav Šestak i Željko Švaglić. Orkestrom su, među ostalima, dirigirali i nastav-nici Glazbene škole - Josip Vrhovski i Dubravko Stahuljak. Gradski simfonij-ski orkestar djelovao je od 1949. do 1966. godine; u tom razdoblju Karlo-vac je bio jedini grad u Hrvatskoj koji je imao gradski simfonijski orkestar.

Brojni učenici karlovačke glazbene škole postali su poznati umjetnici i pedagozi. Spomenimo samo na-jpoznatije: operni pjevači Tomislav Neralić, Mira Zidarić-Orešković, Vjera Škrgatić, Ivanka Boljkovac; skladatelji Bogdan Gagić, Dubravko Stahuljak, Zdravko Lončarić; pijanisti Antun Kraljević, Zjenica Okičić-Sebastian, Vlasta Gyura, Silvije Vidović, Andrea Feitl; gita-risti Miroslav Lončar, Viktor Vidović, Ana Vidović; klarinetisti Danijel Martinović, Davorin Brozić i drugi.

Karlovački Gradski simfonijski orkestar s

dirigentom Petrom Turkulinom i solisticom Melitom Lorković 1950. godine.

Vrlo lijepa kritika Drage Passeka na koncert Gradskog

cimfonijskog orkestra održanog 1958.

godine. Na programu su bila djela J. S.

Bacha, A. Vivaldija, P. I. Čajkovskog i C. W.

Glucka.

2014. / 2015. 13

NASTAVA HARMONIKE

Nastava harmonike ponovno je započela desetak godina nakon odlaska Nikole Diklića, a vodile su je Agneza Radmanović (1963.-1989.) i Katica Radović (1967.-2007.). Dolaskom mlade generacije profesora Zlatka Prpića (1972.), Brune Belančića (predavao je harmoniku od 1987.-1998.) i Tomislava Krvarića (2003.) program harmonike proširen je u srednjoškolski. Sva trojica napredovali su i u zvanje profesora mentora.

S novom generacijom profesora značajno se povećalo sudjelovanje brojnih učenika na natjecanjima u Hrvatskoj (Hrvatska natjecanja učenika i studenata glazbe i plesa, Međunarodni susret harmonikaša u Puli, Hrvatsko natjecanje za harmoniku u Daruvaru) i inozemstvu (Mednarodno srečanje harmonikarjev u Beltincima, Međunarodno glazbeno natjecanje u Val Tidoneu, Međunarodno natjecanje „Fisa…Armonie“ u Trstu, te natjecanja u Slovačkoj, Makedoniji i BiH). Gotovo sto-tinjak nagrada osvojili su učenici doajena harmonikaškog odjela prof. Zlatka Prpića, a učenici prof. Belančića tridesetak i Krvarića dvadesetak nagrada.

OBRAZOVANJE

Prof. Zlatko Prpić niz godina njeguje nastavu harmonikaških

komornih sastava i s njima uspješno nastupa na brojnim

koncertima i natjecanjima. Na slici je harmonikaški sekstet iz 1995. godine (učenici Tomislav

Novak, Tomislav Krvarić, Dalibor Herceg, Mario Pavlović,

Miroslav Karas i Željko Starčević).

“U razdoblju od 1949. do 1966. godine,

Karlovac je bio jedini grad u Hrvatskoj koji

je imao gradski simfonijski orkestar. ”

14 2014./2015.

ZADNJIH TRIDESETAK GODINA

Tijekom proteklih tridesetak go-dina broj učenika povećao se na go-tovo 500, a broj nastavnika na 46. Otvoreni su i novi nastavni pro-grami za violu, orgulje i udaraljke, a osnovnoškolski programi za harmoniku i gitaru prošireni u srednjoškolske. Godine 1975. škola je dobila sadašnju zgradu. Deset godina kasnije otvorena je i kon-certna dvorana u kojoj je do danas održano preko 800 koncerata. Tu su muzicirali, osim učenika i studenata, i međunarodno priznati umjetnici te mladi umjetnici na početku svojih karijera. Pri Glazbenoj školi osnovan je 1986. godine Karlovački puhački orkestar, a zatim 1987. i Karlovački komorni orkestar.

Zanimljivo da je prvo veliko obilježavanje osnivanja karlovačke škole bilo 1984., odnosno na 180. obljetnicu. Tada se po prvi puta, iz dotad djelomično korištenih i ni-kad povezanih podataka, oblikova-la cjelovita slika o dubini i značaju glazbene tradicije karlovačke škole. Te je godine tiskano prvo pionirsko djelo gđe. Božene Jelačić o povijesti Glazbene škole, a deset godina kasnije nastala je mono-grafija “Glazbom kroz povijest Kar-lovca”. Velike obljetnice škola je uvijek obilježavala respektabilnim glazbenim događajima u kojima su sudjelovali učenici i nastavnici.

Brojni uspjesi nekadašnjih učenika Glazbene škole kao i komornih ansambala i orkestara nastalih u okviru škole stvorili su glazbenu tradiciju koja je uvelike oblikovala kulturni život grada Karlovca tije-kom više od dva stoljeća. Učenici Glazbene škole sudjelovali su na raznim glazbenim natjecanjima i pokazali odlične rezultate te su u posljednjih tridesetak godina dobili gotovo 300 vrijednih priznanja. Među najznačajnijim priznanjima Školi su Priznanje grada Karlovca za 1973. i 1984. godinu te Plaketa grada Karlovca 2004. godine.

GLAZBENA ŠKOLA U 21. STOLJEĆU – BUDUĆNOST I NOVI PLANOVI

Cilj djelovanja Glazbene škole, kao jedine umjetničke škole u županiji, uvijek će biti prenošenje glazbenoga znanja i umijeća što većem broju djece i mladeži. Glazbeno obrazovanja pružit će im mogućnost cjeloživotnog bavljenja glazbom bilo kao glazbenicima ili glazbeno obrazovanoj publici. Djelovanje Škole želimo obogatiti i proširiti područjima za koja već sada postoji osobit interes, poput otvaranja novih dislociranih raz-rednih odjela u onim mjestima županije koja nemaju mogućnost glazbenog obrazovanja, otvaranje predškolskog glazbenog obra-zovanja, organiziranje programa glazbenog obrazovanja odraslih te možda otvaranje programa, odnosno odjela za klasični balet.

Proširenjem djelatnosti Glazbena škola zasigurno će još intenzivnije utjecati na podizanje kvalitete i oplemenjivanje kulturnog i glazbe-nog života našega grada i županije.

OBRAZOVANJEU jesen 2014. obilježena je 210. obljetnica nizom od pet koncerata u Gradskom kazalištu Zorin dom. Na Svečanom završnom koncertu 30. listopada 2014. sadašnji i bivši učenici i nastavnici izveli su „Magnifi-cat“ Johna Ruttera pod ravnanjem maestra Josipa Šege. Koncert je ponovljen pred Božić u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu i u Zagrebačkoj katedrali (na slici).

2014. / 2015. 15

16 2014./2015.

2014. / 2015. 17

INOZEMSTVO

Razgovarala:Marija Plentaj

“DOBAR UČITELJ NIKAD NE GOVORI UČENIKU

KAMO DA IDE, VEĆ MU POKAŽE PRAVAC KAMO

DA GLEDA”

18 2014./2015.

Moram priznati da Martinu Lončar poznajem dugi niz godina. Živjele smo

u istom gradu, išle u istu glaz-benu školu, putovale zajedno na nastavu harmonike u Zagreb, a jedan kratak period i studirale u isto vrijeme na Akademiji u Grazu. Kako ona već duži niz godina živi u inozemstvu (govorim to općenito jer svakih par godina mijenja državu u kojoj boravi), naši sus-reti su rijetki i posluže kao prilika u kojoj obično pretresemo što ima novog, pri-sjetimo se nekih zajedničkih trenutaka. Srećom po mene, ovaj je postao i idealna prilika za intervju. Zašto je Martina idealan kandidat za našu rubriku, vidjet ćete i sami.

Martina, tvoja dosadašnja karijera veoma je bo-gata i svestrana. Moram

priznati da sam neko vrijeme razmišljala kako uopće započeti ovaj intervju. Bojala sam se da nećemo moći obuhvatiti sve važne teme i događaje u samo jednom razgovoru. Zato mis-lim da bi najbolje bilo krenuti kronološki. Zanimaju me tvoja prva iskustva s harmonikom i glazbom općenito. Zašto si izabrala baš harmoniku? Možeš li se prisjetiti nekih događaja iz osnovne i srednje glazbene škole?

Moja prva iskustva s glazbom nisu bila vezana uz moj svjesni odabir. Koliko se mogu prisjetiti, roditelji su nam, bratu i meni, vrlo rano kupovali glazbene instrumente za djecu da se njima igramo (jako mudro od njih!). Jednom prigodom, mislim da je u pitanju bio rođendan, dobila sam malu plavu harmoniku, a brat je dobio žutu harmoniku. I dok smo „re-dali“ raznorazne improvizacije na različite teme, ja sam posta-la “kreativno znatiželjna“ i nožem prerezala mijeh harmonike, kako

bih vidjela što se unutra nalazi. Naime, zanimalo me otkud dolazi zvuk? Na moje silno razočaranje, otkrila sam prazni prostor u mijehu i ulila sam u njega vodu te iščekivala što će se zatim do-goditi. Uopće nisam razmišljala kako zalijepiti mijeh natrag da bi sve ponovo izgledalo isto kao i prije (naime, mama je svakodnev-no provodila “policijski” očevid nakon posla jer je predviđala da ćemo brat i ja napraviti koješta). Nakon nekoliko pokušaja da prikrijem svoj „zločin“ i „rekvizite“ (UHU ljepilo, selotejp, trake i zavoji za previjanje...), kojima sam pokušavala vratiti harmoniku u prvobitno stanje, odustala sam od svoje ideje. Dobro je bilo to što je barem bratova žuta harmonika ostala čitava. Pomislih kako, sveu-kupno gledajući, to čak i nije bila tako velika katastrofa. Mama se ipak nije složila sa mnom taj dan. A kad već toliko spominjem majku, zapravo sam tek na poslijediplom-skom studiju u Kopenhagenu otkrila da je upravo ona zaslužna za moju ljubav prema glazbi. Još dok sam bila u njezinoj utrobi, ona je svaki dan pjevala i plesala. Naime, u Kopenhagenu sam saznala, od jedne profesorice koja je velik dio svoje karijere posvetila istraživanju razvoja muzikalnosti u nerođene djece, koliko te činjenice utječu kasnije na samo dijete i njegov razvoj.

Završivši srednju školu, upisala si Universität für Musik und darstellende Kunst u Grazu. S kojim profesorima si ondje radi-la i kako bi usporedila nastavu koju si imala u Austriji s onom u Zagrebu i Bjelovaru? Koliko je život tamo bio drugačiji od onog u Hrvatskoj?

Graz i moj trogodišnji boravak tamo, vjerojatno je najljepše i najbezbrižnije razdoblje mog studiranja. Akademija je vrlo internacionalna i na izvrsnom

je geografskom položaju u Eu-ropi, tako da i time privlači brojne mlade glazbenike iz raznih europ-skih država, a Austrija kao dobro uređena zemlja svakako pred-stavlja izazov mnogima. Već sam od početka imala sreću, ali i čast, biti u klasi dva vrsna harmonikaša svjetskog kalibra: Jamesa Crabba i Geira Draugswohla.

Harmonikašku klasu u to smo vrijeme sačinjavali uglavnom mi, stranci (Hrvati, Slovenci, Česi, Poljaci, Bugari), tako da od samog početka nisam osjetila izolaciju ni u kom pogledu. Naprotiv, osjetila sam iskrenu dobrodošlicu.

Što se tiče načina rada, govorim konkretno o harmonici, sve je puno drugačije nego u Hrvatskoj. Dosta je različitosti i u samom mentalitetu. U Hrvatskoj je moje glazbeno izražavanje uvijek bilo vezano uz kompetitivnost. Naime, profesor Krajna nas je svake godine pripremao za natjecanja i prenio nam uistinu mnoge pozi-tivne stvari vezane uz rusku školu, kao što je tehnika, a smatram da je to ujedno, i baza iliti temelj sviranja i savladavanja jednog instrumenta. U Austriji je to sve izgledalo posve drukčije. U nas se ondje prvenstveno usađivao men-talitet glazbenika, koji ima svijest o sebi kao posebnoj osobi obdare-nom nekim talentom. I u tom smi-slu, ne treba se dokazivati na na-čin kao što je to u Hrvatskoj. Mno-gih stvari i događaja otpri-je sada tek postajem svjesna, ali opet na to prošlo razdoblje gledam pozi-tivno i s malom no-stalgijom.

Tijekom studija odlučila si se za odlazak u Dansku. Što i gdje si tamo studirala i koliko dugo si ostala? Također, reci mi kako te se dojmio sjever Europe?

Da, moj odlazak u Dansku bio je vezan je uz povratak mojih profe-sora u Kopenhagen. Naime, ti su

INOZEMSTVO

2014. / 2015. 19

profesori pozvali nas troje studenata, usuđujem se reći svojih miljenika, u svoju klasu u Dansku. Meni ta odluka o odlasku nije bila teška. Uslijed nekih obiteljskih okolnosti i mog avanturizma, koji mi je u genima, poziv sam prihva-tila objeručke. Provela sam četiri go-dine na sjeveru. No, privikavanje je bilo poprilično bolno. Tamo je klima hladna i vlažna, gotovo da uopće nema sunca, koje je za nas južnjake neophodno, materijalni troškovi studiranja su također veliki, a i sami ljudi, sam mentalitet je posve stran svemu onom na što sam dotad bila navikla. Sve to stvorilo mi je jedan “teret” koji me pratio sve do kraja mog tamošnjeg boravka. Međutim, bilo je to jedno izvrsno iskustvo, koje mi je otvorilo sasvim nove poglede na život, a istodobno i omogućilo da upoznam orguljašku kulturu u svjetlu protestantiz-ma, što bi ovdje, u Hrvatskoj, bilo posve nemoguće.

Nakon Danske, ponovno si se preslila, ali ovaj put u Lyon. Što si studirala u Francuskoj i koliko si vremena tamo provela?

Moj je odlazak u Lyon bio svojevrstan bijeg od Hrvatske. Naime, povratkom iz Danske provela sam neko vrijeme u Zagrebu iščekujući nostrifikaciju diplome, koja je trajala za vrijeme cijelog mog boravka tamo.

Nisam bila oduševljena Zagrebom i uvjetima rada u toj sredini u koju sam upala. Odlučila sam da se želim dalje usavršavati. Isprva sam mislila kako bilo dobro usmjeriti se na nekakav znanstveni, istraživački rad i stoga sam otišla u Lyon. U početku nisam znala ni razumjela nijednu francusku riječ, no moja upornost (hvala roditeljima na spartanskom odgoju) me ipak dovela do vrata Filozofskog fakulteta, na smjer muzikologije. Položila sam razlikovne predmete (jer je tamošnji plan i program nešto drugačiji od konzervatorija, koji je odijeljen od sveučilišta) i diplomirala. Opredijelila sam se za smjer sociologije i ekonomije glazbe. To sam područje sma-trala zanimljivim i idealnim za svoj budući istraživački rad.

“Majka je zaslužna za moju ljubav prema glazbi.”

20 2014./2015.

Kako sam cijelo to vrijeme pa-ralelno učila orgulje, privatno kod prof. Junko Ito kojoj hvala na strpljivosti i nevjerojatnoj pe-dantnosti, našla sam se u jednom trenutku na raskrižju, svjesna da moram izabrati između orgulja i muzikologije…

No, budući da konstantno ulažeš u svoje znanje, logičan je bio i daljnji nastavak školovanja. Čime si se okupi-rala u Italiji, koliko si dugo tamo studirala i gdje točno? Reci mi nešto više o samoj Akademiji i studiju.

Orgulje su ipak na kraju odnijele pobjedu i to zahvaljujući gospo-dinu Bachu. Sakupila sam sva djela napisana za orgulje i po-stala svjesna da je tu izvor svega onoga što me dosad privlačilo u glazbi. Otisla sam u Rim, položila prijemni ispit na Papinskoj Aka-demiji za crkvenu glazbu i ostala tamo pet godina. Studirala sam orgulje i orguljašku kompoziciju. Taj je studij bio izvrsno zamišljen, no problem je uslijedio onda kada ga se prilagodilo bolonjskom pro-cesu. Naime, na taj je način pro-gram od osam godina skraćen na pet godina i to s istim sadržajem sve do magisterija. Društveno gledajući, to je ipak svijet za sebe u koji se nije bilo lako uklopiti, no s vremenom možda postajemo prilagodljivi i više nego li želimo.

Gdje ti se život do sad najviše svidio? Jesu li to skandinavske zemlje, srednja ili južna Europa i zašto? Jesi li u kontaktu s lju-dima koje si do sada upoznala?

Mislim da se s vremenom, na svim tim putovanjima, iskrista-lizirao moj pravi mentalitet i rekla bih da za mene vrijedi ona: “Što južnije, to tužnije...” Nastojim održavati kontakte sa što više ljudi koje sam dosad upoznala. Sma-tram da sam steklu jednu širinu i

plastičnost te da sam se riješila predrasuda koje su tako tipične za osobe, koje rastu i razvijaju se u manjim sredinama.

Nakon kraćeg odmora imaš daljnje ponude, ovaj put vezane uz Ameriku. Možeš li nam reći nešto detaljnije o tome?

Moj odlazak u Ameriku na neko-liko mjeseci je isključivo turistički. To je moja dugo sanjana želja i sretna sam što je sad došlo vrijeme da se i to realizira, pa i da odmorena i s distance, odlučim što dalje…

Po tvom mišljenju, što sve čini jednog potpunog umjetnika? Poznavajući te dugi niz godina, znam da si izuzetno marljiva, uporna i svestrana osoba. Je li to ključ uspjeha?

Ne znam... jučer sam pročitala intervju jednog izvrsnog pijanista, koji kaže da bez 6 sati vježbanja dnevno, nema ni dobrih rezultata. Meni se pak čini da se mora po-klopiti nekoliko dimenzija u jednoj osobi da bi rezultati bili vidljivi, a to su: talent, inteligencija, zdravlje, upornost, marljivost, hrabrost, a potom i financijska potpora jer, bavimo se “skupim sportom”. Ipak, najvažniji je talent. Talent je izni-man dar koji se, na veliku žalost, toliko puta zanemaruje i često nije čak ni prepoznat od strane rodite-lja i učitelja, a kamoli usmjeren. Možda i malo više sreće nije na odmet.

Kako je ustvari došlo do tvog upoznavanja s orguljama i možeš li sada reći da osjećaš da je to “tvoj” instrument, a da si ga slučajno otkrila tek na samom fakultetu? Kako bi općenito usporedila orgulje s harmonikom?

Orgulje sam počela svirati još u Austriji kao drugi glavni instru-

ment kod prof. Brucknera. Ne sjećam se zašto sam izabrala baš orgulje, a ne neki drugi instru-ment, ali zbog te odluke nikad nisam požalila. Od samog početka uvidjela sam razliku između ograničenog harmonikaškog repertoara (ipak je to mladi instru-ment u svijetu klasične glazbe) i “kraljice instrumenata”, koja nije mogla ne istaći svoju dominant-nost u gotovo svakom pogledu. I naravno, tu je zatim i gospodin Bach... Harmoniku još uvijek vidim kao “prijenosne” orgulje, odnosno kao jedan veoma lijep instrument, srodan orguljama u mnogim svojim dimenzijama. Ali nažalost, harmonika ipak ima

“U Hrvatskoj je moje glazbeno

izražavanje uvijek bilo vezano uz

kompetitivnost. U Austriji je to sve izgledalo posve

drukčije. U nas se ondje prvenstve-

no usađivao mentalitet

glazbenika, koji ima svijest o sebi

kao posebnoj osobi obdarenom

nekim talentom. I u tom smislu, ne

treba se dokazi-vati na način kao

što je to u Hrvatskoj.”

2014. / 2015. 21

INOZEMSTVOmnogo manjkavosti, a jedna od njih je slaba rezonanca zvuka.

Imaš li svoje omiljene skladatelje kojima se uvijek vraćaš ili neki stalni repertoar? Po čemu ti oni odgovaraju?

Kao što sam prethodno rekla, za mene je Bachov opus neiscr-pan izvor glazbene umjetnosti. Volim i njemačku romantiku, Liszta, Brahmsa, Regera, i suvre-menu glazbu, posebno francuske majstore. Ali, uvijek se na kraju vratim Bachu.

Česta si polaznica mnogobro-jnih seminara. Možeš li uopće prebrojiti na koliko si seminara do sada bila? Na kojim semi-narima si najviše naučila, i od kojih profesora?

Da, volim odlaziti na seminare kad god mi se za to pruži prilika.

Teško mi je nekog izdvojiti jer uvijek su u pitanju svjetski majstori orgulja. Svaki je od tih profesora predavača poseban na svoj način. Uz “injekciju inspiracije”, koju uvijek pokupim na tim majstor-skim tečajevima, ondje upoznam i puno novih ljudi, prvenstveno talentiranih mladih glazbenika iz cijelog svijeta. Seminari su za-ista posebne prilike za sklapanje poznanstava, a ponekad i nekog vrijednog prijateljstva.

Što te opušta? Imaš li vremena za sebe?

Nemam puno vremena za sebe, ali kad god mogu, uživam u šetnji po prirodi, kuhanju, izlascima, ali i čitanju neke dobre knjige u tišini svoje sobe.

Kako zamišljaš svoj idealan život?

Ne zamišljam više idealan život. Nastojim prihvatiti sve što mi se događa i to bez pružanja otpora. Jednom mi je netko mudar rekao da ne vrijedi ništa forsirati i siliti, jer sve ono što u životu pokušavaš dobiti na taj način, najvjerojatnije i nije za tebe.

Podijeli s nama neke najzani-mljivije anegdote i doživljaje koje si doživjela na raznim pu-tovanjima, koncertima, semina-rima, studiju…

Anegdote? Hm... teško je izdvo-jiti nešto u moru svega... U posljednje vrijeme imam problema s kralježnicom pa premotavam film unatrag, kako bih se prisje-tila što je sve moglo doprinijeti tome. Znalo se događati da smo se jednostavno natjecali u glu-postima, npr. trčanje po aerodro-mima s harmonikom na leđima,

22 2014./2015.

koja ima „samo“ 16 kilograma, vožnje biciklima uzbrdicom do akademije i slično. Sjećam se da smo jednom u Danskoj sjeli u auto i odlučili otići na neki mali popo-dnevni izlet. Na kraju smo završili u Švedskoj. Na opće čuđenje svih nas, zbog niza prometnih prekršaja koje smo počinili, kao npr. ručno podizanje rampe na mostu između Švedske i Danske jer smo se htjeli nabrzinu zaokre-nut i promijenit smjer, policija nas ipak nije zaustavila. Bilo je još zaista mnogo takvih, smješnih događaja.

Kako tebi izvana izgleda harmonikaška scena u Hrvat-skoj? Je li jasno definirana ili je tek u povojima? Ide li u pravom smjeru? Kako u Europi općenito stoji harmonika u odnosu na druge instrumente?

Već dugo nisam u Hrvatskoj pa

ne mogu argumentirano govoriti o sceni u Hrvatskoj. Iz priča i infor-macija, iz daljine vidim da bi se tu moglo jako puno učiniti. Npr. u Rimu je tek prije nekoliko go-dina otvoren odjel harmonike na konzervatoriju S. Cecilija, i rame uz rame stoji orguljama. Profesor je izvrstan (studirao je i harmoniku i orgulje) i vrlo je aktivan, kako u pedagoškoj, tako i u koncertantnoj djelatnosti. Isto tako, u koncertnoj sezoni, u jednoj poznatoj crkvi u središtu Rima, uz umjetnike na orguljama nastupaju i harmonikaši i probijaju zidove, kako klasične glazbe, tako i same crkve.

I za kraj, kad bi mogla preporučiti nakom mladom glazbeniku kako vježbati, kako se približiti glazbi, a napredo-vati tehnički, što bi mu rekla?

Kažu da dobar učitelj nikad ne govori učeniku kamo da ide, već mu pokaže pravac kamo da gleda.

“Jednom mi je netko mudar rekao da ne vrijedi ništa

forsirati i siliti, jer sve ono što u

životu pokušavaš dobiti na taj način,

najvjerojatnije i nije za tebe.”

INOZEMSTVO

Proba za koncert u Rimu, Sala academica,

organo Mascioni.

2014. / 2015. 23

Graz Uhrturm, Schlossberg,Graz

Hauptplaz,Graz

Graz Mur, IslandGraz

Mur, IslandGraz

Kopenhagen

Kopenhagen

Kolega skladatelj iz Kine, Zhao YanJiang, čiju skladbu je Martina prazivela.

24 2014./2015.

Kopenhagen Kopenhagen

Kopenhagen

Lyon

Lyon

Lyon

RimRim

2014. / 2015. 25

Razgovarala:Marija Plentaj

“SLOVACI SU NAM DOSTA SLIČNI U

KULTURI I MENTALITETU”

INOZEMSTVO

26 2014./2015.

Budući da se naši srednjoškolci vrlo rijetko odlučuju za studij harmonike

u Bratislavi, ovo je bila idealna pri-lika da s Matejom Marjanovićem porazgovaram o tamošnjem studi-ju te svim njegovim prednostima.

Matej, sjećam se prvog broja Eha u kojem je izašao kra-tak članak o tebi u rubrici “Mladi&uspješni”. Tada si bio učenik srednje škole u Požegi, često si išao na natjecanja, svirao si i u komornim i orkes-tralnim sastavima, a sad, pet godina kasnije, ponovno imamo razlog da te kontaktiramo i da nam kažeš neke novosti. Reci nam, gdje se nalaziš trenutno i čime si zaokupljen?

Hvala vam što ste me kontaktirali, polaskan sam.Trenutno studiram na glazbenoj akademiji u Bratis-lavi, odsjek harmonika.

Kako si se odlučio studirati na akademiji u Bratislavi? Imam dojam da se vrlo malo ljudi odluči za studij ondje i da su nekako popularniji studiji u Njemačkoj, Austriji i Finskoj. Što je presudilo u donošenju odluke? Kako si uopće saznao za studij u Bratislavi? Jesi li išao na neki uvodni sat prije prijemnog ispita kod profesora Borisa Lenka ili je po dolasku na akademiju to bio tvoj prvi susret s njim?

Najveći razlog zašto sam došao studirati u Bratislavu i jest pro-fesor Boris Lenko. O samom fakultetu sam se već raspitao, a profesora sam sreo u Puli na Međunarodnom natjecanju harmonikaša prije tri godine. Puno mi je ljudi reklo da je jako dobar pedagog i svirač. Što se studija tiče, studij se ne plaća, a što se tiče grada, mogu samo reći da je Bratislava predivna. Budući da

Bratislava čak i nije tako daleko od mog doma, odlučio sam se za studiranje tamo.

Što možeš reći o profesoru i vašem zajedničkom radu? Kakvo mišljenje imaš o njemu kao profesionalcu, a kakvo mišljenje o njemu kao osobi?

Prof. Lenko je odličan pedagog. Ima opsežno znanje o svim klasičnim vrstama glazbe, odlično zna motivirati studente, a svojim pristupom te jednostavno „natjera“ da više i kvalitetnije vježbaš. Profesor i ja izvrsno se slažemo, zaista se razumijemo, a kad imam nekakav problem s vježbanjem, otvoreno mu kažem što mi ne ide i on mi uvijek objasni kako najlakše riješiti problem. Ono što mi se veoma sviđa kod profesora je i to što izvrsno čita skladbe prima-vista. A kao osoba, prof. Lenko je pomalo samozatajan i mirniji, ali kad imamo sat, uvijek je opušteno i veselo.

Kako ti se svidio sam grad? Ko-liko si ga imao prilike upoznati? Ima li nešto da ti se posebno sviđa ili ne sviđa u Bratislavi? Je li slovački mentalitet ljudi sličan našemu ili ne?

Studentski život u Bratislavi je odličan. Upoznao sam puno prijatelja iz drugih država širom svijeta. Grad je prelijep i dosta je miran. Najviše mi se sviđa dvorac Hrad, s kojeg je odličan pogled na cijeli grad. Očaran sam i predi-vnim mostovima, a divno mjesto je i staro mjesto u centru. Mentalitet ljudi je dosta sličan našem, ali ipak, čini mi se da su ljudi u Brati-slavi mirniji od nas Balkanaca. Rekao bih da smo mi poprilično temperamentniji.

Kako izgleda tvoj tipičan dan u Bratislavi?

Svaki dan je drugačiji. Radnim

danom idem u školu, na preda-vanja, a zatim vježbam sviranje nekoliko sati. Nakon toga, vratim se u dom i ponekad idem raditi, a ponekad idem na nogomet ili stolni tenis. Navečer uglavnom odmaram ili idem van s prijatelji-ma. Vikendom samo vježbam svi-ranje, a nekada i čitam te tražim na internetu zanimljive stvari o glazbi.

Jesi li stekao puno novih pri-jatelja? Od kud dolaze oni? Jeste li na istoj akademiji? Koliko i kako se družite?

Upoznao sam jako puno ljudi. Pokušavam se što više družiti sa svima te održavati prijateljske odnose sa što više njih. Najviše prijatelja imam iz Srbije i Bosne, ali družim se i sa Slovacima, Česima, Makedoncima. Imam jednog prijatelja čak iz New Yorka. Studenata zaista ima iz različitih dijelova svijeta. Neki od mojih prijatelja i poznanika su na istoj akademiji gdje i ja, a ostali studiraju na drugim fakultetima, od ekonomije, slovačkog jezika do filozofije ili kineziologije.

Koliko Slovaci poznaju Hrvat-sku, a koliko si ti Slovačku po-znavao prije samog odlaska?

Većina Slovaka pozna Hrvatsku jako dobro zbog mora, jer tamo ide na ljetovanje. Prije nego što sam došao u Bratislavu, nisam baš puno znao o Slovačkoj, ali sad sam dosta upoznao slovačku kulturu i sam mentalitet. Mogu reći da su nam Slovaci dosta slični.

Koliko često dolaziš u Hrvatsku i uočavaš li neke stvari koje prije nisi primjećivao ovdje? Je li te studij u inozemstvu promi-jenio ili ne?

U Hrvatsku, svojoj kući, odlazim za blagdane. Studij u Bratislavi nije me previše promijenio, osim

INOZEMSTVO

2014. / 2015. 27

Bratislava

28 2014./2015.

što sam se morao osamostaliti, brinut se sam o sebi, o svojoj školi i svemu ostalom što dolazi sa stu-dentskim životom. Iskreno, drago mi je što sam odlučio studirat izvan Hrvatske jer ipak mislim da će mi to biti jedno veliko iskustvo u životu. Osim toga, slovački jezik mi je veoma zanimljiv.

Planiraš li uskoro ići na neko natjecanje i koncertiraš li često?

Trenutno se pripremam za Međunarodno natjecanje u Crnoj Gori, koje će se održati u svib-nju ove godine. Ne koncertiram uopće, osim u školi kad imamo harmonikaške koncerte. Sve velike koncerte svira moj profe-sor. Gotovo svaki drugi dan, moj profesor svira koncerte diljem Slovačke, i širom svijeta. Nadam se da ću i sam uskoro imati prilike tako svirati.

Imaš li kakve planove nakon završetka studija?

Još nisam odlučio što ću kada završim studij, ali vjerojatno ću se vratiti u Hrvatsku.

INOZEMSTVO

“Drago mi je što sam odlučio

studirat izvan Hrvatske jer ipak

mislim da će mi to biti jedno veliko

iskustvo u životu”

2014. / 2015. 29

“CILJ MI JE POTVRDITI SE KAO ZRELA UMJETNICA, SPREMNA ZA SAMOSTA-LAN RAD NA ZAHTJEVNIM KOMPOZICIJAMA”

HRVATSKA

Razgovarala:Marija Plentaj

30 2014./2015.

Ovu mladu harmonikašicu nije bilo teško odabrati za našu novu rubriku u kojoj

predstavljamo domaće studente. Martina me se dojmila kao vri-jedna glazbenica koja se trudi što više profesionalno usavršavati, raditi na sebi i koristiti svaku pri-liku za učenje. Osim toga, vrlo je srdačna i draga te ne sumnjam da nećemo ponovno pisati o njoj.

Kako se odvija život u Puli? Je li ti preseljenje bila velika promjena? Kako si se snašla u svemu? Što tvoj rodni Zagreb ima, a Pula ne, i obrnuto?

Moj život u Puli započeo je tjedan dana prije početka akademske godine 2013./2014. Preseljenje za mene nije bilo stresno jer sam na prvoj godini studija često dolazila u Zagreb zbog nezavršene sred-nje škole. Zbog tih čestih odlazaka i dolazaka, uopće nisam imala osjećaj da živim u Puli. Najveći problem tada bilo je istovremeno učenje gradiva IV. razreda sred-nje škole i polaganje ispita na fakultetu.

Ono što me u Puli oduševilo je to što mi je sve bilo blizu. Čak je i stan, u kojem sam tada živjela, bio samo nekoliko minuta hoda udaljen od Akademije. Što se pak tiče života u Puli, život ljeti i život zimi je neusporediv. Naime, zimi ondje nema nikakvih događanja i sve je dosadno. Ljeti je ta slika itekako drugačija. U Gradu za vrijeme ljetnih mjeseci sve vrvi turistima, a odvijaju se i mnogo-brojne manifestacije. Ako bismo uspoređivali noćni život u Puli s onim u Zagrebu, moram priznati kako je u Puli zaista malo mjesta za izaći. Taj problem mi studenti riješimo tako što organiziramo privatne „feštice“, kojima razbi-jamo rutinu, ali i upotpunjavamo svakodnevicu.

Studiranje u Puli za mene ima mnogo prednosti. Najveća pred-nost je ta što je Pula na moru, koje obožavam, tako da ljetne dane provodim više na plaži sunčajući se nego vježbajući sviranje u prostorijama Akademije. Osim toga, veoma mi se sviđa i to što je život u Puli lagodniji, us-poreniji i manje stresan od života u Zagrebu. I sami ljudi su vrlo pristupačni, simpatični i otvoreni. Trenutno mi iz Zagreba najviše nedostaje moja obitelj i prijatelji, ali i mnoštvo kulturnih manifes-tacija i mogućnosti za nastupe, kojih je ondje zaista bilo puno više. I na kraju, za razliku od Pule, Zagreb je grad koji živi tijekom cijele godine.

Što je prevagnulo da se odlučiš za studij u Puli?

Za upis na akademiju imala sam nekoliko kriterija. To je prvenstve-no bila blizina Zagrebu, zbog polaganja razrednih ispita, te jezik države u koju ću ići. Kako sam znala njemački jezik, u užem izboru bile su akademija u Grazu i akademija u Puli. Prije prijemnih ispita, radila sam s profesorima s navedenih sveučilišta. Budući da su prijemni ispiti na obje akade-mije bili istoga dana, ipak sam se odlučila otići na prijemni u Pulu, što se kasnije pokazalo ispravnom odlukom.

U čijoj si klasi i kako si zado-voljna profesorovim radom? Što je najvažnije što si dosad od profesora naučila?

U klasi sam doc. art. Dražena Košmerla. Jako sam zadovoljna s profesorovim radom. Sviđa mi se što mi profesor dopušta da sama preoblikujem kompoziciju prema vlastitom ukusu i što pri radu dosta inzistira na čistoći notnog teksta te jasnoći izraza. Profesor je veoma susretljiv i uvijek spre-man pomoći.

Da možeš promjeniti neke stvari, što bi mijenjala? Što ti se posebno sviđa na Akademiji?

Na akademiji u Puli sviđa mi se što studij sadrži nekolicinu izbornih predmeta, koji su zani-mljivi i korisni za pedagoški, ali i umjetnički rad. Od predmeta koje trenutno slušam, najzanimljiviji su mi dirigiranje i glazbeni oblici i stilovi, a znanja koja dobivam na tim kolegijima često primjenju-jem na kompozicije koje izvodim. Također, veoma mi se svidjela i nedavno organizirana turneja. Isto tako, sviđa mi se i rad orkestra jer nas potiče na bolju međusobnu suradnju i uči biti dijelom jedne sredine.

Ono što bih promijenila jesu određeni predmeti koje smatram preopširnima za studij harmonike. To su prvenstveno četiri različite vrste psihologije, koje su nam nepotrebne za budući rad u školi. Mislim da se to gradivo, koje je nama potrebno kao budućim nastavnicima, može sažeti u jedan ili najviše dva predmeta. Također, smanjila bih i gradivo predmeta harmonike. Smatram da je ono preopširno te ga ne stignemo kvalitetno obraditi i postaviti na visoku umjetničku razinu. Pro-blem je u tome što je vremenski period koji imamo do ispita veoma kratak za obradu gradiva npr. prvog semestra, a koje se sasto-ji od sviranja ljestvica, tri etide, jedne originalne skladbe za har-moniku, jedne skladbe hrvatskog skladatelja te jedne polifone kom-pozicije. Smatram da je korisnije uzeti nekoliko težih kompozicija koje sadrže određene tehničke elemente, a koji su potrebni za razvoj studenta, i kvalitetno ih obraditi, nego osrednje odsvirati opsežan program. Isto tako, uvela bih i predmet čitanja nota prima vista te bih organizirala veći broj koncerata, na kojima bi studenti imali priliku svirati i promovirati se.

HRVATSKA

2014. / 2015. 31

HRVATSKAKoji bi cilj htjela postići završetkom studija i imaš li planove za poslijeplomski studij? Općenito, gdje se vidiš nakon završenog školovanja?

Cilj mi je potvrditi se kao zrela umjetnica, spremna za samosta-lan rad na zahtjevnim kompoz-icijama. Poslijediplomski studij htjela bih završiti u Puli, a nakon toga nastaviti daljnje obrazovanje, iako još još ne znam gdje. Zasad imam u planu nekoliko gradova,

ali do toga ipak ima vremena, prvo treba završiti preddiplomski studij. Nakon završenog školovanja, vidim se kao profesorica u radu s djecom. Stvarnost je takva da se danas od koncertiranja na harmo-nici ne može živjeti. Ipak, nadam se da ću ponekad imati priliku održati koji solistički koncert.

Što smatraš svojim najvećim uspjehom u harmonikaškoj ka-rijeri? Spomeni nam neke svoje nagrade.

Moj najveći uspjeh dosad bio je ulazak u hrvatsko finale Eurovizije za mlade glazbenike i treće mjesto na natjecanju “Be the one”. Na natjecanje “Be the one” pri-javila sam se zbog nagrade, koja je uključivala nastup sa simfo-nijskim orkestrom. Natjecanje je činilo četiri kruga, a natjecatelji su imali nekoliko mjeseci za odabrati djelo s popisa skladbi i obraditi ga. Iz samih priprema za natjecanje naučila sam kako u najkraćem

“Nakon završenog školovanja, vidim se

kao profesorica u radu s djecom. Stvarnost je takva da se danas od

koncertiranja na harmonici ne može

živjeti.”

32 2014./2015.

“Samo sudjelovanje na Eurovizijskom

natjecanju mladih glazbenika bilo je za mene

izuzetno iskustvo, posebno zato što su neka

od najvećih svjetskih imena stekla slavu upravo

na tom natjecanju, npr. Julian Rachlin, Julia

Fischer, Natalie Clein, Monika Leskovar.”

2014. / 2015. 33

vremenu obraditi kompoziciju. Skladbu sam krenula čitati u zad-nji čas jer je to bilo razdoblje kad sam tek upisala akademiju i još nisam imala mentora.

Osvojila sam još nagrade na natjecanjima u Sarajevu, Daru-varu, Križevcima, Slavonskom Brodu, Trstu, Erbezzu i Puli.Kao članica tria Carpe Diem osvo-jila sam prvo mjesto na natjecanju Antene Zagreb “Stop maltreti-ranju”, za koje je dio nagrade bio nastup u Areni Zagreb na otvore-nju sezone “HKL Medveščaka”, te četvrto mjesto na “Imagine festi-valu”.

Nažalost, kod nas nema puno natjecanja koja su organizaci-jski na razini jednog Euro-vizijskog natjecanja. Što si posebno tamo zapazila i kakvo je tvoje iskustvo?

Samo sudjelovanje na Euro-vizijskom natjecanju mladih glaz-benika bilo je za mene izuzetno iskustvo, posebno zato što su neka od najvećih svjetskih imena stekla slavu upravo na tom natje-canju, npr. Julian Rachlin, Julia Fischer, Natalie Clein, Monika Leskovar. U prvom, predselekci-jskom, krugu odabrali su od nas dvanaest, osam kandidata za finale. Sam događaj je bio izvrsno

medijski popraćen, a prema nama su se odnosili kao prema profe-sionalcima. Imali smo jednu probu nasamo s dirigentom, na kojoj smo se dogovarali oko tempa i dinamike da bi u konačnici proba s orkestrom bila što efektivnija. Također, imali smo kostimo-grafe i vizažiste, a najgore je bilo iščekivanje kad ću doći na red za sviranje. Sviranje mi je otežavala kamera, koja se stalno micala i približavala, a u jednom trenutku sam imala osjećaj da će mi lupiti u harmoniku.

Sve u svemu, bilo je to vrlo lijepo iskustvo, posebno zbog niza ljudi koje sam upoznala i zbog toga što sam mogla promovirati harmoniku kao klasičan instrument ravnopra-van ostalima.

Sviđa li ti se više solistička karijera ili karijera u nekom ko-mornom / orkestralnom sastavu i zašto?

Više mi se sviđa solistička karijera jer mi omogućuje veću slobodu pri interpretaciji i nema proba na koje bih morala dolaziti. Također, ukoliko pogriješim na nastupu, sama se nosim s posljedicama i ne moram se opravdavati drugima zbog čega ili kako se to dogodilo. I samo vježbanje mogu koncipirati onako kako meni odgovara. S

obzirom na moj karakter i osob-nost, solistička karijera bi mi više odgovarala posebno zbog te sa-mostalnosti i slobode koju pruža. S druge strane, i rad u orkestru ili komornom sastavu ima pozitivne strane – druženje s kolegama od kojih mogu naučiti nešto novo, sviranje s drugim instrumentima, a ukoliko se ide na put, u društvu je uvijek zabavnije.

Tko je tvoja najveća podrška kada stvari ne idu po planu?

Najveća podrška su mi moji roditelji. Oni su uvijek uz mene, a mama često zna citirati dio iz Krležnih „Balada Petrice Kerem-puha“: „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu.”

Koji su tvoji planovi iz bliže budućnosti?

Moji planovi su odsvirati kon-certe u Poreču, Puli, Zagrebu te natjecanje na Lions Grand Prixu. Koncerte trebam svirati u sklopu ciklusa Virtuoso. Također planiram sudjelovati i na još nekoliko natjecanja te se kandidirati za Erasmus + program za sljedeći semestar. Nadam se da će mi se planovi ostvariti i da će publika biti zadovoljna mojim nastupima.

34 2014./2015.

GLAZBENO NADARENA

OBITELJ PRANJIĆ Razgovarala

Marija Plentaj

2014. / 2015. 35

HRVATSKA

O glazbenicima obitelji Pranjić može se dosta toga napisati, a tu činjenicu

shvatite već nakon par međusobno razmijenjenih rečenica. U ovom intervjuu je u glavni fokus stavljen na troje, od četvero, braće - Mateju, koja svira harmoniku, Mariju, koja svira klavir te Petra, koji svira udaraljke. Osim što su izuzetni i uspješni u svojim glazbenim karijerama, prvenstveno su vrlo topli i srdačni u kontaktu s drugima. Svi u sebi imaju crtu nesebičnog pomaganja drugima, vrlo su marljivi i skromni bez obzira na svoje uspjehe. Ve-liko mi je zadovoljstvo bilo razgo-varati s ovako dragim i jedno-stavnim ljudima, svjesnim svoje vrijednosti, a opet neopterećenim egom.

Moram priznati da prvi put radim intervju s jednom glaz-beno nadarenom obitelji. Do sad sam imala prilike pričati s dosta solista, ali rijetko se naiđe na spoj izvrsnih solista koji su ujedno i braća. Ako i dođe do tog slučaja, ne mora značiti da su svi nužno i uspješni. Jednostavno, to rade iz hobija. Međutim, kod vas se baš “posrećilo” po tom pitanju. Počet ću od najstarije sestre. Ivana, ti si prva pokazala neke glazbene sklonosti i završila tečaj klavijature. Da li je to bio svjestan odabir ili spoj okolno-sti koji se nerijetko desi - prekasna prijava za upise kla-vira u glazbenoj školi?

Ivana: U vrijeme kad sam upi-sivala tečaj sintesajzera jedina želja mi je bila svirati, neovisno o profesoru i prostoru. Iz tog razloga mi je sintesajzer bio podjednako zanimljiva opcija kao klavir, ali u Požegi tada još nije postojao srednjoškolski program pa ni u glazbenoj školi ne bih imala prilike steći višu glazbenu naobrazbu. No, da je postojala mogućnost,

vjerujem da bih i ja nastavila u tom smjeru.

Danas si diplomirana ekono-mistica. Nas, koji radimo u glaz-benim školama, uvijek nekako zanima da li djeca koja su se kao mala bavila glazbom, kasni-je i dalje gaje tu ljubav barem kroz neku amatersku aktivnost ili posjećivanje koncerata. Da li danas imaš ikakve veze s glaz-bom i da li si zasviraš, onako “sebi za dušu”?

Ivana: Zapravo mogu reći da sam oduvijek i svirala sebi za dušu. Kroz tečaj sam naučila glazbene osnove koje sam kasnije koristila kao temelj da bih po sluhu svirala pjesme koje su mi se dopadale, tako da sam tijekom godina čak zaboravila čitati note. I premda doma uz sebe imam tri akadem-ska glazbenika, najčešće sam ja ta koja zasvira na obiteljskim druženjima.:)

Pitanje za ostale - kako ste se odlučili za upis u glazbenu školu i zašto ste odabrali instru-ment koji danas svirate? Da li ste ga htjeli svirati i ranije ili ste do njega došli slučajno? Da li danas svirate možda još neki instrument?

Mateja: Kao svaka djevojčica i ja sam željela svirati klavir, međutim, na upise smo došli u jesenskom roku kada je ostalo tek nekoliko slobodnih instrumenata. Odlučila sam se za harmoniku jer su mi re-kli da ću se tako lakše prebaciti na klavir sljedeće godine. Međutim, interes za otkrivanjem ovog meni posve novog instrumenta rastao je kroz sljedećih 15 godina, da bih u konačnici postala profesorica harmonike.

U to vrijeme, u Požegi je bio osno-van Juniorski tamburaški orkestar “Zlatne žice”, koji smo, na prijed-log roditelja, Marija i ja počele

pohađati. Tako sam ja 5 godina svirala brač, a Marija 8 godina bisernicu. No kad su obaveze po-stale ozbiljnije i zahtjevnije, fokus je ostao na harmonici i klaviru.

Marija: S obzirom na to da sam kao mlađa sestra Mateju pratila u stopu, a bila sam premala da i ja upišem glazbenu školu iste godine, roditelji su me upisali na tečaj sintesajzera. Nakon te pripremne godine bilo je logično upisati klavir, a i roditelji su ovaj put na vrijeme znali termine prijamnih ispita pa nisu dobili još jednu “slučajnu” harmonkašicu. :)

Petar: Naravno, za mene je teren bio pripremljen, trebalo je još samo odabrati instrument. Tije-kom jednog koncerta na kojem su sestre nastupale, imao sam priliku čuti novi instrument u glazbenoj školi - udaraljke. Samo sam rekao “hoću to!”, a sada mogu reći da je to bila i ostala ljubav na prvi pogled.

Kako je izgledalo kad ste svi troje živjeli pod istim krovom i morali svakodnevno vježbati svoj instrument? Pretpostav-ljam da bez dobre organizacije i bez roditelja punih razumije-vanja nije išlo.

Mateja: Bilo je kao u glazbenoj školi, uvijek je netko svirao.Sigurni smo da je temelj naše organizacije i odgovornosti pre-ma radu proizišao iz nesebične podrške roditelja, kojima smo najviše zahvalni za naš glazbeni razvoj. Prvenstveno iz razloga što su u nama prepoznali glazbene sposobnosti onda kada ih sami ni-smo bili svjesni te su nam vlastitim primjerom bili motivacija da ne posustajemo, premda je glazbeni put, od prvih odsviranih nota do titule magistre glazbe, nerijetko bio popraćen sumnjama i preispi-tivanjem.

36 2014./2015.

Petar: Uvijek je motivirajuće čuti nekoga dok vježba i na taj način smo si svakodnevno bili i poticaj. A kad si fokusiran na svoj rad, s vremenom se naučiš izolirati od “buke” iz susjedne sobe.

Marija: Zapravo, sada kad s odmakom gledamo na tadašnji život pod istim krovom, ni sami ne znamo kako je to uopće funkcio-niralo! Bili smo svjesni da je privi-legija da uopće imamo nekakve instrumente za vježbanje, a broj instrumenata u kući se sistematično povećavao pa smo na raznolikost zvukova postepeno privikavali kako sebe, tako i su-sjedstvo.

Da li ste još kao polaznici glaz-bene škole svirali zajedno u ne-

kom komornom sastavu ili je do toga došlo kasnije? Da li vam je draže imati samostalne nastupe ili svirati u sastavu?

Mateja: Prije našeg njujorškog koncerta imala sam višegodišnje iskustvo sviranja u komornim sas-tavima, ali ovaj bratsko - sestrin-ski spoj donio mi je sasvim novu dimenziju glazbene komunikacije. Mnoge detalje nismo niti morali dogovarati, jednostavno bi se do-godili i uklopili u zajedničke ideje.Sada ne znam bih li radije nastu-pala solo ili u sastavu. Dok sam bila mlađa, komorni sastav mi je pružao sigurnost i energiju koju kao solist još nisam uspijevala prenijeti. Ali kasnije, osobito pre-ma završetku studija, samostalni nastupi postali su mi draža forma

u izražavanje glazbenih ideja.

Marija: Uvijek mi je zanimljivo sjetiti se da nas je upravo projekt 2011. oformio kao trio. Ranije to i nije bilo moguće jer je Petar još bio osnovnoškolac, zatim je Mateja otišla na studij u Pulu, a ja godinu kasnije u Zagreb. No, to nije bilo uobičajeno ko-morno muziciranje jer smo već u startu bili neuobičajen sastav po spoju instrumenata, koji do tad ni sami nismo imali priliku čuti. Ali mogućnost dijeljenja glazbenog iskustva u suradnji s najbliskijim osobama, bila je u najmanju ruku privilegija!

Petar: Osobno mi je draže nastu-pati kao solist, to mi je prirodni-je zbog količine vremena koju

“Marija: Zapravo, sada kad s odmakom gledamo

na tadašnji život pod istim krovom, ni sami ne znamo

kako je to uopće funkcioniralo! Bili smo svjesni da je privilegija

da uopće imamo nekakve instrumente za vježbanje,

a broj instrumenata u kući se sistematično

povećavao pa smo na raznolikost zvukova

postepeno privikavali kako sebe, tako i

susjedstvo.”

2014. / 2015. 37

HRVATSKAprovodim vježbajući solo program. Ljepota komorne glazbe je aktivno dijeljenje iskustva, ali i odgovorno-sti pa mi je to uvijek dragocjeno iskustvo. Trenutno sam član akademskog ansambla udaraljki “biNg bang”.

Mateja, poznat mi je vaš nastup u New Yorku. Reci nam nešto više o tome.

Mateja: Na poziv međunarodne organizacije “The Ollendorff Center For Human & Religious Understanding” te uz velike zasluge direktorice Hrvatskog turističkog ureda u New Yorku Nene Komarice i Jakova Sedlara, održali smo koncert u njujorškom Carnegie Hallu kao dio projekta American - Croatian Christmas, u prosincu 2011. godine.

Za nas je cijeli ovaj projekt trajao oko 8 mjeseci te nam je, pre-skromno rečeno, bio veliko iskustvo. U aranžmanu Igora Savi-na, u srpnju iste godine snimili smo CD, a u kolovozu smo radi snimanja spotova bili u Izraelu. U tom razdoblju, Petar je živio u Požegi, Marija u Zagrebu, a ja u Puli. Nije bilo jednostavno uskla-diti rasporede, ali smo i tada bili svjesni da će ovo iskustvo ostaviti bitan trag na nama, i ne samo kroz naš glazbeni razvoj. Neko-liko dana nakon koncerta u New Yorku, repertoar smo izveli u MD Vatroslav Lisinski te u franjevačkoj crkvi Svetog Duha u Požegi, gdje smo željeli završiti ovu našu glaz-benu priču.

Nasljedno na prethodno pitanje, vjerujem da je ovaj nastup bitna stavka u vašim najvećim uspjesima koje ste postigli sa svojim instrumentom.

Mateja: Tijekom dosadašnjeg obrazovanja svo troje smo bili dobitnici brojnih nagrada na regio-nalnim, državnim te međuna-

rodnim natjecanjima kao solisti, dio komornog ansambla i orkestra. Te potvrde motivacija su naročito kroz srednjoškolske dane, no najznačajniji utisak na vlastiti glazbeni napredak osjetila sam kroz dodatna usavršavanja i majstorske seminare u Italiji (Pe-ter Soave Music Academy, srpanj 2012.) i Njemačkoj (Landesakade-mie für musisch-kulturelle Bildung, srpanj 2013.), gdje sam imala priliku učiti od svjetski poznatih glazbenika i pedagoga kao što su Peter Soave, Denis Tinni, Ste-fan Hu-ssong, Veli Kujala, Geir Draugs-voll, Mie Miki...

Marija: Bez dileme, poklonicima klasične glazbe čast je stupiti u prostore prestižne dvorane kao što je Carnegie Hall, a predsta-viti se publici s te pozornice izuzetan je uspjeh svakom glazbe-niku. Uz nagrade koje je Mateja spomenula, osobito mi je draga suradnja s Turističkom zajedni-com grada Zagreba, ostvarena u svibnju 2011., kada sam snimila skladbe Chopina i Papandopula, čija je unikatnost nagrađena na svjetskim festivalima turističkog filma - „Vivacissimo in Zagreb” osvojio je Grand prix Italia na 48. međunarodnom festivalu turističkog filma u talijanskom gradu Lecce, 2012.; dok je „Za-greb loves Chopin” – nagrađen za Best Music / Soundtrack na 5. međunarodnom festivalu turističkog filma “Art & Tur”, Portu-gal, 2012. godine.

Petar: Nastup u Carnegie Hallu obogatio bi me kao glazbenika i da se dogodio u nekoj starijoj životnoj dobi, a mladi glazbenik koji je imao priliku steći takvo iskustvo zna da iza sebe već ima jedan od onih “velikih životnih momenata”.

Inače sam i višestruki dobitnik prvih nagrada na regionalnim natjecanjima u organizaciji

HDGPP-a (2008., 2010., 2012., 2014.) te najviših nagrada na državnim natjecanjima istih godina, a kao prvoplasiranom na državnom natjecanju 2012. godine, dodijeljen mi je Oskar znanja.

Marija, ti si prošle godine diplomirala klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu s “magna cum laude”, a pravi spoj svoje ljubavi prema glazbi i pomaga-nju drugima, naročito djeci s posebnim potrebama, pronašla si u muzikoterapiji. Reci nam nešto više o tome i o tvom sljedećem studiju.

Marija: Da, čini mi se da je taj spoj za mene oduvijek bio ideal. Još i prije same edukacije, počela sam volontirati te se zanimati za utjecaj i primjenu glazbe kao sredstva pomoći najrazličitijim dijelovima populacije.

Hrvatska udruga muzikoterapeuta je 2012. pokrenula dvogodišnju edukaciju gdje su se potvrdile moje težnje da bi glazba mogla biti ne samo svrha, nego i sred-stvo mojega rada. Također sam shvatila da sam zakoračila u jedno veliko područje koje se neprestano razvija te da će mi za profesionalno bavljenje muzikote-rapijom trebati još mnogo učenja i iskustva. To me dovelo do Veli-ke Britanije, gdje su edukacijski programi i tradicija pri vrhu svjet-ske muzikoterapije. Odlučila sam se pripremati te sam u prosincu 2014. položila prijamni ispit za dvogodišnji poslijediplomski studij na Sveučilištu Anglia Ruskin u Cambridgeu, koji započinje u rujnu ove godine.

Gdje se vidiš jednog dana? Čime bi se najradije bavila da imaš mogućnosti?

Marija: Glazba mi je polazište

38 2014./2015.

2014. / 2015. 39

i jezik kojim želim komunicirati. Osnovna premisa muzikoterapije da je muzikalnost čvrsto ukorije-njena u našem mozgu te da na nju ne utječu ozbiljna neurološka oštećenja i traume mozga, te-meljna mi je motivacija u želji za stjecanjem novih znanja i vještina na ovom području. A jednog dana bih svojim spoznajama voljela aktivno sudjelovati u bržem razvo-ju naše muzikoterapije.

Petre, gdje ti trenutno studiraš? Vjerujem da si kao udaraljkaš dosta zaposlen na različitim projektima, pripremama za kon-certe i natjecanjima.

Petar: Trenutno sam student dru-ge godine udaraljki na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Udaraljkaši su uvijek uključeni na sve strane, od orkestralnih projekata i raznih ansambala, do solo natjecanja. Za udaraljkaša je veoma bitno to šaroliko iskustvo, ali mislim da je solistička kvaliteta temelj svakog dobrog glazbenika.

Planiraš li neko daljnje usavršavanje?

Petar: Do sad sam imao priliku prisustvovati seminarima brojnih međunarodnih udaraljkaša, a želja mi je da s nekim od njih ostvarim kontakt radi daljnjeg usavršavanja na nekoj od viših godina studija.

Ivana, kako ti danas gledaš na uspjehe svojih mlađih ukućana? Vjerujem da si po-nosna. Da li bi, da imaš ponov-no priliku, odabrala njihov put ili si zadovoljna svojim odabi-rom?

Ivana: Naravno da sam ponosna na njihov uspjeh. Oni su primjer da prilika čeka iza ugla kada mar-ljivo i s ljubavlju brusiš svoj zanat te da, i bez “pozadine”, tvoj rad može biti prepoznat. Kad bi mi se pružila nova prilika vjerovatno bih

nastavila njihovim putem ali, kao što sam rekla, glazba je aktivno ostala i u mom životu.

Gledajući sve ove priče, nameće se pitanje financi-ja. Kako roditelji financijski podržavaju vaša usavršavanja i vaše školovanje? Da li se uspijete pokriti stipendijama i raznim sponzorima? Da li ste radili uz studij? Općenito, ko-lika podrška su vam bili roditelji kroz vaše školovanje?

Petar: Mateja je kao prvopla-sirana na prijamnom ispitu postala državna stipendistica, a Marija i ja stipendisti Grada Požege, uz to, zbog dobrih plasmana, nismo morali plaćati studij što nam je olakšalo studentske dane. Instru-menti su skupa investicija, ali roditelji su i tu našli način da na-prave nemoguće i omoguće nam što bolje uvjete za rad.

Marija: Kako bi barem djelomično pokrili dodatne troškove, i sami smo zarađivali džeparac kroz davanje privatnih poduka, student-ske poslove, honorare i slično. Za moj poslijediplomski studij u Cam-bridgeu već mjesecima apliciram raznim institucijama i zakladama, a ukoliko ne skupim dovoljno sredstava, podići ću studentski kredit. Znam da će roditelji dati svoj maksimum da me i financi-jski podrže, no to su nemoguće cifre za svaku prosječnu hrvatsku obitelj i ne smatram da bi to uopće trebala biti njihova dužnost. Bitno mi je da su prepoznali važnost koju ovaj studij za mene predsta-vlja te da me beskompromisno podržavaju.

Mateja: Oni su nam podrška od naših prvih glazbenih koraka. Nisu “glazbeno potkovani” i nisu nam nametali svoja očekivanja. Vjeru-jem da upravo u tome leže temelji našeg (nenametnutog) interesa za glazbu koji se zarazno prenosio

na svakog člana obitelji. Sigurno su imali povjerenja u naš rad kad su bili spremni na takva ulaganja, bez ikakve garancije da ćemo i profesionalno nastaviti u tom smjeru. Ali, za sve što je imalo veze sa školovanjem i našim nap-retkom, oni su pronalazili način da nas podrže.

Da li poznajete još neku obitelj sličnu vama po glazbenoj crti? Vjerujem da je to teži zadatak s obzirom na vaš uspjeh i broj-nost.

Mateja: Poznajemo nekoliko ko-lega čiji su brat ili sestra također akademski glazbenici, no nije baš čest slučaj da cijela obitelj krene u profesionalno bavljanje glazbom, a da ta smjernica nije potaknuta od strane roditelja koji su i sami u glazbenim vodama.

Uz sve obaveze, da li stignete imati neke hobije i koji su? Da li se bavite ili ste se bavili u kojem periodu vašeg života volontiranjem?

Mateja: Dok sam živjela u Puli, volontirala sam u Udruzi za zaštitu životinja “Snoopy” te sam brinula o ozljeđenim životinjama, privre-meno ih udomljavala i tražila im domove.

Marija: Moje prvo volontersko iskustvo bilo je u Domu za nezbrinutu djecu Sestara Karmelićanki BSI u Zagrebu i Hrvatskom Leskovcu, a tijekom jeseni 2014. volontirala sam u dnevnom centru za rehabilitaciju djece i mladeži “Mali dom” u Za-grebu. Po potrebi se rado oda-zovem kad zatreba volonterska pomoć u humanitarnim projek-tima. Mogu reći da sam sretnica jer su mi hobiji usko vezani s primarnim interesima. Putovanja, volontiranje i knjige me svaki na svoj način odvlače u drugi svijet i

HRVATSKA

40 2014./2015.

čine svakodnevicu bogatijom.

Ivana: Ja sam već dug niz godina uključena u aktivnosti franjevačke crkve u Požegi, a prije nekoliko godina sam bila volonter u Udruzi “MI“, roditelja djece s posebnim potrebama.

Petar: Preseljenje u Zagreb pružilo mi je velik broj kulturnih zbivanja koja ranije tijekom školovanja nisam imao priliku posjećivati. Stoga svoje slobodno vrijeme najradije provodim na raznim glazbenim događanjima.

Mateja, ti si jesenas završila Muzičku akademiju u Puli. Ako se ne varam, radiš u Glazbenoj školi u Požegi? Kako si se prila-godila predavanju učenicima nakon što si cijeli život ti bila ta koja je bila učenik? Kako ti je raditi s učenicima? Da li si zamišljala svoj rad drukčijim ili si zadovoljna s izvedbom svoje nastave? Koji ti je sada glavni fokus u ovoj novoj, nastavničkoj, karijeri?

Mateja: Da, u rujnu sam počela raditi u Glazbenoj školi Požega. Tijekom studija te nitko ne priprema za rad s djecom, od studenata se uglavnom traži da budu što spretniji izvođači, a pedagoški rad je u velikoj mjeri stavljen u drugi plan. Mnogi mladi profesori s raznih akademija imaju slična iskustva. Smatram da je specifičnost glazbenog obrazovanja upravo individualna nastava gdje, osim svladavanja glazbenog gradiva, profesor ima mogućnost pratiti i utjecati na cjelokupni razvoj djeteta.

S obzirom na sve, mislim da sam se dobro snašla jer sam, u ovih nekoliko mjeseci rada, s dva učenika osvojila dvije druge nagrade na ovogodišnjem Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli. U svibnju

nas čeka i natjecanje u Daruvaru, kojem se također vrlo veselimo.S akademskog programa uletjeti u svijet male djece, četvrtinki i violinskih ključeva, potpuno je nova perspektiva. Zaista uživam s druge strane katedre, posebice jer već nakon nekoliko mjeseci vidim plodove svoga rada. Biti glazbeni pedagog je zapravo ono što sam oduvijek htjela i sad vidim da nisam pogriješila.

Lijepo bi bilo završiti s nekom zajedničkom porukom za kraj. Naravno, da je vezana uz glazbu i recept vašeg uspjeha. Za sve mlade glazbenike koji se izgo-varaju na nastavi da ne stignu vježbati doma instrument zbog brata ili sestre.

Mateja: Teško je dati neki savjet mlađim generacijama kojima su kroz medije svakodnevno servi-rani raznorazni instant uspjesi. Trajnih uspjeha i pravih vrijednosti nema bez svakodnevne discipline i ustrajnosti. Ali kad se jednom sprijateljiš s instrumentom, uvijek ćeš biti na glazbenim stazama. A, uz to, imati sestru ili brata kao podršku na tom putu - može li bolje? :)

2014. / 2015. 41

“Mateja: Roditelji su nam podrška od naših prvih glazbenih koraka. Nisu

“glazbeno potkovani” i nisu nam nametali svoja očekivanja. Vjerujem da upravo u

tome leže temelji našeg (nenametnutog) interesa za glazbu koji se zarazno

prenosio na svakog člana obitelji.”

42 2014./2015.

KAD ODRASTE, ANTE ŽELI BITI PROFESOR ILI DOBARHARMONIKAŠ Piše:

Ante Selak

“Volim ići na natjecanja bez obzira na rezultat, jer tamo upozna-jem puno prijatelja s kojima se družim i razmjenjujem iskustva.”

MLADI & USPJEŠNI

2014. / 2015. 43

Zovem se Ante Selak i imam 11 godina. Živim u Makar-skoj gdje idem u 4. razred

Osnovne glazbene škole Makar-ska. S osam godina počeo sam svirati harmoniku kod profesora Dalibora Boljuna. Harmoniku sam zavolio jer mi se činila kao zabavan instrument. U početku sam svirao klavirsku harmoniku, ali sam ubrzo, na nagovor pro-fesora, prešao na dugmetaru. Zahvaljujući profesoru, postao sam prilično uspješan u sviranju. Išao sam na brojna natjecanja na kojima sam osvojio čak 5 pehara. Posebno mi je drago što je svaki od osvojenih pehara iz različite države – Kanade, Italije, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.

Najdraže mi je natjecanje bilo ono u Viktoriji, u Kanadi, jer smo profesor i ja letjeli čak 11 sati, a tako sam imao priliku upoznati i tu daleku zemlju. Na tom sam natjecanju osvojio 98 bodova, dobio pehar te osvojio novčanu nagradu. Osvojenim novcem počastio sam svoje prijatelje.

Volim ići na natjecanja bez obzira na rezultat, jer tamo upoznajem puno prijatelja s kojima se družim i razmjenjujem iskustva. Ondje se osjećam sretno jer mogu pokazati što znam. Ipak, za natjecanja je potrebno dugo i uporno vježbati. Ponekad vježbam i po 2 sata. Pro-fesor me uvijek tjera da koristim metronom kako ne bih ispadao iz tempa. Vježbam i preko ljeta, koja provodim u glazbenom kampu (Tinjan – Premantura) s prija-teljima. Tamo se također odlično zabavljamo, družimo te sviramo – solo, ali i u orkestru.

Ove se godine pripremam za mnogobrojna natjecanja od kojih me posebno vesele Susreti harmonikaša u Puli, Sarajevu i Tivatu u Crnoj Gori.

Osim glazbene škole, pohađam

tečaj stranih jezika, a treniram i tenis. U slobodno vrijeme volim igrati igrice na mobitelu te čitati lektiru. U školi sam odličan učenik, a kad odrastem želim biti profesor ili dobar harmonikaš.

44 2014./2015.

PROFESOR JE U MENI VIDIO POTENCIJAL KOJEGA JA NISAM BIO NI SVJESTAN Piše:

Mirko Škarica

“Savjetujem svima da vjeruju da imaju “ono nešto”, da ne potrate taj dar i ne

odustaju od glazbe!”

2014. / 2015. 45

MLADI & USPJEŠNI

Zovem se Mirko Škarica. Živim u Dućama, malom mjestu nedaleko Omiša.

Oduvijek volim glazbu jer me ona smiruje, opušta i vodi u neki drugi, ljepši svijet.

Za harmoniku sam se odlučio sasvim slučajno. Nije mi bilo važno koji ću instrument svirati, želio sam svirati bilo što. Otac mi je, budući da sam bio neodlučan, predložio harmoniku i tako sam upisao OGŠ Lovro pl. Matačić u Omišu. Tamo sam bio u ugod-nom okruženju. Moja prva profe-sorica, Mira Dukić Milašević, još je više u meni probudila ljubav prema glazbi i upoznala me s neograničenim mogućnostima harmonike. Nakon što sam završio osnovnu glazbenu školu, upisao sam jezičnu gimnaziju u Omišu i srednju glazbenu školu u Makarskoj, smjer harmonika, u klasi prof. Dalibora Boljuna. Na prijemnom ispitu, moram priznati, nisam baš briljirao. Zbog nedo-statka vježbe i ogromne treme, s kojom se još i danas borim, moj je nastup bio poprilično nesiguran. Na moju sreću profesor je u tom metežu krivih tonova i skromne tehnike, ipak prepoznao ono nešto. Profesor je u meni vidio potencijal kojega ja nisam bio ni svjestan. Zahvaljujući njegovom znanju, pedagoškim sposobno-stima i trudu, kojeg sam ulagao, brzo sam napredovao. Već na prvoj godini mog srednjoškolskog obrazovanja, profesor me pri-javio na natjecanje u Daruvaru, gdje sam osvojio II. nagradu. Nakon tog natjecanja, počela su se nizati i ostala natjecanja, na kojima sam postizao dobre rezul-tate. Osvojio sam II. nagradu na Međunarodnom natjecanju u Puli, I. nagradu na natjecanju u Loznici (Srbija) i Tivtu (Crna Gora), a prošle sam godine bio laureat na Međunarodnom natjecanju u Erbezzu (Italija). Ondje sam osvojio pehar, novčanu nagradu

te posebnu nagradu za najbolju interpretaciju.

Trenutno pohađam III. razred srednje glazbene škole i jezične gimnazije. Protekla godina bila je za mene puna nedoumica. Bilo je to vrijeme odluka. Toliko toga me privlačilo, nisam znao trebam li nastaviti s harmonikom i upisati akademiju ili pak neki drugi fakulet. Onda sam shvatio da s akademijom zasigurno neću pogriješiti jer ništa mi ne pruža takav neopisiv osjećaj kao kad me obuzme glazba. Volim onaj osjećaj kad se cijelim bićem tru-dim što bolje osvirati skladbu, koju toliko dugo vježbam.

Ponekad se pitam hoću li jednog dana postati sjajan solist, kojega će cijeli svijet poznavati? Zasigu-rno neću, ali smatram da je za nekoga tko se bavi glazbom, najvažnije da ima ono nešto - “umjetničku crtu”, kako ljudi vole reći.

Često razmišljam i o tome što glazba za mene znači. Smatram kako nije najvažnije samo znati osvirati skladbu besprijekorno čisto, uvijek biti točan u ritmu, moći savršeno osvirati i najteže pasaže. Iako je sve to jako važno, još je važnije znati istinski uživati, osjetit ono što drugi ne osjećaju te biti sposoban prepoznati ljepotu u stvarima. Glazba zaista je, uvijek je bila i uvijek će biti nepresušni izvor ljepote. Upravo zbog toga, savjetujem svima, koji se nalaze u sličnoj situaciju kao što sam i ja, da vjeruju da imaju “ono nešto”, da ne potrate taj dar i da ne odustaju od glazbe!

46 2014./2015.

HARMONIKA JE ODUVIJEK BILA MOJA ŽELJA

Piše: Ivan Babić

“Jako volim životinje, a posebno konje. Često s roditeljima idem na jahanje. Brat i ja treniramo svoje konje za utakmice u daljin-skom jahanju. Imam položenu i licencu za dresurno jahanje i endurance.”

2014. / 2015. 47

Zovem se Ivan Babić i učenik sam 5. razreda Umjetničke škole Poreč.

Harmonika je oduvijek bila moja želja. S obzirom na to da moj brat i tata sviraju harmoniku, i ja sam se odlučio za isti instrument. Uvi-jek sam odlazio s roditeljima na koncerte u glazbenu školu pa sam tako harmoniku još više zavolio.Sviranje vježbam redovito, svaki dan, a pred natjecanje i po neko-liko sati. Moja učiteljica, Anamarija Lovrečić, neprestano mi pomaže u svladavanju skladbi. Bez njezine pomoći ne bih mogao postići sve ove rezultate na natjecanjima. Da se moj trud i vježbanje isplatilo, potvrđuju i brojne osvojene na-grade: 1. nagrada 2010., 2011. i 2012. godine na Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli, 1. nagrada 2011. u Daruvaru, 2. nagrada na Sarajevo Akordeon Art, Erbezzo, Beltinci (Slovenija), Legnago (Italija) 2012. te 1. nagrada u Daruvaru i Ugljeviku (BiH) i 2. nagrada u Puli 2013. godine.

Za sada imam u planu završiti glazbenu školu, a hoću li se pro-fesionalno baviti glazbom, to još nisam odlučio. Znam samo da ću i sljedeće godine zasigurno ići na nekoliko natjecanja, ali prvo se za njih moram jako dobro pripremiti. Vjerojatno će mi moja učiteljica za-dati da sviram neke jako teške skladbe.

U slobodno vrijeme uživam na našem ranču u Selini sa svojim konjima. Jako volim životinje, a posebno konje. Često s roditeljima idem na ja-hanje. Brat i

ja treniramo svoje konje za utak-mice u daljinskom jahanju. Imam položenu i licencu za dresurno jahanje i endurance.

MLADI & USPJEŠNI

48 2014./2015.

HARMONIKA MI SE POČELA SVIĐATI JOŠ U VRTIĆU Piše:

Karla Sorčić

“Nadam se da će mi se uz glazbu otvoriti još mnoga vrata kroz koja ću upoznati dobre i iskrene prijatelje, s kojima dijelim ljubav prema glazbi. ”

2014. / 2015. 49

Ja sam Karla Sorčić. Rođena sam 26. rujna 2001. godine. Harmoniku sam počela svirati

s nepunih osam godina, a počela mi se sviđati dok sam još bila u vrtiću, gdje ju je svirala naša teta. Ipak, najviše sam se vezala uz harmoniku kada sam krenula u glazbenu školu. Sada sam učenica V. razreda Umjetničke škole Poreč, te VI. razreda Tali-janske osnovne škole „Bernardo Parentin“, Poreč. Osim što sviram harmoniku, bavim se pisanjem i treniram karate. U slobodno vrijeme slušam glazbu različitih vrsta, čitam knjige, sviram, pišem i igram se sa psom.

Kroz ovih pet godina školovanja, sudjelovala sam na mnogim natjecanjima na kojima sam postigla sljedeće rezultate: I. nagrada na 4. hrvatskom natje-canju za harmoniku u Daruvaru 2013. godine, I. nagrada na 3. hrvatskom natjecanju za harmo-niku u Daruvaru 2012. godine, I. nagrada na 8. Međunarodnom srečanju harmonikarjev, Beltinci, Slovenija, 2012. godine, I. nagra-da na 37. Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli 2012. godine, II. nagrada na 50. hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Varaždinu 2012. godine, I. nagrada na 50. regio-nalnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Križevcima 2012. godine, I. nagrada na 20. Međunarodnom natjecanju harmonikaša, Erbezzo, Italija, 2011., I. nagrada na 2. Hrvatskom natjecanju za har-moniku u Daruvaru 2011.

Osim što sviram solo, sviram i u duetu te u harmonikaškom orke-stru. Zahvaljujući glazbi upoznala sam puno novih ljudi, koji su mi prenijeli ljubav prema različitim instrumentima, a što sam primi-jetila kada sam sudjelovala na Novigradskom proljeću, gdje smo u tjedan dana morali osnovati

orkestar od različitih instrume-nata (harmonika, flauta, klarinet, violina, gitara, saksofon, klavir…). Bili smo različiti toliko koliko i naši instrumenti, ali kada su nas prvi taktovi i prve note povezali, shvatili smo da smo sličniji nego što smo mislili. Nadam se da će mi se uz glazbu otvoriti još mnoga vrata kroz koja ću upoznati dobre i iskrene prijatelje, s kojima dijelim ljubav prema glazbi.

Željela bih da se ispred svih vrata u mom životu pojavi jedan violin-ski ključ koji će ih otvarati kao i skladbe koje sada sviram.

MLADI & USPJEŠNI

50 2014./2015.

MLADI & USPJEŠNI

LEONARDO SPAJA HARMONIKU I RUKOMET Piše:

Anamarija Lovrečić

“Osim što svira

harmoniku, Leonardo

trenira rukomet, a

u slobodno vrijeme voli

voziti bicikl.”

2014. / 2015. 51

Leonardo Žagar, rođen je 12. listopada 2000. go-dine. Pohađa VII. razred

OŠ Poreč i V. razred Umjetničke škole Poreč. Njegova je učiteljica Anamarija Lovrečić. Leonardo je sudjelovao na važnim natje-canjima za harmoniku te osvojio sljedeće nagrade: I. nagradu na Hrvatskom natjecanju u Daruvaru 2011., 2012. i 2013. godine, I. na-gradu na Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli 2011. godine,

II. nagradu na Muzičkom festivalu u Ugljeviku (BiH) 2013. godine, III. nagradu na Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli 2012 god., te II. nagradu na Međunarodnom natjecanju harmonikaša u Erbezzu (Italija) 2010. godine.

Osim što svira harmoniku, Leon-ardo već šest godina trenira rukomet u RK Poreč. Budući da je ljevak, igra na poziciji desnog

krila. S klubom je Leonardo 2013. godine, na Međunarodnom turniru u Pragu, osvojio V. mjesto.

U slobodno vrijeme Leonardo voli voziti bicikl. Nažalost, prije tjedan dana mu se dogodila prometna nesreća u kojoj je slomio bedrenu kost. Dobro je, ali trenutno je u stanju mirovanja.

MLADI & USPJEŠNI

52 2014./2015.

Time. Work.

Discipline.No shortcuts.

By: Marija Plentaj

2014. / 2015. 53

STRUKA

At first, the idea was to issue a professional paper by Mika Väyrynen in this

year’s “Echo” magazine. However, professor Väyrynen did not have a recently dated article in English and I suppose that very few peo-ple, including myself, would have understood an article in Finish. Thus, we decided it would be best to do an interview instead. The main topic of the discussion were teaching techniques or, as I realised later, the absence of stencil method. Professor also explained that his connection with Croatia is a bit more than just this interview. Three of his ex-students from The Sibelius Academy have returned home after graduating and are now working as teach-ers. Namely - Ivan Šverko, Mia Ćojbašić and Josip Nemet. He has also recentely accepted appointement as Visiting Profe-ssor of Accordion playing at Pula Music Academy. Therefore, he will be seen in Croatia every now and then in the future.

Considering many years You have spent successfully teach-ing accordion, can You say that there is a way or method of learning that is better then others, in sense that it makes a player achieve higher technical readiness and ability of bring-ing music to the listeners in shorter period of time and in an easier and more fun way?

First of all, word “method” does not exist in my vocabulary. I find methods limiting, often narrow minded and boring. There are strategies and principles, for example in technical training - but everything must be flexible and adjusted to each persons unique mental and physical structure. On the other hand, there are no shortcuts in music. It would be like trying to teach somebody to be airline pilot in less hours... He/she

would probably learn to fly, but there are risks. Same with playing and learning music: even most ta-lented of us must go through long way. After playing 20 years person reaches for sure some level, but it can not be compared to pro-foundity and skill of people who have played 40 or 50 years. It’s all about long term working, lo-ving music, aiming for a better result every day and giving development time. Not about “methods”. You are teaching at the Sibelius Academy, where students from all over the world are studying. Did You notice that students coming from certain countries are better than the others? If so, students from which areas stand out and how (technical readiness, musicality, advanced knowledge or comprehension in certain areas of music…)? Is that connected to the culture from which the student comes from?

I must point out, that The Sibelius Academy is not just some little conservatory in province. It’s one of worlds leading musical institu-tions which can be easily com-pared to Juillard in New York or Moskow Conservatory. Entrance tests are very demanding and only very low percentage of candidates get in to the Academy. Group is therefore very selected and all students are for sure very talented and skilled already when entering the Academy.

As teacher and musician, I dont know words “best” or “better”. Those words should be deleted from every musical conserva-tory. Thats not what music is all about. Work of teacher should be described with sentence - “help, do not disturb”. To me all students are the same. When they enter they all have technical / musical aspects which are weaker. My

work is to help them. Technically, I have not seen anyone “ready” during their first couple years at the Academy. Technique is also very multidimensional thing, and much more than pushing buttons fast and precise. Thats just the beginning level. Difference with nationalities is only that in some countries certain kind of repertoire is played perhaps more than some other styles. Here students must go through many styles and periods in music history. From Baroque to Roman-tic, from accordion classics to contemporary repertoire, from chamber music to concertos, even to electro acoustic music - if they so wish. Studies must give wide knowledge and skill about music. We don’t teach for exams only, we teach for life and to what comes in their lifes after studies.

What is the dynamic of rela-tionship between students and teachers in Finland? Are they more close to each other and more friendly then in other countries and what do You think would be the best rela-tionship between student and teacher? I presume that there is not a recipe and that every relationship is individual. Some students need “tough love” and pressure, while others need praising and motivating, is that correct?

As teachers, we have made some kind of “Hippocratic oath”. Again, I don’t compare different countries and mentalities (even I had trav-elled a lot and been performing and teaching in so many coun-tries). Comparing does not belong to music. Also, I can not general-ize the relation with students and teachers in all Finland. In general, our teachers are correct and not agressive, but things depend on

54 2014./2015.

STRUKA

individuals. There are teachers from whom students are afraid. I am not one of them.

One point for me is, that students who come here are already 18-22 years old. They are adults and should be treated as adults. It’s not my work to “motivate” them, they must find their own motiva-tion. Children and teenagers need motivation, but to adults - they must find things themselves. Studies at our Academy take 2,5 (to those who have already teach-

ers qualifications from Conserva-tory) or 5,5 years (to those who come here without such diplo-mas). In 5,5 years, working with the same student - there are different kind of periods and days. As in life itself.

Who were Your mentors and what did You learn from each one? Do You apply their meth-ods in Your teaching? Could You describe Your “method” of teaching?

I think I already answered about

my “method” in previous answers.I have had teachers, of course. But after my childhood, I am pretty “self made” musician. Three of my first teachers were really important to me. Namely - Tapani Luojus, Vesa Vienola and Timo Kinnunen, all of them the 1st ge-neration academic accordionists in Finland. When I was 13, in 1981, I was “found” and started at Sibelius Academy “Departement for spe-cially gifted children” (nowadays called Junior Academy). There my teacher was prof. Matti Rantanen.

2014. / 2015. 55

“The word “method” does not

exist in my vocabulary.

I find methods limiting, often

narrow minded and boring.

It’s all about long term working, loving music,

aiming for a better result every day and giving development

time. Not about “methods”.”

56 2014./2015.

STRUKA

After I entered solo department, in 1985, at the age of 17, I had lessons every now and then with different teachers, but noth-ing really long lasting. Prof. Max Bonnay was important figure to me and I studied in Paris for one year in his class after my military service. But at the Academy, I had many teachers who were not accor-dionists. I played organ as my 2nd instrument for several years and that was also a very productive part of my education. Listened music, read about music, lived music.

I have got very high Academic education, which itself has been

perhaps the most important teach-er to me. Master´s degree in 1992 and later Doctoral degree in 1997. Espeacially during my doctoral studies I learned a lot from best of the best music researchers and performers here.

What do You notice as the big-gest problem with students who come to Your class?

I can’t name any kind of biggest problem. Everybody has some problems, but reasons vary.

What was Your proudest mo-ment as a teacher?

I don’t think that way. I am happy

when people play well, learn, show interest to music and pro-foundity to this work. I don’t advertise myself with competition success of any of my students. I am proud of everybody of them - past, present and future students.

What would You advice a stu-dent that is having trouble deal-ing with stage fright? Is there a certain method that they can apply and lose their fear and what would that be?

There are no shortcuts. Practise as best as you can, because more sure you are in your pieces - more relaxed you will be. But no short-cuts. I have played hundreds of

2014. / 2015. 57

concerts in my life, but is still have stage fright. Just live with it. It’s the part of this work.

What would be Your advice for Young musicians who want to play and achieve the best they can be?

Time. Work. Discipline. No shortcuts.

58 2014./2015.

Skud Ivan Goran Kovačić

Napisala: Latica Mirjanić

Sinj

“Imate klinca koji pokazuje interes za glazbu? Super. Odlučite ga odvesti u glazbenu školu. Jednog dana, tko zna? Možda

novogodišnji koncert u Beču? Možda pun Dom sportova? Jeste li razmišljali o harmonici? Za zbor Ivan Goran Kovačić ste

vjerojatno čuli, no jeste li znali da unutar istog kulturno - umjetničkog durštva djeluje i Akademski harmonikaški orkestar

„Ivan Goran Kovačić“?”

2014. / 2015. 59

Skud Ivan Goran Kovačić osnovan je 1977. godine pri KPD “Slovenski dom”

u Zagrebu gdje djeluje do 1990. godine. Početkom 1991. pripaja se SKUD-u “Ivan Goran Kovačić” gdje je i danas jedna od sekcija, uz Akademski zbor, Folklorni ansambl, Međunarodni folklor, Muški vokalni ansambl i Student-sko kazalište.

AMATERIZAM I NATJECANJA

Orkestar je jedan od najuspješnijih amaterskih glazbenih ansambala u Zagrebu te među najboljima u Europi na području harmonikaške glazbe. Često nastupa na smo-trama i gostovanjima u zemlji i inozemstvu. Redovito nastupa na Međunarodnim susretima harmonikaša u Puli te Glazbenim smotrama djece i mladeži Repub-like Hrvatske. Svojim nastupom prisustvovao je i Međunarodnom festivalu harmonike „Bela pl.

Panthy“ u Slavonskom Brodu te na Svjetskom kupu harmonike koji je održan u koncertnoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu 2010. godine. Orke-star je svojim nastupom otvorio „City to City Cabaret“ 2011. u Zagrebačkom plesnom centru. Tom prigodom su izvedena naj-poznatija djela karijere velike francuske umjetnice Edith Piaf. Francuske šansone, argentinski tango, klasična, filmska i glazba suvremenih hrvatskih autora, samo su mali dio opusa ovog orkestra koji pokušava prikazati sve mogućnosti ovog često ne-pravedno zapostavljenog instru-menta.

Za svoj je rad orkestar primio mnoga priznanja i nagrade na bro-jnim međunarodnim natjecanjima u Belgiji, Francuskoj, Švicarskoj, Italiji, Češkoj i Portugalu, na kojima gotovo uvijek promovira hrvatsku suvremenu glazbu. Na

natjecanjima osvaja najviše na-grade, među kojima se izdvajaju one na Međunarodnim susretima harmonikaša u Puli (Apsolutna nagrada 2008. i 2012.). Programi koji se vježbaju za natjecanja su raznoliki, no uobičajen je spoj klasičnih i modernih kompozicija. Tako je orkestar dosada izvo-dio djela gotovo svih značajnijih hrvatskih suvremenih skladatelja (Vidaković, Josipović, Klobučar, Tanodi, Starc...), velikana klasične glazbe (Bach, Mozart, Brahms, Dvorak...) te raznolik program djela filmske glazbe (J. Williams, N. Rota, L. Bernstein…). Tu su i brojne skladbe Astora Piazzolle čije skladbe orkestar redovito izvodi na svojim nastupima.

DJELOVANJE I PROGRAM

Osim pripremanja za smotre i natjecanja, orkestar sudjeluje na raznim događanjima, od kojih se

ORKESTRI/DIRIGENTI

Bern, 2000. godine

60 2014./2015.

izdvajaju cjelovečernji koncerti u Zadru, Bibinju, Biogradu na Moru, Imotskom, Sinju, Karlovcu, na Krku, Pagu i mnogim drugim mjestima. Zahvaljujući turističkim zajednicama, održani su na otvo-renim ljetnim pozornicama.

Jednom godišnje orkestar održava tematski koncert u Za-grebu te na taj način publici nudi posebno glazbeno iskustvo. Prvi takav koncert održan je 2008. godine u Hrvatskom glazbenom zavodu, povodom 30. obljetnice osnutka orkestra, 40. obljetnice umjetničkog rada osnivača Zvon-ka Šiljca i 60. obljetnice SKUD-a „Ivan Goran Kovačić“. Koncertom su dirigirali Zvonko Šiljac i Gor-dana Šuštić, a na programu su bile skladbe kompozitora klasične glazbe, poput J. C. Bacha, A. Hačaturijana, S. Prokofjeva, E. Derbenka, I. Lhotke - Kalinskog i M. Miletića.

U Maloj dvorani Vatroslav Lisinski 2010. godine, pod dirigentskom palicom Anamarije Nerad, održan je koncert „Drugo lice harmonike“. Cilj koncerta je bio rušenje pre-drasuda harmonike kao isključivo narodnog instrumenta pa je tako harmonika promovirana kroz pro-gram kompozitora različitih stilova i razdoblja. Navodimo samo neke: A. Piazzolla, E. Grieg, V. Lisinski, I. Josipović, A. Dvoržak.

Godinu nakon toga, 2011. u Muzeju Mimara, orkestar na pozo-rnicu donosi ples koji se povijesno veže kroz harmoniku te organizira „Tango večer“. Dirigentsku palicu tom prigodom preuzeo je Damir Bužleta, a izvodila su se svjetski najpoznatija tanga: La Cumparsita (G. M. Rodriguez), Nostalgias (J. C. Cobian), Tango Bolero (J. Lo-ssas), Blue Tango (L. Anderson), Hvala ti srce / Ja ljubim (Isaak Dunayevsky), djela A. Piazzolle (Melodia en la Menor, Libertango,

Milonga del Angel, Fear) te Tango Aurora (D. Bužleta).

U dvorani Gorgona, 2012. godine, kao projekt suradnje Akadem-skog harmonikaškog orkestra „Ivan Goran Kovačić“ i Muzeja suvremene umjetnosti, izvodi se „Sinestezija“. Za tu prigodu cjelovečernji koncert zamišljen je kao koncept u umjetnosti pomoću kojeg se gostima dočaralo kako je to imati sinesteziju (miješanje osjetila). Neki ljudi zaista i mogu vidjeti glazbu. Taj fenomen je bio dočaran jedinstvenom kombi-nacijom glazbe i boja, odnosno orkestra i rasvjete, te je tako pružen doživljaj ovog dodatnog osjetila. Osobe sa sinestezijom doživljavaju niže tonove tamnijim, više svjetlim, a sama kvaliteta glazbe može promijeniti intenzitet i čistoću boje. Sinestezija je pred-stavljena uz glazbu 20. stoljeća, uključujući i hrvatske suvremene autore. Autorica projekta je dugogodišnja groupie orkestra - Latica Mirjanić, oblikovatelj svjetla Miljenko Bengez, ton majstor Vladimir Sokačić, a dirigent je bio Vjekoslav Babić.

U kazalištu Vidra, 2013. orkestar, pod vodstvom Stjepana Vugera, izvodi „Filmsku slušaonicu“. S orkestrom nastupa i Vokalni ansambl Udruge slijepih Zagreb, pod vodstvom Josipa Hrvoja. Po-sjetitelji su mogli uživati u filmskoj glazbi iz filmova: Tko pjeva, zlo ne misli; Sedmorica veličanstvenih; Ratovi zvijezda; Dobar, loš, zao; Kum; Schindlerova lista; Oči širom zatvorene; Pink Panther; A je to; Obitelj Kremenko; Štrumpfovi; CinemaParadiso; Fantom iz opere; Profesor Baltazar; 1492: Osvajanje raja; Smogovci; Ca-valleria Rusticana; Caruso; Jalta Jalta; Popaj.

U subotu, 14. ožujka 2015. go-dine, s početkom u 20.00 sati orkestar je u dvorani Hrvatskog

glazbenog zavoda izveo koncert ‘Sjećanje na maestra Zvonka Šiljca’ kojim je odata počast svom osnivaču i dugogodišnjem dirigen-tu. Na programu su bila djela koja su obilježila njegov dugogodišnji rad (Bach, Dvoržak, Bui, Piazolla, Vidaković…), a kao specijalne gošće tu su bile sopranistice Lidija Horvat-Dunjko i Valentina Fijačko. Uz njih, orkestru su se na pozo-rnici pridružili i mnogobrojni bivši članovi orkestra kako bi se svi za-jedno prisjetili našeg dragog “Šilje” zahvaljujući kojem su stasale brojne generacije harmonikaša.

U budućnosti možete očekivati još mnogo zanimljivih projekata, pop-ut Večeri šansone koju orkestar priprema na jesen. Sve informaci-je možete potražiti na www.igk.hr i na Facebook stranici orkestra.

Uoči Božića svake godine, orke-star održava Humanitarni koncert božićnih skladbi u Centru za odgoj i obrazovanje Prekrižje Zagreb te Centru za rehabilitaciju Zagreb, podružnica Paunovac. Tom prigo-dom članovi orkestra s kapama Djeda Mraza i kutijama poklona i slatkiša uveseljavaju mališane i djelatnike centara. Svake go-dine cijela dvorana pjeva božićne pjesme, a nakon velikog aplauza uvijek slijedi druženje i pjevanje na veselje svih prisutnih.

Za cjelokupno djelovanje orkestra treba zahvaliti i Gradskom uredu za kulturu grada Zagreba, koji pre-poznaje trud i rad orkestra.

ORKESTRI/DIRIGENTI

2014. / 2015. 61

ORKESTRIŽeneva, 2000. godine

“Orkestar je jedan od najuspješnijih

amaterskih glazbenih ansambala u Zagrebu te među najboljima u

Europi na području harmonikaške glazbe.

Često nastupa na smotrama i

gostovanjima u zemlji i inozemstvu”

62 2014./2015.

2014. / 2015. 63

64 2014./2015.

Zagreb, 2015. godine

2014. / 2015. 65

ČLANOVI

Probe na kojima sudjeluju profe-sionalci i amateri održavaju se dva puta tjedno, u centru Zagreba na Opatovini 11, iznad Dolca tik do kipa Petrice Kerempuha. Članovi imaju od 17 do 37 godina.

DIRIGENTI

U rujnu 2003. godine umjetničko vodstvo preuzima Gordana Šuštić, profesor harmonike, magistar znanosti i umjetnosti te glazbeni pedagog u glazbenoj školi Ferdo Livadić u Samoboru. Od sredine 2009. godine do listopada 2013. godine orkestrom ravnaju Ana-marija Nerad, Damir Bužleta, Gor-dana Šuštić i Vjekoslav Babić. U listopadu 2013. vodstvo orkestra preuzima Stjepan Vuger.

OSNIVAČ

Zvonko Šiljac, osnivač je i dugogodišnji dirigent Akademskog harmonikaškog orkestra “Ivan Goran Kovačić”.

Maestro Šiljac se, kao deseto-godišnjak, najprije okušao u tamburaškom orkestru, a tek u dvanaestoj godini života počeo učiti harmoniku, da bi zatim širio iskustvo vlastitim muzicira-njem u raznim harmonikaškim orkestrima. Dinamičnost njegovih iskustava svakako kulminira u osnivanju ovog orkestra, gdje u suradnji s brojnim ansamblima od samog početka njeguje nekon-vencionalni, atipični repertoar, i to ponajprije tako da ga maksi-malno nastoji usmjeriti prema suvremenosti. A upravo hrvatski suvremeni skladatelji, skladbama posvećenim orkestru, su mu dali u tome najsnažniju podršku.

S druge strane Šiljini nazori o amaterizmu, poglavito način na koji je uspijevao spojiti i kao cje-linu održati nekoliko posve diver-gentnih stvari - srčanost s kojom amaterski glazbenici interpretiraju suvremenu glazbu, permanentno dinamičnu fluktuaciju članova orkestra najrazličitijih profila, a da pritom orkestar svejedno uvijek

zadržava svoj ‘profil’ i pedagoško, animatorsko, voditeljsko i stimu-lativno angažiranje, uvijek i opet, bez ustezanja, bili su zaslužni za učinke na kojima bi itekako po-zavidjeli i profesionalci. Kako je to moguće? Srcem! “Ako stvaraš glazbu, onda si i sam glazba. Ono si čime stvaraš glazbu. Iz takva habitusa proizlazi uvjerljivost i vjerodostojnost kojoj nitko ne može odoljeti!”

Svojim je trudom, nevjerojatnom energijom i beskonačnom ljubavi prema glazbi i orkestru ostavio neizmjeran trag u mnogobrojnim članovima orkestra, a više od tri desetljeća orkestar je vodio s jednakom žarom i srećom te mu povjerio najvrjedniju baštinu na čuvanje i prenošenje mlađim ge-neracijama. Znao je što ostavlja, i kome ostavlja. I to je učinio s vjerom i ljubavlju!

Zagreb, 2015. godine

66 2014./2015.

„TKO JE PRAVI, JE PRAVI! ZNADEŠ!“

Razgovarao: Saša Bastalec Tekst obradili: Ozren Grozdanić & Marija Plentaj

IN MEMORIAM

2014. / 2015. 67

Zvonimir Šiljac, diplomirani inženjer strojarstva, premi-nuo je 9. kolovoza 2014.

godine. Kao osnivač i vlasnik tvrtke Akord-Ing d.o.o. surađivao je s arhitektima i projektirao dizala. Unatoč poslu koji je radio, njegova velika strast bila je glazba pa je tako 1977. godine osnovao harmonikaški orkestar Ivan Goran Kovačić i vodio ga sve do 2003. godine.

Do ovog razgovora došlo je prilikom planiranja još jednog intervjua za časopis Eho. Sas-tali smo se u Španskom naselju, gdje je on i živio, 21.11.2013. u obližnjoj pečenjarnici. Kao i uvijek, Šiljo, kako smo ga svi zvali, bio je iskren, simpatičan i susretljiv, pun vedrine i optimizma. Zbog raznih obveza, intervju ipak nije izašao u tadašnjem broju već se u dogo-voru sa Šiljom planirao objaviti u sljedećem. Na moju veliku žalost, Šiljo je preminuo nedugo nakon intervjua. Teško je riječima opisati gubitak tako velikog čovjeka… Šilju sam upoznao još u djeti-njstvu kada su započeli moji prvi glazbeni koraci koji su najprije bili vezani uz Slovenski dom u Za-grebu, u kojem je orkestar kojega je Šiljo osnovao najprije započeo djelovati. To je poznanstvo za-tim trajalo sve do njegove smrti. Iskreno se nadam da će svatko tko je poznavao Zvonka pre-poznati njegov duh kroz sljedeći razgovor, koji će ostati trajno zabilježen na njegov spomen, te se prisjetiti svega što je napravio za harmoniku i za sve nas.

Budući da sam u organizaciji harmonikaškog natjecanja znam kolika je muka i briga oko same organizacije, posebice s ove financijske strane. Kako ste Vi ranije rješavali takve stvari? Imali ste orkestar koji je često putovao i koncertirao. Kako ste se snalazili?

Čuj, novaca nikada nije bilo do-voljno. Kad sam prije znao ići u Italiju, znao sam dobiti nekakvih 200.000 lira kao naknadu za kon-cert od Talijana, ali sam isto znao da kad oni dođu k meni, da to moram “vratiti”. I kad su došli, čuj, stvarno je prva stvar koju su me pitali bila kad će dobiti novce? “Za sat vremena!”, znao sam im reći. A onda su oni u kasnijem razgovo-ru na rit padali kad su saznali da mi nismo ništa od države dobivali i da sam se ja za sve sam snalazio.

Da, država je uvijek imala pre-malo novca, ali ipak je važnije bilo to druženje među ljudima.

Slažem se. Znadeš, ja sam ti tada dobivao od USIZ-a nekakva sredstva, ali to mi nije bilo nikako dosta pa sam ti započeo sam sve raditi oko sponzora. Od svih firmi sam tražio, a na kraju bi u Končaru tražio, jer sam znao koliko imam love. Npr. vidim da mi fali 100.000, tražim od Končara 200.000, a na kraju dobijem 100.000. Uvijek sam se nekako snalazio. A imao sam i sreću da me žena nikad nije pitala za finan-cije niti stvarala probleme jer ako je ipak falilo na kraju, onda sam i sam plaćao.

Razumijem. Tu i tamo neki od nas tako rade.

To ti je grda stvar inače, a ama-terizam je sada katastrofa. Nekad je postojao USIZ što je i tad bilo praktički ništa. Mislim, i sad je stanje “ništa”, ali onda je bilo ipak “nešto“…

Tada je bilo jako puno orke-stara.

Da. I ja sam uvijek imao tu vezu s orkestrima. Pa i s vojnim orkestrom jer Janković i ja smo bili u Jeđutu u to vrijeme pa smo se tako znali. Ja sam tako i tvog djeda upoznao, znadeš? Ja

nisam imao tada ni udaraljki ni ičega, a želio sam sve. I onda ti ja pozovem Jankovića i - on sve sredi! On pozove tvog djeda, a on veli: „Zvonko, kaj trebaš?“, a ja sam onda one mrtvačke glave trebao, ne znam… Kak se zove onaj instrument što različite visine dobivaš?

Aaa, woodblock?

Ee to, woodblock!

Hahaha, mrtvačke glave…

To je tako izgledalo… (op.a. smi-jeh).

Da nije možda templeblock? Oni drugi su kockasti.

Da, temple blockovi! Onda sam to trebao i od vojske dobivao. Znadeš, nisam tada imao timpa-ne, ali kad mi je trebalo, onda sam dobio i timpane i timpanista!

Gledao sam nešto i našao popis ansambala i sudionika Glazbe-nih smotri hrvatske mladeži od 1957. do 1997. godine. Tamo se spominje i Jeđut, orkestar Ognjen Prica, harmonikaški orkestar glazbenih škola te harmonikaški orkestar KPD Slovenski dom. Jeste li tu vi počeli?

Da, to je bio “moj”.

A jeste li istodobno radili u Kovačiću ili je posao ondje došao poslije?

Posao tamo je došao poslije. Iskreno, kad smo dobili nogu iz Slovenskog doma, a to ti se dogo-dilo kad se pojavio jedan sloven-ski Milošević koji je ustvari želio raspad Slovenskog doma. On je u Slovenskom domu mislio osno-vati kockarnicu, a ja sam tada bio predsjednik Odbora za amateri-

ORKESTRI/DIRIGENTI

68 2014./2015.

zam Zagreba. I kad sam vidio što se radi… Zapravo, nismo bili za-dovoljni Slovenskim domom i tada smo zatražili sjednicu kako bismo porazgovarali. I onda se predsjed-nik Krešo Antolić javio za govor, a ovaj ga je prekinuo i rekao da ako ne zna slovenski govoriti, da ne može govoriti. Onda sam ja poludio i rekao: “Da li to znači da moramo otići?” I tada se začuo pljesak od zbora koji je sve to znao. I kužiš, čuj, onda nisu znali što prigovoriti pa su nas počeli zafrkavati da samo trošimo novce. Gle, činjenica je da smo najviše trošili, ali smo najviše i dopeljali. I kad je to bilo? Znam, da, srijeda je bila, a u četvrtak navečer smo imali koncert na Zrinjevcu. Ja sam ti odmah pokrenuo ideju da se samo preselimo u Kovačić. I kad je završio koncert, vidio sam u gledalištu tajnicu Miru (op.a. danas također pokojnu) pa kad je trebalo ići nazad u Slovenski dom, ja sam skupio orkestar i samo kazao: „Ne idemo u Slovenski dom!“. A ljudi su pitali: „Pa kako?“ „Ne“, ja kažem, „idemo u Kovačić.“ I tada me pitala Sanja iz Poreča: „Šiljo, a kaj bumo se mi raspali?“, a ja kažem: „Kaj se vi hoćete raspast?“ „Pa ne!“, kažu oni. „E, onda se ne bumo raspali!“. I otišli smo. I onda smo im timpane i sve otpeljali pa je policija došla k meni doma optužujući me da smo ukrali timpane...

Sjećam se da ste prije nešto o tome pričali…

Ustvari, bilo je ovako - mi smo imali seriju koncerata za Inu nafta-plin. Tadašnji predsjednik, prije nego sam ja postao, je bio jedan dečko s kojim sam si bio dobar. Ina naftaplin nam je obećala platiti te koncerte i kada je došlo vrijeme za plaćanje, ja sam se zainteresi-rao za cijenu timpana i saznao kolika je. I tada, kad smo održali 10 koncerata koliko smo imali dogovoreno s Inom, dođem na

sasta-nak u Inu i oni vele: „Na koji račun da vam pošaljemo novce?“, a ja: „Ni na jedan.“ Na to oni: „Šta? Pa dogovorili smo se!“ Ja kažem: „Da, ali hajdmo ovako - vi kupite timpane od Muzičke naklade i pok-lonite nam ih zbog dobre surad-nje.” Jer znaš, to ti je bilo vrijeme kad ih se nije moglo kupiti direk-tno, nego od novaca iz nekakvih smjerova. Pa sam ja dalje rekao: „Meni ti novci ništa ne znače jer kad mi sjednu na račun, ne mogu s njima ništa. Vi ih meni lijepo poklonite zbog dobre i uspješne suradnje.” A tada ni filharmonija nije mogla kupiti ni jedan instru-ment, ni jednu trzalicu pa su poslije toga po Zagrebu počeli govoriti: „Kupi!“, „Ne mogu!“, „Kak ne možeš? Šiljac je kupio bateriju od 4 timpana!“ Pa su me svi zvali zbog toga.

No, nisam ih ja kupio, kupila je Ina naftaplin, samo sam ja predložio plan - da ih oni nama poklone. Tako smo ih mi dobili u vrijeme kad se uopće nije moglo investirati u kulturu, jer je tada postojao tzv. amortizacioni fond. Ni vojska nije mogla kupovati. Zbog “amorti-zacije” bi morali imati ne znam koliko puno instrumenata, da bi mogli investirati u jedan instru-ment. Poslije smo posuđivali i Lešniku, prof. udaraljki, pa sam ja posuđivao i od vojnog orkestra od filharmonije. Ja sam svima davao što sam imao, tako da su i meni davali zauzvrat bez problema.

Do kad je Slovenski dom imao orkestar?

Do ‘90-ih.

Ovdje mi piše do 1978. godine.

Ne, ‘78-e smo bili osnovani, a do ‘90-ih djelovali.

I onda je Kovačić krenuo 90-te?

Da, od ‘78-e do ‘90-e Sloven-

ski dom, i onda smo 90-ih otišli u Kovačić. Najprije smo probe imali u Jeđutu, jer ja sam svirao i u Jeđutu i bio član predsjedništva Jeđuta, ali budući da je Jeđut imao svoj orkestar, dva orkestra mi nisu imala smisla. Mi smo u tom puno jači bili i da se ne uništi Jeđutov orkestar, mi smo se maknuli pa smo u Kovačiću završili.

Uglavnom, da se vratimo na te timpane… Meni kad su policajci došli doma, najveći štos su bila upravo ta dva timpana koja su kasnije u Puli završila. Pula ih je tada htjela, iako im to nije toliko trebalo. I nisu ih oni zaradili, nego sam ih ja zaradio, orkestar ih je zaradio. Ali, kad je došlo do toga da će ih ovi ići prodati, ja sam nazvao Damira i iskreno rekao: “Čuj, ova dva timpana koja sam ja do sada imao, oni ih prodaju. Sruši im maksimalno cijenu i kupi si te timpane. Bolje da ih imaš ti, nego da stoje u društvu.” Tako je i bilo. No, poslije sam ja jednu grešku napravio… Mi smo u Italiji dobili neku nagradu i ja sam za tu lovu kupio stalke, a na kraju si ih je Slovenski dom prisvojio. Ko pesu mi je bilo krivo što nisam podijelio stalke članovima orkestra.

Niste ni mogli znati da će doći do toga.

Pa nisam očekivao. Zato kad smo išli ponovno u Belluno, jesi i ti bio tamo?

Da, bio sam jednom, samo ne znam koji put.

Samo smo jednom i išli.

To je onda bilo vjerojatno 1995. godine.

Ne znam točno koje godine.

Onda sam bio u onoj velikoj sportskoj dvorani kad smo svirali.

2014. / 2015. 69

E da, u sportskoj. A meni je krivo bilo što je ona kiša pala pa nismo vani svirali… Ona ljetna pozorni-ca je bila vrlo lijepa. I znaš šta je onda bilo? Onda sam ja isto kupio stalke, ali sam ih podijelio.Tako da su ih svi članovi orkestara imali, da se opet netko ne sjeti i ne uzme ih!

Nakon što ste otišli, Slovenski dom nije imao više orkestar?

Je, jedan čas. Jedan Maks, ne znam da li se sjećaš njega, inače je i neko njemačko prezime imao, on je tamo bio napravio nekakav bend i on je u njemu svirao, ali nikad ništa nije bilo iz toga. Zvao me bio i sadašnji predsjednik, ali nema više ništa od toga. Činjenica je da sam ja došao tamo kao dijete Slovenskog doma iz Kar-lovca, jer sam svirao u Triglavu u Karlovcu, i meni je normalno poslije bilo da odem u Slovenski dom u Zagreb. I ta tadašnja ekipa i Vlado, tadašnji predsjednik,

super nam je bilo! Ja nikad nisam ni sanjao da ću otići iz Slovenskog doma nekud drugdje…

Evo i Karlovca na popisu koji imam - mali harmonikaški orkestar KPD-a Slovenski dom Triglav!

Da, KPD, to ti je kazneno-poprav-no društvo! (op.a. smijeh). Ne, bilo je to “kulturno-prosvetno društvo”.

Spominje se i Omladinski harmonikaški orkestar ŽKUD Josip Kraš od 1968. godine i Orkestar harmonika Sloven-skog doma Triglav od 1962. godine.

To ti je bilo u vrijeme kad su iz Željezničkog kulturno-umjetničkog društva iz Maribora došli harmonikaši u Karlovac. Tada sam ih i ja, kao dijete, išao gledati. 300 harmonikaša je sviralo tada! I tako je to počelo. Prvu godinu nisam još svirao, ali drugu već jesam.

Dakle, počeli ste svirati u orkestru u Karlovcu?

Da, ja sam ko klinac počeo svirati. A kasnije sa svirki imam toliko dogodovština… Sjećam se jednog željezničkog službenika, Svete Kopagića, ali i Nikole Gerbera. To je još bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije. Gerber je tada bio najbolji harmonikaš Jugo-slavije! Posebno je sevdah dobro svirao. Da se smrzneš! Kasnije je, nažalost, počeo piti. Znadeš, kad smo znali ići na put onda sam ja za doručak pio 2 dcl mlijeka ili kave, a on 3-5 dcl rakije. Samo tako! Ali to ga je koštalo kasnije u životu i umro je s 52 godine. A Zvonko je bio njegov sin. Mi smo ti ista generacija bili. Kasnije smo i u gimnaziji bili zajedno. A i taj frajer je svirao da se smrzneš.

A i Hamdija Samardžić je bio tad na Radio Zagrebu i to ti je moj otac cijeli život spominjao. Pričao je on: “Eh, kako su Nikola Gerber

ORKESTRI/DIRIGENTI

“Kad su nas počeli zafrkavati u Slovenskom domu, ja sam

ti 1977. godine odmah pokre-nuo ideju da se preselimo u

Kovačić. Skupio sam orkestar i samo kazao: ”Ne idemo u Slovenski dom!“. A ljudi su pitali: „Pa kako?“. „Ne“, ja

kažem, „idemo u Kovačić.“. I tada me pitala Sanja iz

Poreča: „Šiljo, a kaj bumo se mi raspali?“, a ja kažem: „Kaj

se vi hoćete raspast?“ „Pa ne!“, kažu oni. „E, onda se ne

bumo raspali!“

70 2014./2015.

i Hamdija Samardžić svirali i pje-vali…!“ I tada sam ti ja u Triglavu jednom uhvatio tata Niđu. Tako smo ga zvali, a ja nisam ni regi-strirao da je to bio „taj“ Nikola Gerber! (op.a. smijeh). A moj otac je strahovito volio onu pjesmu “U Stambolu na Bosporu”. I jednom sam ja rekao Niđi: „Tata Niđo, jel vi znadete za tu pjesmu?“, a veli on: „Znam!“, “Pa čujte, moj me otac cijelo vrijeme pljuje da prčkam samo po toj harmonici, a ne znam ni jednu poštenu ods-virati!“ To ti je bilo jedno mjesec dana prije njegovog rođendana, i ja kažem dalje: „Dajte vi meni napišite tu stvar da je ja njemu odsviram.“ I onda mi je on to napisao. Kad je bio rođendan, stari je još bio u krevetu i brat i ja smo došli s harmonikom, a on veli: „Ajooooj, opet buš tu neku svoju, pa nikad nisi znao ništa odsvirati!“ A ja kažem: „Dobro stari… Poslije mi reci da li je bilo dobro!“ I kad smo to odsvirali i otpjevali, kaže on: „Konačno - nešto!“ (op.a. smijeh)

Znaš, zgodno je to napisao Niko-la, a nije mi zakomplicirao život s onim šta je on svirao - trilerima i tak dalje. I stari je bio prvi put oduševljen, tipa: “Ajde nešto, konačno!“. Inače je uvijek govorio da ja sviram k’o da mačka za rep vučem! (op.a. smijeh). E, a onda ti mene poslije Gerber upita: „A kog si rekao da tvoj tata stalno spomi-nje?“, a ja kažem: „Ma pojeo mi je živce s nekakvim Nikolom Gerber-om i Hamdijom Samardžićem!“, „Kako si rekao?“, „Ma nekakav Nikola Gerber, pojma nemam…“, a veli on: „A znaš li ti kako se ja zovem?“, „Kako ne, Tata Niđo!“, „A kako se moj Zvonko zove?“ (op.a. njegov sin), „Ne znam, kol’ko ja znam, Gerber!“. I onda me vrtio 2-3 puta dok mi se u glavi nije skopčalo: „Pa nemojte reć da ste Vi taj Gerber?!“, „Jesam…“, veli on. (op.a. smijeh).

A sjećam se još… Prije su ti uvijek bili za Dan JNA u vojarnama koncerti. I tako smo ti mi napravili kvartet u Triglavu. Marinka, tada

je bila Cankar, i Katica, sestrična moja, njih dve, Marijan Ban i ja smo svirali. Bili smo i dva dueta. Oni su ti bili pravi Slovenci, a mi nismo. I tako, mi smo napisali u program jednom da za vojsku tre-baju svirati 2 dueta, 1 kvartet itd.. I dođemo ti mi i sjedimo unutra, nas četvero, a veli jedan oficir: „Dobro, a kad će doći ostali?“, „Koji osta-li? Pa mi smo svi!“, a on gleda u popis i nije mu jasno. Kažem ja: „Nas dvoje smo jedan duet, njih dvoje su drugi duet, a svi četvero smo kvartet, tako da je na kraju onoliko ljudi koliko i treba bit!“ (op.a. smijeh).

I te večeri ti je još meni prišao jedan vojak i odjednom rekao: „Hoćeš me pratiti?“, a ja sam bio u čudu i pitam ga: „Šta pratiti?“, a kaže on: „Pa ja imam jednog na Radio Sarajevu koji me prati kad pjevam!“, a ja kažem: „Čuj, ja bi te i mogao pratiti, ali to nije pravo. Ja nikad nisam dobro narodnjake svirao. Ali, ima tu čovjek koji te može pratiti kao što te nikad nitko

2014. / 2015. 71

ORKESTRI/DIRIGENTInije pratio!“, i dopeljam mu ja Tatu Niđu, a on će: “Neću!”, kaže: „Daj ti!“, a on ti je imao i super Dallapu u to vrijeme, ali je teška ka vrag bila, sjećam se.

Dugmetarka, ne?

Ne, ne, klavirsku harmoniku. I veli on dalje meni: „Daj, ajde ti!“, i nije htio svirati. Pa sam ja došao blizu njega, s tom njegovom harmoni-kom i - kenjao (op.a. smijeh). Namjerno nisam pogađao tonove! Pa će on na to: „Daj… Makni se!“. I dođe ti taj vojak njemu sad i pita jel zna tu i tu pjesmu koju je trebao pratiti, a veli Tata Niđo: „Ti znaš pjevat to?“, „Znam, nema problema!“, i samo mu je još rekao: „A jel znaš u kom tonalitetu pjevaš?“, „Znam! Hoćemo li pro-bati?”, a Tata Niđo njemu veli: „Pa jel znaš ti to pjevati?“, „Pa znam!“, „Pa šta ćemo onda probavati?!“ (op.a. smijeh). I sad ti je još najveći štos bio kad ga je Niđo još pitao: „A iz kog dijela Bosne je ta pjesma?“ I kad je ovaj rekao ot-kuda, a tata Niđo ti na licu mjesta napravi neku međuigru, lijepu onako, znaš, da se dvorana sm-rzne, a meni je samo došapnuo: „Samo ritam nam daj.“ I tako, i taj frajer je konačno zapjevao, kad ono - odlično frajer pjeva! I kad je završio motiv, onda ti Tata Niđo raspali opet međuigru na temelju onoga šta je ovaj pjevao, a ovaj veli: „Pa gdje si ga našao?! I ljudi s kojima na Radio Sarajevu radim nikad me u životu nisu tako pra-tili!“ I onda sam mu poslije pričao da je to bio prvi harmonikaš Ju-goslavije za sevdah. Ali isto tako, one varijetetske stvari, sve je znao svirati, i opere. Čuj, nema kaj nije znao! Mogao je pijan bit ne znam kako, ali mogao si ga snimati kako je bio dobar! I tako je frajer rekao na kraju: „To još nisam doživio…“ I onda su na kraju navalili svi za bis, a ovaj opet veli: „Ja bi tu i tu.“, a Tata Niđo kaže: „Ja sam ti rekao, jel ti to znaš pjevati?“,

„Znam!“, „Pa onda mi samo reci iz kojeg je kraja i u kom tonalite-tu!“. I tako ga je cijelu noć pratio dok je ovaj pjevao… Čuj, znaš, onaj rasni narodnjak, to ne može svatko. Tako da je to bilo - ludo.

Vi ste u Karlovcu, osim što ste rođeni tamo, osnovnu i srednju školu završili?

Da, gimnaziju. Sve u Karlovcu.

I onda ste otišli na studij u Zagreb?

Tako je, strojarstvo.

Kad ste rođeni?

14.03.1944. godine.

To sam spomenuo jer sam razmišljao kad ste onda počeli raditi u Karlovcu?

Ne, nisam radio tamo.

Niste radili na Glazbenoj školi u Karlovcu?

Ne, nikada! Ja sam ti radio u Balokoviću i poslije me jedna direktorica sterala iz Balokovića. Sjećam se te sjednice. Išao sam skupa s Marijom Ivković i još ona meni govori: “Blago Vama. Vi ste krasne rezultate napravili“, a ja joj kažem: „To se kod nas nikad ne zna…“. I kao da sam predosjećao, uđe ti direktorica na sjednicu, a inače je na sve te sastanke i sjednice Nastavničkog vijeća dolazila s pravnikom. Uđe ti ona u razred u kojem smo imali sastanak, pogleda me i kaže: „Vi, kolega Šiljac, pa Vi ne znate da više ne radite ovdje?!“. I onda sam se se ja digao i ispričao što sam smetao. (op.a. smijeh) A svi su pali od šoka! Međutim, mene je Marija Ivković odmah u 7 iduće jutro zvala da me netko treba na telefon. Mislim si ja: „Tko će mene na telefon tako rano?…“

A to je bio čovjek koji je bio radio u Varaždinu, jedan flautista, a poslije i u Zagrebu. A i žena mu je negdje predavala harmoniku…

Sta… Staaa…?

Ne, ne, ne… Taj na kojeg misliš je inače iz Zenice bio, a ovaj je u Varaždinu radio i oženio se s jednom Marijanom. Sjetit ću se. I, on ti mene nazove i veli: „Kolega Šiljac, čujem da ste slobodni.“ , “Pa zašto?“, „Pa, da dođete ujutro na nastavu na Trešnjevku!“, a ja velim: „Pa, jesam!“ (op.a. smijeh) Ah… kako se zvao? Sin mu je svirao violinu u Plavoj travi zabo-rava. Ne mogu se sjetiti sada… Tko je predavao harmoniku još u Zagrebu u ono vrijeme?

“Jednom sam ja rekao Niđi: “Tata Niđo, jel vi znadete onu pjes-

mu “U Stambolu na Bosporu?”, a veli on:

“Znam!”, “Pa čujte, moj me otac cijelo vrijeme

pljuje da prčkam samo po toj harmonici, a ne

znam ni jednu poštenu odsvirati!

Dajte vi meni napišite tu stvar da je ja njemu

odsviram“. I onda mi je on to napisao. I kad

sam je tati za rođendan (koji je proveo u bol-

nici) odsvirao, kaže on: “Konačno - nešto!”.

Inače je uvijek govorio da sviram k’o da mačka

za rep vučem! ”

72 2014./2015.

Krešimir?

Ne. Krešo je svirao u vojnom orkestru i na radiju. Je li mu ime počinje s “p”?

Ja te starije i ne znam toliko dobro…

Ma dobro.

A koja je to škola na Trešnjevci bila? Kako se zvala?

Ovoga, hmm… Josip Slavenski. Ivanjek je radio na toj školi.

Aha, Ivica Ivanjek.

A direktor je bio tada taj profesor harmonike. I tako, ja sam ti jedan dan dobio u pola 6 popodne iz jedne škole otkaz, a već sutradan sam u 8 sati ujutro bio na nastavi na Trešnjevci! Inače, nikad me nije posebno volio, iako se praktički nikad nismo ni posvadili. Jednostavno mu nikad nisam pasao, očito. Nije Matanović, nego… Kak se u Ivanu Zajcu pro-fesorica harmonike zove?

Markušić?

Markušić? Da, Markušić me zvao! I u to vrijeme smo ti Alojzije Seder, on je gitaru predavao, i ja, počeli na Britancu u Blagoju Bersi hodat na instrukcije iz solfeggia. Jer ja sam si razmišljao: „Ajde, da nešto i završim!“. I onda sam vidio da tu sreće nema… Jer, nažalost, među tim glazbenicima uvijek su kompleksaši bili i kajle si podme-tali, umjesto da se druže i pomažu. A čuj, ja stvarno nikome nisam ništa zamjerao i učio sam od svih, a imao sam i rezulta-te apsolutno najbolje na svim takmičenjima. I npr., baš tu godinu kad sam nogu dobio, baš sam gledao poslije, na svim javnim produkcijama u Balokoviću, na svima su samo moji harmonikaši bili, kroz cijelu godinu, tako

da sam ja mogao napravit cjelovečernji koncert samo od mo-jih solista! Čuj, da se razumijemo, ti solisti nisu bili na nivou jedne Pule, ali čuj, stvarno su baratali besprijekorno instrumentom.

Jednom nam je na školu došla i Vojka Vuković, baš kad sam bio na Trešnjevci. Kasnije sam ja bio i dva ljetna seminara kod nje u Puli. I, nakon završene produkcije, pita ona mene: „Jel ovo tvoj? Jel ovo tvoj? Jel ovo tvoj?“, a ja: „Je, je, ali kak’ si znala?“, a ona kaže: „E, pa kako ti sjediš, tako i svaki od tvojih učenika sjedi.“ Jer ja sam uvijek samo na lijevoj nozi imao instru-ment, a desnu stranu sam opus-tio. I uvijek sam nekako ja prišao harmonici, jer mi je najlakše tako bilo kontrolirati ruku. I onda sam se smijao jer je ona od prvog do zadnjega svakog mog učenika skužila! (op.a. smijeh).

I onda još nešto. Ti ljetni semi-nari su bili u vrijeme kad sam ja studirao strojarstvo, a ona meni jedne godine, kad sam došao u Pulu, veli: „Zvonko, a u kojem svojstvu si ti došao na ljetnu školu harmonike?“, a ja joj kažem: „Aktivni promatrač!“ A čuj, tad je ona sve te ljude s našeg područja na ljetnim školama učila.

U Puli?

Da. I jednom ti je bila isto zgodna stvar. Svi ti ljudi su došli tamo, a ona ih pita: „U redu, ali tko će mi pomoći svirati da cijelo vrijeme ja ne držim harmoniku?“, a nitko se nije htio javiti… I tada sam ja rekao: „Vojka, ja mogu svirati! Ali bez veze mi je… Vi ste profesor, držite nastavu i sve, a sad da se bavite prvim razredom?…“. A ona će: „Zvonko, molim te, sve je u redu. Samo mi nemoj kon-certno svirati, sviraj mi najgore šta možeš!“, a ja joj kažem: “A to bar nije teško…“ (op.a. smijeh). I tako sam ti ja 2-3 dana njoj pomagao.

Čuj, 3-4 sata držao sam instru-ment na sebi i nisam morao paziti šta i kako sviram, a ona mi je još kasnije rekla: „E baš mi je dobro došlo kad si ono zapilio pa sam mogla objasniti još neke stvari zbog toga!“. I dan danas smo Vojka i ja dobri. Ona ti je točno 10 godina starija od mene, inače.

Gdje je ona sada?

U Beogradu, u mirovini. Znadeš, Liljana Ivanović koja je profesorica u Puli, ona ti je njezin đak, a njezi-ni učenici su osvajali dosta nagra-da. Janez Govednik je također njezin đak, Ivica Ivanović... Taj inače ima pored Pule i vikendicu, a u Münchenu predaje srpskim iseljenicima. Čuj, od nje si uvijek mogao naučiti dosta jer je ona bila prvi profesor u Beogradu, ustvari i prvi profesor u Jugoslaviji! A ova, Baračkova, Beba iz Novog Sada, ona je završila Hohnerovu školu pak u Trossingenu.

Čak se i orkestar zove Baračkova po njoj?

Ne, to je po mami njezinoj dobio ime.

Sjećam se tih knjižica sa Sus-reta gdje sam viđao to prezime.

Da, a Milana Simin, ona je pak oženila svog učenika Acu. Inače smo Aco i ja bili jako dobri, a ona je držala orkestar. Jednom smo ti nas dvojica pobjegli prije kon-certa, a ženski dio orkestra je dobio zadatak da pronađe Acu jer je on morao svirati kao solist. A nas dvojica se sakrili u grmlje! Oni su išli oko nas, a mi smo se samo smijali i valjali! Pa je onda za ka-znu cijelu noć morao kod nje svi-rati. I na ovim zadnjim Susretima kad je bila, on ti isto dođe. Plavu kosu ima, mislim. Aco, iz Novog Sada, Malenica. To je njezin muž.

A jedan je još samo bio bolji

2014. / 2015. 73

ORKESTRI/DIRIGENTIharmonikaš od njega, i to ovaj iz Ljubljane - mađarsko prezime je imao… On u Ljubljani radi sad. Stvarno je odličan solist bio. Kad sam ja bio na prvom Susretu, sjećam se, on je svirao nekakvu ludu stvar s puno kratkog mijeha. To sam ja prvi put vidio tamo! A plav je bio, nizak. On ti je jako dugo svirao taj kratki mijeh, par minuta je bila kompozicija, a ja sam imamo osjećaj da će ga šlag trefiti kako mu je pocrvenjelo lice od tog napora! Sebastian Ernoj!

A bio je još jedan koji je dobro svirao, ali kasnije je propalitet postao. Propio se pa sad na placu prodaje nekakva jajca i šta ti ja znam, da bi od nečega mogao uopće i živjeti… A bio je fenome-nalan harmonikaš! I ja pamtim Acu i njega, još kad su skupa duet svirali. S tim da uzmeš da je Aco odlično sviral! Kad je netko Bo-gom dan… E, tako je ovaj to imao.

E, i onda ti je znaš tko bio još dobar? Ovaj koji u Murskoj Soboti radi - Ištvan Varga.

Da, on je prije radio tamo.

Kako su se meni sviđale njegove skladbe… On je stvarno dobar skladatelj bio! On je bio novosad-ska škola, tako da je i odlično svi-rao. Ja sam ga nagovarao da mi napiše nekakve skladbe za orke-star jer je za soliste pisao odlično. Ali pazi, to nije ništa neobično jer je i on izvanredno svirao i bio je u tijeku svih događanja.

A bio je isto i jedan Mađar koji je na Trešnjevci radio. Taj je isto bio fantastičan! Pijanist je bio. On je za sve svoje đake na svim produkcijama đacima skladao kompozicije koje su ovi izvodili. Ma fantastično! Ali nije meni htio napisati ništa: „Ja znam klavir“, veli on, „ali ovo neću!“ A čuj, kad netko ima sreću da upadne u šake profesoru koji je

tako dobar… To je fantastično. On ti je mene podsjećao inače, što se tiče skladanja, na ovog “mog”. Skladao je s lakoćom kao Klobučar. A taj Klobučar ti samo sjedne i svira.

Improvizira 2-3 sata ako treba?

Koliko treba! Isto tako, kad sam ja došao, prvu skladbu kad mi je radio…

Tri stavka za harmonikaški orkestar? To ste vi inicirali?

Da! A napisao je on meni sveuku-pno nekih pet komada..

To je sve za Kovačić pisano?

Ne, za mene je pisano, a sad ovisi jesam li bio u Slovenskom domu ili u Kovačiću. Uglavnom, ta „Tri stavka za timpane i orkestar“, poslije je to na i Biennalu bilo i čak mi je prišao Lešnik i pitao me: „Ja to mogu koristiti?“, a ja kažem: „Može!“, zato jer je Tonžetićka praizvedbu tad radila i onda se to njima svima jako dopalo. Čuj, i normalno da je interpretacija koju je i Lešnik kasnije napravio, s puno više slobode i ostalog, stvarno bila izvanredna! Pratio ga je i ovaj orguljaš, Bradonja. A vjenčani je kum ovome pak di-rigentu Kovačića, bivšem dirigentu šta mu je tata bio pjesnik. Uosta-lom, jedino mi je žao što nemam tu snimku. To se moram s ovima iz Pule dogovoriti. Kad ste svirali Tarbuka, znaš?

Imam ja to negdje! Mogu Vam poslati.

Sva tri stavka? Jesu tri ili četiri?

Četiri. Gange…

Gange su prve, Balun, onda Međimurska…

I zadnja - Panonica.

I Panonica! A sjećam se, tad je Tarbuk bio u vojsci i nije čuo svoju praizvedbu nego je njegov tata bio na koncertu. Poslije je on došao k meni jer sam stjecajem okolnosti znao njegovog tatu kao violinista.

Tarbuk, Hrvatska suita!

E, da, da!

Za harmonikaški orkestar!

Tako je, tako je!

Ja sam čuo verziju za puhački orkestar, ali je navodno za harmonikaški bila original.

Original je harmonikaška verzija, a ja sam bio na praizvedbi te njegove puhačke verzije. Tada je Tarbuk i dirigirao tom vojnom orkestru.

Ta stvar je odlična.

Je, ali original je original. Ja sam rekao tad Tarbuku: „Uz dužno poštovanje, ali bolje zvuči verzija s harmonikaškim orkestrom…“. Znaš, možeš se ti i raspast koliko god hoćeš, ali u puhačkom orkest-ru… Pazi, ono šta je u Gangama, ona 4 solista, on je to napravio kasnije za dvije oboe i dvije flaute. To nije to! Ali 4 harmonikaša kad to sviraju… Ja sam ti tada imao Borka Špoljarića i ovu iz Pule, koja je sad u Kanadi. Četiri solista su mi to odsvirali znaš kako! I to ne možeš ni s flautom, ni s oboom dobiti. Ne možeš! Ja sam tad re-kao Tarbuku: „Čuj, odlični su kao zamjena za harmonike, odlični! Ali ne paše to… Original je original! Uz dužno poštovanje.“

Šteta što te skladbe nisu izdane.

Izdat će se. Ja sam i Tarbuku predložio da napravi korekciju, ali on je rekao: „Ne, ja ću radije

74 2014./2015.

napisati sve ponovno. Jer mi je veći napor ispravljati i vidjeti je li to dobro sve, nego napi-sati ispočetka. Onda ću to moći i tiskati.“

Čuo sam da na HDS stranici postoji popis svih skladbi od ‘70-ih i ‘80-ih koje su napisane za harmoniku.

Imam ti ja to.

Jeste to vi možda objavili ili je Društvo skladatelja to sabralo?

Nisam ja. To je Društvo skladatelja radilo. A i od Uhlika imam isto jedno pet stvari.

Muziku za lutke?

Tako je.

I Malog princa?

Tako je.

A Popevka bratska? Je li to originalna?

Ne, to je aranžman, slovenski.

Tri Marijanske pjesme…

Samo malo… E, to je Uhlik. Origi-nal. Popevka bratska slovensko-horvatska.

Za harmonike?

Da, da, da…

Zagrebačke razglednice?

E, to je najbolje!

To spada u popularniji žanr ili ne?

To je više šansonjerski napisano, ali je Uhlik. Pravi Uhlik, znadeš?

Ljudi jako vole njegove skladbe.

Da, ali pazi, skladba se zove Po-pevka bratska slovensko-horvatska.

Znači, originalan naziv nije Po-pevka bratska? Ima i dodatak?

Popevka bratska, slovensko-hor-vatska. Još ću provjeriti. Jer štos ti je u tome da je on to radio za Krapinu, ali tamo nije prošlo.

Za festival?

U Krapini. Da. Onda sam ja rekao, budući da smo mi Slovenski dom još bili: „Daj ti nama nap-ravi to pa ćemo je mi izvoditi!“. I onda su Pogrmilović i još trojica popevali k’o kvartet, ono, baš u stilu: „Pijmo brati vince, voda naj stoji…“ Mi-slim, kad sam gledao i slušao Krapinu, stvarno je šteta što to nije prošlo jer je baš tem-peramentno bilo. Tomica… E, ali ja sam krivac za uopće njegova skladanja. Zato jer ti je on kad se vratio iz vojske meni rekao: „Zvonko, mene sad više opet nitko ne zna jer sam bio u vojsci i sve. Daj, hoćemo li nešto mojega izvesti da me se ljudi opet sjete?“, a ja sam mu rekao: „Daj, pa napiši nešto!“. Ja sam ga tjerao da počne pisati, a on mi kaže: „Znaš kaj? Trudil sam se napisat i sve, ali prazan sam. Niš… i sve sam strgal na kraju jer ne vredi - niš.“

2014. / 2015. 75

ORKESTRI/DIRIGENTIOzbiljno?

I kažem ja tad njemu: „A dobro, ajde, onda kad ti bude išlo…“ I onda ne znam kaj mi je već sljedeće napisal, ali odlično je bilo! A ove Zagrebačke razglednice, jel?

Da.

To sam ga tražio da za kraj te skladbe hoću da bude oratorij, da bude kao Deveta simfonija. I čuj, tako je i napisao! A čini mi se da nitko osim Kovačićevog zbora to ni ne može popevati. Jer ja sam tada imao 8 ili 9 udaraljkaša, zbor je morao u 7 linija pjevati, soprani su teško bili napisani tako da osim mladih soprana, koje je Kovačić imao tada, nitko to nije mogao popevati! Strašno je bilo. Hoću reći, baš odlično napravljeno!

Evo, gledam još - Tihomil Vidošić: Male radosti; Karneval; Baka priča...

E, Karneval sam ja u Puli svirao.

Sjećam se, s pravim instru-mentima, hoću reći s prirodnim instrumentima, iako je to bilo predviđeno za elektronijume.

Tako je, za 4 elektronijuma.

Prave trube i klarineti su bili unutra, sjećam se.

Da, jer meni se to strašno sviđalo. Iako sam ja inženjer, elektronički zvuk mi tu nije pasao. Puležani, koje je Stanko tada vježbao, su tako dobro to svirali… Nitko ni-kada nije tako fenomenalno svirao elektronijume! I znadeš šta? Ja sam bio jedno cijelo popodne na probi tog kvarteta elektronijuma koje je Stanko ganjao. Čuj, nikad ja nisam druge elektronijume vidio da se s toliko pažnje radi, dobiva svaki ton prema instru-mentu koji je svirao. Znaš, ipak je

to bio Stanko. Pa i kada su svirali Zlatića. Kako su samo njegove stvari svirali…

A Lovro Županović?

To sam zadnje svirao.

Mali koncertni ples za harmonikaški orkestar?

I to je dobro, ali…

Koncertni ples br. 1?

E tako je, to je najbolje!

Vrhovski, Josip. Orguljaš?

Koji?

Iz Zagreba.

Ne, ne, ne… to ti je tata…

Pintarić?

Ne, ne, ne...

On je isto orguljaš.

To je drugo, da, ali ovaj Josip Vrhovski ti je tata od ovoga… ne, deda od Fačinija!

Za njega nemam još skladbe dostupne.

A Fačinijeva mama ti je kći od Vrhovskoga. On je već bio fajn star kad je imao tu kćer, Fačinijevu mamu. On je inače bio direktor glazbene škole u Kar-lovcu. Vrhovski, Josip Vrhovski! E, a pored toga znam da je Jeđut isto jednu stvar od Vrhovskoga svirao.

Evo, imam Istarski rondo. To je original?

E, to je original od ovoga... kak se zove? Tata mu je bio inspektor. Zlatko... Zlatko Tomerlin! I to je dobra stvar! Ima jedan zgodan,

lagani dio, a inače je makedonsko – istarska. Mislim, zafrkavam se…

Zbog ritmičkog štiha?

7/8.

7/8, a istarska ljestvica?

Da, da, da… (op.a. smijeh).

Zgodno. Imam i Tanodija. Kako ste rekli?

Zlatko Tanodi.

Tri stavka za harmonikaški orkestar?

Tako je. Samo su brojevi, nemaju nikakve nazive. Drugi je „Res-piration“, samo mijeh. Tanodi i ja smo skupa svirali u sastavu Acezantez, znadeš? I onda sam ga ja non˗stop tjerao: „Ma, daj mi nešto napravi!“. I rekao sam mu da hoću jedno 7 minuta da bude duga stvar, jedno 2˗3 stavka, da ima udaraljke i sve ostalo. I spre-mamo ti se mi s Acezantezom za jedan koncert i veli on meni: „Čuj, napravio sam! Ali, kraće je, a ono šta će tebe smetati jedino je da nema udaraljki.“ Ali čuj, to je tako dobro napravio da ništa nije falilo! I to je bilo prvi put da je netko napisao stavak bez ijednog tona. Samo puhanje i ritmiziranje.

Tako nešto slično je Mladen Tarbuk imao u Fisarmonica blues za pet harmonika.

Da, da, znam…

I Taclikov Kaj.

Rudolf Taclik.

Rudolf?

Da. To mi je bio susjed u Karlovcu.

76 2014./2015.

Obrada?

Obrada, da. To je inače pjevala uz nas Ivanka Boljkovac.

Imam Branka Starca dosta: Balkanske impresije; Suita „Maske“; Scherzo 1, Scherzo 2...

E, a fali… Je-ben ritmico. (op.a. smijeh).

Kako?!

Ben Ritmico. Rit-mi-co. Piše „ben ritmico“ pa sam ja onda rekao „je-ben ritmico“! (op.a. smijeh) Kad budemo u prilici pokazat ću ti partituru koju sam imao. Ja sam si morao podijeliti sve, znadeš, da možeš mahati po 5, 7…

Poliritmija neka?

Poliritmija. Nešto mora bit 1, nešto mora biti 6, 7… I to je bilo ludo zato jer su tu i udaraljke. Ali ja sam Starca kasnije izbacio s repertoara jer mi se nije sviđao njegov pristup kod Scherza 1 i 2. Čuj, kad si slušao, nisi znao koji je… Sve je nekako - jednako bilo.

Nije gusta faktura, nego prozračno?

Ne, ne, ne… To je izgledalo kao - štancanje. Čuj, meni je tu najpošteniji pristup imao Uhlik. On mi je znao reći ako bi osjetio da ne može nešto dobro skladati: „Čuj, ne ide mi! Kad budem mogao, onda ti budem napisao.“ I to je bilo pošteno.

Nije važno koliko traje, nego…

Tako je. Jednom, kad smo bili u Glazbenom zavodu, svirali smo zadnji, sjećam se. Prica (op.a. orkestar) je svirala prije nas i, iako je ona uvijek imala nešto konzer-vativno, tu večer su svirali Starca jer je za njih on bio osvježenje. Ja

sam Starca također imao, ali me više nije toliko interesirao. I onda kad su čuli naš Scherzo, počeli su govoriti: „A vidi, oni opet sviraju ono kaj smo i mi!“, a ja kažem: „Nije!“ i pogledao sam u popis re-pertoara i vidio da piše broj koji mi nismo imali. Ali, to je zvučalo isto, znadeš.

Recimo, Klobučar. On je svaki put bio nov. “Diptih“, za primjer, to je fenomenalno! To je čisti narod-njak “klobučarevski”, ali jako dobro napisan. Međutim problem mi je bio uvijek što nisam cijelo vrijeme imao vrhunske svirače. Da sam barem dva razreda srednje škole imao, dobro školovana… Svašta bi mogao svirati!

Da, sve zavisi od generacije do generacije…

Tako je.

Ali ako i bude koji školovani, onda na nekoj drugoj dionici fali…

A, ne, to sam ti ja uvijek kombi-nirao. Recimo, Prica ti je uvijek imala Barića, sjećaš ga se? S de-belim naočalama, inženjer nafte. On je genijalan što se tiče srca i interpretacije, ali on je svirao sva sola i sve. Tako je Mladen to radio. I sad, kad sam ti ja to radio, onda sam rekao: „Čuj, Bara to može sve, ali ja ću to rasporediti po dionicama pa akustički da mi nešto slijeva dolazi, a nešto s desna.“

Da, a i ljudima je zanimljivije da imaju nešto za navježbati.

Da. Ali čuj, on je genijalno svirao pa su meni rekli: „Pa ovi tvoji ti to ne budu mogli odsvirati!“. Čuj, ali ja sam zato 5 taktova natjerao jednoga da dobro odsvira, a 5 drugog. Nisu kao Barić svirali, ali su svirali. I nitko nije ni primijetio da je nešto lošije nego njihovo.

Ja sam uvijek želio imati puno harmonikaša i onda sam se i telio s uvježbavanjem. A čuj, vi ste došli onda kad sam ja već bio pri kraju s energijom jer sam morao više raditi za svoj posao, gdje sam plaću primao. Tako da je to tad bilo već krvavo...

Ali dugo ste radili i s nama i svugdje smo bili.

Jesmo.

I htio bih Vam ovom prilikom zahvaliti što ste nas poveli u Belgiju i Nizozemsku. Bilo je nezaboravno!

Da. Mi smo, čuj, sretni bili kamo god smo išli! Nije nam bio bitan smještaj ili nešto. Za razliku od nekih, mi smo bili smo skromni.

Istina je. Ljudi nikad nisu ni pitali kako ste sve to uspjeli organizirati i koliko je tu muke bilo.

Je…

To samo Vi najbolje znate.

To ja znam, da. Ali bilo je lijepih stvari na tim putovanjima. Jednom kad smo išli doma stali smo tamo negdje iznad Frankfurta. I tamo ti je i došao ovaj moj kompić s kojim sam bio koncert-majstor kad je Jeđut bio u Njemačkoj. Onda smo ti on, Peter Heinz i ja, bili koncert-majstori i skupa smo u orkestru svirali. Ali i štimung smo nas dvojica uvijek radili za sve. I tu večer smo napravili tulum. On je inače bio izuzetan. Čak je bio i do-bar sportaš. I tad smo tamo onaj Apfelwein pili, ono jabučno vino. A to ti je nama ko sok bilo! Kad ono, vidjeli Nijemci kak mi to trusimo, taj Apfelwein, a velim ja njemu: „Ma, to nije ništa. Mi toliko trusimo i Naturwein!“, znaš, prirodno vino. (op.a. smijeh)

2014. / 2015. 77

ORKESTRI/DIRIGENTII tako su oni jednom došli u Pulu. Četvrti mjesec je bio i kupali su se ko mutavi! Pa smo i mi dotrčali i skočili u vodu! Ali, ja sam ti odmah izašao van jer je smrzalica bila. I navečer opet, terevenka… I, Peter očito nije zaboravio da sam mu ja rekao još u Njemačkoj da ću ga napiti kad dođe ovdje pa mi je u jednom trenutku rekao: „Šiljo, ne buš me napil…“, a ja velim: „Pa kako?“, „E, pa već sam popio ulja!“ .Kužiš ti njega! Jer kad se ulje popije, onda se napra-vi sloj tog ulja u želucu i alkohol ne isparava u tijelo. I… smislim si ja nešto u glavi pa mu kažem: „Dobro, sve štima. Ali ajde ti, kao pravi sportaš, možeš li nam stoj na rukama napraviti?“, „Može, kako ne!” I odmah ti on krene, ali… u želucu mu se sve okrenulo i za 5 minuta su ga odnesli jer je skoro umro od trovanja alkoho-lom!

Uf!

I sutradan on meni veli: „Šiljo, pa šta je bilo?“. Kaže: „Ja sam popio i ulje i sve...“. A ja sam mu rekao: „Da, ali onda nemoj kad popiješ ulje raditi stoj na rukama!“

Hehe!

A ovaj kaže: „Nisam se sjetio…“, a ja velim: „Zato ja jesam!“. Inače, nas dvojica smo se odlično sla-gali. I njegova žena je bila draga. I to je izvrstan orkestar bio, znaš. Njega je inače vodio onaj, čekaj, šta smo mi radili? „Panameri-cana“?

Da, to je bilo jako lijepo.

Da, Panamericanu je radio…

S latino ritmovima?

Da. Dirigent njegov je bio tada, ne mogu se isto sjetit kako se zove, ali on je to napisao i poslao meni, a kasnije rekao da mu to nikad

nitko nije izveo kao onda mi. Umro je taj dirigent. A čuj, svašta, svašta smo radili i postigli! Jedino mi je žao što nismo imali novaca za odlazak u Rim.

Rim?

U Rim, da. Bili bi u ovom katoličkom bogoslovnom, u Sv. Jeronimu. A u Sv. Jeronimu ti je sad, ne znam jel se ti sjećaš njega... Slovenac je podrijet-lom, a inače svećenik i završio je u Rimu bogosloviju. Poslije je bio svećenik tu kod mene u Španskome. Ne znam mu ime. Znadeš, poslije ovog sudara, treba mi puno vremena…

Ma kakvi! Vi toliko toga znate i niste ni svjesni koliko pamtite! Ja ne bih ni mali dio zapamtio toga što ste Vi prošli!

Marko. Marko Kovač! On je na četvrtoj svirao. I on je u Rimu završio bogosloviju. I čuj, ako sam ikoga sreo u životu za koga je to super zanimanje, to je on bio! Nikad se nije naljutio, nikad nije povisio ton. I činjenica je bila da kad je on u crkvi počeo mise držati, tu kod nas u Španskom, u roku 3˗4 nedjelje crkva je bila puna! Jer on ti je…

Tako lijepo govorio?

Fantastično! A glas koji je imao... Pa kad je govorio ispred oltara…

Ravno iz srca, jel?

Ma iz podruma!

Iz podruma?!

Imao je glas kao kontrabas. Ne bas, nego kontrabas! I činjenica je da je crkva, ali i vjeronauk bio dupkom pun jer je on briljantno sve radio. Znaš šta znači i obra-zovan i fantastičan?! I ja sam par puta išao tamo. Mislim, hoću reći,

poštujem crkvu, ali nisam bogo-moljac da moram svaku nedjelju biti tamo, ali sam jednom došao ili možda čak dvaput, kad su mi dje-ca išla na vjeronauk. I čuj, jedan od tih svećenika koji je držao misu nedjeljom, ja sam ti imao osjećaj da je pet ili deset rečenica napisao i poslije 20 minuta tih pet rečenica stalno ponavljao. Jezivo! A Marko… Kad sam došao i prvi put i ne znam koji… Čuj, da je htio dva sata pričati, svi bi ga slušali i nitko ne bi riječ rekao! Briljantan je bio! Al’ su ga prebacili u Novi Zagreb. I sada, kad sam bio radio nešto za svećenike, onda mi je jedan od njih rekao da je on sad u Veneciji, otišao na postdiplomski ili nešto. A kad se vratio iz Italije, bio ga je Bozanić odmah uzeo k sebi. To ti je bio Marko Kovač.

“Ja sam ti radio u Balokoviću i poslije

me jedna direktorica sterala iz Balokovića.

Sjećam se te sjednice. Uđe ti ona u razred u kojem smo imali sastanak, pogleda

me i kaže: „Vi, kolega Šiljac, pa Vi ne znate

da više ne radite ovd-je?!“. I onda sam se se

ja digao i ispričao što sam smetao. A svi su

pali od šoka! I tako, ja sam ti jedan dan do-

bio u pola 6 popodne iz jedne škole otkaz, a već sutradan sam

u 8 sati ujutro bio na nastavi na Trešnjevci!

”

78 2014./2015.

I sad, ja ti nisam znao da se on vratio iz Rima, jednom kad smo bili u jednoj pečenjarnici, tamo na Zagrebačkoj cesti, vidio sam da je gazda pečenjarnice s nekakvim društvom, ali nisam se zagledao. I kad sam odlazio, pozdravim ja gazdu, ali i dalje nisam gledao tko je s njim za stolom. I odjedanput se jedan tip digne, u crnom, ono, u košulji i sve, i kaže mi: „Gos-podine Šiljac, ja ne znam hoćete li se Vi mene sjećati?“, a ja ga pogledam i kažem: „Marko?… Pa kako te se ne bih sjetio!“ I onda je i on zinuo kad sam rekao odmah i njegovo ime. Rekao sam mu još: „Ja tebe ogovaram i pljujem kad god stignem!“ (op.a. smijeh).

Spomenuo sam mu da se jako dobro sjećam i onog vremena kad je tek bio maturirao i otišao na bogosloviju, a ja sam se čudio kako ne dolazi na probe pa mi je jednog dana došla pošta i jedno pismo u kojem je pisalo: „Znam da se vjerojatno čudite što me nema, ali ja sam ovo ljeto osjetio poziv i otišao na bogosloviju.“ I to sam spremio, to pismo. Čuj, tako ti je to u životu, tko je pravi - je pravi! Znadeš!

2014. / 2015. 79

In memoriam: Josip

Matanović

Josip Matanović rođen je 22.08.1943. u Varaždinu gdje je završio osnovnu

školu, te osnovnu i srednju glaz-benu školu. Na Muzičkoj aka-demiji u Zagrebu diplomirao je 1968. godine na VII. teoretsko-nastavničkom odsjeku (danas Ib Odsjek za kompoziciju i glazbenu teoriju). Predavao je najprije harmoniku a posljednjih nekoliko godina i solfeggio na glazbenoj školi Pavao Markovac u Zagrebu. Radio je i kao glazbeni urednik na Hrvatskom radiju, surađivao sa satiričkim kazalištem Jazavac (da-nas Kerempuh) a bio je i odličan poznavatelj i praktičan izvodilac zabavne glazbe.

Skladanjem se počeo baviti 1987. god. i od tada je skladao šezdesetak instrumentalnih djela za klavir, harmoniku, flautu, obou, klarinet, trombon, trubu, sak-sofon kao i skladbe duhovnog sadržaja za mješoviti zbor. Izdao je dvije zbirke originalnih skladbi za harmoniku Bijeli put 1990. i Novi put 1994. Posebno treba istaknuti obrade međimurskih narodnih napjeva za harmoniku u zbirci Novi put kao i harmonizaciju

dječjih pjesama u zbirkama Proljeće u srcu i Uspavanka zemljici kao i u zbirci duhovnih skladbi Spasitelju pjevaj svom supruge Marije Matanović. Skladao je i nekoliko duhovnih skladbi za mješoviti zbor među kojima posebno mjesto ima skladba „O Bože veliki“.

Aktivno se bavio tenisom od djetinjstva. Bio je član TK Ponikve kao natjecatelj, teniski trener i član uprave. Osvojio je niz turnira te je bio višestruki prvak Hrvatske u veteranskoj konkurenciji. Njego-voj uspomeni posvećen je božični turnir Memorijal Josip Matanović TK Ponikve.

Marija Matanović

„...želim Vam da i Vi osjetite onu radost muziciranja koju sam ja osjetio stvarajući ova djela.“

Josip Matanović

Zbirka originalnih skladbi za harmoniku „Bijeli put“ skladatelja Josipa Matanovića bogat je izvor edukativnih i koncertnih kompo-zicija za različite uzraste te prvi sistematski razrađen autorski rad stvaranja i širenja glazbe za harmoniku u Hrvatskoj koji je do danas postao nezaobilazan dio hrvatske harmonikaške škole.

Drugo prošireno izdanje dopu-njeno je djelima iz autorovog klavirskog opusa priređenim za harmoniku, a većinom namjen-

jenim, po sadašnjim pedagoškim standardima, učenicima srednjih glazbenih škola.

Činjenica da je skladatelj ne-kolicinu skladbi za harmoniku priređivao iz svojih klavirskih partitura potaknula me na odabir i redakciju skladbi čije bi se glaz-bene inačice bez ustezanja mogle pridodati originalnom opusu. Josip Matanović svojom je snažnom skladateljskom osobnošću os-tavio dubok trag u sredini u kojoj je stvarao i djelovao, a u svojim skladbama zlatan ključić čarobnog svijeta glazbe.

Miran Vaupotić

IN MEMORIAM

°

¢

°

¢

°

¢

sasa.bastalec@gmail.com

Accordion 1

Accordion 2

Accordion 3

Accordion 4

Bass

p

Lento

p

p

p

Accord. 1

Accord. 2

Accord. 3

Accord. 4

Bass

mp

a temporall. rall.10

mp

mp

mp

mp

Accord. 1

Accord. 2

Accord. 3

Accord. 4

Bass

mf

a tempo rall. a tempo19

mf

mf

mf

mf

24

24

24

24

24

&bb¸™

∑ ∑ ∑ ∑

for accordion orchestra

Arrangement on Croa�an folk song

J. MATANOVIĆ - S. BASTALEC

(Vehni, vehni fijolica)

Wither, wither my Violet

&bb

∑ ∑

¸™

∑ ∑ ∑

&bb¸™

&bb™̧

Loco

?bb ∑ ∑ ∑ ∑ ∑ ∑ ∑ ∑ ∑

&bb

∑ ∑

¸™ ™

U

&bb

∑ ∑ ∑

¸™ ™

U

&bb

¸™ ™

U

&bb

u

U

?bb ∑ ∑ ∑ ∑ ∑

¸™™ U

&bb

-

-U

-

-

&bb U

&bb U

&bb™̧™

U

?bb

U

œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œn œ œ œ œ

œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ

œœ

œœ œ

œ œœ œ# œ

œœœ

œœ

œœ œœ œœ œœ œœ œœ œœ œœ œœ œœ œœ

œ œ œ œ œ œ œ œn œ œ œ œ œ œ œ œœ œ

œ œ œ œ

œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ ˙

œ œ œ œ œ œ œ œ œœ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ

œœ

œœ œœ œ

œœœ

œœ# œ

œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ#

œ œœ œ

œ œ œœ

œœ

œœ

œ

œ

œœ

œœ

œœ

œœ œ œœœ˙

œ

œ œ œ œ œ œ ˙

œ œ# œ œ œ œ œ œ œ œ œ ™ œ#j

œ œ# œ œ œ œ œ œ œ ˙

œ œ œ œ œœ œ œ# ™ œ

jœ ™ œ#

j

œ œ œ œ œ œ œ# ™ œj

˙

œ œ œ œ œœ œ

jœ œ

j

œ œ œ œœ œ œ œ œ œ œ

jœ œ

j

˙

œ œ œ œ# œ œ œ

œ œ œ œ œ œ œ#œ œ œ œ# œ œ

œ

œ œ œ ˙

œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œœ œ œ œ œ œ œ œ

˙

80 2014./2015.

Zbirke skladbi za harmoniku, Joispa Matanovića, možete naručiti kod:Music Shop Etida, Tratinska 77, tel: 01/6550 381, maloprodaja@etida.t-com.hr.

°

¢

°

¢

°

¢

sasa.bastalec@gmail.com

Accordion 1

Accordion 2

Accordion 3

Accordion 4

Bass

p

Lento

p

p

p

Accord. 1

Accord. 2

Accord. 3

Accord. 4

Bass

mp

a temporall. rall.10

mp

mp

mp

mp

Accord. 1

Accord. 2

Accord. 3

Accord. 4

Bass

mf

a tempo rall. a tempo19

mf

mf

mf

mf

24

24

24

24

24

&bb¸™

∑ ∑ ∑ ∑

for accordion orchestra

Arrangement on Croa�an folk song

J. MATANOVIĆ - S. BASTALEC

(Vehni, vehni fijolica)

Wither, wither my Violet

&bb

∑ ∑

¸™

∑ ∑ ∑

&bb¸™

&bb™̧

Loco

?bb ∑ ∑ ∑ ∑ ∑ ∑ ∑ ∑ ∑

&bb

∑ ∑

¸™ ™

U

&bb

∑ ∑ ∑

¸™ ™

U

&bb

¸™ ™

U

&bb

u

U

?bb ∑ ∑ ∑ ∑ ∑

¸™™ U

&bb

-

-U

-

-

&bb U

&bb U

&bb™̧™

U

?bb

U

œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œn œ œ œ œ

œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ

œœ

œœ œ

œ œœ œ# œ

œœœ

œœ

œœ œœ œœ œœ œœ œœ œœ œœ œœ œœ œœ

œ œ œ œ œ œ œ œn œ œ œ œ œ œ œ œœ œ

œ œ œ œ

œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ ˙

œ œ œ œ œ œ œ œ œœ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ

œœ

œœ œœ œ

œœœ

œœ# œ

œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ#

œ œœ œ

œ œ œœ

œœ

œœ

œ

œ

œœ

œœ

œœ

œœ œ œœœ˙

œ

œ œ œ œ œ œ ˙

œ œ# œ œ œ œ œ œ œ œ œ ™ œ#j

œ œ# œ œ œ œ œ œ œ ˙

œ œ œ œ œœ œ œ# ™ œ

jœ ™ œ#

j

œ œ œ œ œ œ œ# ™ œj

˙

œ œ œ œ œœ œ

jœ œ

j

œ œ œ œœ œ œ œ œ œ œ

jœ œ

j

˙

œ œ œ œ# œ œ œ

œ œ œ œ œ œ œ#œ œ œ œ# œ œ

œ

œ œ œ ˙

œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ œœ œ œ œ œ œ œ œ

˙

2014. / 2015. 81

Za Aleksandra Nikolića slobodno se može reći kako je uspješan u sva-

kom segmentu svog života. Ako pogledamo njegov privatni život, profesorsku karijeru, nastupe s tango sastavom, sportsku karijeru, nema toga što ne stiže i to još

obavlja vrlo uspješno. Njegovo ime postalo je poznato i izvan Srbije, prvenstveno kao sinonim za odličnog pedagoga, ali u novije vrijeme i sinonim za odličnu tango svirku i u krugovima koji nemaju uske veze s krugom klasične har-monike. Sastav Beltango nastupa

izuzetno puno - na raznim festi-valima, koncertima, TV-u, a pritom na visokom nivou, budući da je sastavljen od akademskih glazbenika, te promovira Piazzollu, tango, ali i harmoniku i bandoneon.

“I POSLE 15 GODINA JOŠ UVEK MI SE ČINI DA SMO

NA POČETKU I DA TEK IMAMO NEŠTO ZA REĆI.”

THERE’S NO BUSINESS LIKE...

Razgovarala: Marija Plentaj

82 2014./2015.

Kako je i kada došlo do oku-pljanja Beltanga? Je li ista postava standardna od samog početka? Zašto ste se odlučili baš za tango?

Prva postavka Beltanga okupila se na moju inicijativu krajem 1998. godine i činili su je profesori Srednje muzičke škole „Vojislav Vučković“ u Beogradu, škole u kojoj sam sa kratkim prekidima proveo ceo svoj muzički život, prvo kao učenik, zatim profesor i dirigent orkestra, a jedno vreme čak i kao direktor.

Od te prve postave ostali smo samo moja supruga Ivana, pija-nistkinja u Beltangu, i ja. Tokom ovih petnaestak godina, kroz Bel-tango je prošlo nekoliko vrhunskih muzičara, od kojih su neki nastavi-li svoj muzički put u inostranstvu. Tango je u to vreme bio još uvek poprilična nepoznanica i ne toliko zastupljen na klasičnim repertoa-rima u Evropi, a ja sam se prvi put susreo sa njim par godina pre osnivanja Beltanga, tokom studija u Bratislavi (Slovačka), gde sam u okviru predmeta kamerne muzike bio vođa kvarteta harmonika koji je na završnom ispitu na reper-toaru izveo i dve numere Asto-ra Piazzolle. Bili smo pomalo u strahu od reakcije vrlo konzerva-tivne komisije na akademiji, koja je negovala poprilično klasičan repertoar, ali pozitivne kritike su mi dale za pravo da je kvalitetna tango muzika itekako umetnički vredna truda i daljeg proučavanja.

Koliko dugo Vam je trebalo da se priviknete na bandoneon?Jeste li odmah počeli svirati na njemu ili je do toga došlo s vremenom?

Bandoneon je bio moja velika želja i opsesija tokom prvih neko-liko godina rada u Beltangu kada

sam nastupao samo na harmonici. Muzička izvođenja celog ansam-bla su bila dovoljno kvalitetna, ali mi je neki unutrašnji osećaj govorio da se onaj pravi autentični tango, zvuk i doživljaj mogu dočarati isključivo na pravom bandoneonu.

Sada već daleke 2001. godine, posle višemesečne potrage za adekvatnim i kvalitetnim instru-mentom, došao sam u posed svog prvog bandoneona. Ali, to je bio tek početak mojih muka s obzirom na to da je bandoneon, koji koriste argentinci u tangu, već preko jed-nog veka u stvari dijatonski instru-ment sa potpunom nelogičnim rasporedom tonova, koji vam savladavanje takvog sistema pre-tvara često u veliku enigmu. To je verovatno i razlog zašto u Evropi još uvek nema previše dijatonskih bandoneonista. I posle više od decenije sviranja i proučavanja bandoneona, još uvek je on taj koji više vlada sa mnom nego ja sa njim. Piazzolla je, ne bez razloga, govorio da je to đavolji instrument anđeoskog zvuka, i da onaj koji ga želi svirati mora biti malo “out of mind”. ☺

Koliko dugo već djelujete i ko-liko često koncertirate?

Kvintet Beltango je u svojih prvih 15 godina rada nastupio na preko 500 koncerata, u više od 25 svet-skih zemalja. Česti smo gosti na klasičnim koncertnim scenama, tango festivalima i teatrima gde sa argentinskim plesačima pro-duciramo tango spektakle, ali ne zaboravljamo ni svoje klasično muzičko obrazovanje koje koris-timo u projektu Beltango Sym-phonico i saradnji sa simfonijskim orkestrima.

Koliko ste albuma izdali do sada? Ima li i autorskih skladbi na njima ili većinom

prevladavaju Piazzollina djela?

Beltango je izdao tri albuma, od kojih je na ovom posljednjem iz 2014., THEATRE OF SOUL, isključivo naša autorska muzika.Prethodno trostruko izdanje BELT-ANGO TRILOGIA (2007.) dospelo je na vrh evropskih tango top lista.Piazzolla je bio razlog našeg nastanka, ali smo repertoar, tragajući za korenima tanga, prvo proširili na tradicionalne numere iz prve polovine prošlog veka da bismo posle toga otišli i korak dalje u istraživanju sopstvenog zvuka i naših tango ideja. Tako je nastao ceo jedan pravac po im-enu BALKANGO koji u sebi spaja tradiciju Balkana i Tanga.

Gdje ste do sad sve nastupali? Gdje ste najčešći gosti?

Nabrajanje svih zemalja i nastupa bi poprilično potrajalo, a naša tan-go putovanja nas ponekad vode i u udaljene egzotične krajeve. Na-stupi u Buenos Airesu dali su nam neophodno priznanje celokupne svetske tango javnosti. Nastupali smo, između ostalog, i u Finskoj, Švedskoj, Danskoj, Francuskoj, Italiji, Vijetnamu, Turskoj, Španiji, Poljskoj, Grčkoj, Malti, Nemačkoj, Švajcarskoj…

Često nastupamo u bližem okruženju: Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Bugarskoj, a deset godina smo bili domaćini Inter-nacionalnog Beogradskog Tango Festivala.

Kako su Vam strukturirani koncerti? Na nekima imate i plesače. Vjerujem da izgled koncerta ovisi o financijskim sredstvima samog organiza-tora. Imate li nekoliko varija-nti sastava i programa koje predlažete?

Beltango ima poprilično širok tango repertoar, koji nam

THERE’S NO BUSINESS LIKE...

2014. / 2015. 83

IME RUBRIKE?

“S tangom sam se prvi put susreo par godina pre osnivanja Beltanga, tokom studija u Bratislavi/Slovačka

gde sam u okviru predmeta kamerna muzika bio vođa kvarteta

harmonika, koji je na završnom ispitu na repertoaru izveo i dve

numere Astora Piazzolle. Bili smo pomalo u strahu od reakcije vrlo konzervativne

komisije na akademiji, koja je negovala poprilično klasičan

repertoar, ali pozitivne kritike su mi dale za pravo da je kvalitetna tango

muzika itekako umetnički vredna truda i daljeg proučavanja.”

84 2014./2015.

2014. / 2015. 85

86 2014./2015.

omogućuje nekoliko raznovrsnih koncepcija. Volimo nastupati i u malim kamernim dvoranama uz akustično muziciranje, ali nam podjednako pašu i velike po-zornice i dvorane gde se okupi i par hiljada posetilaca. U sva-kom slučaju publika upoznaje široku lepezu tango istorije od kraja devetnaestog veka, preko zlatnog doba tanga i stila orke-stara D’Arienza, Biaggija, Troila, period tango evolucije maestra Pugliesea, Tango Nuevo Astora Piazzolle, pa sve do modernog tango zvuka, koji u novije vreme ponekad dobija i primesu elek-tronike.

Tango ugođaj ne bi bio potpun bez plesnog aspekta tanga pa nam se često na sceni pridruže i plesni parovi iz Buenos Airesa. Onako, za svoju dušu ponekad iznenadi-mo publiku i sami zaplešemo. S obzirom da smo posle toliko godina sviranja, Ivana i ja ovla-dali tango plesom, to je taman dovoljno kvalitetno da zagolicamo maštu publike.

Koje su Vam najzanimljivije anegdote s putovanja?

Posle toliko putovanja, vremena provedeno na turnejama, članovi Beltanga su više nego saradni-ci i kolege. Često se dešavaju i komične stvari, poneko nevero-vatno iskustvo na samoj bini, kao onomad u Udinama kada je gitaristu usred koncerta malo “drmnula” struja ili kada se meni u Baden-Badenu doslovce pocepao meh i raspolovio bandoneon na pola, ili kada je u crkvi u Lindauu nestalo struje usred Piazzolline Ave Marije, a mi dovršili koncert uz sveće.

Ima dosta toga pa ponekad poželimo da se svega prisetimo i zapišemo u neku knjigu, kao nasleđe mlađim generacijama koje bi krenule našim putem.

Primjećujete li da je publika drukčija od zemlje do zemlje ili tango svi osjećaju jednako strastveno?

Publika, tačnije reakcija publike je svuda ista, ako nađete pravi put do nje. I publiku nikada ne možete prevariti ili joj nešto sakriti. Zato je najbolji recept svirati iskreno, iz duše, bez obzira gde se nalazite, u kakvom prostoru svirate i za ko-liko ljudi. I još nešto, najbolji znak da ste ostavili neki trag su novi pozivi i koncerti u istim gradovima, koji kao po pravilu uslede posle godinu, dve.

Budući da sam i sama Bjelovarčanka, zanimljiv mi je dio s Vašim porijeklom. Koje su Vaše veze s Hrvatskom i Bjelovarom?

Rođen sam 1973. u obližnjem mestu Garešnica, kao dete iz “mešovitog” braka. Poreklo moje majke, koja je rođena u Varaždinskim Toplicama u po-rodici Sakač, dalo mi je poprilično zagorske krvi, ali i istančan muzički gen, s obzirom da je njen deda davnih dana bio dvorski muzičar na dvoru Marije Terezije u Beču.

“Piazzolla je, ne bez razloga, govorio da je to đavolji instrument anđeoskog zvuka, i da onaj koji ga želi

svirati mora biti malo “out of mind”. ”

2014. / 2015. 87

“Publiku nikada ne možete prevariti ili joj nešto sakriti. Zato je

najbolji recept svirati iskreno, iz

duše, bez obzira gde se nalazite, u kakvom

prostoru svirate i za koliko ljudi. ”

U Bjelovaru sam proveo najranije detinjstvo. Roditelji su se ubrzo po mom rodjenju preselili i zaposlili.Sledeća selidba nas je odvela u Beograd, gde sam daleke 1980. i započeo svoje muzičko školovanje.

Vidite li se i za 10-tak godina u ovom sastavu? Iscrpljuju li Vas česte turneje? Vrati li se ener-gija, u jednom dijelu, i u reakci-jama publike? Pomaže li Vam i to što i Vaša supruga svira u sastavu?

I posle 15 godina još uvek mi se čini da smo na početku i da tek imamo nešto za reći. To je dobar znak i pokazatelj da je stvaralačka energija još na visini. Svaki novi koncert vas iznova napuni i pokaže neki novi smer, kojim se treba nastaviti. Turneje znaju biti naporne, ponekad bez dovoljno sna i sa previše kilometara i aero-droma, ali to se sve brzo zaboravi kad se čuje onaj huk iz publike, koji odražava oduševljenje i za-hvalnost zbog vašeg nastupa.

Činjenica da smo supruga i ja okosnica Beltanga, verovatno nas je i održala sve ove godine na okupu, ali u poslednjih nekoliko godina, posle rođenja blizanaca Marije i Marka, neminovno je da se deo pažnje usmerava i na decu, koja tokom turneja nisu uvek sa nama. Ali, to su već neke druge privatne stvari koje svaki umetnik ili recimo vrhunski spor-tista, koji često putuje, mora da pomiri i nađe pravu meru. Deca su ipak najveće bogatstvo i najbitniji razlog našeg daljeg postojanja. Ni njima ne manjka muzičkog talenta pa nije nemoguće da nam se za koju godinu i pridruže na sceni.

Kako uspijevate uspješno uskladiti profesorski rad, gdje imate brojne vrhunske rezultate sa svojim učenicima, nastupe i rad s Beltangom te sportsku

karijeru (košarka, tenis, kug-lanje - sportovi u kojima ste bili reprezentativac)? Uz to, ne samo što ste svestrani, već ste i vrlo uspješni u svakom od navedenih područja. Kad započinje i kada završava Vaš radni dan?

Možda je najbolji recept da sve ovo što ste nabrojali ne tretirate samo kao rad, već pre svega kao zadovoljstvo. A veliko je zadovoljstvo raditi ono što volite i u čemu ste uspešni, posebno ako ste okruženi sa mladima. Ako na sve to doživite i priznanje okruženja, struke i šire publike, onda morate biti srećni i nastaviti istim tempom.

A sport je nešto što me je od malena vuklo na svoju stranu i čak, i posle ovoliko godina u mu-zici, još uvek mi se čini da sam u duši više sportista nego muzičar.Na kraju krajeva, profesionalna sportska karijera kratko traje pa je i za muziku ostalo dovoljno vremena.

88 2014./2015.

IZ SKLADATELJSKOG PERA

IVAN KURUC -ISKRENO & DUHOVITO

Svatko tko poznaje Ivana Kuruca, zna da je razgovor s njim uvijek brutalno iskren,

duhovit i sve samo ne običan. Niti ovaj razgovor nije prošao drugačije. S velikim iskustvom iza sebe, Ivan je čovjek koji stvari gleda vrlo realno, govori bez dlake na jeziku, a s obzirom na godine, ima puno životne škole koju zna

podijeliti uz obaveznu dozu hu-mora i sarkazma. Studij klasične harmonike je završio na današnjoj Muzičkoj akademiji u Puli, danas radi u glazbenoj školi, ali dosta svog slobodnog vremena troši na sastav s kojim svira vrlo razno-lik repertoar (većinom zabavne glazbe) i često nastupa. Već duže vremena planirala sam porazgo-

varati s nekim harmonikašem o tome kako izgleda taj gažerski svijet, kako prosječan čovjek doživljava harmoniku, kakav je to život samom gažeru, a u ovoj novoj rubrici sam htjela da prvi o tome progovori upravo on. Vje-rujem da će vas intervju i nasmi-jati i da će nam približiti i jedan drugačiji svijet harmonike.

Razgovarala: Marija Plentaj

2014. / 2015. 89

Nekako svako dijete prvo zapazi harmoniku na nekoj fešti ili vjenčanju,

instrument mu se svidi i zato i upiše glazbenu školu - da bi ga naučio tako svirati. Jer realno, ne sviramo fagot ili rog kojeg smo imali prilike vidjeti isključivo u nekoj koncertnoj dvorani ili na nekoj kazališnoj predstavi. Harmonika je instru-ment koji je vrlo prilagodljiv za sve žanrove - od klasike do zabavne glazbe i vrlo je čest na svim oblicima zajedničkih druženja. Međutim, kasnije se nekako svi srame tog dijela glazbene branše. Smatraju taj dio manje vrijednim. Zašto misliš da dolazi do toga? Da li nam se stvarno glazbeni ukus promjeni s vremenom ili smo pomalo i licemjerni (htjeli bi biti “oni koji slušaju samo klasiku i Grammy-em ovjenčane al-bume”)? Ja ću reći što mislim pa nek se nitko ne uvrijedi. A znate kak je s mišljenjem, ne? Svi ga imaju. Kao prvo, o ukusima se ne raspravlja... i mislim da tu nema licemjerstva. Sigurno ima onih koji ne vole tu vrstu glazbe, ako govorimo o za-bavnoj glazbi.

Odrastao sam u obitelji u kojoj su se narodnjaci slušali i išlo se na svadbe... Ne ove moderne s dj-em, nego live band, dakle, i kola i plesnjaci i sentiši i srcedrapajuće, Jasna Zlokić, Vlado Kalember... full paket bivše juge. Dakle, ipak je bitno koju glazbu roditelji slušaju. Taj input ne možeš ignori-rati. Kasnije ti stvoriš svoj glazbeni ukus, ali ovo je negdje duboko u podsvijesti.

Treba slušati dobru glazbu, a svatko za sebe odlučuje što je dobro. Kategorički tvrdim da svi mogu naći barem jednu stvar koja će ih oduševiti bez obzira na to o kojem se glazbenom stilu radi, pa

se ja ne ograničavam sa stilovima.Zaista slušam svašta ako je dobro i ima smisla.

Svirao bih jazz ili klasiku da ima posla, ali takvo je stanje na ovim prostorima da su gaže poprilično tražene i posao ide jako dobro.

Narodna glazba je 90-tih godina pala pod “underground”, harmo-nika je postala “srpski instrument” i to je poprilično okaljalo ugled narodnjaka na ovim prostorima i harmoniku kao takvu. Šteta se pomalo popravlja, ali sada je u modi neka druga glazba pa zapravo starih narodnjaka više gotovo i nema.

Ali ja ne sviram samo narod-njake... Kao i tih godina, neki ljudi i danas misle da harmonika služi jedino za to. Nije isto imate li gažu u klubu ili svirate nekome svadbu. Primjerice, na jednoj svadbi mora-te pomiriti nekoliko generacija na plesnom podiju pa tako ne možete izvoditi samo jednu vrstu glazbe. Morate nekako zadržati na podiju i one od 18 i one od 30 i one od 50. Ako je moguće i one od 60 godina. Znači, morate to vješto zapakirati. Nadalje, nije isto da li svirate u klubu u centru Zagreba ili u centru Bjelovara... Repertoar će biti zasigurno drugačiji. E sad, moj bend djeluje na području Zagreba, pa mi ne smi-jemo svirati isključivo jednu vrstu pošto je Zagreb grad s raznolikim pučanstvom koje ima još različitije ukuse. Moramo znati što više toga ako želimo udovoljiti što više ljudi, a to i je poanta gažiranja, da zabavite ljude.

Dakle neke pjesme iz određenih stilova je i mene sram svirati, ali ne bih osuđivao cijeli stil zbog jedne pjesme.

E sad, što se tiče časnog i nečasnog posla... Meni je izu-

zetna čast da uz klasiku mogu odsvirati još nekoliko stilova. Možda nisam normalan, ali eto, takav sam. Tko god misli da je to ˝sam tak˝, neka proba... Ukratko: - morate svirati stoječki (što je već problem sam po sebi) - morate svirati točno (bez obzira na to što se oko vas događa) -ne smijete izgledati kao da ste pred streljačkim vodom (bilo bi zgodno da gledate ljude i izgledate kao da vam je zabavno) - i morate znati puno pjesama i stilova (narodno, staro-gradske, slavonske, dalmatinske, domaći pop i rock od 80-tih pa nadalje, zagorske, turbo-folk, i dr.)

Pa sad, ako sve to nije dovoljno za jedan pljesak...

Uglavnom, na jednom seminaru u Kragujevcu, profesor Radomir Tomić mi je rekao da bi svi trebali svirati laku glazbu te da njegovi đaci to i rade. To bi trebalo biti nešto što voliš, nešto što ti se da slušati. Note su već pročitane, jer su ti već ˝u uhu˝, trebaju se samo vježbati detalji.

“Treba slušati dobru glazbu, a svatko za sebe odlučuje što je dobro. Kategorički tvrdim da svi mogu naći barem jednu stvar koja će ih

oduševiti bez obzira na to o kojem se glazbenom stilu radi, pa se ja ne ograničavam sa

stilovima.”

THERE’S NO BUSINESS LIKE...

90 2014./2015.

Mislim da koji god instrument svirali, treba svirati još nešto van okvira akademskog obrazovanja, bilo da su narodnjaci, jazz, tech-no, musette ili neki crossover, bilo što.

Bilo bi najpoštenije da roditeljima odmah u prvom razredu kažemo da njihovu djecu nećemo naučiti glazbu za fešte, ali ćemo ih naučiti sve ostalo, pa za fešte mogu i sami skužiti.

Kad i kako si ti krenuo u te vode? Slučajno ili si se još za vrijeme škole već vidio u nekom bendu?

Ma, ja sam ti s 5 godina skinuo jednu pjesmu i već tad sam znao da želim zabavljati ljude jer me mama kao klauna pokazivala svim prijateljicama kad bi došle na kavu, a meni je to bilo super. Za vrijeme školovanja nisam htio previše ići u te vode jer sam znao da bih zbog novca i ostao u tom poslu, tako da sam pričekao apsolventski status i tek tada počeo ozbiljno. Prvo sam svirao s nekim bendovima autorsku glazbu, ali kad sam vidio da od toga nema kruha, bacio sam se na gažiranje, prvo pred prijateljima naravno.

Zapravo sam oduvijek htio biti dio nekog komornog sastava (benda) ili orkestra. Sviranje s nekoliko instrumenata daje veće mogu-ćnosti i puno širi repertoar.

Kako kolege iz tvoje škole gledaju na gaže, kako učenici, a kako žena? Generalno, da li imaš neko informacije o stavu ljudi?

Moram biti pažljiv s ovim pita-njem jer će svi gore navedeni ovo vjerojatno pročitati. Kolege, kako tko... Nekima sam simpatičan s podočnjacima do poda nakon

neprospavanog vikenda, a neki su ravnodušni. Nadam se da ne misle kako radim nešto ispod časti, kao tezga i to... Samo preživljavam.

Žena je još od početka upozna-ta s mojim apetitom prema glazbi, tako da smo te stvari riješili odavno. Malo kuka kad mora na sve rođendane, svadbe i ostala događanja ići sama, ali mama ju je upozorila da ˝ne ide za muzičara˝. Otac joj je bivši gažer.

Mišljenje učenika o meni često eksponencijalno varira ovisno o tome koliko su vježbali. Najbolje da njih pitate, ali tijekom ljetnih praznika. Nikako prije ispita. Mis-lim da im ne smeta što gažiram, dapače često me pitaju za savjet oko lakih nota. U jedno sam sigu-ran: ako izgledam umorno, oni misle da ne čujem.

Najviše su tu zakinuti prijatelji i rodbina. Nema me ni na jednoj proslavi, a i kad dođem, ne želim svirati. Oni jednostavno ne ra-zumiju da bi se i ja ponekad htio zabaviti, a ne zabavljati druge, pa nerijetko dolazi do ˝krivih po-gleda˝ i nerazumijevanja. Ali to je tako, ljudi misle da se zabavljaš dok sviraš. Ne razumiju da je to prilično naporno. Znate onu staru: ˝Ja da znam svirat, sviral’ bi si cijeli dan˝.

Kako ti sjeda taj posao? Vje-rujem da ima stvari koje su ti manje ili više mrske za odsvi-rati, ali svirke su sigurno dosta naporne.

Svirke znaju biti naporne, po-gotovo ako se zareda njih par u nekoliko dana, ali inače posao kao posao je zapravo dobar. Stvarno je lijepo kada vidiš na svoje oči da ljudi guštaju u onome što ti radiš. To i je najbolji dio gaže, kada ljudi svojim veseljem razvesele i tebe,

koliko god da ti se možda ne da. Ako imaš još i dobru ekipu s ko-jom sviraš, onda i tih nekoliko sati prođe brže, kao i na ˝pravom pos-lu˝. Kritično vrijeme nastupi pred kraj sezone kad si već umoran od sviranja svaki vikend nekoliko mjeseci i jednostavno jedva čekaš taj godišnji.

Kako je izgledalo najgorih par dana vezan uz gaže? Kako se “liječiš” onda?

Dakle, najgore je kada sviraš preko tjedna (po 6 sati u prosi-jeku, svaku večer) i onda u petak pratnja i svadba, i u subotu prat-nja i svadba (pratnja je kada se svira kod mladoženje i onda se s njim ide po mladenku kod koje se također svira). To je otprilike sedam gaža u pet dana. Preko tjedna se čovjek još i ne umori toliko, ali onda ga vikend dokrajči. Najgore je to što te pratnje počinju oko 13 sati, a svadba traje do 5-6 ujutro, tako da se ne stigneš ni naspavati pošteno do sljedeće svirke u subotu ujutro. Ako tu uračunamo i vremenske uvjete koji te mogu zadesiti i tu svirku na suho (pratnja-bez razglasa), gdje moraš sve puno glasnije svirati, onda je vrlo lako doći do zaključka da se u nedjelju čovjek osjeća devastirano. Zaboravio sam spomenuti pijance koji oko 4 sata ujutro misle da si im najbolji prijatelj pa ti se vješaju oko vrata i žicaju pjesme (kao da nije dovo-ljno što držim tu harmoniku na sebi cijelu noć).

Boli grlo, bole ramena i leđa, bole noge od stajanja i nos curi jer je malo puhalo za vikend. Zapravo još nisam našao dobar lijek za takvo stanje tijela i duha. Masaža malo pomogne, gledanje u daljinu također pomaže.

Sjetio sam se, prije nekoliko mjeseci smo svirali u jednom klubu u Zagrebu u petak i odmah

THERE’S NO BUSINESS LIKE...

2014. / 2015. 91

nakon svirke smo krenuli za Stuttgart. Odsvirali smo što smo trebali, i u nedjelju poslije svirke smo krenuli za Zagreb. Dakle, dva dana putovanja, dvije svirke i spavanje u kombiju u sjedećem položaju. Mislim da me još uvijek bole leđa od tog putovanja (spa-

vanje na sjedištu bilo kojeg vozila je poprilično grozno, pogotovo dva dana zaredom.).

A najbolji dojmovi?

Najbolje je kada svirka traje kraće od predviđenog! A sad ozbiljno.Kao što rekoh, ako je ekipa u bendu dobra, onda je tu neizo-stavna zezancija prije, tokom i poslije svirke. Upoznaš i ljude na gaži koji također doprinesu toj veseloj atmosferi, a ako su gosti bili zadovoljni, onda si i ti zadovo-ljan. Međusobna razmijena pozi-tivne energije.

Da li bi i kome preporučio gažerski posao?

Naravno da bih. Ako netko voli uveseljavati ljude i pritom još i uživa svirajući lake note onda tu nema dileme. Bilo bi dobro da si taj netko nađe bend koji svira re-

pertoar sličan njegovim afiniteti-ma, jer će mu svakako biti lakše ˝skidati˝ stvari i prezentirati ih na gaži, ali nije presudno.

Da li si susreo i koju harmonikašicu ili kod tog instrumenta vlada isključivo muška populacija? Ima li žena u tom poslu (a da nisu pjevačice)? Ako ne, što misliš da bi bio razlog?

Poznajem jednu ženu koja to radi na području Istre i to vrlo uspješno. Ja ne vidim neke oz-biljne zapreke zašto žene to ne bi radile. Mislim da bi čak i bolje kotirale kod publike jer je prava rijetkost vidjeti ženu s harmonikom u gažerskom svijetu.

Vjerovatno je svima usađena stara premisa da je to muški posao i da žene tu nemaju što raditi, ali u 21. stoljeću nema više

“Mislim da mojim učenicima ne smeta što gažiram, dapače često me pitaju za

savjet oko lakih nota. U jedno sam siguran:

ako izgledam umorno, oni misle

da ne čujem. ”

92 2014./2015.

mjesta za takve teze. Sve češće smo svjedoci da je u današnje vri-jeme sve rijeđa podjela na muške ili ženske poslove. Ako muškarci mogu kuhati, usisavati i prati suđe onda i žene mogu voziti kamion i odsvirati koju gažu. Jedina zapre-ka je možda zasnivanje obitelji. U tom slučaju žene će izbivati barem dvije godine, a za to vrijeme vaš bend će morati naći zamjenu. U svakom slučaju, stignete se baviti tim poslom i kada riješite taj dio životnog ciklusa.

Kakva su primanja u odnosu na profesorsku plaću?

Dovoljno velika. Reći ću samo da je to jako dobra nadopuna kućnog budžeta, koliko točno ne mogu vam reći. Ako dodate k tome još

i da ste za vikend radili i zaradili umjesto da ste otišli van i potrošili nešto novca, onda je tu zarada još i veća. Neki moji kolege rade samo tu vrstu posla i ne fali im novca, zapravo zarađuju više nego većina koja radi u nastavi.

Da li si ikad u nastavi primje-nio neku metodu vezanu uz tehnički problem s kojim si se i sam borio vezan uz gaže i time olakšao učeniku vježbanje? I da li bi preporučio sviranje zabavnih stvari učenicima? Onako, za motivaciju i brušenje tehnike na skladbama koje im se možda više sviđaju i bliže su im od etide ili polifinije, recimo.

Nerijetko su me kolege iz susje-dnih učionica znali upitati zašto

moji učenici sviraju narodnjake za vrijeme nastave. Ja volim odgo-voriti: zato jer mogu.

Zaista, narodnjaci i kola su poprilično slični nekoj etidi ili Scarlattijevoj sonati - AB forma s puno sitnih nota i ukrasa, pa zašto ne? Sve su to kompozi-cije koje unaprjeđuju tehniku i muzi-kalnost ako se sviraju kako treba. Već sam gore naveo primjer kragujevačke škole kroz koju hod-nicima odjekuju zvuci kako klasike tako i narodne glazbe, ali tamo se nitko ne zgražava nad tim, već iskorištavaju i taj komad reperto-ara za unapređenje sviračke tehnike, tako da kod mene nema dvojbe.

“Svirke znaju biti naporne, pogotovo ako se zareda njih

par u nekoliko dana, ali inače posao kao

posao je zapravo do-bar. Stvarno je lijepo kada vidiš na svoje

oči da ljudi guštaju u onome što ti radiš. To i je najbolji dio gaže,

kada ljudi svojim veseljem razvesele i tebe, koliko god da ti se možda ne da.

Ako imaš još i dobru ekipu s kojom sviraš onda i tih nekoliko

sati prođe brže, kao i na ˝pravom poslu˝. ”

2014. / 2015. 93

94 2014./2015.

IZ SKLADATELJSKOG PERA

Allegro

TOMIČIJADAza harmoniku SB

Tomislav Uhlik, 2009.

f

ges

des

e-

5

d

a

d

a

f7 b7

fis7 f7

8

12

16

p

2014. / 2015. 95

22

f

26

rit.

p

A tempo31

f

f

des e-

35

d

a

d

a

f7 b7

fis7 f7

39p

42 rit. A tempo f

T.Uhlik: Tomičijada

2

96 2014./2015.

p

Moderato q=82

mf

6

12

p

poco rit. 17

4

4

4

4

Damir Bužleta

UspavankaŠkolska suita

2014. / 2015. 97

p

Andante q=56

f p

4

f

9

p

13

4

4

4

4

ili

Damir Bužleta

Prvi san

98 2014./2015.

f p

Andantino (q=64)

mf f

5

p

10

f p

poco rit. 13

4

4

4

4

Drugi sanDamir Bužleta

2014. / 2015. 99

pf

Allegretto (q=100)

p

8

f

13

p subito

rit. 18

p f

A tempo (q=100)24

p

rit. 28

3

4

3

4

ili

3 3

3

Damir Bužleta

Treći san

3 3 3 3 3 3

3

3

3 3 3 3

3 3 3 3 3

3 3 3 3 3

3 3

3

3

3 3

3

3 3 3 3

3

3

100 2014./2015.

p

Allegro (q=120)poco rit.

p

A tempo (q=120)4

mf

11

f

18

mf

25

32

p

rall. 38

smorzando

2

4

2

4

Četvrti sanDamir Bužleta

2014. / 2015. 101

p f

Andantino (q=64) Vivo (q=140)

7

f

14

20

26

32

p f

Andantino (q=64)35

2

4

2

4

ili

San pred buđenjeDamir Bužleta

102 2014./2015. sasa.bastalec@gmail.com

mp

legatoAndantino

5

mf

9

13

mp p

poco rall.17

3

4

4

4

3

4

4

4

3

4

3

4

4

4

3

4

4

4

3

4

3

4

4

4

3

4

4

4

3

4

3

4

4

4

3

4

4

4

3

4

3

4

4

4

3

4

4

4

3

4

3

4

4

4

3

4

4

4

3

4

3

4

4

4

3

4

4

4

3

4

3

4

4

4

3

4

4

4

3

4

3

4

4

4

3

4

4

4

3

4

4

4

3

4

4

4

simile

ISaša Bastalecza harmoniku solo

DIPTIHLovri Izaku i Luki Andriji Crnjak

S.B.

2014. / 2015. 103

(Bro ji Lu ka bro ji do be pa zi da se sve iz bro je:

Allegretto

mp

pr va, dru ga, tre ća, če ta, bro ji Lu ka iz po čet ka).

3

5

mp legato

9

13

4

4

4

4

II

B.B.

strikes on bellows

2

104 2014./2015.

mf

17

mp legato

21

25

mf

29

f p

33

strikes on bellows

strikes on bellows

(2015.)

3

2014. / 2015. 105

n.hrupek.vz@gmail.com

Andante e tranquillo

p

7

legato

e=e11

non legato

16

6

8

6

8

6

8

6

8

B.B.

for classical accordion

Prelude and Toccata in A minorPrelude

Nikola Hrupek

simile

106 2014./2015.

più f

20

24

rit.28

p

a tempo32

attacca

rall.36

2

2014. / 2015. 107

mp legato

Moderato

43

46

49

51

4

4

4

4

B.B.

Toccata

staccatissimo

3

108 2014./2015.

mf

53

fp cresc.

poco accel.55

sp cresc.

57

Allegro con spirito q = h58

62

2

4

2

4

2

4

4

4

2

4

4

4

C

C

C

C

S.B.

B.B.

f

S.B.

4

2014. / 2015. 109

fp sfz fp sfz

66

fp sfz fp sfz

70

74

77

mp

poco accel. e cresc.81

B.B. B.B.

simileS.B. S.B.

B. Sh.

B. Sh.

5

110 2014./2015.

84

87

sfz

mp

Andantino, soave q = q88

93

97

cluster

6

2014. / 2015. 111

101

Allegro, ardente105

110

poco accel. e cresc.115

fp ff

poco rit.120

fp sfz

S.B.

B.B.

bellows shake

(2015.)

7

112 2014./2015.

KONCERT – DUBROVAČKI SIMFONIJSKI ORKESTAR

27.09.2013. godine, u 21.00 sat, u Kneževom dvoru, u Dubrovniku, održan je koncert solista i dubrovačkog simfonijskog

orkestra.Izvođači:

Mladen Tarbuk, dirigentAljoša Lečić, klavir

Ivan Šverko, bandoneon, harmonika

HARMONIKAŠKO PREDAVANJE, PREDAVAČ: V. MELJNIK – Bugarska

SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI, ODJEL ZA GLAZBUorganiziralo je predavanje na temu:“Harmonika – tonska i tehnička svojstva, aktualni problemi”PREDAVAČ: V. MELJNIK – BugarskaNakon predavanja V. Meljnik održao je i kraći prigodni koncert u duu sa svojom suprugom (također na harmonici).Predavanje se održalo 17.10.2013. godine u 19.00 sati, u Dvorani br. 1 Odjela za glazbu.

BLITZ VIJESTI

OTVARANJE CULTURAL NETWORK SEE CLUB-A

U Zagrebu je u, sklopu međunarodnih jesenjih kulturnih i glazbeno scenskih

događanja, Cultural Network SEE organizirao od 08.-10.11.2013. godine,

u Movie pubu, Savska 141, Zagreb, izložbu talijanskih harmonika tvrtke

Scandalli iz Castelfidarda (Italija) kao i prezentaciju instrumenata

Petromaestro pod nazivom “Accordion music event – Autumn in Zagreb”.

Na ovoj glazbenoj manifestaciji nastupili su najistaknutiji solisti i

ansambli naše regije.

2014. / 2015. 113

ONE YOUNG ARTIST COMEPETITION

Studentica 1. god. klasične harmonike na Odjelu za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, MAR-TINA JEMBRIŠAK (mentor doc. art. Dražen Košmerl), ušla je u Finale Europskog natjecanja za harmoniku BE THE ONE koje se održalo 11.11.2013. godine, u 19.30 sati, na Konzervatoriju za glazbu i balet u Ljubljani, uz izravan prijenos na internetu. U finalu je nastupila uz pratnju orkestra RTV Slovenija, pod vodstvom maestra En Shao, i osvojila 3. mjesto! (Fotografija: T. Lulić) Više informacija na: http://www.be-the-one.eu/

OKUD ISTRA – KONCERTI

Koncerti OKUD-a Istre održani u prosincu 2013. godine.

OBLJETNICA SMRTI STANKA MIHOVILIĆA

Održan je koncert 21. studenog 2013. godine, za Stanka Mihovilića

povodom 30. obljetnice njegove smrti (1920.-1983.).

114 2014./2015.

KONCERT AKADEMSKOG

HARMONIKAŠKOGORKESTRA “IVAN GORAN

KOVAČIĆ”

Održan je koncert, 01.12.2013. godine, u povodu 65-te obljetnice

SKUD-a ”Ivan Goran Kovačić” s posebnim gostom Tonyem Cetinskim.

Dirigent: Stjepan Vuger. https://www.youtube.com/watch?v=Kzsmsy3dFeQ&feature=youtube_gdata_player

STRUČNI SKUP ŽSV ZA HARMONIKU

03.01.2014. godine, održan je i stručni skup na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Predavanje je bilo u sklopu 9. međunarodne glazbene škole CLAVIS, a predavačica je bila Elsbeth Moser (Njemačka).

Više informacija o projektima udruge Clavis možete naći na: www.clavis.hr

MISHELA STEINER

Još jedna lijepa web stranica koja će vas sigurno zanimati: http://www.mishelasteiner.de/

STRUČNO VIJEĆE ZA NASTAVNIKE HARMONIKE

14. prosinca 2013. godine održalo se, od 11:00 - 14:00 sati, u dvorani Medicinske škole u Zagre-bu, Medvedgradska ulica 55, stručno vijeće za nastavnike harmonike.

Tema vijeća: NATJECANJE1. Doživljaj natjecanja iz tri različite uloge,

Predavač: Vjera Odak, prof. savjetnik

2.Kako postići da natjecanje bude motivacija, a ne frustracija? Predavač: mag.psihologije Rado-jka Ligutić Sućeska, prof. savjetnik

3. Primjeri iz prakse i diskusija

Voditeljica Županijskog stručnog vijeća za harmoniku: Vjera Odak, prof. savjetnik

2014. / 2015. 115

MAJSTORSKI TEČAJ

SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI, ODJEL ZA GLAZBU, organiziralo je Majstorski tečaj za studente Odsjeka za klasičnu harmoniku, koji se održao od 20. do 24. siječnja 2014. godine na Sveučilištu.

„MLADI PADOVEC“

Natjecanje učenika osnovnih glazbenih škola održano je 22. veljače 2014., u Novom Marofu. Više informacija o natjecanju možete naći na: http://ogs-ipadovec.novi-marof.com/index.php?content=novosti&id=52

KONCERT MARTINA KUTNARA

U ponedjeljak, 27. siječnja 2014. u

20 sati, Martin Kutnar, učenik GU Elly Bašić i GŠ Pavao Markovac iz

Zagreba, održao je svoj prvi solistički koncert u Velikoj dvorani Matice

hrvatske u Zagrebu. Na programu su bila djela za violončelo i harmoniku.

HARMONIKAŠKI SEMINAR, PREDAVAČ: MILJAN BJELETIĆ

Harmonikaški seminar, u organizaciji Harmonikaškog Centra, održao se 22. i 23. veljače 2014. godine u

OGŠ Rudolf Matz, u Zagrebu.

116 2014./2015.

MEĐUNARODNO NATJECANJE I FESTIVAL SVIRÉL

29.03.2014. godine održano je spomenuto natjecanje. Više informacija o njemu možete naći na: http://www.upol.si/sl/svirel

HRT, EMISIJE NA ZAHTJEV:NOTICA

Na sljedećem linku možete pogledati emisiju o harmonici od 03.03.2014. godine: http://www.hrt.hr/enz/notica/U emisiji su gostovali: Stjepan Vuger, Borut Zagoranski, Gudački kvartet Feguš, Akademski harmonikaški orke-star Ivan Goran Kovačić, Valentina Futač, Vjekoslav Babić.

“16. MEĐUNARODNO TAKMIČENJE HARMONIKAŠA LOZNICA 2014″

22.03.2014. godine, u Loznici, Srbija, održano je 16-to po redu međunarodno harmonikaško natje-

canje. U komisiji su bili: Dalibor Boljun – Hrvatska; Danijela Gazdić – BiH i Vojin Vasović –

Srbija. Više informacija na: http://www.takmicenjeharmonikasa.com

PREDAVANJE I PREZEN-TACIJA KNJIGE: “VLADISLAV ZOLOTAR-JOV, MATERIJALI KA BIOGRAFIJI”

SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI, ODJEL ZA GLAZBU Poziva Vas na predavanje mr.art. V. Balyka koje će se održati 27. ožujka 2014. godine u 18:00 sati u Svečanoj dvorani Tone Peruška u Puli. Predavanje i prezentacija knjige: “Vladislav Zolotarjov, ma-terijali ka biografiji”

2014. / 2015. 117

NAŠA WEB STRANICA NA HRVATSKOM I ENGLESKOM JEZIKU

Krajem ožujka 2014. godine, donesli smo vam još jednu veliku novinu na našoj staroj web stranici. Uveli smo, osim hrvatskog, i engleski dio za sve naše sadašnje i buduće čitatelje.

“VRIJEME ZA PAMĆENJE”

Odjel za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli održao je niz događanja vezanih uz pro-

slavu 20. obljetnice studija klasične harmo-nike. Cijela manifestacija se odvijala od

1. do 4. travnja 2014. godine, većinom u Puli te gostovanjem u Ljubljani.

39. MEĐUNARODNI SUSRET HARMONIKAŠA, PULAodržan je od 23.-26. travnja 2014. godine.

“BISTRIČKI ZVUKOLIK”

Mješovito međunarodno natjecanje svih instrumenata i pjevanja međusobno u tri kruga.

Održano je od 29.4. do 4.5.2014. u Mariji Bi-strici. Više na: http://www.bistricki-zvukolik.com.hr/ i https://www.facebook.com/pages/Bistrički-

ZVUKOLIK/476907265743793

118 2014./2015.

AKORDEON ART

5. internacionalni festival harmonike, Sarajevo, BiH, održao se od 30.04.-03.05.2014. godine. Više informacija na: http://www.akordeonart.com/

MAJSTORSKI TEČAJ I PREDAVANJE PROF. Z.

IGNACZEWSKOGSVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U

PULI, ODJEL ZA GLAZBU organ-izirao je majstorski tečaj i preda-

vanje prof. Z. Ignaczewskog koje se održalo od 08.-10.5.2014. godine.

5. HRVATSKO NATJECANJE ZA HARMONIKU, DARUVAR

Od 16.-17. svibnja 2014. godine održano je peto po redu državno natjecanje za harmoniku u Daru-varu. Do promjene u programu natjecanja je došlo jedino kod završnog koncerta, 17. svibnja, gdje su um-jesto studenata Odjela za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile iz Pule, koji su svoju turneju otkazali zbog vremenskih neprilika, nastupili harmonikaši Niko-lina Furić i Mirko Jevtović, kao duo Furioso. Vjerujemo da ste uživali u koncertu i da je i ovaj boravak u Daruvaru bio ugodan.Programsku knjižicu te rezultate natjecanja možete pogledati na: http://pubweb.carnet.hr/harmonikas-ki-centar/natjecanja/daruvar-natjecanje/programs-ka-knjizica/

2014. / 2015. 119

PREDAVANJE DOC.ART. ZORANA BOŽANIĆASVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI, ODJEL ZA GLAZBU organizirao je predavanje doc.art. Z. Božanića, koje se održalo 30.5.2014. godine.

„TANGO & MORE”

HGM Jazzorkestar Zagreb featuring Peter Soave, bandoneon, 01.06.2014. godine, u 20.00 sati, u Maloj dvorani Lisinski održali

su koncert. Više informacija na: http://www.lisinski.hr/event.php?id=1110

“HARMONIKA FEST”

Prvo Međunarodno takmičenje za harmoniku u Crnoj Gori “Harmonika fest” 2014., održano je u Tivtu od

27. – 29. svibnja 2014. godine. Sve informacije su vam dostupne na stranici festivala: www.harmonikafest.me

VAL TIDONE – NATJECANJENatjecanje u Val Tidone-u, Italija, održano je od 05.-15. lipnja 2014. godine. Više na linku: http://www.valtidone-competitions.com/eng/competitions_en/ic_presentation.asp

120 2014./2015.

EUROVIZIJA MLADIH GLAZBENIKA 2014. Studentica 1. god. harmonike Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Martina Jembrišak, ušla je u fina-le natjecanja HR predstavnika za Euroviziju mladih glazbenika 2014.! Bravo, Martina! Više informacija na linku: http://glaz-ba.hrt.hr/finale-hrvatskog-izbora-za-euroviziju-mladih-galzbenika-2014

BEČKO MEĐUNARODNO GLAZBENO NATJECANJE 2014

(06.06. – 08.06.2014), Beč, Austrija Discipline: 1. Klasična glazba

2. Folklorna glazba 3. Kompozicija.

Više informacija na: www.fsk.at

ACCORDEON FEST

Accordeon fest je u Zagrebu, na Zrinjevcu, bio ponovno i od 11. do

15.06.2014. godine. Više na: https://www.facebook.com/

events/571978826227362/

HUMANITARNI KONCERT

Humanitarni koncert Brodskog harmonikaškog orkestra održao se 06. srpnja 2014. godine.

2014. / 2015. 121

PIAZZOLLissimo

Večer tanga Astora Piazzolle, Program za Osječko ljeto kulture, održana je 14.07.2014., u dvorištu Kazamata Osječke Tvrđe, s početkom u 21:00 sat.Repertoar koji ansambl TangOS izvodi je „tango nuevo“, stil koji je nastao spajanjem elemenata jazza, klasične glazbe, eksperi-mentima u zvuku, a sve protkano pulsom argentinskog tanga.

GLAZBENI KAMP SKOLION

Međunarodni ljetni glazbeni kamp “Skolion” održao se od 18. do 26. srpnja 2014. godine

u općini Medulin, Premantura. U sklopu kampa, svoj cjelovečernji koncert u crkvi sv.

Lovre je imala i Valentina Kasajić, pobjednica F kategorije na 5. hrvatskom natjecanju iz

harmonike u Daruvaru.

20. MEĐUNARODNA LJETNA ŠKOLA HARMONIKE, PULA

20. međunarodna ljetna škola harmonike održala se u Puli, u

prostorima OKUD-a “Istra”, od 18. do 23. kolovoza 2014. godine. Predavači su bili:

MIKA VÄYRYNEN, harmonika, Finska i BORIS LENKO, harmonika, Slovačka.

PREMINUO JE ZVONKO ŠILJAC

Preminuo je osnivač i dugogodišnji dirigent akademskog harmonikaškog orkestra “Ivan Goran Kovačić” – dipl.ing. Zvonko Šiljac (Šiljo). Posljednji ispraćaj bio je 13.08.2014. na Zagrebačkom krematori-ju, Mirogoj. Zauvijek ćemo mu ostati dužni i zahvalni na svemu što je napravio za naš instrument. Bio je veliki ljubitelj glazbe i veliki čovjek. Počivao u miru.

122 2014./2015.

SVEČANI KONCERT

Muzička akademija u Puli je u Domu hrvatskih branitelja održala koncert u povodu otvaranja

akademske koncertne sezone 2014./2015. godine., 30 listopada 2014. godine u 19 sati.

Nastupali su:Akademski harmonikaški orkestar

Dirigent: Slavko MagdićSolist: Borut Zagoranski

SEMINAR ZA HARMONIKU “YOUNG MASTER” Seminar za harmoniku (a i za ostale instrumente) održao se od 22. – 28. kolovoza 2014. godine u Samoboru. Predavač za harmoniku je bila Ivana Cvetkovski.

PULA DOBILA MUZIČKU AKADEMIJU!

Lijepe vijesti za sve harmonikaše. Naime, Senat pulskog Sveučilišta

Jurja Dobrile donio je odluku prema kojoj je dosadašnji sveučilišni Odjel

za glazbu postao Muzička aka-demija u Puli. Više na: http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/pula-

dobila-muzicku-akademiju–470085

i8. MEĐUNARODNO HARMONIKAŠKO NATJECANJE, POPRAD, SLOVAČKA

Vrijeme održavanja je bilo od 29.-31. listo-pada 2014. godine. Više na: http://accordion.zuspoprad.sk/

2014. / 2015. 123

5. MEĐUNARODNI FESTIVAL HARMONIKE BELA PL. PANTHY

Festival se održao 21. i 22. studenog 2014. godine u KKD “Ivana Brlić Mažuranić” u Slavonskom Brodu.

MEĐUNARODNA TURNEJA

Akademski harmonikaški orkestar Muzičke akademije u Puli imao je svoju Međunarodnu turneju, u trajanju od 21.-

29.11.2014. godine. Njihove koncerte mogli ste posjetiti u Virovitici, Banja Luci,

Požegi, Osijeku, Novom Sadu, Nišu, Kraljevu, Sarajevu i Daruvaru.

ŽSV ZA HARMONIKU

Županijsko stručno vijeće za harmoniku održalo se 12.12.2014. u Sesvetama, u OGŠ Z. Grgoševića s početkom u 10,00 sati. Prijave su se vršile na: http://www.ettaedu.eu.

10. MEĐUNARODNA GLAZBENA ŠKOLA CLAVIS

10. međunarodna glazbena škola Clavis trajala je od 02.-07.siječnja 2015. godine u Zagrebu i imala i predavača za harmoniku – ELSBETH MOSER. Više informacija na:

http://www.clavis.hr/eventSingle.php?id=68

124 2014./2015.

NOĆ HARMONIKE

Koncert nagrađenih natjecatelja s ONE® Young Artist Competition-aodržao se 14.1.2015., u 20 sati, u

studiu 14, Radija Slovenija. Između ostalih, nastupila je i Martina

Jembrišak sa skladbom B. K. Przybylskog: Concerto Classico.

NAŠA NOVA WEB STRANICA

Izišla je i najnovija verzija naše web stranice. Pogledati je možete na: http://pubweb.carnet.hr/har-monikaski-centar/

MARTIN KUTNAR NA HRT 2 – “UHVATI KORAK”

Martin Kutnar bio je na HRT 2, 30. siječnja 2015. godine,

u emisiji “Uhvati korak” . LInk: https://www.facebook.com/video.

php?v=814467971953904&fref=nf

KONCERT MIE ĆOJBAŠIĆ

Koncert je održala i Mia Ćojbašić, 16. siječnja 2015. godine, u 18:00 sati, u OŠ Pavao Belas, Brdovec.

2014. / 2015. 125

MLADI PADOVEC

Natjecanje učenika osnovnih glazbenih škola ponovno se održalo 07. veljače 2015. godine u prostorijama GŠ Novi Marof te u Kulturnom centru Ivan Rabuzin. Više informacija na: http://ogs-ipadovec.

PROGRAM OBILJEŽAVANJA 50. OBLJETNICE GLAZBENOG

UČILIŠTA ELLY BAŠIĆ

Održan je velik broj koncerata, predavanja i radionica, a 13. veljače i 20. ožujka 2015., odjel za harmoniku i

solo pjevanje, u Dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda te Dvorani GU Elly Bašić, održali su svoje nastupe.

KONCERT MILJANA BJELETIĆA

Koncert Miljana Bjeletića mogli ste poslušati u koncertnoj dvorani GŠ Makarska, 24. veljače 2015. godine, s početkom u 19:30 sati.

HARMONIKAŠKI ORKESTAR HGGD SLOGA – “35 GODINA POSLIJE”

19. veljače 2015. godine, u Maloj dvorani Vatroslav Lisinski, održan je koncert harmonikaškog orkestra

HGGD Sloga. Dirigent je bio Mladen Landau, a gost je bio i harmonikaški orkestar GU Elly Bašić,

pod ravnanjem Snježane Biškup.

126 2014./2015.

PROLJETNA ŠKOLA HARMONIKE, ZADAR

PROLJETNA ŠKOLA HARMONIKE održala se od 27. ožujka – 1. travnja 2015. godine u Zadru. Bila je namije-

njena učenicima glazbenih škola, ali i ostalim harmonikašima koji su željeli unaprijediti svoje znanje i vještine te usavršiti interpretaciju. Održavala se u prostoru Osnovne glazbene

škole sv. Benedikta u Zadru, a predavač je bio Nermin Tulić. Više informacija na sljedećem linku: http://ogs-svbenedikta-

zd.skole.hr/proljetna_kola_harmonike

8. MEĐUNARODNI MUZIČKI FESTIVAL – ARANĐELOVAC 2015.

Muzička škola Petar Ilić iz Aranđelovca organizirala je 8. MEĐUNARODNI MUZIČKI

FESTIVAL – Aranđelovac 2015., koji se održao od 14. do 22. ožujka 2015. godine u Aranđelovcu

(Srbija), u disciplinama – solo pjevanje, klavir, harmonika i violina, za učenike osnovnih i srednjih

muzičkih škola.

SJEĆANJE NA MAESTRA ZVONKA ŠILJCA

Akademski harmonikaški orkestar “Ivan Goran Kovačić” spremio je novi veliki kon-cert. Ovog puta u čast preminulog osnivača i dugogodišnjeg dirigenta izvodili su klasični program s potpisom J. S. Bacha, A. Dvořáka, J. Brahmsa, A. Scriabina i ostalih velikana klasične glazbe. Koncert se održao 14.03.2015. godine u Hrvatskom glazbenom zavodu.

6. MEĐUŽUPANIJSKA SMOTRA HARMONIKAŠA GLAZBENIH ŠKOLA, VIROVITICA / SEMINAR HARMONIKE, PROF. BORUT ZAGORANSKI

Harmonikaški odjel glazbene škole Jan Vlašimsky iz Virovitice i ove školske godine organizirao je smotru solista i komornih sas-tava. Smotra se održala 25. ožujka u koncertnoj dvorani glaz-bene škole, a seminar iz harmonike 26. ožujka 2015. godine.

2014. / 2015. 127

40. MEĐUNARODNI SUSRET HARMONIKAŠA, PULA

Jubilarno natjecanje u Puli – 40. međunarodni susret harmonikaša, održalo se od 22.-25.04.2015. go-dine. Više informacija možete naći na: http://www.okud-istra.hr/index.php?jz=1&v=3&id=11&st=1objave

9. INTERNACIONALNO NATJECANJE IZ HARMONIKE “ASCOLTATE 2015”

9. INTERNACIONALNO NATJECANJE IZ HARMONIKE “Ascoltate 2015” održalo se u Kaunasu, Litva, od 24.-26. travnja 2015. godine. Za više informacija, posjetite njihovu web stranicu: http://www.kkad.lt

VILNIUS 2015.

Međunarodno harmonikaško natjecanje VILNIUS 2015 održalo se od 25.-28.04.2015. godine u glavnom gradu Litve –

Vilniusu. Više informacija na stranici: www.konkursas.laas.lt

BISTRIČKI ZVUKOLIK 2015.

I ove godine se održao Bistrički zvuko-lik - međunarodno mješovito solističko natjecanje glazbenika koje se odvija u

tri kruga, a u sklopu čijeg događanja su uvijek i razni koncerti i radionice. U komisiji su bili eminentni profesori i skladatelji. Termin natjecanje je bio

od 30.04.-03.05.2015. godine, a više informacija možete naći na: http://www.

bistricki-zvukolik.com.hrdata

128 2014./2015.