JEREMY NAYDLER EGIPAT HRAM UNIVERZUMA Biblioteka Tragovi knjiga 77 Urednik biblioteke Ana Luketina Prijevod: Jurica Medved Prema: Egypt; The Temple of Cosmos Lektura: Nana Moferdin Likovno rje enje omota: Robert Sandor Prijelom i obrada: Robert Sandor Cid-Nova d.o.o. Izdava: "CID-NOVA" Nova Cesta 120, Zagreb www.cid-nova.hr Tisak: LDK promet CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuili na knji nica - Zagreb UDK 299.31 NAYDLER, Jeremy Egipat: hram univerzuma / Jeremv Navdler ; . - Zagreb : CID-Nova, 2006. (Biblioteka Tragovi; knj. 77) Prijevod djela: Egypt. ISBN 953-6566-72-9 I. Egipatska mitologija Studija 460201047 JEREMY NAYDLER EGIPAT HRAM UNIVERZUMA Zagreb, 2006. Predgovor Naslov ove knjige preuzet je iz odlomka Corpusa Hermeticuma, zbirke mistinih teks tova koji se pripisuju Hermesu Trismegistosu, Triput velikom Hermesu, kojega su Eg ipani poznavali kao Thotha, najmudrijeg od bogova. U razgovoru s uenikom Asklepije m, kojemu opisuje simboliko znaenje Egipta u duhovnoj povijesti svijeta, Thoth ka e: Egipat je slika neba, ili, tonije govorei, u Egiptu su sva oitovanja snaga to vladaju i koje su aktivne na nebu prenesena na ni e mjesto. ak i vi e od toga, ako se ka e itav a istina, na a je zemlja hram itavog univerzuma.1 Trismegistos govori ove rijei uvodei u proroanstvo, razlo eno u dva dijela. Prvo govo ri Asklepiju da e doi vrijeme kada e Egipat, hram univerzuma, biti napu ten. Ljudska b postat e umorna od ivota i prestat e univerzum smatrati vrijednim po tovanja i uenja. Religija e se osjeati kao teret i ljudi e mraku davati prednost pred svjetlom. U to vrijeme bogovi e napustiti ljudski rod i vi e se nee uti njihovi glasovi. Zemlja e po stati neplodna, zrak bolestan i ustajao; na taj e nain staro doba pasti na zemlju. Iako je proroanstvo prividno povezano sa sudbinom Egipta, ono obuhvaa vei povijesni proces od antike egipatske civilizacije. Egipat - hram univerzuma Taj povijesni proces prote e se i u na e vrijeme i doista se ini da opisuje sudbinu Z apadne civilizacije. Mo da ne grije imo kada njegove rijei pripisujemo Egiptu kao raz doblju su tinski razliitom od na eg vremena. Kada se borimo sa smislom istro ene bogoli kosti i oku enog svijeta, osjeam da je prvi dio proroanstva ispunjen: Egipat je prest ao postojati! Ali tada dolazi drugi dio. Kada sve to proe, ka e Trismegistos, obnovit e se ljudska svijest o svetom. uenje i tovanje ponovno e ispuniti ljudska srca. Nastupit e ope bu je prema bo anskom koje e uzrokovati da ljudska bia jo jednom pjevaju neprekidne hval e i blagoslove. To e dovesti do novoga roenja svemira, svete obnove prirode ispunje ne strahopo tovanjem. Sve je to utvreno unutar okvira proroanstva o Egiptu, ali posta lo je oito da sudbina Egipta ukljuuje ne samo sudbinu Zapadne civilizacije (na koj u niti jedan dio modernog svijeta nije ostao imun) nego takoer i svu prirodu. Suoeni smo ovdje s idejom ogromnoga kozmikog ciklusa unutar kojeg Egipat ima poseb nu simboliku va nost, ali koji takoer ukljuuje i na e vrijeme na poseban i znakovit nai . Jer danas ivimo na onoj spojnoj toki kada je prvi stadij ciklusa -napu tanje hrama -vidljivo dovr en, ali drugi stadij - obnova hrama - tek zapoinje. U obliku proroans tva, Egipat u odreenom odnosu predstavlja itavo ovjeanstvo i itavu prirodu. U civiliz aciji i duhovnom ivotu antikoga Egipta ne to je dovedeno do izra aja te je takvo za sv

e nas u odreenom trenutku na e evolucije. Drevni Egipat iskristalizirao je u sebi v rhunac ovjekova duhovnog postignua i odnosa spram prirode, tako da to postaje djel om na e kulturolo ke biografije. Odgojeni smo u uvjerenju da na a era zapoinje s Grkom na jednoj strani i s narodom I zraela na drugoj. Grci su nam dali znanost i razum, narod Izraela monoteizam. Na taj je nain du a Zapada skovana pomou herojske antipatije prema prija njoj epohi irac ionalnog praznovjerja i razuzdanog poganizma. To je, meutim, slika na eg kulturnog identiteta koji je prolaskom vremena sve Predgovor Grci nisu u tolikoj mjeri zapoeli novo razdoblje znanosti i racionalizma ve su isk liznuli iz stiska starijih nazora ili ak providnosti, uvari koje su u antikom svije tu bili Egipani i prema kojoj je znanje o duhovnim moima koje pro imaju svemir bilo ustrajno i pa ljivo njegovano. Kako su Grci oslabili veze s tim starijim, usklaenij im modelom svijesti, morali su se intenzivnije usmjeriti na najjae ljudske osobin e logike i osjetilne percepcije. Slino tomu, narod Izraela nije prona ao svoju mono teistiku religiju u duhovnom vakuumu, ve u zupcima kotaa antikoga panteistikog suglas ja. S politeistikog stajali ta, religija naroda Izraela bila je neshvatljiv minimal izam kojeg je ak i narod Izraela jedva shvaao, a prihvaali su ga jedino putem bolno g, esto i nasilnog procesa ponovnog ureenja. Tradicionalna biografija zapadnjakog uma, koja na e korijene vidi u Grkoj i Izraelu, ne daje nam potpunu sliku. Cjelovita slika mora ukljuivati svijet iz kojega su G rci i narod Izraela krenuli. Du a Zapada starija je i mudrija nego to mi vjerujemo. U dana njem naporu ponovnog zadobivanja dubina du e, nu no je stoga da usmjerimo na u p ozornost na plamteu kulturu koja je le ala s druge strane idovsko-grkog horizonta. ine to, ne samo da poinjemo obnavljati misao o na em irem identitetu, nego takoer stjeemo sigurniju perspektivu o putu razvitka kojim smo polako i nesmiljeno kroili jo od tih vremena. Egipat nas doziva kao izgubljeni dio nas samih. Poku avajui dosei novu osjetljivost prema duhovnim moima to pro imaju na e ivote, Egipat nam neizbje no dolazi u ari te poz ti. Otkrivamo daje tamo novi i ivi dijalog izmeu neplodne duhovnosti modernih vrem ena i duhovnosti antike, pregrkog i pre idovskog svijeta. Mo da emo na na moderan nain hvatiti da ulazimo u podruja iskustva prema kojem su Grci i narod Izraela osjeali nelagodu, ali s kojim su Egipani bili potpuno bliski. Zbog toga je nastavak dijal oga s drevnim Egipanima od neprocjenjive va nosti. Iako je njihovo doba pro lo, oni i pak mogu postati na i sudru nici i vodii ako se odva imo krenuti prema vlastitoj budunos ti. Egipat - hram univerzuma Na a modema svijest nije jednaka antikoj. Trebali bismo je nauiti po tovati kroz dugaak proces razvitka. Da bismo danas obuhvatili drevnu egipatsku duhovnost, trebali bismo zanemariti znaenje pridano neobinom povijesnom procesu koji predstavlja kult urolo ku biografiju Zapada. Va nost antikog Egipta danas poiva u injenici da nas on pod sjea da na a moderna kultura ima dublje korijene nego to mo emo pomisliti, dublje ne s amo povijesno nego i duhovno. Izrezujui ovo korijenje, odlazimo k dubokom izvoru inspiracije i vodstva. Ali istodobno emo prepoznati da obnovljeni hram nee imati i stu formu kao hram koji je napu ten. Ne radi se, dakle, o na em povratku u Egipat. Dan as imamo priliku ui u dijalog s egipatskim iskustvom, a time i s na im vlastitim du hovnim temeljima. Prepoznajui ove temelje, stvarni izazov je graenje budunosti. Za nastanak ove knjige zaslu ni su mnogi ljudi. Nemogue ih je sve nabrojiti. Ali po sebno zahvaljujem osobama bez ije pomoi i ohrabrenja ova knjiga ne bi uope ugledala svjetlo dana. Zahvaljujem Sam Betts i Alison Roberts na itanju prvih poglavlja i na brojnim korisnim savjetima; Vicky Yakehpar za veliku pomo u prijepisu; Barrvj u Cottrellu za mnoge vrijedne komentare i za predivno izraene crte e. Zahvaljujem s enzibilnom i strpljivom uredniku Cannonu Labricu iz Inner Traditions. Na kraju z ahvaljujem prijateljima Louanne Richards i Ajit Lalvani koji su slu ali va ne dijelo ve knjige i koji su mi pru ili neupitnu podr ku. Metafiziki krajolik METAFIZIKI KRAJOLIK Blistavo sunce Ono to je u Egiptu na prvom mjestu i toliko upeatljivo jest sunce. Velianstveno je. Nije poput na eg sjevernog sunca, esto slabog i pobijeenog od oblaka. Egipatsko sun

ce zapovijeda ni om atmosferom pro imajui je svojim sjajem. To je kraljevska nazonost koja dominira itavom zemljom. Toliko isto, toliko blistavo je svjetlo koje proizla zi iz egipatskog sunca, da su antiki Egipani opa ali u njemu nebesku nazonost boga na zvanog Shu ( u) o kojem se govorilo da ispunjava nebo ljepotom1. Najbli i ekvivalent blistavoj ljepoti Shuovog svjetla je atmosfera iznad oblaka to se mo e do ivjeti na visokim planinskim vrhuncima i pogledom iz zrakoplova. Grci su tu vi u atmosferu nazivali eterom. To je nebeski zrak, toliko finiji ili translucent niji od obinog zraka, da su Grci smatrali da u njemu ive bogovi. Eter se mo e do ivjet i na planini Olimp kada se iznenada iskoi iz razine oblaka. No, u Egiptu se ini ka o da itava zemlja postoji u ovoj bogolikoj atmosferi. ovjek se osjea mnogo bli i nebe sima, nebeskom izvoru koji Egipat - hram univerzuma se obznanjuje u svepro imajuem sunevom sjaju. Zato je mogue shvatiti kako je ova zeml ja neko svojim stanovnicima bila poznata kao ta neteru, zemlja bogova. Utjecaj sunca iri se takoer i na no. Omamljujui zrak sunca zadr ava istou to povlai de bli e zemlji. Izvan gradova, egipatske noi pripadaju zvijezdama. itavo se nebesko tijelo nadvija nad zemlju, prekrivajui je svojim blistavim zagrljajem. Ovo tijel o pripada Nut, Shuovoj kerki. Nou je mona nazonost zvijezdama ukra ene Shuove keri, kao to se njegova osjea danju. oista! Svakoga jutra Nut raa sunce. Mitolo ki postoji odnos izmeu Shua i Nut te izmeu Nut i boga sunca Ra koji, iako je otac Shua, takoer biva roen iz Nut. Pro imajua kva liteta svjetlosti koja karakterizira i dan i no povezuje ova bo anstva u krug meuovi snosti. No vrhovna nadmo sunca nije upitna. Sunce je izvor ivota i amblem kreativnog duha koji pro ima itav svijet. Od najranijih vremena upuivane su himne bogu sunca Rau. Sjajan je tvoj izlazak, O ivue sunce, vjeni gospodaru. Blistav si, predivan, moan, Ljubav je tvoja velika, beskrajna. Tvoje zrake obasjavaju sva lica. Tvoja sjajna boja daje ivot srcima Kada svojom ljubavlju ispuni Dvije zemlje. Moni Bog, koji je stvorio sebe, Koji je stvorio svaku zemlju, stvorio sve u njoj, Sve ljude, stada i jata, Sve drvee to raste iz tla; Oni ive kada svie za njih, Ti si majka i otac svega to si stvorio. Kada izlazi njihove te oi promatraju A tvoje zrake osvjetljavaju itavu zemlju; Svako srce klie tvom pojavljivanju Kada si iza ao kao njihov gospodar.2 Ovakvi osjeaji ne dolaze stanovnicima oblane, maglovite zemlje. Malo iskustva imam o o kraljevstvu iza oblaka. Udi emo gu u atmosferu od egipatske. Mo da bi bilo nemogue n a oj modernoj, svjetovnoj, znanstvenoj civilizaciji podii se u egipatskoj klimi, je r civilizacije, kao i biljke, propadaju i rastu iz odreenog tla; rastu i razvijaj u se u posebnom okru enju svjetla i mraka. U Egiptu kvaliteta samog svjetla djeluj e kao profinjujui utjecaj na duhovni ivot, a antika kultura koja se tamo razvila bi la je duboko svjesna svoje zahvale izvoru tog svjetla koji je Dvije zemlje [Egipt a] ispunjavao ljubavlju. Rijeka i pustinja Nije samo kvaliteta svjetla imala dubok utjecaj na karakter Egipta. Takoer je va an jedinstveni krajolik dramatinih suprotnosti, blizu postavljenih, ako ne i isprep letenih. Da nije Nila, Egipat bi bio pustinja. Da, zbog Nila je Egipat duga, dug a oaza s obiljem vegetacije. Istina je da je sunce izvor ivota, ali toplina koja daje ivot i uzdi ue svjetlo egipatskog sunca dobivaju na vrijednosti jedino u dolini Nila. Iza granice rijeke Gospodar ivota pr i zemlju nemilosrdnom pustinjskom vruino m. Egipat je, ka e Herodot, dar Nila. Plodne vode Nila transformiraju sunevu uroenu v enost u velikodu nu dobrohotnost. Dolina Nila predstavlja udo za putnika sa sjevera. Biljke koje vidimo samo u grij anim staklenicima na ih botanikih vrtova tamo rastu u izobilju: banana i datulja, m ango i mogranj. Tamo ie obilie, bogatstvo zelenila. Ali ovjek je uvijek svjestan Egipat - hram univerzuma

da je to tek oaza. Pustinja je uvijek blizu, udaljena sedam kilometara, a negdje samo nekoliko stotina metara. U Egiptu se doista postaje svjestan strmoglavosti ivota. ivot cvjeta u toj pogibelji; cvjeta kroz milost zemljopisnih okolnosti. Tako je Egipat domain ekstrema: s jedne strane preplavljujui ivot oaze, a s druge n eukrotivo neprijateljstvo neplodne pustinje. Tamo je takva koncentracija ivota, a u isto je vrijeme okru uje neizreciva sterilnost. ovjek ostaje zauen posebnom sudbin om tog krajolika koji u sebi nosi i plodnost i surovost. Ovdje, u tom jedinstven om fizikom okru enju, postaje se bli i iskustvu univerzalnih sila ivota i smrti, koje izra avaju svoje uzajamne antagonistike, ali i komplementarne uloge, nego bilo gdje drugdje na svijetu. Meusobno se nadmeu, bore, ali postoji i vrsta sklada u toj ne prekinutoj tenziji sukoba jednoga unutar drugog. Niti jedno ne mo e istisnuti drug o, pa ive u stanju dinamike ravnote e. Drevni Egipani svoju su domovinu nazivali Dvije zemlje. Smatra se da je to bilo p odruje Delte s jedne strane i ostatak doline Nila s druge. Ali iroka i plodna ravn ica Delte - Donji Egipat - i dugaka, ograniena dolina Gornjeg Egipta bile su izra aj dubljeg, pozadinskog polariteta. Od poetka je Delta podruje Horusa, dok je Gornji Egipat provincija Setha, njegovog velikog suparnika, opasnog za ivot i plodnost Nila, kojega svake godine treba pobijediti. Seth je gospodar pustinje; pustinja je njegova zemlja. Horus mu se uvijek suprotstavlja. Oni se vjeno bore, a Seth gu bi bitku. Isto kao to su dvije zemlje Egipta Sjever i Jug, jednako su to plodne C rne zemlje doline Nila i neplodne Crvene zemlje okolne pustinje. Koncepcija Dvije zemlje nosi dublje znaenje od jednostavne zemljopisne podjele. U Egiptu fiziki krajolik ima metafiziki odjek kojega su drevni Egipani bili duboko s vjesni: Dvije zemlje su dva protivna no ipak uzajamno Metafiziki krajolik isprepletena kraljevstva ivota i smrti, duhovnog i nebeskog svijeta s jedne stran e te svijeta bez ivotne materije s druge.3 Nije beznaajno to to ime Horus - na egip atskom Heru -znai Onaj tko je iznad. Horus je predstavnik Neba, dok je podruje Setha neproduhovljena materija, kaos i smrt. Zato je taj krajolik ujedno raj i pakao, a oni su u meusobnoj borbi sjedinjeni u pretpostavljenoj ravnote i i reciprocitetu . Egipatsko sunce, s translucentnim svjetlom koje daje ivot i suhom pustinjskom vrui nom, sadr i isti polaritet. Sunce koje dobrohotno sija na rascvjetanu dolinu Nila isto je ono koje pr i pustinju. Takvo bo anstvo, ije je vidljivo oitovanje sunce, Ra, sadr i u sebi svu dualnost. Ono je izvor i praotac onoga Iznad i onoga Ispod, Neba i Zemlje, Horusa i Setha. Svake noi Ra to potvruje ulazei, prolazei i konano nadilaz ei podruje u kojem se nalaze razuzdane Sethove sile - Podzemni svijet. Ovdje su Se thove sile oitovane kao suprotnost duhu koja negira ivot, ali kao takve, takoer su nu ni preduvjet obnavljanja ivota i ponovnog duhovnog roenja. ak i Seth, koji je u mn ogim odnosima arhetip negativnosti, utjelovljuje odreenu dualnost. Nikada nije sm atran izrazito lo im ili zlim, ve prije kao neophodna kozmika komponenta viena kao po tpunost. Ova dvojaka Sethova osobina mo e se do ivjeti u egipatskoj pustinji. Ova je doista n emilosrdno vrua i nigdje se ne mo e pronai zaklon od sunca. Ali u tom podruju stijena i ti ine, gdje ptice ne lete, a ivotinje ne trebaju paziti na zmije otrovnice, pos toji samoa koju dolina ne mo e pru iti. Dolinu Nila karakterizira izrazita dru tvena i prirodna plodnost. U antikim, kao i u modernim vremenima, bilo je nemogue do ivjeti samou u nastanjenom dijelu doline; tamo nije bilo divljih mjesta, uma, zaklona, pu stopoljina ili golemih bre uljaka koji bi pru ili utoi te. Dolina je cjelovito obraivana. Tamo su ljudske i prirodne sfere postojanja stoplj ene u skladno jedinstvo, kao da su Egipat - hram univerzuma dijelovi iste dru tvene tvornice. Mu karci, ene i djeca rade zajedno sa svojim magarc ima i volovima, sjede pod drveem sa stadima ovaca, krava ili koza. ak se i bijele a plje, okupljene na poljima - kao to su se oduvijek okupljale - mije aju s radnicima , poput domaih ivotinja. Bogovi Egipta bijahu duhovni itelji obraene zemlje. Oni bij ahu dio dru tvene tvornice doline Nila - svi osim Setha. On je oduvijek bio bog ot padnik, ubrajan kada je osoba stupila izvan dru tvenog jedinstva plodne zemlje u p ustinju. U zastra ujuim prostranstvima pustinje, putnik mo e i ne mora stati na otrov nu zmiju, ali zato ne mora izbjegavati susret sa svojom samoom. Tamo, u Sethovom

podruju, daleko od utvrujue nazonosti dru tva bogova, ovjek mo e iskusiti krajnju li e duha, to je preduvjet unutarnje obnove. U Egiptu je ovjek pod stalnim utjecajem ravnote e i meuigre suprotnosti: ivota i smrt i, obilja i neima tine, svjetla i tame, dana i noi, dru tva i samoe. Svako je jasno op isano pa se vidi da antiki Egipani svijet nisu shvaali izvan dualistikih izriaja. Nji hov krajolik ui metafiziku ekvilibrija i suprotstavljenih naela.4 Postizanje ravno te e Dviju zemalja, Horusa i Setha, onoga Gore i onoga Dolje, bila je sredi nja preo kupacija egipatskog naroda, posebice kralja. Jedna od njegovih titula bila je Dva gospodara. U instituciji kraljevstva, a time diljem itave zemlje, utjelovljeni su Horus i Seth dr ani u stanju ravnote e.5 Poplava i su a Do ivljavanje krajolika s odjekom metafizike va nosti primjenjivo je i na ciklus godi n jih doba to je svake godine preobra avao zemlju. Danas to iskustvo mo emo rnUnnch.iili.of! camn 11 ^ nnmnr raco imacrinaHip. ipr i zlilPVanip Metafiziki krajolik Nila vi e nije u rukama bogova, ve u rukama ljudskih bia. Egipatska godina bila je o dreena izlijevanjem i povlaenjem Velike rijeke, kako se Nil nazivao. Velika se rij eka smatrala, kao i sva vizualna obilje ja antikog Egipta, tijelom boga. Njegovo im e bilo je Hapi. Obino je prikazivan s mu kim i enskim karakteristikama, jer bio je m ajka hraniteljica obilnog ivota doline Nila. Hapi nije bio samo personifikacija r ijeke. Kao da su u tim danima ljudi vidjeli kroz ivi krajolik u kojem su ivjeli kr aj i u skladu s energijama, silama i biima kojih je on bio izraz.6 Zemlju s obje strane rijeke Egipani su modificirali, prilagodili i maksimalno isk ori tavali godi nje poplave. Usporedno s rijekom i pod pravim kutom na nju izgraeni s u mnogobrojni nasipi i kanali koji su dijelili dolinu na ogromnu mre u bazena to se terasasto spu tala od Gornjeg Egipta na jugu do Donjeg Egipta na sjeveru. Svaki t aj ogromni bazen formirao je okvir itavog poljodjelnog podruja koje je opet podije ljeno mre om jaraka i brana, kanala i nasipa. Ciklus izlijevanja i povlaenja tako j e djelovao kao naelo organizacije i podjele zemlje kao cjeline. Odreivao je poljod jelni i politiki poredak doline Nila u niz meusobno ovisnih podruja.7 Zapoinjui u vrijeme zimskog solsticija, kada se Sirius uzdi e iznad horizonta, nabuj ale vode polako bi nadirale prema Delti. Napredovanje vala vode zazelenilo bi Ni l obiljem vegetacije iz ekvatorijalnih movara dalekog juga. Nekoliko bi dana Nil imao neugodan miris zbog raspadajue vegetativne materije pa bi bogovi, ljudi i de moni zastajali od gaenja.8 Sa zelenim Nilom do ao bi Oziris Proistitelj, koji je smr adom tjerao sve zlo prije nadolazee poplave. Nekoliko dana kasnije nastupio bi drugi val, obojen crveno, s ravim muljem to ga j e rijeka donosila iz Etiopije. Ubrzo bi rijeka poplavila. Na jugu bi se Nil s dv anaest podigao na etrnaest metara, a sedam dana kasnije u Delti bi se podigao no r>cnT-r> mohra liino Rncratp. hlimUSOm isminipnp irnHp Egipat - hram univerzuma bile su osobito slatke. Na antikom festivalu koji je slavio poplavu, ljudi su se obredno kupali i pili tu vodu.9 Vode bi poplavile itavu zemlju, dajui joj izgled o gromnog jezera ili mora. U prvom stoljeu je izlijevanje Nila opisao Diodor, a nje gov opis jeka je Herodotovog od nekoliko stotina godina ranije. Kada se Nil izlijeva, itava je zemlja pretvorena u more, a gradovi koji su jedini ostali iznad vode izgledaju kao otoci Egeana. Tada se u itavoj zemlji prevozi vo dom, a ne rijekom. Svatko tko od Naukrata kree za Memfis prolazi pokraj piramida umjesto da slijedi uobiajeni put kraj Cerkasora i delte.10 Takva pojava poticala je osjeaje i straha i veselja. U Tekstovima piramida itamo kak o Oni drhte, oni koji vide Veliku rijeku kako se valja; ali livade se smiju i oba le rijeke cvjetaju.11 Zastra ujua sila nadolazee poplave uni tavala je sve na svom putu, razarajui dugake oba e rijeke i bri ui granina podruja. U sluaju prevelike poplave mogla su biti izbrisana tava sela, a stoka i ljudi podavljeni. S druge strane, nedovoljna poplava, to je bilo uobiajenije, nosila je opasnost od gladi. Takvi sluajevi mogli su biti izbjeg nuti kompenzacijom iz silosa koji su uvali vi ak hrane od prija njih godina. Ali neko liko takvih uzastopnih godina ozbiljno bi zaprijetilo glau. Za razliku od rijeka Mezopotamije, godi nje izlijevanje Nila bilo je predivno i ug lavnom potpuno dobrostivo. Pojavljujui se u najtoplije godi nje doba, poplava je bi

la druga potvrda mudrog ureenja univerzuma koji je stvorio ravnote u izmeu suprotnih sila. U mjesecima koji su prethodili poplavi, mo Setha vidljivo je rasla. itava b i se zemlja osu ila, tlo je pretvarano u pra inu, vegetacija bi uvenula. ivotinje i l judi Metafiziki krajolik postajali bi tromi od vruine, a Nil je postajao sve manji. inilo se kao da e zemlja uskoro biti apsorbirana u okolnu pustinju.12 U svakom trenutku godine kada je iv ot venuo, destruktivna mo Setha bila je najbli e pobjedi. A tada bi vode Nila udesno poele rasti, nad vonjacima se irio val kojeg je Ra nainio da nahrani sve koji eaju, [Hapi] daje piti pustinjskim mjestima.13 Taj dogaaj nikada nije prestao poticati G rke da posjeuju taj kraj i promatraju to udo. Podizanje Nila je poplava koja zapanjuje one koji je vide i doima se sasvim nevj erojatno onima koji uju za nju. Jer dok se druge rijeke smanjuju u vrijeme godi nje g solsticija, postajui od tog trenutka pa nadalje sve manje i manje, samo se Nil poinje nadimati, njegove vode rastu, dan za danom, sve dok na kraju ne poplave go tovo itav Egipat.14 Godi nji ciklus imao je tri godi nja doba: Oskudica (Shomu), od travnja do lipnja, P oplava (Akhet), od srpnja do listopada, i Izlazak ili Pojavljivanje (Provet), od studenog do o ujka. Dramatino je prikazivao sredi nji mit egipatske religijske svije sti - mit o Ozirisovoj smrti i uskrsnuu. Za vrijeme su e Oziris je bio izgubljen ili m rtav. U to se vrijeme njegov sin Horus borio sa Sethom, a poplava je nagovje tavala Horusovu pobjedu. Na temelju toga se Oziris, bo anski izvor plodnosti i reprodukt ivne moi, mogao izdii iz stanja nesvjesnosti i impotencije. Bujanje biljnog ivota k oje je prethodilo povlaenju voda bilo je fizika posljedica uskrsnua Ozirisove du e.15 Ciklus godi njih doba bio je ne to vi e od izvoenja faza mita o Ozirisu. Ponovno se odn osio na proces stvaranja univerzuma. Jer kada bi Egipat bio poplavljen, itava bi se zemlja vratila u prvobitno stanje bezoblinosti to je prevladavalo prije poetka s tvaranja. Povlaenje vode i Egipat - hram univerzuma ponovno pojavljivanje zemlje bija e sasvim oita inscenacija, u svijetu vremena i pr ostora, onoga to se pojavilo (i to se vjeno pojavljuje) na samome Poetku, u prvim st adijima emanacije prostorno-vremenskog svijeta iz neprostornog-nevremenskog, duh ovnog kraljevstva. Preobrazbe godi njih doba kroz koje je egipatski krajolik prola zio bile su na fizikoj razini odraz metafizikih realnosti. Orijentacije Smjerovi istoka i zapada, sjevera i juga, u Egiptu nikada nisu bili dvojbeni. Kr oz devet stotina kilometara doline Nila postoji gotovo neprekinuta konstanta sje vernog toka rijeke. Tako je zemlja podijeljena na zapadnu i istonu polovicu. Fizik a podjela zemlje od strane Velike rijeke dobiva simboliko znaenje kozmikim i nebesk im dogaajem svakodnevnog roenja boga Ra na istoku, njegovim putovanjem preko nebes kog Nila (kojeg je zemaljski Nil samo slika) i njegovim starenjem i silaskom u K raljevstvo smrti iza stijenja zapadne pustinje. Istok i zapad stoga nisu samo fi ziki pravci; oni su mitolo ke i metafizike orijentacije. Simbolizam sunevog dnevnog c iklusa duboko se utiskuje u egipatski krajolik. Zapadna strana doline Nila moral a je biti strana pogrebnih zdanja i hramova, jer tamo, iza zapadne pustinje, Ra silazi u Podzemni svijet. Istok mora biti strana ponovnog roenja, novoga ivota, je r se svakoga jutra itava zemlja okree prema istoku, prema buenju o ivljujuih zraka nov oroenog sunca. No, kao to je zemlja podijeljena na istono i zapadno kraljevstvo, opisano jednako mitolo ki kao i zemljopisno, podijeljena je i na sjeverno, iroko prostranstvo Delte i usku dolinu Nila na jugu. Gledajui prema jugu, dobivamo uvid u drugu tajanstve nu metafiziku zonu gdie se fiziki Metafiziki krajolik zemljovid spaja s mitolo kim, kao to je to sluaj s istokom i zapadom. Izvor plodnih voda koje su natapale zemlju bio je su tinski mitolo ki: Egipani su govorili da sveta rijeka dolazi na zemlju iz Podzemnog svijeta ili Dwata (Duata).16 Dwat (Podzemn i svijet ipak je pogre na interpretacija) je bio podruje izmeu zemaljskih i duhovnih svjetova i - kao to e kasnije biti opisano - bio je izvor cjelokupnog ivota, zdrav lja i plodnosti za fiziko kraljevstvo. Odavde proizlazi povezanost Gospodara Dvva ta Ozirisa s plodnim moima poplave Nila. Gledajui prema jugu, ne podi e se samo Ozir

is, nego i itav mit o Ozirisu. Drevni Egipani doslovno su vidjeli Ozirisa kako se pojavljuje na ju nom nebu u sazv ije u Oriona u razdoblju koje je neposredno prethodilo poplavi. Ali sama poplava bi la je izravno navije ena pojavom Izie u zvijezdi Sirius to se prelijevala u duginim b ojama, malo poslije prve pojave Oriona na ju nom horizontu. Govorilo se da su uzro k poplava Nila Izidine suze, prolivene zbog njezina napadnutog gospodara, koje s u se u potocima izlijevale iz duginih boja te zvijezde u slabu i iscrpljenu rije ku. Ako se, gledajui prema jugu, pogled usmjeri prema Dwatu, iza njega se primjeuju zv ijezde, sjeverne zvijezde koje nikada ne zalaze i koje su Egipanima stvarale kozm iku sliku vjenosti. Bio je to neprekinuti luk zvijezda kojima su se blagoslovljeni mrtvi morali pridru iti, kraljevstvo iza Dvvata, stvarno kraljevstvo duha. Osoba koja stoji i gleda prema istoku u arhetipskom je polo aju pomou kojega su se an tiki Egipani orijentirali u Voljenoj zemlji (ta-tneri). Jedan od izraza za sjever u stanovitom je odnosu s rijeju koja znai pozadina glave. Rije za istok ista je kao on a lijevo, a rije za zapad kao ona za desno.17 Niti u jednoj drugoj zemlji prostorni vci nisu tako jasno definirani u krajoliku u kojem se ovjek orijentira kao nigdje d rugdje na svijetu. Prostorni pravci pripadanje ovom krajoliku. Mo e se shvatiti kako je ovaj krajolik morao njegovati veliko povjerenje u red univerzuma: tamo je Velika rijeka, tamo je sunce koje sv akog dana putuje od istoka na zapad. Bez obzira na kojem se mjestu doline Nila ov jek nalazi, on je u sredi tu kri a osovine kojeg opisuju Nil i njegove obale jednim krakom i putanja sunca drugim. Kad god se ovjek nalazi u dolini Nila, mo e zamislit i da su antiki Egipani osjeali da se uvijek nalaze u sredi tu metafizikog univerzuma. Zanimljiva je injenica da Egipani svoju zemlju nisu prepoznavali samo kao sredi te s vijeta nego takoer, u odreenom smislu, i kao itav svijet. Tako su svoju zemlju nazi vali ono to sunce okru uje, podrazumijevajui da ona predstavlja itav planet. Razlog to u nije bilo neznanje o drugim zemljama izvan egipatskih granica, niti je to bio milostiv ili neuva avajui stav prema drugim stranim zemljama. Bila je to posljedica o sjeaja koji je karakterizirao odnos svih antikih naroda prema zemlji: osjeaj da je u dijelu zemlje koju su nastanjivali bila nazona sveukupnost.18 Ali vi e nego u bil o kojoj drugoj zemlji, zbog jedinstvenih klimatskih i zemljopisnih osobina, u Eg iptu je takav osjeaj mogao narasti sa silom samooitujue istine. Meuprodirui svjetovi 2MEUPRODIRUI SVJETOVI Moderan putnik u Egiptu svjestan je svijeta prirode i odvojenog postojanja, to je su tinski strano svijesti antikoga Egipana. Najvi e to mi mo emo spoznati jest jeka ono a to je neko bio moan rezonantni krajolik. Mo emo to usporediti s dolaskom u koncertn u dvoranu nakon to su odsvirani zavr ni tonovi simfonije, s tom razlikom da je na do lazak na pozornicu uzrokovao utihnue tonova. Bogovi za nas vi e nisu prisutni kao to su bili za antike ljude, a va no je shvatiti za to. U antikim vremenima ljudi su imali osjeaj da je u dijelu svijeta kojega su nastanj ivali cjelina do ivljena kao sada njost. Svaka je zemlja bila pojmljena makrokozmiki. U makrokozmikom do ivljavanju krajolika ljudi su vidjeli univerzalne, duhovne sile , aktivne i sadr ane u pustinji i potopu, kretanju sunca, nebeskom svodu i kroz po javni svijet. Fiziki univerzum imao je vertikalnu dimenziju. Dosezao je duhovne r ealnosti koje za modernu svijest vi e nisu ivo iskustvo. Ali za antikog Egipanina met afiziki se svijet izlijevao u fiziki i pro imao ga smislom. Moderna sviiest razvila se na takav nain da je pristup Egipat - hram univerzuma vertikalnoj dimenziji postao manje ili vi e zatvoren. Za Egipanina je svijest o ver tikalnoj dimenziji bila stanje njegova ivotnog iskustva. Ali danas smo vi e vezani za horizontalni nain percepcije, iz koje je iluminirajua nazonost bogova iskljuena. P irodna posljedica tog razvitka je da smo sada mnogo svjesniji kako je dio svijet a u kojem ivimo samo dio - jedan segment cjeline. I ako na krajolik postane nadahn ut simbolikom vrijedno u, spremni smo otkloniti to kao ne to subjektivno, jednostavno kao produkt sentimenta. Moderni racionalizam ustvruje da jedina objektivna vrijed nost okoline (prirode) mo e biti ekonomska. tovi e, svaki dio svijeta jednak je bilo kojem drugom dijelu. I tako dolazimo do na e koncepcije cjeline sastavljajui sve di jelove. Cjelokupnost je za nas jednostavno potpunost. Ne dolazi nam vi e prirodno

da shvatimo sveukupnost kao uvijek prisutnu sada njost unutar dijela, jer svaki di o svijeta do ivljava se kao fragment cjeline shvaene isto kvantitativno. Moderna geo grafija djeluje samo na horizontalnoj razini. To je demokratizirana geografija iz ko je su izostavljeni svi metafiziki i mitski elementi. Iako je mo da izvan na ih moi ponovno o ivjeti i osjetiti antiko egipatsko iskustvo o nj ihovom svijetu, ipak je vrijedno barem poku ati. Ono to to iskustvo povlai za sobom nije ni ta manje od potpuno drugaijeg odnosa prema prostoru i svemiru. Vanjski i unutarnji svemir Usprkos trajnim naporima modernih fiziara da promijene na nain razmi ljanja o svemiru , veina nas razmi lja o njemu kao o spremniku ili kontejneru u kojem se nalaze fizike stvari. Svemir je shvaen kao neutralan medij bez ikakvih kvaliteta, unutar kojeg postoje objekti. Na tai sp narin Meuprodirui svjetovi ocrtava u pozadini na ih misli. Ali, fokusirajmo se vi e na predmete koji su u svemiru nego na sam svemir. Usmjerimo li na u pozornost na svemir, bit e nam iznimno te ko pojmiti ga. Do ivjeti sv emirska tijela, do ivjeti prazan prostor, gotovo je nemogue.1 Doima se kao da poku avam o shvatiti apstrakciju. Da bismo do ivjeli prostor, moramo do ivjeti svijet objekata ili stvari. I tako otkrivamo da prije nego to su predmeti u prostoru, prostor je u o dnosu jednog predmeta prema drugom. Na e moderno do ivljavanje prostorno srodnih objekata je do ivljaj da se oni nalaze iz van nas. Kada upuujemo na apstrakciju koju nazivamo svemir, zapravo upuujemo na stan je na eg modernog do ivljavanja svijeta, to jest na stanje njegove izvan-ovda njosti, on oga to je nama izvanjsko. Ako pojmimo prostorni svijet kao ne to to je uvjetovano va nj tinom, tada je to zato to do ivljavamo sebe kao vanjske promatrae svijeta. Ali prostornost se ne mora nu no do ivjeti na ovaj nain. Oito je da se u antikim vremen ima prostor do ivljavao ne jednostavno kao vanjsko stanje objekta, ve i kao obznanj ujue razliito stupnjevanje unutra njosti. Postojala su va na podruja svemira koja su u cijelosti postojala iznutra, a u kojima su prevladavali sasvim drukiji uvjeti, al i iz kojih su proizlazili vanjski svjetovi i u kojima je on sudjelovao. Indirekt no, ljudska bia nisu do ivljavala sebe samo kao promatrae vanjskoga svijeta. Na teme lju toga to stvari imaju unutarnju dimenziju, ljudi su bili sposobni ui u njih na nain koji danas nama nije poznat i blizak.2 Naravno, ova unutarnja dimenzija je simbolika ili okomita dimenzija. Ono to pripad a toj dimenziji nije fiziko. Unutar nje smje teni su nefiziki aspekti objekata koji imaju vanjski modus postojanja, takoer i nefizike sile, energije bia koje mogu, ali ne moraju, biti oitovane u vanjskom prostoru ili svemiru. Egipat - hram univerzuma Umodernimvremenimaizra enajesklonostprepoznavanju takvih unutarnjih dimenzija kao neega unutar nas. Nastoji ih se lokalizirati unutar ljudske subjektivnosti, jedna ko svjesne kao i nesvjesne. Nasuprot tome, u antikim je vremenima unutarnji svemi r prepoznat kao objektivnost, kao ne to to postoji neovisno o ovjekovoj psihi. Bilo je to kraljevstvo koje su ljudi zamjeivali ili u koje su se uputili, prije nego k raljevstvo ogranieno individualnom pa ak i kolektivnom ljudskom psihom. Ako bismo trebali ukazati na znakovitu razliku izmeu moderne i antike svijesti, bilo bi to s ljedee: gdje god moderna svijest osjea da sadr i u sebi unutarnji svijet, antika svij est osjea se okru ena unutarnjim svijetom. Tamo gdje moderna svijest osjea predmete sadr ane u vanjskom prostoru ili barem meusobno odvojene prostorom meu njima, antika s ijest osjeala je da su predmeti sadr avali, te su zato mogli i objaviti, unutarnji, metafiziki svemir. Bilo je to do ivljavanje nesubjektivne, unutarnje dimenzije svi jeta koji je hranio i odr avao antiko simboliko gledi te. Pad ovog naina do ivljavanja s ijeta, koji je doveo do toga da stvari postaju pojaano zamuene i nesposobne prenij eti bilo kakvu transcendentalnu vrijednost, nalazi se u pozadini razvoja svjetov nih, materijalistikih gledi ta modernih vremena. Okrenimo se sada svemiru onako kak o su ga do ivljavali drevni Egipani. Oitovani svemir Egipatski svemir primarno je podijeljen u tri kraljevstva: ravna, planinama ogra niena zemlja, nebo iznad zemlje i atmosfera izmeu neba i zemlje. Niti jedno od tih kraljevstva nije se smatralo jednostavno fizikim; svako je oitovalo -----i. l~,^~. i , nmn^Mncf Onicari pcn'natcU evpmir

Meuprodirui svjetovi znai takoer opisati svijet bo anskih bia ija je priroda opisana u njihovim pojedinanim kozmolo kim podrujima. Ova su podruja samo marginalno fizika, i onoliko koliko su fiz ika ona su i simbolika. Za Egipane je ni e kraljevstvo zemlje u svojoj cjelovitosti prikazano u liku Voljen e zemlje. Bilo je oslikano kao iroka naplavljena ravnica kroz ije je sredi te tekla Velika rijeka; s obje strane bila je omeena planinskim lancima. Iza su bile smje te ne druge zemlje Srednjeg Istoka koje su diljem egipatske povijesti postojale na periferiji egipatskog univerzuma. Egipat je bio zemlja u ari tu makrokozmikog kotaa; zemlje iza Egipta nisu dobile metafiziki status kao slika neba i zbog toga im nije pripisivana nikakva kozmika sredi njost.3 Sve su one bile uronjene u jednu opu zamag ljenost stranih zemalja koje su imale povr insko znaenje u slici svijeta koji je bio su tinski simbolian. Zemlja je bila poistovjeena s bo anskim biem Gebom. U jednom tekstu doslovno je opis ana kao tijelo Geba na ijim leima raste vegetacija i iz ijih rebara niu mladice jema. 4 Crte 2.1 prikazuje Geba, zemaljskog boga, tijelo kojeg je prekriveno biljkama i trstikom. Na taj je nain zemlja o ivljena i ima du u. Hodati po zemlji znailo je hoda ti po bogu. Ta slika zemlje kao boga sigurno nije zasnovana na senzualnoj percepciji, kao ni ti na logikom razmi ljanju. To je imaginativna vizija koja vidi kroz fiziki krajolik u njegovu unutra njost. Antika egipatska teologija bila je u velikoj mjeri produkt vi eg tipa percepcije koja se lako mo e pogre no interpretirati kao imaginativna kons trukcija ili neka vrsta psiholo ke projekcije. Ali ona se doista sastoji od imagin ativnog uvida u nevidljive sile i bia koja postoje u unutarnjem svemiru kojega mora mo izraziti u simbolikim likovima. Takav se nain svijesti mo e doimati kao nesposobn ost opa anja zemlje, ali sigurnije je rei da je na a Derceociia umno ena iskustvom koje odjekuje na dubljoj Egipat - hram univerzuma razini du e. Na toj dubljoj razini percepcije du e, koja je razliita od osjetilnog zapa nja, kako kazuje Henry Corbin, univerzum arhetipskih slika do ivljava se kao mno tvo osobnih nazonosti.5 Na crte u 2.1 vidimo Geba u tipinom polo aju. Gotovo je uvijek prikazivan na ovaj nain kada je predoen kao duh zemlje. Vidimo ga u slinom polo aju i na crte u 2.2. Njegova desna noga (a esto i njegova desna ruka, kao na crte u 2.1) obino je podignuta, a on le i na lijevom laktu i na lijevoj strani stra njice. Lice mu je okrenuto Crte 2.1. Bog zemlje Geb. Papirus iz Novog kraljevstva. prema zemlji, prividno u kretnji ravnodu nosti prema sudbini koja ga povlai u kralj evstvo materije. Geb se rijetko prikazuje kako gleda prema gore. Kao da je, s iz nenaenjem ali i s tugom, njegov pogled uhvaen od onoga to je ispod, a ne od onoga i znad njega. Iznad njega se nalazi njegova voljena pratilja Nut, bo ica neba. Crte 2.2. Bog zemlje Geb u polo aju koji sugerira predaju svijetu materije. Meuprodirui svjetovi Gebu kao da nedostaje vitalnosti. ini se kao da nije sposoban ustati. Ili mo da kao da je tek sada do ao na zemlju i pao s neke velike visine. Kako god da je prikaza n, Geb simbolizira energiju koja le i iza svijeta materije, tradicionalno pasivnog u odnosu na svijet duha. U veini mitologija bo ansko bie povezano sa zemljom enskog je roda i prepoznaje se kao pasivno ili receptivno u odnosu na boga neba. Zaniml jivo je da ne samo da je u antikom Egiptu bog zemlje mu koga roda, nego u njihovoj teologiji nema pasivnih bo ica. Gebov partner, bo ica neba Nut, energinija je od njeg a. Bog se na tim prikazima pojavljuje kao ovjek koji je iscrpljen nakon voenja lju bavi, to je, kao to emo vidjeti, jedan od naina na kojeg ga mo emo shvatiti. Geb je prikazivan i u drugim oblijima. Najuobiajenija je forma guske, koja je bila glavna ptica nesilica u Egiptu sve do vladavine Tutmozisa III. Crte 2.3 prikazuj e Geba kao Veliku gaku u ili kozmiku gusku. Kao takav, njegovo mjesto u totalnoj shem i stvari drugaije je od polo aja Geba iz prethodnih prikaza. Jer jaje svijeta u pos tojanje dolazi od kozmike guske. Kozmika guska pojavljuje se kao androgini Stvoritelj svje tova kakvog susreemo u heliopolijskoj kreativnoj teologiji kao Atum-Raa. Ba kao to iz gu jeg jajeta nastaje ivot, tako i od boga Geba na poetku proizlazi ivot i uzima ma terijalnu formu.

Ovi razliiti naini oslikavanja Geba ne predouju nam samo dva razliita aspektaboga, v enas Crte 2.3. Geb kao kozmika guska. Papirus Userhet. Osamnaesta dinastija. Egipat - hram univerzuma prirodom politeistikog razmi ljanja po kojem bilo koji bog s prividno ogranienim fun kcijama ili sferom djelovanja mo e biti pojmljen kao konano bo ansko ili izvorom sveu kupnog postojanja. Nebesku bo icu Nut Egipani su prikazivali kako gleda dolje na boga zemlje Geba. Obin o se prikazivala kao gola ena s tijelom prekrivenim zvijezdama, kao na crte u 2.4. Prstima nogu i ruku, ispru enima prema gore i dolje, dose e etiri kardinalne toke zeml je nad kojom se nadvija njezino tijelo ukra eno zvijezdama. Dobar prikaz toga je c rte 2.5, koji bo icu prikazuje postrance. Zanimljivo je da se i Geb i Nut uvijek pr ikazuju goli, to nije uobiajeno kod drugih bo anstava egipatskog panteona. Mo da je ra zlog tome taj da su prvobitno bili pojmljeni kao ljubavnici. Ili mo da to to se ova dva boga, vi e od bilo kojih drugih, bez ikakve zadr ke pojavljuju imaginativnom ok u; jer oni su se konano predali oitovanom svijetu i ne skrivaju ni ta od onih koji s u sposobni gledati dalje od povr ine osjetilno perceptivnog svijeta. S ovim slikama Nut samo se djelomice zadovoljavamo osjetilnim fenomenom plavog d anjeg neba ili mrane zvjezdane noi. Ali ovaj nain prikazivanja nebeskog svoda nije samo imaginacija konstelacija projicirana na nebo. Vi e je to vienje velikog kozmiko g bia kroz koje nastaju zvijezde, planeti i sunce. Na crte u 2.4 dva bijela kruga s unevog diska mogu se vidjeti na tijelu Nut, oznaavajui stadije na svom putu. Sunev d isk Nut guta na njegovom zalasku, a raa ga zorom. Nut Crte 2.4. Bo ica Nut gleda dolje na zemlju. Oslikani koveg. Dvadeset i prva dinastij a. Meuprodirui svjetovi svijet duhovnih formi, kojeg simboliziraju zvijezde i planeti. U tom smislu ona predstavlja bo ansku nazonost u ijem kozmikom zagrljaju poiva itav svijet. Njoj su pje ani sljedei stihovi: O, velika koja si nastala na nebu, ti si dosegla mo, ti si dosegla snagu, i ispunila svako mjesto svojom ljepotom, itava je zemlja tvoja, zaposjela sije, obuhvatila si zemlju i sve stvari svojim zagrljajem.6 Nut je kozmiki predstavnik boga zemlje Geba. Ako je ona Velika majka koja odijeva sva bia u njihove duhovne forme, tada je Geb taj koji im daje materijalno utjelo vljenje. Crte 2.5. Bo ica Nut natkriljuje zemlju. Papirus Nisti-ta Nebet-Taui. Novo kralieas tvn. Egipat - hram univerzuma Dva bo anstva mogu se vidjeti kao dva naela: nebesko ili duhovno i zemaljski ili ma terijalni izvor u formama. Na crte u 2.6 Geb poprima oblik zmijoglavog ovjeka pred likom Nut. Mo da je to aluzija na primordijalnu prirodu boga ili mo da na injenicu da su zmije bia koja ive najbli e zemlji. Kako god shvatili ovo zmijsko oblije, primjeuj em kako je Nut doista obuhvatila zemlju u svom sveobuhvatnom zagrljaju. Nebo i zemlja sami ne obuhvaaju univerzum. Izmeu njih postoji trei princip koji ih razdvaja i takoer posreduje izmeu njihovih energija. To je atmosfera koju su antiki Egipani poimali kao oblik bo anske nazonosti - Shu. Shu je taj koji pru a uvjete za oi tovanje svijeta stvarajui sredinu u kojoj bilje mora rasti, ivotinje se moraju kre tati, a ptice letjeti. Kroz ovu posredujuu nazonost svjetlo i dah ivota ulaze u uni verzum. Tako je Shuov karakteristini pokret jednak oznaci, znaku o ivljavanja vital ne energije, prikazanog tako da se ruke podi u visoko s obje strane glave, kao na crte u 2.7. Na tom prikazu Shu na glavi nosi ogoljenu palminu granicu, hijeroglif m ladenake krjeposti. Amblem kojeg Shu uobiajeno nosi na glavi je nojevo pero, koje kao hijeroglif ima zvunu vrijednost shu ( u). Shu je (kao bo ica Maat, koja dijeli isti amblem) ponekad prikazan s krilima. Crte 2.8 prikazuje ga u androginom obliku, sjedinjenog s bogo m beskonanog prostora, Hehom. On klei ra irenih krila izmeu likova ju nog vjetra (krila ta lavica s nekoliko glava) i sjevernog vjetra (dvoglavi bik).

Ja sam Shu, ka em, dijete Atuma. Moja odjea je zrak ivota, koji se oko mene sakuplja iz usta Amona, i otvara vjetrove na mom putu. Ja sam onaj koji ini moguim svjetlost neba nakon tame... Meuprodirui svjetovi Moji koraci opasuju duljinu neba. irina moje zemlje je utemeljenje. Crte 2.6. Geb i Nut. Papirus iz Novog kraljevstva. Shu je uzrok polarizacije neba i zemlje na Iznad i Ispod. Njegov ka izraz je za nain na koji se nebo dr i odvojenim od zemlje, osiguravajui tako odvojenost izmeu duh ovnog i materijalnog postojanja. Shuov polo aj nagovje uje potrebu njegove stalne int ervencije: kada bi napustio svoj polo aj ak i na trenutak, nestala bi dualnost koja karakterizira oitovanje postojanja, a nebo i zemlja ponovno bi se sjedinili. Na crte u 2.9 prikazan je odnos izmeu triju bo anstava koja ine tri sfere oitovanog univer zuma. Prizorom dominira bo ica Nut, dok umanjeni Geb le i ispod nje. Izmeu njih stoji Shu podignutih ruku koje podupiru dva ovnoglava duha. Nebeska bo ica Nut prikazana je s veom i jaom Egipat - hram univerzuma nazono u od Shua i Geba. Shuove ruke podignute su kao da je podupiru, jer bo ica se la ko mo e odr ati oslanjajui se na ruke i noge, kao to se vidi na crte u 2.6. Ponekad Nut uzima oblije krave, a njezine etiri noge etiri su stupa kojima podr ava nebo (crte 2.1 0). Potpuno je jasno da je Shuova kretnja manje u odnosu s podr kom bilo kojoj pot rebi bo ice, a vi e kao vlastiti impuls za popunjenjem prostora izmeu nje i zemlje. N a crte u 2.10 Geb vi e nije prisutan. Prema jednom mitu Shu je razdvajao Geba i Nut zbog vlastite ljubavi prema kerki Nut. Ako ponovno pogledamo crte 2.9, mo emo se pit ati jesu li Shuove ruke podignute magnetizmom grudi i stidnice Nut? Shu ulazi u prostor stvoren Gebovim odvajanjem od Nut. Stoji tamo kao stup, pru ajui se u punoj duljini izmeu neba i zemlje i potpuno dominirajui papirusa Nesitanebtashru. Dvadeset osim ako je Geb bio pridru en meuprostorom. Crte 2.7. Bog Shu s rukom podignutom u ka pokretu. Detalj iz U usporedbi sa Shuom i Nut, Geb je iscrpljen. Ponekad je prikazan kao na crte u 2. 11, ali skoro je uvijek u le eem polo aju, besposlen i prividno bez aktivne energije. Obino je mnogo manji od pratilje Nut pa se dobiva dojam kao da ga ona okru uje. Vj erovalo se da su Geb i Nut izvorno sjedinjeni u primordijalnom zagrljaju, ali te k o je zamisliti da su njihovi pojedinani polo aji drugaiji, i rima dinastiia. nioi. oriie neeo ona niemu. Na Meuprodirui svjetovi taj nain njihovo odvajanje mora ukljuivati Gebovo otpadanje od Nut. Da je ovo bio sluaj mo emo vidjeti na crte u 3.5 u sljedeem poglavlju. Kozmolo ke slike triju bo anstava sugeriraju oitu hijerarhiju u kojoj je bo ica neba do minantan lik. Shu i Geb kao da su manje bitni, kao da su pomonici Velike majke ko ja ih natkriljuje. No jasno je da Shu ima aktivnu i znaajniju ulogu od ispru enog G eba. ini se kao da je Geb izbacio svoju bo ansku vitalnost u materijalni svijet. Ka o bog zemlje, Geb Crte 2.8. Bog Shu-Heb s ispru enim krilima izmeu dva bo anska vjetra. Novo kraljevstvo . Crte 2.9. Oitovani svemir obuhvaa bogove Nut, Shu i Geba. Papirus Nesitanebtashru. Egipat - hram univerzuma je najpovezaniji s kraljevstvom vanjskog, fizikog postojanja. Shu stoji izmeu ovog kraljevstva i nebeskog ili duhovnog svijeta. Ovisan je o zemlji na koju oslanja svoje noge i o nebesima prema kojima su podignute njegove ruke. Shu predstavlja u - izmeu kraljevstvo onoliko koliko odvaja nebo od zemlje, osiguravajui takoer i ko ntakt meu njima. Na ovaj se nain objavljuje metafizika shema u meusobnom odnosu tih bo anstava i nainu njihovog karakteristinog prikazivanja. Egipatska kozmologija teme lji se na podjeli oitovanog svemira u tri kvalitativno razliita podruja. Nisu to sa mo fizike oblasti, ve i metafizike. One su tri reda postojanja kojima odgovaraju fi zika podruja i pomou kojih su simbolizirani. Prema va nosti ih mo emo podijeliti na:

1. Duhovno ili nebesko (Nut); 2. Srednje (Shu); 3. Fiziko ili zemaljsko (Geb). Fizika priroda Shuovog intermedijalnog ili srednjeg kraljevstva naznaena je injenic om da su Shuove ruke esto prikazane kao da ih u pokretu to daje ivot podupiru ovnov i duhovi. To mo emo vidjeti na crte ima 2.9 i 2.12. Na crte u 2.12 ovnovi duhovi uzima ju oblije ba ptice ili du e ptica. Hijeroglif ovna ima zapravo temeljnu vrijednost ba. Njihovo esto oslikavanje u sred njem podruju, koje zauzima Shu, naznaka je da se to na jednoj razini shvaalo kao s imboliziranje kraljevstva du e koje se nalazi izmeu duha i materije. Razmatrajui ove kozmolo ke slike, postaje oito kako je antikim Egipanima fiziki univer um u odreenoj mjeri bio transparentan s obzirom na duhovni svijet koji je le ao iza. Zato bi bilo pogre no misliti da su oni fiziki svemir tumaili of;,m^ Viorr>iafniip i p da su kroz simboliku sliku i Meuprodirui svjetovi Crte 2.11. Geb, Nut i Shu. Papirus iz Dvadesete dinastije. Egipat - hram univerzuma Crte 2.12. Shuove ruke podupiru dvije ovnoglave ba ptice. Koveg iz Novog kraljevst va. snagu imaginativnog zapa anja duhovni poredak kroz fiziki uinili dostupnim i razumlj ivim. Ako se vodoravna zemaljska kozmologija antike pojavljuje u modernom kritiko m umu kao fiziki naivna, moramo se podsjetiti da je prvenstveno u odnosu spram un utarnje, vertikalne dimenzije postojanja. Vodoravna zemaljska kozmologija bila j e produkt intencija fundamentalno razliitih od onih vezanih za na u modernu kozmolo giju. Nije se namjeravao prikazivati fiziki svemir, ve simboliki prikazati metafizik i red postojanja. Jer sva fizika naivnost imala je duhovnu dubinu koja je potpuno odsutna iz fiziki usavr ene, ali metafiziki suhoparne moderne kozmografije. Antici su ivjeli u svijetu u kojega se moglo ui i do ivjeti ga u nutarnjoj dubini; moderni ljudi, zaboraviv i tu dimenziju dubine, zadovoljavaju se mapiranjem beskrajnog det alja vanjske povr ine bogolikog svemira. Meuprodirui svjetovi Neoitovani svemir Predoena kozmologija drevnih Egipana nije potpuna zbog toga to vodoravna zemaljska kozmologija takoer ukljuuje daljnje definiranje mnogo suptilnijeg podruja vertikalne dimenzije koje moramo razmotriti. Crte 2.13 prikazuje bo icu neba Nut. Ali ovdje ne dostaju Geb i Shu. Ova slika ima novo ari te u odnosu na koje Geb i Shu vi e nisu str iktno relevantni. Naglasak je na odnosu nebeske bo ice i sunanog boga Raa. Na lijev oj strani vidi se Nut kako guta sunce kada ono dose e zapadni horizont. Umjesto da se spu ta ispod obzora, sunce ulazi u tijelo bo ice neba. Devet zvjezdanih bogova s toje tujui ovaj dogaaj. Sunce prolazi itavom duljinom Nutinog tijela za vrijeme nonih sati i ponovno se raa na istoku kao mnogo vee i zamjetljivije (na desnoj strani). Ispod je prikazano kako akali s prateim bogovima vuku barku boga sunca. Crte 2.13 detalj je Knjige dana i noi iz Novog kraljevstva koji se pojavljuje na nek im grobovima u Dolini kraljeva i na raznim papirusima iz tog razdoblja. Od poseb nog je znaaja jer pokazuje drugu, daljnju dimenziju svemira, iza one koju smo dob ro razmotrili. Jer unutar Nutinog tijela nalazi se nevidljivo podruje, u cijelost i izvan moi osjetilnog zapa anja. Kada sunce ulazi u to podruje, ono se vi e ne mo e vid jeti jer je u lo u svijet to postoji samo iznutra. Ovdje nema vanjskog svemira u koje m postaje oitovano. Gledajui s na eg modernog stajali ta, sigurno emo rei: Kada mi ne vidimo sunce, vide ga ljudi na drugoj strani svijeta. Zato ono jo uvijek postoji u vanjskom svemiru, pa je u zabludi svatko tko ka e da ulazi u kraljevstvo iza granica osjetilnog zapa anj a. S toke gledi ta antikih Egipana, ozbiljno bismo pogrije ili glede sudbine sunca nako dolaska do zapadnog horizonta. Iz duhovne i kozmolo ke perspektive, ciklus sunca nije samo ciklus fizikog objekta, ve Egipat - hram univerzuma Crte 2.13. Putovanje sunca kroz Nutino tijelo. Detalj iz Knjige dana i noi. Odaja sa rkofaga iz grobnice Ramzesa IX. Dvanaesta dinastija. je to su tinsko mitolo ki proces kojega simbolizira putovanje fizikog sunca. Njihov o dnos prema osjetilnom ivotu bio je takav da vanjska perceptivna povr ina fenomena b

ija e konstantno prodirua kako bi se koncentrirala na mitolo ku jezgru dogaaja koji su za njih bili vezani. Ono to se dogaa na sunevom putovanju, ak i ako je opa eno osjeti lima, Egipanima ima znaaj koji je dublji od osjetilnog zapa anja, jer sunce je vanjs ko oitovanje boga. ivotni proces ovoga boga za njih je realnost koja je odreivala c iklus sunca. Taj ivotni proces ukljuuje alternativan ritam oitovanja i povlaenja. U unutra njosti Dvvata bog prolazi kroz obnovu koja mu omoguuje da jo jednom bude roen u oitovanom svijetu. No mi u ime objektivnosti tretiramo osjetilno perceptivne dogaaje koje prepoznajemo kao subjektivne. inei to, odstranjujemo ivo srce realnosti i zadovoljavamo se praz nom ljuskom to je ostala nakon to su bogovi protjerani iz iskustvenog svijeta. Osj etimo li poticaj za vrednovanjem antikog egipatskog gledi ta kao jedne fantazije sm i ljene zbog nepoznavanja fizikih injenica, bilo bi dobro pitati se Meuprodirui svjetovi koliko duboko se e na e znanje. Na e neuspje no vrednovanje egipatskog pogleda na svijet ne rezultira samo pogre nim razumijevanjem, ve takoer poma e ovjekovjeenju na eg znanja o metafizikom aspektu realnosti kojega su oni intenzivno bili svjesni i kojeg ogr anieni nadzor naivnog empirizma ne mo e obuhvatiti. Podruje unutar Nutina tijela, u unutra njosti neba, jest Dwat ili Duat. Vidjeli smo da bi bilo pogre no prevesti ovaj svijet kao Podzemni svijet. Sada bi trebalo biti jasno i za to. Dwat na ovoj ilustraciji nije prikazan kao da se nalazi ispod zemlj e, gdje bi se oekivalo da e Podzemni svijet i biti. On se nalazi unutar tijela neb a. Manje je to Podzemni svijet, a vi e unutarnji svijet; to je dubok unutarnji svi jet.7 Ako bo ica Nut, bo ica neba, simbolizira duhovni poredak postojanja, tada, pol azei od zvijezda koje prekrivaju njezino tijelo do nevidljive unutra njosti njezina tijela, ulazimo u duhovni poredak prema kojem se vidljive zvijezde izra avaju kre tnjom. Ulazei u njega, nestaju svi vanjski, zamjetljivi uvjeti. Kao to sunce prestaje biti zamjetno kada ulazi u Dwat, tako je i sa svim biima nak on smrti. Poput sunca, sva bia gube svoju izvanjsku, oitovanu formu kada ulaze u D wat. Iako se Dvvat mo e pojmiti kao vrsta mjesta, u stvarnosti je ono manje mjesto , a vi e stanje postojanja koje zadobivaju stvari kada gube fiziko postojanje a prije nego ponovno ponu egzistirati. Stoga tamo odlaze mrtvi i otamo dolaze ivi. Uzdi ui s e na istoku, sunce je zapravo roeno iz maternice Velike bo ice pa su tako i sva bia djeca njezine maternice, Dvvata. Sva bia koja nastaju u oitovanom svijetu dolaze i z Dvvata. To je mjesto njihove preegzistencije, mjesto prije njihova roenja i mje sto na koje se vraaju nakon to napuste svoju fiziku formu. Bog koji predsjeda Dvvatom nije Nut ve njezin sin Oziris. On je gospodar Dvvata k oji vlada ciklusima stvaranja i uni tenja, roenja i umiranja, ciklusima kojima su p odvrgnuta sva Egipat - hram univerzuma bia. Odnos izmeu Nut i Ozirisa prikazan je na crte u 2.14, preuzetom iz mistine Knjige vrata iz Novog kraljevstva. Ozirisovo tijelo obavija se tako da mu no ni prsti dod iruju glavu, dok su mu ruke podignute do vrha glave gdje pru aju potporu Nut, koja stoji dr ei sunev disk. Natpis uz Nut kazuje: Ovo je Nut, ona prima boga Ra. Tekst ko ji okru uje Ozirisov lik kazuje: Ovo je Oziris, on okru uje Dvvat. Na crte u 2.14, koji je ustvari detalj vee slike, dobiva se dojam da Oziris okru uje tajanstveno podruje izvan kojega se nalazi Nut. ini se kao da je ovisna o Ozirisu, jer su njezine noge polo ene na njegovu glavu. Ovdje vidimo podruje koje je unutarn je u odnosu na Nut u smislu dubljeg i tajanstvenijeg naina postojanja. Dvvat je st vorio bog Oziris koji ga okru uje i koji se pojavljuje kao lik koji nije svjestan bo ice. Sadr i itav unutarnji nain postojanja - to znai da ne pripada vanjskome svijetu koji je ogranien vremenom i prostorom - a ipak je temelj na kojem stoji bo ica. Ovd je se, naravno, prizor vi e ne sastoji od bogova oitovanog Crte 2.14. Nut i Oziris. Iz Knjige vrata, odjeljak 12. Grobnica Ramzesa VI. Dvadese ta dinastija. Meuprodirui svjetovi svemira - Geba, Shu i Nut. Oziris nije alternativa i zamjena za Geba. Prije se r adi o duhovnim silama, dubljima od onih koje bo anstva oitovanog svemira mogu preds taviti. Dvvat kojeg Oziris okru uje duhovno je sredi te, izvor svih formi, kreativni h i destruktivnih sila kojima su sve forme podvrgnute. Kao to emo vidjeti u naredn im poglavljima, Dvvat je, kao Podzemni svijet mrtvih, takoer i kraljevstvo psihiki

h energija. Na crte u 2.14 primjeujemo jednu zanimljivost. Oziris je na slici okru en vodom. I Nu tina glava poiva na povr ini mora u koje je Oziris uronjen. Ona dr i sunce iznad vode , pa ono tako postoji u drugom elementu. Pogledajmo sada crte 2.15, kojega je crt e 2.14 dio. Detalj je uzet s vrha, a u kontekstu itave slike ispravna orijentacija detalja je obratna. Ispod je prostor kojega zauzima sunev disk koji se prote e itav om duljinom suneve barke. Nut je prikazana kako prima disk od Kheprera, skarabeja - oblije koje poprima Ra kada ulazi u oitovanje. Na bokovima Ra-Kheprera nalaze s e Izida i Neftis koje nadgledaju njegovo roenje, a do njih je, s obje strane, pos ada suneve barke. Suneva barka stvara prostor, vrstu zranog mjehura, u moru koje se sada doima besko nanim. Suneva barka omoguuje nastajanje svijeta unutar ovoga oceana. Ocean je perso nificiran likom koji sunevu barku dr i visoko, naznaujui daljnju razinu ovisnosti, du blji temelj za oitovani univerzum. Taj se lik zove Nun. Tekst kazuje: Te ruke dola ze iz vode. One podi u tog boga (to jest boga Ra).8 Podi ui boga i njegovu pratnju na sunevu barku, ruke Nun podi u itav svemir, koji ivi u i kroz boga Ra koji daje ivot i udjeljuje svjetlost. Isti je prizor oslikan na crte u 2.16, ali s jednom bitnom r azlikom. Pokret Nun - toliko slian Shuovom - sada se ini kao da stvara prostor u v odama, povuen natrag do granice svijeta. Ovo postavljanje kozmikog mora na vanjsku granicu svijeta kao da najvi e odgovara nainu na koji su ga Egipani poimali. Egipat - hram univerzuma Crte 2.15. Nun, primordijalni ocean podi e sunevu barku. Iz Knjige vrata, odjeljak 12. Grobnica Ramzesa VI. Dvadeseta dinastija. to je taj ocean? Kako ga shvatiti? U jedno mo emo biti sigurni - antiki Egipani nisu doslovno vjerovali u postojanje vode kao to je Sredozemno more, a koje bi odreival o vanjske granice njihovog svemira. Vode Nuna imaju suptilniji nain postojanja od voda koje susreemo u fizikom svijetu. Oba lika, Oziris i nevidljivo kraljevstvo k oje Meuprodirui svjetovi Crte 2.16. Podi ui sunevu barku, Nun stvara prostor u kozmikim vodama. Papirus Khonstt -mes. Novo kraljevstvo. okru uje, prikazani su unutar ovih voda, to nam ukazuje da vode imaju tajanstveniji nain postojanja. Priroda Nuna toliko je neopisiva da je obino predstavljana u negativnim terminima - Nun je mraan, bezoblian, inertan.9 Nun je neostvareni potencijal postojanja, si mboliziran bezoblinom fluidno u velikog prostranstva vode. Voda najbolje simbolizira kvalitete Nuna, jer iako je izvor ivota, bez oblika je i odreenosti. Na taj nain p ostoji prije svih oblika, oitovanih i neoitovanih. Nun postoji raniie od svih boeova. Egipat - hram univerzuma Crte 2.17. Kozmos, oitovan i neoitovan. Grobnica Setija I. Devetnaesta dinastija. ranije od Ozirisa, Dvvata i poznatog svijeta eksternaliziranog u vremenu i prost oru. U Tekstovima piramida stoji da Nun postoji prije nego je postojalo Nebo i prije onoga to je nainjeno kao postojano ili vrstoj Su tinski je Nun neprepoznatljiv i nal azi se na granicama poznatog svijeta. Nun nije bog ve je prije supstancija i otac bogova.11 Tako se ak ni za bogove ne mo e rei da poznaju Nun, jer Nun je neizbje ni tem elj i izvor samog postojanja. Na crte u 2.17 prikazan je odnos Nuna i itavog svemira. Ilustracija potjee s kenotaf a Setija I i produkt je zrele teologije Novog kraljevstva (pribli no 13. stoljee pr ije Krista). Prikazuje nebesku bo icu Nut u njezinu uobiajenom polo aju, sa Shuom isp od nje, kako stoji na zemlji (jednostavno se upuuje na pijesak). Sunev disk Nut gled a s desne strane i on ulazi u njezino tijelo. Prolazei kroz njezino tijelo, prola zi podruje Dvvata i konano se ponovno raa. Novoroeni sunev disk prikazan je na desnoj strani ilustracije, pokraj Nutinih stopala. Ovdje se nalaze sve glavne znaajke a ntike egipatske kozmolo ke slike: nebo, zemlja, intermedijalno podruje, sunce, Dvvat . Ali u ovu je sliku ukljueno ne to to inae izostaje na slinim prikazima, a to je upot unjuje. Meuprodirui svjetovi U desnom gornjem uglu, iznad i ispod Nutinog tijela, tekst opisuje Nun. Tekst je ovdje oito stavljen namjerno. Nalazi se izvan Nutinog dohvata. Tekst kazuje:

Jednolina tama, vrelo bogova... Kako gornja strana ovoga neba postoji u jednolinoj tami, ju ne, sjeverne, zapadne i istone granice koje su nepoznate, postavljene su u Vodama [Nun], u inertnosti. Nema tamo svjetla Ovna [tj. bog sunca Amon-Ra]: tamo se on pojavljuje ija podruja jug, sjever, zapad i istok nisu poznata bogovima ni Duhovima, tamo nema svjetlosti.12 Ako je Dvvat prvi stadij neoitovane stvarnosti, Nun je jo dalje od poznatog svijet a osjetimo zamjetnih formi. Dvvat udomljuje duhovne forme - ali sve se forme ras tvaraju u mranim vodama Nuna. Sve dok je Nun bezoblina praznina ili bezdan [prvobi tni kaos], nalazi se s one strane kategorije znanja. Zbog toga mo e biti opisan je dino u negativnim terminima, kojima se misticizam vraa kada se kontemplira o izvo ru postojanja. Kako bismo najbolje shvatili znaenje Nuna u kozmolo koj i metakozmol o koj teologiji antikih Egipana i kako bismo potpunije razumjeli ire znaenje svega o e u smo do sada raspravljali, moramo se okrenuti mitovima koji govore o stvaranju. Egipat - hram univerzuma MITOVI O KOZMOGENEZI S obzirom na prirodu egipatskih gledi ta, s njezinom kvalitetom i metafiziki razliit im redovima postojanja (oznaavaju ih bogovi), za oekivati je da mitovi o nastanku svijeta budu povezani s izra avanjem odnosa razliitih redova postojanja, prije nego poku aj predoenja jednostavnog fizikog prikaza o podrijetlu svemira. Mitovi o stvar anju opisuju vertikalnu ontologiju koja se prote e od najuzvi enijih bo anstava, udaljen ih od fizikoga svijeta, kroz bogove koji su sve vi e upleteni u zemaljsko kraljevst vo, pa sve do bogova koji nastanjuju ovo kraljevstvo. To znai da mitovi o stvaran ju ocrtavaju hijerarhiju bia od Boga ili Apsolutnog Duha do materijalnih bia. No, to ni na koji nain nije statika hijerarhija. To je prikazano kao slijed bogova ili bogolikih stanja univerzuma koji vode do oitovanog svijeta ili onakvog kakvog po znajemo. Nain na koji se to dogaa opisan je na slikama koje predouju odnose bogova: slike stvaranja, roenja, sjedinjenja i odvajanja. Mitovi o stvaranju mogu se i itavati na barem dva naina. S jedne strane oni ocrtavaj u ontologiju koja opisuje odnos vanjskoga svijeta bogova i svijeta ljudskog do ivl javanja. Na taj nas nain pozivaju da zavirimo iza fizikoga, u metafiziki poredak na kojem je fiziki zasnovan i iz iiee izvora vienn Egipat - hram univerzuma proizlazi. Kada bi aktivnost duhovnih bia koja borave u tim vi im sferama nestala, svijet bi se tada okrenuo svom primordijalnom stanju. Postoji stalan i neophodan odnos izmeu duhovnog i prostorno-vremenskog poretka, s time da je drugi potpuno ovisan o prvome. S druge strane, budui da je proces stvaranja proces emanacije vanjskoga svijeta d uha u prostorno-vremenski matriks, u ovaj su proces prostor i vrijeme nu no ukljuen i, ali ne - na poetku - kao prostor i vrijeme s kojim smo mi upoznati. Mitovi o stv aranju opisuju evolucijski proces - evolucija vladajuih duhovnih stanja u pretpro stornoj prostranosti i prevremenskoj vremenosti. Kako ovo shvatiti? Za stare Egipane, koji su gledali u daleku pro lost, uvjeti postojanja poimani su s asvim drugaije od uvjeta koji su prevladavali u njihovo vrijeme. to su dalje gleda li, tim vi e im se univerzum doimao kao unutarnji. Prostornost je rastvorena u ras tui unutarnji i fluidni modalitet u kojem ne postoje vanjske odnosne toke. Izvorno s tanje univerzuma bilo je u potpunosti unutarnje; sadr avalo je duhovna bia i kvalit ete koje su ona nosila. Ako su ova bia opisana kao da imaju vanjski aspekt (primj erice Ra kao izvor svjetla koje daje ivot, Shu kao sjajni, zrakom ispunjeni prost or, ili Tefnut, njegova pratilja, kao vlaga), onda taj aspekt treba shvatiti kao oitovanje kvalitete koja je izvorno neoitovana. Drugim rijeima, svjetlo, zrak i vl aga postojali su na duhovan i bogolik nain. Oni nisu bili svjetlo, vlaga i zrak k akve mi danas poznajemo, jer svijet je tek trebao nastati. Egipani su takoer drugaije osjeali i prirodu vremena. Pratili su je sve dalje u pro lo st. Vrijeme, kao i prostor, odbacilo je svoju vanj tinu. U dalekoj pro losti vrijeme nije bilo odreeno godi njim ciklusima Nila, Sunca, Mjeseca i Siriusa. Nije jo dobil

o vanjske odnosne toke i mjereno je u odnosu na slijed bogova koji su vladali nebe skim Egiptom. Mitovi o komogenezi Ovo razdoblje bogova nazivalo se Prvim vremenom. Bilo je to vrijeme prije vremena koje je trebalo nastati u zemaljskom smislu. Kao to su definirali ontologiju, mit ovi o stvaranju takoer su opisivali metafiziku povijest izlijevanja Bo anstva ili Apso lutnog Duha u vanjsko oitovanje. Kroz to izlijevanje svijet prostora i vremena po primio je sada nji oblik. Antiki egipatski mitovi o stvaranju stoga su potpuno razl iiti od moderne znanstvene kozmologije iz koje su ispu teni svi odnosi prema vertik alnoj dimenziji i koja - zbog poku aja tumaenja stvaranja svemira iz isto materijali stike perspektive - nije sposobna pojmiti svemir u prvobitnom duhovnom stanju.1 U antikom Egiptu postojalo je nekoliko mitova o stvaranju iz nekoliko kultnih sre di ta. Na e istra ivanje nagla ava tri najva nija mita o stvaranju koji su u velikoj mjeri djelovali na arhetipske modele na kojima su zasnovane druge razliite kozmogonije (naprimjer ona Amona u Tebi). Svi zajedno, oni stvaraju lijepu i potpunu priu o nainu na koji su shvaeni neoitovani i oitovani svjetovi. Te tri kozmogonije razvijaj u se kao kultni centri: tri boga - Ra, Thoth i Ptah - smje tena su u Heliopolisu, Hermopolisu i Memfisu. Odnose se na heliopolijske, hermopolijske i memfijske mit ove o stvaranju ili kozmogeneze, ali treba se uvijek sjetiti da ono to ih razliku je nije toliko injenica njihove emanacije iz razliitih mjesta, ve izra avanje razliite perspektive kultova bogova tovanih na tim mjestima. Svaki od bogova imao je pose bnu ulogu u panteonu bogova koja se odra avala u razvoju bo anskog u izvanjskom. Iak o nije mogue odrediti vrijeme nastanka mitova o stvaranju, mogue je odrediti njiho vu formulaciju i formalizaciju u specifine tekstove. Prvo upuivanje na kozmogoniju Heliopolisa pojavljuje se u Tekstovima piramida u Starom kraljevstvu. Glavni izvo r hermopolijske kozmogonije ine Tekstovi sarkofaga iz Srednjeg kraljevstva. Na e znan je o memfijskoj kozmogoniji Egipat - hram univerzuma potjee iz tekstova Kasnoga razdoblja, za koje se smatra da su kopirani iz ranijih izvora Novoga kraljevstva. Na taj nain tri mita o stvaranju mo emo smatrati raspono m itave antike egipatske povijesti. Premda se mo e tvrditi da je svaki od ta tri mita prevladavao tijekom odreenog razd oblja, to nije razlog zbog kojeg smo se na njih usredotoili. Radi se o dubljem me tafizikom znaenju u tri razliita mita o stvaranju. Heliopolijska kozmogonija usredo touje se na originalni in egipatske samodefiniranosti kroz koji stvaranje svijeta postaje mogue, ali te ko da se odnosi na stvaranje svijeta. Ona se u potpunosti kon centrira na duhovne dogaaje koji tomu prethode. Hermopolijska kozmogonija pak ist ie nain na koji je nebeska kreativna energija kanalizirana u svijet. I ona vrlo ma lo pa nje posveuje fizikoj razini, a uglavnom se fokusira na prijelaz s neoitovanog n a oitovano. I, konano, memfijska se kozmogonija primarno bavi utjelovljenjem nebes kog u materijalnu formu, pozorno se bavei detaljima inkarnacije duha u materiju. Glavni protagonist heliopolijske kozmogonije je Atum-Ra, bog nadmono povezan sa s uncem. Za Egipane je sunce, vi e od bilo kojeg drugog kozmikog tijela, bilo slika ko ncentrirane snage ili moi nebeskog kraljevstva. U Hermopolisu je to bio Thoth, bo g mjeseca, oko kojeg se kretala itava kozmogonija. Odra avajui svjetlo sunca u mjere nim stupnjevima, Mjesec se mo e shvatiti kao kozmiko tijelo koje predstavlja prijel azno kraljevstvo izmeu neba i zemlje. Memfijska kozmogonija oslikava boga Ptaha, povezanog prvenstveno sa zemljom i materijalnom razinom. Tri kozmogonije ne smij u se smatrati meusobno suprotstavljenima ve prije kao kozmogonije koje oblikuju ra zvoj duha u materiju. Gledajui na taj nain, tri kozmogonije skupa tvore uzvi enu ima ginativnu metafiziku, usporedivu s metafizikom Upani ada. Mitovi o komogenezi Heliopolis Kozmogonija koja se razvila u Heliopolisu fokusira se na stvaranje univerzuma sa specifinog stajali ta sveenstva boga Ra. Od vremena Pete dinastije Heliopolis je bi o glavno sredi te tovanja boga Ra. Heliopolis na grkom jeziku znai Grad Heliosa, a bog sunca Helios ekvivalent je boga Ra. Egipatsko je ime za Heliopolis bilo Yunu, est o pisano kao On ili Onnu. Bilo je prikazano hijeroglifom koji oznaava potporanj ili s tup. U hramovima sunca ranog razdoblja Starog kraljevstva taj kultni predmet bio je polo en tono u sredi te otvorenog dvori ta u kojem je tovan bog. Heliopolijska kozmo

gonija stoga je kozmogonijska ili teolo ka shema s bogom Raom u sredi njem polo aju. U toj kozmogoniji opis izlijevanja vjenog svijeta istoga duha u materiju zapoinje s Nunom. Na Poetku postoji samo Nun, mrane i ponorne vode koje se pru aju u beskonanos t. U tom prvobitnom oceanu forme se meusobno ne razlikuju. Postoji samo prevladav ajua bezoblinost koja dosti e ni tavnost s obzirom da se sve stvari stapaju u tom veli kom moru Nuna. Mora se zamisliti kakvoa postojanja koje je prije prostora i vreme na, gore i dolje, prije i poslije. Ni ta se ne nalazi izvan bilo ega, jer sve je pr iroeno svakoj drugoj stvari; zbog toga odvojene stvari ne postoje. Ovdje postoji primordijalno jedinstvo o kojemu je nemogue govoriti u negativnim terminima. A ip ak slika vode nosi pozitivno opa anje Nuna kao izvora ivota. Nun je razliit i raznol ik univerzum to postoji u stanju mogunosti. Primordijalno stanje kojemu je nadjenuto ime Nun ponekad je prikazano kao velika zmija. Ali ve prikaz zmije koja je mnogo manje uvijena mora biti vien kao prvo oit ovanje neega iz oceana potencijala. Ova zmija zove se Nehebkau, to znai Pribavitelj i votnih energija. U Tekstovima piramida Nehebkau govori: Egipat - hram univerzuma Ja sam izljev iskonske poplave [Nun], onaj koji izranja iz voda. Ja sam Nehebkau, zmija s mnogo zavoja.2 Nehebkau ima dvojaku vrijednost slinu Nunu, jer zmijski zavoji obuhvaaju ivotne ene rgije cjelokupnog postojanja u stanje nerealizirane i neizra ene mogunosti, a u ist o vrijeme osiguravaju dom, za titniki zagrljaj iz kojeg te ivotne energije mogu istj ecati. Unutar zavoja zmije koja pliva u vodama Nuna poiva kreativni princip koji je iskra ivota; samo on mo e osloboditi ivotne energije koje se odra avaju u skrivenoj mogunosti unutar Nuna. Egipani su ovaj kreativni princip nazivali Atum, to znai biti potpun.3 Atum i Nun su vidovi uzvi enog Bo anstva sadr anog u mnogostrukim potencijali ma postojanja unutar njih samih. No, Atum je naelo koje inicira pokret od mogunost i do ostvarenja, od iznutra prema van. Atum je taj koji aktivira ivotni potencija l Nuna i provodi ga u djelo. Na poetku je Nun mirovao u vodama u stanju pasivnost i ili inertnosti jer ni na to nije mogao stati. Bijah sam u vodama, u stanju inertnosti, prije nego sam prona ao ne to na to bih stao ili sjeo, prije nego je Heliopolis bio u temeljen.4 Na crte u 3.1 prikazane su vode koje poprimaju oblije velike zmije u kojoj Atum sam uje, s licem okrenutim prema dolje. Atum izvorno nije razliit od Nuna. Takoer se ne razlikuje ni od zmije. U Tekstovima sarkofaga Atum ka e: Ovio sam se oko sebe, Bijah okru en mojim zavojima, Onaj tko je nainio mjesto za se be usred nienih zavoia.5 Mitovi o komogenezi Crte 3.1. Atum unutar zavoja zmije. Papirus iz Devetnaeste dinastije. Ali dok sebi pravi mjesto unutar zmijskih zavoja, Atum poinje definirati sebe kao ne to drugaije ili razliito. Tako se i unutar voda Nuna Atum poinje razlikovati od t ih voda. Samodefiniranje Atuma unutar primordijalnog oceana prvo je kozmiko djelo koje uvodi niz kreativnih inova pomou k ojih ureeni svijet izranja iz originalnog oceana ili ponora. U inu samodefi-niranja Atumova se priroda mijenja. Atum nije vi e samo potpunost sv ega to jest u vodama Nuna. Atum je in pomou kojeg sve to jest nastaje. A budui da sve to jest nije drukije od Atuma, nastanak toga nije drugaiji od Atumovog. Na taj je nain Atumov in samostvaranja istodobno in stvaranja svijeta. U tom inu roeno je naelo Postanka, a Atum se naziva Kheprer, Onaj koji nastaje. Iz stanja istog postojanja A tum uzima model Nastanka i u tom trenutku zapoinju taj proces i promjena (iako ne proces i promjena u vremenu kakve mi poimamo). Kheprer, Onaj koji nastaje, simboliziran je skarabejem, zbog njegove prividne spos obnosti spontanog regeneriranja iz kuglice balege. Na crte u 3.2 Atum - jo uvijek u zavojima zmije kojoj sada nie mnogo glava - s licem okrenutim prema gore, privlai sebi skarabeje. Radei to, privlai sebi mo stvaranja, asimilirajui tako energiju Pos tanka. Na ovaj nain Atum izranja iz voda Nuna i oslobaa se zavoja prvobitne Egipat - hram univerzuma Crte 3.2. Atum, jo uvijek u zavojima zmije, privlai sebi Kheprera. Iz Knjige o onome

to je u Podzemnom svijetu, odjeljak 6. Osamnaesta dinastija. zmije. Atumovo izranjanje oslikano je na dva naina. Prvi ga prikazuje kao zemlju koja izlazi iz vode. U smislu Prve zemlje ili Primordijalnog brda, ne to se kruto of ormljuje usred, svepro imajue fluidnosti velikog oceana. Pozdrav tebi, Atume! kazuje himna iz Tekstova piramida, Pozdrav tebi, Kheprere, samostvoreni! Uzdi e se u svojem imenu Visokog brda. Nestaje u svojem imenu Kheprera.6 Izranjanje Atuma kao visokog brda simboliki je ponavljano svake godine kada bi se prva zemlja pojavila iznad poplavljenih voda Nila (simboliki Nun). Druga slika Atumova pojavljivanja jest njegovo oslobaanje od zmijskih zavoja. On mora prerezati zmiju u bici tijekom koje Atum mijenja oblije u maku ili mungosa ka ko bi ubio zmiju. To se mo e vidjeti na crte u 3.3. Kada Atum ubija zmiju, iz njezin ih kolutova nie sveto egipatsko stablo - Stablo svijeta, u ijim granama nastaje ita v svijet. in nicanja i nastanka Stabla svijeta, u onom trenutku kada Atum pobjeuje zmiju, od govara uzdizanju Prve zemlje iz Mitovi o komogenezi Crte 3.3. Atum u obliju make ubija zmiju. Papirus iz Novog kraljevstva. voda ponora. To je naplavljivanje trstike na obale Prvobitnog brda. Trstika pu ta korijenje i raste. Iz okolnoga mraka dolijee ptica svjetla, svjetlea ptica velikih krila koja sjeda na trstiku. Ta predivna i zaudna ptica to donosi svjetlo u tamu prvobitna je forma boga Ra. Po nekim verzijama svjetlea ptica slijee na sveti Benb en kamen (rije benben u egipatskom se jeziku dovodi u vezu s izljevom) koji oznaava izvorni stup ili potporanj koji u Starom kraljevstvu postaje kultni objekt boga Ra. Svjetlea ptica koja sjedi na vrhu Prve zemlje mo e se vidjeti na crte u 3.4. Ovo su dva uzastopna bogojavljanja Atuma: prvo, kao vrstoa unutar fluidnosti, odree nje unutar beskonane mase Prvobitnog oceana, i drugo, kao svjetlo koje sija u tam u nepostojanja. Jednako kao to se pojavljivanje Prvobitnog brda ponavljalo svake godine s poplavom, tako se i osvjetljavanje svijeta simboliki ponavljalo svakog j utra s pojavljivanjem nakon none tame. Egipat - hram univerzuma Kheprer je povezan s pojavljivanjem svjetla kao i s izranjanjem zemlje. Ali, vez ano za pojavu prvoga svjetla, Kheprer je povezan s Raom, bo anstvom vidljivim u su ncu. Zbog toga to Atum privlai sebi energije Kheprera, on se prikazuje kao Ra. Zat o u Knjizi mrtvih itamo: Ja sam bo anska du a Ra koja proizlazi iz Nun... Nastao sam iz sebe usred Nun, u tome je moje ime Kheprer.7 Na taj je nain Atum trostruk: Atum-Kheprer-Ra. Ova transformacija Jednog u Crte 3.4. Ptica svjetla sjedi na trstici koja raste na piramidalno oblikovanom Pr vobitnom brdu. Papirus Anhai. Dvadeseta dinastija. Tri - tonije govorei Jednog u etiri, ako ukljuimo Nun - nije podlo na definitivnoj log ikoj analizi. Moramo se oduprijeti na oj elji za daljnjim poja njavanjem. Samo tako kr enut emo prema naprijed, prema fluidnom nainu egipatskog mi ljenja i istini kako su je oni do ivljavali. Ova materija drevne egipatske kozmogonije toliko je daleko od grube fizike realno sti. Ona je pokazala modernoj zapadnjakoj svijesti da bi poku aj ukomponiravanja po dvrgnute materije u skladni sustav predstavljao odvajanje od njezina ivog sadr aja. Moramo usvojiti vi e organski nain razmi ljanja u kojem se misaoni sadr aji pretau, a n e stoje jedan izvan drugog. Nun je Atum; Atum je Ra; Atum-Ra je Mitovi o komogenezi Nun; a ipak su Nun i Atum oito razliiti. I doista, njihova indirektna razliitost je injenica koja ini da se Atum razlikuje od Nun. Ali u tom inu samorazlikovanja pokr ee se Atum i postaje Kheprer - pokret se upotpunjuje kada Kheprer postaje Ra. Ra je , recimo to tako, kraj tog procesa: etvrta hipostaza Jednog Bo anstva. Ali Ra je u stvarnosti nazoan i aktivan u procesu vlastitog samorazvitka. U sljedeem odlomku i zra en je predivan, meusobno zagonetan odnos njih etvero. Ja sam Atum u podizanju. Ja sam jedini Jedan. Nastadoh [Kheprer-Ra] u Nunu.

Ja sam Ra u njegovom podizanju na poetku... Ja sam Veliki Bog koji je nastao pomou njega (Kheprer t'esef), Nuna, to jest, koji je stvorio njegovo ime Supstancija [ili Otac] bogova, kao bog.8 Ovakav tekst zaslu uje najdublje razmatranje. To je visoka metafizika prije u mito lo kom nego u apstraktnom obliku, prizori te postavljeno za stvaranje bogova. Kao kr eativno naelo, Atumova priroda je takva da on udi izraziti svoju kreativnost. Izra a vanje kreativnosti nu no je za njegov identitet. Atum mora biti produktivan, mora izliti svoje postojanje u svijet. Ja sam onaj koji je nastao kao Atum. U Heliopolisu je mojfalus postao ukruen. Primio sam ga i do ao do orgazma. Na taj su nain roeni potomci istih roditelja.9 Motiv masturbacije naznaka je Atumove androginosti. Atum je Veliki On-Ona koji je sposoban oploditi i zaeti, a potom i roditi.10 Drugim rijeima, naelo dualnosti je i zvan Egipat - hram univerzuma Atuma. On postoji na nedualistiki nain, u podudarnosti sa svojom unutarnjom jedins tvenom prirodom. in izbacivanja sluzi ili pljuvanja mo e se usporediti s masturbacijom. Ispljunuo si Shu. Iska ljao si Tefnut. Polo io si svoje ruke oko njih kao ruke ka pa je tvoj ka roen u njima.11 Oba lika izra avaju drukiju vrstu djela od Atumovog originalnog nastanka kao Kheprera . Ovdje se radi o inu stvaranja prije nego o samodefiniranju ili samodiferencijac iji. Bogovi Shu ili Tefnut razdvojeni su od Atuma zbog toga to on mora staviti ru ke oko njih da bi izlio u njih svoj ka. Atum je taj koji ih ini ivima pa njihova o dvojenost od njega ne ukljuuje potpunu neovisnost. Kada bismo upotrijebili jezik srednjovjekovne skolastike, rekli bismo da su Shu i Tefnut razliite su tine ovisne o Atumu zbog njihovog postojanja; njihov odnos prema Atumu usporediv je s odnoso m anela prema Bogu u tomistikoj teologiji. U antikim egipatskim svetim tekstovima b ogovi su openito prikazani kao udovi Bo anstva. Tako na poetku, kada kontemplira o stv aranju univerzuma, Atum kazuje Ponoru [Nun]: U opu tenom sam stanju i vrlo umoran, moji ljudi jo nisu oblikovani; da je zemlja iva razveselila bi moje srce i o ivjela moje grudi. Neka moji udovi budu okupljeni da ga stvore i neka ta velika klonulost bude rasp r ena.12 Da bi zemlja (materijalni svijet) i ljudi (sva bia) nastali, Atum prvo mora s kupiti svoje udove - dru tvo Mitovi o komogenezi bogova. Samo onda kada su Atumovi udovi skupljeni, zemlja mo e biti stvorena. U ov om tekstu pronalazimo i jaanje ideje da se razlog za stvaranje nalazi u Atumovoj nepotisnutoj kreativnosti. Bo anska priroda nastoji se izraziti, nadii prvobitno st anje samoe, jer samo tada do ivljava potpunu radost. Stvaranje Shua i Tefnut kljuni je korak u procesu evolucije svijeta. Shu, kao to s mo vidjeli, predstavlja naelo zraka ili prostora. U jednom tekstu Shu ka e: Ja sam t aj prostor koji se ostvaruje u vodama, / Ja nastadoh u njima, ja sam rastao u nj ima, / Ali ja nisam izruen boravi tu tame.13 Shu je prostor, ali ne onakav kakvog mi do ivljavamo, jer univerzum tada jo ne postoji. Shua prije trebamo pojmiti kao nael o kroz koje se iz bezoblinosti primordijalnog jedinstva izdi e forma. Kroz Shua Atu m mo e izraziti svoju kreativnu volju i dovesti u postojanje bogove i oitovani univ erzum. Bo ica Tefnut je povezana s vlagom u smislu vla ne vulve; njezino znaenje u te rminima sekvenci stvaranja jest u tome da je ona enski partner Shua. Androgini i biseksualni Atum, koji predstavlja naelo primordijalnog jedinstva, stvara iz sebe dualnost. Shu i Tefnut predstavljaju pojavu dualnosti - u obliku seksualnog pol ariteta - iz jedinstva. Ne samo da su oni Dva (meusobno razliita), nego su i razlii tost iz izvornog Jednog. Na taj nain Jedno postaje Tri. U kasnom papirusu Nesi Am on, ovaj numerolo ki aspekt vrlo je jasan: Ja odaslah od sebe bogove Shua i Tefnut te od Jednog postadoh Tri.14 Prvi stadij u procesu stvaranja tako ponavlja originalni proces samodiferencijac ije unutar Jednog. Kao to se Atum razlikuje od Nun (Jedan = Dva) i time postaje Khe

prer (Jedan = Tri), naelo stvaranja, tako ovdje Atum stvara Shua-Tefnut (Jedan = Dva) koji utjelovljuju u sebi naelo dualnosti (Jedan = Tri), sada izra eno seksualn o, a time i kao stvaralaka mo. Egipat - hram univerzuma Kroz seksualno sjedinjenje roena je nova generacija bogova. Na taj nain dolazimo d o tree faze u procesu stvaranja. Prva faza bila je samodiferencijacija kreativnog naela unutar prvobitnog Jedinstva (Jedno). Druga faza bila je samostvaranje iz o vog kreativnog naela (Atum) od Dva (Shu i Tefnut) koji je izvan Jednog. Trea faza u stvaranju bogova u skladu s naelom dualnosti jest utjelovljenje bogova Shua i T efnut. Proces stvaranja sada je toliko daleko od uzvi enog Boga da Atum nije izrav no ukljuen. Iz seksualnog sjedinjenja Shua i Tefnut roeni su Geb i Nut. Geb je zemlja, Nut je nebo, ali ne bismo trebali o njima razmi ljati kao o nebu i zemlji kakve kasnije do ivljavaju ljudska bia. Jer Geb i Nut roeni su zajedno u ljubavnom zagrljaju. Zeml ja je izvorno sjedinjena s nebom. Izmeu njih nema prostora; oni ine jedno bie, jo uv ijek nerazdvojeno jedinstvo, pa zato moramo zamisliti stanje koje je vladalo pri je nastanka svijeta. Jo nije bilo oitovanog univerzuma. Mo e se vidjeti da univerzum bogova u ovoj fazi, s roenjem Geba i Nut, sada odra ava potpuno razvijeno primordijalno jedinstvo Bo anstva, jedinstvo Geb-Nut koje odgova ra Rau: Nun Atum Atum - Kheprer Atum - Tefnut Ra Kada je izvorni Jedan postao etiri, postavljeni su uvjeti Mitovi o komogenezi Crte 3.5. Razdvajanje Geba i Nut. Papirus Tameniu. Dvadeset i prva dinastija. Nainjeno je prizori te za sljedeu glavnu fazu: Stvaranje poretka oitovanog svijeta. T o se ostvaruje inom dijeljenja, a ne spolnim stvaranjem. Na crte u 3.5 vidimo lik S hua (s desne strane, kako podi e ruku ispred sebe) koji razdvaja Geba i Nut. To je potpuno drugaija slika od prethodne u kojoj Jedan postaje Dva. Na prvoj - Atum s e stvara drugaije od Nun - vidimo Atuma kako izranja iz vode u formi brda. Slavei vlastitu kreativnu mo, Atum se odreuje kao razliita hipostaza bo anstva. U paralelnom motivu pobjede nad zmijom, nazono je veselje u Atumovom krvavom trijumfu nad ine rtnim silama. U narednom stadiju Jedan postaje Dva - Atum stvara Shua i Tefnut vidimo da Atum masturbira i pljuje Dva iz sebe. Ovdje je motiv, barem djelomino, ugodna prokreacija. Ali u sljedeem prizoru, gdje Jedan postaje Dva, u kojem Shu razdvaja Geba i Nut, imamo sliku Jednog (Geb-Nut) podijeljenog izvanjskim posred ovanjem (Shu) - in koji nije izvor ugode ve izvor boli. Jer to nije voljno djelo z aljubljenog para koji bi itavu vjenost ostao sjedinjen. Kroz razdvajanje Geba i Nut od strane Shua, duhovni svijet konano ulazi u oitovanj e. S nebom uzdignutim iznad zemlie i sa Shuom koii se nalazi izmeu niih razdvaiai nri ih. Egipat - hram univerzuma Crte 3.6. Nastanak oitovanog svijeta. Papirus iz Novog kraljevstva. postavljeni su uvjeti da ono to je su tinski duhovno uzme vanjski oblik. U tom tren utku bogovi (koji su vjerojatno postojali kao dio sjedinjenja Geb-Nut) dobivaju vanjski oblik; oni uzimaju formu zvijezda koje sjaje na podignutom Nutinom trbuh u: Ti [Nut] uzela si sebi svakog boga koji ima barku, da bi ih mogla postaviti na zvjezdano nebo.15 Od posebnog je znaaja Raov ulazak u oitovanje u formi sunca. Roenje sunca ponekad j e prikazivano kao izlijeganje ptice svjetla iz kozmikog jajeta kojeg stvara Velika gaku a (kozmika guska). I ponovno je dogaaj duhovnog oitovanja portretiran kao ponavl janje ili dijeljenje onoga to je izvorno bilo Jedinstvo. Stoga je prisutan osjeaj rasq'epa koji prati dolazak u postojanje materijalnog svijeta. Slika Gebovog i N utinog prisilnog razdvajanja pobuuje ideju da svijet nastaje na osnovi boli. Bol i patnje su ivotna stanja oitovanog svijeta. Mitovi o komogenezi Ovaj je svijet prikazan na crte u 3.6. Vidimo boga Atum-Raa u njegovoj sunevoj barc

i kako plovi preko Nutinog tijela i kako ga s desne strane primaju otvorene ruke Dvvata. Iako je Atum-Ra stvoritelj bogova, Nut je majka svega to ulazi u oitovanj e. U onoj mjeri u kojoj je Ra oitovan u suncu, njegova ker (zapravo njegova unuka) N ut je nu no i njegova majka. S nastankom nebeskih tijela koja su iznad, zemlja koja je ispod takoer uzima vlas titim pravom egzistenciju kao bie. Odsad je zemlja pozornica svake daljnje duhovn e evolucije. Na zemlji se ozakonjuje naredna drama bogova, ali sada u odnosu na prostorno privremene uvjete koji su nam poznati. Od podjele Geb-Nut nastaje etver o djece: Oziris, Izida, Seth i Neftis.16 Sva ova bo anstva su tinski su kozmika; svak ome je pridru eno kozmiko podruje. Najoitiji je Oziris, povezan s Orionom i Mjesecom; Izida sa Siriusom; Seth s konstelacijom Thigh (na Veliki medvjed); a Neftis sa s ferom neba iza horizonta. Ono to je manje oito jest da je svatko posredovanjem ish odio energije koje su Egipani do ivljavali kao kozmike emanacije. Zbog toga to danas ne mislimo o svemiru kao o neemu to se nalazi izvan zemlje, te ko nam je shvatiti da k valitete dobra i zla, plodnosti i jalovosti, mr nje i predanosti, svae i pomirenja itd., mogu biti kozmike. Ali za Egipane je sve to se dogaa na razini zemlje bila dos lovce slika univerzalnih sila. Priroda heliopolijske teologije jedva dodiruje sv ijet osjetilno perceptivnih bia. Gotovo je u cijelosti fokusirana na bogove i na osnovno pitanje o tome koliko bogova proizlazi iz Jednog. S genezom devet bogova iz Jednog upotpunjena je stvaralaka teologija Heliopolisa. Broj devet, numerolo ki govorei, jest granica koja se ne mo e prijei a da se ponovno ne vrati na poetak. Va no je naglasiti da se dolaskom Horusa (dijete Izie i Ozirisa) broj bogova penje na deset ( to je ustvari sveti broj pridru en Horusu). Va nost broj a deset i Egipat - hram univerzuma i n u antikim egipatskim tekstovima (crte 3.7), kao i danas, simbolizira povratak na p oetak; jer Horus je mikrokozmika refleksija Atuma i on je bog kroz kojeg je povrat ak Jednog dovr en. Crte 3.7. Antiki egipatski znakovi za jedan i deset. Hermopolis Kozmogonija Heliopolisa razvijena je u gradu koji je bio sredi te kulta boga Ra, u zvi enog bo anstva vidljivog u suncu. Izra avala je teologiju sveenstva boga Ra prema k ojoj je Atum stvoren odjednom, izriit i kreativan. Hermopolis, naprotiv, bija e gla vno sredi te kulta boga Thotha, iji je odnos prema mjesecu usporediv s Raovim odnos om prema suncu. U hermopolijskoj kozmogoniji, od koje nije preostao niti jedan p ovezan ili suvisao tekst, postoji razlika u nagla avanju koja odra ava razliitost izm eu ovih dvaju bo anstava. U Hermopolisu je Thoth univerzalni demiurg. Jedno od oblija Thotha bio je sveti i bis (crte 3.8). I kao takav izlegao je jaje svijeta u Hermopolisu.17 Ali u svojst vu Gospodara mjeseca i Gospodara svijeta Thothova se priroda najbolje objavljuje. U tom karakteru najjasnije je prikazana razlika izmeu Atum-Raa i Thotha, koja preds tavlja razliite aspekte bo anske kreativnosti. Kao bog mjeseca, Thoth (kao to je esto sluaj s bogovima mjeseca) je posebno bio vez an za regularnost i red univerzuma. Jedna od njegovih titula bila je Onaj koji pr ocjenjuje na nebu; onaj koji broji zvijezde; brojitelj zemlje i onoga to je u njo j; mjeritelj zemlje.18 Vjerojatno je njegovo eeioatsko ime Diehuti ukljuivalo poja m mjeritelj.19 Kao Mitovi o komogenezi takav poprima znaenje bo anskog uma, univerzalnog naela kojeg su Grci nazivali Logos. I doista, Plutarh ga kasnije opisuje najbogolikijim od bogova, jer on je taj asp ekt uzvi enog bo anstva koji kanalizira izlijevanje bo anske energije prema naelima skl ada i proporcije, tako da svijet nastaje kao organizirani svemir.20 Zato je njeg ov enski dio (ili pratilja) Maat, naelo reda, istine i pravde. Kao i Maat, Thoth j e prenositelj nebeskih sila. On usmjeruje njihov ureeni izra aj u ni a kraljevstva. Crte 3.8. Thoth kao sveti ibis i kao babun s mjesecom na glavi. Novo kraljevstvo. Thoth se ponekad prikazuje kako usklauje vagu u prizoru Vaganja srca. U toj ulozi u glavnom ima oblije babuna. Na crte u 3.9 preminula osoba klei na lijevoj zdjelici va ge pokraj Maat, dok je njeno srce (u posebnoj posudi) na desnoj zdjelici vage po kraj Thotha. Izmeu njih ui zvijer Ammit koja pro dire du e onih koji nisu uspjeli proi

aganje. Uloge Thotha i Maat su u suglasju s njihovom preokupacijom odr avanja ravn ote e, sklada i simetrije. Vrlo Egipat - hram univerzuma je esto Thoth (u formi ibisa) prikazan kako crta sveti amblem Maat - nojevo pero (crte 3.10). Taj prikaz predivno izra ava Thothov intenzivan poziv i predanost kval itetama koje Maat predstavlja. Druga Thothova titula bila je Gospodar Bo anskih svjetova. On je bo anski um, kreativn i instrument kojega je glas. Kroz svoj je glas Thoth kreativan. Maspero o tome p i e: Za izgovorenu rije i glas vjerovalo se da su najmonije od kreativnih sila, ne one koje ostaju nematerijalne kada odlaze s usana, ve one koje su zgusnute, ka imo tako, u opipljive supstancije; u tijela koja su o ivljena pomou kreativnog ivota i energije; u bogove i bo ice koji ive ili su stvoreni jedru* nakon drugih. Svemir stoga nastaje kroz Thotha, univerzalnu inteligenciju, izgovoreni kreativn i zvuk. Univerzum je stoga materijalizirani zvuk. Zbog toga je Thoth bio bog mag ije, presudan za ispravnost intonacije u izgovaranju inka-ntacije. Samo ako je g las bio pravi, magiar je mogao stei kontrolu nad suptilnim formati-vnim silama priro de. Thoth je bog koji vlada tonim izra- ajem kreativne ene-rgije tako da su one oito vane kao harmonina forma, ona koja istinski odra ava svoj duhovni izvor. Kao demiurg ili stvoritelj svijeta ponekad je opisan kao srce ili jezik boga Ra.21 S rce odgovara inteligenciji, jezik snazi izra avanja - to ukazuje na to da kozmogoni je Hermopolisa i Heliopolisa nisu bile suprotstavljene jedna drugoj, ve da su se upotpunjavale. Svaka je isticala poseban vid bo anske kreativnosti. Kao to smo vidj eli, dominant