DVD-V-033-P PRVI PRILOG: TV BIH Intervju sa Alijom Izetbegovićem

= nema početka – na početku oštećena vrpca =

AUDIO 1 NA KAZETI 33

Intervju Alije Izetbegovića nakon potpisivanja Deytonskog sporazuma

Traje oko 1 h 5'

Dvije stvari. Jedno je što smo, kako se to često kaže, iz ovoga rata izašli svjetla

obraza mi. I nismo pogazili međunarodne zakone, ratne zakone koji je

civilizirani svijet postavio. Mi smo nastojali poštivati, ali… A druga stvar,

moralne pobjednici smo što kada se usporede sredstva koja smo mi imali i

rezultat i ona sredstva koja su oni imali i rezultat, onda smo mi apsolutni

moralni pobjednici. Jer mi smo sa nikakvim sredstvima postigli rezultat, ratni.

Oni sa ogromnim sredstvima nisu postigli skoro ništa. Dakle, mislim da smo

zbog toga, možemo reći da smo mi moralni pobjednici u ovo ratu. A možda bi

dobro bilo da javnost zna neke okolnosti koje su se ticale samog primjer, kraja

rata. Mi smo mogli da dobijemo vojnu pobjedu protiv četnika. U oktobru 95.

godine. Mi smo bili zaustavljeni. Mogli smo uzeti Prijedor. Najvjerojatnije bi ih

mogli natjerati i ovaj, iz Banja Luke da samo nastavili ofenzivu. Jer su oni bili u

potpunom rasulu. Međutim, praktički, Amerika je *** taj rat. Kada sam kasnije

razgovarao sa nekim Amerikancem, obavještajnim čovjekom, o tome što se to

događalo, zašto smo bili zaustavljeni, jer smo bili…Bili smo skoro, ultimativno

zaustavljeni. Bili su rekli da će nas početi tući ako to ne uradimo. Ako

nastavimo ofenzivu. Onda mi je on objasnio da su oni imali prilično pouzdane

1

informacije, da bi u slučaju nastavka rata i poraza, očigledno poraza četnika koji

je bio na vidiku, da Miloševiću ne preostaje ništa drugo nego da intervenira sa

nekoliko divizija. Da bi moglo da dođe do jednog ne kontroliranog procesa u

**** ratu. Znači, jedne situacije koje ne bi *** kontrolirati. Koja ne zna ni

ponašanje Rusije, Amerika to nije htjela riskirati. To je od prilike vojna

situacija.

Spomenuli ste da naš gosti nisu kršili konvenciju, ženevsku konvenciju, da

su se po propisima ponašali čitavo vrijeme rata. Često se spominje naš

bošnjački merhamit. Da li smatrate da su borci upućivani da budu

mehametli?

Nisu. I dobro je da ste me to upitali. Ne radi se…Često se spominje taj meramet.

Ima nešto u našoj civilizaciji, kulturi. Ima jedna komponenta koja za merhamet.

Ali to sa vojnicima, ali od vojnika se to nije tražilo. Tražilo je da se drže zakona.

I nije, ne radi se ni kod nas o merametluku. Radi se, mi smo jednostavno

normalan svijet. Mi smo nešto više od merhameta. Biti normalan čovjek u

ovakvim prilikama, u ovakvim bosanskim prilikama u situaciji kakvu je agresija

bila stvorila, održati se kao normalni ljudi, to je maksimum koji se može od ljudi

tražiti. Mi jednostavno … To se sastoji u tome da mi našu djecu, jer to nije bilo

da ih učimo mržnji. Nema kod nas mržnje. Kod nas ima otpora i mi smo bili

hrabri ljudi. Mi smo bili ponekad i žestoki ljudi. To nije merhamet. Naši vojnici

i nisu nikakve mlakonje ni babe. Naši su vojnici pravi vojnici. Možda su najbolji

vojnici danas. Dakle, radi se o merhametu. Radi se o poštivanju nekih

elementarnih zakona i radi se o nedostatku mržnje. A ne o merhametu.

Rat koji je iza nas bio je izuzetno surov. Jeste li vi očekivali da će on biti

toliko surov? Odnosno što vam se činilo u proljeće 92. godine kada je ovaj

rat počeo?

Da vam pravo kažem, ovaj rat je za mene, ja to moram iskreno priznati, mada to

političari ne trebaju da rade kažu, ali predstavljao niz vrlo neugodnih

iznenađenja. Među ta iznenađenja spada i ta surovost. Jer, pazite, ja sam

2

zapamtio II svjetski rat. Znam što je rat. Dakle, jer ja sam kada je počeo rat bilo

mi je 16 godina, kada sam završio bilo mi je 20, II svjetski rat. Dakle, dobro ga

pamtim. I tada je bilo surovosti, ali mislim da se uopće ne mogu ta uspoređenja

postaviti. II svjetski rat je ***. I onda se na sceni pojavili četnici, ustaše kao i u

ovom ratu. I neka vrsta partizana ili narodne vojske što smo mi u ovom slučaju

bili. Niti su ovi četnici slični onima, niti su ustaše ove slične onima. Sve su to

bila gora izdanja i četnika i ustaša, ako postavljamo neko uspoređenje, neku

komparaciju. Jer, ja sam završio maturu u II svjetskom ratu 93. godine. Meni je

razredni starješina bio Srbin, Jokanović, Srbin. Dvije godine pod ustašama. I

*** bio neki profesor Lolović, također. Dakle, mogao je biti Srbin pod NDH-

azijom nekakav profesor, je li. Isto tako, ustaša je bilo, nisu srušili ovaj

Mostarski most. Dakle, ovo su bila gora izdanja, i jednih i drugih. A što se tiče

ovih trećih, ja sam često upozoravao, na neki način, povlačio komparaciju, nas

partizana, što je kod nekih mojih prijatelja izazivalo malo negodovanje. Ja sam

povlačio komparaciju u pogledu toga što partizani nisu progonili civilni svijet.

*** nisu bježali od njih. Žene i djeca se nisu bojale partizana. Govorio sam

našim vojnicima. U tom pogledu ugledajte se na partizane. Budite kao oni.

Nemojte da se narod boji naše vojske. Mislim da su me u tom pogledu poslušali.

To bi bila nekakva komparacija kada je riječ o problemu surovosti. Moram reći,

da nisam se tome nadao. Mislim da, i nije me sramota da to priznam, mislim da

će malo ljudi reći, osim onih koji su to krojili u svojim glavama, osim

akademika gore beogradskih, njihovih izvršilaca četnika i tako dalje. Malo će

tko reći da je znao, mogao pretpostaviti da će se ovako nešto surovo dogoditi u

Bosni.

Mnogo je teških trenutaka iza nas. Koji vam je trenutak ostao u sjećanju

kao najteži?

Tu je sada jako teško naći što bi tu bilo. Ali, naravno, ovaj događaj sa

Srebrenicom bio je stravičan. **sa Žepom**** pogotovo kad se Srebrenica

dogodilo kad smo već znali što se dogodilo. Onda slijedi drama sa Žepom. Kada

3

smo pokušali da spasimo ljude. I to su bili jako teški dani koji se ne mogu

zaboraviti ****. Međutim, ako bih birao neki trenutak ja bih ipak izabrao jedan

moment kada su mi saopćili da je Mostarski most srušen. Vidite, nije se radilo

više o ljudima. Možda je to na neki način neumjesno da kaže, ali je to za mene

bilo samo dno. Neko, da kažem bezumlja u ovom ratu. Prijatelj koji je tu bio

prisutan je u stvari… baš u ovoj kancelariji mi je to rečeno, došao je netko iz

moga obezbjeđenja i rekao: «Predsjedniče, jeste čuli da je most srušen?» kasnije

mi je jedan prijatelj pričao koji je tu bio prisutan. Bila su dvojica ustvari, jedan

od njih mi je pričao da sam ja poslije toga pet minuta šutio. I da sam bio potpuno

odsutan duhom. Znate, to je ono kada, što narod kaže: «Zanijemi se čovjek od

nečega.» Ja sam bio formalno zanijemio tada. Nisam mogao da vjerujem da je

tako nešto uopće moguće, da to ljudi mogu uraditi. I moram vam priznati da

sam, čini mi se, kada se kasnije prisjetim tih trenutaka, ja mislim da sam ljudski

rod mrzio tih pet minuta. Kompletan. I pogotovo što mi se tada učinilo, da skoro

ni naš otpor više nema nikakvog smisla. Bili su to već mjeseci i mjeseci kada

smo imali dva fronta. To je bilo novembar 93. čini mi se da je to bilo, bio konac

93. godine. Četnici su nas napali s jedne strane. Bili smo na više mjesta

opkoljeni. Zatim je došlo do tog nesretnog rata sa HVO-om. I sada ovaj, rušenje

mosta pokazuje jer mi smo ulagali napore da nađemo neki izlaz. Rušenje mosta

pokazalo je da nemamo više s kim da razgovaramo. Dakle, ako bih birao neki

trenutak, kada mi je bilo najteže, kada sam osjetio jedan trenutak potpunog

beznačaja, očaja to je bio taj trenutak.

To su tužni trenuci. Naravno bilo je i onih sretnih, radosnih. Pamtite li neki

takav trenutak?

Naravno, bilo ih je više. Bilo je čak i smiješnih…Bila je smiješnih strana rata.

Bilo bi dobro da nekad, u nekom društvu smo pričali razne zgode i nezgode.

Znate, rat izbaci neke karaktere koji vam inače ne bi bili uopće poznati. Ne bi,

na neki način ne bi nikad ocrtali kao posebni karakteri. Hrabrih ljudi, kukavica,

ono što je naš**** zvao šminkera … i tako dalje. Jedna galerija ljudi. Dobro bi

4

bilo ih opisati. Dakle, ima i smiješna strana rata. To m ože malo biti na prvi

pogled čudno. Ali ima i … naravno, bilo je jako mnogo radosnih trenutaka.

Mi… To su bili momenti, recimo kada su dolazile vijesti o uspjesima vojske. A

onda kada smo uspjeli neko oružje da ubacimo za koje nimalo nade nije bilo. Da

ga možemo ubaciti pa ono prođe nekim čudom. Kao da ih neki anđeo na krilima

prenosi, jer smo ponekad pravim čudom uspijevali da unesemo oružje, mimo

svih mogućih pravila. Recimo, kada smo unosili «Crvenu strijelu» U Sarajevo ili

prve ove «ose» koje smo unijeli na onome malome «zmaju». Pa smo dobili

vijest da je «zmaj» prošao, da je ***ušao sa «zmajem» ovdje u Sarajevo, kojima

smo uništili neke tenkove po Sarajevu. To su recimo trenuci bili. Ali ima jedna

svjetla točka ili svjetla nit u čitavom tom ratu, a to je uzrastanje, čudno

uzrastanje naše vojske, naše armije. To je zaista nešto…mislim kad god sam

išao…Išao sam recimo u razmacima od mjesec, dva, tri dana ponekad da vidim

linije, vojnike, svaki put sam osjećao vidan napredak kao da gledate neku biljku

koja konstantno poraste, znate. Usprkos, ubijali su nas, uništavali nam gdje god

su mogli sredstva, zaplijenili nam. *****cestama pođu kamioni sa oružjem,

oduzmu ih. Za čudo mi smo stalno imali više vojnika, više sredstava. Dakle, to

je nešto što je u ovom ratu bilo jedan neprekidnih niz svijetlih točaka, jedna

svjetla linija.

Upravo se sjećamo i toga, pamtimo da ste vrlo često bili s borcima. Osim što

ste svaki dan obavljali državničke poslove, malte ne nije bilo brigade ovdje

u Sarajevu, a i šire da je niste obišli. Kako na ovu pobjedu *** na licu

mjesta. Da li ste direktno ikada bili suočeni sa smrću? Ono što narod kaže,

oči u oči.

Pa ja mislim puno manje nego ostali građani. Sve u svemu kada procijenim I mi,

i vi koji ste sada sa mnom ovdje u sali, mislim da ste bili puno više izloženi jer u

stvari nema… kada je riječ barem o Sarajevu, slična je situacija bila u drugim

mjestima. U Sarajevu, onda nešto u Mostaru, Goraždu, i u Krajini u nešto većoj

mjeri. Ali su svi ljudi bili svakodnevno izloženi smrtnoj opasnosti. To se i

5

događalo. Čovjek koji je pošao po vodu ili da kupi kruh ili da odvede dijete tako

dalje nije se nikada znao hoće li se vratiti. Ja sam bio u tom pogledu može biti,

iako vam to moram, malo čudno, malo u povoljnijem položaju. Moj put od kuće

do kancelarije je trajao četiri do pet minuta. Ja sam išao kolima i automatski je

moj stupanj rizika manji. Nego nekog čovjeka ili neke žene. Neki dan sam, kada

sam bio u bolnici čuo sam za jednu sestru tamo koja je svakodnevno dolazila iz

Alipašinog Polja na posao. Svakodnevno. **** i spominju se tu neke žene koje

su bile na tom putu i tako dalje. Ona je morala sat i pol, dva da hoda tamo i

natrag i tako … njena djeca su ostajala u nekoj školi. Ja sam u tom pogledu bio u

nešto povoljnijoj situaciji. Mada je bilo smiješnih prilika. Recimo, nekom

prilikom sam smatrao da sam u životnoj opasnosti a nisam u stvari bio. Išli smo

preko ovoga… Kad bi išli na put, išli smo u nekim kolima UMPROFOR-a

prema aerodromu i kroz četničku zonu kod, tamo kod Neđarića. I nekom

prilikom se dogodilo da su ti transporteri stali. I to baš na četničkom teritoriju i

to tamo gdje je mjesec, dva, tri dana ranije poginuo ********. Mi smo mislili da

je to dogovor. Moja posada je tada sva bila izvadila pištolje, repetirala bombe i

tako dalje. Mi smo rekli da ćemo pucati čim otvorimo vrata tamo. Kasnije se

uspostavili, na primjer, ispostavilo se da se radi o sasvim banalnom slučaju. To

su bili neki Ukrajinci koji su nas vozili u Sarajevo kada su došli po nas. Bilo da

su prodali gorivo, znate onaj, davali gorivo na veliko. Ali su tom prilikom

prodali daleko više nego što su smjeli. Jer nisu mogli doći. Stala su im kola

negdje pred aerodromom, tamo. Mi smo mislili da se radilo o nekoj zavjeri.

Međutim, nije se radilo o zavjeri. Tada sam mislio da sam u direktnoj životnoj

opasnosti a praktički nisam bio.

Dobili smo mir. Potpisali ste Daytonski sporazum. Da li se kajete zbog toga?

Vidite nešto. Čitav…sve ovo što se događalo zadnje pet godina čini mi se

nekako da se nikako nije moglo drugačije događati. Tu ima neki zakon. To su

antičke drame. Čini se nije moglo drugačije ići. Tako mi se čini. Kao da se moje

neke kolege i drugi iz političkih stranaka ne bi slagali s time, i smatraju uvijek

6

nešto drugo uraditi. Ali meni se čini da se ne može drugačije raditi nego što smo

radili. Ne mogu se drugačije odluke donositi. Ipak dvije stvari. Za dvije stvari

sam apsolutno siguran. To bih recimo mogao da nazovem neka dva moranja.

Imali smo jedan niz moranja, nekakvih, nečega što se mora povući i uraditi.

Jedna stvar se tiče upravo početka rata, a druga mira. Mi nismo mogli ne ući u

ovu krizu u koju smo ušli 92. godine. Naime, nismo mogli izaći na referendum

koji je na koncu konaca vodio polako, postepeno ka ratu. Jer u protivnom bi

ostali u krnjoj Jugoslaviji. Imali smo samo taj izbor. Da ostanemo pod Srbijom i

Crnom Gorom. Da ne bi to bilo mi smo morali ići na referendum. Ako smo išli

na referendum mi smo neizbježno izišli u rat. Dakle, to je bilo jedno od moranja.

A drugo od moranja, je ovo što ste spomenuli mir u Daytonu, i danas bih ga

potpisao. Možda će Sarajlije bolje nego neki drugi ljudi iz Bosne shvatiti da se

to moralo. Mi smo … bila je, dolazila je jesen 95. godine, ovdje u praktički u

klopci se našla 300 tisuća ljudi, bez ogrijeva, bez hrane, bez struje, bez vode,

bez plina. Ide zima. Sve bi zime bile lakše od ove 95., 96. da nije došlo do mira.

S druge strane, vidjeli smo u oktobru, mjesecu pred samo **** mira, pale su one

bombe na ***, pobile onaj, one izbjeglice naše jedne gore. I dakle, Srbi su još

imali uvijek, nisu imali više hrabrosti ni vojnika, ali jako su mnogo još imali.

Još uvijek imali bacača i mina, da bacaju na svijet, da nam ubijaju stanovništvo.

I to, ti naši gubici u ljudima, bili su prešli mjeru koja je bila podnošljiva sa

stanovišta, biološkog opstanka naroda. S druge strane patnje ljudi bile su

prevazišle, davno su prešle granicu podnošljivog. I ja bih i danas takav mir

potpisao usprkos svim manjkavostima tog Daytonskog mira.

Kao što reče, *** govori se i o negativnim i o pozitivnim stvarima

sačinjenim u ovom ugovoru. Koje su to pozitivne, a koje su negativne?

Daytonskog ugovora mislite, je l? Dakle ima očigledno, to smo i mi neki dan ja i

Silajiđić kad smo onu deklaraciju davali rekli da postoji izvjesne, da postoji

upravo sistem, faktori u tome, elementi u Daytonskom miru koji se sada koriste

za da se razara Bosna, odnosno da se stvara atmosfera njenog nestajanja. Ali

7

ima…Dakle, imaju te negativne strane ugovora. Imaju i pozitivne. Pozitivne su

prije svega to što je Bosna i Hercegovina kao država opstala. I kao članica

Ujedinjenih nacija, pošto je održan kontinuitet državni, pošto je veoma važno,

bez obzira što je to uvijek negdje na papiru. Jer na papiru su bile Baltičke zemlje

40 godina pa su opstale. Pozitivno je to što je Jugoslavija, odnosno Srbija i Crna

Gora morale priznati Bosnu i Hercegovinu što su to učinile samim aktom

potpisivanja Daytonskog ugovora. Negativno je što ima unutra Republika

Srpska, a pozitivno je što ta Republika Srpska mora donijeti ustav. Ustav u

kome će napisati da je ona sastavni dio Bosne i Hercegovine, da njena vojska,

vjerovali ili ne, mora pisati tamo, je dužna da štiti suverenitet i integritet Bosne i

Hercegovine. Ako to ne napiše i ako i dalje bude govorila o bivšoj Bosni i

Hercegovini, onda će ona biti takozvana Republika Srpska i ako to nikada ne

napiše, nikada ne će postati Republika Srpska. Jer to je bilo uzajamno povezano.

Dalje, dobre strane su to što postoje centralni organi: Skupština, Predsjedništvo,

zatim Vijeće ministara, čije su funkcije vanjski poslovi, vanjska trgovina,

monetarna politika, moneta zajednička, centralni novčani zavod, i u svemu tome

moraju da učestvuju sve ove komponente negativne. Međutim, u tome opet što

je odlučivanje ovdje donekle blokirano, u izvjesnoj mjeri blokirano nekim

koncenzusima. To su nekakve dobre stvari koje se plaćaju nekom cijenom.

Koncenzusima, mogućnostima blokada. Loše je što imaju tri vojske. Dobro je

što te tri vojske sada ne ratuju. Ne razaraju, ***razaranja i što se pruža neka

perspektiva polagano da se kroz izbore možda otope ove na neki način fašistički

ili profašistički ili još gore nekakve tvorevine.

Ali, gospodine Predsjedniče, i dalje je puno ratnih huškača. Poznati

muslimanomrsci govore kako nastavak utakmice slijedi. Da li će doći do

nastavka te utakmice? Jesmo li mi spremni za to u koliko dođe?

Mislite vjerojatno na izjavu ***Jeftića u Banja Luci. On govori … On kaže vrlo

jasno tamo. Čitao sam taj njegov referat. Kaže: «Da, mi smo izgubili prvo

poluvrijeme.» Dakle, to on smatra da su oni izgubili **** da baš nisu izgubili.

8

Mogli su da ga izgube. Vojno. Ali on tada kaže: «Postoji drugo poluvrijeme. Mi

ćemo za ovo da se svetimo u drugom poluvremenu.» Mislim da drugog

poluvremena ne će biti. Ja lično mislim da to ne će biti. Mada ja nisam, moram

vam priznati, ja nisam neki dobar prognozer kada se radi o ratu. Ja nisam

najavljivač zla nikada bio. I, pa mi tu malo i zamjeraju, znate? Spominju neke

moje izjave iz 92. godine kad sam rekao da ne će biti rata i tako dalje. I ovaj put

ja vjerujem da rata biti ne će. Da nema dakle, toga drugog poluvremena.

Međutim, ako ga bude, oni će taj rat izgubiti. To drugo poluvrijeme. Jer kada

nisu mogli ništa da učine s onolikom grdosijom, onom naslijeđenim u stvari

oružjem od Jugoslavenske armije *** arsenalom, ogromnim arsenalom bivše

Jugoslavenske armije, i bez onoga tereta poraza koji su imali. Kada to nisu

mogli 92. godine da to urade, da nas unište u onakvoj situaciji kada su ovdje bili

u Sarajevu prisutni pa smo mogli da ih istjeramo. Imali su po osam velikih

kasarni po gradu i oko grada. Onda to nikad više ne će moći da urade. Naš narod

je stekao samopouzdanje kroz ovaj rat. Dakle, mislim dakle, da tog drugog

poluvremena nema.

Pitanje Međunarodne zajednice je vrlo diskutabilno. Nakon Daytona ona

ne će da izvrši očigledno, ono što je obećala. Zbog čega?

Ima naravno, Međunarodna zajednica nije nešto da kažem jedan tim potpuno

skladan. Jedan orkestar koji svira istu melodiju pod jednim dirigentom i tako

dalje. To je dosta mješovit, jedan … mješovito društvo u kome imamo i

prijatelja, imamo i mlakih prijatelja, i vrućih prijatelja pa i onih koji nam nisu

baš prijatelji, da ne kažem neprijatelji. Sve je to ono što se zove Međunarodnom

zajednicom. Međutim, mislim da teškoće koje nastaju sada u primjeni

Daytonskog ugovora, posebno kada je riječ o vojnoj strani, kada je riječ o

novcima, o parama koje treba dobiti za rekonstrukciju, da ima nekih dubljih

razloga koji su negdje bliže ovdje geografski. U centrima u Zagrebu i Beogradu.

Ako netko hoće dati sredstva za Bosnu i Hercegovinu, on mora imati prema sebi

neki subjekt, neku državu koja je sređena kojoj dajete te pare. Ne daju nam da

9

sredimo državu. I ako gledamo tko to ne da, tragovi vode do nekih centara u

Beogradu i Zagrebu. Mislim da su tu teškoće. Jer međunarodna zajednica hoće

dati jednoj državi koju mora da definira kao državu definitivno. Da zna tko su

njeni organi, tko će potpisati nekakve obaveze, tko će potpisati da je primio te

pare? Tko će položiti račun o njima? Tko će ih vratiti danas, sutra? Mi imamo

teškoća da to uredimo unutra i kako rekoh tragovi vode u ta dva centra. Tu je

međunarodna zajednica kombinirana sa *****.

Međunarodna zajednica krivi nas, da smo mi krivi za iseljavanje Srba iz

Sarajeva. Koliko ima istine u tome? I zašto to radi?

Danas sam razgovarao sa onim američkim senatorima baš o tom pitanju. Rekao

sam im da što se tu događalo. Jer često ljudi iz daljine i ne vide. Oni znaju da

su, da je gro Srba napustilo predgrađe Sarajeva koje su integrirana u federaciju.

Rekao sam im da smo im proglasili amnestiju. Da smo ih pozivali da ostanu. Da

smo im pružali garancije da ostanu. Da smo im nudili učešće u vlasti. Vidite što

smo mi nudili? Možda to … Rimskim ugovorom smo nudili, ako je načelnik u

jednoj općini Bošnjak, onda će predsjednik onoga parlamenta tog općinskog te

skupštine biti Srbin. Mi smo pružali garancije ljudima. Nudili smo im mješovit

sastav policije, bošnjačko-srpsko-hrvatski. Sve to nije pomagalo. Propaganda sa

Pala. Jedna otrovna propaganda u kojoj svaka druga svijest bila nekakva osveta.

I ne može se živjeti zajedno i tako dalje. Bila je tu jača. Pa onda prijetnje. I nije

valjda ostalo da mi molimo na koljenima da netko tu ostane. Mi smo uradili sve

sa naše strane što smo tu mogli i ponekad mi se čini da svijet nije dovoljno

obaviješten o tome. Jer nije naša propaganda dovoljno jaka da obavijesti svijet o

tome što smo mi ovdje sve učinili. Koliko smo poteza učinili neke susretljivosti?

Da li smo ubijedili ovaj srpski narod kada kažem da smo … srpski narod,

mislim na onaj dio ljudi koji nisu krivi za ovu agresiju, koji nisu zla počinili,

držim da je takva većina ljudi. Jer, mi nikada nismo, niti danas, stojimo na

stanovištu kolektivne odgovornosti postoji …Postoje zločinci. Postoji narod. Mi

tražimo da se zločinci kazne, narod je nevin. Mi smo očekivali da će taj veliki

10

dio naroda ostati. To se nije dogodilo. Ali, ovo su nesporne činjenice.

Amnestija, učešće u vlasti, učešće u mješovitoj policiji, naš poziv. Što smo još

trebali učiniti?

Ali evo već na Grbavicu vratilo se dosta Srba. Kako tumačite tu činjenicu?

Pa…

****Ilidži, ***

Upravo … u toku je taj proces i nije ni neočekivan Upravo s obzirom na ove

činjenice koje nam sada govorio. Iako znam. Imam vrlo pouzdan izvještaj oko

toga koliko god je to moguće, zabranjuju ovi gore. Naime, oni kao i mi, znaju

da je Sarajevo **** mogućnost opstanka Bosne i Hercegovine. Nama je stalo da

Bosna i Hercegovina opstane kao država. Kao jedna multietnička, multikulturna

zemlja. Njihov je cilj potpuno obrnut. Da dokažu da takva Bosna nije moguća.

Na Sarajevu se taj test ispituje.

Kada smo već u Sarajevu da vas pitam nešto. Sjećate li se krize kod

Hadžijića? Je li točno da ste tada odlučili da se Hrvatima pruži otpor u

koliko njihova policija ne napusti Hađijiće, odnosno ako ne bi napustili

silim vi bi uzvratili milom?

Mi bi uzvratili silom.

Dakle, ***?

Naime, to je točno. Mi smo im poslali vrlo jasne poruke. Da ne pokušavaju da

uđu u Hadžijiće. Jer nemaju nikakve razloge ni prava da to učine. Mi smo im

vrlo jasno rekli da to znači sukob za koji će oni biti krivi. I sasvim je sigurno da

**** odstranili ******** jer smo ih upozorili na to. Dva, tri dana prije toga. Pet

dana prije toga poslali smo jasne poruke da ne pokušavaju da nam prekinu tu

komunikaciju. Jer mi smo odveć dugo vremena trpjeli tu blokadu i više tu

blokadu ne ćemo trpjeti. Bez obzira što bi se moglo dogoditi. Ima nekih stvari

koje gdje možemo napraviti neke male koncesije, neka popuštanja, neke

pogodbe. Ima nekih stvari koje su van pogodbe. Nikada više ne ćemo dozvoliti

da budemo blokirani. Bez obzira kakva cijena za to treba biti plaćena. Sarajevo

11

više nikada, ti naši gradovi ne će biti blokirani. I naravno, poslali smo im tu

poruku. Sva sreća AJHOR se umiješao jer smo *** isto rekli: «Ako ih vi ne

odstranite, mi ćemo ih odstraniti.» AJHOR je to uradio, shvatio upozorenje i

tako da je to pitanje riješeno. Bila je neki dan ponovno kriza oko ove kasarne u

**** i oko**** i tako dalje. Ona se riješila na zadovoljavajući način. Mi smo i

AJHOR-u stavili do znanja da mi ne ćemo nikada više trpjeti blokadu. Mi smo

blokadu trpjeli četiri godine. Toga više nema. Taj film ne će gledati.

Ovih dana mnogo se govori i o ugroženosti Hrvata u Sarajevu. Jesu li oni

ugroženi u Sarajevu?

Ma ne. Govori HDZ tu ugroženi. Drugi to ne govore. HDZ nema nikakvu

moralnu moralna prava da govori to. Jer na području pod kontrolom bosanskih

vlasti, legalne vlasti, rade svi katolički, vjerski obredi. Koji su reda radi, koji

imaju puk, koji imaju stanovništvo i tako dalje. *******u vjerske objekte. Ni

jedna džamija ne radi na području *******. Ovdje rade podružnice HDZ-a.

Gdje god da se otvore. Mogu se otvoriti u Sarajevu ili čak centralu svoju. Ne

znam da li će još prebaciti … Tamo ne radi ni jedna podružnica SDA nego

nikakva druga. Pod kontrolom njihovom. Ovdje radi čitav niz katoličkih,

hrvatskih škola. Evo, katolički školski centar. Evo sada će fakultet biti otvoren.

Evo, ovaj nova gimnazija u Visokom. Eto u Zenici također katolička centar. Ni

jedan *** ne radi, škola, ne fakultet, pod kontrolom HDZ-a. Ovdje izlazi čitav

niz hrvatskih listova. Političkih i vjerskih. Ni jedan tamo list ne izlazi. U

Bugojnu, gdje oni kažu da imaju, da postoji neko ugrožavanje **** žive tisuće

Hrvata. U Stocu živi 16 ljudi, Srba, Bošnjaka i tako dalje. Dakle, HDZ nema

nikakvo moralno pravo da govori o ugroženosti hrvatskog naroda ovdje.

A s tim u vezi, jeste li razgovarali sa predstavnicima crkve?

Da. Iznosio sam u nekoliko mahova tu i tražio da oni učine nešto u tom pogledu.

Što ste tražili?

12

Tražio sam…Objašnjavao sam kakva je situacija naročito u pogledu vjerskih

sloboda. Oni su mi odgovorili, odgovor je bio uvijek taj: «Mi nismo vlast, na

žalost.» Kao da su vlast oni bi to otklonili.

Što ste im vi rekli?

Ja sam im rekao na to da ja znam da oni nisu vlast, da oni im ne mogu narediti.

Ali, rekao sam da crkva ima moćan glas. Treba da se digne glas protiv toga.

Treba da jasno kaže da je sramna stvar da ona ne može pokopati čovjeku zakon

u Mostaru kad umre Musliman, da ne može mu se izvršiti vjerski obred. Da je to

sramna stvar, da pozdravi te ljude da to nije održivo. Ne samo da je to je

sramno, to ne može opstati. To može trajati godinu dana, dvije godine, tri

godine, ali to ne može opstati. I da prema tome očekujem od njih da dignu glas

protiv toga jer to bi moglo da dovede do promjene stanja. Crkva negdje digne

glas onda stvari kreću. Ne znam da li će to biti slučaj, ali u glavnom stanje je još

uvijek u tom pogledu …Ne mogu reći sasvim neizmijenjeno, ali neka vrlo mala

nezadovoljavajuća poboljšanja postoje dolje. Na primjer, u Livnu čini mi se da

se može sakupiti svijet da klanja ali ne može, na primjer, rečeno je izričito,

***** nema. Dakle, ako je moguće **** rekao bih tiho da se ne čuje to može.

Mi kao što znate, nama ne smeta da zvoni zvono i da se ponoćka održi. Mi čak

ukinemo policijski sat za tu priliku i mislim da pola grada i koji nisu katolici

izađu da vide tu ponoćku i tako dalje. Da bude jedna svečana atmosfera.

Nezamislivo je da tako nešto bude na bajramu u jednom zapadnom Mostaru, u

nekoj Čapljini…nekad bilo jako puno Muslimana sada ih nema.

Znači li to da niste zadovoljni hrvatskom politikom prema Bosni?

Mislite li na državnu politiku?

Da.

Da. Nisam zadovoljan jer postoje još uvijek snažni elementi miješanja u

unutrašnje odnose Bosne i Hercegovine. Mislim, dakle, neki dan na primjer,

ministar obrane gospodin Šušak kaže da će hrvatska vojska štititi hrvatske

interese u Bosni i Hercegovini. To je jedna nedopustiva izjava. A ovaj Brajković

13

kaže da njemu … da će on pitati predsjednika Tuđmana što treba raditi.

Jednostavno, mislim da će , doći će dan kada će se Hrvatska prestati miješati u

unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine. Dotle ne će biti dobro ni za Hrvatsku

ni za nas. Hrvatska će od toga naravno imati štete. Jer mi ćemo sve više i više

ukazivati svijetu na to. Svijet ne trpi miješanje jedne države u poslove druge. To

je njena jedna praksa koja je napuštena. I svijet to ne će dopustiti.

Ipak, ima li pozitivnih pomaka?

Ima tu i tamo, ali pravo da vam kažem to ide kao na cik-cak liniji. Općenito

gledajući ja nisam zadovoljan tom situacijom i mislim da se ona mora mijenjati

u korist afirmacije jednog principa ravnopravnosti dvije zemlje. Bez toga pravog

napretka u odnosima Bosne i Hercegovine i Hrvatske mislim da ne će biti.

Dosta naših izbjeglica u svijetu čeka i to da vidi kako će se Hrvatska

ponašati. Vjerujete li vi da će se izbjeglice vratiti u Bosnu i Hercegovinu?

Odnosno, što znači vaša izjava: «Biti ili ne biti Bosne» koju ste nedavno

nekome dali vezano za izbjeglice?

Mislim da je pitanje povratka izbjeglica zaista pitanje biti ili ne biti Bosne i

Hercegovine kako je mi zamišljamo. To znači ponovno neke integralne Bosne i

Hercegovine. Mene demografska slika Bosne i Hercegovine zbog etničkih

čišćenja ****** i onoga što je slijdilo, što se zove pomalo ublaženim izrazom

etničko čišćenje, što je svakako gore od toga. Promijenila se dakle, demografska

slika Bosne i Hercegovine, došlo je do neke homogenizacije, prisilne

homogenizacije stanovništva, što potencijalno nosi opasnost razbijanja Bosne.

Ta situacija se može jedino bitno popraviti vraćanjem ljudi na svoja ognjišta.

Prema tome, ali vraćanje izbjeglica jeste uistinu pitanje biti ili ne biti Bosne i

Hercegovine kakvu mi želimo. To je garantirano Daytonskim ugovorom i mi

ćemo na tome insistirati. Ako se sjećate točaka deklaracije koje… bila je upravo

to da se…što se Daytonskog ugovora tiče….. vraćanje izbjeglica pomogne . Ona

je za sada ostala samo gola…mislim ********* koja nije podržana silom. Ona

mora biti podržana silom ljudi koji hoće da se vrate u Modrič. Moraju moći da

14

se vrate. Ljudi koji hoće da ostanu, kao što je riječ sada recimo, onih za sada

šest sela koja ne će da idu iako su srpska, kažemo mi ovdje možemo opstati i

hoćemo da opstanemo, oni moraju biti pomognuti snagom AJFOR-a, snagom

Međunarodne zajednice, njenim autoritetom. Dakle da se to realizira. Hoće li se

svi vratiti? Pa prije svega, vratit će se većina izbjeglica. Mislim da u tom

pogledu, da će se prepreke koje stoje na tom putu polagano savladati. Kada je

riječ o vizama, prolasku preko Hrvatske, savladati…Mislim da je to pitanje na

zadovoljavajući način već riješeno. U praksi ne znam točno kako funkcionira taj

dogovor. Ali tu ne će moći biti prepreka. U ostalom, mnoge zemlje najavljuju

povratak izbjeglica, odnosno odlazak izbjeglica iz njihovih zemalja. Nedavni

Švicarska, skoro Njemačka, imaju programe, i tako dalje. Mi ćemo prema tome

ojačati naš demografski sadržaj ovdje. Ali mi bi željeli da se ljudi vrate u Foču,

Zvornik, Banja Luku. Mi ćemo na tome insistirati. Taj koji je obavio vojni dio

posla. Mislim da se sada sve više okreće takozvanom civilnom dijelu posla, da

pomogne civilni dio posla. *****rekonstrukcije nekih objekata, kao što znate

*** tražit ćemo da se posveti specijalno ovome pitanju. I hoću da se osvrnete

kada ga čitate, baš među nama ovdje postoji, među nama neke snage postoje

koje kažu ne treba da se vratimo tamo. Držim da su te izjave nedopustiva stvar.

Mi obrnuto, ne pripada nama nitko tko dozvoljava mogućnost da se naši ljudi ne

vrate danas, sutra u Bijeljinu. Makar teorijski ne prihvaća takvu nemogućnost.

Praktična strana stvari je svakako drugi problem. Ali vi morate prvo prihvatiti

sam princip. Tko osporava taj princip taj radi direktno protiv Bosne i

Hercegovine.

******* Vi ste autor prijedloga o podjeli vojničkih plaća. Da li će

***provjere vrijednosnih papira, odnosno štednih knjižica kao što se govori

u posljednje vrijeme?

Na žalost, taj posao se oduljio jer jedna je stvar postaviti jedan projekt. Druga je

stvar realizirati projekt. Pokazalo se da je tu jako puno posla bilo. Taj je posao

prema mojim posljednjim informacijama pri samom kraju. Imalo jako mnogo

15

tehnike da se uradi i ja evo odavde mogu da onda obećam borcima da isplata ta

prva, uručivanje knjižica počinje 15. aprila u drugi ponedjeljak ako Bog da, je li.

Jer vidio sam te knjižice. One se štampaju. Vidio sam obračune, odnosno hrpe

obračuna koje su gotove. Sredstva za to u…sredstva za to, ne u zvečečim

parama nego u imovini, *** ne postoje. Dakle..

Što znači ****?

Svi su ***ispinjeni.

Znači li to da će oni moći nešto kupiti s tim?

Naravno. I ako ne bi mogli išta kupiti, ne bi ništa vrijedilo. Moći će da kupe

prije svega stanove, da plate carine, da učestvuju u kupovini poduzeća čim se

proglase privatizacija poduzeća. Jer, sredstva će biti izražena u markama i ne

gube dakle vrijednost ako budu nešto čekali. Može se kupiti neka sredstva za

rad.

A što ako se desi da netko dođe sa kešom, sa markama u kešu, naravno,

vlasnik više voli novac nego štednu knjižicu? Da li će morati neki zakoni

promijeniti ** na prioritet u kupovini?

To pitanje u potpunosti umjesno. Ne, ne. Vlasnik ako…kažu država je vlasnik.

Ako država hoće dati prioritet, bojali smo se ako dođe netko danas, sutra i nosi

200, 300 tisuća maraka, a ovamo dođu ljudi sa knjižicama, jer će moći da se

udruže jedan broj njih. Naime nisu to neke velike pare. Maksimalne su pare

nekih 25, 28 tisuća maraka za onoga tko je bio svih tri, četiri godine u ratu. Ali

će recimo moći da se njih dvoje, troje, četvero ljudi neka kupe poslovne

prostorije koje kasnije mogu iznajmiti. Bolje da oni budu vlasnici tih sredstava

pa da netko drugi radi kod njih tko nije bio vojnik. Nego da se dogodi obrnuta

situacija da ratni profiteri kupe poslovne prostore pa da naši borci budu najamni

radnici tamo. E sad, zbog toga je otišao jedan prijedlog zakona na vladu kojim

se daje apsolutni prioritet, kojim se traži apsolutni prioritet. Taj zakon još nije

izglasan, na žalost. Mi ćemo insistirati na toj stvari da bude izglasan.

To je federalna vlada ili Republika?

16

Federalna vlada.

Znači, federalna vlada je...

Federalna vlada je odgovorna za to. Ona pored ovog zakona kojim je rečeno, što

se sve može kupiti, treba da utvrdi još i prioritet onih koji dolaze sa knjižicama.

Da to tim sredstvima kupovnim daju veću težinu od gotovine što je malo

ekonomski nelogična stvar, ali što se može donijeti i što treba da bude doneseno.

Jer ako to bude slučaj onda se baš može dogoditi da one koji su trgovali za

vrijeme rata preskoče one koji su se borili za vrijeme rata. Ali u glavnom ako

Bog da, ove će knjižice biti 15. na Dan armije počete biti dijeljene jedinicama.

Onda će taj proces teći kontinuirano i mislim da će trajati dva do tri mjeseca

**** vojnika ne dobije, zaradio nekih 250 tisuća ljudi uključivo MUP, policiju.

******zbog čega što vojnici HVO-a nisu obuhvaćeni ovim. Je li u pravu on?

Nije u pravu zato što vojnici HVO-a, da ostavimo po strani druge razloge, naši

vojnici nisu dobivali plaće. Koliko mi znamo, vojnici HVO-a su bili plaćeni i to

da se razumijemo, plaćeni dobrim dijelom našim parama. Parama koje su

uzimane dolje od carina koje nikada nije dobila Bosna i Hercegovina. Koja su

** vlasnikom za sredstva, prihod države Bosne i Hercegovine. Tim sredstvima

je plaćan HVO. Tako da mislim da njegov prigovor u tom smislu ne stoji.

Mnogo se vjeruje izborima. Hoće li biti izbori?

Ja vjerujem da hoće biti. Naime, znate da se odluka treba donijeti u junu

mjesecu. Treba Organizacija za sigurnost i suradnju u Evropi da procijeni inače

kontrolira izbore nekoliko tisuća svojih ljudi. Treba da procijeni da li su uvjeti

ispunjeni i da donese odluku o tome. Ja držim da će oni tu odluku donijeti

usprkos toga što će vjerojatno biti u velikoj dilemi. Naime, radi se o procjeni da

li su uvjeti za izbore ispunjeni ili nisu. A minimalna su dva uvjeta. Nekakva

sloboda izbora nego uvjeti izbora, politički uvjeti da li su ispunjeni. Znači, da li

ljudi mogu da osnuju političku stranku? Da li recimo mogu da političku stranku

SDA ili SDP osnuju **** u Banja Luci? Ili ne mogu? U ovom momentu to ne

mogu. Da li će moći to kroz dva mjeseca, tri to ne znam. I druga stvar da se

17

dobar dio ljudi ili barem jedan dio ljudi vrati od izbjeglica. Mi mislimo da bi

ipak bilo bolje da se održe izbori. Iako valja voditi računa o jednom riziku koji

tu postoji. A to je da se u slučaju stvari nesretno krenu, da ne budu dobro

pripremljene, rezultat njihov mogao bi biti samo onda legalizacija postojećih

vlasti. Što ne bi nikako valjalo.

Hoćete li se vi kandidirati?

To zavisi od mog oporavka. Ja tu odluku nisam da vam pravo kažem donio.

Što očekujete od izbora? Možete li prognozirati sada neke stvari?

Ja sam nekom prilikom odgovarao na to pitanje. Rekao sam da SDA ako ostane

jedinstvena bit će apsolutni pobjednik, pokupit će sve bošnjačke glasove. Ako

ostane jedinstvena to bi bilo prije ovoga **** istupanja. Nakon toga, naravno

situacija je sve promijenila. Mislim da ove druge stranke ne će mnogo dobiti, ne

vjerujem da će mnogo dobiti. Jer ove stranke, stranka kojoj ja pripadam zastupa

isto cjelovitu, demokratsku Bosnu i Hercegovinu. Na koncu konca i dokazala je,

ja sam izjavljivao ona je održala neku vrstu demokracije. No, da ne bih to

pretvarao u nekakav, u nekakvu predizbornu propagandu, ne ću o tome dalje da

govorim. Ali to su nekakve moje prognoze. Kada je riječ tamo o intetitetu tamo

srpskom, vjerojatno će četnici zadržati jednu jaku poziciju tamo *** SDS. Uz

stranke koje će biti uz Miloševića. I nešto malo manje ****** srpske stranke.

Na žalost….

Želim vas nešto pitati, a vratit ćemo se izborima. Je li srpski intetitet,

odnosno Republika Srpska priznala Bosansku državu?

Ne, nije to priznala. Ja sam vam malo prije govorio o onome Daytonu rekao da

je …dobre i loše strane Daytona. Pa loša stvar je što je legalizirana Republika

Srpska, a dobra stvar što takva Republika Srpska mora priznati Bosnu i

Hercegovinu kao da je sastavni njen dio. Mora čak **** tamo da će njena

vojska braniti suverenitet Bosne i Hercegovine. I mora imati učešća u centralnim

organima i slično. Dakle, do ovog trenutka, iako je ovo bio 14. mart ona to nije

uradila. Ako Republika Srpska ne izmjeni svoj ustav u kome će vrlo jasno reći

18

da je ona sastavni dio Bosne i Hercegovine, i da njena vojska ima taj zadatak i

da će ona učestvovati u centralnim organima i tako dalje, Republika Srpska ne

postoji.

Kada smo tu primjećujete li tendenciju izjednačavanja krivice da su sve

strane krive. Što mislite o tome?****

I iz vani i iz unutra, postoji neka vrsta te propagande. Ustanove da je neki naš

vojnik učinio neki zločin. ***rat****rat*** Bilo je ljudi čiji su najmiliji nestali.

Ima ljudi koji su izgubili pet, do šest vrlo bliskih rođaka. I događalo se je to. Ja

ne krijem. Događalo se da neki vojnik napravi neku osvetu. Ali to je bilo … to je

jako rijetko bilo. Sad, otkrije se takav slučaj i onda se kaže: «Oni su svi jednaki»

Slučaj ubojstva, dva građana srpska, izjednačava se sa ubojstvom sedam, osam

tisuća ljudi Trebevića. To je sada za njih isto. Jer u stvari, postoje sile vani, koje

jednostavno ne žele da priznaju neke realnosti koje su ovdje postojale, neke

istine koje su ovdje postojale, a to je da je Bosna bila demokratska vlast. Da je

bosanska armija ponašala se u skladu sa međunarodnim zakonima. Ne žele da to

priznaju jer to ona nameće neke zaključke dugoročne koje njima ne odgovaraju.

I onda za svaki slučaj koristio da se to izjednači. Ja sam neki dan čitao jedan

članak jednog bosanskog intelektualca koji pošto zna što su ovdje srpske vojne

snage uradile u Bosni i Hercegovini, on dozvoljava da su oni to uradili kaže svi

su oni isti i tako dalje. Svi oni trebaju ići da ih historija pomete, jer mu je jasno

što su Karađić i njegovi ljudi tu napravili. Mladić i ****. Pošto to ne može da

negira onda tome prislanja i bosansku vojsku i bosansko rukovodstvo i hrvatsko

rukovodstvo i tako dalje. Izjednačava to. Dakle, postoji nešto iz vana što malo

miriše, da vam pravo kažem na neku zavjeru protiv nas jer se očigledno svaki

slučaj napuhava. Ovdje se pored ostalog prikazuje da ovdje postoji neka vrsta

fundamentalizma. Jer je potrebno odvratiti svijet od pomoći Bosne i

Hercegovini. To je…Mi smo mali narod. Ima ljudi koji, ima zemalja i civila koji

jednostavno svoju kartu bacaju na veće narode. Računaju: «Srbi su ovdje na

Balkanu najveći narod. Zašto bi se mi svađali sa Srbima zbog nekakvih

19

Bosanaca tamo?» Pa su spremni da zažmire na ono što se uradilo. Umjesto da

žmire na odgovornost koju srpsko rukovodstvo i srpska vojska ima. *** nešto

urađeno u Bosni i Hercegovini. Konkretno recimo u Sarajevu, što je nedopustiva

stvar. Umjesto da žmire na to, da ne vide, svi onda spremno kažu: «Dobro, svi

su oni radili iste stvari.» A nismo radili iste stvari, hvala Bogu, nismo.

Rekla sam da ćemo se vratiti izborima. Sjećam se nove stranke. Gospodin

Silajiđić je osnovao stranku za Bosnu i Hercegovinu. Njemu se prigovara da

će ne znam, razjediniti bošnjački narod. Ima li istine u tome? Možete li doći

do razdora bošnjačkog naroda?

Reći ću vam nešto što sam ja rekao Silajidžiću nedavno u razgovoru jednom.

Naime, očigledno doći do raslojavanja u bošnjačkom korpusu. Neki će ostati uz

SDA, neki će ostati uz Silaiđića, neki će biti uz SDP i tako dalje. To su

uglavnom te tri stranke, možda liberali, koji će nešto glasova tu pokupiti. Rekao

sam Silaiđiču: «Ovaj tvoj pokušaj ima smisla. Bez obzira što ide na račun

jedinstva bošnjačkog naroda. Očigledno ide. Druga stvar ako ima jedna stranka

jaka, a druga je stvar ako su dvije stranke koje se razlikuju. Pod uvjetom da ti

načneš jedinstvo onoga tamo bloka. Srpskog i hrvatskog. Ako ti možeš ***

bosansko-hercegovačku ideju onoj tamo strani, tamo jedinstvo načeti, jer oni

djeluju monolitno prilično, kada je riječ o nekoj kažem, antibosanskoj

orijentaciji, o nekoj čisto srpskoj orijentaciji *** srpskom i hrvatskoj orijentaciji,

isto hrvatskoj, kada je riječ o djelima pod kontrolom HVO-a. Ako ti možeš tamo

zakoračiti ja ću biti prvi koji ću glasati za tu stranku.» Rekao sam baš doslovno

tako. Ako vidim da ti imaš rezultata tamo, tada nema problema i tada cijena

nekog smanjenog jedinstva u bošnjačkom korpusu ima smisla i treba tu cijenu

platiti. Međutim, kako da vam kažem? Ja… moje prognoze nisu takve. Mislim

da će se sve završiti na jednom eksperimentu na bošnjačkom korpusu i na

cijepanju bošnjačkog korpusa a da se ne će dobiti ni tisuću glasova tamo. A

trebali bi dobiti 100, tisuća, ** tisuća glasova u srpskom korpusu i 50 do 100

tisuća glasova u hrvatskom korpusu pa da bi se ta cijena isplatila. Bez toga to je

20

apsolutna šteta. Jer, konačno, programi se bitno ne razlikuju. Ne radi se o

demokraciji ovdje. Jer, nije nikad demokracija savršena. Uvijek se može više

uraditi. Ali ne može nitko osporiti da ovdje postoji demokracija, da postoji

sloboda, političko organiziranje, da postoji sloboda medija, tolike radio-stanice

i televizijske stanice postoje. Ne znam što bi još mogao Silajiđić da doda tome

da bi bilo više slobode. Tako da se ne će dobiti ništa na demokraciji. Ne

vjerujem da se išta može dalje dobiti što ne bi i ova druga, što ne bi SDA dobila

u daljem razvoju ispravljanjem, korigiranjem nekih manjkavosti i tako dalje. Ali

će se na jedinstvu izgubiti. A onda će, pošto se tamo ništa nije uradilo, u

srpskom intentitetu i u onome dijelu u kojemu kontroliraju Hrvati, onda ćemo

dobiti onu situaciju, znate, u Stocu smo većina ali nemamo vlasti, u Bugojnu

smo vaćina ali imamo jednu vrlo problematičnu situaciju, sve zbog toga što smo

bili pocijepani. Da li to vrijedi toga? Čini mi se da ne vrijedi. S druge strane

vidite, SDA je postao svojevremeno ne samo pokret bosanski, on je jedan …on

je povezao Bošnjake širom svijeta, on je jedan od globalnih stvari, planetarni

pokret. To nikad više neka druga stranka ne će moći uraditi. Iako SDA ima puno

svojih manjkavosti naročito u kadrovskom pitanju, jer je ona morala iz sebe dati

i ministre i diplomate, vojnike i generale i što ja znam, tako da je prilično na

neki način razvučena. Činilo mi se da je bolje bilo završavati taj pokret.

Ispravljati greške u njemu. Popunjavati ga, nego zamjenjivati ga, znate

to…Napravite kuću pa ako prokišnjava bolje da popravite krov nego da srušite

kuću pa pravite neku drugu. Ako vam se nešto ne sviđa tu, jer je činjenica da je

SDA bilo u Sandžaku, ****** U Hrvatskoj sve što ima Bošnjaka je tamo, u toj

stranci. Zatim ima u Švicarskoj, Njemačkoj, Australiji, Americi… to su rješenja

nikada neće moći ponoviti. To je bilo jedan put samo.

Jeste li razgovarali sa gospodinom Silaiđičem ******* ?

Ne. O tome nismo razgovarali. Samo smo razgovarali o ovim raznim

problemima koji nameće stvaranje te stranke. Naravno, on je branio svoj stav

uglavnom time da on smatra da se treba ići dalje demokratizaciji, da to otvara

21

put demokratizaciji. Možda je i u pravu. Tko zna? U svakom slučaju ja Silaiđiču

želim svaku sreću ako proba.

A ova deklaracija o cjelovitoj Bosni i Hercegovini koja je nedavno

potpisana, čiji ste inicijatori baš vi i gospodin Silaiđić. Je li i to korak dalje

koaliciji?

Nije, nije uopće time motivirano time bilo. Naime, mi smo u tom pogledu bili

sasvim iskreni što inače nije karakteristika političara. U ovom se slučaju radilo

baš o jednoj stvari koja je bila tako očigledna da me zaista čudi *** ovih drugih

stranaka. Radilo se o stvaraju atmosfere u kojoj više Bosne nema. Oni kažu:

«Pa mi smo već ranije proglasili cjelovitost Bosne.» Da. Ne fali ništa. Nije

suvišno ponoviti tu stvar. Tim prije što je situacija dinamična. Što je …Nije

neka statična situacija. Jer praktički ako se promatra događanja na vanjskoj sceni

pa i unutrašnjoj ***** projektira unutrašnju scenu. Vidjelo se da se stvara

atmosfera Bosna kao država nije moguća. Nešto, jedna situacija koja nije ranije

postojala. To je bio moj **** da se odupremo toj tendenciji koja je bila vrlo

jasna, koju ne će svi, točnije ove druge stranke koje nisu deklaraciju potpisale.

Bilo bi dobro da smo stvorili jedinstven front oko ta dva pitanja. I pazite. Ne

razumijem ovaj, njihovo opravdanje. Zato sam to nazvao nekom političkom

kalkulacijom, nedopustivom **. One kažu: «Mi nismo na vrijeme pozvani da to

raspravimo.» A mi smo smatrali da se može možda raspravljati o nekim drugim

pitanjima. Ali o nečemu što je matematički jasno, što je nesporno, a to jesmo za

cjelovitu Bosnu, ****nekakvu državu, demokratsku državu, mislimo da to nije

trebalo uopće, nije uopće trebao biti predmet takve rasprave. Treba samo

pokupiti ljude da to još jedan put potvrdi. Da to još jedan put glasno kaže. Da se

pošalje glasan signal, poruka vanjskoj javnosti i tim ljudima koji rješavaju o

sudbini Bosne da im se kaže jasno da ovdje stoji jedan snažan, monolitan front.

Koji je protiv cijepanja Bosne. I koji će se tome suprotstaviti. Tu poruku smo

htjeli da pošaljemo. Ne mislimo da je trebalo da se sada svađamo konferenciju

da pitamo: «Pa jeste li vi za cjelovitu Bosnu i tko je ovdje za cjelovitu Bosnu?»

22

Mi smo bili pozvali sve stranke koje su se ranije bile izjasnile za to. I ne mogu

da dokučim političke kalkulacije koja je u ovom momentu potpuno neumjesna.

Da se one ne odazovu i da ne potpišu takvu jednu stvar. U ostalom, narod se

odazvao širom i ove druge organizacije koje ne kalkuliraju. Odazvali su se tome.

Mi nismo bili pozvali Akademiju. Smatrali smo da ona nije politička institucija.

Ona je sama se ponudila da dođe predstavnik Akademija da stave potpis. I masa

građana to radi.

Ipak, što vi mislite zašto opozicione stranke nisu odluku potpisale?

Rekoh da ja to tumačim nekom kao plaćom.

Što je u stvari, ***?

Može biti, možda su smatrali da na taj način oni nekamo svrstavaju iza ****i

Silajiđića. Pa dobro, što im fali da se svrstavaju kada je riječ o takvoj jednoj

stvari. Znači ispalo je ovako…Ako hoćete na nekom da napravite česmu na

rskrižju, mogu da mogu da se napiju, onda pitate tko to radi, pa ako netko radi

koga ne volite baš nešto, napravite tu česmu, ovo je bio jedan dobar i plemeniti

posao. I ne bi im ništa smetao ni politički da su to uradili. Mislim, obrnuto je da

su se preračunali u toj stvari. Mislim da su jako mnogo izgubili od rejtinga koji

su imali. Taj rejting inače nije bio visok. Nije bio visok rejting, ni

Republikanske stranke, ni SDP-a, ni vojni *** intelektualac. Bošnjako-

muslimanske organizacije pogotovo. Republikanska stranka i bošnjačka

organizacija, muslimanska bošnjačka organizacija možda imaju tisuću, dvije

ljudi u Sarajevu kada ste vi ***to je potpuno…I to malo rejtinga što su imali, ja

mislim da su izgubili. Nepotpisivanjem ovog jednog akta. Koji je apsolutno bio

ne političan. Mislim, nije bio ono … Onda kažem u običnom smislu riječi neka

politika. Radilo se o afirmaciji nekih nespornih principa koje je trebalo još

jedanput reći.

A kako komentirate izjavu gospodina Komšića? Da ste deklaracijom htjeli

u stvari podijeliti krivicu za razvoj situacije?

23

Pazite, ako sam ja recimo kriv za neke stvari koje ne valjaju, onda sam ja i

zaslužan za sve što je dobro. Onda sam ja zaslužan za ovaj mir u Sarajevu, za

ovu buku u gradu koja … a nisam. Premalen je jedan čovjek da bude kriv za

mnogo što i zaslužan za mnogo štošta. Masa ljudi je i zaslužan za ovo što je u

Bosni danas. Očuvali smo što smo očuvali. Naravno i snose pomalo krivicu za

one stvari koje nisu u redu. Prema tome, ne stoji ova tvrdnja. Ja sam rekao da

bih danas Daytonski ugovor ako je Komšić na to ciljao, i danas bih ga potpisao i

ja držim da narod stoji iza toga. Jer, ispričat ću vam jednu stvar. U komšiluku je

jedno večer, čuje se neki krik i čitavu večer se čulo neko ridanje. Čitavu večer.

Sutra dan sam saznao da je došla vijest toj porodici tamo, da im je sin poginuo

na ****. Ja sam samo pomišljao: koliko je takvih krikova bilo? I ja … to se

moralo zaustaviti. I oni svi koji smatraju da se moglo drugim putem ići, ti

vjerojatno ne osjećaju za taj narod. Nemaju tog nekog osjećanja. Meni jedan

gospodin iz Švicarske, iz svoje vile poručuje da nema nikakvog mira da treba

tamo ići do Drine. Onda mir zaključivati. Iz vile poručuje tamo, meni koji živim

ovdje u Sarajevu. Dakle, mislim da ne razumijem na kakvu to krivicu mi

trebamo dijeliti i zašto? Neka gospodin Komšić ode, neka ode malo obiđe

groblje, neka malo čita ona imena.

Kada smo kod gospodina Komšića, i on i gospoda Tojanović, Kljujić i

gospođa kljuić se žale da nemaju dovoljno uticaja u predsjedništvu

Republike Bosne i Hercegovine. Smatrate li da su oni u pravu?

Problem je reprezentativnosti pojedinih ljudi. Predsjedništvo nije neka

Akademija pa da sada čovjek …Tu čovjek nije pojedinac. On je napisao neke

knjige i tu je kao pojedinac, kao neka veličina. Predsjedništvo je neki

reprezentativni organ i svatko ima onoliko utjecaja u predsjedništvu koliko ima

*** za sebe. Koga predstavlja u stvari. Nisam ja kriv niti odgovoran što recimo

nije velik broj hrvatskog stanovništva branio Bosnu i Hercegovinu i ono što

malo prije spomenuh, ona groblja. Nisam ja kriv što na koncu konaca su

bošnjački sinovi stali ovdje u obranu Bosne i Hercegovine, u glavnom. Ne bih ja

24

trebao da budem kriv. Možda bi Komšić trebao da bude malo kriv preda mnom

zbog toga. Jer, bošnjački narod se listom odabrao da brani Bosnu i Hercegovinu.

I ginuo na tom putu. I ginuo i gubio živote na tom putu. Gubio najbolje svoje

sinove. Da je gospodin Komšić i Kljuić uspio da hrvatski dio stanovništva da

ubijedi u istu stvar mi bismo sasvim drugu pjesmu pjevali u Bosni i Hercegovini

danas. Toliko mogu da kažem o tom pitanju.

Gospodine Predsjedniče, naša emisija se bliži kraju. Ima li nešto što biste

željeli poručiti našem narodu ovdje i našem narodu u izbjeglištu?

Uvijek se nađem u neprilici kad mi se postavi pitanje nekakve poruke, znate.

Sve ovo što sam sad, do sad ovo što sam naviše *** na vaša pitanja, sve sam

rekao u istoj mjeri i velikoj mjeri je neka vrsta poruke. Poruka je da ćemo se

boriti dalje za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Da ćemo učiniti sve da se vratimo

na naša ognjišta. Da ćemo učiniti sve moguće napore, pritiskivati i vanjske

faktore i unutrašnje u tom pravcu. I raditi sam lično na tome. Da ćemo ovu

federaciju koju u ovoj prilici nismo spomenuli da ćemo je graditi kao jedan

stadij. Jednu fazu ka integralnoj Bosni i Hercegovini. Da ćemo nastojati da

sredstva koja budemo skupili da bude što manje nepravde. A nepravde će biti to

se ne da izbjeći. Bit će nepravde. Dakle, da ćemo davati u školovanje. Da ćemo

davati za borce. Da ćemo podizati…da ćemo pokušati da dižemo Bosnu i

Hercegovinu vodeći računa o nekim kriterijima koji se tiču našeg siromašnog

svijeta i onog svijeta koji je založio za Bosnu i Hercegovinu. Da ćemo nastojati

da borcima dajemo prioritet kada je riječ o zapošljavanju bilo ovdje, bilo vani.

Da ih ne ćemo zaboraviti *** porodice.

Danas je dan policije, za nekoliko dana je Dan armije Republike Bosne i

Hercegovine. Hoćete nešto tim momcima da kažete?

Ja mislim da sam o njima već rekao. Naime, rekao sam vam o našoj vojsci

govoreći o onoj takozvanoj svijetloj niti koja se provlači. Mislio sam tada

naravno i na naše policajce koji su uzeli jednako učešća u obrani. Nisu nikada

ostajali za armijom u tom pogledu, u Sarajevu pogotovo. Pogotovo u prvim

25

danima. Možda su čak bili oni i ispred vojske koja se tek stvarala. A gledao sam

jučer ovu vježbu ovih specijalaca. Ja sam zaista ponosan na te momke i onda

sam pomišljao da bi ni u kakvom poluvremenu drugom ili trećem, ne znam, u

kakvom, ne možemo izgubiti.

Znači, zasnivamo budućnost?

Ako Bog da.

Gospodine Predsjedniče, hvala vam što ste bili naš gost.

Hvala i vama. Živjeli.

Dragi gledaoci, gledali ste razgovor sa predsjednikom Predsjedništva

Alijom Izetbegovićem. Hvala na pažnji. Laku noć.

KRAJ KAZETE

26