1. UVODPod pojmom stari vijek podrazumijeva se, najee, razdoblje od uvoenja pisma odnosno poetka civilizacije (oko 3500. g. pr. Kr. u Mezopotamiji) do poetka srednjeg vijeka (sredina petog stoljea). Obino se pojam koristi samo za prostor oko Sredozemnog mora, ukluujui i Bliski Istok (s Perzijom), ali esto se ukljuuju i drugi dijelovi svijeta. Pojam antika, a naroito klasina antika, obuhvaa iskljuivo grko-rimski stari vijek u razdoblju od 12. ili 8. stoljea pr. Kr. (ovisno o nainu razgraniavanja), pa do poetka srednjeg vijeka (to ponovo nema vrstu, jednoznanu granicu). Tako je stari vijek iri pojam, a obuhvaa i razdoblje antike. Poetak starog vijeka smjeta se u vrijeme oblikovanja pisma i starih orijentalnih carstava prednje Azije odnosno, Mezopotamije (Sumer, Akad (ili Agade), Babilonija, Mitani, Asirija), Iranske visoravni (Elam, Medija, Perzija) i Male Azije/Anatolije (Hetitsko carstvo, Frigija, Lidija), kao i Egipta.Kraj starog vijeka od prilike se poklapa s raspadom Rimskog carstva i dravne tvorevine Sasanida u vrijeme seobe naroda i arapskih ekspanzija (propast Zapadnog rimskog carstva 476./480.; smrt Justinijana 565.; unitenje Sasanidskog carstva 651.). U novije vrijeme se dolazi do stanovita da bi se prijelazno razdoblje izmeu antike i srednjeg vijeka (od kraja 3. stoljea do poetka 7. stoljea) moglo smatrati kao samostalno razdoblje kasne antike. Tema mog seminarskog rada jeste analiza drava starog i novog vijeka.

2. Glinena ploica s klinastim pismomCivilizacije starog vijeka nastale su iz potpuno razvijenog mladog neolitika koji je bio obiljeen proizvodnom poljoprivredom (obrada zemlje, uzgoj stoke), drutvo podjele rada, poznavanje osnovnnih tehnika metalurgije, proizvodnja vika dobara i trgovina izvan vlastite regije kao i sjedilaki ivot unutar obzidanih naselja. S kulturama koje su slijedile ovakav razvoj povezuje se razvoj pisma emu su prethodili piktogrami i ideogrami jo iz vremena mlaeg paleolitika (na primjer, spiljski crtei). Iz tih crtea, ili pod njihovim utjecajem, u Mezopotamiji se razvilo klinasto pismo, a u Egiptu hijeroglifi od kojih se zatim, posredovanjem Kanaanaca, od 3. tisuljea pr. Kr. razvio alfabet. Ovakav novi nain pisanja omoguio je dravama s trajno ureenim vladajuim, upravnim i religijskim aparatima razvoj prvih visokih kultura to se smatra poetkom starog vijeka. Prvi poeci razvoja visokih kultura odvijali su se od polovine 4. tisuljea pr. Kr. na jugu Mezopotamije u sumerskim gradovima-dravama od kojih su bili najznaajniji Uruk, Ur, Erid Larsa, Laga i Ki, ali ne i jedini. Tu posebno mjesto svojom starou i veliinom ima Uruk. Snaga ovih centara zasnivala se na izgraenom, razgranatom i dobro odravanom sistemu za navodnjavanje, organiziranom u okviru dravnog hramskog gospodarstva. Zahvaljujui naenim ostatcima grnarije, bronanih predmeta i valjkastih tambilja, dokazani su njihovi vrlo rani trgovinski odnosi s Arabijom i Indijom. U znaajne izume koji su potakli gospodarstvo spadaju svakako kota i lonarsko kolo. Rastue potrebe trgovine i poljoprivrede uvjetovali su i istovremeno pogodovali razvoju pisma koje je u poetku koriteno samo za voenje poslovnih evidencija. Dokaz prelaska pisma u oblik osobnog i kolektivnog izraavanja je ep o Gilgameu, jednom mitolokom kralju Uruka iz 26. stoljea pr. Kr. koji se smatra jednim od najstarijih literarnih svjedoanstava uope. Upadljive podudarnosti pojedinih dijelova s Genezisom i grkim pramitovima (Deukalion i Pyrrha) dokazuju kulturni kontinuitet starog vijeka. Svjetovna i duhovna vlast u sumerskim gradovima-dravama objedinavala se u osobama kneeva-sveenika. Arhitektonski izraz nalazi politeistiko-kozmoloka religioznost Sumerana u ziguratima, stepenastim piramidama visokim do 50 metara. Palae koje su graene pored njih imale su samo reprezentacijsku ulogu. Gradovi su meusobno bili gotovo neprekidno u konfliktima oko prava na vodu, ili zbog trgovakih putova ili plaanja tributa, ali ratovi nisu imali velike posljedice, a vlast koja bi nadila granice gradova nije se nikada oblikovala. Od 3. tisuljea pr. Kr. dolaze sa sjevera nomadi. To dokazuje popis sumerskih kraljeva na kojem se pojavljuju semitska imena (sumerski jezik do danas nije razvrstan u ni jednu jezinu grupu). U tom razdoblju, kada dolazi do razaranja monumentalnih hramova, razbija se jedinstvo svjetovne i duhovne vlasti. Vladari iz ovog razdoblja pokazuju svoju svjetovnu mo kako davanjem funkcionalnog znaenja palaama, tako i grobovima u kojima se sahranjuju zajedno s pratnjom. Krajem ovog takozvanog ranodinastikog razdoblja koje je trajalo od 26. do 25. stoljea pr. Kr., po prvi put se podruje sumerskog utjecaja iri do sredozemlja.

2.1 EgipatZa razliku od Sumera, u Egiptu se politiko objedinjavanje u dravu dogodilo ve krajem 4. tisuljea. Pri tome je zemljopisna izoliranost (okruenost pustinjom) pruala zatitu od vanjskih utjecaja i vjerojatno pogodovala razvoju zaokruenog carstva. Vei broj manjih kraljevstava koja su se grupirala u dva labavo povezana podruja utjecaja Gornjeg (centar u Nekhenu) i Donjeg Egipta (s centrom u Butu) objedinjen je u procesu koji je trajao vie generacija oko sredine 32. stoljea pr. Kr. pod vlau Gornjeg Egipta. Na poetku povijesnog vremena i prijelazu iz protodinastijskog u ranodinastijski period pojavljuju se najstariji pisani tragovi s imenima vladara Skorpiona, Narmera i Ahe koje kasnija predaja objedinjuje u mitoloki lik Menesa, ujedinitelja carstva. Krajem ranodinastijskog perioda (kraj 28. stoljea pr. Kr.) egipatska vlast se protee do Sinaja, a trgovina do Bilbosa u Libanonu. Ve prve dinastije temelje svoju vlast na centralnoj upravi i bojem kraljevstvu, u kojem se kao ljudska manifestacija pojavljuje nebeski Bog Horus u liku sokola. Religiju su i inae obiljeavali boanski likovi ivotinja (lav, bik i krava) na ije mjesto tek krajem razdoblja dolaze likovi sa ivotinjskim glavama i ljudskim tijelom. Vjera u zagrobni ivot je bila jako izraena. Od opeke raene od nilskog blata u tom razdoblju grade se ogromne grobnice u Sakari kod Memfisa i u Abidosu. Ujedinjeni Egipat temeljio se na visoko razvijenoj kulturi i zanimanju za civilizacijski napredak jo iz protodinastijskog perioda.

2.2 Grka - poloaj i povijesni prostorStara Grka nalazi se na jugu Balkanskog poluotoka, a prostirala se i obalom i otocima Egejskog mora. Taj je dio sredozemlja prepoznatljiv po mnotvu manjih i veih otoka, dok je obala izrazito planinska, s vrhuncima koji ponegdje doseu i do 3000 metara. Padine planina vrlo su strme, a plodne ravnice malene i razbacane. Grko primorije, meutim, obiluje luicama i uvalama pogodnim za pomorstvo, a u unutranjosti ima kamenoloma te ponegdje nalazita dragocijenih metala. Grka je klima sredozemna, s vruim i suhim ljetima koja su rijeke esto svodila na potoie, te kinim zimama uz snijeg na najviim padinama planina. Sve je to znaajno utjecalo na grke kulture potiui prije svega obrt, trgovinu i pomorstvo, te pogodujui razvoju malih, odvojenih zajednica kakve e dominirati grkom povijeu.

2.3 Najstariji stanovnici GrkePremda se ne zna tono kada su doselili, u 2 tisuljeu prije Krista u Grkoj ve ivi vie indoeuropskih plemena meu kojima su najznaajniji bili Ahejci i Doroni. Premda su pokorili postojee stanovnitvo, Pelazge, s vremenom su se pomijeali s njima i prihvatili njihov nain ivota. Pod utjecajem kretske civilizacije razvili su se trgovina, gradovi i pismo. Premda nikad nisu stvorili zajedniku dravu, a esto su i ratovali, grki su gradovi i plemena osjeali kulturno zajednitvo jer su govorili istim jezikom i tovali iste bogove.

3.Kreta i Mikena3.1 KretaOtok Kreta nalazi se usred istonog dijela Sredozemnog mora, na raskriju pomorskih putova koji su povezivali Grku, Aziju i sjevernu Afriku te Egipat. Taj povoljan poloaj, potpomognut plodnim ravnicama koje pogoduju ratarstvu, omoguio je Kreti da razvije bogatu kulturu zasnovanu na trgovini i obrtu. Kretski brodovi, slini egipatskim, prevozili su hranu, kovine i robove te osigurali dodir izmeu Istoka i Zapada. Kretski je ivot bio organiziran oko palaa, velikih zgrada s vie katova, koje su bile opremljene kanalizacijom s olovnim cijevima, kupalitima i vrtovima. Stupovi palaa bili su ivih boja, a zidovi ukraeni freskama s prizorima iz svakodnevnog ivota. U sredinjem dvoritu odravale su se predstave, obredi te natjecanja u jahanju i preskakivanju bikova, u kojim su sudjelovale i ene. Kreani su poznavali i pismo, a proizvodili su predmete od dragocijenih metala i slonove kosti. Posebno je poznata njihova keramika: proizvodili su velike glinene posude za prijevoz ita, maslinova ulja i vina, a ukraavali su ih biljnim i ivotinjskim motivima. U palae su donosili hranu koja se zatim dijelila svim stanovnicima. Novac se na Kreti nije koristio jer za tim nije bilo potrebe.

3.2 Mikena Poetkom 2. tisuljea pr. Krista Ahejci na poluotoku Peloponezu osnivaju grad Mikenu, koji se razvija pod snanim utjecajem Krete, a na vrhuncu svoje moi, u 17. stoljeu pr. Kr, ak je i zasjenjuje. Poput kretskog, i mikenski se ivot odvijao oko palaa, od kojih se najvea nalazi upravo u Mikeni. Gornji dio grada, akropola, bio je utvren velikim zidinama koje nazivamo kiklopskim. Zidovi su, naime, izgraeni od velikih kamenih blokova, bez ikakvog veziva: stoje samo zbog svoje teine i majstora koji su ih isklesali. Stoga su Grci vjerovali da su ih sloili kiklopi, mitski jednooki divovi. Taj je stil bio rairen Sredozemljem u 13. stoljeu pr. Krista. Mikenjani su se bavili trgovinom i odravali pomorske veze sa panjolskom, Francuskom i Sicilijom. Bili su vrsni obrtnici i graditelji. No krajem 12. stoljea pr. Kr. mikenska kultura naglo slabi te zapoinje ono to nazivamo mrano doba grke povijesti koje e potrajati tri stoljea.

4.Sparta i Atena4.1 SpartaGrad-drava Sparta nalazio se na jugoistoku poluotoka Peloponeza, u pokrajini Lakoniji. Spartanci su se smatrali potomcima Dorana, a svoj su polis (grad-dravu) osnovali 900. godine pr. Krista, pokorivi Ahejce koji su ondje ivjeli prije njih. Kad su Spartanci doli neki su se Ahejci predali, dok su se ostali odupirali. Oni koji su se odupirali, izgubili su sva prava i postali robovi, koje su nazivali helotima. Ahejci koji su prihvatili spartansku vlast nisu mogli sudjelovati u dravnim poslovima, ali su ostali slobodni. Njih nazivamo perijecima. Kako je helota bilo sedam puta vie nego Spartanaca, pobjednici su bili prisiljeni zadrati vrlo strog nain ivota. Istovremeno, zbog svog poloaja na prilino divljem dijelu Sredozemlja, Spartanci nikada nisu razvili ljubav i vjetinu prema plovidbi kakvu su imali drugi grki gradovi. Spartanci su se prvenstveno bavili dravnim i vojnim poslovima. Premda su bili vlasnici najplodnije zemlje, za njih su je obraivali heloti, dok su se perijeci bavili trgovinom i obrtom, a mogli su imati i male njive.

4.2 Vladavina i dravna tijela SparteNa elu spartanske drave bila su dva kralja. Uz njih, vladalo je i vijee staraca, koje se sastojalo od 28 predstavnika najuglednijih spartanskih obitelji, starijih od 60 godina. Jednom mjeseno sastajala se i narodna skuptina, koju su inili svi Spartanci s pravom glasa - odrasli mukarci koji su proli ratniku obuku. Kako je jedinstvo Spartanaca bilo vano, narodna je skuptina uvijek prihvaala prijedloge vijea staraca. No to ne znai da je vijee staraca moglo provesti to je god ono htjelo: obiaj je bio da se prijedlog koji bude doekan neodobravanjem povue jo prije glasanja.

4.3 Odgoj SpartanacaZbog stalnog straha od pobune helota, Spartanci su svoju dravu organizirali slino vojnikome taboru. Djeaci su ivjeli sa svojom majkom do svoje sedme godine, a zatim bi ih slali u vojarne u kojima bi ostajali do svoje punoljetnosti. Djeake su Spartanci namjerno pothranjivali i tjerali na krau ne bi li ih pouavali snalaljivosti. Kako bi se pripremili na tekoe ratnikoga ivota, djeaci uhvaeni u krai bivali su strogo kanjavani. Nisu smjeli progovoriti dok im se netko stariji ne bi obratio te su poznati kao ljudi skloni kratkom i jezgrovitom izraavanju. Svi su Spartanci morali ostati u vojarni do svoje tridesete godine. Ako bi se oenili ranije morali su se nou iskradati ka suprugama ili bi opet bivali kanjeni. Svakoga su dana bili duni jesti u zajednikoj kantini u koju bi svatko donosio po neto. Sve mukarce starije od sebe morali su nazivati ocem kako bi se to vie ojaao duh zajednitva. Jednom godinje mladie bi se javno bievalo. Prema tome kako bi se tom prilikom iskazao, prema izrazu lica pri bievanju, rastao im je ili opadao ugled. Spartanci su nosili duu kosu no ostali Grci: tako su pokazivali da ne moraju raditi, ime su se vrlo ponosili.

5. AtenaAtena se razvila na poluotoku Atici. U poetku je bila monarhija, no kada su aristokrati, (najbogatiji i najugledniji graani) oduzeli vlast kralju, postala je aristokratska republika. Demos (narod-obrtnici, trgovci, seljaci) takoer je elio sudjelovati u vlasti. Nakon mnogih sukoba provedene su reforme i Atena se razvila u demokratsku dravu. Izdigla se iznad ostalih grkih gradova svojim graevinama, razvojem umjetnosti, knjievnosti i znanosti, pa je postala simbol sveukupne grke kulture.

5.1 Grko-perzijski ratoviNova sila s istoka, velika i mona Perzija, prisilila je grke polise na suradnju i zajedniki otpor. Perzijanci su pod vodstvom kralja Darija I. napali Grku 490. godine pr.Kr. U sukobu na Maratonskom polju Grci su zaustavili perzijsku vojsku. Darijev nasljednik Kserkso I. poveo je 480. godine pr.Kr. novu vojsku protiv Grka. Pobijedio je spartanskog kralja Leonidu u Termopilanskom klancu te doao do Atene koju je zauzeo i spalio. Odluujua bitka bila je pomorska bitka kod Salamine u Salaminskom tjesnacu. Grci su unitili perzijsku mornaricu i prisilili Perzijance na povlaenje. Teritorij Grke postao je slobodan. Nakon sukoba s Perzijancima u politikom ivotu Atene sve se vie isticao Periklo (499.-429. pr.Kr). U njegovo doba Atena je postala demokratskom republikom. Bogataima je nametnuo velike poreze, a novac koristio za ureenje Atene, posebice Akropole. Tada su napravljena brojna velianstvena djela grke umjetnosti.Stoga se razdoblje Periklove vlasti naziva zlatno doba Atene.

5.2 Opadanje Grke moi - grka kultura i umjetnost5.3 Peloponeski ratBogatstvo i mo Atene i njena prevlast na Sredozemlju smetali su Sparti. Suprotnosti i zaotravanja odnosa doveli su 431.godine pr.Kr. do samounitavajueg Peloponeskog rata. Slabost i nejedinstvo grkih polisa uskoro je iskoristila nova sila sa sjevera, Makedonija Gospodarski temelj prvih civilizacija je novi oblik poljodjelstva, razliit od neolitikog poljodjelstva ili stoarstva, openito putem umjetnoga navodnjavanja. Rekonstrukcija vodenice i vodenikog kola koja se koristila u staroj Grkoj, a izumljena je negdje izmeu 3. i 1. stoljea pr. Kr.