drŽava kao sustav upravljanja
TRANSCRIPT
DRŽAVA KAO SUSTAV UPRAVLJANJA
Dr. sc. Miroslav Drljača1
Zračna luka Zagreb d.o.o.
Zagreb, Hrvatska
E-mail: [email protected]
SAŽETAK:
Država je organizirana društvena zajednica ujedinjena pod zajedničkim političkim sustavom.
Država je istovremeno organ vladajuće klase za ostvarenje njenih klasnih interesa. Prema
međunarodnom pravu i međunarodnim odnosima, država obično označava politički subjekt koji
je suveren, tj. nije podložan nikakvoj višoj političkoj vlasti. Država je sustav upravljanja koji
ima iste strukturne elemente kao i sustav upravljanja bilo koje organizacije: 1) dokumentacijska
osnovica utvrđena: misijom, vizijom, strategijama, politikama, općim i posebnim upravljačkim
ciljevima; 2) organizacija; 3) procesna struktura; 4) resursi; 5) partnerstva i 6) informiranje i
komunikacija. Sustav upravljanja države djeluje poštujući unutarnji i vanjski institucionalni
okvir. Pored toga, ima unutarnji i vanjski kontekst. U radu autor istražuje u kojoj mjeri je
država sustav upravljanja kao i svaka druga organizacija.
Ključne riječi: država, sustav upravljanja, strukturni elementi sustava upravljanja.
1. UVOD
Sustav2 upravljanja organizacija, bez obzira na temeljnu djelatnost i fizičku veličinu, bilo da se
radi o fakultetu, proizvodnom poduzeću, sportskom klubu, udruzi i sl., ima iste strukturne
elemente. Radi se o složenoj strukturi koja živi i razvija se uslijed stalne intenzivne interakcije
svojih sastavnica. Ukoliko bi nedostajao bilo koji strukturni element, sustav upravljanja ne bi
mogao djelovati u smislu proizvodnje pozitivnih učinaka.
Na slobonom tržištu za kojeg je karakterističan visok stupanj konkurentnosti, većina
organizacija ulaže napor u prilagodbu sustava upravljanja uvjetima na tržištu, kako bi osigurale
postojeću ili postigle povoljniju poziciju na tržitu. Ta prilagodba najčešće se provodi kao proces
restrukturiranja.3 Pri tome se polazi od pretpostavke da dobro provedeno restrukturiranje
organizacije doprinosi njezinoj konkurentnosti. Mjerilo su poslovni rezultati organizacije koje
ne treba sagledavati isključivo kao financijski rezultat, već, osobito u nekim slučajevima, kroz
stupanj ostvarivanja misije.
1 Dr. sc. Miroslav Drljača, direktor je Zračne luke Zagreb, d.o.o. Predsjednik je Hrvatskog društva menadžera
kvalitete, inicijator i jedan od osnivača te predsjednik MSEECQI – Middle and South East European Countries
Quality Initiative (Inicijativa za kvalitetu zemalja srednje i jugoistočne Europe), član Znanstvenog vijeća za promet
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. 2 „Sustav je skup međusobno povezanih ili međusobno ovisnih elemenata. To je grupa elemenata koji ne mogu
biti odvojeni u neovisne dijelove, a da se pritom ne načini šteta cjelini. Svaki se sustav sastoji od dvaju ili više
elemenata što moraju zadovoljiti sljedeće uvjete: 1) svaki dio utječe na djelovanje cjeline, 2) djelovanje elemenata
ili komponenata međusobno je ovisno, što utječe na učinak cjeline, 3) ma kako se komponente dijeli u skupine,
svaka komponenta nema neovisan utjecaj na cjelinu.“ Prema: Robert Chapman Wood, Thomas H. Lee i Shoi
Shibaa, Management of Integrated System, Center for Quality Management, Cambridge-Mass, UK, 1999. 3 Cf. Miroslav Drljača, „Restrukturiranje sustava upravljanja,“ Kvalitet, Broj 1-2, Poslovna politika, Beograd,
2007, str. 69-75 i 139.
Izvor: Kvalitet & izvrsnost, Vol. 5, No. 9-10,
Fondacija za kulturu kvaliteta i izvrsnost,
Beograd, Srbija, 2016, str. 26-31 i 83.
Konkurentnost države kao entiteta, kao zaokružene cjeline, odnosno gospodarstva, također se
mjeri, kako na regionalnoj tako i na globalnoj razini.4
Odgovorni menadžment organizacije nastoji kontinuirano poboljšati sustav upravljanja
provodeći razne mjere poboljšavanja karakteristika svekog od strukturnih elemenata sustava
upravljanja.
2. STRUKTURNI ELEMENTI SUSTAVA UPRAVLJANJA ORGANIZACIJE
Bez obzira na stupanj svjesnosti menadžmenta, sustav upravljanja svake organizacija ima
slijedeće strukturne elemente:
1. Strateški dokumenti kojima se utvrđuje opredjeljenje organizacije5 Misija organizacije utvrđena je u trenutku osnivanja, bez obzira tko je osnivač i o kojem
obliku vlasništva se radi. Misija je svrha postojanja. Organizacija treba ostvarivati
misiju u kontinuitetu. Ukoliko ne bi ostvarivala misiju organizacija bi izgubila svrhu
postojanja. Tijekom životnog ciklusa organizacija, uslijed statusnih, organizacijskih i
drugih promjena, može promijeniti misiju i nastaviti djelovati. Takvi primjeri nisu česti.
Vizija organizacije predstavlja dalekosežnu zamisao o tome kako će organizacaija izgledati
u budućnosti. Vlasnik je osobito zainteresiran za postojanje jasne vizije. Za viziju
organizacije karakteristične su dvije odrednice: 1) dugi rok i 2) predviđanje razvoja
događaja u budućnosti.
Strategija predstavlja način postizanja cilja (plan razvoja). Obično se donosi za
srednjeročno ili dugoročno razdoblje. U funkciji je ostvarivanja vizije i provođenja misije
organizacije. „Misija i strategija dva su najvažnija čimbenika svakog poduzeća. Putem
predanosti doprinosu koji definira identitet poduzeća, misija određuje svrhu postojanja
poduzeća. Strategija poduzeća postavlja ciljeve i navodi pravila za njihovo postizanje. I
misija i strategija moraju biti ambiciozne, ali i izvor motivacije koji nadahnjuje i potiče
ljude.“6 Strategije se mogu mijenjati, dok misija, osim iznimno, ostaje ista. Svakoj
generaciji menadžmenta treba osigurati pravo na vlastitu viziju i strategiju. To znači svakih
sedam do deset godina.
Politike se donose na temelju misije, vizije i strategija. Menadžment organizacije u
pravilu donosi brojne politike poput: politike proizvodnje, politike prodaje,
računovodstvenih politika, razvojnu politiku, politike kvalitete, politiku upravljanja
okolišem, politiku upravljanja ljudskim potencijalima i kapitalom, marketinške politike
i sl. Politike predstavljaju materijalizacija vizije i strategije, odnosno operacionalizaciju
strategija i omogućuju postavljanje općih i posebnih upravljačkih ciljeva. Bez politika
ne bi bilo moguće provoditi strategije, ostvarivati viziju i provoditi misiju organizacije.
4 Svjetski gospodarski forum svake godine objavljuje The Global Competitiveness Report, u kojem rangira više
od 130 zemalja svijeta, prema indeksu globalne konkurentnosti, a koji se izračunava na temelju ocjene grupa
kriterija. Grupe kriterija su: 1) Institucije; 2) Infrastruktura; 3) Makroekonomski okvir; 4) Zdravlje i osnovno
obrazovanje; 5) Visoko obrazovanje; 6) Razvijenost tržišta roba; 7) Razvijenost tržišta rada; 8) Razvijenost
financijskog tržišta; 9) Tehnološka razvijenost; 10) Veličina tržišta; 11) Lakoća poslovanja i 12) Inovativnost.
Prema: World Economic Forum, The Global Competitiveness Report 2015-2016. 5 Miroslav Drljača, „Konzistentnost misije, vizije, strategije, politike i ciljeva kvalitete“, Slobodno poduzetništvo,
Br. 15-16, TEB, Zagreb, 2001, str. 107-116. 6 Pablo Cardona and Carlos Rey, Upravljanje pomoću misije, MATE, Zagreb, 2009, str. 127.
Ciljevi predstavljaju daljnju operacionalizaciju. Radi se o operacionalizaciji donijetih
politika organizacije. Trebaju biti realni, kvantificirani i mjerljivi, kao bi se u svakom
trenutku mogao utvrditi smjer i dinamika njihova ostvarivanja, a time i ostvarivanja politika
organizacije. „U filozofiji upravljanja pomoću ciljeva misija i ciljevi uzajamno su ovisni:
misija je bez ciljeva bezživotna, a cilj bez misije je cilj na sllijepo. Kao i u upravljanju
pomoću ciljeva, ciljevi su ključne sastavnice i sustava upravljanja pomoću misija, no pod
jednim jasnim uvjetom: ciljevi imaju smisla samo ako služe misiji poduzeća.“7
2. Organizacija. Funkcijskom organizacijom utvrđuju se ovlasti i odgovornost unutar sustava
upravjanja. Pored toga, u kontekstu sustava upravljanja kvalitetom i procesnog pristupa,
funkcijska organizacija predstavlja infrastrukturu za implementaciju modeliranih poslovnih
procesa, na koji se način funkcijska organizacija transformira u procesno orijentiranu
organizaciju. Nema dobre organizacije bez modeliranih i implementiranih poslovnih
procesa, kao što nije moguće odvijanje poslovnih procesa bez jasno postavljene
organizacije.
Slika 1. Strukturni elementi sustava upravljanja
Izvor: Izradio autor.
3. Poslovni procesi. Kad se govori o poslovnim procesima kao strukturnom elementu sustava
upravljanja organizacije misli se na slijedeće grupe poslovnih procesa: 1) temeljne poslovne
procese, 2) procese potpore ili logističke poslovne procese, 3) upravljačke poslovne procese
i 4) procese mjerenja analize i poboljšavanja. Rezultat temeljnih poslovnih procesa su
proizvodi i usluge koji se isporučuju kupcu. Na taj način stvorenu dodanu vrijednost
materijaliziraju na tržištu. Ostale skupine poslovnih procesa također stvaraju dodanu
7 Ibid.
Vanjski kontekst
Misija
Vizija
Strategija
Politike
Ciljevi
O
RG
AN
IZA
CIJ
A
P
RO
CE
SI
RE
SU
RS
I
PA
RT
NE
RS
TV
A
INF
OR
MA
CIJ
E
I K
OM
UN
IKA
CIJ
A
Institucionalni okvir
vrijednost, ali je ne prenose direktno na kupca već kroz potporu temeljnim poslovnim
procesima, kroz proizvod ili uslugu kao njihov konačni rezultat. U poslovnim procesima
kao strukturnom elementu sustava upravljanja je materijalizirana kvaliteta sveukupnog
sustava upravljanja organizacije.
4. Resursi. Resursi predstavljaju: ljudske potencijale, radnu sredinu, opremu, sirovinu i
materijal, financijska sredstva, vrijeme, informacije. Vrijeme je osobito važan resurs jer je
neobnovljiv. Naime, ukoliko nešto nije napravljeno u nekom vremenu, može se napraviti u
nekom drugom, budućem vremenu. Međutim, izgubljeno vrijeme prošlo je u nepovrat.
5. Partneri. Pod partnerima organizacije podrazumijevaju se: dobavljači, državne institucije,
obrazovne i zdravstvene institucije i dr. Organizacija s uređenim sustavom upravljanja bira
partnere po kriteriju kvalitete jer partneri mogu bitno utjecati na kvalitetu rezultata
poslovnih procesa, tj. proizvoda ili usluge.
6. Informiranje i komunikacija. Radi se o najmanje tri razine informiranja i komunikacije:
1) unutar poslovnih procesa, 2) među poslovnim procesima te među strukturnim
elementima sustava upravlajanja i 3) sustava upravlajanja s okruženjem. Ovaj strukturni
element sustava upravljanja bitan je također iz razloga ostvarivanja misije organizacije.
Naime, okruženje je u brojnim slučajevima, vitalno zainteresirano za kvalitetu ostvarivanja
misije organizacije. Prije svega se to odnosi na organizacije koju pružaju javni servis
građanima. Institucionalni okvir čine međunarodni i nacionalni propisi (zakoni, podzakonski akti i dr.).
Svaka organizacija mora poslovanje uskladiti s institucionalnim okvirom.
Značajan utjecaj na poslovanje organizacije ima i okruženje, odnosno vanjski kontekst
organizacije.8
3. DRŽAVA KAO SUSTAV UPRAVLJANJA
„Javna uprava predstavlja jedno od strateški važnih područja, a modernizacija javne uprave te
pružanje brzih i pouzdanih javnih usluga nužni su sastavni dijelovi poticajne poduzetničke
okoline i pretpostavka osiguranja boljeg životnog standarda svih građana. Suvremena uprava
mora odražavati harmonizaciju hrvatskog pravnog sustava s europskim, kao i prihvaćanje
europskih upravnih standarda.“9
Da bi javna uprava bila efikasna u poticanju poduzetničke okoline i osiguravanju boljeg
životnog standarda svih građana, trebala bi pružati gospodarstvu i građanima usluge visoke
razine kvalitete. Da bi to bilo moguće, sustav upravljanja javne uprave i države trebao bi biti
razvijen do razine koja osigurava ispunjenje zahtjeva gospodarstva i građana.
„Bit je razvoja sustava da stalno poprima potpuniji i savršeniji oblik, prilagođava se novim
okolnostima kako bi opskrbljivao društvo i pojedinca dobrima potrebnima za egzistenciju te
mu, s materijalnog stajališta, dao traženu kvalitetu postojanja.“10
8 Cf. Miroslav Drljača, „Vanjski kontekst organizacije,“ Zbornik radova 9th Research/Expert Conference with
International Participations Quality 2015, University of Zenica, Faculty of Mechanical Engineering, Neum, Bosnia
and Herzegovina, 2015, p. 1-6. 9 Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, Strategija razvoja javne uprave od 2015. do 2010. godine, 12.6.2015. 10 Danijel Benko, „Država kao čimbenik gospodarskog razvoja,“ Polemos, Vol. 16, No. 2, 2013, str. 149-164.
3.1. Strukturni elementi sustava upravljanja organizacije i države
U nastavku donosi se usporedni pregled strukturnih elemenata sustava upravljanja organizacije
i države kako bi se istražile sličnosti i razlike.
Tablica 1. Usporedni pregled strukturnih elemenata sustava upravljanja organizacija i države
Strukturni element sustava
upravljanja
Organizacija Država
Strateški dokumenti
kojima se utvrđuje
opredjeljenje
organizacije11
Misija - svrha postojanja
- društvena uloga
- zadana kod osnivanja
- rijetko se mijenja
- definira se
- objavljuje se
- nije jasno definirana
- elementi se pronalaze u Ustavu
- nije objavljena
Vizija - pogled u budućnost
- definira ju menadžment
- uslijed okolnosti se mijenja
- objavljuje se
- nije eksplicite navedena
- elementi se pronalaze u Ustavu
- nije eksplicite objavljena
- o njoj govore političari
Strategije - način postizanja cilja
- jedinstvena za cijelu
organizaciju
- put ka ostvarenju vizije
- razdoblje 5-10 godina
- način postizanja cilja
- nema opće strategije
- sektorske strategije
- razdoblje 5-15 godina
Politike - poslovno-funkcijske politike
- operacionalizacija strategije
- češće se mijenjaju
- javne politike
- sektorske politike
- operacionalizacija sektorskih
strategija
- rjeđe se mijenjaju
Opći i
posebni
ciljevi
- operacionalizacija poslovnih
politika
- opći – dugoročni
- posebni – kratkoročni
- posebni se kvantificiraju
- operacionalizacija javnih
politika
- opći ciljevi proizlaze iz
sektorskih strategija
- posebni ciljevi utvrđeni
proračunom
Organizacija - organizacijska shema
- funkcijska organizacija
- procesna organizacija
- utvrđuje ovlasti i odgovornost
- sistematizacija
- opisi poslova
- analitička procjena
- pravilnici
- često se mijenja
- donosi ju menadžment
- ima uspravnicu
- trodioba vlasti
- ustroj javne uprave
- utvrđuje ovlasti i
odgovornost
- zakoni i drugi propisi
- rjeđe se mijenja
- propisuje se Ustavom
i zakonima
- nema uspravnicu
Poslovni procesi - imenovanje, modeliranje,
dokumentiranje,
implementacija
- procesna organizacija
- procesni timovi
- voditelj procesa
- utvrđeni zakonima i drugim
dokumentima
- nema procesnog pristupa u
cjelosti
- nema procesne organizacije
- nema procesnih timova
- nema voditelja procesa
Resursi - sirovina - prirodni resursi
11 Cf. Miroslav Drljača, „Konzistentnost misije, vizije, strategije, politike i ciljeva kvalitete“, Slobodno
poduzetništvo, Br. 15-16, TEB, Zagreb, 2001, str. 107-116.
- financije
- ljudski potencijali
- radna sredina
- infrastruktura
- materijalna imovina
- informacije
- vrijeme
- nekretnine
- udjeli u trgovačkim društvima
- financije
- ljudski potencijali
- matarijalna imovina
u inozemstvu
Partnerstva - dobavljači
- državne institucije
- obrazovne institucije
- zdravstvene institucije
- međunarodne organizacije i
institucije
- druge države
- nadnacionalne integracije
Informiranje i komunikacija - unutar procesa
- između procesa
- organizacija prema
javnostima u okruženju
- unutar subjekata
- između subjekata
- država prema okruženju
Institucionalni okvir - zakoni
- podzakonski akti
- norme
- dokumenti koje je donijela
organizaciia
- unutarnji (zakoni, propisi i
drugi dokumenti koje je
donijela država)
- vanjski (međunarodne norme,
direktive, deklaracije,
međunarodni ugovori i dr.)
Vanjski kontekst - nacionalni
- regionalni
- globalni (svjetski)
- regionalni
- nadnacionalne integracije (npr.
EU)
- globalni (svjetski)
Izvor: Izradio autor.
Na temelju usporedne analize strukturnih elemenata sustava upravljanja organizacije i države
proizlaze slijedeće:
3.1.1. Strateški dokumenti kojima se određuje opredjeljenje organizacije
Misija
„Misija je zadatak većeg značenja, od općeg interesa.“12 Svaka organizacija koja uvodi sustav
upravljanja kvalitetom sukladno sa zahtjevima međunarodne norme ISO 9001, ali i druge,
prepoznaje svoju misiju i javno ju objavljuje, dok to kod države nije slučaj. Može se postaviti
pitanje, što je Misija države? Postoji li jednoznačan odgovor kao što je to slučaj kod brojnih
organizacija, gdje misija proizlazi zapravo iz same osnovne djelatnosti? Misija države nije jasno
definirana, ali shvaćena u svojoj biti kao temeljna svrha postojanja, može se izvesti. „Država
kao osnovna organizacijska jedinica ima i treba imati svoje mjesto u razvoju društva i
gospodarstva. Ostvarenje tog napretka u brojnim je koncepcijama današnje države jedan od
osnovnih razloga njenog postojanja.“13
Nadalje, misija države može se pronaći i u Temeljnim odredbama Ustava. Tako se u Ustavu
Republike Hrvatske, Članak 3., navodi: „Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i
ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka,
nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski
višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za
tumačenje Ustava.“14 Može se zaključiti da je misija ili temeljna zadaća države, osigurati i
12 Vladimir Anić: Rjeĉnik hrvatskoga jezika, II. dopunjeno izdanje, Novi liber, Zagreb, 1994. god. , str. 469. 13 Danijel Benko, „Država kao čimbenik gospodarskog razvoja,“ Polemos, Vol. 16, No. 2, 2013, str. 149-164. 14 Ustav Republike Hrvatske, pročišćeni tekst (NN 85/10).
garantirati sustav vrednota naveden u Članku 3. Drugim riječima, misija države je da svim
svojim građanima osigura materijalno blagostanje, slobodu i ravnopravnost, sigurnost i
demokraciju.
Vizija
Viziju karakterizira predviđanje razvoja događaja u daljoj budućnosti. Svaka organizacija koja
se danas bori za poziciju na konkurentskom tržištu ima definiranu viziju. Jednako tako, svakoj
generaciji menadžmenta, dakle svakih sedam do deset godina, treba dati pravo na vlastitu viziju.
Vizija ima institucionalni i ekonomski okvir i definira se unutar tih okvira. Organizacije u
pravilu objavljuju svoju viziju kao poruku javnostima o naporima koje čine u svrhu ostvarivanja
dugoročnih ciljeva materijaliziranih u viziji organizacije. Država ne objavljuje viziju kao
eksplicitnu poruku javnostima već se parcijalno objavljuje u različitim sektorskim
dokumentima poput strategija. O viziji budućnosti države najčešće govore političari dok se
obraćaju biračima. Najčešće su te vizije nerealne.
Vizija države može se izvesti iz Ustava, odnosno sustava vrednota definiranih u Temeljnim
načelima Ustava. U suštini, svodi se na težnju da se u budućnosti stvore pretpostavke države
koja garantira svojim građanima ostvarivanje svih Ustavom zagarantiranih prava na visokoj
razini materijalnog blagostanja.
Strategija
Strategija se može definirati kao „način postizanja cilja“.15 Pri tom se trebaju razmotriti
funkcionalne ekonomske i upravljačke strategije. Njima se utvrđuje put ostvarivanja vizije. S
obzirom da organizacije imaju jasno definiranu viziju, jednostavnije je utvrditi put ostvarivanja
vizije, odnosno strategiju. Organizacije u pravilu utvrđuju jednu strategiju koja se sastoji od
više poslovnih politika. Država također utvrđuje i donosi strategije. Radi se o sektorskim
strategijama. Tako u Republici Hrvatskoj postoji npr.: Strategija prometnog razvoja RH 2014.-
2030, Strategija razvoja turizma u RH do 2020., Strategija razvoja javne uprave 2015.-2020.,
Strategija razvoja poduzetništva 2013.-2020., Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u RH
u razdoblju 2016.-2020. i brojne druge.
Politike
Politike predstavljaju materijalizaciju strategija i njenu daljnju operacionalizaciju. Organizacije
donose poslovno-funkcijske politike: politika amortizacije, financijska politika, politika
upravljanja ljudskim potencijalima, politika prodaje, računovodstvene politike i dr. Država
donosi javne i sektorske politike koje predstavljaju operacionalizaciju sektorskih strategija.
Opći i posebni ciljevi
Organizacije donose opće ciljeve kao operacionalizaciju poslovnih politika. Opći ciljevi donose
se kao dugoročni ciljevi. Istovremeno, posebni ili pojedinačni ciljevi jesu kratkoročni ciljevi i
kvantificiraju se kako bi bili mjerljivi. Država također utvrđuje opće ciljeve kao daljnju
operacionalizaciju javnih i sektorskih politika. Financijski aspekt posebnih ciljeva utvrđuje se
proračunom države za konkretno razdoblje (proračunsku godinu).
3.1.2. Organizacija
Organizacijski ustroj važan je za svaku organizaciju iz najmanje slijedećih razloga: 1) utvrđuje
ovlasti i odgovornost unutar sustava upravljanja, 2) predstavlja infrastrukturu za
implementaciju modeliranih poslovnih procesa u funkcijsku organizaciju čime se postiže
15 Vladimir Anić: Rjeĉnik hrvatskoga jezika, II. dopunjeno izdanje, Novi liber, Zagreb, 1994. god. , str. 994.
transformacija funkcijske u procesno orijentiranu organizaciju. U Tablici 2. prikazan je primjer
implementacije jednog modeliranog poslovnog procesa (proces prodaje) u funkcijsku
organizaciju nekog poduzeća, kojem prodaja nije temeljna djelatnost. Da bi se postigla procesno
orijentirana organizacija nužno je sve poslovne procese u organizaciji modelirati i
implementirati u funkcijsku organizaciju.
Tablica 2. Primjer dinamičkog modela procesa prodaje
Organizacijske jedinice
Procesni koraci
Dir
ekto
r
Men
adže
r kv
alit
ete
Sek
tor
up
rav
ljan
ja
lju
dsk
im
po
ten
cija
lim
a
Sek
tor
razv
oja
Sek
tor
pro
izv
odn
je
Sek
tor
mar
ket
ing
a
Sek
tor
up
rav
ljan
ja
fin
anci
jam
a
Ku
pci
Par
tner
i
ćććć
ćć
Slu
žba
nab
ave
Slu
žba
pro
daj
e
Analiza zahtjeva
A-0.1
Izrada ponude
A-0.2
Ugovaranje
A-0.3
Realizacija prodaje
A-0.4
Fakturiranje
A-0.5
Završne radnje
A-0.6
Izvor: Miroslav Drljača, „Prodaja kao proces“, PRO PRO, Broj 22, Suvremena poslovna znanja, Zagreb,
2005, 16-19.
Izradu organizacijskog ustroj neke organizacije prate i odgovarajući dokumenti: Pravilnik o
organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, Katalog opisa poslova, Analitička procjena ili
vrednovanje radnih mjesta, Ugovori o radu i dr.
I država ima svoj organizacijski ustroj. Članak 4. Ustava RH utvrđuje: „U Republici Hrvatskoj
državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a
ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti
propisane Ustavom i zakonom.“16
16 Ustav Republike Hrvatske, pročišćeni tekst (NN 85/10).
Slika 2. Trodioba vlasti u Republici Hrvatskoj
provedba provedba
poticaji
nadzor nadzor
nadzor
imenovanje
Izvor: Eugen Pusić, Država i državna uprava, Suvremena javna uprava, Zagreb, 2007, str. 42.
„U okviru državne uprave ustrojeno je 20 ministarstava, četiri državna ureda, sedam državnih
upravnih organizacija i 20 ureda državne uprave u županijama. Za obavljanje određenih poslova
iz nadležnosti središnjih tijela državne uprave, u županijama, gradovima i općinama ustrojeno
je ukupno 1.279 područnih jedinica središnjih tijela državne uprave i njihovih ispostava (od
toga 409 područnih jedinica i ispostava sa samostalnim izvršiteljima), a za obavljanje određenih
poslova iz nadležnosti ureda državne uprave u županijama na području općina i gradova
ustrojena je 91 ispostava te 302 matična ureda.“17
Slika 3. Javna uprava u Republici Hrvatskoj
Središnja
razina
Regio-
nalna
razina
Lokalna
razina
Izvor: Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, Strategija razvoja javne uprave od 2015. do 2020. godine,
12.6.2015.
17 Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, Strategija razvoja javne uprave od 2015. do 2010. godine, 12.6.2015.
Zakonodavna vlast
(Ustav, zakoni)
Izvršna vlast
(uredbe, izravna
provedba)
Sudbena vlast
(presude, odluke)
Grad
Zagreb
Državna uprava
Ministar-
stva
(20)
Državni
uredi (4)
Državne u-pravne orga-
nizacije (7)
Uredi državne uprave u županijama (20)
Županije
(20)
Gradovi (127)
Općine (428)
Agencije
Zavodi
Fondovi
Instituti
Itd.
Područne jedinice
Ispostave Područni
uredi
Lokalna i područna
(regionalna) samouprava Pravne osobe
s javnim ovlastima
Organizacijski ustroj države utvrđen je Ustavom i zakonima. Utvrđuje ovlasti i odgovornost
unutar države. Rjeđe se mijenja, najčešće nakon promjene vlasti.
3.1.3. Poslovni procesi
Organizacije, osobito one koje uvode sustav upravljanja kvalitetom sukladno sa zahtjevima ISO
9001 norme, trebaju: imenovati, dokumentirati i implementirati poslovne procese. Njihovom
implementacijom u funkcijsku organizaciju vrši se transformacija funkcijske u procesno
orijentiranu organizaciju, što je zahtjev navedene norme. Uslijed toga organizacije imenuju i
modeliraju svoje temeljne procese, procese potpore, upravljačke procese i procese mjerenja,
analize i poboljšavanja. Procesima u organizacijama upravljanju procesni timovi, odnosno
ustrojava se opis poslova voditelja procesa. Unutar državnih istitucija također se odvijaju
procesi koji pripadaju istim skupinama procesa, bez obzira na stupanj spoznaje o njihovu
postojanju i načinu odvijanja. Brojni procesi definirani su zakonima ili drugim dokumentima,
npr.: Zakon o proračunu kojim se definira „...planiranje, izrada, donošenje i izvršenje
proračuna, upravljanje imovinom i dugovima, upravljanje javnim dugom, zaduživanje i jamstvo
države te jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračunski odnosi u javnom
sektoru, računovodstvo, proračunski nadzor i druga pitanja vezana uz upravljanje javnim
financijama.“18 Drugi je primjer Strategije razvoja javne uprave koja definira brojne procese,
pored ostalog i proces donošenja javnih politika. Nadalje, Strategija novodi tri grupe procesa u
javnoj upravi: 1) temeljne procese ili upravno postupanje i odlučivanje, 2) stručno-kreativne
poslove i 3) horizontalne procese koji predstavljaju zapravo procese potpore (popratne
funkcije).
3.1.4. Resursi
Kao i organizacija i država posjeduje resurse. Odnosi se to na materijalnu imovinu (nekretnine),
ljudske potencijale, financijsku imovinu, upravljačka prava i dr. Država ima i prirodne resurse
kao imovinu kao i udjele u brojnim trgovačkim društivma te nekretnine u zemlji i inozemstvu.
3.1.5. Partnerstva
Svaka organizacija ima brojne partnere s kojima razvija poslovne odnoses: druge organizacije,
dobavljači, obrazovne organizacije, državne institucije, zdravstvene organizacije i dr. Država
također razvija partnerske odnose sa svojim partnerima, a to su: druge države, međunarodne
orgnaizacije i institucije, nadnacionalne integracije i sl.
3.1.6. Informiranje i komunikacija
Informiranje i komunikacija krvotok su sustava upravljanja. U organizaciji informiranje i
komunikacija odvija se najmanje na tri razine: unutar poslovnih procesa, između poslovnih
procesa, organizacija prema okruženju, odnosno javnostima. Država ima također više razina
informiranja i komunikacije: unutar subjekata u državi, među subjektima i države prema
okruženju, odnosno na međunarodnoj razini.
3.1.7. Institucionalni okvir
Radi se o unutarnjem i vanjskom institucionalnom okviru. To su zakoni, norme, propisi i sl.
Kad se radi o organizaciji, njezin vanjski institucionalni okvir su zakoni, podzakonski akti,
norme i sl., a unutarnji institucionalni okvir predstavljaju dokumenti koje je donijela sama
organizacija. Sve to određuje poslovanje organizacije, odnosno njezin sustav upravljanja. U
slučaju države unutarnji institucionalni okvir su zakoni i propisi te drugi dokumenti koje je
sama donijela. Vanjski institucionalni okvir su međunarodni dokumenti: direktive,
18 Zakon o proračunu (NN 15/15).
međunarodni ugovori, deklaracije, norme i drugi dokumenti koje država prihvaća i sukladno
njima upravlja svojim aktivnostima.
3.1.8. Vanjski kontekst
I organizacija i država imaju unutarnji19 i vanjski kontekst.20 Razumijevanje konteksta bitno je
jer utječe na poslovanje i sustav upravljanja. Vanjski kontekst za organizaciju predstavlja
nacionalna, regionalna i globalna razina. Za državu unutarnji konteks predstavlja sveukupno
stanje u državi, a vanjski predstavlja međunarodno okruženje, regije, nadnacionalne integracije,
globalno (svjetsko) okruženje. Razumijevanje vanjskog konteksta u oba slučaja od važnosti je
za upravljanje.
4. ZAKLJUČAK
Unatoč određenim razlikama u statusu pojedinih strukturnih elemenata sustava upravljanja, što
je prije svega uzrokovano posebnostima organizacije odnosno države, može se zaključiti da je
i država sustav upravljanja kao i svaka organizacija, odnosno da njezin sustav upravljanja ima
iste strukturne elemente. Neki strukturni elementi sustava upravljanja kod države nisu eksplicite
izraženi kao kod organizacije (vizija, misija), ali se temeljitom analizom mogu rekonstruirati iz
dokumenta koji određuju ulogu države, kao što su Ustav, zakoni, sektorske strategije, javne i
sektorske politike i dr. Značajne razlike postoje i kod organizacijskog ustroja, odnosno
upravljanja. Na čelu organizacije obično je inokosni poslovnodni organ (direktor, predsjednik,
ravnatelj i sl.) ili višečlana uprava. S druge strane, za državu je karakteristična trodioba vlasti
na zakonodavnu (parlament), izvršnu (predsjednik-ca države, vlada) i sudbenu (sudovi) vlast.
Spoznaja da je i država sustav upravljanja te da ima iste strukturne elemente sustava upravljanja
kao i svaka organizacija, može pomoći u nastojanju za poboljšavanjem, kako u: 1) izradi
strateških dokumenata države; 2) izradi organizacijskog ustroja; 3) utvrđivanju temeljnih
procesa, procesa potpore, upravljačkih i procesa mjerenja, analize i poboljšavanja; 4)
utvrđivanju resursa s težištem na utvrđivanju stvarnog stanja i upravljanju; 5) postavljanju
jasnih kriterija za partnerstva; 6) razvijanju sustava informiranja i komunikacije u svrhu
povećanja transparentnosti; 7) poboljšanju intitucionalnog okvira i njegovoj optimizaciji te 8)
boljem razumijevanju vanjskog konteksta u funkciji utvrđivanja i jačanja vlastite pozicije na
globalnom ekonomskom i političkom tržištu. Ta se poboljšanja trebaju poduzimati u svrhu
prilagodbe novim uvjetima na ekonomskom i političkom tržištu i najčešće se provode kao
proces restrukturiranja.21 Pri tome se polazi od pretpostavke da dobro provedeno
restrukturiranje države doprinosi njezinoj konkurentnosti na globalnoj razini. Sve u svrhu
ostvarivanja misije države.
5. LITERATURA
1. Anić, V., Rjeĉnik hrvatskoga jezika, II. dopunjeno izdanje, Novi liber, Zagreb, 1994.
2. Benko, D., „Država kao čimbenik gospodarskog razvoja,“ Polemos, Vol. 16, No. 2, 2013.
3. Cardona, P. and C. Rey, Upravljanje pomoću misije, MATE, Zagreb, 2009.
19 Miroslav Drljača, Marko Bešker i Josip Čiček, „Unutarnji i vanjski kontekst organizacije“, Zbornik radova 16.
međunarodnog simpozija o kvaliteti Kvaliteta i konkurentnost, Hrvatsko društvo menadžera kvalitete, Opatija,
Zagreb, 2015, str. 455-472. 20 Cf. Miroslav Drljača, „External Context of the Organization“, Mašinstvo, Vol. 12, No. 1-2, Mašinski fakultet
Univerziteta u Zenici, Bosna i Hercegovina, 2015, p. 3-12. 21 Cf. Miroslav Drljača, „Restrukturiranje sustava upravljanja,“ Kvalitet, Broj 1-2, Poslovna politika, Beograd,
2007, str. 69-75 i 139.
4. Chapman Wood, R., Lee H. T., and S. Shibaa, Management of Integrated System, Center
for Quality Management, Cambridge-Mass, UK, 1999.
5. Drljača, M., „Konzistentnost misije, vizije, strategije, politike i ciljeva kvalitete“, Slobodno
poduzetništvo, Br. 15-16, TEB, Zagreb, 2001.
6. Drljača, M., „Prodaja kao proces“, PRO PRO, Broj 22, Suvremena poslovna znanja, Zagreb,
2005.
7. Drljača, M., Bešker, M. i J. Čiček, „Unutarnji i vanjski kontekst organizacije“, Zbornik
radova 16. međunarodnog simpozija o kvaliteti Kvaliteta i konkurentnost, Hrvatsko društvo
menadžera kvalitete, Opatija, Zagreb, 2015.
8. Drljača, M., „External Context of the Organization“, Mašinstvo, Vol. 12, No. 1-2, Mašinski
fakultet Univerziteta u Zenici, Bosna i Hercegovina, 2015.
9. Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, Strategija razvoja javne uprave od 2015. do 2010.
godine, 12.6.2015.
10. Pusić, E., Država i državna uprava, Suvremena javna uprava, Zagreb, 2007.
11. Ustav Republike Hrvatske, pročišćeni tekst (NN 85/10).
12. World Economic Forum, The Global Competitiveness Report 2015-2016.
13. Zakon o proračunu (NN 15/15).
THE STATE AS A MANAGEMENT SYSTEM
Miroslav Drljača, PhD
Zagreb Airport, Ltd.
Zagreb, Croatia
E-mail: [email protected]
SUMMARY:
The state is organized social community united under the common political system. In the same
time the state is organ of ruling class for realization of its class interests. According to the
international law and relationship, the state usually means sovereign political subject, which
means it is not susceptible to any political authority. The state is management system which has
the same structural elements as of any organization: 1) documentation base established by:
mission, vision, strategies, policies, general and individual management goals; 2)
organization; 3) process structure; 4) resources; 5) partnership and 6) information and
communication. States management system operates under the internal and external
institutional framework. Besides that, it has internal and external context, too. In this paper
author researches structural elements of states' management system and presents concrete
solutions. In this paper the author presents the results of research to what extent the state is a
management system such as any other organization.
Key words: state, management system, structural elements of management system.