drveĆe maksimira - public institution – · pdf filedrveće nekad poštovali su ga...

DRVEĆEMAKSIMIRA

priručnik za određivanje vrsta

Drveće nekad Poštovali su ga tijekom prošlosti u većini kultura, a drveće je oduvijek usko povezano s čovjekovim životom. Drvo je čuvalo oganj i plamen, koji je važan za život. Od njega su se izrađivale alatke i oružje, a s počecima pisma proširila se njegova upotreba i tako je ostalo sve do danas. Neke vrste drveća dosežu starost i od 1.000 godina te predstavljaju vječni život. Drvo spoznaje ili drvo života ima svoje mjesto i u kršćanskim vjerovanjima. Prema biblijskoj legendi, zmija zavodi Evu i Adama, koji jedu s drveta znanja, čemu je posljedica izgon iz raja. U germanskoj mitologiji također postoji drvo koje stoji uspravno i povezuje tri svijeta: korijenje mu je u carstvu divova, podzemnih bogova ili u carstvu mrtvih. Deblo tog drveta prolazi kroz svijet ljudi, a krošnja mu je u nebu, gdje prebivaju bogovi. U grčkoj mitologiji javlja se drvo koje simbolizira središte svijeta. Ono je drvo vječnog života i mudrosti. U klasičnoj grčkoj mitologiji pojedini bogovi povezuju se s određenim drvećem, primjerice: Zeus – hrast, Posejdon – jasen, Apolon – lovor, Had – mirta, topola, Hera – kruška ili vrba i Atena – maslina. Stari su Rimljani također štovali drveće, a osobito hrast. Sedam brežuljaka Rima bilo je, prema predaji, pokriveno hrastovim šumama. Za sjeverozapadne Slavene kroničar Helmod oko 1170. godine spominje da su uz jednoga glavnog boga imali i druga božanstva, od kojih su neka bila vezana uz drveće.

Predgovor

Drveće danasI dalje je drveće usko povezano sa životom čovjeka i prati nas “od kolijevke pa do groba”. Ali poznavanje vrsta polako pada u zaborav. Naučimo raspoznavati barem najčešće vrste! Nadamo se da će vam ovaj priručnik u tome pomoći.

Sadržaj

uvodcrtežiključ za određivanje četinjačaključ za određivanje listačaopisi vrsta:četinjače jela smreka crni bor tisa močvarni čempres ili taksodijlistače trnovac ili gledičija bagrem javorolisna platana nizinski brijest bukva pitomi kesten hrast kitnjak hrast lužnjak hrast cer breza crna joha lijeska grab bijela vrba žalosna vrba trepetljika ili jasika bijela topola malolisna lipa velelisna lipa trešnja klen ili poljski javor javor mliječ gorski javor divlji kesten božikovina bijeli ili gorski jasen katalpapoučna stazabilješkesimboli i literatura

23,456,7

8910111213141516171819202122232425262728293031323334353637383940-424344

Uvod

Šume danas prekrivaju trećinu kopnenog područja Hrvatske i u svom sklopu okupljaju oko 260 zavičajnih vrsta drvenastih biljaka. Pridodamo li tome još i brojne vrste sađene u parkovima, drvoredima, vrtovima… vidimo da je bogatstvo vrsta ili biološka raznolikost drvenastih vrsta u Hrvatskoj izuzetno velika.

Naše vrste drveća podijeljene su u dvije skupine – golosjemenjače i kritosjemenjače. Razlika među njima je u smještaju sjemenog zametka, koji se kod golosjemenjača nalazi na otvorenom plodnom listu (ime!), dok je kod kritosjemenjača plodni list zatvoren oko sjemenog zametka (ime!) čineći plodnicu i sudjeluje u izgradnji ploda kojega u golosjemenjača nema. Dok većina naših vrsta drveća pripada u skupinu kritosjemenjača (listača), golosjemenjačama pripadaju naše najčešće četinjače koje su, osim ariša i močvarnog čempresa, vazdazelene. Kao njihove predstavnike spomenimo samo bor, jelu, smreku i tisu.

Crteži

Prikaz glavnih dijelova cvijeta

Prikaz glavnih dijelova lista

lapovi listići

peteljka

vrh lisne plojke

rub lista

središnje rebro

nervatura

baza lisne plojke

lisna plojka

prašnici

sjemeni zametak

plodnica

lapovi

latice

2 3

Većinu drveća u parku Maksimir čini prirodna (autohtona) nizinska šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba (Querco roboris - Carpinetum illyricum) dok na uzdignutim brežuljkastim dijelovima dolazi šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba (Carpino betuli - Quercetum petraeae). Uz potoke nalazimo crnu johu (Alnus glutinosa) i bijelu vrbu (Salix alba). Veći dio ovog šumskog kompleksa zadržao je prirodne značajke i prirodni sastav drveća, grmlja i prizemnog raslinja. Karakteristično je za maksimirske šume da se donji dio krajobrazno preoblikovao u engleskom stilu perivoja s livadama i jezerima u koji su se unašali hortikulturni elementi s drvećem i grmljem često i s drugih kontinenata. Neke vrste potječu iz drugih klimazonalnih pojasa, poput brdskog ili planinskog područja ili su to hortikulturni oblici drveća (s habitusom tužnih formi, crvenim lišćem i sl.) koji su svojim izgledom i bojom oplemenili pejsažnu sliku perivoja Maksimir.

Radi lakšeg snalaženja, neke od razlikovnih značajki prikazane su na sljedećim crtežima, kao i glavni dijelovi cvijeta i lista.

tučak

Crteži

Oblici lisne plojke prema sastavljenosti

jednostavni sastavljeni

nenazubljeni nazubljeni

Oblici lisne plojke prema nazubljenosti

igličasti duguljasti okruglasti jajoliki rombični

neparno perasto

sastavljeni

dlanolikosastavljeni

petero-krpasti

krpastourezani

srcoliki

Oblici lisne plojke prema izgledu

4

parno perasto

sastavljeni

U nastavku, na stranicama 5,6 i 7 dan je «ključ» za određivanje najčešćih vrsta drveća na području parka Maksimir. Zbog jednostavnosti, one nešto rjeđe su izostavljene. Način na koji se njime služimo pri određivanju vrsta bazira se na izgledu listova. Krećemo od podnožja prvog «drveta» kako bismo utvrdili da li je vrsta listača ili četinjača, a zatim idemo na granu s tvrdnjom koja je istinita. Pritom je potrebno obratiti pažnju na oblik listova, veličinu, njegovu nazubljenost, dlakavost, broj žilica… Kada odredimo vrstu, u njenom opisu provjerimo izgled i visinu stabla, izgled kore, lista i ploda.

Ključ

listovi su igličasti

iglice u skupinama,

dugačke 8-15 cm

listovi su široki, spljošteni

iglic

e su

poje

din

ačno

pričv

ršće

ne

za g

ranu iglice su spiralno raspoređene,

rombičnog poprečnog presjeka

vrh je tup ili urezan

dvije izrazite

bijele pruge na naličju

iglice su zašiljene na

vrhu, mekane

počni ovdje

mekane, svijetlozelene

i nježne iglice

CRNI BOR

TISA

JELA

SMREKA

SLJEDEĆA STRANICA

MOČVARNI ČEMPRES

HRAST LUŽNJAK

HRASTKITNJAK

HRASTCER

PITOMI KESTEN

BIJELA VRBA

DIVLJI KESTEN

BIJELA TOPOLA

TREPETLJIKA

CRNA JOHA

LIJESKA

BOŽIKOVINA

DIVLJA TREŠNJA

BUKVA

GRAB

KLEN

JAVOROLISNA PLATANA

GORSKI JAVOR

JAVOR MLIJEČ

GORSKI JASEN

BAGREM

BREZA

MALOLISNA LIPA

VELELISNA LIPA

NIZINSKI BRIJEST

TRNOVAC

KATALPA

listovikrpasto urezani

peteljka dlakava

naličje pepeljasto

peteljka gola

baza ravna

baza ušasta,

nesimetrič

na

listovi duguljasti

jako nazubljeni8-23 cm

peteljka 1 cm

najširi u sredini

listovi okruglasti

grubo nazubljeniduga peteljka

naličje snježnobijelo

pilasto nazubljeni

vrh ušiljendlakav duž žila

crvenkaste dlake u pazuhu žilamladi ljepljivi, sjajni

dvije

crve

nkas

te žl

ijezd

e

na vrh

u pe

teljk

e

5-9 pari bočnih žila, nenazubljeni

11-15 pari bočnih žila,

jako pilasto nazubljeni

listovi jajoliki

listovi

dlanolikipeteljka duga, proširena

pri bazi i šuplja

krpasti

tupi

vrh

do 7

cm

vrho

vi u

šilje

ni

naličje sivozeleno

listovi

perasto

sastavljeni

nazubljeni, ušiljeni listići

nenazubljeni,

okruglasti listi

ćilistovi rombični il

i

trokutasti

nalič

je s

a ču

perc

ima

smeđ

ih d

laka

naličje sa čupercima

bijelih dlaka

pri bazi

nesimetri

čni

sastavljeni od

5-7 lisaka

kožasti, donji bodljasti, gornji cjelovitog ruba

listo

vi

srcoli

ki

listovi

jajoliki

parn

o sa

stav

ljeni

neparno

sastavljeni

listovi srcoliki,

15-30 cm

počni ovdje

četinjača brdskog i planinskog područja; krošnja piramidalna ili valjkasta, u starosti pri vrhu zaravnjena (kao odsječena); grane u pršljenovima; promjer debla i veći od 2 m

na mlađim stablima sivkasta, glatka, često se vide smolaste kvržice; u starijoj dobi potamni i ispuca uzduž i poprijeko u velikim kvadratičnim ljuskama

iglice plosnate; na licu tamnozelene, sjajne, na naličju s 2 paralelne bjelkaste pruge, duge oko 3 cm, široke do 0,3 cm; većinom češljasto raspoređene; na vrhu izrubljene, pri osnovi sužene s okruglastom bazom; ne okreću se lako među prstima za razliku od smrekinih

muški žućkasti, cilindrični, u pazuhu iglica; ženski u obliku malih češera, uspravni, na kratkoj peteljci, blijedozeleni; cvatu IV-VI

češeri u mladosti zelenkasti, u doba zrenja zelenkastosmeđi; na vrhu izbojka; između plodnih ljusaka vire pokrovne ljuske (priperci); dugački 10-20 cm i promjera 3-5 cm; zriju iste godine; X-XI pri čemu se raspadaju ostavljajući golo češerno vreteno; sjeme sraslo s krilcem; crvenkastosmeđe, plosnato, trokutasto i rebrasto; do 0,9 cm

Jela (Abies alba)

Jele ima od Kine do Španjolske. Za razliku od smreke češeri stoje uspravno. Drvo se upotrebljava u građevinarstvu i stolarstvu. Destilacijom iglica jele dobiva se eterično ulje svijetložute boje i blagog mirisa te se upotrebljava za bolesti dišnih putova i u kozmetici za izradu losiona za čišćenje lica ili kupki. Zbog svoje veličine, dugovječnosti i ljepote za nju je vezano religijsko poštovanje. Jela je stan gorske vile. Vezana je i uz kult mrtvih. Nakon prihvaćanja kršćanstva Hrvati su preuzeli sa zapada običaj kićenja božićne jele.

35-6

0 m

četinjača brdskih i planinskih područja; deblo vitko i ravno, punodrvno; krošnja ušiljena, kupolasta i široka ili stubasta; grane pršljenasto raspoređene i većinom sabljasto zakrivljene; promjera do 1 m

tanka na mladim stablima; glatka, sivocrvenkasta; u starosti mrkocrvene boje; raspucana u obliku sitnih okruglastih ljusaka

iglice ravnomjerno spiralno raspoređene; većinom uperene na sve strane; rombičnog poprečnog presjeka; pri vrhu ušiljene, duge do 2,5 cm i oko 0,1 cm široke; s prugama puči na sve strane; među prstima se vrlo lako okreću

muški u obliku grimiznih sitnih češera; dugi 2 cm; ženski češeri na vrhu grana; grimiznocrveni; u početku uspravni; dugi 5 cm; poslije oplođivanja savijaju se prema dolje te otpadaju cijeli; cvate ovisno o nadmorskoj visini, IV-VI

češeri viseći, prije sazrijevanja pretežno zeleni ili crveni, u stadiju zrenja smeđi; dugi do 18 cm i oko 4 cm u promjeru; nakon sazrijevanja i ispadanja sjemena češeri otpadaju; sjeme je s krilcem, tamnosmeđe, sitno jajoliko, zašiljeno, tvrdo, dužine 0,4-0,5 cm

Smreka (Picea abies)

Smreka je vrsta koja prirodno dolazi u raznim stanišnim uvjetima diljem Europe i do 1.500 m nadmorske visine. Zbog rezonantnih svojstava upotrebljava se za izradu violina i gudačkih instrumenata. Stradivarijeve su violine izrađene od smreke vrlo uskih godova. Zanimljivo je spomenuti da je, iako se često kaže da »kitimo bor«, upravo smreka najčešće božićno drvce.

50 m

jeste li znali... jeste li znali...

8 9

četinjača; krošnja jajolika, zaobljena; u starosti kišobranasta, široko zasvođenoga, gotovo horizontalno zaravnjenog vrha

siva do tamnosiva; u starijoj dobi duboko raspucala na izdužene nepravilne ploče; katkad i do 10 cm debela

iglice po 2 u bjelkastom, oko 1 cm dugom rukavcu; tamnozelene, krute, blago povijene, naglo ušiljenog, žućkastog i bodljikavog vrha, sitno napiljenog ruba; duge 8-15 cm i debele 0,15-0,2 cm

muški cvatovi žućkasti, dugi oko 2 cm, nalaze se na vrhu lanjskog izbojka; u grupama; ženski češeri pojedinačni ili 3-4 u grupama; na vrhu ovogodišnjeg izbojka; cvate V

češeri dugi 4-8 cm i široki oko 4 cm; odrvenjele ljuske s donje strane zagasitocrne; sjeme sivkastosmeđe, dugo 0,5-0,7 cm i široko oko 0,4 cm, s oko 2 cm dugim krilcem; zriju 2 godine, a otvaraju se u proljeće 3. godine

Crni bor (Pinus nigra)

Crni bor je tzv. pionirska vrsta, odnosno ona vrsta koja prva dolazi na ne-šumsko stanište, lako se zakorijenjuje i tako stvara uvjete za druge vrste drveća. Doživljava veliku starost i vrlo je otporna vrsta na vjetrove, posolicu, sušu i štetnike drveta. Nekad se na crnom boru smolarilo za dobivanje terpentina, dodatka bojama i sl. Zbog nepropusnosti često se koristilo u brodogradnji.

U grčko-rimskom svijetu bor je, zajedno s bršljanom, povezivan s tajnošću prirodnog svijeta i bio je posvećen božici plodnosti - Kibeli.

50 m

vazdazeleni grm ili srednje visoko drvo; sa širokom piramidalnom krošnjom i nepravilnim deblom; podnosi zasjenu i sjevernu ekspoziciju; česta hortikulturna biljka

tanka, crvenosmeđa; na mlađim izbojcima glatka; u starijoj dobi po dužini raspucana i ljušti se u obliku listića i traka

iglice većinom češljasto raspoređene; pri osnovi sužene kao u peteljku koja je produžena niz sam izbojak, s naglo ušiljenim vrhom; spljoštene su i mekane, gore tamnozelene, dolje blijede, s dvije blijedozelene pruge; duge do 3 cm, široke 0,2-0,25 cm, ostaju na granama 4-5 godina

muški pojedinačni, loptasti, u pazuhu iglica, na kratkoj peteljci, s 5-10 prašnika, koji su pri vrhu štitasto prošireni; ženski pojedinačni, gusto pokriveni ljuskama, od kojih najgornja 3 para pokrivaju samo cvijet; cvate III-IV

sjeme je koštuničasto, sjajno, tamnosmeđe, jajasto, malo spljošteno; dugo 0,5-0,8 cm, široko do 0,5 cm, s tvrdom sjemenjačom; zrelo obavijeno mesnatim vrčastim omotačem crvene boje koje se naziva arilus; sazrijeva iste godine ujesen

Tisa (Taxus baccata)

Doživi vrlo veliku starost čak i više od 1.000 godina. Svi njeni dijelovi sadržavaju otrovni alkaloid taksin, osim crvenog omotača (arilusa), koji se koristi u medicini za izradu sirupa, a ptice su posebno prilagođene da ne probave otrovno sjeme. Postoji cijeli niz hortikulturnih varijeteta kao što su zlatna, stubasta...Prema vjerovanjima Južnih Slavena ona je sretno drvo i simbol vječnog života. Od nje bježe đavoli, vještice i more tako da se u Hrvata i drugih Slavena komadići tisova drveta ušivaju djetetu u neke dijelove odjeće ili se stavljaju u kolijevku.

20 m


10 11

listopadno crnogorično drvo močvarnih staništa; promjera 1-1,5 m; piramidalnog habitusa, s horizontalnim granama

kora debla je crvenkastosmeđa ili pepeljastosiva

iglice kratkih izbojaka su dvoredne, linearne, nježne i meke; 1,2-1,8 cm duge i 0,15 cm široke, svijetlozelene, a ujesen crvenosmeđe, na vrhu zašiljene, prave ili malo zakrivljene, krajem jeseni otpadaju zajedno s izbojkom; listovi na dugim izbojcima su spiralno raspoređeni i ljuskasti

muški tvore 10-12 cm duge metlice, ženski su u češerastim cvatovima; češeri 2-3 cm dugi, gotovo sjede na granama, jajoliko okruglasti; od 10-12 spiralno raspoređenih odrvenjelih ljuski; cvate III - IV

pod svakom ljuskom češera nalazi se 1-2 sjemenke koje su nepravilno trokutaste, 0,6 cm duge i imaju debelu ovojnicu, zrije svake 3 godine

Močvarni čempres ili taksodij(Taxodium distichum)

Ovo drvo se zbog svoje trajnosti naziva i vječnim drvetom. Iz korjenova sustava izbijaju uspravne, i do 1 metar visoke koljenaste izrasline tzv. “zračno korijenje” koje su sastavljene od mekog i lakog “spužvastog” drveta i kore, a služe za opskrbljivanje kisikom i prozračivanje korijena. Nastanjuje staništa gdje se trajno zadržava voda.

50 m

listopadno drvo; podrijetlom iz Sjeverne Amerike

kod starijih stabala tamnosmeđa, uzdužno raspucana; na izbojcima su razvijeni dugi, jaki, tamnosmeđi trnovi, okomiti na izbojak, na debljim granama i deblu razvijaju se u skupinama i na njima se javljaju još 1-2 manja trna koji izbijaju okomito iz donje trećine glavnog trna

do 30 cm dugi, dvostruko parno perasti; listići eliptični, sitni, oko 2-3 cm dugi, svijetlozeleni, ujesen zlatnožuti

zelenkasti, sitni; tvore 5-7 cm duge grozdiće; cvatu V - VI

izrazito duga mahuna, 30-40 cm; sabljasto savijena, crvenosmeđa, sjajna i gola; ostaje na stablu i preko zime; sjemenke brojne, eliptične, oko 0,7 cm duge, gole, kestenjastosmeđe

Trnovac ili gledičija(Gleditsia triacanthos)

Iznimno je otporna na zagađenost zraka, a ima sposobnost korištenja bakterija za apsorbiranje dušika iz zemlje. Vjeruje se da je od granja i trnja ove vrste napravljena kruna kojom je okrunjen Isus.

45 m


12 13

listopadno visoko drvo; podrijetlom iz Sjeverne Amerike

kod mladih stabala glatka i smeđa; starija s mrežasto razgranjenim pukotinama

neparno perasto sastavljeni, dugi 15-30 cm, s 3-12 pari listića dugih 3-5 cm; zaobljena vrha; vršna liska na dužoj peteljci; palistići u obliku 2 trna, ostaju i odrvene nakon otpadanja listova

bijeli, na dršku ih je 15-30 združeno u viseći grozd dug do 20 cm; čaška svijetlozelena, zvonasta; vjenčić dug do 2 cm, mirisan, sa žutom šarom na zastavici; cvate V-VI

spljoštena mahuna, sa 6-8 sjemenki; duga 10 cm, gola, puca uzdužno

Bagrem (Robinia pseudoacacia)

Bagrem je drvo koje brzo raste i kratkog je životnog vijeka, a raste i na najslabijoj zemlji pa i na živom pijesku. Zbog svojih velikih mirisnih cvjetova koristi se za ispašu pčela. Prema vrijednosti za pčelarstvo bagremu pripada prvo mjesto. Ova je vrsta unesena na područje Hrvatske, a podrijetlom je iz Sjeverne Amerike. Koristi se za vinogradarsko kolje te za stabilizaciju klizišta.

25 m

listopadno drvo snažnog debla; široka, nepravilno razvijena, dosta rijetka krošnja

glatka, bjeličastosiva, tanka; prošlogodišnji vanjski sloj neprekidno se ljušti u većim krpama; kod starijih stabala kora je u donjem dijelu dosta sitno ispucala; izbojci grana pustenasti

tanko kožasti; na dužoj peteljci, koja je pri osnovici proširena šupljim dijelom u kojem se nalazi pupoljak; dugi do 20 cm; 3-5 većih lapova; na bazi okomito odrezani ili srcoliko urezani

u visećim glavičastim cvatovima; na stapci najviše 2 plodne glavice; muške zelene i javljaju se u pazuhu listova; ženske su tamnocrvene i javljaju se terminalno na izbojcima, pojedini cvjetići su vrlo sitni i neupadljivi; cvate IV-V

javlja se u obliku 1-2 plodne glavice koje vise na dugoj zajedničkoj osovini; ostaju na granama preko cijele zime, a raspadaju se na stablu tijekom prvih toplijih proljetnih dana

Zbog svoje otpornosti, sposobnosti podnošenja zagađenog zraka i žestokog obrezivanja najčešća je uzgojna vrsta platane i uobičajen prizor u velegradovima širom svijeta. Nastala je križanjem između američke i azijske platane. Stablo platane pruža grane u visinu i širinu i postalo je slikom dobrotvornosti, čvrstoće karaktera i ćudoredne nadmoćnosti.

25 m

Javorolisna platana (Platanus acerifolia)


14 15

listopadno drvo; uspravnog debla sa širokom i gustom krošnjom; autohtono za područje Maksimira

uzdužno duboko ispucala u četvrtaste i mnogokutne ljuske; do 3 cm debela; tamnosive do crvenkastomrke boje

jajoliki, ušiljena vrha; na peteljci dugoj 0,6-1,5 cm; u osnovi nesimetrični; dugi 5-10 cm i s 8-12 pari bočnih žila, od kojih se neke od njih viličasto dijele blizu ruba lista

brojni; u gustim čupercima na prošlogodišnjim grančicama; cvate prije listanja, III-IV

bjelkastožut, jednosjemeni oraščić, smješten ekscentrično u krilcu koje je na vrhu srcasto urezano; dug 1,3-2,5 cm i širok do 2 cm; zrije V-VI, odmah nakon toga otpadne sa stabla

Nizinski brijest (Ulmus campestris)

Grane brijesta su stoljećima korištene za slavine za vodu, lopate za vodene kotače i za izradu brodova. U stolarstvu je vrlo cijenjen zbog zlatnocrvenkaste boje. Ova je vrsta kod nas gotovo izumrla zbog holandske bolesti brijesta, gljivice koju raznose ličinke kukaca, potkornjaka.

U ikonografiji zapadnog kršćanstva brijest simbolizira dostojanstvo života. Svojim golemim rastom i pružanjem grana u svim smjerovima označava onu snagu što prema Svetom pismu zrači iz pobožnih koji imaju čvrstu vjeru.

40 m

listopadno drvo brdskih i planinskih područja; prilagođava se okolini i uvjetima u kojima živi, tako da se izgled stabla može razlikovati

tanka, glatka i pepeljastosiva

svijetlozeleni, dugi 5-12 cm i široki 3-8 cm; 5-9 pari žila; nenazubljena, ali valovita i kod mladih listova fino trepavičasto-dlakava ruba

muški cvjetovi skupljeni u kuglaste cvatove koji vise na končastoj, dlakavoj peteljci dugoj do 5 cm; ženski na kratkim peteljkama, po 2 cvijeta u kupoli obrasloj končastim ljuskama; cvate usporedo s listanjem, IV-V

“bukvica”, trokutasta presjeka, smeđe boje i glatka; po 2 ploda u kupoli obrasloj končastim ljuskama; zrela kupola iz koje ispada plod puca na 4 dijela

Bukva (Fagus sylvatica)

Bukva je naše najraširenije šumsko drvo, a njezin plod je jestiv i važna je hrana za životinje. U hortikulturnom oblikovanju parkova, pa tako i Maksimira, često se koriste hortikulturni oblici kao što su bukva s visećim granama, piramidalnog habitusa ili crvenih listova. Prvi rukopisi bili su napisani na tankim pločicama bukovine. Značenje riječi bukva vezano je uz upotrebu njezine kore kao sredstva za pisanje, što se vidi u korijenima nekih jezika, poput njemačkog (Buch) i engleskog (book).

40 m


16 17

listopadno drvo umjerenog i submediteranskog područja; guste i bujne krošnje

u mladosti glatka, maslinastosmeđa, sa svijetlim pukotinama; poslije smeđosiva i uzdužno ispucana

naizmjenični, bodljasto-pilasti; lisna plojka tvrda, kožasta; duga 8-23 cm i široka 4-8 cm; na licu gola, tamnozelena, sjajna; na naličju dlakava, poslije ogoli, svijetlozelena do sivkasta; peteljka duga 0,5-3 cm; zalisci dugi 1,5-2 cm, dlakavi, dosta rano otpadaju

muški u grupicama od po 3 i više, skupljeni u uspravne 10-30 cm duge prividne klasove s dlakavim vretenom; pri njihovoj osnovi nalaze se ženski cvjetovi koji su skupljeni u grupicama od po 3-7 u zajedničkoj kupoli; cvate znatno nakon listanja, te šumi daju zlatnozelenu boju, VI

jednosjemena, rjeđe dvosjemena oraščica, s kožastom, tamnosmeđom, sjajnom ljuskom; u zajedničkoj bodljikavoj kupoli razvijaju se najčešće 3 ploda

Pitomi kesten (Castanea sativa)

Kesten je dugovječno drvo otporno na sušu i uspijeva na suhoj plodnoj zemlji, a vrlo je cijenjeno u građevinarstvu. Kao drvo za ogrjev koje slabo dimi u SAD-u se koristio u vrijeme prohibicije za proizvodnju alkoholnih pića. Bačve izrađene od kestenova drveta vrlo su cijenjene i tražene. U posljednje vrijeme ova je vrsta ugrožena napadom gljivice koja uzrokuje rak kore pitomog kestena. Zbog hranjivog ploda i trajnog drveta sadio se na tradicionalnim putovima Rimljana. Kesten je simbol čistoće jer je ljuska u kojoj se nalazi puna bodljika, a ne mogu mu nauditi.

30 m

listopadno drvo brežuljkastog i brdskog područja; promjera 1-3 m; u Maksimiru na povišenim terenima

debela do 2 cm; plitko ispucala, bjeličastosiva

na užlijebljenim, golim peteljkama dugim 1,2-3 cm; lisna plojka tanka, čvrsta, duga do 12 cm i široka 7 cm; obrnuto jajolika; s donje strane uz srednju žilu slabije zvjezdasto dlakava

muški u resama, dugim do 6 cm, osnova je gola ili rijetko dlakava; ženski su pojedinačni ili u grupama po 2-5; cvate IV-V

žir, dug 1,5-4 cm, širok 0,8-2,5 cm; sjedeći ili na kratkom dršku; kupola poluloptasta, plitka, tankih zidova, visoka 0,5-1,2 cm i široka 0,8-1,4 cm

Hrast kitnjak (Quercus petraea)

Njegov plod, žir, važan je sastav prehrane divljih životinja, a koristi se i za žirenje pitomih svinja. Drvo je kvalitetno i ima razne primjene od građevinarstva, brodogradnje, izrade bačava, stolarije i izrade furnira. U parku Maksimir osim hrasta lužnjaka, kitnjaka i cera možemo naći i druge hortikulturno sađene vrste hrastova.

40 m


18 19

listopadno drvo; samostojeća stabla sa širokom krošnjom; biljka svjetla; s dubokim korijenjem i vrlo jakim i debelim granama; karakteristično za niže dijelove parka Maksimir

smeđa do tamnosiva; izrazito mrežasto izbrazdana i plitko raspucana; u mladosti glatka, poslije uzdužno ispucala; u starosti debela

na debelim, golim, poluokruglim, 0,2-1 cm dugim peteljkama; lisna plojka duga 8-12 cm i široka 3-10 cm, pri osnovi nesimetrična, okruglasta ili ušata; s 5-7 nejednakih lapova

muški u 2-5 cm dugim resama, ženski su pojedinačni ili u grupicama do 5; cvate IV - V

žir, gladak, dug 1,5-5 cm, s površinskim tamnim uzdužnim prugama, svijetlosmeđ ili žućkast; viri iz kupole 1/2 do 2/3 dužine žira; visi na peteljci dugoj 2-3 cm; dozrijeva IX-X

Hrast lužnjak (Quercus robur)

Kaže se da 100 godina raste, 100 godina živi i 100 godina umire. To je dugovječna vrsta, a zabilježeni su mnogi veterani stariji i od 1.000 godina.

Simbol je snage, što se na latinskom označuje riječju robur, a koja označava i fizičku i moralnu snagu. Zauzimao je vjerojatno najvažnije mjesto u vjerovanjima ljudi u staroj Europi. Kao i kitnjak ima upotrebnu vrijednost za drvo i žir, a najcijenjenije je drvo poznato i kao slavonska hrastovina.

40 m

listopadno drvo; visoko, snažno, s ravnim deblom

vrlo karakteristična zbog uočljivo crvenkaste boje u dnu brazdi; inače je sive boje i duboko uzduž izbrazdana, s uskim i poprečnim pukotinama koje često nastaju od leda

na dlakavoj peteljci dugoj 0,5-2,5 cm; plojka duga 5-15 cm i do 9 cm široka, oblikom veoma polimorfna, kožasta, na licu tamnozelena, pomalo hrapava, gola ili posuta sitnim zvjezdastim dlačicama; na naličju pepeljasta ili žućkasta

muški skupljeni u rastresite cvatove na tankoj osovini, dugoj 4-11 cm; ženski na zajedničkoj dlakavoj peteljci; cvate istodobno s listanjem, IV-V

žir, pojedinačan ili po 2-4 zajedno, sjedeći ili na dršku dugom do 3 cm, dug 2-4 cm, debeo do 2,5 cm; gol, uzduž fino izbrazdan; kupola poluloptasta, visoka do 2 cm i široka 1-2 cm; s brojnim pepeljasto dlakavim čekinjama dugim do 1 cm, koje su končasto linearne, šiljaste; zri IX-X, svake druge godine

Hrast cer (Quercus cerris)

Točna postojbina cera nije poznata jer je stoljećima bio sađen diljem Europe, a i lako se naturalizira. Karakteristično za ovaj hrast je da su kupole žirova pokrivene končastim čekinjama. Tehnička vrijednost njegovog drveta je mala za razliku od kitnjaka i lužnjaka.

30 m

20 21


listopadno, vitko drvo; zaobljene krošnje s visećim, rahlim granama

u mladosti bijela, ljušti se u horizontalnim trakama; poslije je u donjem dijelu crna i duboko ispucala

goli, rombični ili trokutasti; u početku malo ljepljivi; dvostruko nazubljenopilasti; dugi 3,5-7 cm i široki 2-4 cm; imaju 6-9 pari bočnih žila; peteljka lista gola, duga 2-3 cm

muški u sjedećim resama dugim 4-6 cm; formiraju se već u jesen; ženski također u resama, koje imaju držak, duge oko 2 cm; pojavljuju se u proljeće; cvate istodobno s listanjem, IV-V

u plodnim visećim resama, koje su na dugoj tankoj peteljci; smeđe boje; oraščić dug oko 0,2 cm

Breza (Betula pendula)

Kora breze može biti od snježno bijele do crvenkastosmeđe boje. Breza je sposobna podnijeti jaku hladnoću, kao i duga razdoblja suše i bila je jedna od prvih vrsta koja je naselila sjevernu Europu nakon zadnjeg ledenog doba prije 12.000 godina.

30 m

listopadno drvo; vitko i ravno deblo do vrha krošnje; raste uz vodotoke

kod mladih primjeraka glatka, zelenkastosmeđa, više-manje sjajna; poslije crvenosmeđa i ljuskava, debela do 2 cm

u mladosti na licu ljepljivi; odrasli su dugi 4-10 cm i široki 3-7 cm, tupo nazubljeni, na vrhu urezani; peteljka duga 1,5-2 cm; listovi prije opadanja jako potamne, inače su zatvorenozeleni, goli i sjajni; samo na naličju u pazuhu žila s crvenosmeđim dlačicama; lista IV

muški u visećim, ljubičastosmeđim resama dugim 5-6 cm, po 3-4 u grozdu, na debeloj savijenoj peteljci; ženske su rese sitne, na peteljkama po 3-4 u pazušcu listova; cvate prije listanja, II-III

dug oko 0,2-0,3 cm, smeđi, spljošteni oraščić, koji sa strane ima vrlo uska krilca, a nalazi se u češerima, koji se sastoje od zadebljalih i odrvenjelih ljuski; češeri u doba zrenja ne otpadaju, ostaju na granama do ljeta; oraščići sazrijevaju X - XII, ostaju preko zime u češerima, a ispadaju tek uoči proljetnih dana

Crna joha (Alnus glutinosa)

Joha brzo raste i nastanjuje izuzetno vlažna i močvarna staništa. Njezino vodootporno drvo su upotrebljavali za izradu svega, od brodova do cijevi za vodu. Joha čini temelje mnogim zgradama u Veneciji i korištena je za izradu vodenih brana. Zbog svog čupasto razvijenog korijenja štiti obalu od erozije. Po mnogim elementima podsjeća na četinjače - ima male češeriće, deblo se pruža do vrha krošnje, a sličnosti postoje i u anatomskoj građi. U Zagorju je nazivaju jalša.

25 m


22 23

listopadni grm, katkad se razvije kao manje drvo

pepeljastosiva ili crvenkasta, glatka, tanka, s markantnim bjelkastim lenticelama; poslije posivi i plitko ispuca

dugi 6-10 cm i široki 5-9 cm; na licu tamnozeleni s rijetkim dlačicama ili goli, bez sjaja; na naličju svjetliji, duž žila dlakavi, dvostruko nazubljeni; peteljka kratka

muški u resama, dugim do 10 cm, obično 2-4 zajedno u grupama, formirani su već ujesen i tada su svijetlosmeđe do sivosmeđe boje, prezime zatvorene; u rano proljeće se otvaraju i praše polen; imaju gusto dlakave pokrovne ljuske; ženski po 2 u cvatovima koji su slični pupoljcima iz kojih u rano proljeće vire tamnocrvene končaste njuške; cvate IV-V

oraščić, lješnjak s jednom sjemenkom; u skupinama 1-4; okruglasti, okruženi listolikim zvonolikim ovojem, nazubljenog ili režnjevitog ruba, koji je u početku zelen, sočan, poslije smeđ, kožast; sjemenka je jestiva

Lijeska (Corylus avellana)

Lijeska ima sposobnost da ponovno izraste nakon obilnog obrezivanja te je omiljena biljka za poljoprivredne živice. Plod je najčešća hrana maksimirskim vjevericama i puhovima. Vrlo je česta hortikulturna crvenolisna lijeska ili medvjeđa lijeska.

7 m

listopadno drvo; krošnja razgranata, gusta, a deblo zasukano i užlijebljeno; autohtono drvo izdignutih terena maksimirskih šuma

tanka, glatka, slabo ispucala; svijetlosiva

dugi oko 5-10 (15) cm i široki 2-5 cm, s 11-15 pari bočnih žila; peteljka s gornje strane često crvenkasta; postrane žile jasno izražene; lišće je jajoliko, dvostruko napiljeno, hrapavo; ujesen je zlatnožute boje

muški se razvijaju iz krupnijih bočnih, cvjetnih pupoljaka na prošlogodišnjim grančicama, u obliku okruglastih, visećih, rastresitih resa dugih 4-6 cm; ženski također u okruglastim, visećim, ali samo do 2 cm dugim resama; muški cvjetovi su u donjem dijelu zeleni, u gornjem tamnosmeđi do crvenkasti, obrasli gustim bijelim dlakama; cvate IV-VI

jednosjemena, bočno smještena orašica duga 0,5-1 cm, svijetlozelena, poslije sivosmeđa, gola, sa 7-11 uzdužnih pruga, djelomično prekrivena trolapim plodnim priperkom, čije je srednji lap dug oko 3-4 cm; plodovi vise u izduženim gustim plodnim skupinama dugim do 15 cm

Grab (Carpinus betulus)

Drvo graba tradicionalno se iskorištavalo za volovske jarmove i mesarske panjeve. Grabovi pripadaju u porodicu brezovki, zajedno s brezama i lijeskom jer su im i muški i ženski cvjetovi u obliku resa. Drvo je izvanrednih ogrijevnih vrijednosti. Zbog žilavog i čvrstog drveta upotrebljava se za izradu držalica za alat, izradu vretena i kalupa za izradu cipela.

25 m


24 25

listopadno drvo; nepravilnog stabla s debelim, krivim, horizontalno ispruženim ograncima; dolazi uz jezera i vodotoke parka Maksimir

kod mladih grančica bjeličasta, svilasto dlakava; poslije ogoli i postaje crvenkastosiva ili zelenkasta; kod starijih primjeraka tamnosivosmeđa, debela 3-4 cm, duboko i koso ispucala

naizmjenični, dugi do 10 cm i široki do 1,5 cm; najširi u sredini svoje dužine; po rubu sitno napiljeni; lisna peteljka duga oko 1 cm, srebrnastozelene boje

muški u “macama”, dugim 4-5 cm, antere su im zlatnožute, pri osnovi imaju 2 nektarije; ženski su također u macama s 1 nekatarijem; cvate istodobno ili odmah poslije listanja, III-IV

jajasto čunjasti tobolac, koji uzdužno raspucava; sadržava brojne sjemenke, koje su sitne, duge oko 0,15 cm

Bijela vrba (Salix alba)

Ova se vrba upotrebljava za izradu palica za kriket, pletenih košara, drvenih sanduka za voće i povrće te za sitnu seosku građu, a može preživjeti uronjena u vodu i nekoliko mjeseci. Stabla vrbe sjekla su se “u glavu” i imala su tipičan “šubarasti” habitus. Bijela vrba ima mnogo varijeteta i hibrida od kojih je najpoznatija žalosna vrba.

25 m

listopadno drvo; visoko stablo s uspravnim deblom i zaobljenom krošnjom; grane tanke, duge i viseće

kod starih stabala siva s uzdužnim pukotinama, unutar njih smeđa; viseće grane žute

dugi do 17 cm, sitno nazubljenog ruba; modro do sivozeleni; peteljka vrlo kratka

“mace”, duge 3-6 cm, na dršku, uske; odstoje od grana, osobito muški povijeni, muški s 2, a ženski s 1 nektarijem, 1 plodnicom i s 2 raširene njuške; cvate IV-V

jajasto čunjasti tobolac, koji uzdužno raspucava; sadržava brojne sjemenke, koje su sitne; duge oko 0,15 cm

Žalosna vrba (Salix alba vitellina-pendula)

Vrbe se oprašuju isključivo kukcima. Međusobno se dijele na uskolisne i širokolisne. Ova vrsta vrbe je hibrid između bijele vrbe i kineske žalosne vrbe, a naziv žalosna vrba dobila je zbog svojih visećih grana. Često se sadi uz jezera, pa je tako nalazimo i uz sva maksimirska jezera.

20 m


26 27

listopadno drvo; uz vodotoke u vlažnijim dijelovima parka Maksimir

glatka, debela oko 2 cm; kod starijih primjeraka tamnosiva, ispucana i izbrazdana

naizmjenični, u početku dlakavi, poslije goli, vrlo varijabilni; plojka 3-9 cm; na vrlo dugačkoj (3-6 cm) i tankoj, spljoštenoj peteljci koje vjetar lako pokreće

muški u 7-10 cm dugim, visećim, sivovunastim resama, koje poslije cvjetanja pocrvene; ženske mace su tamnosmeđe, viseće; cvate prije listanja, III-IV

goli, mnogosjemeni, sivosmeđi, uski tobolac; 0,2-0,3 cm dužine, na kratkoj peteljci

Trepetljika ili jasika (Populus tremula)

Listovi trepere i dršću čak i pri najblažem povjetarcu (po tome je i dobila naziv). “Treperiti kao list jasike” uzrečica je koja seže u vremena engleskog pjesnika Edmunda Spensera. Uz brezu, prva je vrsta koja se pojavljuje na požarištima. Lagano drvo se koristi za izradu sanduka te za celulozu za najkvalitetniji papir.

30 m

listopadno drvo nižeg dijela parka Maksimir; uz donja jezera te vodotoke

kod mladih stabala glatka, sivobjelkasta do zelenkasta, s karakterističnim hrđastocrvenim pukotinama; na starijim je tamnija duboko ispucana, osobito u donjem dijelu debla

u mladosti na licu i naličju dlakavi, tanki; starije lišće je dosta kožasto, na licu sjajno, tamnozeleno, na naličju je isto kao i na mladim izbojcima i pupoljcima, snježnobijelo; režnjevi nejednake veličine, trokutasti, ušiljeni i često nepravilno nazubljeni

muški u debelim, visećim, resama dugim 3-7 cm, imaju 7-10 prašnika, čije su antere grimiznocrvene; ženske rese su duže i vitkije; cvate IV-V

goli tobolac na izrazitom dršku, svijetlosmeđe boje; otvara se uzdužno na 2 zaklopca; sjeme je veliko oko 0,2 cm, svijetlo, dlakavo

Bijela topola (Populus alba)

Topola je drvo koje brzo raste i može podnijeti onečišćeni zrak i posolicu te se često sadi uz autoceste. Drvo topole koje je posađeno u Royal Gardenu u Londonu postiglo je visinu od 17 metara za samo 13 godina!

30 m


28 29

listopadno drvo; biljka široke i gusto razgranjene krošnje

kod mladih primjeraka glatka, zelenkastosmeđa; kod starijih stabala debela do 2 cm, duboko uzdužno izbrazdana, crvenkastosiva

dugi 4-7 cm, isto toliko široki; na licu goli, tamnozeleni, na naličju svijetlozeleni i s čupercima svijetlohrđastih dlačica u kutovima lisnih žila; oštro nazubljeni; peteljka duga 2-4 cm

žućkastozeleni; 5-7 u paštitastom cvatu, koji je svojim drškom prirastao za krilati zalistak i ima izražen držak; cvate najkasnije od svih naših lipa, VI

višesjemeni okruglasti oraščić, koji se može bez teškoća prstima zdrobiti; izvana pahuljast, bez rebara, slabo bradavičast

Malolisna lipa (Tilia cordata)

Ova medonosna vrsta se smatra jednom od najljekovitijih biljaka, a nekad je bila glavno drvo starih Slavena koji su je smatrali svetim drvetom. Unutarnja kora se tradicionalno rabila za izradu užadi i lika za vezanje loze. Za neke primjerke se smatra da su stari i više od 2.000 godina. Lipa je simbol prijateljstva, nježnosti, vjernosti i žene, a mjesec lipanj svoj je naziv dobio po vremenu cvatnje lipa. Njezino meko drvo pogodno je za izradu kipova i rezbarija.

25 m

listopadno drvo; biljka sjene; s dubokim korijenom; pravog debla i široke voluminozne krošnje

debela do 3 cm; uzdužno grubo ispucana; sivocrvenkasta

dugi 7-15 cm; na peteljkama dugim 3-6 cm; na licu su obično goli ili vrlo slabo dlakavi, tamnozeleni; na naličju su svjetliji i s čupercima bijelih dlaka u kutima lisnih žila; ušiljena vrha i napiljena ruba

bijeložuti, mirisni; po 2-3 (6) u paštitastom cvatu; zalisci su bez drška, sjedeći ili rjeđe, s drškom; cvate VI

višesjemeni okruglasti tvrdi oraščić, koji je izvana pokriven smeđim dlačicama i ima 5 jasno izbočenih uzdužnih rebara

Velelisna lipa (Tilia platyphyllos)

Drvo lipe cijenjeno je u izradi glazbenih instrumenata te u pčelarstvu zbog ukusna meda. Lipa često zauzima središnje mjesto u seoskim zajednicama, oko starih crkvi i u središtu sela. Jedna lipa je stajala sred zagrebačkog Kaptola i nad njom (ober lipi) su se kažnjavali ljudi zbog nedoličnog ponašanja. Slavna je i «Gupčeva lipa» iz Gornje Stubice, jedini živi svjedok seljačke bune iz 1573. godine, pod kojom je prema narodnoj predaji seljački vođa Matija Gubec okupljao svoje istomišljenike.

40 m


30 31

listopadno drvo izdignutih dijelova maksimirskih šuma

kožasta, tanka, vrlo žilava, ljušti se u horizontalnim prstenastim trakama; u starijoj dobi sitno ispucana, crvenkastosmeđa do sivo smeđa

dugi oko 10 cm i široki oko 5 cm, ušiljena vrha i napiljena ruba; peteljka duga oko 5 cm, pri vrhu s 2 izrazite crvenkaste žlijezde

na dugim peteljkama, skupljeni u gustim štitastim cvatovima; lapova i latica po 5; latice su unatrag povinute, obrnutojajaste; prašničke niti i latice su bijele, antere tamnožute; za vrijeme cvatnje jedna od najdekorativnijih šumskih vrsta; cvate IV-V

mesnata, okrugla koštunica; uoči zrenja crvena; u zrelom stanju crvenocrna, blještavo sjajna, ukusna

Trešnja (Prunus avium)

Plod trešnje rado jedu ptice, te tako pridonose njenom rasijavanju. Postoji čak i vrsta ptice koja je po trešnji dobila ime. To je batokljun trešnjar (Coccothraustes coccothraustes), ptica koja s kljunom, poput bata razbija čvrstu košticu!

Zbog kvalitetnog crvenog drveta koristi se često u stolariji za izradu namještaja.

20 m

listopadno drvo; deblo je debljine do 60 cm; često izgleda i kao malo veći grm; autohtona vrsta za park Maksimir

svijetlosiva, hrapava; ljušti se mrežasto; debela oko 1 cm

nasuprotni, jednostavni; na peteljci dugoj 3-4 cm; peterolapi, a vrh lapa tupo trolap; na rubu cjeloviti ili plitko nazubljeni; srcolike ili okruglaste osnove; dugi oko 2,5-4 cm i do 7 cm široki, kožasti i goli, na licu tamnozeleni i sjajni, na naličju modrozeleni, a u kutovima žila dlakavi

u malocvjetnim cvatovima, koji su u početku uspravni, a poslije viseći; cvate IV-V

krilati pucavac, koji se u zrelom stanju raspada u 2 perutke, okrugao, a krilca su duga 2-3 cm, često se preklapaju i imaju crvenu boju

Klen ili poljski javor (Acer campestre)

Ova vrsta javora uspijeva i na odlagalištima otpada.

Kod Južnih Slavena postoji vjerovanje da se ispod drveta klena sastaju demoni koji izazivaju bolest kod ljudi. Kad demon bolesti napadne nekoga, seoska vračara odnese pod drvo klena malu pogaču, čašu vina i malo vode da pokrene demona kako bi napustio bolesnika.

Od njegova drveta izrađuju se lule i zdjele. Krošnja klena ujesen svojim lišćem oboji šumu zlatnožutom bojom.

20 m


32 33

listopadno drvo; gusta izdužena jajolika krošnja; ravno i u presjeku okruglo deblo

debela oko 1 cm, tamnosmeđa s brojnim sitnim i plitkim, uzdužnim, mrežastim brazdama; ne ljušti se

ušiljenih vrhova; na tankim, najčešće crvenim peteljkama dugim 4-21 cm; lisna plojka s obje strane svijetlozelena, gola ili je duž žila na donjoj strani fino dlakava; duga 5-16 cm i široka 8-25 cm

žutozeleni, javljaju se u uspravnim cvatovima; cvate prije listanja, IV-V

krilati pucavac, koji se u zrelom stanju raspada u 2 perutke, a krila su mu postavljena u kutu od 180º; sjeme se nalazi unutar perutke, a na poprečnom presjeku je plosnato

Javor mliječ (Acer platanoides)

Zbog lijepog lišća koje se prije opadanja oboji žarkocrvenom bojom omiljeno je drvo za aleje i parkove te su uzgojem nastali brojni oblici. Iz prekinutih peteljki i lista curi bijeli mliječni sok, pa otud i narodni naziv mliječ ili mleč. Javori su vrste koje se najčešće spominju u narodnim pjesmama i poeziji. Koristi se za izradu muzičkih instrumenata poput klavira, kundaka za puške te u stolarstvu zato što se lako polira i ima lijepu teksturu.

30 m

Gorski javor (Acer pseudoplatanus)

Na svijetu postoji više od 100 vrsta javora, a podnose i najjače vjetrove. Drvo se upotrebljava u stolariji i bijele je boje. Od posebne estetske vrijednosti je “ptičji javor” za izradu furnira s brojnim ikricama od izbojnih čvorova.

U vjerovanjima kod Južnih Slavena postoje sveti izvori kraj kojih raste i sveti javor. Na takve izvore dolaze bolesnici i umivaju se vodom. Javor je u vezi s kultom pokojnika i predaka. Ljesovi se često izrađuju od javorova drveta zato što se vjeruje da ima apotropejsko djelovanje.

30 m

listopadno drvo gorskih i brdskih predjela gdje se duže zadržava snijeg ili uz vodotoke; dosta nepravilna i jaka debla

debela oko 1 cm, u početku glatka, poslije puca u obliku širokih, nepravilnih, tankih, crvenkastosmeđih ljuskastih ploča

peterolapi; oko 8-16 cm dugi i do 20 cm široki; na dugačkoj peteljci; duguljasto-jajolikih, ušiljenih i pilastih rubova te ušiljenih režnjeva; na licu tamnozeleni, naličju sivozeleni i duž žila dlakavi; palistići jezičasti, svijetlozeleni, brzo otpadaju

žućkasto-zeleni, u visećim, do 10 cm dugim i razgranatim grozdovima; cvate IV-V

krilati pucavac, koji se u zrelom stanju raspada u 2 perutke, čija su krila postavljena u oštar kut; sjeme se nalazi unutar perutke, a na poprečnom presjeku je okruglasto


34 35

Divlji kesten (Aesculus hippoccastanum)

Iako se naziva divlji kesten, ovo je vrsta koju često nalazimo sađenu u drvoredima u gradovima, dok je pitomi kesten vrsta koja raste u našim šumama. Turci su ga upotrebljavali kao lijek za konje. Bijelo lagano drvo kestena je mnogo godina bilo korišteno za izradu kutija. Podrijetlom je iz Albanije i Grčke, a prvi put je unesen u Beč. Služio je za dobivanje tanina za štavljenje koža.

30 m

listopadno drvo; široko razgranato, krošnja okruglasta, gusto lisnata, voluminozna i kompaktna; promjer do 1 m

na mlađim izbojcima glatka, sivkastosmeđa; na starijim stablima crvenkastosiva, sitno ispuca i ljušti se u tankim ljuskama; debela oko 1 cm

nasuprotni; imaju 5-7 listića na zajedničkoj dugačkoj peteljci, dugoj 15-20 cm, od njih je srednji najveći, a donja dva su najmanja, dugi oko 15 cm; listovi su dlanoliko sastavljeni

u velikim uspravnim, piramidalnim cvatovima dugim 20-30 cm; pokraj dvospolnih, nalaze se na istoj biljci i jednospolni cvjetovi; cvate odmah poslije listanja, V-VI

okrugli tobolac, u promjeru oko 6 cm; s vanjske strane s mekanim bodljama i dlakama, u njemu se nalaze 1-3 sjemenke; nakon sazrijevanja puca na tri dijela; sjeme je krupno, okruglasto i nešto spljošteno; površina sjemena je pokrivena čvrstom, smeđom i sjajnom kupolom; neugodnog je okusa i vrlo gorko

Božikovina (Ilex aquifolium)

Božikovina je dugo bila sastavni dio božićnih svetkovina (od tuda joj i narodni naziv!) zbog njezinih crvenih blistavih bobica koje sazrijevaju upravo u to doba i zimzelenih listova. Drvo božikovine je guste građe i tvrdo te su se njime koristili za izradu baš svega, od klavirskih tipki do bilijarskih palica. Vrsta je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode. U našim joj je krajevima krajnja istočna granica rasprostranjenja.

10 m

vazdazeleni grm ili nisko drvo

tamnozelena, tanka; poslije prošarano pepeljastosiva; raspucana

kožasti; na licu tamnozeleni, sjajni; na naličju otvoreno zeleni; dugi 5-8 cm i široki 3-4,5 cm; donji listovi s bodljasto nazubljenim rubom, gornji jajasti, cjelovitog ruba

muški imaju po 4 bijela lapa i latica; prašnika 4; ženski cvjetovi pojedinačni u pazušcu listova; cvate V-VI

crvena koštunica, veličine graška, sjajna; sadržava 4-5 sjemenki; stoji na peteljci dugoj 0,7-0,8 cm; sazrijeva XI-XII


36 37

Jasen je jedno od najvećih europskih drveta, a njegovo bijelo drvo se rabi kada se traži velika čvrstoća i trajnost te osobito izdržljivost na udarce. Čak je i drveni okvir za automobil Morris Traveller 1960. bio napravljen od jasenovine. Za Grke je jasen bio simbol čvrstoće. Kod Južnih Slavena se jako poštuje jer ima veliku spasonosnu snagu. Vjerovanje je da na njegove grane vole sjedati vile jer vragovi na jasen ne mogu. Upotrebljavaju ga pri vračanju, ali i kao lijek protiv mnogih bolesti.

30 m

listopadno drvo; krošnja je dosta pravilna, svijetla i valjkasta, s dugačkim i jakim granama i grančicama usmjerenim prema gore

na mladim granama glatka, zelenkastosiva, a kod starijih stabala odebljala, tamna, duboko uzdužno i plitko poprečno izbrazdana; siva do sivosmeđa

neparno perasti, dugi do 25 cm, na dugoj, pomalo užlijebljenoj peteljci, a sastoje se od 7 do 15 podjednako velikih listića dugih 5-8 cm, koji su duguljasto ušiljeni i napiljeni; odozdo goli ili uz srednju žilu dlakavi

skupljeni u guste, smeđaste metličaste cvatove; bez čašice i vjenčića, prašnici tamnocrveni ili ljubičasti; cvate prije listanja, IV

perutka, duga 3-4 cm, široka oko 0,8 cm, na bazi većinom zaobljena, a na vrhu ušiljena ili tupa, sjajna i smeđa; sadržava jedno sjeme

Katalpa (Catalpa bignonioides)

Katalpa potječe iz Sjeverne Amerike, a kod nas se sadi u drvoredima, alejama i parkovima. Englesko ime ove vrste u prevodu znači indijanski grah, zbog Indijanaca koji su sušili i bojali njezine sjemenke te ih nosili kao nakit. Listovi su joj neugodna mirisa kada se protrljaju. Ova vrsta u svom kraju zadnja cvate, sredinom ljeta. Američke vrste roda Catalpa imaju bijele, dok Azijske vrste imaju žute cvjetove.

5-1

5 m

listopadno drvo Sjeverne Amerike; okruglaste i široke krošnje; krivudavog debla, s nisko postavljenim granama

tanka, uzdužno ispucana ili slabo ljuskasta; sivosmeđe boje

nasuprotni, jednostavni, veliki, široko jajasti, pri vrhu naglo ušiljeni, pri osnovi srcoliki, cijelog i valovitog ruba, ponekad sa jednim ili dva manja bočna režnja; na licu goli, naličiju gusto dlakavi; 15-30 cm dugi; peteljka do 16 cm duga

krupni, bijeli, zvonoliki; unutar ima dvije žute pruge i brojne crvenkaste pjege; tvore uspravne, 20-25 cm duge metličaste cvatove, cvate VII

okrugle, viseće, 15-35 cm duge i oko 0,10 cm široke kožaste, suhe, prljavosmeđe, neznatno zakrivljene čahure, koje izgledaju kao duge cigare; obilno rađa; plodovi sazrijevaju u jesen, ostaju na granama cijele zime, a otvaraju se u uzdužnim šavovima u proljeće; sadrži puno zbijenih i plosnatih, srebrenastosivkastih, okriljenih sjemenki, koje su na vrhovima resaste


38 39

Bijeli ili gorski jasen (Fraxinus excelsior)

Karta staze “Maksimirskih starosjedioca”

41

poučna staza

Portal

Vratareva kućica

Paviljon Jeka

Zoološki vrt

kapelica sv. Jurja

Obelisk

Vidikovac

pozornica

dječje igralište

Bilješke

..........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

..........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

.........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

..........................................................

.........................................................42 43

Prva zaštita parka Maksimir datira iz 1948. godine kada je, u ukupnoj površini od 316 hektara, proglašen prirodnom rijetkošću Rješenjem tadašnjeg Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti u Zagrebu. Danas park Maksimir zbog svoje iznimne vrijednosti uživa dvostruku zaštitu, Zakonom o zaštiti prirode zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zaštićen je kao kulturno dobro. Očuvane stoljetne šume s brojnim vrstama drveća uvelike doprinose njegovoj vrijednosti. U doba oblikovanja parka posađeno je u parku Maksimiru oko 300 vrsta drveća i grmlja, od kojih su se neke održale i danas. Uz pomoć ove knjižice naučite raspoznavati najčešće među njima!

Kako biste potvrdili svoje novostečeno znanje posjetite poučnu stazu na kojoj smo označili neke od vrsta. Nadamo se da će Vam potraga za ovim starosjediocima biti zabavna i poučna u isto vrijeme!

habitus, izgled stabla

kora

list

cvijet

sjeme ili plod

Vidikovac, najistaknutiji objekt u parku Maksimir, visok 17 m

Javna ustanova “Maksimir”Maksimirski perivoj bb

HR - 10000 ZagrebTel.: +385(0)1 2320 460Fax.: +385(0)1 2320 461

e-mail: [email protected]://www.park-maksimir.hr

44

Simboli i literatura

SIMBOLI

LITERATURA

I - XII mjeseci u godini

ANIĆ, M. (1946): Dendrologija; šumarski priručnik I. ZagrebBORZAN, Ž. (2001): Imenik drveća i grmlja. Hrvatske šume. ZagrebGIPERBOREJSKI, B. & MARKOVIĆ, T. (1952): Dendrologija. Svjetlost. SarajevoGODET, J-D. (2000): Drveće i grmlje. Godetov vodič. Naklada C. ZagrebKRÜSSMANN, G. (1951): Die Laubgehölze. BerlinRUSELL, T. & CUTLER, C. (2004): Svjetska enciklopedija drveća. Leo-commerce. RijekaŠILIĆ, Č. (1988): Atlas drveća i grmlja. Svjetlost. SarajevoŠILIĆ, Č. (1990): Ukrasno drveće i grmlje. Svjetlost. SarajevoVIDAKOVIĆ, M. (1982): Četinjače. JAZU & Liber. ZagrebVINŠĆAK, T. (2002): Vjerovanja o drveću u Hrvata u kontekstu slavističkih istraživanja. Naklada Slap. JastrebarskoŠUMARSKA ENCIKLOPEDIJA, 1980-1987. Jugoslavenski leksikografski zavod «Miroslav Krleža». Vol I, II, III. Zagreb

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb

UDK 582.091:712.25>(497.5 Zagreb)(035)

712.253(497.5 Zagreb)

BANIĆ, Saša

Drveće Maksimira : priručnik za određivanje vrsta /<autori Saša Banić i Biljana Janev Hutinec ; crteži Biljana Janev Hutinec>. - Zagreb : Javna ustanova “Maksimir”, 2006.

ISBN 953-98759-4-3

1. Janev Hutinec, Biljana

I. Drveće -- Maksimir -- Priručnik

300901046

Izdavač:Javna ustanova “Maksimir”

Za izdavača: Nenad Strizrep

godina izdavanja:2006.

Autori: Saša Banić i Biljana Janev HutinecCrteži: Biljana Janev Hutinec

Fotografije: arhiv JU “Maksimir”

Lektura:Silvija FiolićRecenzija:

Miroslav Rukavina

Oblikovanje: Studio StudioTisak: Kerschoffset

ISBN: 953-987590-4-3

drveĆe maksimira - public institution – · pdf filedrveće nekad poštovali su ga...

Documents