dr. sc. snjeŽana vasiljeviĆ, docentica na katedri...

TISKANICAPoštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb

www.novi-informator.net

instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja

©ISSN 0537 6645

Nakladnički savjet Novog informatora predsjednik: Mladen Žuvela, dipl. iur. članovi: prof. dr. sc. Mate Babić • akademik Jakša Barbić • dr. sc. Ivo Grbin • Damir Kontrec, dipl. iur. • mr. sc. Hrvoje Momčinović

– u povodu presude Suda EU od 13. svibnja 2014. –

BROJ 6296-6297

ZAGREB, 9. i 12. 7. 2014.

Nastavak na 2. stranici

na stranicama3. TRADITIO IURIDICA, br. 305, prof. dr. sc. Marko Petrak4. SUDSKA PRAKSA5. VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI: Naknada za nekretnine na kojima je izgrađena cesta prije donošenja Zakona o cestama iz 2011. Goran Milaković, dipl. iur., sudac Županijskog suda u Bjelovaru8. NEPROFITNO RAČUNOVODSTVO: Polugodišnji financijski izvještaji neprofitnih organizacija Ivana Uroić, dipl. oec.10. KOMUNALNO GOSPODARSTVO: Razgraničenje nadležnosti prometnog redara i komunalnog redara u jedinicama lokalne samouprave, Desa Sarvan, dipl. iur.

11. FINANCIJE: Upravljanje rizicima, dr. sc. Miroslav Gregurek

12. TRŽIŠTE KAPITALA

13. PRAVOSUĐE: Izgledi za djelotvornije ujednačavanje sudske prakse zbog nove mjesne nadležnosti žalbenih sudova Matija Stokić, dipl. iur., sudac Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu

14. NOVI PROPISI

15. VI PITATE - MI ODGOVARAMO

1. Uvodno o pravu na zaštitu osobnih podatakaJe li Mark Zuckerberg, osnivač Faceboo-

ka, doista u pravu kad kaže da je »pravo na privatnost društvena norma koja je stvar prošlosti?«1 Zaštita osobnih podata-ka, posebice na internetu, postala je vrlo kompleksan problem, a osobito kad dođe do povrede prava na privatnost i potrebe pravičnog balansiranja između zaštite prava na privatnost s jedne strane, i prava na pristup informacijama u zaštiti javnog interesa, s druge strane.

Pravo na zaštitu osobnih podataka propisano je člankom 8. Povelje temeljnih prava EU i člankom 16. Ugovora o funkci-oniranju Europske unije (u nastavku teksta: UFEU), kao i člankom 8. Europske kon-vencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u nastavku teksta: EKLJP). Repu-blika Hrvatska, kao članica Vijeća Europe, potpisnica je Konvencije o zaštiti osoba glede automatske obrade osobnih podataka (Kon-vencija 108) i Dodatnog protokola uz Kon-venciju 108 u svezi s nadzornim tijelima i međunarodnom razmjenom podataka.2 Kao što je naglasio Sud EU3, pravo na zaštitu

osobnih podataka nije apsolutno pravo, ali mora biti razmotreno u svezi s njegovom važnosti u društvu.4 Zaštita osobnih poda-taka usko je vezana uz zaštitu privatnog i obiteljskog života zaštićenih člankom 7. Po-velje. Ta povezanost između dvaju temelj-nih prava vidljiva je i u Direktivi 95/46/EC,5 koja osigurava da će države članice štititi temeljna prava i slobode fizičkih oso-ba, a posebno njihovo pravo na privatnost, s obzirom na obradu osobnih podataka.

Ostali potencijalni aspekti koji utječu na zaštitu temeljnih prava, a propisani su Poveljom, uključuju zabranu diskriminaci-je, između ostalog, na temelju rasnog i et-ničkog podrijetla, genetskog naslijeđa, vje-roispovijesti ili uvjerenja, javnog ili drugog mišljenja, invaliditeta ili spolne orijentacije (čl. 21.); prava djeteta (čl. 24.) i prava na učinkovito pravno sredstvo pred sudovima, kao i pravo na pravično suđenje (čl. 47.). I hrvatski Zakon o zaštiti osobnih podataka (u nastavku teksta: ZZOP)6, u svojim te-meljnim odredbama uređuje zaštitu osob-

nih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj. U ovom kontekstu, nacionalno pravo, koje uređuje zadržavanje podataka, mora biti u skladu s europskim pravom, posebice praksom Suda EU, sadržajem prava za-jamčenim Europskom konvencijom za zaštitu temeljnih prava i sloboda, praksom Europskog suda za ljudska prava te općim načelima europskog prava. Zaštita temelj-nih prava dio je europske pravne stečevine.

2. »Pravo na zaborav« – novo temeljno pravo?Pravo na zaborav ili biti zaboravljen

(engl. Right to be forgotten), novo temeljno pravo u europskom kontekstu, počelo se razvi-jati kao samostalno, što je rezultat recentne prakse Suda EU. U presudi od 13. svibnja 2014., Sud EU presudio je u korist španjol-skog državljanina koji je tužio španjolski Go-ogle, čuvajući podatke o njegovim poslovnim aktivnostima dosta godina unazad. Sud EU zaključio je da linkovi na »nebitne« ili »vre-menski nevažeće« podatke na zahtjev kori-snika mogu biti izbrisani (engl. »inadequate, irrelevant or no longer relevant«).7 Sud EU izgradio je sadržaj »prava na zaborav« iako nije sasvim jasno utvrdio na koji način de-finirati informaciju koja je »neprimjerena,

dr. sc. SNJEŽANA VASILJEVIĆ

dr. sc. SNJEŽANA VASILJEVIĆ, docentica na Katedri Europskog javnog prava Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

»Pravo na zaborav« – novo temeljno pravo u europskom kontekstu?

U članku se autorica dr. sc. SNJEŽANA VASILJEVIĆ, docentica na Katedri Europskog javnog prava Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, osvrće i analizira recentnu presudu Suda EU protiv španjolskog Googla te aktualnu drugu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, koja je proklamirala zaštitu prava na privatnost. Autorica postavlja pitanje mogu li osobni podaci biti zaboravljeni i s pomoću prakse Europskog suda za ljudska prava i Suda EU donosi odgovor na to važno pitanje. Naime, pravo na zaborav obrađuje se u ovom članku i kao jedno od temeljnih prava u europskom kontekstu.

1 »Privacy no longer a social norm, says Facebook founder«, The Guardian, 11. siječnja 2010. Dostupno na: http://www.theguardian.com/technology/2010/jan/11/face-book-privacy

2 Primjena odredaba navedenih akata Vijeća Europe omogućena je donošenjem Zakona o potvrđivanju Kon-vencije za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka i Dodatnog protokola uz Konvenciju za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka u vezi nadzornih tijela i međunarodne raz-mjene podataka (Nar. nov. - MU, br. 4/05).

3 Sud EU, Presuda od 9. studenoga 2010., spojeni pred-meti C-92/09 i C-93/09 Volker und Markus Schecke and Eifert (2010.).

4 In line with Article 52(1) of the Charter, limitations may be imposed on the exercise of the right to data protec-tion as long as the limitations are provided for by law, respect the essence of the right and freedoms and, su-bject to the principle of proportionality, are necessary and genuinely meet objectives of general interest reco-gnised by the European Union or the need to protect the rights and freedoms of others.

5 Direktiva 95/46/EZ o zaštiti pojedinaca glede obrade osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih poda-taka.

6 Zaštita osobnih podataka u Republici Hrvatskoj osigu-rana je svakoj fizičkoj osobi bez obzira na državljanstvo i prebivalište te neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobraz-bi, društvenom položaju ili drugim osobinama (čl. 1. ZZOP-a). Zabranjeno je prikupljanje i daljnja obrada osobnih podataka koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska ili druga uvjerenja,

sindikalno članstvo, zdravlje ili spolni život i osobnih podataka o kaznenom i prekršajnom postupku (čl. 8. ZZOP-a). Zakon o zaštiti osobnih podataka (Nar. nov., br. 103/03, 118/06, 41/08, 130/11 i 106/12).

7 Sud EU, Google Spain SL and Google Inc. v Agencia Española de Protección de Datos (AEPD) and Mario Co-steja González, C-131/12.

2 9. i 12. 7. 2014.br. 6296-6297

Nastavak sa 1. stranice

nevažna ili nerelevantna«. U smislu vaganja između zaštite prava na privatnost i javnog interesa, primjenjujući načelo proporcional-nosti (razmjernosti), Sud EU pokušao je naći pravičnu ravnotežu, presudivši u korist prava na privatnost.

G. Costeja Gonzalez bio je uključen u stečajne postupke koji se odnose na potraži-vanja za socijalno osiguranje kasnih 1990-ih godina. Informacije o njegovim aktivnosti-ma objavile su regionalne novine u Španjol-skoj, a članak je kasnije bio dostupan online. G. Costeja Gonzalez tražio je novine da izbrišu tu informaciju budući da su stečaj-ne aktivnosti okončane i nisu više relevan-tne. Novine su odbile taj zahtjev i g. Costeja Gonzalez potom je tražio Google, d.o.o sa sjedištem u Španjolskoj, da ukloni linkove na članak u svojim rezultatima pretraživanja, budući da se do njih može doći čim se u Go-ogle tražilici unese njegovo ime. Španjolska agencija za zaštitu podataka odbila je nalo-žiti regionalnim novinama da uklone izvorni tekst, ali je tražila od Google Španjolska, da ukloni navedenu informaciju sa svoje traži-lice. Google Španjolska osporio je takvu od-luku pred nadležnim sudom, koji je uputio prethodno pitanje Sudu EU.

2.1. Opseg Direktive o zaštiti podataka

Pitanja upućena Sudu EU bila su veza-na uz materijalni opseg primjene Direktive o zaštiti podataka (Direktiva 95/46 EC), teri-torijalni opseg primjene Direktive te posto-janje »prava na zaborav« prema postojećim propisima o zaštiti podataka.

Imajući na umu materijalni opseg Di-rektive, španjolski sud postavio je pitanje predstavljaju li aktivnosti u tražilici »Obradu osobnih podataka« za potrebe članka 2. (b) Direktive i, ako je tako, je li operater traži-lice nadzornik nad obradom osobnih poda-taka8 (engl. Data contoller), u smislu članka 2.(d) Direktive. Članak 2.(b) Direktive defi-nira »obradu osobnih podataka« kao »svaku radnju ili skup radnji izvršenih na osobnim podacima, bilo automatskim sredstvima ili ne, kao što je prikupljanje, snimanje, orga-niziranje, spremanje, prilagodba ili izmjena, povlačenje, uvid, korištenje, otkrivanje pu-tem prijenosa, objavljivanje ili na drugi na-čin učinjenih dostupnim«. Prema stajalištu Suda, radnje koje obavlja Google u kontekstu djelovanja svojeg pretraživača, ulaze u doseg definicije iz članka 2.(b) Direktive. Sud EU smatra da na takav zaključak ne utječe činjeni-ca da tražilica ne pravi razliku između osobnih podataka i drugih podataka prilikom obavlja-nja takve djelatnosti.9 Usvajanjem doslovnog tumačenja članka 2.(b) Sud EU stoga nije prihvatio argument Googla, prema kojemu obradu podataka obavlja samo web stranica na kojoj se oni nalaze, a ne i tražilica. Do-datno, Google je smatrao da ga se ne može smatrati nadzornikom u smislu Direktive iz razloga što nema znanje da obrađuje osobne podatke niti ima kontrolu nad tim podacima (par. 22). Takvu distinkciju bio je podržao i

nezavisni odvjetnik Jääskinen, u svom neo-visnom mišljenju10, ali je Sud nije prihvatio. Pribjegavši teleološkoj interpretaciji članka 2.(d) Direktive, Sud EU je utvrdio da Google tražilice ne mogu biti isključene iz definicije nadzornika nad obradom osobnih podataka.

2.2. Teritorijalni opseg DirektiveNakon što je utvrđeno da se Google

Španjolska nalazi unutar materijalnog op-sega Direktive kao nadzornik nad obradom podataka, Sud je odlučio utvrditi ulazi li djelovanje Google Španjolske u teritori-jalni opseg Direktive, kako je definirano člankom 4(1). Da bi ušao u teritorijalni opseg, obradu podataka treba obavljati nadzornik podataka koji ima poslovni na-stan u državi članici ili koristiti opremu za obradu podataka na teritoriju države članice. Sud, stoga, smatra da aktivno-sti Google Španjolska u svrhu promidžbe i prodaje prostora za oglašavanje u svojoj tražilici predstavlja ekonomsku aktivnost u kontekstu poslovnog nastana (par. 56). Sud EU smatra da prava subjekta na pri-vatnost i zaštitu podataka imaju prednost »kao opće pravilo« u odnosu na pravo korisnika interneta na pristup informaci-jama. Ravnoteža u određenim slučajevima može ovisiti o drugim čimbenicima, kao što su priroda tih podataka i hoće li javnost biti zainteresirana za njih.11 Prema tome, Sud EU smatrao je da je u onoj mjeri u kojoj je udovoljeno uvjetima propisanim u članku 12.(b) i 14(1)(a) Direktive, operatori tra-žilice moraju ukloniti linkove na web stra-nice na koje se pretragom po imenu može doći do osobnih podataka (par. 88).

Sud EU zaključno je razmatrao može li uklanjanje linkova biti opravdano u slučaju da su informacije sadržane na linku štetne za nositelja podataka ili jednostavno nosi-telj želi da budu zaboravljene. Sud smatra da se, s obzirom na okolnosti slučaja, čini da podaci u pitanju nisu u skladu s Direk-tivom (primjerice, ako više nisu adekvatni, relevantni ili su pretjerani), takve informa-cije moraju biti izbrisane na temelju član-ka 12.(b) (par. 94). Prilikom ocjenjivanja zahtjeva za takvo brisanje, nije potrebno utvrditi da podaci u pitanju prouzrokuju predrasude prema nositelju podataka.

2.3. Temeljna prava na privatnost i zaštitu podataka

Sud je zatim otišao toliko daleko, rekavši da su temeljna prava na privatnost i zaštitu podataka iznad »ne samo ekonomskog inte-resa operatera, već i interesa javnosti u pravu na pristup informacijama.«12 Međutim, u određenim okolnostima može prevagnuti interes javnosti (primjerice, ako je pojedinac u pitanju bio javna osoba), o čemu odlučuje nacionalni sud, što nije slučaj u ovom predme-tu.13 U predmetu Gonzales protiv Google Špa-njolska nije se radilo o miješanju javnih vla-sti i opravdanjima, već u kojoj se mjeri može

tolerirati zadiranje pravne osobe u privatnost pojedinca. Ograničenja su postavljena Direk-tivom, što znači da su zakonita, kako zahti-jevaju Sud EU i ESLJP. Sud EU je ogra-ničenja koja postavlja Direktiva, a odnose se na obradu podataka od strane privatnih subjekata, protumačio u svjetlu Povelje. Po-stavlja se pitanje postoji li pozitivna obveza EU i država članica da štite pravo na zaborav u odnosima između pojedinaca. To dovodi i do pitanja aktivacije članka 7. i 8. Povelje i odnosa između sukobljenih prava - prava na slobodu izražavanja i prava na obavljanje po-slovnih aktivnosti.

Gdje je granica između interesa jav-nosti i zaštite prava na privatnost? Mo-guće odgovore nudi nam sudska praksa ESLJP-a u okviru članka 8. i 10. EKLJP-a.

3. Zaštita privatnostiČlanak 8. EKLJP-a14 specifičan je u

odnosu na sve druge članke Konvencije budući da uređuje osobnu sferu pojedin-ca, koja se percipira kao pravo na izbor, koje se sastoji od privatnog života, obi-teljskog života, doma i dopisivanja. Ne postoji univerzalna definicija privatnosti ili privatnog života. Sud je bio oprezan, da privatni život ne bi iscrpno definirao. Obavljanje profesionalnih ili poslovnih aktivnosti, također, ulazi u opseg zaštite predviđen člankom 8.15 ESLJP-a, nastoji pravično balansirati pravo na privatnost s jedne strane i pravo na zadržavanje osob-nih podataka s ciljem zaštite javnog poret-ka, nacionalne sigurnosti i drugih zahtjeva koje država može postaviti u granicama svoje diskrecije. U predmetu Von Hanno-ver (I) iz 2004.16, ESLJP naglašava da je od osnovne važnosti zaštita privatnog ži-vota sa stajališta razvoja osobnosti svakog ljudskog bića. Ta zaštita nadmašuje pri-vatni obiteljski krug i uključuje i socijalnu dimenziju. Sud smatra da svakome, iako je poznat općoj javnosti, mora biti omogu-ćeno da uživa »legitimno očekivanje zaštite i poštovanja svog osobnog života«. ESLJP dodaje da »odlučujući faktor pri balan-siranju zaštite privatnog života i slobode izražavanja treba počivati na doprinosu da objavljene fotografije i članci doprino-se debati od općeg interesa«. Zaključno, »ESLJP smatra da javnost nema legitimni interes saznati gdje je podnositeljica zahtjeva i kako se generalno ponaša u svom privatnom životu, iako se pojavljuje na mjestima koja se ne mogu opisati kao osame i usprkos činjenici što je javna osoba«. Međutim, osam godina kasnije, Veliko vijeće ESLJP-a, u drugom predmetu Von Hannover protiv Njemačke (II.) nastoji ispraviti nekoliko pogrešaka učinjenih u Von Hannover protiv Njemač-ke (I.). ESLJP sada sastavlja listu općih kriterija koji dodaju element racional-nog, odnosno razboritog standarda prili-kom balansiranja između zaštite prava na privatnost i slobode izražavanja. Drugo, ESLJP odbija prilično elitističko razliko-vanje koje je Sud napravio Von Hannover (I.) između političkog djelovanja o kojem se može legitimno raspravljati i pričama o privatnim osobama čiji je cilj »udovoljiti znatiželji određene skupine čitateljstva«.17

ESLJP u predmetu Aleksey Ovchinnikov,

da se »u određenim okolnostima ograničenje reproduciranja informacije koja je već ušla u javnu domenu, može opravdati, primjerice da bi se spriječilo daljnje emitiranje o detalji-ma privatnog života pojedinca koji ne ulaze u okvir bilo koje političke ili javne rasprave o pitanju od opće važnosti«. Temeljno pravo na zaštitu privatnog života može se tako, u načelu, aktivirati i ako su informacije u pi-tanju već u javnoj domeni.18

U predmetu Malone protiv Ujedinjenog Kraljevstva19, tužitelj, g. Malone naveo je kršenje članka 8. po dvjema glavnim toč-kama. U njegovu podnesku, prvo kršenje rezultiralo je iz presretanja njegovih poštan-skih i telefonskih poruka od strane ili u ime policije; drugo, »praćenjem« njegova telefona od strane ili u ime policije i zadržavanjem tih podataka. Mišljenje Suda je da posto-janje nekog zakona koji dodjeljuje prava za presretanje poruka da bi se pomoglo policiji u njihovoj funkciji istrage i otkri-vanja zločina, može biti »nužno u nekom demokratskom društvu ... radi sprječava-nja nereda ili zločina«, u okviru značenja stavka 2. članka 8.20 Sud prihvaća tvrdnju u službenom vladinom izvještaju da u Ve-likoj Britaniji »povećanje zločina i osobito rast organiziranog kriminaliteta, povećana rafiniranost kriminalaca i lakoća i brzina kojom se oni mogu kretati okolo čine te-lefonsko presretanje prijeko potrebnim alatom u istrazi i sprječavanju ozbiljnog zločina«. Sud je jednoglasno smatrao da postoji kršenje članka 8. Konvencije bu-dući da puštanje tih informacija policiji bez suglasnosti pretplatnika, svodi se na miješanje u pravo zajamčeno člankom 8.21

U predmetu Copland protiv Ujedinjenog Kraljevstva22, podnositeljica zahtjeva koja je bila zaposlena na visokoobrazovnoj ustano-vi u svojstvu asistentice dekana, smatra da je povrijeđeno njezino pravo na privatnost jer su praćeni njezini telefonski razgovo-ri, elektronička pošta i korištenje interneta, na zahtjev prodekana. Prema praksi Suda, telefonski pozivi iz poslovnog prosto-ra prima facie obuhvaćeni su konceptom »privatnog života« i »prepiske«, u smislu članka 8. stavak 1.23 Iz toga slijedi da elek-tronička pošta poslana s radnog mjesta treba biti na sličan način zaštićena na osnovi član-ka 8., a isto vrijedi i za informacije dobivene praćenjem korištenja interneta u osobne svr-he. U ovom slučaju tužiteljica nije ničim upozorena da postoji mogućnost praćenja njezinih poziva, te je stoga opravdano oče-kivala da će se poštovati privatnost poziva s njezina telefona na radnom mjestu.24 To bi trebalo vrijediti i za elektroničku poštu i korištenje interneta od strane podnosite-ljice zahtjeva. Sud smatra da prikupljanje i skladištenje osobnih informacija koje se tiču telefona podnositeljice zahtjeva, kao

»Pravo na zaborav« – zaštita osobnih podataka

8 Pojam »data controller« iz engleske verzije Direktive 95/46/EZ u hrvatskom je Zakonu o zaštiti osobnih poda-taka vrlo nespretno preveden kao »voditelj zbirke osobnih podataka«, a u tekstu te Direktive na hrvatskom jeziku (koji je objavljen 2013., deset godina nakon ZZOP-a) kao »nadzornik«, što je ispravniji naziv. Ključno obilježje »data cotrollera«, prema Direktivi, u tome je da ima efektivnu kontrolu nad procesom obrade podataka, pri čemu on može, ali i ne mora, voditi zbirku osobnih podataka. U tom je smislu izraz »nadzornik« svakako primjereniji.

9 Sud EU, Google Spain SL and Google Inc. v Agencia Española de Protección de Datos (AEPD) and Mario Co-steja González, C-131/12, par. 28. Prema stajalištu Suda, nije relevantno jesu li podaci u pitanju već objavljeni na internetu i mijenjani u tražilici (par. 29), kako bi se isklju-čili iz djelokruga Direktive (par. 30). Promjena podataka može predstavljati obradu, ali Direktiva jednako vrijedi i za operacije koje ne mijenjaju podatke (par. 31).

10 Mišljenje nezavisnog odvjetnika Jääskinena u predmetu C-131/12 od 25. lipnja 2013., par. 82.

11 Nakon takve procjene nadzorno ili pravosudno tijelo može naložiti uklanjanje linka na stranice od strane operatora tražilice bez da traži vlasnika web stranice da ukloni izvorni link (par. 82). U tom smislu, Sud je ista-knuo da neki izdavači mogu biti izvan dosega prava EU (par. 84) i da se na operatora tražilice ne primjenjuju izu-zeća Direktive u slučaju da obradu podataka provodi »is-ključivo za novinarske svrhe« (par. 85). Štoviše, konstati-ra da se pravično balansiranje provodi prema člancima 7(ž) i 14(a) Direktive, razlikujući je li se obrada podataka provodi od strane vlasnika web stranice ili operatora tra-žilice (par. 86). To je zbog toga jer će, prema Sudu, obra-da podataka od strane tražilice vjerojatno predstavljati značajnije ograničenje prava na privatnost od objave na web stranici (par. 87).

12 Sud EU, C-275/06, Productores de Música de España (Promusicae).

13 CJEU, Google Spain SL and Google Inc. v Agencia Española de Protección de Datos (AEPD) and Mario Co-steja González, C-131/12, par. 97. i 98.

14 Članak 8. (1) Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i

obiteljskog života, doma i dopisivanja. (2) Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog pra-

va, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi spre-čavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

15 ESLJP, Niemietz protiv Njemačke, Zahtjev, br. 13710/88, Presuda od 16. prosinca 1992., članak 29.

16 ESLJP, Von Hannover protiv Njemačke (I), Zahtjev, br. 59320/00, Presuda od 24. lipnja 2004. Princeza od Mo-naka uslikana je na mondenom skijalištu zajedno sa suprugom dok je njezin otac teško bolestan ležao u bol-nici. Slike su objavljene u jednom magazinu i postavilo se pitanje ima li javnost pravo znati gdje je princeza dok joj je otac bolestan.

17 ESLJP, Von Hannover protiv Njemačke (II.), Zahtjev, br. 40660/08 i 60641/08, Presuda od 7. veljače 2012.

18 ESLJP, Aleksey Ovchinnikov protiv Rusije, Zahtjev, br. 24061/04, Presuda od 16. prosinca 2010.

19 ESLJP, Malone protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Zahtjev, br. 8691/79, Presuda od 27. lipnja 1984.

20 Vidjeti, mutatis mutandis, presudu Klass protiv Njemač-ke, Zahtjev, br. 5029/71, Presuda od 6. rujna 1978.

21 Prisluškivanje telefona (Malone protiv Ujedinjenog Kra-ljevstva, Zahtjev, br. 8691/79, Presuda od 27. lipnja 1984. i Klass protiv Njemačke, Zahtjev, br. 5029/71, Presuda od 6. rujna 1978.); korištenje informacija pribavljenih pri-sluškivanjem telefona (Craxi protiv Italije (br. 2), Zahtjev, br. 25337/94, Presuda od 17. lipnja 2003.); javno obzna-njivanje snimaka pribavljenih prisluškivanjem telefona (Craxi protiv Italije (br. 2), Zahtjev, br. 25337/94, Presuda od 17. lipnja 2003.); postojanje propisa o presretanju telefonskih poziva u okolnostima u kojima osoba može dokazati da bi ti zakoni mogli biti primijenjeni protiv nje (Klass protiv Njemačke, Zahtjev, br. 5029/71, Presuda od 6. rujna 1978.).

22 Copland protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Zahtjev, br. 62617/00, Presuda od 3. travnja 2007.

23 Vidjeti Halford protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Zahtjev, br. 20605/92, Presuda od 25. lipnja 1997. i Amann v. Switzerland (GC), Zahtjev, br. 27798/95, Presuda od 16. veljače 2000., par. 43.

24 Vidjeti Halford, par. 45.

39. i 12. 7. 2014.br. 6296-6297

* prof. dr. sc. Marko Petrak, predstojnik Katedre za rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. MARKO PETRAK*

Traditio Iuridica (305)

Traditio Iuridicaobrtništvo Uredio Jerko Slovinić, dipl. iur.

i njezina korištenja elektroničke pošte i interneta, bez njezina znanja, predstavlja miješanje u njezino pravo na poštovanje privatnog života i prepiske u smislu član-ka 8., budući da te informacije predstav-ljaju »sastavni element komunikacije koja se obavlja telefonom«.25 Činjenica da je fakultet legitimno došao do tih podataka u obliku telefonskih računa, ne znači da se ne može utvrditi postojanje miješanja u prava koja jamči članak 8.

3.1. Zadržavanje podatakaOsim toga, članak 8. stavak 1., također,

primjenjuje se i na čuvanje odnosno zadr-žavanje podataka o osobi koji se tiču nje-zina privatnog života.26 Budući da u nave-deno vrijeme nije bilo nacionalnog zakona koji bi regulirao praćenje, miješanje u prava u ovom slučaju nije bilo »u skladu sa za-konom«, kako to zahtijeva članak 8. stavak 2. Konvencije.27 Sud podsjeća da je u pre-cedentnom pravu dobro poznato da izraz »u skladu sa zakonom« podrazumijeva - u skladu s ciljem i svrhom članka 8. - da u na-cionalnom pravu mora postojati sredstvo pravne zaštite od proizvoljnog miješanja javnih tijela u prava koja štiti članak 8. sta-vak 1.28 Vladavina prava osnovna je zaštita protiv arbitrarne i neodgovorne upotrebe vlasti. Da bi ispoštovala vladavinu prava, država, kao minimum, mora zadovoljiti da zakon mora biti dostupan, razumljiv, jasan i predvidljiv te da se pitanja zakon-skog prava i obveze moraju redovito rješa-vati primjenom zakona,29 a ne korištenjem slobodne procjene.30 Osim toga, zakoni ze-mlje moraju se jednako primjenjivati na sve osim ako objektivne razlike opravdavaju ra-zlikovanje te moraju pružati odgovarajuću zaštitu temeljnih ljudskih prava.

Prava zajamčena člankom 8. ulaze u kategoriju prava koja se mogu ograničiti. U svrhu nastojanja opravdanja vlastitog djelovanja, u smislu ograničavanja jamsta-va iz članka 8. stavak 1., javno tijelo mora uzeti u obzir da niti jedno ograničenje članka 8. ne smije ugroziti samu bît pra-va.31 U slučaju da se radi o dopuštenom ograničenju, ono mora imati legitiman cilj odnosno ono se mora tumačiti strogo i u korist široke primjene članka 8. stavak 1. Svako ograničenje članka 8. stavak 1. mora biti dopušteno zakonom i biti u skladu s ci-

ljevima i svrhama EKLJP-a32. Specifično u odnosu na snimanja telefona, zakon tre-ba utvrditi kategorije osoba čiji se telefoni mogu snimati; utvrditi prirodu kaznenih djela koja opravdava korištenje snimanja; navesti trajanje mjere; objasniti postupke za sastavljanje sažetih izvještaja koji sadr-že presretnute razgovore; utvrditi mjere opreza koje treba poduzeti u smislu do-stave neoštećenih i cjelovitih snimaka u slučaju moguće provjere od strane suca ili obrane; i razjasniti okolnosti u kojima će biti izbrisane ili uništene (osobito u sluča-ju oslobađanja ili odustajanja od progona optuženog/e). Test proporcionalnosti nala-že uravnoteženost između prava pojedinca s jedne strane i interesa države ili zajed-nice s druge strane.33 U cilju postizanja toga, vlast mora opravdati svoje djelovanje dokazivanjem da je miješanje »nužno u demokratskom društvu«.34

4. Primjenjuje li Sud EU i ESLJP jednake standarde zaštite prava na privatnost? ESLJP balansira između prava na pri-

vatnost (čl. 8.) s jedne strane i prava na pristup informacijama (čl. 10.) s druge strane.35 Premda EKLJP u svom članku 10. priznaje pravo na pristup informacijama kao samostalno pravo, Povelja temeljnih prava EU to ne čini.36 Ipak, u onoj mjeri u kojoj Povelja sadržava prava koja odgovaraju pravima zajamčenima Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih slobo-da, značenje i opseg primjene tih prava jednaki su onima iz spomenute Konven-cije. Ta odredba ne sprječava pravo Unije da pruži širu zaštitu (čl. 52.3.). To po-tvrđuje i nezavisni odvjetnik Jääskinen u svom mišljenju u predmetu Gonzales pro-tiv Google Španjolska, rekavši da »u kon-tekstu ESLJP-a, članak 8. obuhvaća pita-nja koja se odnose na zaštitu osobnih po-dataka. Zbog toga, te u skladu s člankom 52. (3) Povelje, sudska praksa ESLJP-a o članku 8. EKLJP-a relevantna je kako za tumačenje članka 7. Povelje, tako i za primjenu direktiva u skladu s člankom 8. Povelje.«37 Osim toga, on se poziva i na Odluku Suda EU u predmetu Volker und

Markus Schecke i Eifert38, da se »pravo na poštovanje privatnog života s obzirom na obradu osobnih podataka, proklamirano u člancima 7. i 8. Povelje, odnosi na sve informacije koje se odnose na određenog pojedinca (bez obzira na to djeluje li kao privatna osoba, poduzetnik ili političar) ... i ograničenja koja mogu biti zakoni-to nametnuta o pravu na zaštitu osobnih podataka odgovaraju onima propisanim člankom 8. EKLJP-a«. Drugim riječima, svako miješanje u privatnost pojedinca sredstvima telekomunikacije, e-pošte ili društvenih mreža predstavlja zadiranje u njegova fundamentalna prava i zahtijeva opravdanja. Važno je istaknuti da ESLJP široko definira pravo na privatnost i ne na-vodi taksativno njegove odrednice.39 Pre-ma EKLJP-u i Povelji, svako zadiranje u zaštićena temeljna prava treba biti uteme-ljeno na zakonu i nužno u demokratskom društvu. Jedino ograničenje u primjeni Povelje je da se odredbe Povelje odnose na institucije, tijela, urede i agencije Unije, uz poštovanje načela supsidijarnosti, i na države članice samo kad primjenjuju pra-vo Unije, oni moraju poštovati prava i dr-žati se načela te promicati primjenu Pove-lje u skladu sa svojim ovlastima i poštujući ograničenja nadležnosti Unije, koje su joj dodijeljene u Ugovorima (čl. 51.1.).

5. Možemo li biti zaboravljeni?Europska komisija je 2011. godine

predstavila prijedlog reformi u obliku Uredbe o zaštiti podataka, koji uključuje »pravo na zaborav«, tj. pravo prema kojem će pojedinci moći tražiti brisanje svojih osob-nih podataka s interneta ako nema opravda-nih razloga da ih se čuva.40 Riječ je o cje-lovitoj reviziji Direktive iz 1995. godine, donesene na samim počecima interneta,

koja danas više ne odgovora novim okol-nostima stvorenim brzim razvojem inter-neta. Osim toga, postojeća Direktiva ne-ujednačeno se provodila u državama čla-nicama, što je stvorilo velike teškoće poje-dincima. Prije 17 godina manje od jedan posto Europljana koristilo je internet. Da-nas se gomile privatnih podataka prenose i razmjenjuju diljem svijeta u djeliću sekun-de. Zaštita osobnih podataka temeljno je pravo svih Europljana, ali građani nemaju uvijek osjećaj da imaju pod nadzorom po-datke o sebi. Ključna novost koju donosi prijedlog Komisije, jest »pravo na zabo-rav«, koje će prisiliti društvene mreže da na zahtjev korisnika obrišu osobne podat-ke, fotografije ili poruke koje su ostavili.41 To je upravo i jedna od posljedica recen-tne presude Suda EU protiv španjolskog Googla budući da je u svega nekoliko dana Google zaprimio više od 12.000 zahtjeva za »brisanje« iz njegove tražilice. Pojedinci neće morati dokazivati da njihovo čuvanje nije nužno. Svaki put kad se traži prista-nak na korištenje podataka, to će biti uči-njeno eksplicitno, umjesto sadašnje prakse, kad se to ne traži izričito. Znači li to da će novi prijedlozi pojačati povjerenje u in-ternetske usluge, omogućavajući ljudima bolju informiranost o njihovim pravima i bolji nadzor nad osobnim podacima ili je Zuckerberg dosita bio vidovit kad je pravo na privatnost spremio u ropotarnicu proš-losti?

25 Malone protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Zahtjev, br. 8691/79, Presuda od 27. lipnja 1984.

26 Vidjeti Amann, netom navedeno, par. 65. Činjenica da podaci koje je posjedovao fakultet nisu otkriveni ili ko-rišteni protiv tražiteljice u disciplinskom ili drugom po-stupku, nije od značenja.

27 Za miješanje mora postojati zakonska osnova u nacio-nalnom zakonodavstvu, a zakon mora biti dostupan i dovoljno precizan. Namjera tog zahtjeva je izbjegavanje opasnosti od arbitrarnosti države. Vidjeti Ammur protiv Francuske, Zahtjev, br. 19776/92, Presuda od 25. lipnja 1996.

28 To posebno vrijedi u područjima kao što je praćenje koje je obavljeno u ovom slučaju, imajući na umu nepostoja-nje nadzora od strane javnosti i rizik od zloporabe ovlasti (v. Halford, par. 49). Taj izraz ne samo da zahtijeva pošto-vanje nacionalnog prava, već se odnosi i na kvalitetu tog prava, jer zahtijeva usuglašenost s načelima vladavine prava (v. između ostalog, Khan v. the United Kingdom, presuda od 12. svibnja 2000., Reports of Judgments and Decisions 2000-V, par. 26; P. G. i J. H. v. the United King-dom, netom navedeno, par. 44). Da bi bio ispunjen za-htjev koji se tiče predvidljivosti, zakon mora biti dovoljno jasno formuliran da fizičkim osobama dâ odgovarajuće naznake o okolnostima i uvjetima u kojima tijela vlasti imaju pravo pribjegavati takvim mjerama (v. Halford, par. 49 i Malone, par. 67).

29 U predmetu Wood protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Za-htjev, br. 23414/02, Presuda od 16. veljače 2005.

Sud je utvrdio da mjere tajnog nadzora (za koje ne posto-ji zakonska osnova) predstavljaju miješanje koje nije bilo »u skladu sa zakonom« i kršenje članka 8. Konvencije.

30 U predmetu Prado Bugallo protiv Španjolske, Zahtjev, br. 58496/00, od 18. veljače 2003. Sud je zaključio da se radi o kršenju članka 8. Budući da zakon kojim se dopušta pri-sluškivanje nije precizirao za koje je vrste kaznenih djela, prilikom istrage, dopušteno telefonsko prisluškivanje niti zakon određuje vremenski rok trajanja prisluškivanja.

31 Ta načela proizlaze iz Siracusa načela o ograničavanju i derogaciji odredaba u MPGPP-u UN Doc E/CN.4/1984/4 (1984.) UN-ove Potkomisije Ekonomsko-socijalnog vije-ća UN-a.

32 U predmetu Huvig protiv Francuske, Zahtjev, br. 11105/84, od 24. travnja 1990. Sud je smatrao da prisluškivanje i dru-gi oblici nadziranja telefonskih razgovora predstavljaju vrlo ozbiljno miješanje u privatni život i dopisivanje. Su-kladno tome, Sud je zaključio da zakoni kojima se takvo miješanje regulira moraju biti »posebno precizni«; od bit-nog je značaja imati jasna, detaljna pravila u svezi s tom temom, posebno s obzirom na to da tehnologija koja se u te svrhe može koristiti neprestano postaje sve napred-nija. Sud je utvrdio da Zakon o kaznenom postupku ne sadržava nikakve mjere zaštite; prije bi se moglo reći da su one formulirane svaka pojedinačno u presudama izrica-nim tijekom godina, i to sve praktički tek nakon što su se podnositelji zahtjeva žalili na presretanje razgovora. Neke od tih mjera zaštite još nisu izričito razmatrane u sudskoj praksi. Tužena država izvodila ih je iz općih propisa, ili na-čela, ili na temelju analognog tumačenja zakonodavnih odredaba i sudskih odluka koje su se odnosile na pretrese i pljenidbu imovine. Sud je smatrao da takva »ekstrapola-cija« ne pruža dovoljnu pravnu sigurnost; stoga miješanje nije bilo »u skladu sa zakonom«.

33 Huvig protiv Francuske, Zahtjev, br. 11105/84, Presuda od 24. travnja 1990.; Greuter protiv Nizozemske, Zahtjev, br. 40045/98, Presuda od 18. veljače 2003.

34 »Nužno« ne znači neophodno, ali ne znači niti »razu-mno« ili »poželjno«. ESLJP, Sunday times protiv Velike Bri-tanije, Zahtjev, br. 6538/74, Presuda od 26. travnja 1979.

35 U ovom predmetu, Veliko vijeće nastojalo je ispraviti nekoliko pogrešaka učinjenih u Von Hannover protiv Njemačke (I.). Prvo, iako je treća sekcija ESLJP-a imala namjeru štititi privatnost princeze, ESLJP sada sastav-lja listu općih kriterija koji dodaju element racionalnog, odnosno razboritog standarda prilikom balansiranja iz-među zaštite prava na privatnost i slobode izražavanja. Drugo, ESLJP odbija prilično elitističko razlikovanje koje je Sud napravio Von Hannover (I.) između političkog dje-lovanja o kojem se može legitimno raspravljati i pričama o privatnim osobama čiji je cilj »udovoljiti znatiželji odre-đene skupine čitateljstva«.

36 Članak 11. Sloboda izražavanja i informiranja 1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo

uključuje slobodu mišljenja te primanja i davanja infor-macija i ideja bez upletanja tijela vlasti i bez obzira na granice.

2. Poštuju se sloboda i pluralizam medija.37 Mišljenje nezavisnog odvjetnika Jääskinena u predmetu

C-131/12 od 25. lipnja 2013., par. 115.

38 CJEU, spojeni predmeti C-92/09 i C-93/09 Volker und Markus Schecke and Eifert (2010).

39 ESLJP, Costello-Roberts protiv Velike Britanije, Zahtjev, br. 13134/87, Presuda 25. ožujka 1993.

40 Proposal for the Regulation oft he European Parliament and of the Council on the protection of individuals with regard to the processing of personal dana and on the free movement of such dana (General Data Protection Regu-lation), COM (2012.) 11 final, Brussels, 25. siječanj 2012.

41 Komisija navodi primjer jednog austrijskog studen-ta, koji je tražio sve informacije o sebi koje je jedna od društvenih mreža imala na svojoj stranici. Ta društvena mreža poslala mu je golemu količinu podataka na 1.224 stranice s fotografijama, porukama i postovima od una-trag nekoliko godina, za koje je mislio da su izbrisani. Sa-čuvani su podaci koje je on bio obrisao i za koje nije bilo razloga da ih se čuva.

SCRIPTI ET VOLUNTATIS FREQUENTISSIMA INTER CONSULTOS QUAESTIO EST, ET PARS MAGNA CONTROVERSI IURIS HINC PENDET (II.), (nastavak rubrike Traditio iuridica 304). Za naš problem početaka uvažavanja volje stranaka pri tumačenju pravnih poslova od posebnog su značenja bili neki aspekti retoričkog učenja o statusima (status, constitutiones, quaestiones). Najjednostavnije rečeno, navedeno učenje predstavljalo je usustavljenu klasifikaciju tipičnih sudskih spornih pitanja. Ono potječe od Hermagore iz Temna (2. st. pr. Kr.), a njegova recepcija u kasnorepubličkom Rimu (1. st. pr. Kr.) posvjedočena nam je djelima Retorika za Herenija (Rhetorica ad Herennium) nepoznatog autora te Ciceronovom ranom spisu De inventione. Prema ovom učenju, tipična sporna sudska pitanja dijele se s jedne strane na činjenična pitanja, odnosno pitanja koja se odnose na rekonstrukciju neke činjenice (status rationales), te s druge strane na pitanja koja se mogu pojaviti u svezi s tumačenjem zakona, odnosno pravnih poslova (status legales) (o navedenoj problematici v. podrobnije Radovčić, Pravni aspekti u učenjima antičke retorike, Zagreb, 2004.). Od ove klasifikacije - čija polovica o status legales zapravo sadržava cjelovitu retoričku teoriju o tumačenju prava (interpretatio iuris) - glede pitanja početaka uvažavanja volje u rimskom pravu svakako je najzanimljiviji status legalis, nazvan scriptum (verba) et voluntas (sententia). Temeljni problem kod ovog tipa spornog pitanja predstavljao je prijepor treba li kod tumačenja nekog akta biti mjerodavan njegov doslovni izraz (secundum verba) ili, pak, stvarna volja zakonodavca odnosno stranke (secundum voluntatem). Ovo sporno sudsko pitanje posvema je preuzeto i u rimsku retoričku doktrinu, a u rimskoj pravnoj praksi recipirano je već u posljednjem stoljeću Republike. Prema sačuvanim podacima, prvi pojedini slučaj, svojevrsni cause célèbre u kojem se po prvi put uvažila stvarna volja stranke bez obzira na doslovni izraz, bila je glasovita nasljedna parnica causa Curiana. Podatci o ovoj parnici, koja se odvijala pred centumvirskim sudištem 93. pr. Kr., poznati su nam preko Cicerona (De oratore 1, 180). U njoj je slavni onodobni retor L. Licinius Crassus zahtijevao slobodnije, subjektivno i individualizirano tumačenje oporuke (secundum voluntatem), dok je glasoviti pravnik Q. Mucius Scaevola zastupao doslovno, objektivno tumačenje (secundum verba). Centumvirski sud priklonio se Krasovom stajalištu, tj. opredijelio se za slobodnije, subjektivno tumačenje. (nastavak u sljedećem broju…)

4 9. i 12. 7. 2014.br. 6296-6297

Sudska praksaUredio Hrvoslav Bašić, dipl. iur.

Jamstvo pretpostavke nedužnosti – prejudiciranje krivnje u presudi kojom se optužba odbija

Presumpcija nedužnosti bit će povrijeđena ako određena sudska odluka sadržava i samo sugestiju da je okrivljeni kriv, a on nije u prethodno provedenom kaznenom postupku u skladu sa zakonom proglašen krivim za izvršenje kaznenog djela

ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. U-III-2157/2008 OD 12. TRAVNJA 2012.

Prvostupanjskom presudom podnositelj je oslobođen optužbe da bi obnašajući dužnost gradonačelnika, radi pribavljanja imovinske koristi članu svoje obite-

lji, iskoristio položaj i ovlasti pogodovanjem u ugovaranju posla i počinio kazneno djelo zloporabom obavljanja duž-nosti državne vlasti. Drugostupanjski sud je, utvrdivši da je u međuvremenu nastupila apsolutna zastara kaznenog progona, preinačio prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti i donio presudu kojom se optužba odbija. Utvr-đujući činjenice bitne za ocjenu nastupa zastare, drugostu-panjski je sud u presudi naveo »neprijeporno (je) utvrđeno da je kazneno djelo počinjeno 5. veljače 1998.«.

Podnositelj je u ustavnoj tužbi, između ostalog, ista-knuo povredu presumpcije nedužnosti jer je drugostupanj-ski sud u obrazloženju naveo da je »neosporno dokazano kazneno djelo u svezi s natječajem za gospodarenje i kori-štenje sportske dvorane«.

Ustavni sud utvrdio je da je apsolutna zastara kazne-nog progona nastupila nakon donošenja prvostupanjske presude te da je bila dužnost drugostupanjskog suda po službenoj dužnosti paziti na nastupanje zastare i u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku odbiti optužbu. Prema ocjeni Ustavnog suda, drugostupanjski sud nije od-lučivao o podnositeljevoj krivnji, niti je na bilo koji drugi način u obrazloženju drugostupanjske presude sugerirano da je podnositelj kriv. Formulacija koju je drugostupanjski sud upotrijebio bila bi u skladu s izričajem Kaznenog za-kona koji u članku 20. stavak 1. propisuje da zastara poči-nje teći od dana kad je kazneno djelo počinjeno.

Ustavni je sud, međutim, primijetio da bi sudovi tre-bali obratiti posebnu pozornost kad utvrđuju da je kazneni postupak obustavljen iz procesnih razloga zbog nastupa-nja zastare, kao u konkretnom slučaju, a zbog otklanjanja svake naznake postojanja krivnje određene osobe. No, po-lazeći od specifičnih okolnosti slučaja, Ustavni sud utvrdio je da formulacija koju je drugostupanjski sud upotrijebio u obrazloženju presude (koju pogrešno citira podnositelj) nije takva da bi dovela do povrede podnositeljevih ustav-nih prava. Ustavni sud odbio je ustavnu tužbu.

informator, broj 6296-6297 • 9. i 12. 7. 2014.

Tumačenje ugovora – ništetni ugovori

Sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od strane istih primatelja uzdržavanja u kojem je predmet ugovora ista nekretnina kao i u prije sklopljenom, ali ne i raskinutom ugovoru o doživotnom uzdržavanju s drugim davateljem uzdržavanja, nije razlog ništavosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Rev 703/2011-2 OD 14. RUJNA 2011.

U postupku je utvrđeno:- da je S. H. 12. siječnja 2004. sklopio s D. Š.

ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem ... istog dana, a kojim se D. Š. kao davateljica uzdržavanja obvezuje uzdržavati primatelja uzdržavanja S. H. i njegovu suprugu M. H., a za uzvrat joj on daje u vlasništvo svoj stan u S., ...;

- da S. i M. H. prethodno nisu raskinuli ugovor o do-životnom uzdržavanju sklopljen s M. D., a kojim ih se

M. D. obvezuje uzdržavati, a oni joj za slučaj svoje smrti ostavljaju u vlasništvu stan u S.;

- da se D. Š. na temelju sklopljenog ugovora o dosmrt-nom uzdržavanju upisala u zemljišne knjige kao vlasnik navedene nekretnine.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostu-panjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđe-nje ništavosti spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a slijedom toga i zahtjev tužiteljice za uspostavu zemljiš-noknjižnog stanja kakvo je bilo prije sklapanja tog ugovora, pri čemu smatra da se radi o ništavom ugovoru u smislu članka 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u nastavku teksta: ZOO), i to zbog toga jer je sklopljen suprotno moralu i načelu savjesnosti i po-štenja u prometu.

Suprotno tome, drugostupanjski sud preinačuje pr-vostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev tužitelji-ce smatrajući da u konkretnom slučaju sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 103. st. 1. ZOO-a), jer je sklapanje takve vrste ugovora pred-viđeno pozitivnim propisima, zaključen je u formi pred-viđenoj zakonom, te je rezultat slobodno izražene volje S. H. kojemu u vrijeme sklapanja ugovora nije bila oduzeta poslovna sposobnost.

Tužiteljica u reviziji ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u bitnome navodeći da se radi o ništavom ugovoru jer je tužiteljica M. D. stekla vla-sništvo nekretnine koja je predmet ugovora prije uz od-godni uvjet te je sklopljeni ugovor o dosmrtnom uzdržava-nju nakon što je tužiteljica sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju s istim primateljima uzdržavanja, suprotan moralu te savjesnosti i poštenju.

Nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je zaključio da nema pretpostavki iz članka 103. stavak 1. ZOO-a za ništavost spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća pravno stajalište da sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od strane istih primatelja uz-državanja, gdje je predmet ugovora ista nekretnina kao u prije sklopljenom, a ne raskinutom ugovoru o doži-votnom uzdržavanju s drugim davateljem uzdržavanja, nije razlog ništavosti takvog ugovora. S. H. je prilikom zaključenja spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kako to ispravno navodi drugostupanjski sud, bio poslov-no sposobna osoba, ugovor je zaključen u formi pred-viđenoj zakonom te se u konkretnom slučaju ne radi o ništavosti ugovora.

Napomena: Na snazi je novi Zakon o obveznim odnosi-ma (Nar. nov., br. 35/05, 41/08 i 125/11).


Lokacijska dozvola – pravni interes

Kao dokaz o postojanju pravnog interesa za izdavanje lokacijske dozvole dovoljna je suglasnost barem jednog od suvlasnika zgrade sagrađene na čestici za koju se izdaje lokacijska dozvola

ODLUKA VISOKOG UPRAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Us 1841/2010 OD 4. SIJEČNJA 2013.

Tužiteljica je u tijeku postupka, a što navodi i u tuž-bi, isticala da zainteresirana osoba u svezi s k. č. br. 1832/11 k. o. M. nije dokazala postojanje svog prav-

nog interesa za izdavanje lokacijske dozvole za predmetni zahvat u prostoru budući da se radi o nekretnini koja je u njezinu suvlasništvu.

Međutim, iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je zainteresirana osoba postojanje svog pravnog interesa za izdavanje loka-cijske dozvole, u svezi s k. č. br. 1832/11, dokazala sugla-snošću za njezino izdavanje jednog od suvlasnika stambe-ne zgrade sagrađenoj na predmetnoj čestici, i to M. L. (zk.

ul. 3136 k. o. M.), a što proizlazi iz zapisnika o njegovu saslušanju, od 11. ožujka 2009.

Slijedom navedenog, kako se lokacijskom dozvolom određuje je li zatraženi zahvat u prostoru moguć i određu-ju se podaci važni za određeni zahvat u prostoru, sukladno dokumentu prostornog uređenja i posebnim propisima, a istom se ne stječe pravo na građenje koje se stječe tek izdavanjem odgovarajućeg odobrenja za gradnju te se u postupku izdavanja lokacijske dozvole ne razrješavaju imovinskopravni odnosi, tako je predmetnu lokacijsku do-zvolu bilo moguće izdati sukladno dokumentu prostornog uređenja i posebnim propisima jer je zainteresirana osoba za njezino izdavanje dokazala postojanje svog pravnog in-teresa.

Naime, u postupku izdavanja lokacijske dozvole do-statno je da investitor dostavi suglasnost za izdavanje loka-cijske dozvole jednog od suvlasnika nekretnine u odnosu na koju se lokacijska dozvola izdaje jer se lokacijskom do-zvolom određuju samo uvjeti pod kojima je moguće izvesti odgovarajući zahvat u prostoru. Prilikom ishođenja odgo-varajućeg odobrenja za gradnju, u konkretnom slučaju po-tvrde glavnog projekta (t. III. izreke lokacijske dozvole) moraju biti riješeni imovinskopravni odnosi budući da je u tom postupku investitor dužan dokazati da ima pravo gra-diti na nekretnini za koju se izdaje potvrda glavnog pro-jekta, kako je to propisano odredbom članka 223. stavak 2. alineja 6. i članka 224. stavak 1. navedenog Zakona.


Rješenje kojim se prijedlog za ovrhu odbacuje – potpunost prijedloga

Sud neće odbaciti kao nepotpun prijedlog za ovrhu u kojem nije navedeno da se ovrha neće provoditi na novčanim primanjima na računima koji su izuzeti od ovrhe ili je ovrha na tim primanjima ograničena

ODLUKA ŽUPANIJSKOG SUDA U BJELOVARU, BR. Gž 328/2011-2 OD 3. VELJAČE 2011.

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbacio je pri-jedlog za ovrhu na novčanim tražbinama ovršenika po računima kod banaka, uz obrazloženje da ovršni pri-

jedlog u formalnom smislu nije sastavljen, sukladno članku 17. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 67/08 - u nastavku teksta: ZIDOZ/08).

Odredbom članka 17. stavak 1. ZIDOZ/08 izmijenje-na je odredba članka 180. stavak 1. Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 – u nastavku teksta: OZ) i propisano je da se prilikom određivanja ovrhe na novčanim tražbinama koja ovršeniku pripadaju po računima kod banaka isklju-čuju primanja i naknade koja su izuzeta od ovrhe (čl. 148. OZ-a), te iznosi koji su ograničeni od ovrhe iz članka 149. OZ-a. Stoga je jasno da je prvostupanjski sud ovrhovodi-teljev prijedlog za ovrhu odbacio zbog toga što ne sadržava napomenu o tome da se ovrha neće provoditi na primanji-ma i naknadama koje su izuzete od ovrhe, odnosno izno-sima koji su ograničeni od ovrhe.

Međutim, odredbom članka 17. stavak 1. ZIDOZ/08 nije propisan sadržaj prijedloga za ovrhu, već sadržaj rješe-nja o ovrsi. Ovrhovoditelju se ne može zabraniti da predlaže ovrhu i na onom dijelu imovine ovršenika koji je izuzet od ovrhe, pa se navedena zakonska odredba niti ne može tu-mačiti tako da bi njome bio propisan ne samo sadržaj rješe-nja o ovrsi, već i sadržaj ovršnog prijedloga. Dakle, iako je uputno da ovrhovoditelj već u ovršnom prijedlogu navede da se odluka neće provoditi na primanjima i naknadama iz članka 148. OZ-a i iznosima koji su ograničeni od ovrhe iz članka 149. OZ-a, ne radi se o obveznom sadržaju ovrš-nog prijedloga, slijedom čega nema niti mjesta odbacivanju ovršnog prijedloga koji ne sadržava takav navod.

Napomena: Na snazi je novi Ovršni zakon (Nar. nov., br. 112/12 i 25/13).


59. i 12. 7. 2014.br. 6296-6297


vlasničkopravni odnosiUredila Biljana Barjaktar, dipl. iur.

Naknada za nekretnine na kojima je izgrađena cesta prije donošenja Zakona o cestama iz 2011.GORAN MILAKOVIĆ1 1. Uvod

Razmatrajući pitanje naknade vlasni-ku zemljišta za nekretnine koje su tije-kom vremena u faktičnom smislu postale javne ili nerazvrstane ceste, kao neizbjež-no pitanje nameće se upoznavanje sa za-konskim propisima koji reguliraju mate-riju upisa tih nekretnina u zemljišne knji-ge, kao i ocjena je li upis prava vlasništva konstitutivan element za saznanje o mo-žebitno počinjenoj šteti vlasniku zemljišta koje bi dovodilo do prava na naknadu za to zemljište. Važno je razmotriti i propise koji reguliraju materiju izvlaštenja, no po-sebno je važno apostrofirati činjenicu da u radnjama koje su prethodile izgradnji ceste ponekad nisu provođeni postupci izvlaštenja ili prije postupci ekspropri-jacije. Tada se posebno postavlja pitanje naknade, njezina dospijeća, a posljedično tome i pitanje zastare takvog potraživanja.

2. Upis javnih cesta u zemljišne knjige izgrađenih do stupanja na snagu3 Zakona o cestama iz 2011.

2.1. Javne ceste koje su evidentirane u katastru

Zakon o cestama4 razlikuje različite situacije pri upisu javnih cesta sagrađenih do stupanja na snagu toga Zakona. Kad se radi o tome da su javne ceste eviden-tirane u katastru i kad je za te javne ceste izrađena snimka izvedenog stanja, tada će se te ceste upisati u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotu-đivo vlasništvo Republike Hrvatske uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnim knjigama. Isprave koje su potrebne za upis u zemljišnim knjigama jesu odluka nadležnog ministra prome-ta o razvrstavanju javnih cesta i prijavni list sa snimkom izvedenog stanja, koje zemljišnoknjižnom sudu dostavlja tijelo nadležno za katastar. Upis provodi ze-mljišnoknjižni sud po službenoj dužnosti. Smatramo da tijelo nadležno za katastar može uz dostavu prijavnog lista naznačiti u kojim je Narodnim novinama objavlje-na odluka ministra o razvrstavanju javnih cesta i da u tom slučaju nije nužno do-stavljati tu odluku.5

U praksi ne bi trebalo biti problema oko upisa tih cesta, jer su već evidentirane u katastru i taj postupak ima samo svrhu usklađenja stvarnog, katastarskog i ze-mljišnoknjižnog stanja. No, pri tom upisu u zemljišnim knjigama potrebno je pro-mijeniti upis u vlasničkom listu u onim slučajevima kad nekretnina nije upisana prije kao opće dobro ili nije upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske. Kad ZC određuje da će se upis u zemljišne knji-

ge kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvat-ske provesti bez obzira na postojeće upi-se u zemljišne knjige, tada se derogiraju odredbe Zakona o zemljišnim knjigama6 o knjižnom predniku te o pravnom teme-lju upisa, koji mora biti vidljiv iz isprave za upis.

To načelo knjižnog prednika vrlo je važno načelo u zemljišnoknjižnom pravu. Naime, upisi u zemljišnu knjigu dopušte-ni su samo protiv osobe koja je u trenutku podnošenja prijedloga za upis u toj ze-mljišnoj knjizi upisana kao vlasnik.7 Osim toga, upis u zemljišnu knjigu dopustit će se samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost. Za upis knjižnog prava, njegove promje-ne, ograničenja ili prestanak mora za to iz isprave biti vidljiv pravni temelj.8

Iz odredaba ZC-a vidljivo je da tijelo nadležno za katastar zemljišnoknjižnom sudu dostavlja parcelacijski elaborat i odluku o razvrstavanju javnih cesta nad-ležnog ministra. No, tada u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina može biti upisana fizička osoba, a iz tih ispra-va nije vidljiv pravni temelj za promjenu prava vlasništva. Zakonodavac nije propi-sao da se uz te isprave dostavlja i odluka o izvlaštenju. Ta odluka može biti temelj za promjenu prava vlasništva fizičke oso-be upisane kao nositelja prava vlasništva. Očito je namjera zakonodavca bila uskla-đenje faktičnog i pravnog stanja nekret-nine koje se dokazuje snimkom izvede-nog stanja.9 No, upravo nedostatak takve odredbe otvara brojna pitanja oko prava na naknadu za zemljište na kojem je iz-građena cesta.

2.2. Javne ceste koje nisu evidentirane u katastru i zemljišnim knjigama

ZC je odredio da će se javne ceste iz-građene do dana stupanja na snagu toga Zakona koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno sta-nje, evidentirati u katastru na temelju od-luke ministra o razvrstavanju javnih cesta i geodetskog elaborata kojim je snimljeno izvedeno stanje, a koji pribavlja i tijelu nadležnom za katastar dostavlja pravna osoba koja upravlja javnom cestom. I u tom slučaju javne ceste upisuju se u ze-mljišne knjige bez obzira na postojeće upise. Zakon određuje način postupanja prilikom upisa i upućuje na odredbe koje određuju upis javnih cesta kad su te ceste evidentirane u katastru, iz kojih proizlazi da će tijelo nadležno za katastar dostaviti zemljišnoknjižnom sudu odluku ministra prometa i prijavni list, no prije toga tije-lo nadležno za katastar trebalo bi najprije

evidentirati javne ceste u katastru, a po-tom će se izvršiti upis javne ceste u ze-mljišne knjige.

3. Upis nerazvrstanih cesta u zemljišne knjigeCeste koje se na dan stupanja na sna-

gu ZC-a koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, po-staju nerazvrstane ceste. Postojeći upisi u zemljišnim knjigama nerazvrstanih cesta u vlasništvu jedinica lokalne samoupra-ve zamijenit će se po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasniš-tva jedinice lokalne samouprave. Da bi se udovoljilo toj zakonskoj odredbi, po-trebno je da su nekretnine upisane kao nerazvrstane ceste i vlasništvo jedinica lokalne samouprave. No, u praksi gotovo da nisu evidentirani slučajevi upisa ne-razvrstanih cesta upravo zbog toga jer u prijašnjim propisima o cestama nije bila predviđena definicija nerazvrstane ceste, pa u zemljišnim knjigama najčešće naila-zimo na upise nekretnina, i to putova koji mogu biti upisani kao vlasništvo jedinica lokalne samouprave, no u tim slučajevi-ma zemljišnoknjižni sud nema podataka o tome koriste li se ti putovi za promet vozila po bilo kojoj osnovi i jesu li pristu-pačni većem broju korisnika. Tada će ipak biti potrebno izraditi prijavni list kojim će se evidentirati stvarno stanje nekretnine.

I kod nerazvrstanih cesta Zakon ra-zlikuje situacije kad te ceste nisu eviden-tirane u zemljišnim knjigama te situacije kad nisu evidentirane niti u katastru niti u zemljišnim knjigama.

Nerazvrstane ceste koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upi-suju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste odnosno njezina stvarnog stanja u kata-stru, zemljišnoknjižnom sudu po službe-noj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar.

Nerazvrstane ceste koje nisu evidenti-rane u katastru ili u katastru nije eviden-tirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju odgovarajućeg geodetskog elaborata kojim je snimljeno izvedeno stanje, a koji pribavlja i tijelu nadležnom za katastar dostavlja jedini-ca lokalne samouprave odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati neraz-vrstanom cestom. U tom slučaju tijelo za katastar dostavit će prijavni list zemljiš-noknjižnom sudu radi upisa nerazvrsta-nih cesta u zemljišnu knjigu. Nerazvrsta-ne ceste upisuju se u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđi-vom vlasništvu jedinice lokalne samou-prave na čijem se području nalaze.

Zajednička značajka upisa javnih cesta i nerazvrstanih cesta je da se na njihovo evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige10 ne primjenjuju

Donošenjem Zakona o cestama2 određene su i granice njegove primjene pa se njime uređuje pravni status javnih cesta i nerazvrstanih cesta, način korištenja javnih cesta i nerazvrstanih cesta, razvrstavanje javnih cesta, planiranje građenja i održavanja javnih cesta, upravljanje javnim cestama, mjere za zaštitu javnih i nerazvrstanih cesta i prometa na njima, koncesije, financiranje i nadzor javnih cesta. Po prvi se put jednim zakonom određuje pojam nerazvrstane ceste. Zakon sadržava posebne odredbe o načinu upisa cesta, bilo da se radi o javnim cestama, bilo o nerazvrstanim cestama, s temeljnom razlikom u pristupu ovisno o tome je li cesta sagrađena prije stupanja na snagu toga Zakona ili nije. No, u odnosu i na jedne i druge vrste cesta Zakon ne sadržava odredbe ima li pravo upisani vlasnik nekretnine na naknadu za zemljište na kojem je sagrađena cesta do stupanja na snagu toga Zakona.

1 Goran Milaković, dipl. iur., sudac Županijskog suda u Bjelovaru.

2 Nar. nov., br. 84/11. Zakon je kasnije izmijenjen i do-punjen u Nar. nov., br. 18/13, 22/13, 54/13 i 148/13.

3 U dijelu koji se odnosi na predmet članka, Zakon o cestama stupio je na snagu 28. srpnja 2011.

4 U nastavu teksta: ZC.5 Te su odluke dosta opširne, a budući da su dostu-

pne zemljišnoknjižnom sudu jer su objavljene u Narodnim novinama, taj sud može izvršiti uvid u njih i u svom rješenju pozvati se na tu Odluku.

6 Zakon o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br. 91/96, 68/98 - v. čl. 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanar-sko pravo, 137/99 - Odluka USRH, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 - Odluka USRH, 55/13 i 60/13 - ispr.).

7 Članak 40. Zakona o zemljišnim knjigama.8 Članak 43. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama.9 Postoje različita mišljenja o takvoj odluci zakono-

davca i postavljaju se pitanja ustavnosti tih odreda-ba, a neki smatraju i da je ta odredba u protivnosti s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokolom uz tu Konvenciju o pravima koje jamče mirno uživanje vlasništva.

10 Radi se o upisu iz članka 123. i 124. Zakona o cesta-ma.

6 9. i 12. 7. 2014.br. 6296-6297

komunalno gospodarstvovlasničkopravni odnosi


Naknada za nekretnine na kojima je izgrađenacesta prije donošenja Zakona o cestama iz 2011.

odredbe zakona kojim se uređuje pro-storno uređenje i gradnja, a kojima je propisana parcelacija građevinskog zemljišta i evidentiranje građevina u katastru, niti odredbe zakona kojim se uređuje katastar nekretnina te odredbe drugih zakona i propisa koje su protivne članku 123.-130. Zakona.

No, u odnosu na nerazvrstane ceste Zakon ipak provodi određena odstupanja od te odredbe, tako da evidentiranje u ka-tastru i upis u zemljišne knjige nerazvr-stanih cesta koje nisu bile evidentirane u katastru, a niti u zemljišnim knjigama, ne isključuje mogućnost njihova evidentira-nja u katastru i upisa u zemljišne knjige uz primjenu Zakona o prostornom ure-đenju i Zakona o gradnji11, Zakona o dr-žavnoj izmjeri i katastru nekretnina12, ali i Zakona o zemljišnim knjigama. Naime, kad se radi o upisu nerazvrstanih cesta izgrađenih do stupanja na snagu ZC-a, upisi se provode bez obzira na postojeće upise vlasništva i/ili drugih stvarnih pra-va treće osobe i pri tome se ne primje-njuju odredbe zakona kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja, parcelacija građevinskog zemljišta, evidentiranje gra-đevina u katastru i upisu u zemljišne knji-ge, niti odredbe drugih zakona i propisa koje su protivne članku 131. i 132. ZC-a i članku 133. stavak 1. i 2. ZC-a.13 Te odredbe upravo su sadržane u navedenim zakonima.

4. Uknjižba javnih i nerazvrstanih cesta nakon stupanja na snagu ZC-aZC propisuje da se nekretnine koje su

u pravnom statusu javnih cesta upisuju u zemljišne knjige na temelju pravomoć-ne uporabne dozvole kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, uz upis Hrvatskih autocesta d.o.o., kao pravne osobe ovla-štene upravljati autocestama, Hrvatskih cesta d.o.o., kao pravne osobe ovlaštene upravljati državnim cestama i županijske uprave za ceste, kao pravne osobe ovla-štene upravljati županijskim i lokalnim cestama. Da bi javna cesta postala javno dobro u općoj uporabi, potrebno je da uporabna dozvola postane pravomoćna. Stjecanju vlasništva nekretnine na kojoj će se graditi javna ili nerazvrstana cesta može prethoditi i postupak izvlaštenja nekretnine koji će se provoditi onda kad je nekretnina na kojoj će se graditi cesta u vlasništvu fizičkih osoba. Tada i ne bi tre-balo biti problema u određivanju naknade za takvo zemljište, jer pozitivna zakonska regulativa daje odgovor na to pitanje.

5. Izvlaštenje nekretnine potrebne za izgradnju cesta prema Zakonu o izvlaštenju iz 1994. godine14

U određenim slučajevima do izgrad-nje cesta došlo je u vrijeme važenja Zako-na o izvlaštenju donesenog 1994. godine. Tim je Zakonom propisano na koji se način provodi izvlaštenje, svrha izvlašte-nja, bitni učinci izvlaštenja, pravila postu-panja koja prethode odluci o izvlaštenju, način i vrijeme predaje u posjed nekretni-ne, naknada za izvlaštenu nekretninu kao i druga pitanja potrebna za postupanje u tim postupcima.

Prema tom Zakonu, nekretnina se može izvlastiti, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, kad je to potreb-no radi izgradnje objekata ili izvođenja ra-dova u interesu Republike Hrvatske i kad se ocijeni da će se korištenjem nekretnine, za koju se namjerava predložiti izvlašte-nje, u novoj namjeni postići veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način. Nekret-nina se može izvlastiti radi izvođenja ra-dova ili izgradnje objekata gospodarske infrastrukture (prometna, telekomunika-cijska, vodoprivredna, energetska), zdrav-stvenih, prosvjetnih i kulturnih objekata, industrijskih, energetskih, prometnih i telekomunikacijskih objekata, objekata za potrebe hrvatskog pravosuđa, vojske i policije te istraživanja i eksploatacije rud-nog i drugog blaga.

Izvlaštenje se može provesti u korist fi-zičke ili pravne osobe (u nastavku teksta: korisnik izvlaštenja). No, kad se radi o ce-stama, tada se nekretnina može izvlastiti samo u korist pravne osobe kakvo svojstvo imaju i Republika Hrvatska i jedinice lo-kalne samouprave. Izvlaštenjem korisnik izvlaštenja stječe pravo koristiti nekretni-nu u svrhu radi koje je izvlaštenje izvršeno.

Bitan učinak postupka izvlaštenja ne-kretnina je stjecanje vlasništva nekretni-ne korisnika izvlaštenja (potpuno izvla-štenje). Potpunim izvlaštenjem prestaju, osim prava vlasništva prijašnjeg vlasnika, i druga prava na toj nekretnini, a potpunim izvlaštenjem zemljišta dolazi i do izvlašte-nja zgrade i drugih građevinskih objekata koji se na njemu nalaze.

Nekretnina se može izvlastiti radi iz-gradnje cesta nakon što je na način odre-đen tim Zakonom utvrđen interes Repu-blike Hrvatske za izgradnju cesta. Izgrad-nja cesta odnosno izvođenje radova treba biti u skladu s detaljnim planom uređenja odnosno pravomoćnom lokacijskom do-zvolom.

Ako se prilikom izvlaštenja dijela nekretnine utvrdi da vlasnik nema gos-podarskog interesa koristiti preostali dio, na njegov zahtjev izvlastit će se i taj dio. Takav zahtjev može se podnijeti do pra-vomoćnosti rješenja o izvlaštenju.

Za izvlaštenu nekretninu vlasniku pri-pada naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine.

Odluku da je izgradnja cesta ili izvo-đenje radova u interesu Republike Hr-vatske donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog korisnika izvlaštenja, po

prethodno pribavljenom mišljenju skup-štine županije odnosno Gradske skupšti-ne Grada Zagreba na čijem se području namjerava graditi ili izvoditi radove, u skladu s detaljnim planom uređenja od-nosno pravomoćnom lokacijskom dozvo-lom. Skupština županije odnosno Grad-ska skupština Grada Zagreba, mišljenje iz stavka 1. ovoga članka dužna dati je u roku 60 dana od dana postavljenog zahtjeva. Smatra se da je interes Repu-blike Hrvatske utvrđen ako je posebnim zakonom propisano da je izgradnja cesta ili izvođenje radova u interesu Republi-ke Hrvatske. Odluku o utvrđivanju inte-resa Republike Hrvatske izvan slučajeva posebno predviđenih zakonom15 donosi Vlada Republike Hrvatske uz prethod-no mišljenje odbora Hrvatskog sabora u čijem je djelokrugu područje promicanja uređenja prostora u svrhu učinkovitijeg korištenja i odbora u čijem je djelokrugu područje usklađivanja i unapređenja gos-podarskog života. Odluka o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske objavljuje se u Narodnim novinama.

Prije podnošenja prijedloga za utvrđi-vanje interesa Republike Hrvatske kori-snik izvlaštenja dužan je, u skladu s pro-stornim planom, izraditi plan izvlaštenja. Ako za područje na kojem se namjerava predložiti izvlaštenje postoji provedbeni urbanistički plan, plan izvlaštenja nije potrebno izraditi. Korisnik izvlaštenja dužan je uz prijedlog za utvrđivanje in-teresa Republike Hrvatske priložiti plan izvlaštenja i uvjete uređenja prostora.

Plan izvlaštenja mora sadržavati par-celacijski elaborat izrađen na temelju i u skladu s uvjetima uređenja prostora. Uz plan izvlaštenja prilažu se podaci o vla-snicima odnosno posjednicima čije se nekretnine izvlašćuju. Plan izvlaštenja izlaže se na javni uvid u sjedištu općine, grada odnosno Grada Zagreba, na čijem se području namjerava graditi objekt ili izvoditi radove u interesu Republike Hr-vatske u trajanju od 15 dana, u kojem se na taj plan mogu dati primjedbe tijelu koje je utvrdilo uvjete uređenja prostora. O primjedbama iz stavka 3. ovog članka odlučuje župan odnosno gradonačelnik Grada Zagreba, na prijedlog tijela iz stav-ka 3. ovoga članka. Primjedbe koje su u suprotnosti s prostornim planom neće se prihvatiti. U slučaju prihvaćanja danih primjedaba, izrađuje se konačni plan iz-vlaštenja, u skladu s izmijenjenim uvje-tima uređenja prostora. Obavještenje o prihvaćanju, odnosno neprihvaćanju da-nih primjedaba objavljuje se u službenom glasilu općine, grada odnosno Grada Za-greba, iz stavka 2. ovoga članka.

Prijedlog za izvlaštenje može podni-jeti korisnik izvlaštenja tek nakon što je, prema odredbama ovoga ili posebnoga zakona, utvrđen interes Republike Hr-vatske za izgradnju objekta ili za izvođe-nje radova.

Prije podnošenja prijedloga za izvla-štenje korisnik izvlaštenja dužan je, pu-tem nadležnog tijela, osigurati dokaze o stanju i vrijednosti nekretnine za koju predlaže izvlaštenje (nalaz i mišljenje vje-štaka i dr.). Prijedlog za izvlaštenje može se podnijeti u roku dvije godine od dana stupanja na snagu odluke iz članka 9. Za-kona o izvlaštenju.

U prijedlogu za izvlaštenje nekretnina moraju biti naznačeni: 1. korisnik izvla-štenja, 2. nekretnina za koju se predlaže izvlaštenje, 3. vlasnik i posjednik ne-kretnine za koju se predlaže izvlaštenje i njegovo prebivalište ili sjedište, 4. objekt odnosno radovi radi kojih se predlaže iz-vlaštenje.

Uz prijedlog za izvlaštenje mora se podnijeti:

1. dokaz da je korisnik izvlaštenja prethodno s vlasnikom nekretnine poku-šao sporazumno riješiti pitanje stjecanja prava vlasništva određene nekretnine (pi-sana ponuda, javni oglas i sl.);

2. izvod iz zemljišnih ili drugih jav-nih knjiga u kojima se upisuje vlasništvo na nekretninama, koji sadržava podatke o nekretnini za koju se predlaže izvlašte-nje odnosno katastarske i druge podatke ako takve knjige ne postoje ili se stanje iz zemljišnih knjiga ne slaže s postojećim posjedovnim stanjem;

3. izvod iz posjedovnog lista;4. dokaz o utvrđenom interesu Re-

publike za izgradnju objekta ili izvođenje radova na toj nekretnini;

5. dokaz u smislu članka 18. stavak 1. ovoga Zakona;

6. dokaz da korisnik izvlaštenja ima osigurana posebna sredstva položena kod banke, u visini približno potrebnoj za da-vanje naknade za izvlaštenu nekretninu i troškove postupka odnosno dokaz o osi-guranoj drugoj odgovarajućoj nekretnini;

7. pravomoćna lokacijska dozvola za izvođenje radova za koje se predlaže iz-vlaštenja te potvrđen parcelacijski elabo-rat.

Na osnovi prijedloga za izvlaštenje izvršit će se, po službenoj dužnosti, zabi-lježba postupka izvlaštenja u zemljišnim ili drugim javnim knjigama, o čemu će nadležno tijelo pisanim putem izvijestiti vlasnika nekretnine. Otuđenje nekretni-ne glede koje je stavljena zabilježba po-stupka izvlaštenja, kao i promjena drugih odnosa na nekretnini koja može biti od utjecaja na obveze korisnika izvlaštenja, nema pravnog učinka prema korisniku izvlaštenja.

Korisnik izvlaštenja i vlasnik nekretni-ne mogu do donošenja rješenja kojim se prihvaća prijedlog za izvlaštenje, sklopiti nagodbu. Nagodba sadržava poglavito: oblik i visinu naknade i rok do kojeg je korisnik izvlaštenja dužan ispuniti obve-zu glede naknade. Nagodba se unosi u zapisnik, koji mora sadržavati sve podat-ke nužne za ispunjenje obveze korisnika izvlaštenja. Nagodba o naknadi ili dijelu naknade sklopljena je kad obje strane pot-pišu zapisnik u koji je nagodba unesena. Nagodba ima snagu ovršne isprave. Ako korisnik izvlaštenja i vlasnik nekretnine iz stavka 1. ovoga članka sklope nagodbu, vlasnik nekretnine ne plaća porez na pro-met nekretnina, kao ni ostale pristojbe u svezi s nagodbom.

Korisnik izvlaštenja stječe pravo na posjed izvlaštene nekretnine danom pra-vomoćnosti rješenja o izvlaštenju, ako je do tada prijašnjem vlasniku isplatio na-knadu za izvlaštenu nekretninu16 odno-sno predao u posjed drugu odgovarajuću nekretninu, a u protivnom danom isplate naknade odnosno predajom u posjed dru-ge odgovarajuće nekretnine, ako se prijaš-nji vlasnik i korisnik izvlaštenja drukčije ne sporazume. Iznimku od toga čini slu-čaj kad je korisnik izvlaštenja iznio razlo-ge za potrebu hitnog stupanja u posjed nekretnine i uz zahtjev podnio dokaz da je prijašnjem vlasniku isplaćena naknada utvrđena u smislu članka 33. stavak 1. i članka 35. toga Zakona odnosno dokaz da je prijašnji vlasnik pisanim putem po-zvan, ali je odbio primiti isplatu utvrđene naknade i tada Vlada Republike Hrvatske može odlučiti da mu se ta nekretnina pre-da u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, ako utvrdi da je to nužno

11 Oba Zakona objavljena su u Nar. nov., br. 153/13.12 Nar. nov., br. 16/07, 152/08, 124/10 i 56/13.13 Članak 131. stavak 1. Ceste koje se na dan stupanja

na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste. Stavak 2. Postojeći upisi u zemljišnim knjigama nerazvrstanih cesta iz stavka 1. ovog članka u vla-sništvu jedinice lokalne samouprave zamijenit će se po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vla-sništva jedinice lokalne samouprave.

Članak 133. Nerazvrstane ceste iz članka 131. stavak 1. i članka 132. stavak 1. ovoga Zakona evidentiraju se u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao neraz-vrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao ne-otuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upi-sa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe.

14 Nar. nov., br. 9/94, 35/94, 112/00 - Odluka USRH, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12. Napominjemo da je ne-davno donesen novi Zakon o izvlaštenju (Nar. nov., br. 74/14), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2014., ali za ovaj članak on nije relevantan, jer autor piše o slu-čajevima izgradnje cesta prije toga razdoblja. 15 Članak 1. stavak 2. Zakona o izvlaštenju.

16 Utvrđenu u smislu članka 33. stavak 1. i članka 35. Zakona o izvlaštenju.

79. i 12. 7. 2014.br. 6296-6297

zbog hitnosti slučaja ili da bi se otklonila znatnija šteta. To se ne odnosi na sluča-jeve kad je predmet izvlaštenja stambena ili poslovna zgrada za koju korisnik izvla-štenja nije osigurao drugu odgovarajuću nekretninu.

Ako je korisnik izvlaštenja stupio u posjed izvlaštene nekretnine prije pravo-moćnosti rješenja o izvlaštenju, a prijed-log za izvlaštenje bude u daljnjem postup-ku odbijen, korisnik izvlaštenja dužan je nadoknaditi štetu koju je vlasniku nanio stupanjem u posjed nekretnine. Rješenje o odbijanju prijedloga za izvlaštenje sadr-žava i obvezu korisnika izvlaštenja za vra-ćanje nekretnine u posjed vlasniku u roku 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja.

Korisnik izvlaštenja može do izvrš-nosti rješenja o izvlaštenju odustati od prijedloga za izvlaštenje u cijelosti ili dje-lomično. Korisnik izvlaštenja može djelo-mično odustati od prijedloga za izvlašte-nje ako se s tim suglasi prijašnji vlasnik. Izvršno rješenje o izvlaštenju poništit će se ili zamijeniti ako to korisnik izvlaštenja i prijašnji vlasnik zajednički zahtijevaju.

Na zahtjev prijašnjeg vlasnika izvla-štene nekretnine pravomoćno rješenje o izvlaštenju poništit će se ako korisnik izvlaštenja u roku dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja odnosno od dana stupanja u posjed nije započeo s građe-njem objekta ili izvođenjem radova radi kojih je nekretnina izvlaštena, ili ako iz-vlaštenu nekretninu ne koristi na Zako-nom propisani način17, ali ne nakon isteka roka od pet godina od dana pravomoćno-sti rješenja o izvlaštenju odnosno od dana stupanja u posjed. Taj rok ne teče za vri-jeme trajanja više sile (poplava i dr.). Kad su u ovom slučaju izvlaštene nekretnine bile u suvlasništvu, pravomoćno rješenje o izvlaštenju poništit će se, ako zahtjev za poništenje rješenja podnesu suvlasnici većeg dijela izvlaštene nekretnine. Ako korisnik izvlaštenja unutar roka od dvije godine nije započeo s građenjem objekta ili izvođenjem radova, a stupio je u posjed izvlaštene nekretnine i namjerava je otu-điti trećoj osobi, na prijedlog novog ko-risnika izvlaštenja ta će se nekretnina iz-vlastiti. O zahtjevu za poništenje rješenja o izvlaštenju rješava ured državne uprave. Rješenjem kojim se odlučuje o poništenju pravomoćnog rješenja o izvlaštenju odlu-čuje se i o predaji posjeda kad o tome ne postoji spor, a u slučaju spora o predaji posjeda i o imovinskim odnosima između korisnika izvlaštenja i vlasnika nekretnine rješava sud.

Naknada za izvlaštenu nekretninu određuje se, u pravilu, davanjem na ime naknade druge odgovarajuće nekretnine koja odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj opći-ni ili gradu kojom se vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu ne-kretninu.

Ako vlasnik nekretnine koja se izvla-šćuje, ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu ne-kretninu, naknada se određuje u novcu, u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostu-panjskog rješenja o izvlaštenju odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe. Tržišna vri-jednost je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezina utvrđivanja.

Prijašnji vlasnik nema pravo na na-knadu troškova za ulaganje u zemljište i zgrade koje je izvršio nakon što je pisa-nim putem obaviješten od nadležnog tije-

la o podnesenom prijedlogu za izvlaštenje, osim onih troškova koji su bili nužni za korištenje nekretnine.

Vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje može se s korisnikom izvlaštenja sporazu-mjeti o naknadi i u nekom drugom obliku koji nije protivan Ustavu i zakonima Re-publike Hrvatske.

Kad se radi o izgradnji cesta i po-stupku izvlaštenja koji prethodi izvođe-nju radova, tada će korisnik izvlaštenja moći započeti s radovima tek kad plati vlasniku zemljišta naknadu za izvlašte-no zemljište. Daljnje radnje koje slijede, odnose se na izgradnju cesta, izdavanje uporabne dozvole i odgovarajući upis u zemljišne knjige. Ako bi ipak, protivno odredbama o izvlaštenju, izvođač za-počeo s radovima prije isplate naknade, tada vlasnik ima pravo na vlasničko-pravnu zaštitu za svoje zemljište, a i na naknadu štete počinjene takvim nedo-puštenim radnjama.

6. Pitanje naknade za zemljište na kojem je izgrađena cesta prije stupanja na snagu ZC-aU određenim pravnim situacijama

bilo je moguće i oduzimanje građevin-skog zemljišta radi izgradnje cesta koje imaju karakter nerazvrstanih cesta, a radi-lo se o režimu društvenog vlasništva. Ta-kve situacije posebno je regulirao Zakon o građevinskom zemljištu18. Tim je Za-konom uređeno pitanje prijenosa građe-vinskog zemljišta u društveno vlasništvo u gradovima i naseljima gradskog karaktera te drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu izgrad-nju i prava glede korištenja i raspolaganja građevinskim zemljištem. Taj Zakon gra-đevinsko zemljište definira kao zemljište koje se nalazi u gradovima i naseljima gradskog karaktera, kao i drugo zemlji-šte koje je izgrađeno ili prostornim pla-nom određeno za izgradnju građevinskih objekata. U skladu s tim, građevinskim zemljištem smatra se i zemljište potrebno za izgradnju nerazvrstanih cesta. Zakon o građevinskom zemljištu uređuje položaj i pravni status prijašnjeg vlasnika kojim se smatra osoba koja je na dan prijenosa zemljišta u društveno vlasništvo bila upi-sana u zemljišnoj knjizi ili drugoj javnoj knjizi koja zamjenjuje zemljišnu knjigu, kao vlasnik toga zemljišta. Prijašnjim vla-snicima zemljišta smatrale su se i osobe koje su zemljište stekle na osnovi ugovora koji je trebao ispunjavati određene pret-postavke, kao i one osobe koje su prije prijenosa zemljišta u društveno vlasništvo stekle pravo vlasništva toga zemljišta na temelju odluka državnog tijela ili po sa-mom zakonu.

U odnosu na zemljište koje je postalo društveno vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripadalo je pravo na pravičnu naknadu, koja se određuje na način i po postupku propisanim tada važećim Zakonom o ek-sproprijaciji19. Tu je naknadu bila dužna platiti općina koja u postupku određiva-nja naknade ima položaj stranke. Tim je Zakonom propisano i dospijeće plaćanja naknade, koja se trebala platiti u roku 30 dana od dana sklapanja sporazuma o na-knadi, a ako do sporazuma ne dođe, ispla-ta se obavlja u roku 30 dana po pravo-moćnosti odluke suda kojom je određena visina naknade. Zakon posebno razlikuje situaciju kad prijašnji vlasnik zemljišta preda zemljište u posjed općini prije do-nošenja rješenja o predaji toga zemljišta općini. U toj situaciji općina je bila duž-

na prijašnjem vlasniku zemljišta isplatiti naknadu najkasnije u roku pet godina od dana kad ga je predao u posjed općini.

7. Primjena Zakona o građevinskom zemljištu na pitanje naknada za zemljište na kojem je izgrađena nerazvrstana cestaKad se postavi pitanje naknade za

zemljište na kojem je po sili zakona pra-vo vlasništva stekla jedinica lokalne sa-mouprave koja se smatra vlasnikom ne-razvrstanih cesta izgrađenih do stupa-nja na snagu ZC-a, tada će u određenim situacijama biti mjerodavne i odredbe Zakona o građevinskom zemljištu, po-sebno u pitanju zastare potraživanja na-knade za zemljište na kojem je kasnije došlo do izgradnje nerazvrstanih cesta. Pri tome valja imati na umu da pitanje naknade može biti uređeno sporazumom, odlukom suda te zakonom. Kad se radi o sporazumu, tada stranke ugovora ugo-varaju visinu naknade za to zemljište i dospijeće plaćanja te naknade je 30 dana od sklapanja sporazuma. Nakon proteka prvog dana od isteka roka za plaćanje, po-činje teći zastarni rok za ispunjenje obve-ze općine ili grada na čijem je području izgrađena nerazvrstana cesta. Kad se radi o odluci suda kojom se uredilo i pitanje naknade za zemljište, i u tom slučaju bio je predviđen isti rok od 30 dana za plaća-nje naknade. No, kad se radilo o postupa-nju vlasnika zemljišta koji je i prije svoje određene obveze za predaju zemljišta to učinio i zemljište na kojem će kasnije biti izgrađena cesta predao općini ili gradu, tada je rok za isplatu naknade za zemljište bio pet godina od predaje zemljišta. Pr-vog dana nakon proteka toga roka počinje teći zastarni rok.20

8. Pitanje naknade za izgrađenu cestu kad nije donesena odluka o izvlaštenju ili deposedacijiKad se radi o oduzimanju zemljišta

na kojem je kasnije izgrađena cesta bez propisanog postupka eksproprijacije ili izvlaštenja te oduzimanja posjeda po nekoj drugoj pravnoj osnovi, tada pi-tanje naknade za to zemljište i zastare potraživanja te naknade treba sagleda-vati kroz pitanje prava vlasničkopravne zaštite i dospijeća obveze za naknadu propisane pravilima obveznog prava. Naime, da bi osoba koja potražuje na-knadu za zemljište na kojem je izgrađe-na cesta mogla zahtijevati naknadu za oduzeto zemljište izvan zakonom pred-viđenog postupka, potrebno je utvrditi je li takva tražbina dospjela, jer samo za dospjelu tražbinu može se tražiti njezina isplata. O vremenu dospijeća ovisi i to je li tražbina zastarjela. Ovdje treba uzeti u obzir i činjenicu da pravo vlasnika glede naknade za oduzetu nekretninu ne može zastarjeti dok on može zahtijevati njezin povrat. Ovdje podrazumijevamo situa-ciju da bi vlasnik nekretnine osnovano mogao tražiti vlasničkopravnom tužbom povrat nekretnine od osobe koja posje-duje tu nekretninu.21 Ovdje valja ista-knuti da pravo vlasnika glede naknade za oduzetu nekretninu ne može zastarjeti dok on može zahtijevati njezin povrat. Onda kad ne može više zahtijevati nje-zin povrat, dospijeva njegov zahtjev za

naknadu i zastarijeva u općem zastar-nom roku22.

Kad se radi o izgrađenoj cesti, tada bi se radilo o situaciji u kojoj vlasnik zemljišta ne može više tražiti povrat te nekretnine ili njezina dijela na kojem je izgrađena cesta, bilo da se radi o javnoj, bilo o nerazvrstanoj cesti. Slijedom toga, izgradnjom ceste došlo bi do situacije da se ne može tražiti povrat takve ne-kretnine u posjed vlasnika zemljišta na kojem je izgrađena, jer takva nekretnina za tužitelja više nema niti onu uporabnu vrijednost kakvu je imala prije izgradnje ceste. Zbog toga smatramo da tada dos-pijeva i zahtjev za naknadu za oduzeto zemljište na kojem je izgrađena cesta i od tada počinje i teći rok za naknadu štete zbog oduzetog zemljišta. Naime, već tada vlasnik zemljišta saznaje i za štetu i štetnika, pa od tada počinje teći i zastarni rok za potraživanje naknade štete.

9. ZaključakOdredbe ZC-a prema kojima će se

nekretnine na kojima je izgrađena jav-na ili nerazvrstana cesta upisati kao jav-no dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne samouprave, već sada nameću određena pitanja oko naknade vlasnicima zemljišta u slučajevima kad oduzimanju zemljišta nije prethodio postupak eksproprijacije, izvlaštenja niti neki drugi zakonom pro-pisani postupak. Određene dvojbe moglo bi stvarati pitanje zastare takvih potraži-vanja te početak roka zastarijevanja. S ob-zirom na to da je u sudskoj praksi zauzeto stajalište da potraživanje naknade za odu-zeto zemljište bez zakonom propisanog postupka zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, to ne bi trebalo za-davati probleme u daljnjoj praksi sudova. Međutim, kad se radi o početku tijeka toga roka, tada je potrebno utvrditi od-lučne činjenice o tome je li moguć povrat nekretnine u onoj uporabnoj vrijednosti kakvu je do oduzimanja imala za vlasni-ka nekretnine ili to nije moguće. Tek onda kad nije moguć povrat nekretnine iz tih razloga, tada dospijeva i naknada za oduzetu nekretninu, koja ima znače-nje ostvarenja novčane tražbine s osnove vlasničkih prava.23 Naime, kad govorimo o uporabnoj vrijednosti nekretnine, tada se podrazumijeva onakav način korištenja nekretnine kakav je bio prije oduzima-nja iz posjeda i izgradnje cesta. No, kad se na određenoj nekretnini izgradi cesta ili cesta prođe dijelom nekretnine, tada nekretnina izgradnjom ceste gubi onu uporabnu vrijednost kakvu je imala prije i vlasnik od izgradnje ceste na njegovoj nekretnini ne može tražiti povrat nekret-nine, već tada dospijeva zahtjev za nakna-du zbog nezakonito oduzete nekretnine. S obzirom na navedeno, zastarni rok za potraživanje naknade za oduzetu nekret-ninu zbog izgradnje ceste u slučajevima kad oduzimanje nekretnine nije rezultat zakonom propisanog postupka, ne bi se računao od upisa nekretnine u katastru i zemljišnim knjigama u smislu ZC-a, kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske odnosno jedinice lo-kalne samouprave, kad se radi o nerazvr-stanoj cesti.

17 Sukladno članku 2. stavak 2. Zakona o izvlaštenju.

18 Nar. nov., br. 54/80, 42/86, 41/88, 48/88 - proč. tekst, 16/90 i 53/90.

19 Nar. nov., br. 46/82, 28/87, 39/88 i 73/91.

20 Vidjeti članak 215. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08 i 125/11).

21 Vidjeti članak 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 137/99 i 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12).

22 U Odluci Vrhovnog suda, br. Rev-2633/87 od 6. pro-sinca 1988. izraženo je pravno shvaćanje da zahtjev vlasnika za isplatu naknade za zemljište koje je odu-zeto bez zakonom predviđenog postupka i postalo društvenim vlasništvom zastarijeva u općem zastar-nom roku. Isto proizlazi iz odluka VS, Rev-1704/86 od 15. listopada 1986. i odluke VSRH, Rev-355/99.

23 Tako VSRH u odluci, Rev-355/1999 od 1. srpnja 2003.

8 9. i 12. 7. 2014.br. 6296-6297

neprofitno računovodstvo

Polugodišnji financijski izvještaji neprofitnih organizacijaIVANA UROIĆ, dipl. oec.

Neprofitne organizacije za razdoblje siječanj-lipanj 2014. sastavljaju financijske izvještaje prema odredbama Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija (Nar. nov., br. 10/08, 7/09, 158/13, 1/14 i 44/14) i predaju ih do 30. srpnja 2014.Autorica u članku piše o sadržaju i popunjavanju propisanog obrasca za polugodišnje izvještavanje, s naglaskom na izmjene i dopune računskog plana i utvrđivanje financijskog rezultata.

1. PropisiSve neprofitne organizacije koje su upi-

sane u Registar neprofitnih organizacija, podnose financijski izvještaj za razdoblje siječanj-lipanj 2014., u skladu s odredbama Uredbe o računovodstvu neprofitnih orga-nizacija (Nar. nov., br. 10/08 – 44/14 - u nastavku teksta: Uredba).

Financijski izvještaj koji neprofitne organizacije trebaju sastaviti i predati za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2014., jest Izvještaj o prihodima i rashodima na Obrascu PR-RAS-NPF.

Ministarstvo financija uobičajeno daje okružnicu s uputama za izradu i preda-ju financijskih izvještaja neprofitnih or-ganizacija. Za razdoblje siječanj-lipanj 2014. objavljuje je na internetskim stra-nicama Ministarstva financija: www.mfin.hrDržavna riznicaRačunovodstvoNeprofitno računovodstvo. Primjena uputa iz okružnice je obvezatna.

2. ObvezniciObveznici primjene Uredbe, kako u vo-

đenju knjigovodstva, tako i u financijskom izvještavanju su, prema odredbi dopunjenog članka 2. stavak 1. Uredbe, sljedeće pravne osobe:

- udruge i njihovi savezi;- strane udruge;- udruge poslodavaca;- zaklade i fondacije;- ustanove;- političke stranke i komore;- sindikati;- umjetničke organizacije;- vjerske i druge zajednice i- sve druge pravne osobe kojima temelj-

ni cilj osnivanja i djelovanja nije stjecanje dobiti i koje su upisane u Registar neprofit-nih organizacija. Registar je ustrojen i vodi se u Ministarstvu financija.

Upis u Registar neprofitnih organizacija obavlja se podnošenjem Obrasca RNO Mi-nistarstvu financija.

Novoosnovane neprofitne organizacije trebaju Obrazac RNO podnijeti najkasnije 30 dana od upisa u matični registar.

Promjene podataka u Registru obavlja se podnošenjem Obrasca RNO-P također Ministarstvu financija i to u roku dva dana od dana nastanka promjene, odnosno u roku dva dana od dana upisa promjena u matični registar.

Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe (Nar. nov., br. 158/13) dodan je u članku 1. Uredbe novi stavak 2. kojim je pro-pisano da:

- nezavisni zastupnici vode dvojno knji-govodstvo i predaju financijske izvještaje prema odredbama Uredbe, a da

- članovi predstavničkih tijela JLIP(R)S izabrani s liste grupe birača vode jednostav-no knjigovodstvo putem Knjige blagajne i Knjige prihoda i rashoda i prema novčanom knjigovodstvenom načelu, te prema tome ne predaju financijske izvještaje propisane Uredbom.

U izmijenjenom članku 71. stavak 1. i 2. Uredbe propisana je mogućnost da ne-profitna organizacija ne vodi knjigovodstvo primjenom računskog plana i prema načelu dvojnog knjigovodstva te da ne sastavlja i ne predaje financijske izvještaje prema odred-bama Uredbe. To su neprofitne organiza-cije čija je vrijednost imovine uzastopce, u prethodne tri godine, manja od 230.000,00 kuna na razini godine, a godišnji prihod uzastopce, u prethodne tri godine, manji od 230.000,00 kuna također na razini godine.

Ako neprofitna organizacija ne ispunjava oba uvjeta, obvezatno primjenjuje sve odred-be Uredbe u svezi s vođenjem dvojnog knji-govodstva: vodi propisane poslovne knjige uz primjenu propisanog računskog plana prema sustavu dvojnog knjigovodstva te sastavlja i predaje financijske izvještaje.

Neprofitna organizacija koja ispunjava uvjete iz članka 71. Uredbe može, i nadalje, voditi dvojno knjigovodstvo i primjenjivati propisani Računski plan te sastavljati i pre-davati financijske izvještaje prema odredba-ma Uredbe.

Isto tako, neprofitna organizacija koja ispunjava uvjete iz članka 71. Uredbe može, i nadalje, voditi dvojno knjigovodstvo i primjenjivati propisani Računski plan, ali ne predavati financijske izvještaje prema odredbama Uredbe.

U svakom slučaju odluku donosi osnivač neprofitne organizacije.

Ako osnivač neprofitne organizacije ne donese odluku za organizaciju obvezatno se vodi dvojno knjigovodstvo i predaju finan-cijski izvještaji za sva izvještajna razdoblja.

Važno je znati da novoosnovane nepro-fitne organizacije (osnovane 2014., ali osno-vane i 2012. ili 2013.) moraju u 2014. svoje knjigovodstvo voditi prema načelu dvojnog knjigovodstva i predavati financijske izvje-štaje u svim rokovima i na način propisan Uredbom, kako u godini osnivanja, tako i iduće dvije godine.

Odredbom članka 70. stavak 4. Uredbe propisano je da neprofitne organizacije koje imaju više organizacijskih dijelova, bez prav-ne osobnosti, tj. nemaju svoj matični broj, sa-stavljaju i predaju financijske izvještaje u tije-ku i na kraju godine na razini pravne osobe - znači samo jedan i jedinstveni financijski izvještaj. U tom financijskom izvještaju mo-raju biti uključeni podaci o poslovanju svih organizacijskih dijelova neprofitne organi-zacije. Neprofitna organizacija s više orga-nizacijskih dijelova je, primjerice, sindikat, Crveni križ, razni savezi i slične organizacije.

Neprofitne organizacije koje u izvje-štajnom razdoblju nisu poslovale te nemaju evidentirane niti prihode niti rashode, tako-đer su obvezatne sastaviti i predati FINA-i

financijski izvještaj u kojem će sve stupce popuniti brojkom 0 ili znakom »–«.

3. Obrazac, rok i mjesto predaje izvještajaNeprofitne organizacije za razdoblje od

1. siječnja do 30. lipnja sastavljaju i predaju financijski izvještaj na obrascu Izvještaj o prihodima i rashodima - Obrazac PR-RAS-NPF (čl. 70. st. 2. Uredbe).

Obrazac PR-RAS-NPF izmijenjen je i propisan u članku 1. Uredbe o izmjeni Uredbe (Nar. nov., br. 44/14) te je objavljen kao njezin sastavni dio.

Izvještaj o prihodima i rashodima sa-stavljen za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2014. predaje se FINA-i, a za potrebe Ministarstva financija i Državnog zavoda za statistiku. Rok predaje financijskog iz-vještaja najkasnije je do 30. srpnja 2014.

Obrazac PR-RAS-NPF može se preda-ti u elektroničkom i papirnatom obliku.

Neprofitne organizacije koje Obrazac PR-RAS-NPF predaju u elektroničkom obliku koriste obrazac za elektroničku predaju, objavljen na internetskim stra-nicama Ministarstva financija: www.mfin.hrDržavna riznicaRačunovodstvoNeprofitno računovodstvo i na internetskim stranicama FINA-e. Uz elektroničku verzi-ju obrasca, potrebno je izlistati popunjenu »Referentnu stranicu« i, s potpisom zakon-skog predstavnika i pečatom, predati FI-NA-i. Obrazac u elektroničkom obliku ima ugrađene matematičke i logičke kontrole, pa se pogreške pokazuju već pri popunja-vanju obrasca.

Da bi te kontrole bile moguće potrebno je svako polje stupaca 4 i 5 Obrasca PR-RAS-NPF popuniti podatkom, a ako ga nema upisati brojku 0.

Ako neprofitna organizacija predaje fi-nancijski izvještaj samo u papirnatom obli-ku, koristi obrazac Narodnih novina. U tom slučaju pogreške će ukloniti na poziv djelat-nika FINA-e.

Ako za popunjavanje stupaca 4 i 5 Obrasca PR-RAS-NPF nema podataka za unos, u papirnati oblik Obrasca upisuje se znak »–«.

4. Sadržaj Obrasca PR-RAS-NPFObrazac PR-RAS-NPF sustavni je pre-

gled prihoda i rashoda, te financijskog re-zultata u određenom razdoblju.

Oblik i sadržaj Obrasca PR-RAS-NPF propisan je člankom 68. stavak 2. Uredbe.

Zbog dopune Računskog plana za ne-profitno računovodstvo dopunjen je i Obra-zac PR-RAS-NPF i objavljen u Narodnim novinama, broj 44/14.

U Obrascu PR-RAS-NPF trebaju biti popunjeni svi stupci, osim u slučaju kad je neprofitna organizacija osnovana 2014., ali i poslije 1. srpnja 2013. Takva neprofitna organizacija ne popunjava stupac 4 i 6, jer nema podatke o ostvarenju u izvještajnom razdoblju prethodne, 2013., pa ne može iskazivati ni indeks ostvarenja 2014. u od-nosu na 2013.

Podaci o prihodima i rashodima unose se u retke Obrasca PR-RAS-NPF iz glavne knjige, u kunama bez lipa.

5. Popunjavanje Obrasca PR-RAS-NPF

5.1. Zaglavlje i završetakPodaci za popunjavanje zaglavlja u no-

vomObrascu PR-RAS-NPF nisu izmije-njeni.

Šifra županije, grada i općine trozna-menkasta je brojka i nalazi se u Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (Nar. nov., br. 86/06 – 45/13). Šifre su dostupne i na internetskim stranicama FINA-e.

RNO broj je broj koji je neprofit-noj organizaciji dodijeljen podnošenjem Obrasca RNO. Ministarstvo financija ne izdaje izvadak iz Registra već neprofitne organizacije mogu svoj RNO broj prona-ći na internetskoj stranici Ministarstva fi-nancija: www.mfin.hrDržavna riznicaRačunovodstvoNeprofitno računovodstvoRegistar neprofitnih organizacija.

U redak »Oznaka razdoblja« upisuje se godina i mjesec kojim završava izvještajno razdoblje. Za izvještajno razdoblje siječanj-lipanj 2014. u navedeni redak obrasca upi-suje se: 2014-06.

Završetak novog Obrasca PR-RAS-NPF sadržava podatke:

- o zakonskom zastupniku;- o osobi za kontaktiranje;- o telefonu za kontakt;- o telefaksu;- o adresi e-pošte obveznika.Smatramo da podaci o osobi za kontak-

tiranje i o zakonskom predstavniku trebaju biti ispisani tiskanim slovima s imenom i prezimenom osobe.

5.2. Unos podataka o prihodima i rashodima

Podatke o prihodima i rashodima ne-profitna organizacija unosi u retke od AOP 001 do AOP 128. Podaci se uglavnom uno-se na razini odjeljka propisanih računa, tj. na razini četveroznamenkastih računa.

Vjerujemo da neprofitne organizacije ne će imati teškoća u popunjavanju Obrasca PR-RAS-NPF.

Podaci o prihodima i rashodima moraju sadržavati sve prihode i rashode nastale do 30. lipnja 2014.

Vezano uz iskazivanje rashoda amor-tizacije postavlja se pitanje treba li nepro-fitna organizacija u rashode izvještajnog razdoblja siječanj-lipanj evidentirati i iska-zati rashod amortizacije obračunane za to razdoblje. Iako odredbe Uredbe izravno ne nalažu takav postupak, smatramo da bi se u rashode za prvo polugodišnje razdoblje mo-rao uključiti i rashod amortizacije, obraču-nan na vrijednost dugotrajne nefinancijske imovine, nabavljene od 1. siječnja 2008.

Takvo stajalište temeljimo na odredba-ma članka 3. stavak 1. i članka 65. stavak 5. Uredbe, prema kojima se knjigovodstvo neprofitnih organizacija temelji na općepri-hvaćenim računovodstvenim načelima toč-nosti, istinitosti i pouzdanosti u iskazivanju svih pozicija, pa tako i prihoda i rashoda, a financijski izvještaji moraju pružiti objek-tivnu i realnu sliku financijskog položaja i poslovanja neprofitne organizacije.

Rashod amortizacije evidentira se na računu skupine 43 i unosi na AOP 098 Obrasca PR-RAS-NPF.

Na AOP 041, 042 i 043 unose se podaci o prihodima od povezanih neprofitnih or-ganizacija, a na AOP 126, 127 i 128 o ras-hodima takvih organizacija.

Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o računovodstvu neprofitnih orga-nizacija (Nar. nov., br. 158/13 - u nastavku teksta: Uredba o izmjenama) propisane su novine u računovodstvu i knjigovodstvenim evidencijama neprofitnih organizacija, koje se primjenjuju od 1. siječnja 2014., te je u Narodnim novinama, broj 1/14 objavljen Računski plan u cijelosti.

99. i 12. 7. 2014.br. 6296-6297

kazneno pravoUredila Desanka Đikandić, dipl. oec.

Polugodišnji financijski izvještaji neprofitnih organizacija Rok 30. srpnja 2014.

Jedna od važnijih novina je dopuna Ra-čunskog plana računovodstvenog sustava za neprofitne organizacije učinjena propisiva-njem dviju novih skupina računa, i to:

- skupine 37 - Prihodi od povezanih ne-profitnih organizacija i

- skupine 47 - Rashodi vezani uz finan-ciranje povezanih neprofitnih organizacija.

Prihodi i rashodi unutar navedenih sku-pina određuju se kao tekući ili kapitalni, a odnose se na prijenose koje neprofitna or-ganizacija ostvari od drugih neprofitnih or-ganizacija, odnosno na prijenose sredstava drugim neprofitnim organizacijama, s ko-jima je neprofitna organizacija povezana osnivačkim ili drugim općim aktima.

Dosadašnji način evidentiranja takvih prijenosa sredstava bio je da su se ti prije-nosi kod neprofitnih organizacija koje su primale sredstva evidentirali kao prihod od donacija, odnosno kao rashod za dane do-nacije kod neprofitnih organizacija koje su prenosile takva sredstva. To nije omoguća-valo uvid u stvarne ukupne prihode i rasho-de u sustavu neprofitnih organizacija.

Račune skupina 37 i 47 trebaju koristiti:- neprofitne organizacije povezane osni-

vačkim aktom temeljenim na propisu koji se odnosi na njihovu djelatnost, primjerice društva Hrvatskog Crvenog križa od kojih svako društvo ima pravnu osobnost;

- neprofitne organizacije povezane dru-gim općim aktima kao, primjerice savezi sportskih klubova od kojih svaki klub tako-đer ima pravnu osobnost;

- neprofitne organizacije koje interno imaju organizacijske dijelove (podružnice) bez pravne osobnosti.

Način evidentiranja transfera vezanih uz financiranje povezanih neprofitnih orga-nizacija prikazat ćemo na primjeru.

Primjer

Nekoliko udruga osnovalo je zajednicu. Zajednica dobiva sredstva iz proračuna koja raspoređuje udrugama na temelju među-sobno zaključenog sporazuma o financira-nju njihove redovite djelatnosti.

- kod »krovne« organizacije prihod iz proračuna na računu skupine 35 i rashod za prijenos sredstava na računu skupine 47;

- kod neprofitnih organizacija koje se na taj način financiraju iskazat će se prihodi na računu skupine 37 i rashodi na računima skupine 42 sukladno vrsti rashoda za redo-vito poslovanje.

Konsolidacijom prihoda i rashoda za neprofitni sustav iskazani prihodi na raču-nima skupine 37 i rashodi na računima sku-pine 47, eliminirat će se.

Kod internog evidentiranja prijenosa (transfera) sredstava organizacijskim jedini-cama bez pravne osobnosti unutar iste ne-profitne organizacije u financijskom izvje-štaju koji se sastavlja i predaje za neprofitnu organizaciju kao cjelinu postupkom konso-lidacije neće se iskazati prihodi sa skupine računa 37 niti rashodi s računa skupine 47.

Između ostalih izmjena i dopuna uvede-na su u Računskom planu dva nova odjeljka unutar podskupina računa 413 - Doprinosi na plaće, i to:

- odjeljak 4133 - Doprinosi za miro-vinsko osiguranje (koje plaća poslodavac), a rashod za te namjene unosi se na AOP 155;

- odjeljak 4134 - Posebni doprinos za poticanje zapošljavanja osoba s invalidite-tom, koji rashod se unosi na AOP 056.

Neprofitne organizacije rijetko su ob-veznici obračunavanja i plaćanja navedenih doprinosa. Zbog toga ćemo u nastavku dati samo kratka objašnjenja u vezi s poslovnim promjenama koje se trebaju evidentirati na računima novih odjeljaka.

Brojnim posebnim propisima utvrđena su radna mjesta i zanimanja za koja se staž mirovinskog osiguranja računa s povećanim trajanjem, tzv. beneficirani staž, te regulira priznavanje prava na snižavanje dobne gra-nice za stjecanje starosne mirovine. Napomi-njemo da beneficirani staž mog ostvariti uz određene uvjete i invalidne osobe.

Za staž osiguranja s povećanim trajanjem utvrđen je dodatni doprinos kao obveza po-slodavca za njegovo obračunavanje i plaćanje. U neprofitnom knjigovodstvu taj se rashod evidentira na računu odjeljka 4133.

Račun odjeljka 4134 predviđen je za evidentiranje posebnog doprinosa za po-ticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom, koji će poslodavci obračunavati i plaćati na plaće zaposlenika od 1. iječnja 2015.

U Narodnim novinama, broj 157/13 objavljen je novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invali-ditetom, kojim je propisana obveza svih po-slodavaca iz javnog i realnog sektora, a koji zapošljavaju minimalno 20 djelatnika, da zaposle osobe s invaliditetom u određenoj kvoti ovisno o djelatnosti.

Navedenim Zakonom propisana je nov-čana naknada u slučaju nezapošljavanja utvr-đene kvote djelatnika s invaliditetom, i to u visini 30% minimalne plaće za svaku osobu koju je trebalo zaposliti. Novčanu naknadu obračunavat će i plaćati svaki poslodavac koji ne zaposli utvrđen broj osoba s invaliditetom.

Za provedbu tog Zakona doneseno je nekoliko pravilnika koji su objavljeni u Na-rodnim novinama, broj 44/14.

Neprofitne organizacije iskazuju svoje prihode i rashode po računovodstvenom načelu nastanka događaja i moraju se odno-siti na izvještajno razdoblje (čl. 20. Uredbe).

Računovodstveno načelo nastanka do-gađaja provodi se na sljedeći način:

- recipročni prihodi su prihodi ostvareni na temelju isporučenih dobara i obavljenih usluga, a priznaju se neovisno o naplati, tj. po ispostavljanju izlaznih računa;

- nerecipročni prihodi (donacije, pomoći, članarine, doprinosi i slični prihodi) prizna-ju se ako su naplaćeni i to do trenutka pre-daje financijskih izvještaja za isto razdoblje. Kod polugodišnjeg izvještaja treba ove pri-hode priznati ako su ostvareni (naplaćeni) najkasnije do 30. srpnja 2014.;

- rashodi se priznaju neovisno o plaća-nju, tj. po primitku ulaznog računa;

- rashodi za nabavu kratkotrajne nefi-nancijske imovine priznaju se u trenutku stvarnog utroška, odnosno prodaje;

- troškovi nabave dugotrajne nefinancij-ske imovine se kapitaliziraju, a u rashode se priznaju tijekom korisnog vijeka uporabe obračunavanjem amortizacije.

Osim podataka o ostvarenim prihodi-ma i rashodima u izvještajnom razdoblju, u Obrascu PR-RAS-NPF iskazuju se i podaci o prenesenom višku prihoda ili manjku pri-hoda iz prethodne godine. Podaci o prene-senom rezultatu iskazuju se na poziciji AOP 138 ili AOP 137. To su u najčešćem slučaju početna stanja s računa 5221 ili 5222 - Vi-šak/manjak prihoda na dan 1. siječnja 2014.

Međutim, neprofitne organizacije koje su imale ispravke pogrešnih knjiženja pri-hoda i rashoda iz 2013. i prijašnjih godina iskazuju podatke o prenesenim rezultatima nakon obavljenih ispravaka.

5.3. Dodatni podaciNa kraju Obrasca PR-RAS-NPF traže

se dodatni podaci. To su:- na AOP 140 - stanje novčanih sredsta-

va na početku godine;- na AOP 141 - ukupni priljevi na nov-

čane račune i u blagajnu;- na AOP 142 - ukupni odljevi s novča-

nih računa i iz blagajne; - na AOP 143 - stanje novčanih sred-

stava na kraju izvještajnog razdoblja. U ovom izvještajnom razdoblju u stupac 4 unosi se podatak o stanju svih računa nov-čanih sredstava na dan 30. lipnja 2013., a u stupac 5 stanje na dan 30. lipnja 2014.

Budući da se podaci za upis od AOP 140 do AOP 143 unose s računa skupine 11 - Novac u banci i blagajni, upozoravamo da stanja, odljevi i priljevi novčanih sredstava uključuju ne samo novčana sredstva u banci i blagajni već i izdvojena novčana sredstva (računi odjeljka 1121) te vrijednosnice u bla-gajni (računi odjeljka 1141) kao poštanske vrijednosnice, biljezi i druge slične admini-strativne vrijednosnice.

AOP 144 i AOP 145 popunjavaju se po-dacima za potrebe statistike. To su:

- prosječan broj zaposlenih na osnovi stanja krajem izvještajnog razdoblja, kao cijeli broj;

- prosječan broj zaposlenih na osnovi sati rada, kao cijeli broj.

5.4. Vrijednost ostvarenih investicija u novu dugotrajnu imovinu

U izmijenjenom Obrascu PR-RAS-NPF traže se podaci o vrijednosti ostvare-nih investicija u novu dugotrajnu imovinu neprofitne organizacije (od AOP 146 do AOP 151) prema pojavnom obliku te imo-vine (građevinski objekti, oprema, prijevo-zna sredstva itd.).

Važno je naglasiti da se u Obrazac ne unose stanja dugotrajne imovine iskazana na računima skupine 05 na dan 30. lipnja 2013. i 2014., već samo vrijednost novona-bavljene dugotrajne imovine u izvještajnom razdoblju, bez obzira na to je li obavljeno plaćanje za tu imovinu ili nije.

Novonabavljenom dugotrajnom imovi-nom smatra se sljedeće:

- nabava od dobavljača (izvođača radova, kupljena u trgovini ili kupljena od građana);

- nabava rabljene opreme u inozemstvu;- nabava dugotrajne imovine financij-

skim leasingom;- ulaganja u vlastitoj režiji i- darovana imovina.Podaci o novoj dugotrajnoj imovini

iskazuju se temeljem njezine nabavne, od-nosno procijenjene vrijednosti, u smislu odredbe članka 17. stavak 5. Uredbe.

U Obrazac PR-RAS-NPF ne unosi se podatak o novonabavljenom zemljištu.

Na samom kraju Obrasca PR-RAS-NPF unose se:

- podaci o stanju zaliha na dan 1. siječ-nja i 30. lipnja 2014. - AOP 152 i

- na AOP 145 kontrolni zbroj - kao jed-nostavan zbroj podataka s AOP od 144 do AOP 152.

6. Financijski rezultatNa kraju izvještajnog razdoblja nepro-

fitne organizacije utvrđuju financijski rezul-tat kao višak ili manjak prihoda. Financijski rezultat iskazuje se na računima skupine 52 - Rezultat poslovanja.

Knjigovodstveni postupak utvrđivanja financijskog rezultata izvještajnog razdoblja kod neprofitnih organizacija propisan je odredbom članka 62. Uredbe.

Smatramo da pri utvrđivanju financij-skog rezultata za polugodišnje izvještajno razdoblje nije potrebno primijeniti odredbu članka 62. stavak 2. Uredbe, tj. provesti knji-ženje prijenosa salda s računa podskupine 521 na račune podskupine 522 - Višak/ma-njak prihoda.

Osim toga, svi računi razreda 3 i 4 za-tvaraju se samo na kraju godine.

Evidentiranje privremenog financijskog rezultata za razdoblje siječanj-lipanj, po-trebno je 1. srpnja stornirati.

U Obrascu PR-RAS-NPF za unos po-dataka o ostvarenom financijskom rezultatu predviđeni su reci od AOP 134 do AOP 139. , i to iznos iskazan kao saldo na raču-nu podskupine 521. Samo neprofitne orga-nizacije koje se bave proizvodnjom, taj će podatak u Obrascu korigirati s podatkom o povećanju, odnosno smanjenju zaliha proi-zvodnje i gotovih proizvoda, koji se iskazuje u recima AOP 131 i AOP 132.

U Obrascu PR-RAS-NPF ne mogu istodobno biti ispunjeni podaci u sljedećim recima:

- na AOP 134 i na AOP 135 - Višak, od-nosno manjak prihoda;

- na AOP 136 i na AOP 137 - Višak, od-nosno manjak prihoda - preneseni;

- na AOP 138 i na AOP 139 - Višak prihoda raspoloživ u sljedećem razdoblju, odnosno manjak prihoda uz pokriće u slje-dećem razdoblju.

7. Čuvanje financijskog izvještajaU članku 66. stavak 4. Uredbe propi-

sano je da neprofitna organizacija čuva fi-nancijske izvještaje, koje sastavlja u tijeku godine, do dana predaje financijskih izvje-štaja za isto razdoblje sljedeće godine. To znači da se financijski izvještaj na Obrascu PR-RAS-NPF za razdoblje siječanj-lipanj 2014. treba čuvati najkraće do 30. srpnja 2015., a može se čuvati i dulje, nakon tog roka.

Knjiženje u zajedniciRed. br. Opis Iznos Račun

duguje potražuje1. Doznaka iz proračuna za

financiranje udruga 20.000,00 1111 35112. Prijenos sredstava iz

proračuna:- udruzi »A«- udruzi »B«- udruzi »C«

20.000,0010.000,00

5.000,005.000,00

–471147114711

1111–––

Knjiženje kod udruge »A«Red. br. Opis Iznos Račun

duguje potražuje1. Primljena sredstva od

zajednice 10.000,00 1111 37112. Korištenje sredstava

za materijalne i druge rashode

10.000,00421 ili

422, 425, 429 ...

2425

3. Podmirivanje obveza prema dobavljačima 10.000,00 2425 1111

Ovo posljednje knjiženje provode na isti način i druge dvije udruge.

Na taj način prijenosi (transferi) između povezanih neprofitnih organizacija elimini-rat će se u postupcima konsolidacije.

Ako se preko »krovne« organizacije fi-nanciraju neprofitne organizacije koje su ta-kođer pravne osobe u njihovim financijskih izvještajima bit će iskazani:

10 9. i 12. 7. 2014.br. 6296-6297

– prijedlozi i mišljenja –

komunalno gospodarstvo

1. UvodU provedbi Zakona o sigurnosti prome-

ta na cestama (Nar. nov., br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13i 158/13) i Zakona o komu-nalnom gospodarstvu (Nar. nov., br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – proč. tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 144/12, 94/13 i 153/13) postavljeno je pitanje razgrani-čenje nadležnosti prometnog redara i komunalnog redara u jedinicama lokalne samouprave. Pitanje se odnosi na činjeni-ce mogu li komunalni redari obavljati po-slove prometnog redara i obratno, mogu li prometni redari obavljati poslove komu-nalnog redara, a aktualno je u manjim je-dinicama lokalne samouprave (u nastavku teksta: JLS) u Republici Hrvatskoj, koje nemaju kadrovskog ni fiskalnog kapaci-teta za zapošljavanje komunalnog reda-ra i prometnog redara, ali ni potrebe za poslovima tih službenika koje bi ispunile njihovo redovito puno radno vrijeme.

Prije ukazivanje na razlike između na-vedenih poslova, upućujemo na odredbe članka 54. i 54.a Zakona o lokalnoj i po-dručnoj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 33/01, 60/01 - vjerodostojno tu-mačenje,129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13 – proč. tekst), prema kojima dvije ili više JLS, osobito one koje su prostorno povezane u jedin-stvenu cjelinu (općine i gradovi na otoku i sl.), mogu obavljanje pojedinih poslova iz svoga samoupravnog djelokruga orga-nizirati zajednički. Za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga, JLS mogu osnovati zajedničko tijelo, zajednički upravni odjel ili službu, zajedničko tr-

govačko društvo ili mogu zajednički or-ganizirati njihovo obavljanje u skladu s posebnim zakonima. Međusobni odnosi JLS u zajedničkom organiziranju obav-ljanja poslova iz samoupravnog djelo-kruga uređuju se posebnim sporazumom u skladu sa zakonom i njihovim statuti-ma i općim aktima. O osnivanju, ustroj-stvu i djelokrugu zajedničkog upravnog tijela odlučuju predstavnička tijela JLS. Temeljem odluke predstavničkih tijela općinski načelnici i gradonačelnici sklo-pit će sporazum o osnivanju zajedničkog upravnog tijela kojim se propisuje finan-ciranje, način upravljanja, odgovornost, statusna pitanja službenika i namješteni-ka i druga pitanja od značenja za to tijelo.

U slučajevima kada JLS nemaju ka-drovskog ni fiskalnog kapaciteta za za-pošljavanje komunalnog redara i promet-nog redara, ali ni potrebe za poslovima tih službenika koji bi obavljanjem ovih poslova ispunile njihovo redovito puno radno vrijeme, potrebno je osnovati za-jedničku službu prometnog redarstva više JLS, te zajedničku službu komunalnog re-darstva više JLS.

2. Djelokrug prometnog redaraPrema Zakonu o sigurnosti prometa

na cestama1 (u nastavku teksta: ZSPC) poslove nadzora nepropisno zaustavlje-nih i parkiranih vozila, upravljanja pro-metom te premještanja nepropisno zau-stavljenih i parkiranih vozila, sukladno odredbama ovoga Zakona, mogu, osim ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, obavljati i JLS, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove. Za vrijeme obav-ljanja navedenih poslova, službenici JLS dužni su nositi propisanu odoru. Ministar nadležan za unutarnje poslove u sugla-snosti s čelnikom središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu samoupravu, propisuje uvjete za obavljanje navedenih poslova, program osposobljavanja, izgled odore i službene iskaznice.

Pravilnikom o uvjetima za obavljanje poslova upravljanja prometom, nadzora i premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, kad te poslove obav-ljaju jedinice lokalne samouprave te pro-gramu i načinu osposobljavanja službeni-ka (Nar. nov., br. 143/08, 105/09, 52/10, 53/12), propisuju se uvjeti za obavljanje poslova upravljanja prometom, nadzora i premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila kad te poslove obav-ljaju JLS, uvjeti koje moraju ispunjava-ti službenici JLS koji obavljaju poslove nadzora i premještanja nepropisno za-ustavljenih i parkiranih vozila i poslova upravljanja prometom (prometni redari) te program i način stručnog osposoblja-vanja prometnog redara.

JLS, ovisno o veličini prometa na svom području, određuje potreban broj prometnih redara za obavljanje navede-nih poslova. Za obavljanje navedenih poslova, JLS mora imati i prometnog redara koji ispunjava propisane uvjete.

Prometni redar mora imati: a) polo-žen državni stručni ispit; b) završen pro-gram osposobljavanja; c) položen vozački ispit B kategorije te d) zdravstvenu spo-sobnost za obavljanje navedenih poslova. Stručno osposobljavanje provodi se pre-ma Programu stručnog osposobljavanja za obavljanje poslova prometnog redara koji je u prilogu Pravilnika i čini njegov sastavni dio. Program obuhvaća sljedeće nastavne predmete: 1. propisi iz područja sigurnosti cestovnog prometa; 2. taktika i metodika postupanja u nadzoru i uprav-ljanju prometom na cestama; 3. prekr-šajna odgovornost iz područja sigurnosti cestovnog prometa i Prekršajnog zakona; 4. komunikacijska kultura. Stručno ospo-sobljavanje prometnog redara provodi se u ministarstvu nadležnom za unutarnje poslove, a obavljaju ga stručne osobe koje imenuje ministar nadležan za unutarnje poslove. Prometnom redaru koji završi stručno osposobljavanje prema progra-mu iz članka 9. ovoga Pravilnika i položi ispit, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, izdaje uvjerenje o stručnoj ospo-sobljenosti za obavljanje poslova iz članka 1. Pravilnika, a poglavarstvo JLS izdaje službenu iskaznicu.

Prometni redar, sukladno odredbama ZSPC i Prekršajnog zakona, naplaćuje novčanu kaznu za nepropisno zaustav-ljeno i parkirano vozilo, odnosno izdaje obvezatni prekršajni nalog. Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, odnosno nadležna JLS tiska i distribuira obavijesti o počinjenom prekršaju, blokove za man-datno kažnjavanje i obrasce obvezatnih prekršajnih naloga.

3. Djelokrug komunalnog redaraPrema ZKG-u, nadzor nad proved-

bom odredaba komunalnog reda pro-vodi komunalno redarstvo koje se ustro-java u upravnim odjelima za komunalno gospodarstvo u JLS. Poslove komunalnog redarstva obavljaju komunalni redari, a uvjet za obavljanje poslova komunalnog redara je, najmanje, IV. stupanj struč-ne spreme. Prema odredbama članaka 88., 92. i 125. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 86/08 i 61/11), komunalni redari su dužni položiti državni stručni ispit su-kladno odredbama Uredbe o postupku, načinu polaganja i Programu državnog stručnog ispita (Nar. nov., br. 61/06).

Komunalni redar u provođenju ko-munalnog reda ovlašten je: 1. rješenjem narediti fizičkim i pravnim osobama radnje u svrhu održavanja komunalnog reda; 2. izricati mandatne kazne; 3. pred-ložiti pokretanje prekršajnog postupka (čl. 18. ZKG-a).

Djelokrug komunalnog redarstva zna-čajno je proširen donošenjem novih zako-na tijekom 2013.:

a) Zakonom o izmjenama i dopuna-ma Zakona o zaštiti od buke (Nar. nov., br. 55/13 – stupio na snagu 8. svibnja 2013., sada Zakon o zaštiti od buke - Nar. nov., br. 30/09, 55/13 i 153/13), u

odnosu na nadzor nad provedbom odluka predstavničkih tijela JLS o mjerama zašti-te od buke, propisano je da je komunalno redarstvo ovlašteno poduzimati upravne mjere, predlagati pokretanje prekršajnog postupka i naplaćivati kazne na mjestu počinjenja prekršaja.

b) Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu (Nar. nov., br. 82/13 – stupio na snagu 1. srpnja 2013. - u nastavku teksta: ZPCP) nadzor nad primjenom odredaba odluke predstavničkog tijela o obavljanju autotaksi prijevoza obavlja komunalno redarstvo.

c) Zakonom o održivom gospodare-nju otpadom (Nar. nov., br. 94/13 – stu-pio na snagu 23. srpnja 2013. – u nastavku teksta: ZOGO), propisano je da proved-bu obveza sprječavanje odbacivanja otpa-da na način suprotan ZOGO-u osigurava osoba koja obavlja poslove službe nadlež-ne za komunalni red JLS, tj. komunalni redar i to: a) mjerama za sprječavanje nepropisnog odbacivanja otpada; b) mje-rama za uklanjanje otpada odbačenog u okoliš što uključuje i uklanjanje naplav-ljenog morskog otpada.

d) Zakonom o građevinskoj inspek-ciji (Nar. nov., br. 153/13- stupio na sna-gu 1. siječnja 2014. godine) propisano je da je u provedbi nadzora komunalni re-dar ovlašten utvrditi zakonitost građenja i provedbe zahvata u prostoru koji nisu građenje (osim rudarskih radova) iz nad-ležnosti upravnog tijela te narediti mjere propisane zakonom. Zahvati u prostoru koji nisu građenje propisani su stavkom 2 članak 2. Pravilnika o jednostavnim gra-đevinama i radovima (Nar. nov., br. 21/09, 57/10, 126/10, 48/11, 81/12 i 68/13).

ZKG izrijekom dopušta da JLS mogu na temelju ugovora ustrojiti zajedničko komunalno redarstvo.

4. ZaključakIz analize propisa koji određuju dje-

lokrug poslova prometnog redara i ko-munalnog redara i propisanih uvjeta za obavljanje tih poslova možemo zaključiti da se radi o različitom djelokrugu i razli-čitim poslovima, kao i različitim propisa-nim uvjetima za obavljanje tih poslova pa, stoga, zaključujemo da komunalni redar ne može obavljati poslove prometnog re-dara i obratno. Važno je uputiti na odred-bu stavka 14. članak 5. ZSPC-a kojom je zapriječena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna za prekr-šaj odgovorne osobe u tijelu JLS ili drugih subjekata, koje ovlasti JLS, ako obavlja poslove suprotno odredbama tog članka, pa bi u slučaju da komunalni redar obavlja poslove prometnog redara mogla biti izre-čena novčana kazna za prekršaj. Rješenje za one JLS koje nemaju mogućnosti ili potrebe osnovati ove dvije zasebne službe jest osnivanje zajedničke službe s drugim JLS, sukladno odredbama članaka 54. i 54a Zakona o lokalnoj i područnoj (regi-onalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 33/01, 60/01 - vjerodostojno tumačenje, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13 – proč. tekst).

Uredila Davorka Foretić, dipl. iur.

Razgraničenje nadležnosti prometnog redara i komunalnog redara u jedinicama lokalne samoupraveDESA SARVAN, dipl. iur.

Autorica u članku razmatra problem razgraničenja nadležnosti prometnog redara i komunalnog redara u jedinicama lokalne samouprave, prema odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu te drugim relevantnim propisima. Istovremeno predlaže određena rješenja u primjeni tih propisa.

1 Nar. nov., br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13.

119. i 12. 7. 2014.br. 6296-6297

socijalno pravofinancijeUredio Dražen Kozulić, dipl. oec.


1. Rizik i neizvjesnostČesto puta u teoriji i praksi dovodi se

u vezu rizik i neizvjesnost. Nebrojeno se puta rizik i neizvjesnost poistovjećuju ili svode na isto. Poznati američki ekonomist Frank Knight1 definirao je dva pojma: ri-zik i neizvjesnost. Prema njegovu mišlje-nju rizik je pojava kad postoji jasno odre-đena distribucija vjerojatnosti nekog do-gađaja i moguće je izračunati stvarnu vje-rojatnost nekog događaja. Neizvjesnost je kad točna distribucija vjerojatnosti nekog događaja nije poznata i distribucija mora biti pretpostavljena, odnosno izmišljena. Prema Knightu, ono što su pretpostav-ljene ili izmišljene distribucije, zapravo su subjektivne distribucije. Subjektivne, zato što su ovisne o pretpostavkama sudionika u procesu koji u konačnici ima nekoliko mogućih ishoda.

Vezano uz teoriju rizika, problem definiranja - ili bolje reći razlikovanja subjektivne i objektivne teorije distribu-cije, odnosno kad se primjenjuje i zašto se primjenjuju pojedini tip distribucije - osnovni je problem. Stoga ćemo razliku između rizika i neizvjesnosti objasniti na jednom primjeru, uzevši u obzir mate-matički račun vjerojatnosti, odnosno te-oriju vjerojatnosti. Za ilustraciju je naj-bolji primjer bacanja kocke. Budući da kocka ima 6 stranica, pretpostavka da će se bilo koja stranica pojaviti u jednom bacanju je jedan naprama šest, odnosno 1/6. Nakon toga pitanje se može proširiti tako da se pita, u koliko bacanja će se pojaviti jedna te ista stranica, a ne neka druga. Odgovor je veliki broj bacanja i to više milijuna puta i onda vidjeti distribu-ciju vjerojatnosti. Tek tada može se reći da je poznata stvarna distribucija vje-rojatnosti da će se jedna te ista stranica pojaviti određeni broj puta u velikom sli-jedu bacanja. Tada ne pretpostavljamo, nego znamo. Međutim, ako na malom broju uzoraka, tj bacanja rabimo pret-postavku da će se ta i ta stranica sasvim sigurno »pojaviti«, tada možemo govori-ti o subjektivnoj ili »procijenjenoj« dis-tribuciji. U tome zapravo i leži problem procjenjivanja rizika između objektivne i subjektivne procjene, npr. kod kreditnih plasmana. Zapravo, kako postići da se potencijalni gubitak kod kreditnih pla-smana financijskih institucija svede na najmanju mjeru, odnosno na nultu ra-zinu neizvjesnosti, jest temeljni problem upravljanja rizicima. Međutim problem rizika općenito nije problem samo u fi-nancijama i bankarstvu, to je i širi pro-blem, npr. rizika povrata investicije u realnom sektoru ili rizik neostvarivanja očekivane dobiti nakon plasmana odre-đenog proizvoda ili usluge na tržištu.

2. Upravljanje rizicimaSad kad smo napravili razliku izme-

đu rizika i neizvjesnosti, ono što je važno u smanjivanju rizika, odnosno svođenja na najmanju moguću mjeru, jest kako se rizicima upravlja. Upravljanje rizicima nije nikad jednostavno niti jednoznač-

no. Primjerice financijska se institucija, odnosno banka, susreće s nekoliko rizi-ka istovremeno, tj. kreditni plasman sa sobom ne nosi samo jedan rizik, već ih je tu nekoliko, pa je mjeru utjecaja po-jedinog rizika na taj plasman često puta teško razlučiti od ostalih rizika.

Dakle, upravljanje rizicima je skup postupaka, metoda i politika za utvrđi-vanje, mjerenje, procjenjivanje, ovladava-nje i praćenje rizika, uključujući pritom i izvješćivanje o rizicima kojima je finan-cijska institucija izložena ili bi mogla biti izložena u svojemu poslovanju. Da bi mogli uspješno upravljati rizicima, nužno je i važno znati koje vrste rizika postoje. O tome više u nastavku.

3. Vrste rizikaDakle, kao što smo rekli, financijska

je institucija u svojem poslovanju suo-čena s mnogim rizicima i mora o njima voditi računa. Važno je uočiti da je neke rizike lagano kvantitativno mjeriti, dok je kod drugih rizika izračun primjenom kvantitavnih metoda iznimno zahtjevan, pa čak i neki puta dosta upitan. U na-stavku opisujemo o kojim vrstama rizika se radi.

1. Strateški rizik je rizik na tekući i potencijalni utjecaj na dobit ili kapital financijske institucije koje proizlaze iz nepovoljnih, poslovnih i pogrešnih po-slovnih odluka, nepravilnog provođenja odluka ili nedostatka odgovora na pro-mjene u korporativnom, poslovnom, re-gulatornom i ekonomskom okruženju.

2. Reputacijski rizik je rizik od gu-bitka povjerenja u integritet financijske institucije kao rezultat nepovoljnoga jav-nog mišljenja. Reputacijski rizik uklju-čuje i rizik usklađenosti u dijelu koji se odnosi na odnos gubitka reputacije koju financijska institucija može pretrpjeti zbog njezina neuspjeha u odnosima s klijentima banke i neprikladne komuni-kacije s javnošću.

3. Kreditni rizik je rizik koji proi-zilazi iz mogućnosti da dužnik ne ispuni ili ne ispunjava svoje financijske obveze prema financijskoj instituciji. Neispu-njavanje tih obveza, prisiljava financijsku instituciju da takve plasmane tretira kao loše, što umanjuje račun dobiti i gubitka za takve plasmane.

4. Rizik likvidnosti odnosi se na rizik gubitka koji proističe iz postojeće ili očekivane nemogućnosti da financij-ska institucija ispuni svoje obveze koje dospijevaju. Taj rizik povezan je s roč-nom strukturom financijske institucije i predstavlja mogućnost financijske in-stitucije da kontrolira i planira vlastite novčane tokove.

5. Kamatni rizik povezan je s po-tencijalnim promjenama kamatnih sto-pa. Bez obzira na to radi li se fiksnoj ili varijabilnoj kamatnoj stopi, financijska institucija suočena je s tim da promjena kamatne stope može dovesti do promje-na u očekivanim prihodima ili rashodi-ma financijske institucije.

6. Rezidualni rizik je rizik gubitka koji proizilazi iz kreditnog rizika koji nije pravilno procijenjen i kad kontrola

kreditnog rizika i tehnike mjerenja kre-ditnog rizika nisu odgovarajući.

7. Rizik razrjeđenja odnosi se na to da kad kreditna sredstva osiguranja nisu dovoljna ili kad se sredstvima osi-guranja koja su korištena kod inicijal-nog kreditiranja promijeni vrijednost, financijska institucija više nije u mo-gućnosti u potpunosti naplatiti svoje potraživanje.

8. Rizik koncentracije je izloženost financijske institucije pojedinoj skupini ili individualnoj osobi. Pritom je važ-no istaknuti da ovaj rizik ima jednaku opasnost za financijsku instituciju, bez obzira na to je li riječ o pojedincu, gru-pi povezanih pravnih ili fizičkih osoba, geografskoj koncentraciji, ekonomskoj koncentraciji ili bilo kojoj drugoj izlože-nosti financijske institucije prema jednoj grupi u aktivi ili u pasivi bilance financij-ske institucije.

9. Rizik države specifičan je rizik koji ne proiziliazi samo iz mogućnosti naplate plasmana nego i provedivosti sporazuma i provedivost kreditne zaštite u pravnim okvirima određene države u određenom vremenskom razdoblju.

10. Rizik sekuritizacije je rizik u ko-jem se gospodarski sadržaj operacija se-kuritizacije ne odražava u potpunosti na sve moguće rizike s kojima se financijska institucija može susresti pri kupnji ili pri izdavanju takvih instrumenata.

11. Rizik dostave odnosi se na rizik gubitka koji proizilaze ako druga strana u nekom ugovoru neće ispuniti sve svoje obveze, a to onda ima negativan utjecaj na poslovanje financijske institucije.

4. Tržišni riziciPosebnu skupinu, zbog svoje važno-

sti, čini skupina tržišnih rizika. Naime financijska institucija posluje na tržištu i tu se pojavljuju rizici koji značjano utje-ču na poslovanje financijske institucije. Tržišni rizici obuhvaćaju: rizik pozicije, devizni rizik i robni rizik.

1. Rizik pozicije je rizik gubitka koji proističe promjenom cijene u fi-nancijske instrumente ili u slučaju fi-nancijske izvedenice u podlozi instru-menta koji se rabi za izračun vrijednosti derivata. Rizik pozicije je zapravo rizik koji proizilazi iz špekuliranja na pojedi-noj poziciji.

2. Devizni rizik je rizik gubitka koji proizilazi iz promjene vrijednosti valuta i zbog valutne neusklađenosti financij-ske institucije.

3. Robni rizik proizilazi iz promjena cijena roba. On nastaje onda kad finan-cijska institucija ima instrumente koji su vezani uz neku robu ili ima robu kao element osiguranja.

5. Operativni rizik i rizik upravljanjaKao vrlo važne rizike izdvajamo ope-

rativni rizik i rizik upravljanja. 1. Operativni rizik je rizik gubitka

koji proizilazi iz neadekvatnosti ili ne-primjerenosti internih procesa poslova-

Upravljanje rizicimadr. sc. MIROSLAV GREGUREK

U današnje vrijeme kad je neizvjesnost prisutna na kratki, srednji i dugi rok u poslovnim aktivnostima, upravljanje rizicima zauzima svoje središnje mjesto. Da bi se rizicima moglo upravljati, odnosno da ih se može svesti na najmanju moguću mjeru, potrebno je razlikovati rizike od neizvjesnosti, zatim koje vrste rizika postoje, kakva je uloga rizika na tržištima te koje su mogućnosti zaštite od rizika. O svemu tome autor opširnije piše u nastavku.

1 Vođa i začetnik Prve čikaške škole ekonomske misli. Njegov je najpozantiji doprinos njegova disertacija iz 1921. pod naslovom »Rizik, neizvjesnost i profit«.

12 9. i 12. 7. 2014.br. 6296-6297

financije


Izvor:hrportfolio.hr

ZORAN KORDA

hrvatsko tržište kapitala

PREGLED VRIJEDNOSTI UDJELA I PRINOSA OTVORENIH INVESTICIJSKIH FONDOVA NA DAN 02.07.2014.TRŽIŠTE KAPITALA

Većina investicijskih fondova ostvarila je u lip-nju solidne prinose, čime je nastavljen pozi-tivan trend prisutan u prvoj polovici godine.

Najbolje izvedbe postigli su dionički fondovi, među kojima su prednjačili oni izloženi domaćem i regionalnom tržištu. Promatrano na mjesečnoj razini najuspješniji fond bio je OTP Indeksni koji prati kretanje Crobexa s prinosom od 6,84%, a slijede A1 (+6,61) i Capital Two (6,54%), fon-dovi, također usmjereni prema hrvatskom dionič-kom tržištu. U konkurenciji mješovitih fondova sjajnom izvedbom (6,69%) izdvojio se fond ICF Balanced, a natprosječne prinose zabilježili su OTP Uravnoteženi (+2,99%) i Allianz Portfolio (2,44%). Obvezničke fondove predvodili su HPB Obveznički i Capital One s identičnim prinosom od 0,83%, a kod novčanih je najuvjerljiviji Agram Cash s prinosom od 0,20%, za nijansu višim od rasta kojeg su ostvarili NETA MultiCash i OTP euro novčani. Promatramo li prinose od početka

godine, na vrhu ljestvice nalazi se s prinosom od 21,04% fond KD Victoria, koji je najveći dio kapi-tala plasirao u dionice Hotela Imperial, Arenaturi-sta, Telekoma Slovenije, Podravke i Valamar Adria holdinga. Slijedi Capital Two (+18,47%) u čijem portfelju dominiraju dionice hrvatskih turističkih tvrtki. Dvoznamenkasti postotni rast postigli su i fondovi Fima Equity (12,04%) te Allianz Equity (+11,89%). Mješovite fondove predvode Allianz Portfolio s rastom od 8,82% i ICF Balanced čiji prinos doseže 7,99%. Kod obvezničkih fondova u ovoj su godini najviše profitirali HPB Obveznički (+6,81%) i PBZ Bond (+6,31%) dok su najuspješ-niji novčani fondovi Agram Euro Cash i NETA MultiCash sa skromnim prinosima od 1,58, od-nosno 1,49%. Negativne prinose bilježi samo pet fondova među kojima najveći minus (-7,72%) ima NETA New Europe.

NAPOMENA: Fondovi su rangirani po visini ostvarenog prinosa u tekućoj godiniZNAČENJE KRATICA: TF – Trajanje fonda u godinama; PGP – Prosječan godišnji prinos; NAV – Vrijednost udjela na dan

NAZIV FONDA TF PGP NAV PRINOS 1 mj. %

PRINOS 2014. %

DIONIČKIKD Victoria 15,15 4,10 18,3763 5,74 21,04Capital Two 7,21 -3,26 78,6612 6,54 18,47FIMA Equity 10,09 -4,26 64,4785 4,71 12,04Allianz Equity 2,47 11,17 129,5024 5,48 11,89KD Energija4 4,34 0,99 10,4350 4,79 8,87Platinum Global Opportunity 6,78 -3,78 14,7639 2,09 8,33Raiffeisen World 10,75 2,62 132,1000 2,15 7,78ZB trend 11,68 3,12 143,1385 2,34 7,61Ilirika JIE 9,69 2,90 131,8534 0,02 7,54HI-growth 12,36 -0,43 9,4781 2,46 7,35OTP MERIDIAN 20 6,18 -1,53 90,9281 2,68 7,25PBZ Equity fond 8,83 -3,66 9,6759 3,51 6,74ZB BRIC+ 4,22 -2,05 91,6344 4,95 6,29Raiffeisen New Europe 9,21 -6,96 51,4500 2,59 5,89NETA US Algorithm 5,73 9,02 163,9736 5,97 5,89Platinum Blue Chip 6,50 -0,57 96,3700 0,33 4,32VB CROBEX103 4,45 -0,53 97,6670 4,52 4,20ZB aktiv 8,02 0,59 104,8160 2,45 4,15Ilirika BRIC 4,49 -7,22 71,4328 3,03 4,09Ilirika Azijski tigar 7,12 -11,37 42,3646 1,67 4,08Raiffeisen Absolute Aggressive 2,51 6,28 116,4700 2,24 3,92A1 6,12 -5,45 70,9400 6,61 3,16KD Prvi izbor 11,39 1,95 12,4559 1,41 2,99ZB euroaktiv 10,17 2,76 131,9559 -0,15 2,15NETA Global Developed 8,59 -0,22 98,1542 -1,51 1,99Erste Adriatic Equity 8,73 -3,05 76,2900 3,73 0,93HPB Dionički 8,75 -1,52 87,4982 1,52 0,86OTP indeksni 6,52 -13,64 38,3534 6,84 0,62NETA Frontier 6,33 3,51 497,4512 -2,27 0,46KD Nova Europa 6,72 -6,79 6,2369 0,75 -2,65PBZ I-Stock1 6,96 -8,81 7,2174 2,75 -5,32NETA New Europe 5,66 -4,73 75,9968 -3,77 -7,72

URAVNOTEŽENIAllianz Portfolio 5,15 5,57 132,1560 2,44 8,82ICF Balanced 12,17 0,86 108,0603 6,69 7,99PBZ Global fond 12,81 3,11 12,9825 2,09 6,98ZB global 13,00 2,92 145,3450 2,06 6,72HI-balanced 12,36 0,99 11,2997 1,88 6,55HPB Global 8,75 -2,50 80,1114 2,09 5,49VB SMART7 3,63 -0,44 98,4170 0,98 3,50OTP uravnoteženi 8,55 0,67 105,8478 2,99 3,18Raiffeisen Absolute 0,50 N/A 102,1900 0,94 2,19KD Balanced 8,46 -2,23 8,2658 0,34 1,24

OBVEZNIČKIAgram Trust 5,98 -5,16 52,7699 -0,96 -3,55HPB Obveznički 8,75 4,39 145,5648 0,83 6,81PBZ Bond fond 11,32 2,18 117,1598 0,65 6,31Erste Adriatic Bond 1,01 8,00 108,0900 0,60 6,25Capital One 9,69 7,00 192,6813 0,83 4,93Raiffeisen Bonds 12,11 4,11 162,8800 0,75 4,06HI-conservative 12,36 2,23 13,1254 0,46 4,01ZB bond 13,00 4,38 174,5679 0,65 3,63NETA Emerging Bond 7,96 -4,88 67,1306 -0,58 -0,68

NOVČANIAgram Euro Cash 5,08 3,75 12,0559 0,20 1,58NETA MultiCash 2,51 2,34 105,9657 0,19 1,49Locusta Cash 5,91 4,77 1316,9032 0,13 1,39OTP novčani 1,40 1,52 102,1356 0,19 1,22VB Cash 6,66 3,66 127,0189 0,11 1,09PBZ Euro Novčani 11,95 3,84 137,5224 0,12 0,93Auctor Cash 3,44 2,31 108,1713 0,16 0,87PBZ Dollar fond 9,22 2,80 128,9677 0,15 0,86HPB Euronovčani 2,58 2,15 105,6510 0,05 0,81HI-cash 10,78 3,80 149,4632 0,09 0,76Raiffeisen euroCash 2,79 1,71 104,8400 0,17 0,68ZB europlus 13,95 2,90 149,0086 0,08 0,62Raiffeisen Cash 11,36 3,96 155,4400 0,09 0,61Erste Euro-Money 4,78 2,80 114,0900 0,11 0,61Erste Money 11,09 3,67 149,1900 0,11 0,57OTP novčani fond 8,53 3,25 131,3112 0,09 0,52PBZ Novčani fond 15,26 5,30 141,7722 0,06 0,40HPB Novčani 8,75 4,06 141,6905 0,05 0,39ZB plus 13,95 4,03 173,5847 0,05 0,38Allianz Cash 5,15 3,11 117,0592 0,05 0,35

nja, ljudi, sustava ili vanjskih događanja. Operativni rizik obuhvaća pravni rizik koji se definira kao rizik od gubitka zbog optužbe ili novčane kazne i sank-cije koje proizilaze iz parnica, upravno-ga ili drugog postupka zbog povrede ugovorne ili zakonske obveze. Opera-tivni rizik također uključuje, u dijelu koji se odnosi na rizik od gubitka zbog nametanja novčanih kazni i mjera, ri-zik zbog gubitka, neuspjeha u skladu s propisima, standardima, kodovima i internim pravilima, kao i rizicima pri sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma. Tu je također uključen i rizik od gubitaka u primjeni IT tehnologije, posebice kad su u pitanju hakerski na-padi ili širenje zloćudnih virusa.

2. Rizik upravljanja je rizik gu-bitka zbog ograničenosti kapaciteta s kojima financijska institucija raspolaže, te zbog ograničenosti i nedostatka od-govarajućih sustava i kontrola. Pritom valja razlikovati strategiju od taktike. Naime, strategija je cilj, a taktika su metode kojima se ostvaruje strategija. Stoga je pravilno upravljanje finan-cijskom institucijom jedan od temelj-nih načela kako se kontroliraju rizici u financijskoj instituciji. Naime, ako dođe do pogrešnog odabira upravlja-nja institucijom, pojavljuje se problem upravljanja i to je rizik koji ima druge posljedice. Između strategije i taktike niz je međukoraka koje je potrebno ostvariti, a očituju se u operativnim rizicima. Tu se ne radi o nekom savr-šenom ustroju institucije, već to je niz ili koloplet ljudi, događaja, hardverske i softverske opreme kao i okruženje u kojima institucija radi. Dakako da jed-nu od važnih uloga ima korporativna kultura, posebice kad je u pitanju od-nos institucije prema klijentima.

6. Odnos financijske institucije prema rizikuFinancijska institucija mora defini-

rati svoj odnos prema riziku tako da se pritom uzima u obzir:

- sklonost prema riziku,- profil rizika,- izloženost prema riziku.Sklonost prema riziku definira se

kao sklonost institucije prema riziku te koju se razinu izloženosti želi imati prema pojedinom riziku. Tu postoji po-veznica između rizika i dobiti. Ako je institucija više sklona preuzimanju rizika, tada mora postojati jasna kompenzacija u obliku povećanja dobiti institucije, s obzirom na to da je za više rizika potreb-no i više dobiti kao neke vrste kolaterala od mogućih gubitaka.

Profil rizika je zapravo određivanje financijske institucije prema kojim rizi-cima ona želi biti izložena. To je usko povezano sa strategijom poslovanja in-stitucije. Ako je institucija više orijenti-rana prema klasičnom bankarstvu, tada se radi o kreditnom riziku, a ako je više orijentirana prema investicijskom ban-karstvu, onda se radi o tržišnom riziku i riziku sekuritizacije.

Izloženost prema riziku je kvanti-tativna mjera stvarne izloženosti prema

pojedinom riziku te kako taj rizik može utjecati na poslovanje, posebice kad je u pitanju račun dobiti i gubitka. Problem se javlja kad je u pitanju strateški rizik i rizik reputacije institucije. Kod kredit-nih i tržišnih rizika moguće je postaviti kvantitativne mjere kojima se procje-njuje, recimo, raspon dobiti ili gubitka.

7. Zaštita od rizikaKad znamo o kojim je rizicima riječ,

potrebno je nešto reći i o zaštiti od rizi-ka, te tehnike koje se pritom primjenjuju. Kao mjera tu možemo istaknuti zaštitu od odgovornosti, odvajanja, samoprocje-ne, dokumentaciju i izvješćivanje, sveo-buhvatnost, politiku plaća te adekvat-nost kapitala.

1. Zaštita od odgovornosti. Kod upravljanja rizicima kao i njihovu pro-cjenjivanju i ocjenjivanju, potrebno je jasno imenovati odgovornu osobu koja je zadužena za detektiranje, određi-vanje, kvantificiranje i procjenjivanje mogućih posljedica rizika na uspješnost poslovanja. To se jednako odnosi kako na pojedinu odgovornu osobu, tako i na organizacijske dijelove financijske institucije.

2. Odvajanje. Mora postojati odva-janje funkcija i poslovnih aktivnosti. To znači da ista osoba ne može obavljati poslovne aktivnosti, mjeriti rizike i do-nositi odluku o upravljanju rizicima.

3. Samoprocjena. Svaka poslovna jedinica trebala bi pratiti rizike s koji-ma će se suočiti, ili se suočava ili je već bila i prije suočena. Pod praćenjem se podrazumijeva dobivanje izvješća dru-gih poslovnih jedinica o izloženosti rizicima i koja je uporaba kontrolnih mehanizama. Sukladno tome, svaka po-slovna jedinica trebala bi surađivati sa sektorom za procjenu rizika i sukladno tome i provoditi samoprocjenu o svojoj izloženosti rizicima.

4. Dokumentacija i izvješćivanje. Rizike nije dovoljno samo mjeriti nego o njima je potrebno izvješćivati i upra-vu financijske institucije, koja odlučuje je li količina rizika kojima je institucija izložena prikladna i prihvatljiva za tu instituciju. Ta izvješća ne trebaju biti taj-na i samo za uzak krug, već ta izvješća trebaju omogućiti stvaranje takve struk-ture izvješćivanja koja će pomagati po-slovnim jedinicama u mjerenju utjecaja rizika na njihovo poslovanje.

5. Sveobuhvatnost. To je sigurno najapstraktniji proces od svih navedenih, gdje bi zapravo financijska institucija trebala pratiti i mjeriti sve rizike s ko-jima je suočena ili bi mogla biti suočena, što je u praksi nemoguće.

6. Politika plaća. Zaposlenici u fi-nancijskoj instituciji trebaju biti primje-reno plaćeni, da ne bi došli u iskušenja, što onda znači da su bolje usredotočeni na poslove i funkcije koje obavljaju.

7. Adekvatnost kapitala. Svi rizici ultimativno utječu na dobit, odnosno gubitak financijske institucije. Iz tih razloga, za financijske institucije je od iznimne važnosti dobra adekvatnost ka-pitala, tj. da je dobro kapitalizirana da bi, u slučaju gubitaka zbog pojedinih rizika u poslovanju, bila u mogućnosti apsorbi-rati nastale gubitke.

Upravljanje rizicima

139. i 12. 7. 2014.br. 6296-6297

socijalno pravopravosuđeUredio Jerko Slovinić, dipl. iur.

1. UvodnoProblem neujednačenosti prakse sudova,

uz razmjerno dugo prosječno trajanje sud-skih postupaka, jedan je od najvećih proble-ma domaćeg pravosudnog sustava. Neujed-načena sudska praksa rezultira neujednače-nom primjenom zakona te nejednakošću i neravnopravnošću građana. Problem je ve-lik, a čini se da se s vremenom ne smanjuje nego raste. Glavno sredstvo za borbu protiv tog problema u parničnim predmetima tre-bao je biti institut izvanredne revizije, no dosadašnja iskustva govore da se radi o kraj-nje formaliziranom pravnom sredstvu za podnošenje kojega su procesne pretpostav-ke toliko stroge da u sadašnjem obliku ne služi svojoj svrsi. U traženju drugih moda-liteta za tretiranje problema neujednačene sudske prakse krenulo se još jednim smje-rom - promjenom nadležnosti županijskih sudova, tako što će svaki od njih biti nadle-žan za odlučivanje o žalbama protiv odluka bilo kojeg općinskog suda, a predmeti će se dodjeljivati županijskim sudovima u dru-gostupanjski postupak nasumičnom algori-tamskom raspodjelom. U skladu s važnošću problematike ujednačavanja sudske prakse, važno je ispitati kakvi su izgledi da će re-forma nadležnosti žalbenih sudova doista i polučiti željena poboljšanja.1

2. Reforma teritorijalnog ustroja sudovaU Prijedlogu novog Zakona o područ-

jima i sjedištima sudova2 ustvrđuje se da je prema sada važećem Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Nar. nov., br. 144/10 i 84/11) uspostavljeno 67 općinskih i 15 županijskih sudova, dok su za postupanje u kaznenoj i građanskoj grani sudovanja nadležna 34 općinska suda, dok 33 općin-ska suda postupaju samo u građanskoj grani sudovanja, a prema predloženoj organizaciji područje Republike Hrvatske dijeli se na 15 pravosudnih područja, i to tako da se uspo-stavlja 15 županijskih i 23 općinska suda. Prijedlog zakona donosi značajne promje-ne u nadležnosti županijskih sudova te će od 1. travnja 2015. svaki županijski sud biti nadležan za odlučivanje u drugom stupnju o žalbama protiv odluka svih općinskih su-dova u građanskim postupcima, a odluka o tome kojem županijskom sudu će se dodi-jeliti određeni predmet u drugostupanjski postupak, donosit će se nasumičnom algo-ritamskom dodjelom predmeta. Predviđa se da ovakva dodjela predmeta neće pred-stavljati problem za građane budući da u žalbenim postupcima nije potreban dolazak stranke na sud jer se rasprave i javne sjedni-ce na županijskim sudovima, na koje se po-zivaju stranke, zakazuju samo iznimno. Kao razlozi za promjenu mjesne nadležnosti žu-panijskih sudova navodi se činjenica da je do sada svaki županijski sud u okviru svoje mjesne nadležnosti stvarao vlastitu sudsku praksu, pa bi u sličnim predmetima različiti županijski sudovi donosili različite odluke.

Predviđa se da će se to ubuduće izbjeći jer će se stvoriti ujednačenija sudska praksa, a ujedno i ravnomjernija radna opterećenost sudova. Prijedlog Zakona ne sadržava ni-kakvu daljnju analizu i argumentaciju. Niti u kratkim crtama ne navode se uzroci pro-blema različite prakse županijskih sudova te zašto se smatra da će baš promjena nadlež-nosti žalbenih sudova pridonijeti stvaranju ujednačenije sudske prakse.

3. Sadašnji teritorijalni ustroj sudova i njegov utjecaj na ujednačavanje sudske prakseIlustracija (Shema 1)3 prikazuje sadaš-

nji ustroj općinskih, županijskih te Vrhov-nog suda Republike Hrvatske (u nastavku teksta: VSRH) i njihovu povezanost kroz postupanje u povodu pravnih lijekova. Ti-pičan parnični predmet po žalbi dolazi na županijski sud na čijem se području nalazi općinski sud koji je donio pobijanu odlu-ku, a protiv odluke županijskog suda o žalbi moguće je izjaviti izvanredni pravni lijek - reviziju (redovitu ili izvanrednu). Shema 1

u primjeni zakona od strane različitih žu-panijskih sudova. Pri dijagnozi problema neujednačenosti sudske prakse treba, stoga, biti uočeno da županijski sudovi razmjerno djelotvorno ujednačuju praksu općinskih sudova na svom području, što je prvi ko-rak prema željenom ujednačavanju sudske prakse na razini cijele države, ali izostaje drugi korak - djelotvorna korekcija razlika u primjeni zakona od strane različitih župa-nijskih sudova.5

4. Novi ustroj mjesne nadležnosti žalbenih sudova i njegov utjecaj na ujednačavanje sudske prakseShema 2 predstavlja ilustraciju6 novog

ustroja općinskih i županijskih sudova te nove mjesne nadležnosti županijskih sudo-va za odlučivanje o žalbama protiv odluka općinskih sudova. Parnični predmeti po žalbama dolaze nasumičnim računalnim odabirom na bilo koji županijski sud. Protiv odluke županijskog suda o žalbi također je moguće izjaviti reviziju.

Izgledi za djelotvornije ujednačavanje sudske prakse zbog nove mjesne nadležnosti žalbenih sudovaMATIJA STOKIĆ, dipl. iur., sudac Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu

Prijedlog novog Zakona o područjima i sjedištima sudova rezultat je želje i ambicije da se poboljša funkcioniranje pravosudnog sustava. Neki od uočenih problema su razlike u praksi županijskih sudova i njihova neravnomjerna radna opterećenost. Rješenje za te probleme vidi se u promjeni nadležnosti županijskih sudova tako što će svaki od njih biti nadležan za odlučivanje o žalbama protiv odluka bilo kojeg općinskog suda, a predmeti će im se dodjeljivati u drugostupanjski postupak nasumičnom algoritamskom raspodjelom. Autor u članku kritički analizira učinke sadašnjeg i predloženog budućeg uređenja mjesne nadležnosti žalbenih sudova, te iznosi i viđenje sustava koji bi osigurao maksimalno ujednačenu praksu sudova.

1 Ova analiza osvrće se samo na građansko, a ne i na kazneno sudovanje.

2 Rasprava o tom zakonskom prijedlogu zaključena je u Saboru Republike Hrvatske 22. svibnja 2014. godine, a na 13. sjednici 30. svibnja 2014. donesen je zaključak da se on prihvaća. Sve primjedbe, pri-jedlozi i mišljenja upućeni su predlagatelju (Vladi Republike Hrvatske) radi pripreme Konačnog prijed-loga Zakona.

Prema prirodi stvari i u skladu s izni-mnom kompleksnošću i nekonzistentnošću našeg pravnog sustava,4 pri interpretaciji zakona od strane prvostupanjskih sudova dolazi do određenih razlika, pa se u žalbe-nim postupcima pred županijskim sudovi-ma provodi primarna korekcija tih razlika. Žalba je redoviti pravni lijek i u većini par-ničnih predmeta bivaju ulagane žalbe te su županijski sudovi u prilici često zauzimati pravna stajališta u svojim odlukama i kroz njih utjecati na ujednačavanje prakse općin-skih sudova na svom području. Takva viso-ka protočnost predmeta između općinskih i nadležnog županijskog suda omogućuje razmjerno učinkovito ujednačavanje sud-ske prakse na toj osnovnoj razini. Konač-no ujednačavanje sudske prakse između različitih županijskih sudova i ujednačena primjena zakona na cijelom državnom po-dručju trebaju biti postignuti kroz odluči-vanje VSRH o revizijama protiv odluka županijskih sudova. Revizija je izvanredni pravni lijek za čije su izjavljivanje propisane stroge pretpostavke. To vrijedi i za redo-vitu i za izvanrednu reviziju. Zbog toga je protočnost predmeta između županijskih sudova i VSRH vrlo mala i VSRH u vrlo malom opsegu provodi korekciju razlika

3 Radi preglednosti ova je ilustracija pojednostav-ljena i sadržava samo 5 županijskih i 15 općinskih sudova, a ne svih 67 postojećih općinskih i 15 župa-nijskih sudova.

4 Barbić, Jakša; Uspostava konzistentnog i suvreme-nog pravnog sustava, Informator, Zagreb, br. 6239-6241, 2013.

Shema 2

Kako će novi ustroj utjecati na proble-matiku ujednačavanja sudske prakse? Nije za očekivati da županijski sudovi više neće nastojati odlučivati ujednačeno i u istim ili sličnim slučajevima na jednak način primje-njivati zakon. To je obveza i županijskih su-dova i svakog drugog suda. To, pak, impli-cira da posebne (međusobno manje ili više različite) prakse županijskih sudova neće nestati. Ono što će nestati jest njihov utjecaj na ujednačavanje prakse općinskih sudova na novoformiranim pravosudnim područji-ma. Budući da će o žalbama protiv njihovih odluka odlučivati svi županijski sudovi, a ne

5 Dakle, žarište problema očito nije na relaciji općinski - županijski sudovi, već na relaciji županijski sudovi - VSRH. Zašto to nije ni spomenuto u Prijedlogu no-

vog Zakona o područjima i sjedištima sudova, teško je dokučiti.

6 Ilustracija je, također, pojednostavljena kao i pret-hodna radi preglednosti te prikazuje samo 3 župa-nijska i 3 općinska suda, a ne svih 23 budućih općin-skih i 15 županijskih sudova.


14 9. i 12. 7. 2014.br. 6296-6297


pravosuđe

samo županijski sud s njihova pravosudnog područja, nema izgleda da će praksa općin-skih sudova s istog pravosudnog područja biti usklađena. Neki županijski sudovi su do sada u svom radu postizali visok stupanj ujednačenosti prakse općinskih sudova na svom području, a prema novom uređenju takve mogućnosti više neće biti, niti će općinski sudovi na njihovu području imati razloga više vrednovati i poštovati stajali-šta izražena u njihovim odlukama, nego u odlukama bilo kojeg drugog županijskog suda. Budući da se predložena reforma ne dotiče ujednačavanja sudske prakse na relaciji županijski sudovi i VSRH, na toj se relaciji ne mogu očekivati nikakve pro-mjene. Konačni zaključak može biti samo da će na lokalnoj razini stupanj neujed-načenosti prakse sudova biti znatno veći nego do sada, a na državnoj razini da će u najboljem slučaju ostati neizmijenjen. Iz perspektive građana koji će pred sudovima tražiti pravnu zaštitu drastično će narasti pravna nesigurnost. Zašto je predlagatelj Zakona o područjima i sjedištima sudova procijenio da će novi ustroj mjesne nad-ležnosti županijskih sudova za odlučivanje o žalbama protiv odluka općinskih sudova pridonijeti ujednačavanju sudske prakse, nije moguće utvrditi ni iz teksta Prijedloga Zakona, a još manje nakon ove analize. Iz-vjesno je tek da će novi ustroj uništiti pri-marno ujednačavanje sudske prakse koje su do sada na svojem području obavljali županijski sudovi. Takvo primarno ujed-načavanje sudske prakse, od strane predla-gatelja zakona, pogrešno je definirano kao problem. Suprotno tomu, ono je nužan, ali ujedno i nedovoljan uvjet zadovoljavajuće ujednačenosti u primjeni zakona. Razlike u praksama županijskih sudova su neizbjež-na posljedica primarnog ujednačavanja sudske prakse. Ako se osigura djelotvorno sekundarno ujednačavanje prakse župa-nijskih sudova od strane VSRH-a, tada ćemo imati zaokružen sustav i dobar te-melj ujednačene primjene zakona. Umjesto da se napori usmjere u tom smjeru i osigura djelotvorno sekundarno ujednačavanje sud-ske prakse, izabran je put destrukcije postoje-ćeg sustava primarnog ujednačavanja sudske prakse. Osim što će novi ustroj nepovoljno utjecati na ujednačavanje sudske prakse, tre-ba napomenuti da on donosi i neke manje važne štetne posljedice: uvećane troškove dostave spisa na različite županijske sudove radi donošenja odluka o žalbama7 i neracio-nalnu i neekonomičnu raspodjelu predmeta u drugostupanjski postupak županijskim sudovima koji nisu upoznati s različitim spe-cifičnim lokalnim okolnostima koje su, pak, dobro poznate samo županijskom sudu na čijem području postoje.8

5. Sustav dizajniran za djelotvorno ujednačavanje sudske prakseAko u ovoj analizi napravimo korak da-

lje i, osim konstatacije da će kroz novi ustroj mjesne nadležnosti županijskih sudova za odlučivanje o žalbama protiv odluka općin-skih sudova doći do destrukcije primarnog

ujednačavanja sudske prakse, zapitamo se i kakav bi to ustroj omogućio maksimalno učinkovito ujednačavanje prakse sudova na relaciji općinski sudovi - županijski sudovi - VSRH, nije teško, makar na konceptualnoj razini, doći do jasnog odgovora. Maksimal-no učinkovito ujednačavanje sudske prakse podrazumijeva da nema dvojnosti između primarnog i sekundarnog ujednačavanja, već se ujednačavanje provodi odmah u žalbenom postupku. To je moguće samo ako postoji je-dan jedinstveni žalbeni sud s dobro koordini-ranim žalbenim vijećima. I u takvom ustroju postoji mjesto za najviši sud koji bi u povodu revizija možebitno mogao korigirati stajali-šta žalbenog suda. Takav ustroj pojednostav-ljeno je prikazan u Shemi 3.Shema 3

Izgledi za djelotvornije ujednačavanje sudske prakse zbog nove mjesne nadležnosti žalbenih sudova

7 Izvjesno je da će se troškovi dostave uvećati jer do sada tih troškova nije bilo u odnosu na općinske sudove koji se nalaze u sjedištu županijskog suda. Naime, dostava spisa se mahom obavljala putem sudskih dostavljača.

8 Npr. sporovi koji proizlaze iz postupka obnove ze-mljišne knjige za neku katastarsku općinu, individu-alni radni sporovi u kojima se kao stranka pojavljuje neko lokalno trgovačko društvo itd.

Je li takav sustav primjenjiv u hrvatskim prilikama i kakve praktične zapreke mu sto-je na putu, posebna su pitanja. Ako takav sustav ne dolazi u obzir i ako je polazište za svaki možebitni preustroj u bitnome ovakav sustav kakav imamo danas, tada promjene ne bi smjele ići prema destrukciji primarnog, već prema jačanju sekundarnog ujednačava-nja sudske prakse. To, pak, može biti učinje-no kroz smanjenje strogosti pretpostavki za izjavljivanje izvanredne revizije i povećanje kapaciteta VSRH-a da o njima odlučuje. Ako se poboljšanja postignu u tom segmen-tu, tada će VSRH moći osiguravati jedin-stvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

6. ZaključnoKad su početkom 2000.-ih u javnosti

negativno odjeknule razlike u praksama žu-panijskih sudova u parničnim postupcima koje su protiv Republike Hrvatske vodili državni službenici radi ostvarenja prava na božićnicu i dar za djecu, problem neujed-načenosti sudske prakse dosegnuo je svoj vrhunac. Na problem se nastojalo odgovori-ti uvođenjem u parnični postupak instituta izvanredne revizije koji je trebao omogućiti da VSRH ostvari svoju ustavnu i zakonsku funkciju osiguranja jedinstvene primjene zakona i onda kad nije bilo uvjeta za izjav-ljivanje redovite revizije. Pokazalo se da je taj pravni lijek toliko formalistički reguliran da ne pridonosi dostatno ujednačavanju sudske prakse. Umjesto korekcije zakonskih pretpostavki za njegovo izjavljivanje i pove-ćanju kapaciteta VSRH-a za odlučivanje o povećanom broju revizijskih predmeta, iza-bran je sasvim drukčiji put - reforma mjesne nadležnosti žalbenih sudova. Pritom je pro-pušteno uočiti da razlike u praksi između županijskih sudova nisu same po sebi pro-blem, već prvi korak u rješenju problema. Drugi korak je harmonizirajuća aktivnost VSRH-a. Napadom na zasebne prakse žu-panijskih sudova bit će uništeno primarno ujednačavanje sudske prakse, problem neu-jednačenosti sudske prakse dobit će sasvim nove dimenzije, a njegovo rješenje biti će dalje nego ikad.

novi propisi

broj 68od 4. lipnja 2014.

Odluka o potvrđivanju Godišnjih financijskih izvještaja Hrvatske banke za obnovu i razvitak za 2013. godinu Odluka o obustavi isplate sredstava za redovito godišnje financiranje iz državnog proračuna Odluka o povratu sredstava za redovito godišnje financiranje iz državnog proračuna Odluka o donošenju Nacionalnog programa sigurnosti u zračnom prometu - stupila na snagu 12. lipnja 2014. Naputak o izmjeni Naputka o načinu provođenja mjera kontrole zdravlja životinja propisanih Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2014. godini - stupio na snagu 12. lipnja 2014. Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na bolničku medicinsku rehabilitaciju hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata - stupio na snagu 12. lipnja 2014. Pravilnik o obliku i iznosu kapitala društva za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima - stupio na snagu 1. srpnja 2014. Pravilnik o kapitalu i tehničkim pričuvama mirovinskog društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondom - stupio na snagu 12. lipnja 2014., osim odredbi članaka 8., 9. i 11. ovog Pravilnika koje stupaju na snagu 1. siječnja 2015. Pravilnik o obavljanju poslova leasinga leasing društava iz država članica i trećih država na području Republike Hrvatske - stupio na snagu 12. lipnja 2014. Pravilnik o organizacijskim zahtjevima leasing društva - stupio na snagu 12. lipnja 2014. Pravilnik o reviziji izvještaja leasing društva - stupio na snagu 12. lipnja 2014.


Uredba o izmjenama Tarife upravnih pristojbi Zakona o upravnim pristojbama - stupila na snagu 14. lipnja 2014. Odluka o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske za izgradnju zone 1. Winnetoulanda Jasenice kao dijela »Zabavnog parka Pariževačka glavica« u k.o. Jasenice - stupila na snagu 14. lipnja 2014. Odluka o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske za izgradnju zone 2. Winnetoulanda Jasenice kao dijela »Zabavnog parka Pariževačka glavica« u k.o. Jasenice - stupila na snagu 14. lipnja 2014. Odluka o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske za izgradnju zone 3. Winnetoulanda Jasenice kao dijela »Zabavnog parka Pariževačka glavica« u k.o. Jasenice - stupila na snagu 14. lipnja 2014. Odluka o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske za rekonstrukciju dionice državne ceste D54 s priključkom na Winnetouland Jasenice kao dijela »Zabavnog parka Pariževačka glavica« u k.o. Jasenice - stupila na snagu 14. lipnja 2014. Odluka o uvođenju naplate cestarine za korištenje autoceste A11 Zagreb – Sisak - stupila na snagu 5. lipnja 2014. Odluka o visini naknade troškova izborne promidžbe za izbor članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske - stupila na snagu 7. lipnja 2014. Odluka o izmjeni Odluke o osnivanju trgovačkog društva Zrakoplovno-tehnički centar d.d. - stupila na snagu 7. lipnja 2014. Pravilnik o izmjeni Pravilnika o uvjetima i načinu oslobođenja od plaćanje trošarine na energente koji se koriste kao pogonsko gorivo za plovidbu - stupio na snagu 7. lipnja 2014. Pravilnik o nacionalnom znaku zaštićene oznake izvornosti, zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnog specijaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda - stupio na snagu 14. lipnja 2014. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i mjerilima za davanje ovlaštenja za kontrolu projekata - stupio na snagu 14. lipnja 2014. Pravilnik o izmjenama Pravilnika o mjerilima i načinu za određivanje cijena lijekova na veliko i o načinu izvješćivanja o cijenama na veliko - stupio na snagu 14. lipnja 2014. Odluka o uvjetima za prijam učenika u učeničke domove u školskoj godini 2014./2015. - stupila na snagu 14. lipnja 2014. Pravilnik o organiziranju, financiranju i donošenju programa Međunarodne smotre folklora Zagreb - stupio na snagu 14. lipnja 2014. Statut Hrvatske agencije za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata - stupio na snagu 7. lipnja 2014. Ispravak Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu provedbe posebnih mjera pomoći za sektor pčelarstva u 2014. godini prema Nacionalnom pčelarskom programu za razdoblje od 2014. do 2016. godine Ispravak Statuta Hrvatske javnobilježničke komore

broj 702014 od 9. lipnja 2014.

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o trošarinama - stupio na snagu 17. lipnja 2014., osim članka 5. ovoga Pravilnika koji stupa na snagu 15. srpnja 2014. Izbor članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske Popis pravnih osoba kojima je izdana suglasnost za obavljanje stručnih poslova u području zaštite i spašavanja Dopuna popisa pravnih osoba kojima je izdana suglasnost za obavljanje stručnih poslova u području planiranja zaštite i spašavanja Izmjene i dopune Statuta fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost - stupile na snagu 17. lipnja 2014. Granski kolektivni ugovor za zaposlenike u ustanovama kulture koje se financiraju iz Državnog proračuna - stupio na snagu 1. lipnja 2014.


Zakon o zaštiti na radu - stupio na snagu 19. lipnja 2014. Zakon o regulaciji tržišta željezničkih usluga - stupio na snagu 19. lipnja 2014., osim odredaba članka 28. točke 4. i članka 33. ovoga Zakona koje stupaju na snagu 1. siječnja 2015. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama - stupio na snagu 19. lipnja 2014. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o hidrografskoj djelatnosti - stupio na snagu 19. lipnja 2014. Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa - stupila na snagu 19. lipnja 2014. Pravilnik o dodatnim jamstvima u trgovini svinjama u odnosu na bolest Aujeszkoga - stupio na snagu 19. lipnja 2014.


Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o spajanju javnih ustanova restauratorske djelatnosti - stupila na snagu 21. lipnja 2014. Uredba o izmjeni Uredbe o naknadi za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika - stupila na snagu 1. srpnja 2014. Odluka o visini, načinu i rokovima uplate sredstava trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2014. godinu - stupila na snagu 11. lipnja 2014. Odluka o utvrđivanju visine najmanjeg iznosa jamstvenog kapitala mirovinskog osiguravajućeg društva - stupila na snagu 11. lipnja 2014. Odluka o provedbi pripremnih radnji u svrhu obnove stambenih zgrada oštećenih poplavom na području Vukovarsko-srijemske županije - stupila na snagu 11. lipnja 2014. Odluka o financiranju programa vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u 2014. godini - stupila na snagu 11. lipnja 2014. Odluka o proglašenju projekta pod nazivom Regionalni centar za gospodarenje otpadom (RCGO) sjeverozapadne Hrvatske Piškornica, strateškim projektom Republike Hrvatske - stupila na snagu 11. lipnja 2014. Odluka o pomoći poslodavcima i samostalnim obveznicima plaćanja doprinosa na područjima zahvaćenim poplavama - stupila na snagu 11. lipnja 2014. Pravilnik o sadržaju i obliku obavijesti o pravu potrošača na jednostrani raskid ugovora sklopljenih na daljinu i ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija - stupio na snagu 13. lipnja 2014. Pravilnik o statusnim promjenama dobrovoljnih mirovinskih fondova - stupio na snagu 21. lipnja 2014. Pravilnik o ulaganjima društva za dokup mirovine - stupio na snagu 21. lipnja 2014. Pravilnik o vođenju računovodstva društva za dokup mirovine - stupio na snagu 21. lipnja 2014. Pravilnik o uvjetima za obavljanje funkcije člana uprave i člana nadzornog odbora mirovinskog osiguravajućeg društva - stupio na snagu 21. lipnja 2014. Pravilnik o uvjetima za izdavanje odobrenja za rad i odobrenja za stjecanje kvalificiranog udjela - stupio na snagu 21. lipnja 2014. Pravilnik o promidžbenim aktivnostima i mrežnoj stranici mirovinskog osiguravajućeg društva - stupio na snagu 21. lipnja 2014. Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama - primjenjuje se od 1. svibnja 2014. Ispravak Pravilnika o obavljanju poslova, uvjetima i načinu za izbor te oduzimanju izdanog odobrenja za obavljanje poslova depozitara obveznog mirovinskog fonda

159. i 12. 7. 2014.br. 6296-6297

Telefonski savjeti radnim danom od 9 do 15 sati

besplatni odgovori na pitanja pretplatnika

[email protected]

pitateodgovaramo

vi miOkvirni sporazumNaručitelj je obvezatan, uvijek kad sklapa ugovor o javnoj nabavi na temelju okvirnog sporazuma, koji je sklopljen s više gospodarskih subjekata i u njemu su određeni svi uvjeti za sklapanje ugovora, donijeti odluku o sklapanju ugovora o javnoj nabavi na temelju okvirnog sporazuma

vi Je li naručitelj uvijek obvezatan donijeti odluku o sklapanju ugovora na teme-lju sklopljenog okvirnog sporazuma kad je on sklopljen s više gospodarskih

subjekata i u njemu su određeni svi uvjeti za sklapanje ugovora ili samo u slučaju kad sklapa takav ugovor sa sljedećim raspoloživim najpovoljnijim gospodarskim subjektom, ako najpovoljniji ne može izvršiti ugovor?

Pita: P. B., Osijek

mi Zakon o javnoj nabavi (Nar. nov., br. 90/11, 83/13, 143/13 i 13/14) definira okvirni spora-

zum kao »sporazum između jednog ili više naručitelja i jednog ili više gospodarskih subjekata, svrha koje-ga je utvrditi uvjete pod kojima se sklapaju ugovori tijekom određenog razdoblja, posebice glede cijene i, prema potrebi, predviđenih količina«.

U dosadašnjoj praksi primjene instituta okvirnog sporazuma u Republici Hrvatskoj, oni su najčešće sklapani za predmete nabave kao što su: hrana, gorivo, uredski i potrošni materijal, prijevoz učenika, kupnja i održavanje informatičke i druge uredske opreme, fik-sna i mobilna telefonija, usluge interneta i prijenosa podataka, održavanje postrojenja, nabava loživog ulja, održavanje vozila, zaštitna odjeća i obuća, nabava guma za vozila, usluge čišćenja i sl.

Okvirni sporazum kao način nabave primjenjuje se, u pravilu, za uobičajene nabave roba, usluga, odno-sno radova, koje se ponavljaju u određenom razdoblju. Kad naručitelj u određenom razdoblju treba sklopiti više identičnih ugovora, okvirni sporazum pokazuje se kao praktično rješenje. Naručitelj tada provodi jedan postupak javne nabave (otvoreni, ograničeni, pregova-rački s prethodnom objavom ili natjecateljski dijalog) s namjerom sklapanja okvirnog sporazuma, u kojem bira gospodarskog subjekta (ili gospodarske subjekte) s kojim(a) će sklopiti okvirni sporazumPoslije, kad nastane konkretna potreba za robama/uslugama/ra-dovima, naručitelj će sklopiti ugovor o javnoj nabavi onako kako je to određeno sklopljenim okvirnim spo-razumom.

Ugovori o javnoj nabavi na temelju sklopljenog okvirnog sporazuma za ukupni ili dio predmeta naba-ve, sklapaju se sukladno jednom od postupaka opisa-nih u članku 39. Zakona o javnoj nabavi. Ti postupci dopušteni su samo između javnog naručitelja i gospo-darskih subjekata koji su strane okvirnog sporazuma, odnosno između gospodarskih subjekata koji su strane okvirnog sporazuma i drugih javnih naručitelja u čije je ime taj okvirni sporazum sklopljen.

Člankom 39. stavak 3. Zakona o javnoj nabavi propisano je da »ako je okvirni sporazum sklopljen s više gospodarskih subjekata i u njemu su određeni svi uvjeti za sklapanje ugovora o javnoj nabavi, ugovor se može sklopiti neposredno na temelju tih izvornih uvjeta i ponuda dostavljenih prije sklapanja okvirnog sporazuma bez ponovljenog poziva na dostavu ponuda. U slučaju da najpovoljniji gospodarski subjekt nije u mogućnosti izvršiti predmet, skupinu ili dio predmeta nabave, ugovor o javnoj nabavi za predmet, skupinu ili dio predmeta nabave može se sklopiti sa sljedećim ras-položivim najpovoljnijim gospodarskim subjektom s kojim je sklopljen okvirni sporazum. Javni naručitelj u roku sedam dana od dana sklapanja ugovora dostavlja svim gospodarskim subjektima iz okvirnog sporazuma

odluku o sklapanju ugovora o javnoj nabavi na temelju okvirnog sporazuma«.

Prema tome, naručitelj je obvezatan uvijek, kad sklapa ugovor o javnoj nabavi na temelju okvirnog sporazuma koji je sklopljen s više gospodarskih subje-kata i u njemu su određeni svi uvjeti za sklapanje ugo-vora, donijeti odluku o sklapanju ugovora o javnoj nabavi na temelju okvirnog sporazuma, a ne samo u slučaju kad naručitelj sklapa takav ugovor sa sljedećim raspoloživim najpovoljnijim gospodarskim subjektom s kojim je sklopljen okvirni sporazum, ako najpovolj-niji nije u mogućnosti izvršiti predmet nabave. (1-6/3, A.L./J.S., 4. 7. 2014.)


Korištenje roditeljskog dopustaZaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj može koristiti roditeljski dopust do osme godine djetetova života, u cijelosti ili u dijelovima, a u slučaju da ga koristi u dijelovima može ga koristiti najviše dva puta godišnje, svaki put u trajanju od najmanje 30 dana

vi Radnica je tijekom druge polovice 2008. koristila rodiljni dopust šest mjeseci, a roditeljski je dopust, odobren u trajanju daljnjih šest mjeseci (za prvo

dijete), nakon četiri mjeseca prekinula. Sada, nakon šest godina, obavijestila je poslodavca da namjerava iskoristiti ta preostala dva mjeseca roditeljskog dopusta. Ima li radnica nakon tolikih godina uopće pravo na taj roditeljski dopust?

Pita: H. K., Zagreb

mi Nakon rođenja djeteta radnica ima pravo na rodiljni i roditeljski dopust. Dakako, nisu to

jedina prava, propisana Zakonom o rodiljnim i ro-diteljskim potporama (Nar. nov., br. 85/08, 110/08, 34/11 i 54/13), koja roditelj ima u svezi s činjenicom da je postao roditelj, ali su svakako najčešća.

U konkretnom slučaju, nakon što je protekao rodilj-ni dopust, reguliran člankom 12. navedenog Zakona, radnica je, sukladno članku 13. i 14. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Nar. nov., br. 85/08, 110/08), 2008. stekla pravo na roditeljski dopust u trajanju šest mjeseci (kako je bilo propisano do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditelj-skim potporama - Nar. nov., br. 54/13 - prema Noveli Zakona roditeljski dopust za prvo dijete povećan je sa šest na osam mjeseci). U vrijeme donošenja rješenja o roditeljskom dopustu, 2008. (a to vrijedi i nakon do-nošenja navedene Novele Zakona jer se tekst Zakona u tom dijelu nije mijenjao), člankom 13. stavak 2. Za-kona propisano je da zaposleni roditelj ili samozapo-sleni roditelj može koristiti roditeljski dopust do osme godine djetetova života prema odredbama i u trajanju propisanom člankom 14. Zakona.

Nadalje je, člankom 14. stavak 5. i 6. Zakona (tekst Zakona se ni u tom dijelu od donošenja temeljenog teksta Zakona do danas nije mijenjao) propisano da zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj može ko-ristiti roditeljski dopust u cijelosti ili u njegovim dije-lovima, a u slučaju da zaposleni ili samozaposleni ro-ditelj roditeljski dopust koristi u dijelovima, može ga koristiti najviše dva puta godišnje, svaki put u trajanju od najmanje 30 dana.

Treba također napomenuti i to da je člankom 17. stavak 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zako-na o rodiljnim i roditeljskim potporama (Nar. nov., br. 54/13), koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013., propi-sano da osobe koje su na dan stupanja na snagu tog Zakona zatečene u korištenju prava prema Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama (Nar. nov., br. 85/08, 110/08 - ispr. i 34/11), ostvaruju, i nadalje, ista prava pod utvrđenim uvjetima, a korisnici prava mogu

pisanim zahtjevom od mjesno nadležne ustrojbene je-dinice HZZO-a zatražiti ostvarivanje tog prava prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Nar. nov., br. 54/13), ako je to za njih povoljnije, što za radnicu u konkretnom slučaju iz upita jest.

Dakle, radnica bi mogla zatražiti od HZZO-a odo-brenje korištenja još dodatna dva mjeseca roditeljskog dopusta i uz dva mjeseca tog dopusta, koja su joj prije preostala, iskoristiti ih do osme godine djetetova života. (10-0/2, B. B., 18. 6. 2014.)


Kuća za odmor – ugošćivanje prijateljaVlasnik kuće ili stana za odmor može u tijeku glavne sezone (od 15. lipnja do 15. rujna) ugostiti do 15 svojih prijatelja koji nisu članovi njegove uže obitelji, uz uvjet da ih prijavi nadležnoj turističkoj zajednici i za njih plati boravišnu pristojbu

vi Smatra li se pružanjem ugostiteljskih usluga građana u domaćinstvu ugošći-vanje prijatelja u kući za odmor?

Pita: T. Z., Hvar

mi Člankom 32. Zakona o ugostiteljskoj djelat-nosti (Nar. nov., br. 138/06, 152/08, 43/09,

88/10, 50/12, 80/13 i 30/14) propisano je da se bora-vak više od 15 osoba koje nisu članovi uže obitelji, su-kladno posebnom propisu kojim se propisuje obveza plaćanja boravišne pristojbe, u stanovima, apartmani-ma i kućama za odmor u turističkim mjestima kojima je razdobljem glavne sezone obuhvaćeno razdoblje od 15. lipnja do 15. rujna, u tom razdoblju smatra pru-žanjem ugostiteljskih usluga građana u domaćinstvu.

Člankom 8. Zakona o boravišnoj pristojbi (Nar. nov., br. 152/08 i 50/09) propisano je da se članovi-ma uže obitelji, u smislu tog Zakona, smatraju: bračni drug, srodnici u ravnoj lozi i njihovi bračni drugovi, braća i sestre te njihova djeca i bračni drugovi, braća i sestre roditelja, te njihova djeca i bračni drugovi, po-svojitelj i posvojče, te njihova djeca i bračni drugovi, pastorci, maćeha i očuh.

Člankom 12. stavak 1. toga Zakona propisano je da vlasnik kuće ili stana za odmor i sve osobe koje noće u toj kući ili stanu, boravišnu pristojbu plaćaju po svakom ostvarenom noćenju, a sukladno stavku 2. istog članka vlasnik i članovi njegove obitelji plaćaju boravišnu pristojbu umanjenju za 70%.

Prema članku 21. stavak 2. Zakona o boravišnoj pristojbi, vlasnik kuće i stana za odmor i stanovnik tu-rističke općine ili grada obvezatan je u roku 24 sata po dolasku prijaviti turističkoj zajednici općine ili grada ili njihovim podružnicama, sve osobe koje borave u toj kući ili stanu, te zadnjeg dana odjaviti njihov boravak.

Dakle, ako vlasnik kuće za odmor - u razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna te ako je to razdoblje po-sebnim propisom proglašeno glavnom sezonom - ugosti do 15 svojih prijatelja koji nisu članovi njegove uže obitelji, to može legalno učiniti, uz uvjet da ih pri-javi nadležnoj turističkoj zajednici u roku 24 sata po dolasku, odnosno odjavi njihov odlazak u roku 24 sata po odlasku i da za njih plati boravišnu pristojbu.

Napominjemo da ako bi vlasnik objekta za bora-vak prijatelja u apartmanu naplaćivao naknadu (bilo novčanu ili neku drugu) tada bi se navedeno smatralo pružanjem usluga smještaja u domaćinstvu bez legali-teta. (12/2, D. Đ., 7. 7. 2012.)


izlazi srijedom i subotom www.novi-informator.net e-mail: [email protected] GLAVNA UREDNICA: Davorka Foretić UREDNIŠTVO: Biljana Barjaktar, Hrvoslav Bašić, Desanka Đikandić, Ingrid Floigl, Davorka Foretić, Dražen Kozulić i Jerko Slovinić GRAFIČKI UREDNIK: Nenad Novak GRAFIČKA PRIPREMA: Jadranka Prišlin i Nada Tokić LEKTURA: Vesna Kisin i Meri Odak TISAK: GZH, Zagreb PRAVNI SAVJETI: 01/4612-551, 01/4612-549 EKONOMSKI SAVJETI: 01/4612-537 DOKUMENTACIJA LISTA I PRAVNI SAVJETI: 01/4612-539 NAKLADNIK: Novi informator d.o.o. Zagreb, Kneza Mislava 7/I MB 3718603 telefon: 01/4555-454, telefaks 01/4612-553 DIREKTORICA: Marina Šurbek IBAN: HR2823400091100150348 Privredna banka Zagreb d.d. ODJEL PRETPLATE I PRODAJE: telefon 01 4555-454, telefaks 01/4612 553 e-mail: [email protected] Pretplata na TISKANO IZDANJE iznosi 1.800,00 kn,

na INTERNET IZDANJE 1.250,00 kn s PDV-om za 2014. godinu CIJENE OGLASA s PDV-om: 1/1 str. 6.100,00 kn, 1/2 str. 3.550,00 kn, 1/3 str. 2.100,00, 1/4 str. 1.550,00 kn, posljednja stranica +30 %. Za dva uzastopna oglašavanja popust od 10%, a za tri i više 20% popusta. Pretplatnici imaju dodatni popust od 10% .

Ako se pretplata na list ne otkaže najkasnije 15 dana prije isteka roka na koji je sklopljena, smatra se produženom na neodređeno vrijeme. Rukopisi se ne vraćaju.

HRVATSKO DRUŠTVO ZA GRAĐANSKOPRAVNE ZNANOSTI I PRAKSUnajavljuje

XXIX. TRADICIONALNO SAVJETOVANJE

AKTUALNOSTI HRVATSKOG ZAKONODAVSTVA I PRAVNE PRAKSE

Opatija, Grand HOtel adriatic23. i 24. listopada 2014.

TEME I PREDAVAČIZasad su dogovorene sljedeće teme pod radnim naslovima: 1. EUROPSKA UREDBA O DOSTAVI U POSTUPKU PRED HRVATSKIM SUDOVIMA

Đuro Sessa, dipl. iur., sudac Vrhovnog suda republike Hrvatske i Vesna Katarinčić, dipl. iur., predsjednica Općinskog suda u Opatiji

2. OTVORENA PITANJA PRIMJENE ZPP-a OD 1. TRAVNJA 2013. - JE LI NAM POTREBNA NOVELA? Dragan Katić, mag. iur., sudac Vrhovnog suda republike Hrvatske

3. NOVI ZAKON O RADU Napomena: Tema je planirana pod uvjetom da Zakon o radu bude donesen Darko Milković, dipl. iur., sudac Vrhovnog suda republike Hrvatske

4. NOVINE U OVRŠNOM PRAVU dr. sc. Mihajlo Dika, dipl. iur., profesor pravnog fakulteta u Zagrebu, u mirovini

5. PROMJENJIVE KAMATE, DEVIZNA KLAUZULA I KLIZNA SKALA dr. sc. Petar Miladin, dipl. iur., profesor pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

6. GLAVNE ZNAČAJKE REFORME OBITELJSKOG PRAVA I POSTUPKA mr. sc. Senija Ledić, dipl. iur., sutkinja Županijskog suda u Splitu

7. RASKID UGOVORA mr. sc. Dražen Jakovina, dipl. iur., predsjednik Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu

8. ZLOSTAVLJANJE I PONIŽAVANJE (MOBING) I NAKNADA ŠTETE Ivica Crnić, dipl. iur., odvjetnik u Zagrebu

9. SMETANJE POSJEDA S POSEBNIM OSVRTOM NA PRIVREMENE MJERE Tomislav Aralica, dipl. iur., sudac Općinskog suda u Sesvetama

10. DVOJBE U PRIMJENI ZEMLJIŠNOKNJIŽNIH PROPISA Damir Kontrec, dipl. iur., sudac Vrhovnog suda republike Hrvatske

ZBORNIK RADOVA

Svi radovi bit će objavljeni u GODIŠNJAKU 21 koji će, kao što je uobičajeno, primiti svi sudionici savjetovanja.

POZIV DA SE DAJU PRIOPĆENJA

Sudionicima se već tradicionalno omogućuje da pišu, objave i izlažu priopćenja, sudjeluju u raspravi te postavljaju pitanja i konzultiraju se s autorima referata.Molimo zainteresirane za objavu priopćenja da svoj izvorni (neobjavljeni) rad opsega najviše 10 kartica teksta (1 kartica = 1800 znakova s razmacima) u pisanom i elektroničkom obliku dostave Organizatoru d.o.o., Ulica kralja Zvonimira 26, 10000 Zagreb, mail: [email protected], s napomenom »za Opatiju 2014.«, najkasnije do 10. kolovoza 2014. Tekst koji prelazi opseg 10 kartica neće se moći prihvatiti za objavu u Godišnjaku 21.I ove se godine savjetovanje održava u hotelu Adriatic, pa molimo zainteresirane da na vrijeme rezerviraju smještaj na tel.: 051/719-010, 051/719-011, faks: 051/719 015 ili mail: [email protected].

d o v i đ e nj a u O p a t i j i !

Predsjednik Organizacijskog odbora Urednik savjetovanja Mladen Žuvela, dipl. iur. Dr. sc. Ivo Grbin, dipl. iur.

oglas

dr. sc. snjeŽana vasiljeviĆ, docentica na katedri...

Documents