Đorđe Ivković
PRIVREMENE
MJERE
OSIGURANJA
NA BRODU
Piran 1994
P O M O R S K I Z A K O N I K
DIO DESETI
GLAVA IV.
3. PRIVREMENE MJERE
( čl. 974 - čl. 988 )
i
MEĐUNARODNA KONVENCIJA
O PRIVREMENOM ZADRŽAVANJU
POMORSKIH BRODOVA,
BRUXELLES 1952
P R I R U Č N I K
II. prepravljeni rukopis
PIRAN 1994
SADRŽAJ
I. DIO
POMORSKI ZAKONIK
974 - Određivanje privremenih mjera
974-01 - Uvod
974-02 - Pret-postavke za izdavanje privremene mere
974-03 - Vrste privremenih mjera
974-04 - Više privremenih mjera i ograničenja
974-05 - Vrste tražbina
974-06 - Novćane tražbine
Vjerojatnost
Opasnost
Tražbina u inostrans-tvu
Privilegiji i hipo-teke 974-07 -
Nenovčane tražbine
974-08 - ZAJedniČke odredbe za nov^anfr
inenovčane tažbine
974-09 - Pos-bupci u. kojima se mo^e odrediti p.nr».
974-10 - Stadiji postupka u kome se mogu
odrediti p.m.
974-11 - Rokovi -brajanja privremenih mjera 974-12 -
Stranke u pos-tupku za donašanje p.m. 4-13 - Oblik
rješenja p.m.
974-14 - Nadležnost
974-15 - Leteće osiguranje
974-16 - Politika izdavanja prlvremenih mjera
974-17 - Dužnosti stranaka
Brod CHAMPION
Brod CHANG PING
Brod CHALANGER
975 - Zabrana odlaska broda iz luke
976 - Tražbine i ograničenja, uzajamnost
st.1
st.2
čl. 977 - Brodovi koji mogu biti zaus-
fcavljeni St.l.
977 01 977-
02 977-03 977-
04 St.2.
97705
97706
977-
07
977-
08
977-
09
BrodJUG
OMETAL
St.3.
St.4.
977-10
977-11 - Bunker
977-12 - Popravak broda na račun Bare-
boat
charterera
čl. 978 - Novčane tražbine, ograničenje
odgovornosti, dvostruko zaustavljanje Bankovna
garancija
Čl. 979 - Zasiguranje u drugoj državi,
uzajamnost
Čl. 980 - Ne priznavanje odgovornosti
Cl. 981 - Vrijeme trajanja p.m., rok pokre-
fcanja post
upka, propust pokretanja postupka, produljenje
roka, obus-lava postupka ?
St. 1 i 2.
981-St.l
981-S1.2.
981-S1.3.
981-St.4.
Arbitražni postupak, pokre-tanje spora
981-St. 5
981-St. 3 i 5. Cl. 982 -
Obustava postupka, ukidanje p.m.
982.01
982.02
982.03
982.04 - ćl. 146 ZPP
982.05 - Protupolog
962.06 - Personfikacija broda-
Depozit/Garancija
čl . 983 - Održavanje broda, -broškovi,
predujam,
Cl. 984 - Ugovor o prijevozu, prava i
dužnosti
Cl. 985 - Popis na brodu, čl. 887 PZ.
286
Dokumenti broda Čuvanje broda
čl. 986 - Zabrana otuđenja 1 sl., zabilježba čl.
987 - Strani brod, obavjest inozemnom tijelu
C;!. 988 - Teret na brodu 988.01 988.02 983.03
Cl. 867 - Postupak osiguranja
Cl. 868 - Udjeli na brodu; brod u gradnji
č1. 875 - Mjesna nadležnost
INDEX pojmova iz PZ za čl. 867,868/878, 974-988.
Prijevod P2 na engleski (slobodni) čl. 974 - 988
II - DIO
KONVENCJA 1952
Uvod
Č1.1. - Značenje izraza, popis
tražbina
St.l
Hipoteka i privilegije
Vjerojatnost tražbine i opasnost
Kvalitet tražbine
Popis tražbina
toč. m - (Q) Time- i voyage-charterer
St.2. - Prisilno izvršenje
st.4.
čl.2. - Zastava države ugovomice
čl.3. - Brod koji može biti
zaustavljen/vlasnik,
287 Čarterer
St.l.
St.2.
St.4.
Sistership/VlasniŠtvo čarterera
Polog - garancija
Pomorski zakonik
St.3. Prisilno izvršenje
čl.4. - Nadležnost za zaustavljanje
Retencija
Cl.5. - Jamstvo, oslobođenje,
iskorištavanje broda
St.l.
St.2.
St.3.
čl.6. - Postupovno pravo/ lex fori
St.l.
St.2.
čl.7. - Nadležnost za predroet spora,
jamstvo,
ugovorena nadležnost suda/arbltraže; rok
pokretanja postupka/ propust,
St.l.
St.2.
St.3
St.4.
čl.8. - Primjena konvencije, brod drževe NT'-
ugovornice, rezerve, cesija
st.l,
st.2.
St.3.
St.4.
St.5.
č].9. - Prava vjerovnika iz konvencije, iz
legis fori; pravo potjere
Čl.10. - Rezerve
Čl.ll. - Sporovi strana ugovornica
INDEX pojmova iz Konvencije
Ustav R.Hrvatske - Cl. 134
Zakon o izvršnom postupku (izvod) sa
bilješkama
288
Upporedni pregled članaka u PZ i ZPUP
Tekst garancije P & I, engleskl i hrvatski
Literatura
Ivković,Privremene mjere na brodu
Uvod
1
PREDGOVOR
Naišao sam u praksi na prilično problema u vezi sa
privremenim mjerama za pomorske brodove, a osim toga i
praksa onih sudova koji uglavnom donose privremene mjere
poprilično je različita i to ne samo u pogledu
oblika i sadržaja dispozitiva i obrazloženja, već
i u pogledu nekih bitnih elemenata. Te su se razlike
pojavile među sudovima, a bilo je različitog stava i
unutar jednog suda, kod sudaca, koji donose rješenja o
privremenim mjerama kao suci pojedinci.
Stupanjem na snagu novog Pomorskog zakonika, smatrao
sam da bi bilo korisno prilagoditi Priručnik sa novim
tekstom, koji se razlikuje od staroga ZPUP.
Osim toga od prvog rukopisa, stupio je na snagu i
novi Ustav Republike Hrvatske, čiji je čl. 134 još više
naglasio pravni položaj promulgiranih međunarodnih
konvencija, a Vrhovni sud Republike Hrvatske, donio
je odluku br. II-Rev-7/1989 od 3. prosinca 1991
godine, i pravno shvaćanje 11/91 od 11. studenog 1991,
kojim je primjena međunarodnih promulgiranih
konvencija dobila bitno različito tumačenje i čime je
promjenjen dotadanji stav iz odluke Vrhovnog suda
Hrvatske Br. II-Rev-39/1988 od 29 listopada 1988 g.
Prof.Dr. Dika napisao je : "Privremene mjere
osiguranja na brodu su složen institut (plovidbenog)
izvršnog prava, koji u uvjetima ponekad nedovoljno
preciznih zakonskih formulacija, oskudne judikature i
praktično nepostojeće literature, zahtijeva i zaslužuje
temeljitu i produbljenu obradu". ( DIKA, str. 522).
Koristio sam naročito slijedeću literaturu:
-Brajković-Čolović-Filipović-Jakaša-Katičić-Pallua-
Tomašić-Triva (redakcija Prof.Dr. Siniša Triva) ZAKON
0 POMORSKOJ 1 UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI , s napomenama i
komentarskim bilješkama, Zagreb 1981, i to naročito
dio o privremenim mjerama, koji je obradio Prof. Dr.
Triva. (citirano kao TRIVA).
-Prof. Dr. Mihajlo Dika, PRIVREMENE MJERE
OSIGURANJA NA BRODU, Privreda i pravo, 1989, str. 521 i
sl., (citirano kao DIKA)
-Mr. Veljko Vujović, REFERAT ZA SAVJETOVANJE
PRIVREDNIH SUDOVA U POMORSKIM SPOROVIMA, Opatija, 1988 (
citirano kao VUJOVIĆ).
-Dušanka Rušinović, POSTUPAK OSIGURANJA PRIVREMENOM
MJEROM ZAUSTAVLJANJA BRODA, Uporedno pomorsko pravo Br.
Ivković,Privremene mjere na brodu
Uvod
2
1 - 2 (125 - 126), str.23 i sl. (citirano kao
RUŠINOVIĆ).
U ovom II. rukopisu nastojao sam razraditi detaljnije
Konvenciju iz 1952 i pokušao dati više komentara i
presuda. Bio sam prisiljen koristiti u glavnom
inostrane odluke jer kod nas se niti nakon gore cit.
odluke Vrhovnog suda, od strane nižih sudova, praktički
ne primjenjuje konvencija u svom originalnom tekstu niti
se u obrazloženjima odluka poziva na konvenciju. Ovo
i unatoč činjenice da postoje i bitne razlike između
zakona i konvencije, a da se problem reciprociteta,
izgleda, ne razmatra od slučaja do slučaja, uvijek na
isti način.
Postoji mogućnost i da u prijedlogu za izdavanje
privremene mjere predlagač ne zahtjeva i ne traži
primjenu Konvencije.
Koristio sam inostranu literaturu koja je nevedena u
notama i u popisu literature.
U sudskim odlukama koje sam naveo, ostavio sam
brojeve članaka iz ZPUP-a, ali sam pokušao u anexu
dati komparativni pregled članaka ZPUP i PZ, radi lakšeg
korištenja.
Zahvaljujem Splošnoj Plovbi, Portorož, za
susretljivost dajući mi dozvolu da koristim njihovu
stručnu pravnu knjižnicu i njihove prostorije, te
kolegama i kolegicama u Pravnoj službi, koji su me
trpjeli dok sam skupljao i priredjivao materijal za
priručnik.
Đ. Ivković
Ivković,Privremene mjere na brodu
Uvod
1
Ivković,Privremene mjere na brodu
Uvod
2
I - DIO
«In materia di seguestro di nave non se ne sa mai
abbastanza; é percio sempre consigliabile spigolare
tra le pronunzie giurisprudenziali, per scovare tra le
pieghe di norme pur tante volte lette e tante volte
applicate qualche nuovo motivo d'interesse, qualche
spunto ad eccezioni da antivedere per non esporsi se
sequestranti, da tenere a mente per il futuro se si
sara seguestrati."
Sergio La China
Dir.Mar. 1989, 264.
U V O D
"Privremene mjere su sredstva vremenski ograničenog
osiguranja kojima se prvenstveno radnjama faktičnog
karaktera nastoji otkloniti opasnost osuječenja budućeg
namirenja potraživanja vjerovnika. Po tome se te mjere
razlikuju od osiguranja osnivanjem založnog prava i
predbilježbom tog prava koji imaju neposredni apsolutni
učinak." 1
Pravni izvori su medjunarodni i interni.
Medjunarodni: Konvencija 1952, 2
interni: Pomorski zakonik i drugi. 3
Konvencija dolazi kod nas do primjene ako brod nosi
zastavu jedne od država ugovornica, ali i ako ne nosi
takovu zastavu, Konvencija daje rješenja i za takav
slučaj, no tada može doći do primjene i interni propis.
Nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrtvatske br. REV-
7/1988/ 4 trebala bi se Konvencija primjenjivati, ex
proprio vigore, u izvornom tekstu, kakav je promulgiran.
U slučajevima, kada se primjenjuje Konvencija, PZ se
ne primjenjuje.
Ivković,Privremene mjere na brodu
Uvod
2
PZ predviđa slijedeće tri vrste privremenih mjera:
1. zabrana isplovljenja ( zaustavljanje broda)
2. čuvanje broda pod nadzorom suda
3. zabrana otudjenja i raspolaganja brodom - uz upis
zabilježbe.
Konvencija se odnosi samo na zabranu isplovljenja.
PZ ima posebne propise o privremenim mjerama (974 –
988).
Redoslijed primjene bio bi:
-čl. 974 - 988 PZ-a - pravila osiguranja na brodu
-čl. 867 - 877 PZ-a - pravila izvršenja na brodu
-ZIP putem čl. 867. st. 4. PZ-a
-čl. 262 - 274 ZIP-a
-čl. 1 - 68 ZIP-a
-ZPP putem čl. 14. ZIP-a i čl. 867 st.4. PZ-a. 5
-ZSZ.
-itd.
Međutim, kada se radi o brodu koji vije inostranu
zastavu, potrebno je najprije utvrditi da li se na
konkretan primjer, mora primjeniti Konvencija ex proprio
vigore. Ukoliko se nakon toga utvrdi da se primjenjuje
konvencija, treba primjeniti propise konvencije. U tom
slučaju redoslijed je drugačiji:
- konvencija
- iza toga PZ, ZIP, ZPP, ZSZ itd.
Ako u dokumentaciji postoji uglavak o izabranom
pravu, potrebno je isti razmotriti i odlučiti da li se
taj uglavak može i mora primjeniniti.
Privremena mjera čuvanja broda ima složeni karakter,
pa tako sadrži elemente ugovora o djelu, o uskladištenju,
o nalogu, uz specifične elemente plovidbenog prava. 6
Inostrana literatura poklanja dosta pažnje
privremenim mjerama.
U posljednjih nekoliko godina u Engleskoj je
publiciran veći broj knjiga i publikacija koje su
uglavnom pisane za praktične potrebe.
Ivković,Privremene mjere na brodu
Uvod
3
Talijanska literatura obradjuje propise iz Codice
della Navigazione i iz Codice di Procedura Civile, koji u
čl. 670 i sl., govori o "sequestro conservativo".
Pravni osnov u raznim pravnim sistemima nije
jednak, bazira se na različitim osnovama, ali je
praktični rezultat jednak ili vrlo sličan. Tome je
svakako doprinijela i Konvencija 1952, barem u pogledu
zaustavljanja broda.
Karakteristično je da anglo-američki sistem polazi
od tužbe in rem, dok evropski polazi od tužbe in
personam.7_8_9
Upozoravam na činjenicu da je konvencija
zapravo kompromis anglo-američkog i civilnog prava. U
common law, postojao je pojam “arrest”, dok je recimo na
kontinentu postojao pojam koji francusko pravo naziva
saisie conservatoire. Konvencija je pustila po strani
prisilno izvršenje, za koje common law ima izraz
“attachment”, a francusko pravo saisie executoire.10
Literatura koja daje uvid u povijest privremenih
mjera data je prema podacima nađenim u stručnoj
literaturi.11
Ivković,Privremene mjere na brodu
Uvod
4
(1) DIKA, str. 522
Međunarodna konvencija za izjednačenje nekih pravila
o privremenom zaustavljanju pomorskih brodova, Bruxelles,
10.5.1952. (International Convention for the Unification
of Certain Rules Relating to the Arrest of Sea-going
Ships) ratifikacija Sl. L. SFRJ, Međ. ugovori, 12-150/67.
Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 29: “Methods
of implementation of international Conventions differ
from country to country and, sometimes, various methods
are used, on different occasions, in the same country.” (54)
Rodière, Le Navire, p. 7.; du Pontavice, Le Statut
des Navires, Paris, 1976, p. 324; Tassel, Saisie
Conservatoire du Navire, Jurisclasseur de Droit
Commercial, issue No. 1105, 1, 1967, p. 11, No. 73.
Vidi vrlo ilustrativnu analizu za niz glavnih
pomorskih zemalja - (str. 29-35).
N.N. br. 17/94, stupio na snagu 22. ožujka 1994.
Za puni tekst odluke Vrhovnog suda R. Hrvatske, vidi
Ivković, Haška i Haška-Visbi Pravila, priručnik, Anex;
vidi i Uporedno pomorsko pravo, br. 1-2 (133-134), str.
171, G. Gasparini, Pravno shvaćanje Vrhovnog suda R.
Hrvatske.
DIKA: “Posebne norme internog prava o privremenim
mjerama osiguranja na brodu utvrđene su odredbama čl. 979
do 993 ZPUP-a(4). Supsidiarni izvor prava (izvršenja i)
osiguranja na brodu predstavlja pravila općeg izvršnog
postupka, dakle Zakona o izvršnom postupku 1987 (ZIP)(5).
Te se norme primjenjuju na odgovarajući način ako u ZPUP-
u nema posebnih odredaba za postupak (izvršenja i)
osiguranja (čl. 867, st. 5 ZPUP-a).”
“Prigodom preciznije razrade izložene opće formule o
supsidijarnom izvoru prava za postupak izvršenja i
osiguranja na brodu radi njene primjene na privremene
mjere osiguranja trebalo bi voditi računa o ovim
konstatacijama:
Prvo, ZPUP sadrži zajedničke odredbe o postupku
izvršenja i osiguranja na brodovima (čl. 867 - 875)
Drugo: zatim posebna pravila za postupak izvršenja
(čl. 876 - 965) i osiguranja (čl. 966 - 993).
ZIP pored osnovnih odredbi (Dio prvi Zakona), koje su
Ivković,Privremene mjere na brodu
Uvod
5
zajedničke za postupak izvršenja i osiguranja, odvojeno
uređuje postupak izvršenja (Dio drugi Zakona) od postupka
osiguranja (Dio treći Zakona), predviđajući da će se
odredbe o postupku izvršenja na odgovarajući način
primijeniti i na postupak osiguranja, ako odredbama
trećeg dijela Zakona nije drugačije određeno (čl. 244
ZIP-a).
Treće, u postupku izvršenja i ostvarenja na
odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o
parničnom postupku (ZPP)(6) ako ZIP-om ili drugim saveznim
zakonom nije drugačije određeno (čl. 14 ZIP-a).
Polazeći od navedenih konstatacija potrebno je
odgovoriti na slijedeća pitanja :
Prvo, da li bi na postupak osiguranja privremenim
mjerama na brodu trebalo na odgovarajući način
primijeniti i pravila ZPUP-a o postupku izvršenja na
brodovima ili ne, i drugo, da li bi ta (posebna) pravila
imala prednost pred odredbama općeg izvršnog
postupka..............
Naime, za razliku od ZIP-a, ZPUP ne sadrži odredbu
koja bi za postupak osiguranja predviđala odgovarajuću
primjenu pravila utvrđenih za postupak izvršenja.
Ipak, na prvo postavljeno pitanje trebalo bi
odgovoriti potvrdno.
Specifična pravila o izvršenju i osiguranja na brodu
tvore jedan specifičan, koherentan sistem, posebnog
izvršnog postupka, pa bi u okviru tog sistema trebalo
prvenstveno tražiti odgovore na specifična pitanja koja
se u njegovoj aplikaciji javljaju. Tako bi trebalo
postupiti između ostaloga i zato što je i tehnika
uređenja izvršnog postupka na brodovima analogna onoj
koja je primijenjena za uređenje općeg izvršnog postupka
- težište je stavljeno na postupak izvršenja; odredbe o
postupku osiguranja reducirane su na rješavanje onih
pitanja na koja, zbog njihove specifične prirode, ne bi
čak ni per analogiam bilo moguće primijeniti pravila za
postupak izvršenja. Stoga bi i u izvršnom postupku na
brodovima bilo mjesta (odgovarajućoj) primjeni odredbe
ZIP-a, koja predviđa supsidijarnu primjenu pravila o
postupku izvršenja za postupak osiguranja (čl. 244 ZIP-
a). Tek bi za rješavanje onih pitanja za koja se ne bi
mogao pronaći odgovor u okviru specifičnih pravila o
izvršenju na brodu trebalo posegnuti za pravilima općeg
izvršnog postupka, i to, primarno, za odredbama o
postupku osiguranja, i, zatim, podredno, za onima koja
uređuju postupak izvršenja. Iza svih tih izvora,
nastupale bi norme ZPP-a.” str. 524
Ivković,Privremene mjere na brodu
Uvod
6
Vidi i čl. 1. ZIP-a
VUJOVIĆ “...pravni institut privremene mjere čuvanja
broda predstavlja pravnu konstrukciju, sastavljenu iz
kombinacije pravnih instituta ugovora o djelu (iz čl. 600
ZOO), ugovora o uskladištenju (iz čl. 730 ZOO) i ugovora
o nalogu (iz čl. 749 ZOO contractus mandati) a posebni
elementi i pretpostavke iz materije pomorskog plovidbenog
prava su dodatne specijalne odredbe o čuvanju broda iz
čl. 890 do 892 i naročito odredbe čl. 879 st. 2. u vezi
sa čl. 983 i 988 ZPUP-a.” (str. 11)
TRAŽBINA čl. 877 st. 2. i 3. i čl. 974.
Hill Christopher, Maritime Law, 1985, str. 123.: “In
the early days an aggrieved person could arrest a person
or his ship or the goods on his ship: the former being an
“action in personam”, the two latter being “action in
rem”. The effect of either would be to force the offender
into furnishing bail as security pending any judgement
which might be given in favour of the complainant. Arrest
of a person in these circumstances eventually became
obsolete and was not permitted under the common law. Only
ship itself could be subject of arrest. ...The
circumstances wherein arrest of a vessel may be permitted
are presented in statutory provisions in the Supreme
Court Act 1981.
It should be emphasised that arrest itself is not
necessary to found jurisdiction. It is sufficient to
institute in rem action only, which, in practical
language, means the issuing and serving on the named
property of a writ in rem. The arrest processes, as
distinct from mere in rem proceedings, gives the added
advantage to the arrestor/claimant that he may thereby
obtain from the owner of the arrested property adequate
alternative prejudgement security. The fine distinction
between the service of a writ in rem on the defendant
property and the service of a warrant of arrest may,
however, be of academic interest only. In strict legal
procedure and since 1883 a writ in rem and a warrant of
arrest are two separate documents but in practice in the
vast majority of cases they are served at the same time
on the res.”
“In English law arrest is a component part of the
action in rem.”
“A warrant of arrest may be issued after a writ in
rem is issued and may be served on the ship or property
Ivković,Privremene mjere na brodu
Uvod
7
at any time whether or not the writ has been served. It
is valid for 12 months and must be executed (served) by
the Admiralty Marshal or his substitute.” D.C. Jackson,
Enforcement of Maritime Claims, 1985, str. 163 and 165.
“In United States law distinguishes between arrest of
a vessel and attachment of a vessel. A vessel is arrested
only when maritime lien is being foreclosed. This type of
lawsuit is known as an in rem action: the vessel is a
defendant. A vessel is attached when court takes
possession of it because it is property belonging to a
defendant. This type of lawsuit is known as an in
personam action: people (or companies) are defendants.
(Christie Helmer op.cit. str. 81)”
Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 88: “Whilst in
civil law all assets of the debtor and thus all ships
owned by him could be arrested as security for any debt,
whether maritime or not, in common law a ship could be
arrested only in respect of a maritime claim and only the
ship of which the maritime claim arose could be arrested,
but no other ship. It is this difference which lay behind
the different purpose of arrest: a means to obtain
security in civil law; a means to found the admiralty
jurisdiction in common law.”
str. 9, fusnota 38: “......the unification of the law
relating to what we in England call “arrest” and what in
the continental system is called “saisie conservatoire”.
We should not, I think, make any recommendations with
regard to the other for of “saisie” (“saisie
executoire”), which we in England call “attachment”....”.
Izjava Cyril Miller-a na CMI Conference, Amsterdam 1949,
CMI Bulletin No. 104, p. 535
Literatura je u Italiji obimna: Nuovissimo Digesto
Italiano, Vol. XVIII. (str. 42) iz pera
Prof. Arnaldo Biscardi, navodi u natuknici “SEQUESTRO
(Diritto romano):
Th. Muther Sequestration und Arrest im Romischen
Recht, Leipzig, 1856
A.R. Rudorff, Edicti perpetui quae reliqua sunt,
Leipzig, 1869, § 110
M. Voigt, Vom Besitz des Sequestrer, Leipzig 1885
S. Nikonoff, Die Lehre von der Sequestration nach
romischen Recht, Berlin, 1894
O. Karlowa “Romische rechtsgesichte, vol. II.,
Ivković,Privremene mjere na brodu
Uvod
8
Leipzig, 1901 p. 606 e segg.;
V. Arangio-Ruiz, Studi sulla dottrina romana del
sequestro, I.: Sequestro volontario e sequestro
giudiziale (Arch. giur. 1906, LXXVI e segg.); II:
Sequestro e deposito (Ibid. 1907, LXXVIII, 233 e segg.:
cfr. in proposito J. Partsch Zeitschr. Savigny-Stiftung,
R.A. 1910, XXXI, 418 e segg.
E. Weiss, voce “Sequester” (Paully-Wissowa, Real-
Encycl. vol. II A, 2, Stuttgart, 1923, (col. 1659 e
segg);
E. Levy, Die Konkurrenz der Aktionem und Personen,
vol. I., Berlin, 1918
O. Lenel, Das Edictum Perpetuum, 3a. ediz., Leipzig,
1927 (ristampa inalterata, 1956) § 106, pag 290
C. London Corso di diritto romano, Il deposito,
Milano 1933, pag. 152 e segg.
E. Albertario, Studi di diritto romano vol. II,
Milano 1941, pag. 153 e segg.
H. Siber, Vorbereitung und Ersatzzweck der
Besitzinteredikte (Scritti beatificazione Ferrini vol.
IV. Milano, 1949 pag. 988 e segg.
R. Taunbenschlag, Il sequestro nel diritto dei papiri
(Iura, 1951, II, 76 e segg.
G. Broggini, Introduction au sequester (Melange
Meylan, Vol. I., Lausanne, 1963, pag 43 e segg. lo studio
e’stato anche rippubblicato dall’autore nei suoi
Coniectanea Milano, 1966, pag. 261 e segg.
F. Guizzi, Intorno alla nozione romana del sequestro
(Mnemeion Solazzi, Napoli, 1964. pag. 318 e segg.
Prof. Biscardi, navodi detaljno na tom mjestu još i:
FONTI.- A. Fonti giuridiche
B. Fonti letterarie
C. Fonti papirologiche
Prof. Sergio Sergio Costa, op. cit. str. 44. u
natuknici: SEQUESTRO CONSERVATIVO, navodi slijedeću
literaturu:
G. Chiovenda, Principi di diritto processuale civile,
Napoli, 1928, p. 224 e s.
E. Allorio Per una nozione del processo cautelare
(Riv. Dir. Proc. Civ., 1936, I., 18)
P. Calamandrei, Introduzione allo studio sistematico
dei provedimenti cautelari, Padova 1936
F. Carnelutti, Sistema del diritto processuale
civile, vol. I.; Padova, 1936, p. 332 e s.
A. Coniglio, Il sequestro giudiziario e conservativo,
Milano, 1949
A. Scaglione, Il sequestro nel processo civile,
Ivković,Privremene mjere na brodu
Uvod
9
Milano, 1941
F. Carnelutti, Istituzioni del nuovo processo civile
italiano, vol. III, Roma, 1951, n. 890
C. Calvosa, Struttura del pignoramento e del
sequestro conservativo, Milano, 1953
E. Redenti, Diritto processuale civile, vol. III,
Milano, 1954, p. 51 e s.
M. Vellani, La conversione del sequestro in
pignoramento, Milano, 1955
R. Provinciali, Il sequestro d’azienda, Napoli, 1959
M.T. Zanzucchi Diritto processuale civile, vol. II.
Milano, 1962, p. 386
C. Calvosa La tutella cautelare, Torino, 1963
V. Andrioli, Commento al Codice di Procedura Civile,
vol. IV., Napoli, 1964, p. 147 e s.
A. Bracci, Problemi concernenti ili sequestro
conservativo dell’ “universitas”, Milano, 1966
S. Satta, Diritto processuale civile, Padova, 1967 p.
632 e s.
Ivković,Privremene mjere na brodu
1
Čl.974
(1) PRIJE POKRETANJA ILI TIJEKOM PARNIČNOG,
IZVRŠNOG ILI UPRAVNOG POSTUPKA SUD MOŽE
RADI OSIGURANJA VJEROVNIKOVE NOVČANE
TRAŽBINE, NA PRIJEDLOG VJEROVNIKA, ODREDITI
SVAKU MJERU KOJOM SE POSTIŽE SVRHA TAKOVA
OSIGURANJA, A OSOBITO ZABRANU OTUDJENJA ILI
DRUGOG RASPOLAGANJA BRODOM, ČUVANJE I
ZAUSTAVLJANJE BRODA, UZ UVJETE UTVRĐENE
PROPISIMA OPĆEG IZVRŠNOG POSTUPKA, AKO ODRED-
BAMA OVOG ZAKONA NIJE DRUGAČIJE PREDVIĐENO.
(2) PRIVREMENE MJERE RADI OSIGURANJA VJEROV-
NIKOVE NENOVČANE TRAŽBINE SUD MOŽE ODREDITI
UZ UVJETE UTVRĐENE PROPISIMA OPĆEG IZVRŠNOG
POSTUPKA AKO ODREDBAMA OVOGA zakona NIJE
DRUGAČIJE PREDVIĐENO. 1
974-01 – UVOD
Propis čl. 974. st.l. upućuje na propise općeg
izvršnog postupka, naglašujući to ponovno i nakon čl.867.
st.5. P.Z.
U ovom su članu date bitne karakteristitke i uslovi u
vezi sa privremenom mjerom na brodu.
Plovila koji nisu brod 2 u smislu čl. 5. PZ, ne
potpadaju pod ovaj član, već se na njih primjenjuju
propisi ZIP-a. 3
Mislim da bi u pogledu jahti, moglo doći do poteškoća
u primjeni privremenih mjera, obzirom na stilizaciju čl.
5. st. 1, toč. 14. i 15. 4
U Općim odredbama za privremene mjere ZIP se u
čl. 263 razlikuje donekle od propisa čl. 974. st.2.
P.Z., jer dok čl. 974.st.2. govori o mogučnosti
određivanja privremene mjere, ističe da se privremena
mjera može izdati "prije pokretanja ili tijekom
parničnog izvršnog ili upravnog postupka", dok ZIP u čl.
263 propisuje da se može i "nakon okončanja tih
postupaka, sve dok izvršenje ne bude provedeno."
I komentar (TRIVA) biv. ZPUP za čl. 979. smatrao je
da se privremena mjera "...može odrediti i nakon
okončanja, npr. parničnog postupka u kome je izrečena
kondemnatorna presuda, sve dok se zaštićeno
Ivković,Privremene mjere na brodu
2
potraživanje ne ostvari." Činjenica da tekst nije u čl.
974.st.l P.Z. nadopunjen u tom pravcu, uz propis čl.
1. ZIP, dovodi u sumnju mogućnost izdavanja
privremene mjere protiv broda, nakon što su citirani
postupci završeni. Zanimljivo je da P.Z. spominje
parnični, izvršni i upravni postupak, a ZIP samo sudski
i upravni. Mislim da nije opravdano zauzeti stav da PZ
ne bi dozvoljavao privremene mjere kao i čl. 263 ZIP. Ako
se zauzme takav stav onda vjerovnik koji ima tražbine
prema brodu, dolazi u slabiji položaj od onoga koji
ima tražbine u ostalim slučajevima. Možda bi ipak
trebalo i u novom P.Z. spomenuti izdavanje privremenih
mjera i nakon završenih postupaka.
974.02 - PRETPOSTAVKE ZA IZDAVANJE PRIVREMENE MJERE
Pretpostavke za odredjivanje privremenih mjera
mogu se razdjeliti na:
- Opće pretpostavke
- Posebne pretpostavke
Tako su vjerojatnost postojanja tražbine i opasnost,
opće pretpostavke.
Obzirom na dikciju čl. 974 PZ da se privremena mjera
može odrediti uz uvjete utvrđene propisima općeg
izvršnog postupka — dolazi do primjene i za čl. 265
st.2. ZIP da vjerovnik nema obavezu dokazivati
opasnost ako može dokazati da bi dužnik pretrpio samo
neznatnu štetu i čl. 270. st.l., da vjerovnik nije dužan
dokazivati niti vjerojatnost postojanja tražbine niti
opasnost, ako prethodno položi u ostavljenom roku iznos
koji sud odredi kao jamstvo za štetu koja bi dužniku
mogla biti nanesena odredjenjem i provodjenjem
privremene mjere.
974-03 VRSTE PRIVREMENIH MJERA
Čl. 974. st.l. P.Z. spominje slijedeće vrste
privremenih mjera:
-svaka mjera kojom se postiže svrha takova osiguranja
-osobito :
-zabrana otuđenja
-drugog raspolaganja brodom
-čuvanje broda
-zaustavljanje broda (čl.975 specificira da se
podrazumijeva pod ovim, "zabrana odlaska broda iz luke».
Smatra se medjutim da se ne smije tumačiti da su
privremene mjere taksativno nabrojene u ovom članu.5
Slijedi dakle da navođenje u čl. 974 ne određuje točno
Ivković,Privremene mjere na brodu
3
koje se mjere mogu odrediti, već ostavlja otvorenom
mogućnost raznih vrsta mjera, iz čega proizlazi da se
može odrediti "svaku mjeru kojom se postiže svrha
osiguranja «.
Za novčane tražbine, čl. 266 ZIP također navodi da se
može odrediti svaka mjera, i dodaje da se osobito može
odrediti:
1. zabrana dužniku da raspolaže pokretnim
stvarima, te čuvanje tih stari;
2. zabrana dužniku da otuđi ili optereti svoju
nekretninu ili stvarna prava koja su na nekretnini
uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u
zemljišnu knjigu;
3. zabrana dužnikovu dužniku da isplati dužniku
potraživanje ili da mu preda stvari te zabrane
dužniku da primi stvari, da naplati potraživanje i da
njime raspolaže;
Gornje primjere, a i ostale, može se primjeniti i na
brodove.
Za nenovčane tražbine čl. 268 ZIP, također
dozvoljava svaku mjeru, a osobito;
1. zabranu otuđenja i opterečenja pokretnih stvari na
koje je upravljeno potraživanje;
2. zabranu otuđenja i opterećenja nekretnina na
koje je upravljeno potraživanje, uz zabilježbu
zabrane u zemljišnu knjigu;
3. zabranu dužniku da poduzima radnje koje mogu
nanijeti štetu vjerovniku te zabrana da se izvrše
promjene na stvarim na koje je upravljeno potraživanje;
4. zabrana dužnikovu dužniku da dužniku preda
stvari na koje je upravljeno potraživanje;
Privremene mjere su po tipu:
-zaustavljanje broda
-čuvanje broda
-zabrana otudjenja i zabrana raspolaganja. 6 - 7
Čuvanje broda nije samostalna privremena mjera, i
povezana je uvijek sa privremenom mjerom
zaustavljanja broda. 8 Rušinović smatra da prijedlog
koji sadrži samo prijedlog za čuvanje, ne treba
vračati na ispravak ili dopunu, već će se po službenoj
dužnosti odrediti privremeno zaustavljanje broda
zabranom isplovljenja iz luke čuvanja. 9
Ivković,Privremene mjere na brodu
4
974-04 - VIŠE PRIVREMENIH MJERA I OGRANIČENJA
Iz propisa čl. 271 ZIP, proizlazi da se na prijedlog
vjerovnika, može odrediti i "više privremenih mjera,
ako je to potrebno”. Međutim, čl. 29 st.2. ZIP.
propisuje da kada je vjerovnik predložio više sredstava
ili više predmeta izvršenja, sud će "na prijedlog
dužnika ili po službenoj dužnosti, izvršenje ograničiti
samo na neka od tlh sredstava odnosno predmeta, ako su
dovoljni za ostvarenje potraživanja. U pogledu
privremenih mjera, ovaj se propis primjenjuje i na njih,
kako je to istaknuo Crnić. 10
974.05 - VRSTE TRAžBINA,
Privremenim mjerama štite se :
Novčane tražbine , 11
Ne-novčane tražbine
974-06 - NOVČANE TRAŽBINE
ZIP u čl. 265 st. 1. propisao je da vjerovnik mora
učiniti
"...vjerojatnim postojanje potraživanja i opasnost da
će bez takove mjere dužnik spriječiti ili znatno
otežati naplatu potraživanja time što će svoju imovinu
odnosno svoja sredstva otuđiti, prikriti ili na drugi
način njima raspolagati."
Prema tome, te uslove treba ispuniti i za slučaj
privremene mjere protiv broda.
To znači da je potrebno razmotriti slijedeće
elemente:
(a)-vjerojatnost postojanja tražbine
(b)-opasnost
-spriječavanja naplate
-znatnog otežavanja naplate
-otuđenjem dužnikovih sredstava
-prikrivanjem dužnikovih sredstava
-raspolaganjem na drugi način dužnikovih sredstava
A). VJEROJATNOST
Tražbinu može vjerovnik dokazivati i svjedocima. 12
B). OPASNOST
Ivković,Privremene mjere na brodu
5
Postojanje opasnosti sastoji se u opasnosti da
će bez odredjene privremene mjere vjerovniku biti
otežano kasnije ostvarivanje tražbine. Opasnost se
može sastojati u otudjenju broda, prikrivanju,
uklanjanju broda ili u kom drugom načinu koji bi
znatno otežao kasnije ostvarivanje vjerovnikove
tražbine.
Propisom čl. 265 st.2. ZIP, "vjerovnik ne mora
dokazivati opasnost, ako učini vjerojatnim da bi
predloženom mjerom dužnik pretrpio samo neznatnu
štetu". Ovaj način nije bio predviđen, niti je bio u
praksi po biv. ZPUP. Sada kada je u PZ naročito
istaknuta primjena ZIP-a, mislim da bi trebalo
primjenjivati i st.2. cit. članka, pa bi u tom slučaju
preostalo dokazivanje:
- vjerojatnosti tražbine,
- mogućnosti neznatne štete 13
Opasnost mora biti subjektivna. 14 - 15
Doktrina se razlikuje u pogledu objektivne
opasnosti. Dok TRIVA izričito navodi da u slučaju
NOVČANIH tražbina mora opasnost biti subjektivna i
veli "...pa nije dovoljna objektivna opasnost",
RUŠINOVIĆ (str. 26) smatra da : "Vjerovnik mora
učiniti vjerojatnim postojanje objektivne opasnosti
zahtijeva li osigruranje svojeg novčanog potraživanja" i
kod toga se poziva na TRIVA-BELAJAC-DIKA str. 352.
Medjutim na str. 352 pod br. 15 govori se o NE-
novčanim tražbina pa bi trebalo ostati, za novčane
tražbine kod stanovišta TRIVE, koji u komentaru ZPUP
ostaje kod stanovišta navedenog u TRIVA-BELAJEC-DIKA na
str.347 pod br. 11.
Medjutim i DIKA iznosi svoj stav o problemu
objektivne opasnosti. 16
RUŠINOVIĆ daje slijedeću definiciju za objektivnu
opasnost:
"Objektivna opasnost jest ona koja prijeti
vjerovnikovu potraživanju neovisno o tome da li je
dužnik pridonio njenom nastanku." (str.33.)
Zanimljivo je stanovište Rušinovića ( str. 27)
gdje se navodi: "U praksi sudovi osiguranja ne ispituju
(niti su u mogućnosti) postoji li subjektivna ili
Ivković,Privremene mjere na brodu
6
objektivan opasnost da će vjerovnikovo potraživanje biti
spriječeno, nego privremene mjere dopuštaju i kad
postoji samo tvrdnja vjerovnika da prijeti opasnost
od ometanja njegova potraživanja" i poziva se na
predmete OPS Rijeka R-1: 26/88, 41/88 i sl.
Judikatura je često rješavala pitanje opasnosti. Da
li je u tome uvijek uspjela pitanje je. 17
Tako je u predmetu VPSH Pž-1383/87 zauzeto
stanovište da činjenica da su strane bile nekoliko
godina u poslovnim odnosima, a nije bilo sporova,
upučuje na zaključak da nema ničeg hitnog.
Interesantna je rečenica iz te odluke koja glasi: “0sim
toga nije pokrenut čak ni spor sada, iako je prošlo već
znatno vrijeme". Da li se može iz toga zaključiti da
kada bi spor bio pokrenut, i u sporu zatražena
privremena mjera, da bi stanovište suda bilo drugačije ?
Vidi i čl. 977 18
C. TRAŽBINA U INOSTRANSTVU
Sudovi primjenjuju i propis Čl. 265 st.3. ZIP kojim
se odredjuje da se presumira opasnost ako bi se tražbina
imala ostvariti u inozemstvu. Presumpcija je apsolutna,
pa se dokaz o protivnom neće dozvoliti.
Sudovi su medjutim zauzeli stanovište da ako su
vjerovnik i dužnik iz iste strane države, a predmet
privremene mjere se nalazi u Jugoslaviji, da tada ne
dolazi do te presumpcije.
Rušinović (str. 27) smatra da ako se
sjedište (prebivalište) dužnika i vjerovnika nalazi
u istoj državi (premda različitoj od države sjedišta
suda osiguranja) ne radi se o (vjerovatnoj) tražbini
vjerovnika s elementom inozemnosti iz čl. 265 st.3. ZIP,
te se u fusnoti br. 10. poziva na predmete OPS Rijeka R-
I-143/83, 136/86, 49/87, 37/88.
Ovo stanovište ne djeluje sasvim uvjerljivo. Naime,
ako se uzme u obzir da je zapravo svrha privremene mjere
da se ili brod zaustavi ili da se dobije novčani depozit,
te da se dakle brod i novčani depozit nalaze u mjestu
izdavanja privremene mjere, onda je za vjerovnika (
koji je stranac) to mjesto "ostvarivanja tražbine" za
njega inozemstvo. Treba uzeti u obzir da vrlo često brod
( kod tzv. one ship - one company) predstavlja jedini
imetak kompanije, pa se u praksi cjelokupna imovina
takovog dužnika kreće s brodom. Notorno je da se u
takovim slučajevima čak izvršiva presuda izdata u
Ivković,Privremene mjere na brodu
7
zemlji u kojoj brodovlasnik ima sjedište (
prebivalište) može izvršiti samo na brodu, koji se
praktički nikada ili neobično rijetko nalazi u zemlji
sjedišta (prebivališta) brodovlasnika. Poznate su na pr.
zastave brodova zemalja koje uopće nemaju luke
(Austrija, Švicarska, Česka, itd.). čini se da obzirom
na činjenicu da je polazni propis PZ, dakle par
exellence pomorski propis, pojam inozemnosti ( u
primjeni čl. 265. st.3.ZIP) treba elastičnije razma-
trati.
Imovina vlasnika broda je vrlo često njegova JEDINA
IMOVINA i brod bi trebalo zaustaviti dok dužnik ne
položi depozit ili dokaže da ima imovinu u
inostranstvu, koja garantira naplatu tražbine .
Konačno postavlja se pitanje da li bi, u slučaju
tužbe (prema forumu imovine), i traženja u toku
parničnog postupka privremene mjere, trebalo dokazivati
opasnost, ako su obe strane u istoj inostranoj državi,
jer bi se u konačnoj liniji, moralo zauzeti stanovište
da je sama tužba jedan dokaz vjerojatnosti.
Medjutim, u pogledu izvršenja u inostranstvu, PSH je
zauzeo slijedeća stanovišta u IIst. odlukama Pž-725/91-2
od 15.3.91 i Pž-737/91-1 od 19.3.91 ( vidi IIst. odluka u
predmetu CHAMPION, dalje u ovom članu), gdje je rekao:
"......jer se pretpostavlja da ta opasnost postoji
budući da bi se potencijalno vjerovnikovo potraživanje
imalo ostvariti u inozemstvu; ovo s obzirom na
okolnost da su i vjerovnik i dužnik osoba inozemnog
državljanstva i brod Champion brod strane zastave» --
odnosno «.... Element inozemnosti ima ono "vjerojatno"
potraživanje vjerovnika, koje je upravljeno prema
dužniku čije sjedište nije u državi sjedišta vjerovnika,
pa se dakle ne radi u konkretnom slučaju o
potraživanju vjerovnika s elementom inozemnosti iz čl.
265.st,3. ZIP-a, jer je sjedište i predlagatelja i
dužnika u Monroviji, Liberija" te OPS RI III-R'-14/91-
4: ". .. . U konkretnom slučaju radi se o dvije inozemne
firme sa različitim sjedištima, u različitim državama,
pa se postojanje opasnosti podrazumijeva te bi taj
elemenat bio ispunjen".
Ovo pitanje dotaknuto je od strane VPS u predmetu
Pž-3611/90-2 od 19.12.90 (vidi kod čl. 977 PZ - JUGOMETAL
i čl. 265 ZIP. )
Sudovi ocjenjuju i geografski položaj pa je tako OPS
Rijeka u predmetu R-I-31/87 odlučio da obzirom na
činjenicu da dužnik ima svoje sjedište na području
Ivković,Privremene mjere na brodu
8
Jugoslavije, svoju imovinu i svoja novčana
sredstva...za vjerovnika ne postoji opasnost da bi
raspolaganje sa 15000 M/T nafte, koja se trenutno
nalazi u obalnim rezervoarima u Omišlju, vjerovnik
izgubio mogućnost namirenja svojih tražbina.
Ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu, ne
treba dokazivati opasnost (čl.265.st.3. ZIP.) Ostaje
dakle, samo - vjerojatnost tražbine - dokaz da bi se
tražbina imala ostvariti u inozemstvu. Vjerojatnost
postojanja tražbine prosudjuje sud, kao prejudicijelno
pitanje, služeći se načelima dokazivanja. Najčešće
vjerovnik u času podnašanja prijedloga nema perfektnu
ispravu, pa je sud dužan koristiti načela vjerojatnosti
i zaključiti o postojanju tražbine. Postavlja se
pitanje da li kod toga sud treba postupati
restriktivno ili ne. Obzirom na stanovište doktrine
da politika izdavanja privremenih mjera treba biti
liberalna, sudovi moraju i kod ocjene vjeroja-fcnosti
postojanja tražbine potraživanja postupati u tom pravcu.19
(Vidi dalje pod 974-16).
D). PRIVILEGIJ I HIPOTEKA
Razmatrajući propis čl. 977. PZ u svjetlu čl. 974.,
postavlja se pitanje da li u slučaju ako je brod za koji
se traži zaustavljanje “...opterećen pomorskim
privilegijem ili hipotekom na brodu ili drugim založnim
pravom stranog prava...” treba također dokazivati
opasnost? Naime, temeljem čl. 260. st. 1. toč. 2. PZ,
rokovi prestanka privilegija su jedna godina odnosno u
onih iz čl. 250. st. 1. toč. 5. samo šest mjeseci.
Propisom čl. 261. st. 2. rok se prekida podnošenjem tužbe
ali samo ako se provede i zaustavljanje broda
(privremenom mjerom) odnosno zabilježbom tužbe u upisnik
brodova (što se može u praksi postići samo ako je brod
pod hrvatskom zastavom). Dakle, za zadovoljenje propisa
čl. 261. i 260. potrebna je privremena mjera, pa ne bi
bilo logično da se zahtijeva dokazivanje postojanja
opasnosti, kada privilegij bez privremene mjere prestaje
postojati, nakon proteka zakonskog roka. Drugim riječima,
privremena mjera je zakonski uvjet za održanje
privilegija, pa bi se opasnost sastojala u proteku
vremena, nakon kojega privilegij silom zakona utrnjuje.
U tom smislu i BERLINGIERI, koji smatra da se u
slučaju postojanja privilegija ne treba dokazivati
opasnost.20
Problem vjerojatnosti postojanja opasnosti rješavao
je OPS Split u predmetu IX-I-R-29/90, doduše ne u vezi s
privremenom mjerom na brodu ili na teretu koji se nalazi
Ivković,Privremene mjere na brodu
9
na brodu, već u vezi s čl. 598. st. 1. toč. 3. ZPUP (605.
PZ) i čl. 603. st. 1. toč. 3. ZPUP (610. PZ), te je
zauzeo stanovište da nije potrebno dokazivati opasnost,
ako je zakonskim propisom zaprećeno da će se privilegij
izgubiti u slučaju ako se ne poduzme određena sudska
radnja.
Mislim da stanovište izraženo u vezi s čl. 598. i
603. ZPUP (605. i 610. PZ) mora se primijeniti i na čl.
974., odnosno 976. PZ u vezi s čl. 878. st. 1. i čl. 977.
st. 1. PZ.
U ovom rješenju treba još ukazati i na slijedeće:
ostajanje na snazi (dispozitiv pod III.)
računanje roka od 15 dana za konvalidacijsku tužbu
(dispozitiv pod IV.). (Vidi pod 974-11).
prigovor ili žalba (dispozitiv pod VII.).
OPS Split IX-I-R-29/90 od 25.5.1990.
“I. Određuje se privremena mjera zabrane dužniku K.
H. K. “B. K.”-L., da raspolaže i otuđi 40.000 metričkih
tona ugljena opisanog kao “Coking coal” (ugljen za
koksiranje) po teretnici Gladstone 8.4.199, koji je
stigao M/B NARA i koji se sada nalazi u skladištu u Luci
K., te se određuje čuvanje tereta, a sve radi osiguranja
novčanog potraživanja vjerovnika u iznosu od US$
681.280.- sa 8% kamata od 19.4.1990. do isplate, te
troškova ovog postupka i troškova čuvanja tereta.
II. Nalaže se RO Luka Ploče - Kardeljevo da čuva u
svom skladištu navedeni teret e joj se zabranjuje da ga
preda dužniku.
III. Ova privremena mjera ostaje na snazi dok
vjerovnik ne bude u mogućnosti izvršnim putem naplatiti
svoje potraživanje.
IV. Vjerovnik se poziva da u roku od 15 dana od dana
prijema ovog rješenja dostavi sudu dokaz da je pokrenuo
parnični postupak radi naplate potraživanja čije se
osiguranje traži.
V. Sud će ukinuti ovu privremenu mjeru i osloboditi
teret ako bude dano osiguranje ili druga imovinska
vrijednost u visini svote potraživanja za čije osiguranje
je izdata ova privremena mjera, a uz uvjet da su ta
osiguranja odnosno druge imovinske vrijednosti
raspoloživi i prenosivi u korist vjerovnika.
VI. Sud će ukinuti ovu privremenu mjeru i obustaviti
postupak osiguranja ukoliko dužnik na depozitni račun
ovog suda kod.... banke u.... br..... uplati iznos od US$
681.280.-”
VII. Prigovor ili žalba protiv ovog rješenja ne
odlaže izvršenje rješenja.
Ivković,Privremene mjere na brodu
10
Iz obrazloženja:
“U prijedlogu se posebno navodi da u smislu odredbe
čl. 598. st. 1. toč. 3. ZPUP-a, vjerovnik kao brodar, ima
zakonsko založno pravo na teretu i to za glavno novčano
potraživanje i kamate. Teret da je iskrcan u K. i da je u
skladištu u luci.
U smislu odredbe čl. 258. st. 1. toč. 3. ZPUP-a,
vjerovnik kao brodar za potraživanja iz ugovora o
prijevozu, a to znači i za vozarinu, ima zakonsko založno
pravo na stvarima ukrcanim na brodu, ali isto založno
pravo u smislu odredbe čl. 603. st. 1. toč. 3. ZPUP-a
prestaje ukoliko vjerovnik ne zatraži izdavanje
privremene mjere kod nadležnog suda u roku od 15 dana od
dana kada su stvari iskrcane.
S obzirom da je prijedlog za izdavanje priv. mjere
zaprimljen kod ovog suda 21.5.1990., to je vjerovnik
unutar ovog zakonom određenog roka zatražio izdavanje
priv. mjere, a s obzirom da nisu nastupile ostale
pretpostavke iz čl. 603. ZPUP-a, to zakonsko založno
pravo u međuvremenu nije prestalo, s obzirom da je teret
predao javnom skladištu, kako to stoji u činjeničnim
navodima prijedloga.
Predloženu privremenu mjeru traži zabranom
raspolaganja - teretom opterećenim zakonskim založnim
pravom kao privilegijom, a s obzirom da je vjerovnik
učinio vjerovatnim postojanje potraživanja koje je
privilegirano, jer iz zaključenog ugovora o prijevozu
robe te ispostavljenih računa vjerovnika proizlazi da je
vjerovatno da upravo dužnik kao naručitelj je u obvezi
plaćanja vozarine vjerovniku kao brodaru to je sud
usvojio prijedlog za izdavanje priv. mjere i riješio kao
pod toč. I. izreke ovog rješenja.
Kod toga potrebno je napomenuti da nije potrebno
postojanje opasnosti da se vjerovnik bez privremene mjere
neće moći namiriti jer takva opasnost postoji u činjenici
da će bez izdavanja priv. mjere prestati zakonsko založno
pravo, koje vjerovnik kao brodar ima na teretu, tj. da će
prestati privilegija."
974-07 - NENOVČANE TRAŽBINE
Tekst čl. 267.st.l. ZIP, razlikuje se donekle od
teksta čl.265 st.l. ZIP, jer se traži da vjerovnik učini
"vjerojatnim postojanje potraživanja i opasnost da će se
inače ostvarenje potraživanja spriječiti ili znatno
Ivković,Privremene mjere na brodu
11
otežati."
Različiti su i obadva st.2. cit. članka jer se u čl.
267 ZIP, traži, da vjerovnik učini "vjerojatnim da je
mjera potrebna da bi se spriječila upotreba sile ili
nastanak nenadoknadive štete. «
Čl. 267.st.3. ZIP upućuje na primjenu propisa čl.
265. st.2. i 3. ZIP. tj. da vjerovnik ne mora dokazivati
opasnost, ako bi dužnik pretrpio samo neznatnu štetu
odnosno da ne treba dokazivati opasnost, ako bi se
tražbina imala ostvariti u inozemstvu.
Dakle:
- vjerojatnost tražbine
- postojanje opasnosti
- sprečavanje nasilja
- otklanjanje nenaknadive štete
U pogledu nenovačanih tražbina smatra se da treba
omogučiti razne vrste privremenih mjera. Uz TRIVU, isto
stanovište zauzimaju i VUJOVIĆ, JAKAŠA, DIKA i
RUŠINOVIĆ. 21 - 22
Doktrina, razmatrajući ZIP, navodi neke vrste
privremenih mjera za nenovčane tražbine, koje, iako nisu
specifične za brodove, mogu dati neku ideju i za brodove. 23
Privremene mjere radi osiguranja vjerovnikovih
nenovčanih tražbina 24 , doći će do primjene u slučaju i
onda kada je to potrebno radi sprečavanja nasilja ili
otklanjanja nenaknadive štete. To su dakle, dodatni
razlozi za slučajeve nenovćanih tražbina. Medjutim
doktrina smatra da i vjerojatnost: objektivne opasnosti,
treba prihvatiti. 25
TRIVA-BELAJEC-DIKA: Sudsko izvršno pravo, str. 352:
"....ovdje je dovoljno učiniti vjerojatnim tzv.
objektivnu opasnost, koja je, dakle, relevantna bez
obzira odakle prijeti i da li je njenom nastajanju dužnik
pridonio svojim držanjem ili nije."
RUšINOVIĆ (str. 27 in fine) navodi:
"Sud će stoga radi osiguranja nenovačnih potraživanja
vjerovnika, dopustiti bilo privremene mjere: zabrane
otudjenja ili raspolaganja brodom, čuvanja broda,
zaustavljanja broda, bilo svaku drugu privremenu mjeru
kojom se postiže svrha osiguranja ( arg. iz čl. 268 st.
1. ZIP, u vezi sa čl. 867 st.5. ZPUP.)" - (867 PZ)
Ivković,Privremene mjere na brodu
12
Za istaknuti je i pravni stav u pogledu sadržaja
zahtjeva za privremenu mjeru i petita tužhe. 26
974-08 - ZAJEDNIČKE ODREDBE ZA NOVČANE I NENOVČANE
TRAŽBINE.
Propis čl. 269 st.l. ZIP predviđa mogućnost da
vjerovnik već u svom prijedlogu za privremenu. mjeru
izjavi da je spreman umjesto privremene mjere,
zadovoljiti se polaganjem određenog iznosa na ime
jamstva.
Važno je istaknuti da to pravo ima i NAKNADNO.
Faze su prema tome:
-prijedlog za privremenu mjeru i
-izjava da će se zadovoljiti polaganjem iznosa na ime
jamstva
-odluka suda u kojoj MORA biti navedena ta izjava
vjerovnika.
Ukoliko vjerovnik nije dao takovu izjavu, temeljem
čl. 269.st.2. ZIP, može takav prijedlog staviti i dužnik
i sud je dužan o tom prijedlogu odlučiti.
Primjenom čl. 270.st. 1. ZIP, sud može privremenu
mjeru odrediti i "kad vjerovnik nije učinio vjerojatnim
postojanje potraživanja i opasnost ako prethodno položi,
u ostavljenom mu roku, iznos koji sud odredi kao jamstvo
za štetu koju bi dužniku mogla biti nanesena određivanjem
i provođenjem privremene mjere."
Ovdje su faze prema tome:
-prijedlog vjerovnika za privremenu mjeru
-bez navađanja vjerojatnosti tražbine i opasnosti
-što u pogledu opasnosti u slučaju naplate u
inozemstvu, i inače otpada, pa je korisno navesti tu
činjenicu u prijedlogu
-prijedlog da sud odredi jamstvo u smislu čl. 270.
st.l. ZIP.
Čl. 270.st.2. ostavlja mogućnost sudu da na dužnikov
prijedlog, odredi vjerovniku polaganje jamstva i kad je
vjerovnik učinio vjerojatnim postojanje tražbine i
opasnosti.
Faze su dakle:
-prijedlog vjerovnika, uz vjerojatnost tražbine itd.
Ivković,Privremene mjere na brodu
13
-prijedlog dužnika za polaganje jamstva od strane
vjerovnika.
-odluka suda
Propis čl. 270.st.2. ZIP, ne određuje ništa u pogledu
vremena, roka, ili stadija, kada može dužnik podnijeti
prijedlog za polaganje jamstva od strane
vjerovnika.Sudska praksa u tom pogledu koleba. (Vidi čl.
978 PZ).
Vjerovnik može predložiti a sud može odrediti i više
privremenih mjera, jer to propisuje čl. 271 ZIP.
974.09 - POSTUPCI U KOJIMA SE MOŽE ODREDITI
PRIVREMENE MJERE.
Zakon odredjuje da se privremene mjere mogu donašati
u :
Parničnom postupku
Izvršnom postupku
Upravnom postupku
974.10 - STADIJ POSTUPKA U KOME SE MOGU IZDATI
PRIVREMENE MJERE.
Privremene se mjere može izdati:
-prije pokretanja
-u toku
Smatra se medjutim da se privremena mjera može izdati
i nakon okončanja postupka. 27
Treba dakle zaključiti, da iako čl. 974 PZ govori
samo o "prije pokretanja ili u toku...." može se
privremena mjera dozvoliti i kasnije, nakon okončanja
postupka. Vidi i čl. 263 ZIP, a i to može biti sporno
obzirom na čl. 1. st.3.ZIP. 28
974-11 ROKOVI TRAJANJA PRIVREMENIH MJERA
Propis o roku trajanja privremene mjere, nalazi se u
čl. 272 ZIP.
Iz st.l. proizlazi da postoje dva roka:
- a). vrijeme trajanja i
b). rok u kojem se mora podnijeti tužba odn.
pokrenuti drugi postupak radi opravdanja mjere.
Ivković,Privremene mjere na brodu
14
ad a).
Sudovi odredjuju rokove ostajanja na snazi privremene
mjere na nekoliko načina:
-do pravomoćnosti
-do pravomoćnosti i izvršnosti
-do mogućnosti da izvršnim putem naplati svoju
tražbinu " 29
-za odredjeni broj dana od dana izdavanja
-za odredjeni broj dana od dana primitka
-do odredjenog kalendarskog datuma.
-do okončanja spora.
Izgleda da nema propisa, kako se određuje taj rok.
TRIVA 30 veli da treba «...odrediti i njeno trajanje".
Crnić 31 daje nekoliko primjera odlučivanja o trajanju.
U žalbenom postupku imao je prilike izjasniti se i
IIst. sud, koji je zauzeo stajalište za taj konkretan
slučaj da privremena mjera traje «do okončanja postupka". 32
ad b).
I glede računanja od kada teče rok od 15 dana sudovi
određuju:
-od dana izdanja rješenja
-od dana primitka, od strane: a). vjerovnika, 33 b).
dužnika
-katkada i bez naznake od kada 34
Čini mi se da bi bilo logično da se rok računa od
dana primitka one stranke na koju pada dužnost ulaganja
tužbe t.j. od dana primitka od strane vjerovnika.
974-12 - STRANKE U POSTUPKU ZA DONAŠANJE PRIVREMENIH
MJERA.
Stranke u postupku privremenih mjera su:
- vjerovnik, 35
- dužnik
Privremene mjere se izdavaju na prijedlog vjerovnika,
U postupku je moguće i učestvovanje trećih stranaka kao
umješača. 36
974-13 OBLIK RJEŠENJA O PRIVREMENOJ MJERI
Ivković,Privremene mjere na brodu
15
Kako nema propisa o obliku dispozitiva rješenja za
privremenu mjeru, razlike su vrlo velike.
Tako najkraći oblik koristi Temeljno sodišče u Kopru,
koje glasi (najčešće):
1 . Predlogu upnika se ugodi i se dovoli
ZAČASNA ODREDBA
Z ZAUSTAVITVIJO LADJE DOLŽNIKA M/L YEHUA, DRŽAVNE
PRIPADNOSTI PANAMA, KI SE SEDAJ NAHAJA NA OBMOČJU LUKE
KOPER ZARADI ZAVAROVANJA TERJATVE UPNIKA V VIŠINI
600.000. US DOLARJEV.
2. TA ZAčASNA ODREDBA TRAJA 60 DNI OD DNEVA IZDAJE.
3. V OSTALEM SE PREDLOG ZAVRNE." (Prema Rg-50/88 od
7.3.88)
To je cijeli tekst izreke.
OPS Rijeka, koristi kraći i duži oblik.
Kraći (obično bi glasio):
"I. Radi osiguranja tražbine vjerovnika prema
dužniku u iznosu od AAA. sa kamatama i troškovima
određuje se
Predložena privremena mjera:
1). određuje se privremena mjera zaustavljanja i
zadržavanja isplovljenja M/B BBB, vlasništvo dužnika, iz
luke CCC
2). Ova privremena mjera traje do pravomoćnog
završetka spora koje je predlagatelj dužan pokrenuti kod
nadležnog suda radi opravdanja ove privremene mjere i to
u roku od 15 dana od dana izdavanja ove privremene mjere,
te tome obavijestiti ovaj sud.
3). Sud će ukinuti ovu privremenu mjeru i obustaviti
postupak osiguranja ako protustranka položi na prolazni
depozit ovog suda na žiro račun br......... kod
.........banke, iznos od ......... (slovima: .........)
ili dade kakvo drugo osiguranje ili imovinsku vrijednost
u istoj visini uz uvjet da su ta osiguranja odnosno druge
imovinske vrijednosti raspoložive i prenosive u korist
predlagatelja.
4). Sud će ukinuti ovu privremenu mjeru na prijedlog
protustranke ukoliko predlagatelj ne pruži dokaze da je u
roku od 15 dana od dana izdavanja privremene mjere
Ivković,Privremene mjere na brodu
16
pokrenuo kod nadležnog suda postupak radi opravdanja ove
privremene mjere, kako je to određeno u toč. I/2. ovog
rješenja.
II. Ovu privremenu mjeru provesti će Lučka Kapetanija
u ........., koja će brodu oduzeti isprave navedene u čl.
887. st. 1. toč. 1. PZ.
III. Poziva se dužnik da u roku od 30 dana od dana
primitka ovog rješenja imenuje osobu punomoćnika odnosno
punomoćnika za prijem pismena u R. Hrvatskoj.
Ukoliko dužnik u ostavljenom roku ne imenuje
punomoćnika, sud će na njegov trošak postaviti
privremenog zastupnika .........”.
(Prema spisu OPS RI V-R-I-30/89).
Duži oblik bi glasio:
Rješenje
I. Temeljem odredbe čl. 974. st. 1. PZ-a, a radi
osiguranja novčane tražbine vjerovnika prema dužniku, u
iznosu od .............. u što su uključene kamate,
troškovi parničnog i izvršnog postupka, te postupka
osiguranja
određuje se
PRIVREMENA MJERA ZAUSTAVLJANJA BRODA X.Y.
dužnika zzz
Zabranjuje se brodu dužnika zzz, M/B XY, odlazak iz
luke Rijeka (čl. 975. PZ)
Poziva se Lučka Kapetanija Rijeka, da brodu XY
dužnika zzz oduzme isprave koje odgovaraju hrvatskim
ispravama: upisni list odnosno brodsku svjedodžbu, popis
posade i ispravu o sposobnosti broda za plovidbu (čl.
887. st. 1. toč. 1. PZ).
Poziva se osoba ovlaštena da raspolaže teretom koji
se nalazi na brodu XY da se prijavi sudu u roku od tri
dana od dana zaustavljanja broda jer će u protivnom sud
toj osobi postaviti privremenog zastupnika (čl. 890. st.
1. PZ).
Dok se teret nalazi na brodu XY, brigu o čuvanju
tereta vodi zapovjednik broda (čl. 890. st. 2. PZ).
Privremenom mjerom zaustavljanja broda XY u luci
Rijeka ne dira se u prava i dužnosti stranaka koje
proizlaze iz Ugovora o prijevozu stvari (čl. 984. PZ).
Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za
vrijeme zaustavljanja broda XY u luci Rijeka, snosi
vlasnik broda ili brodar (čl. 983. st. 1. PZ).
Ivković,Privremene mjere na brodu
17
Dopuštena privremena mjera zaustavljanja broda XY u
luci Rijeka trajati će do pravomoćnog okončanja parničnog
postupka, kojega je vjerovnik privremene mjere dužan
pokrenuti radi opravdanja privremene mjere u roku od 15
dana, kod nadležnog suda (čl. 981. st. 1. i 2. PZ).
Ukoliko predlagatelj u roku od 15 dana od dana
primitka ovog Rješenja ne dokaže da je pokrenuo parnični
postupak kod nadležnog suda radi opravdanja privremene
mjere, sud će, na prijedlog dužnika, ukinuti privremenu
mjeru (čl. 981. st. 3. PZ).
Sud može osloboditi brod zaustavljanja ako
protustranka položi na račun ovog suda kod Riječke banke
Rijeka br. ......... iznos od US$ ......... ili dade
osiguranje ili drugu imovinsku vrijednost u visini svote
tražbine za koje je dopušteno zaustavljanje, uz uvjet da
su ta osiguranja odnosno druge imovinske vrijednosti
raspoloživi i prenosivi u korist vjerovnika (čl. 978. st.
1. PZ).
Utvrđuje se da je predlagatelj unaprijed iskazao da
je voljan prihvatiti i garanciju “P & I” kluba, ukoliko
je dužnik ponudi.
Sud će ukinuti dopušteno zaustavljanje ako dužnik
dokaže da je u nekoj drugoj državi već dao primjerno
osiguranje ili drugu imovinsku vrijednost za istu
tražbinu a za istog vjerovnika, uz uvjet da osiguranje
ili druga imovinska vrijednost odgovara uvjetima iz toč.
VII ovog Rješenja i da država na čijem je području
osiguranje ili druga imovinska korist dana, postupa na
jednak način prema osiguranjima i drugim imovinskim
vrijednostima koji su položeni na području SFRJ (čl. 979.
PZ).
Sud će obustaviti osiguranja i dopuštenu privremenu
mjeru ukinuti ako dužnik položi sudu svotu tražbine koje
se osigurava s kamatama i troškovima, ili ako dužnik
učini vjerojatnim da je tražbina u vrijeme donošenja
Rješenja već bila naplaćena tražbina ili dovoljno
osigurano, ili ako je pravomoćno utvrđeno da tražbina
nije nastala ili da je prestalo (čl. 982. u vezi čl. 971.
st. 3. toč. 1.-3. PZ).
Davanje osiguranja i druge imovinske vrijednosti ne
znači priznanje odgovornosti za tražbinu za koju je
osiguranje odnosno druga imovinska vrijednost dana, niti
odricanje od mogućnosti ograničenja odgovornosti (čl.
980. PZ).
Poziva se dužnik zzz da u roku od tri dana postavi
punomoćnika za primanje pismena u R. Hrvatskoj, jer će
uprotivnom, sud o trošku dužnika –protustranke postaviti
protustranci privremenog zatsupnika ovlašgtenog za
Ivković,Privremene mjere na brodu
18
primanje ismena (čl. 146 ZPP u vezi sa čl. 867 st.5. PZ)»
(prema spisu XI-R-I-27/90).
U rješenjima vrlo često nema odredbe o ukidanju
privremene mjere, ako to predloži vjerovnik, t.j. ako
vjerovnik van suda dobije za njega zadovoljavajuću i po
njemu prihvaćenu garanciju. Medjutim, ako je vjerovnik
stavio takav prijedlog, svakako je potrebno isti navesti
u rješenju.
Interesantno je spomenuti da se u sudskim rješenjima
skoro nikada ne navodi zastava broda protiv kojega se
donosi privremena mjera, iako to može biti od velike
važnosti, radi utvrđivanja prava koje se primjenjuje, pa
prema tome i nepravilnoj primjeni propisa. Mislim da bi
na početku (u zadnjem primjeru pod br. 1) trebalo
navesti: "Brod XY, luka upisa.......... koji vije zastavu
. ......... " pa onda ako je država zastave koju brod
vije država ugovornica Konvencije 1952 o zaustavljanju
broda, citirati propise iz konvencije, a ne iz PZ, a ako
nije onda ili se pozvati na čl. 8 st.2. Konvencije i
primjeniti istu, unatoč toga da brod ne vije zastavu
države ugovornice, ili koristiti mogućnost iz čl.8.
Konvencije o primjeni PZ. (Vidi čl.8. Konvencije).
974-14 - NADLEŽNOST
Detaljne propise vidi u čl. 875 u vezi sa čl. 867 PZ
(tekst oba dalje na kraju propisa o privremenim mjerama -
iza čl. 988).
Jedino sudovi mogu izdavati privremene mjere.
Pitanje da li sud može izdavati privremene mjere i po
službenoj dužnosti ili ne, doktrina različito tumači:
Jakaša smatra da ne može 38, dok Rušinović smatra da može.
39.
Na teritoriju R. Hrvatske nadležnost imaju trgovački
sudovi temeljem propisa čl. 867 st. 6. 40
974-15 LETEĆE OSIGURANJE
Bivši ZPUP nije predviđao t.zv. leteće osiguranje,
iako je doktrina smatrala da bi se moglo dozvoliti t.zv.
leteće osiguranje. 41
Temeljno sodišče u Kopru je jednom prilikom izdalo
takovo rješenje. 42
Stupanjem na snagu PZ situacija je izmjenjena jer je
sada dozvoljeno takovo leteće osiguranje propisom čl. 875
st.6., koji glasi:
Ivković,Privremene mjere na brodu
19
" Ako se u vrijeme podnošenja prijedloga za
određivanje privremene mjere, koju ne treba provesti u
upisnik brodova, ne zna da li se brod nalazi na
teritorijalnom moru ili unutrašnjim morskim vodama
Republike Hrvatske, vjerovnik može predložiti da sud na
čijem se području vodi upisnik u koji je brod upisan,
ili, ako brod nije upisan u hrvatski upisnik brodova,
bilo koji stvarno nadležni sud 11 Republici Hrvatskoj,
donese rješenje o određivanju privremene mjere.
Vjerovnik može u tom slučaju podnijeti rješenje o
određivanju privremene mjere svakom stvarno nadležnom
sudu na čijem se području nađe brod, s prijedlogom da taj
sud provede izvršenje." 43
974-16 POLITIKA IZDAVANJA PRIVREMENIH MJERA
Politika izdavanja privremenih mjera, trebala bi biti
široka u pravcu liberalnog davanja istih. 44 Međutim u
praksi nije uvijek tako. 45
974-17 - DUŽNOSTI STRANAKA
Stranke su dužne pridržavati se odredaba iz
privremene mjere, jer inače mogu odgovarati.
Ne postoje doduše, strogo propisane odredbe u pogledu
odgovornosti, ali kršenje izrečenih privremenih mjera
osiguranja, treba rješavati po općim načelima, dakle
propuštanje odredjenih aktivnosti po ZIP, štetu po ZOO i
umišljeno postupanje protivno izrečenoj privremenoj mjeri
po KZ .
Brod CHAMPION
U vezi sa privremenim mjerama glede broda CHAMPION,
Ist. i IIst. sudovi, Okružni Privredi sud Rijeka i PS
Hrvatske, donijeli su niz rješenja, i to:
OPS RJEKA PS
HRVATSKE
Red
ni broj
XI-R-I-13/91-2 ukinuto
01
II-Pž-
725/91-2
02
III-R-I-14/91-4 ukinuto
03
II-Pž-
Ivković,Privremene mjere na brodu
20
740/91-2 04
XI-R-I-15/89 (?)-2 ( ispravno
1991) ukinuto
05
II-Pž-
737/91-2
06
XI-R-I-17/91-6
07
R-I-18/91-2
08
XI-R-I-28/91-7
09
XI-R-I-30/91-6 djelomično
preinačeno
10
II-Pž-
1159/91-2
11
III-R-I-61/91
12
II-Pž-
2415/91
13
R-I-77/91 ukinuto
14
II-Pž-
2456/91
15
III-R-I-101/91 brod pobjegao
16
Spomenute odluke obradjuju izmedju ostalih i
slijedeće pojmove:
-vjerojatnost opasnosti
-presumirana opasnost - potraživanje u inostranstvu
-kumulativnost zakonskih pretpostavki
-ustupanje ( cesija)
-vjerojatnost postojanja potraživanja
-potraživanje i prebijanje temeljen C/P
-pravo ili obaveza prebijanja
dužnost obavještavanja o ustupu (cesiji)
odbacivanje prijedloga
odbijanje prijedloga
trajanje privremene mjere
produženje trajanja privremene mjere.
Potpuni uvid dobiva se pregledom citiranih rješenja,
koji se niže navode u izvatcima.
Brod “CHAMPION”
Ivković,Privremene mjere na brodu
21
NB: Uokvireni su oni brojevi, koji se gore, u tabeli
nalaze s desne strane.
01
OPS RI XI-R-I-13/91-2 od 20.2.1991. Seven seals
Oceanides.
“.... ne dopušta se predložena privremena mjera, a
prijedlog predlagatelja se odbija kao neosnovan.”
Iz obrazloženja: «.... Predlagatelj naime predlaže
dopuštanje privremene mjere zaustavljanja broda radi
osiguranja novčanog potraživanja iz čl. 477. st. 3. ZPUP,
koja privremena mjera se može dopustiti ako su ispunjene
pretpostavke propisane odredbom čl. 978. st. 1. ZPUP-a.
Pružajući sudu na uvid “Time Charter Party” zaključen
među strankama 18.05.1989. g., predlagatelj je učinio
vjerojatnim postojanje svojih potraživanja - novčanog
prema dužniku.
Predlagatelj je bio dužan učiniti vjerojatnim i
postojanje opasnosti da će bez određene privremene mjere
protivnik - dužnik, otuđenjem broda, njegovim
prikrivanjem, uklanjanjem ili na drugi način osujetiti
ili znatno otežati kasnije ostvarivanje predlagačevog
potraživanja.
Predlagatelj međutim ovakvu opasnost nije učinio
vjerojatnom, već samo tvrdi da se dužnik ne drži
dogovorenih rokova plaćanja unatoč njihovom dospijeću, te
da izbjegava plaćanje dospjele i utvrđene nesporne
obveze.
Opasnost kao pretpostavka za dopuštanje privremene
mjere radi osiguranja novčanog potraživanja mora biti
subjektivna, tj. potjecati od djelovanja dužnika,
usmjerenog na otuđenje broda, na njegovo prikrivanje,
uklanjanje ili na znatno otežavanje kasnijeg ostvarenja
predlagateljevog potraživanja kad predlagatelj bude
raspolagao kvalificiranom ispravom (pravomoćnom i
izvršnom sudskom ili drugom odlukom) u postupku
izvršenja.
U konkretnom slučaju ne može se supsidijarno
primijeniti odredba ZIP-a, čl. 265. st. 3. koja odredba
propisuje da se opasnost presumira, ako se radi o
potraživanju koje se ima ostvariti u inozemstvu.
Element inozemnosti ima ono “vjerojatno” potraživanje
vjerovnika, koje je upravljeno prema dužniku čije
sjedište nije u državi sjedišta vjerovnika, pa se dakle
ne radi u konkretnom slučaju o potraživanju vjerovnika s
elementom inozemnosti iz čl. 265. st. 3. ZIP-a, jer je
Ivković,Privremene mjere na brodu
22
sjedište i predlagatelja i dužnika u Monroviji,
Liberija.”
02
PSH-II-Pž-725/91-2 od 15.3.1991. (OPS RI XI-R-I-13/91
od 20.2.91.)
“Ukida se rješenje OPS RI br. 13/91 od 20.2.1991. i
predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.”
Iz obrazloženja:
“U svom prijedlogu za izdavanje privremene mjere
podneskom OPS RI dana 20.1.91., kao mjesno nadležnom sudu
na čijem se području nalazi brodogradilište VIKTOR LENAC
u kome se obavlja remontiranje tog neispravnog broda....
Da bi se izdala.... privremena mjera zaustavljanja
broda potrebno je da se kumulativno ispune obje zakonske
pretpostavke iz stava 1. člana 979. ZPUP-a i to:
vjerojatnost postojanja potraživanja i vjerojatnost
postojanja opasnosti.
Po ocjeni ovog drugostepenog suda do sada je iz ovog
predmeta vjerovnik učinio vjerojatnim samo postojanje
opasnosti u smislu odredbi st. 3. čl. 265. ZIP-a i čl.
979. st. 1. ZPUP, jer se pretpostavlja da ta opasnost
postoji budući da bi se potencijalno vjerovnikovo
potraživanje imalo ostvariti u inozemstvu; ovo s obzirom
na okolnost da su i vjerovnik i dužnik osoba inozemnog
državljanstva i brod Champion brod strane zastave.
Međutim, u pitanju je postojanje druge zakonske
pretpostavke, vjerojatnost postojanja vjerovnikovog
potraživanja iz čl. 979. st. 1. i vezi sa odredbom čl.
877. st. 3. toč. 4. ZPUP.
Ovo iz razloga, što je ovaj drugostepeni sud,
odlučujući u jednom drugom predmetu istog prvostepenog
suda u kome su u odnosu na ovaj brod Champion istog
dužnika po zahtjevu izdavanja privremene mjere jednog
drugog vjerovnika primetio da je ovdašnji vjerovnik sva
svoja potraživanja iz ovog istog ugovora na kome se
temelji ovaj zahtjev, već ustupio tom drugom vjerovniku
cesionom ispravom, pa se zbog toga pojavljuje ozbiljna
sumnja da li je uopće sadašnji vjerovnik (cedent) aktivno
legitimiran za podnošenje zahtjeva za zaustavljanje broda
Champion.
Zbog toga je prvostepeno rješenje ukinuto kao
preuranjeno doneseno po čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi sa
čl. 369. ZPP st. 1.
U nastavku postupka, ovaj drugostepeni sud ocjenjuje,
da bi bilo uputno u smislu čl. 313. ZPP da prvostepeni
sud rješenjem spoji radi zajedničkog raspravljanja i
Ivković,Privremene mjere na brodu
23
eventualno zajedničkog odlučivanja predmete OPS br. R-I-
13/91 (ovaj predmet) i predmet R-I-15/91 u kome se
pojavljuje kao vjerovnik - predlagatelj tvrtka Shipping
Investment Services Ltd., London, protiv dužnika
Oceanides Shipping Co., Monrovia, Liberija, radi
osiguranja tražbine od 141.613,83 USA$ spp. Naime u
predmetu R-I-15/91 novi vjerovnik - cesionar tvrtka
Shipping I.S.L., iz Londona ovo potraživanje temelji na
cesionoj ispravi od 22.2.1991., koja se nalazi na listu
spisa str. 6., u kojoj piše da je tvrtka Seven.... iz
Monrovije njoj ustupila SVA PRAVA koja joj pripadaju iz
ugovora Charter Party sklopljenog s tvrtkom Oceanides 18.
svibnja 1989. g. Ako se dakle, ne pojave neke nove
okolnosti ili sumnje, proizlazilo bi znači da ne postoji
potraživanje predlagatelja u ovom predmetu br. R-I-13/91,
jer je ono ustupljeno u cijelosti iz tog ugovora od
18.5.1989. g. cesionaru tvrtki Shipping ISL iz Londona.”
03
OPS RI III-R-I-14/91-4 od 25.2.1991. - Crown Maritime
Ltd., Malta / Oceanides Shipping Corp., Monrovia
“Odbija se prijedlog...”
Iz obrazloženja: “Zahtjev predlagatelja je neosnovan.
Prema čl. 979. st. 1. ZPUP-a, koji se u konkretnom
slučaju ima primijeniti, kaže se da prije pokretanja ili
u toku parničnog, izvršnog ili upravnog postupka sud
može, na prijedlog predlagača privremene mjere dopustiti
privremenu mjeru zabrane otuđenja ili raspolaganja
brodom, čuvanja i zaustavljanja broda, radi osiguranja
vjerovnikova novčana potraživanja, ako predlagač učini
vjerojatnim postojanje svog potraživanja i postojanje
opasnosti da će bez određene privremene mjere protivnik
otuđenjem broda, njegovim prikrivanjem, uklanjanjem ili
na drugi način osujetiti ili znatno otežati kasnije
ostvarivanje vjerovnikova potraživanja.
Iz gore navedenog propisa, proizlazi da je za
izdavanje privremene mjere potrebno da se kumulativno
ispune dva uvjeta i to da predlagač učini vjerojatnim
postojanje svog potraživanja i da učini vjerojatnim
postojanje opasnosti.
U konkretnom slučaju radi se o dvije inozemne firme
sa različitim sjedištima, u različitim državama, pa se
postojanje opasnosti podrazumijeva te bi taj elemenat bio
ispunjen.
Međutim, uvidom u isprave priložene uz prijedlog, sud
nije mogao utvrditi da predlagatelj čini vjerojatnim
Ivković,Privremene mjere na brodu
24
postojanje svog potraživanja.
Naime, iz kl. br. 63. ugovora o zakupu sklopljenog
31.8.90. g. između predlagatelja i protustranke,
ugovoreno je da sve svote koje charterer a u konkretnom
slučaju to je predlagatelj bude avansirao zapovjedniku
ili njegovim agentima, ili sve svote koje charterer bude
platio za isplatu računa na teret vlasnika, bit će
odbijene od zakupnine uz 2,5% provizije i charterer će
imati pravo retencije broda do isplate gore opisanih
svota. Prije nego charterer avansira gore navedene svote,
o tome mora unaprijed obavijestiti vlasnika.
Iz naprijed navedenih klauzula posebno iz kl. 63.
vidljivo je da su stranke dogovorile način plaćanja
međusobnih dugova, pa iz te klauzule proizlazi da je
predlagatelj ukoliko je imao određenih troškova u vezi
predmetnog broda “Champion”, koji je vlasništvo
protustranke mogao te troškove odbiti od zakupnine te
također je imao pravo zadržati brod sve do isplate
troškova, ako ih je imao, s tim da je o tome morao
obavijestiti vlasnika.
Iz dokumentacije priložene spisu (list 38 - 44) i
prijevoda telexa sud nije mogao utvrditi vjerojatnost da
bi predlagatelj uplatio za protustranku iznos od
35.037,66 US$ na ime troškova u lukama Sarroch i Trieste,
jer ni jedan od prevedenih telexa u spisu nisu upućeni na
predlagatelja niti obvezuju predlagatelja na uplatu
navedenih troškova.
Iz računa br. 6, 7 i 9 (list 32 - 36 spisa), vidljivo
je samo da predlagatelj zadužuje vlasnika za određene
troškove, s tim da i sam u računima navodi da će to biti
odbijeno od zakupa.
Također sud utvrđuje iz klauzule br. 108 navedenog
ugovora, da je vlasnik prilikom predaje broda morao na
brodu predati i određenu količinu goriva s tim da ta
količina goriva bude i prilikom vraćanja broda, prema
tome iz tog osnova sud nije mogao utvrditi da bi
predlagateljev zahtjev odnosno prijedlog i s naslova
količine goriva koja je ostavljena na brodu prilikom
predaje istog, bio osnovan.
Iz svega izloženog sud je utvrdio da predlagatelj
nije učinio vjerojatnim postojanje potraživanja prema
protustranci,.....”
04
PSH II-Pž-740/91-2 od 19.3.1991. (OPS RI III-R-I-
14/91 od 25.2.91.)
“Ukida se rješenje OPS RI br. R-I-14/91 od 25.2.1991.
Ivković,Privremene mjere na brodu
25
g. i predmet vraća na daljni postupak.”
Iz obrazloženja: “..... Postojanje vjerojatnosti da
postoji opasnost je ovdje prisutno po čl. 265. st. 3.
toga zakona jer su obje stranke strane tvrtke a radi se o
uslugama pruženim stranom brodu (brodu strane zastave).
Ali se, međutim, ne može prihvatiti ocjena prvostepenog
suda u pogledu drugog bitnog elementa navodnog
nepostojanja potraživanja vjerovnika i to iz ova dva
razloga:
1). Iz ugovorne klauzule br. 63 proizlazi doista da
vjerovnik može odbiti od zakupnine broda - svote koje
bude čarterer avansirao zapovjedniku ili agentima broda
za isplatu računa na teret vlasnika i da ima pravo
retencije na brodu, no, ali međutim, to znači da je to
pravo tj. ovlaštenje čarterera tj. vjerovnika iz ovog
predmeta, a nije njegova obveza. Prema tome postoji
vjerojatnost potraživanja za ove izdatke i troškove, pa
prema tome i preduvjet za izdavanje privremene mjere za
ove troškove agentiranja broda;
2). U klauzuli ugovora broj 108 predviđeno je da na
brodu mora biti određena količina goriva prilikom
vraćanja broda brodovlasniku (protivniku). Međutim, to ne
znači da vlasnik broda to gorivo nije dužan platiti. To
tek treba utvrditi u parnici. Valja upozoriti da iz
telexa (list spisa str. 40) proizlazi da vlasnik u osnovi
ne odbija to platiti. Stoga, dakle, proizlazi da je
utvrđena vjerojatnost postojanja i ove druge kategorije
pomorskog potraživanja, pa da prema tome i za njega
postoji preduvjet za izdavanje privremene mjere u smislu
čl. 979. st. 1. ZPUP.”
05
OPS RI 15/91-2 od 25.2.1991. - Shipping and
Investment Services Ltd., London / Oceanides Shipping
Corp., Monrovia. Liberija
“.....ne dopušta se predložena privremena mjera
zaustavljanja broda m/b “Champion” u luci Rijeka, a
prijedlog predlagatelja se odbija kao neosnovan.”
Iz obrazloženja: “Predlagatelj tvrdi da je “Cesiom”
od 22.2.1991. god. stekao prava naručioca (čartera) iz
naznačenog “Time charter party”.
..............
Prijedlog predlagatelja neosnovan je u cijelosti.
Uvidom u spis R-I-13/91, sud je utvrdio da je u tom
postupku predlagatelj Seven Seals Navigation Corporation,
protiv dužnika Oceanides Shipping Corporation, Monrovia,
Ivković,Privremene mjere na brodu
26
Liberia, dakle istog dužnika, kao u ovom postupku, sud
nepravomoćnim rješenjem odbio predlagatelja s prijedlogom
da se dopusti privremena mjera zaustavljanja broda m/b
“Champion” u luci Rijeka, zbog istog potraživanja iz
istog Time Charter Party s obrazloženjem da predlagatelj
nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da će se u
redovnom toku stvari namiriti protiv dužnika.
U ovom postupku pak za isto potraživanje, privremenu
mjeru traži “pravni sljednik” predlagatelja iz postupka
RI-13/91, firma Shipping and Investment Services Limited
London, koji tvrdi da je ustupanjem cesiom od
22.02.1991., stupio u prava čarterera Seven Seals
Navigation Corporation, Monrovia, Liberia.
Naime, ovu cesionu ispravu izdao je i potpisao
čarterer Seven Seals Corporation Navigation Monrovia
Liberia, ovom ispravom charterer “prenosi sva prava i
interese na Shipping and Investment Services Limited
London, po čarter-partiju od 18. svibnja 1989. godine, s
time da se prenose sva prava koja proizlaze iz charter-
partija protiv Oceanides.
Svaka strana obostranog ugovora (a radi se o
dvostranom ugovoru - Time Charter Party od 18.05.1989.
god.) može, ako na to pristane druga strana iz ugovora (u
konkretnom slučaju dužnik iz ovog postupka i druga
stranka iz Time Charter Party - Oceanides Shipping
Corporation Monrovia Liberia) ustupiti ugovor nekoj
trećoj osobi (u konkretnom slučaju predlagatelju) koja
time postaje nosilac svih njezinih prava i obveza iz
ugovora (čl. 145. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).
Ustupanjem ugovora ugovoreni odnos između ustupioca i
druge strane prelazi na primaoca i drugu stranu u času
kada je druga strana pristala na ustupanje (čl. 145. st.
2. ZOO).
Pristanak na ustupanje ugovora pravovaljan je samo
ako je dat u formi propisanoj u zakonu za ustupljeni
ugovor (čl. 145. st. 3. ZOO-a).
U konkretnom slučaju Cesioni akt koji prileži spisu
jest jednostrani akt ustupioca - cedenta, kojega nije
potpisao, niti predlagatelj iz ovog postupka, stranka
koja bi prijenosom ugovora trebala da stupi u prava iz
prenesenog ugovora, a niti sadrži klauzulu o tome da
druga strana iz ugovora daje pristanak na ustupanje. Da
bi ova cesija u smislu cit. zakonskih odredbi bila
valjana, morala bi sadržavati klauzulu potpisanu od
Oceanides Shipping Corporation, Monrovia, Liberia, o
pristanku na ustupanje.
Ukoliko se pak radilo o cesionoj ispravi kojom se
ustupa potraživanje iz “Time Charter Party” od
Ivković,Privremene mjere na brodu
27
18.05.1989., ova cesiona isprava morala bi sadržavati
potpis osobe - firme, na koju se potraživanja prenose u
smislu čl. 436. st. 1. ZOO. Naime, vjerovnik može
ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoje
potraživanje. Taj ugovor mora biti u pismenoj formi
budući je ugovor iz kojega se potraživanje prenosi
pravovaljan tek ukoliko je zaključen u pismenoj formi čl.
665. i čl. 444. Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj
plovidbi.
U pogledu forme, primjenjuje se opće pravilo iz čl.
67. st. 1. ZOO, s time što, ukoliko se ugovorom ustupa
neko potraživanje koje potiče iz ugovora koji po zakonu
mora biti zaključen u propisanoj formi, tada i sporazum o
ustupanju toga potraživanja mora biti zaključen u istoj
formi (Komentar zakona o obveznim odnosima, knjiga I,
autora dr. Slavko Carić i dr., u izdanju Kulturni centar
Gornji Milanovac, str. 990).
Osim toga, za prijenos potraživanja nije potreban
pristanak dužnika o ustupanju (po čl. 438.). U konkretnom
slučaju predlagatelj nije pružio dokaz o tome da je
dužnik obaviješten o izvršenom ustupanju.
Slijedi dakle, da predlagatelj iz ovog postupka
cesijom koju je priložio u sudski spis, nije stupio u
prava prednika na pravovaljani način, dakle nije aktivno
materijalno pravno legitimiran zahtijevati isplatu od
dužnika, niti tražiti osiguranje za novčani iznos kojega
dužnik duguje, pa je prijedlog predlagatelja valjalo
odbiti i riješiti kao u izreci.”
Bilješka: Mislim da Rješenje nije raščistilo pitanje
koji se zakon ima primijeniti na cesiju. Naime, rješenje
primjenjuje jugoslavensko pravo, iako je cesija izdata u
inozemstvu između inozemnih osoba. Primjena prava trebala
bi se osnivati na Zakonu o sukobu zakona. U tom smislu je
i odluka Vrhovnog suda Hrvatske II Rev-54/§§ od
4.IV.1989.47
Čini mi se međutim da i primjenom našeg prava
zaključak rješenja nije osnovan.48
Izgleda da je Time Charter Party dd. 18.5.1989.
prestao u kolovozu 1990. Ukoliko je to činjenica u tom
slučaju nikako ne može doći do primjene čl. 145. ZOO,
koji govori o ustupanju ugovora, jer za ustupanje ugovora
potrebno je da postoji ugovor.
Stanovište rješenja u vezi sa čl. 436. i 439. ZOO
zahtjeva primjedbe. Naime, čini mi se da rješenje nije
uzelo u obzir propis čl. 72. ZOO koji u st. 2. propisuje
da je za zaključenje dvostranog ugovora dovoljno da obje
strane potpišu primjerak isprave namijenjen drugoj
Ivković,Privremene mjere na brodu
28
strani. Stav 4. pak veli da je zahtjev pismene forme
ispunjen ako strane izmjenjuju pisma ili se sporazumiju
teleprinterom ili nekim drugim sredstvom koje omogućava
da se sa sigurnošću utvrde sadržaj i davatelj isprave.
I čl. 438. ZOO čini se da nije pravilno
interpretiran, jer je i iz teksta zakona očito da
činjenica neobavještavanja dužnika ne čini cesiju
nevaljanom, nego samo oslobađa dužnika, ako plati starom
vjerovniku, da ne treba platiti i novom. Uostalom, tako i
doktrina i sudska praksa.49_50
06
PSH-II-Pž-737/91-2 od 19.3.91. (OPS RI XI-R-I-15/91
od 25.2.91.)
“Ukida se rješenje OPS RI br. R-I-15/91 od 25.2.91. i
predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.”
Iz obrazloženja: “Po ocjeni ovog drugostepenog suda
prvostepeni sud je pogrešno ocijenio pravnu prirodu –
pravni institut pod koji treba podvesti ključnu ispravu,
u ovom predmetu koja se nalazi na strani 6. sudskog
spisa, kada je ocijenio da ona nije cesiona isprava u
smislu odredbe čl. 436. ZOO tj. ugovorno ustupanje
potraživanja, za koje nije bitan pristanak dužnika nego
da ova isprava podliježe pravnom institutu ustupanja
ugovora iz odredbe čl. 145. ZOO u kome je za promjenu
pozicije ugovorne strane sa svim njenim pravima i
obavezama potreban pristanak druge ugovorne strane kao
bitan uvjet takvog ugovora, jer po ocjeni ovog
drugostepenog suda iz te isprave proizlazi obratan
zaključak, tj. da je ona po svojoj pravnoj prirodi
ustupanje potraživanja (cessio). Ovo iz slijedećih
razloga:
Isprava glasi: NA POSLOVNOM PAPIRU MEMORANDUM
OCEANIDES (ovo je vjerojatno greška u pisanju jer je
memorandum od Seven Seals.) ovako: “Isprava o ustupanju
od 22. februara 1989. g. Mi Seven Seals Navigation
Corporation iz Monrovie, Liberija, ovime prenosimo kao
čarterer i brodar sva naša prava i interese na Shipping
and Investment Services Ltd. iz Londona po čarter partiji
potpisanoj 18. svibnja 1989. g. između nas i Oceanides
Corp., iz Monrovije, Liberija, koja je vlasnica broda
Champion, pobliže opisanog u toj čarter partiji, kao i
sva naša prava koja proizlaze iz te čarter partije protiv
Oceanides ...... te na temelju ove cesije cesionar ima
sva prava koja je imao cedent potpis osobe zastupani
Oceanides. (ovdje je nešto nejasno napisano)
Ivković,Privremene mjere na brodu
29
Dakle, ocjenom pravne prirode ove isprave vidi se da
je ona i po imenu i po smislu i sadržaju nedvojbeno
klasična cesija (cessio), i da ne ostavlja prostora
dilemi da bi se s njom mijenjala pravna pozicija tvrtke
Seven u smislu da bi ona preuzimala od tvrtke Oceanides i
obveze iz ugovora od 18.5.1991. g.
S obzirom na izneseno, slijedi dakle da je na temelju
ove cesione isprave i bez pristanka dužnika tvrtke
Oceanides cesionar Seven..... London ovlašten podnijeti
zahtjev za privremenu mjeru zaustavljanja broda Champion
za pomorsku privilegiranu tražbinu s naslova ugovora o
iskorištavanju toga broda utemeljenog na Tanker Time
Charter Party od 18th May 1989 godine, na listu spisa
str. 7 i računa koji se temelji na toj ispravi protiv
dužnika vlasnika broda Champion, kao potpisnika toga
ugovora.
Budući, dakle, prvostepeni sud nije našao dalje u
ocjeni elemenata vjerojatnosti postojanja potraživanja i
opasnosti u smislu odredbe st. 1. čl. 979. ZPUP; zbog
toga što je netočno uzeo da vjerovnik nema aktivnu
legitimaciju, prvostepeno se rješenje zato ukazuje
preuranjeno donesenim, pa će biti potrebno da prvostepeni
sud, najprije spoji ovaj spis rješenjem sa spisom R-I-
13/91, po čl. 313. ZPP, pa zatim, cijeneći isprave iz
oba spisa ocijeni ova dva elementa iz čl. 979. ZPUP-a,
odnosno naročito vjerojatnost potraživanja, jer je
opasnost pretpostavljena po čl. 265. st. 3. ZIP budući da
su oba subjekta i predlagatelj i protivnik inozemne firme
i da brod Champion vije stranu zastavu, pa tek tada
donese novu odluku, uzimajući u obzir i sve relevantne
okolnosti i iz srodnih spisa gdje je dužnik isti
Oceanides u predmetima istog suda br. R-I-14/91 i R-
16/91.
Prema sadašnjem stanju spisa, bez prejudiciranja,
proizlazilo bi da postoje preduvjeti za izdavanje
privremene mjere zaustavljanja broda Champion radi
osiguranja vjerovnika iz ovog predmeta.”
07
OPS RI - XI-R-I-17/91-6 od 4.3.1991.- “VIKTOR LENAC”
/ Oceanides Shipping Corp., Monrovia
“.....dopušta se privremena mjera zaustavljanja
broda m/m “CHAMPION” u luci Rijeka............”
Iz obrazloženja: “...... Predlagatelj navodi da je
prema cit. Ugovoru, dužnik bio u obvezi platiti 15%
cijene po završetku popravka, a ostatak u roku od 6
Ivković,Privremene mjere na brodu
30
mjeseci nakon odlaska broda iz brodogradilišta uz kamatnu
stopu od 10%, što dužnik nije učinio, iako je brod
napustio brodogradilište 29. kolovoza 1990.
Dužnik je platio 190.000 USA$ dok je ostao dužan
130.000 USA$ s kamatom od 9.545,15 USA$.
...............
Sud je izvršio uvid u Ugovor o remontu broda (list 5
do 38 spisa), te u fakturu (list 39 do 57) i list 4.
spisa.”
08
OPS RI R-I-18/91-2 od 28.2.1991. – SHIPPING
INVESTMENT SERVICES LTD. London / OCEANIDES SHIPPING
CORPORATION, Monrovia, Liberija
“Odbacuje se prijedlog......”
Iz obrazloženja: “Sud je po službenoj dužnosti
izvršio uvid u spis ovog suda R-I-15/91 i utvrdio da je
predlagatelj za isto novčano potraživanje, protiv iste
protustranke zatražio izdavanje iste privremene mjere
dana 22.02.1991. te je povodom tog zahtjeva sud već donio
rješenje R-I-15/91-2 od 25.2.1991. koje nije pravomoćno.
Kako je ovaj sud već riješio prijedlog predlagatelja,
za isti iznos protiv istog dužnika – protupredlagatelja,
valjalo je temeljem čl. 867. st. 5. ZPUP-a u vezi sa čl.
14. ZIP-a, sve u vezi sa čl. 194. st. 3. i 4. ZPP-a,
riješiti kao u izreci rješenja.”
Bilješka: Mislim da ne dolazi do primjene čl. 194.
ZPP, jer taj član propisuje da parnica počinje teći
dostavom tužbe tuženiku. Međutim, čl. 39. st. 1. ZIP-a
određuje da se rješenje kojim se odbija prijedlog za
izvršenje dostavlja samo vjerovniku. Prema tome, pošto ni
prijedlog niti rješenje nisu dostavljeni dužniku, jer je
prijedlog odbačen, postupak ne teče za dužnika, pa
smatram da nema “postojanja parnice / postupka
izvršenja”.
-----------------------
09
OPS RI-XI-R-I-28/91-7 od 26.3.1991. – SEVEN SEALS
NAVIGATION CORP. Monrovia / OCEANIDES SHIPPING CORP.
Monrovia, Liberia
“Odbija se zahtjev predlagatelja da sud dopusti
privremenu mjeru zaustavljanja broda CHAMPION u luci
Rijeka radi osiguranja novčanog potraživanja, kao
Ivković,Privremene mjere na brodu
31
neosnovan.”
Iz obrazloženja: “Uvidom u ovosudni spis R-I-15/91
predlagatelja SHIPPING INVESTMENT SERVICES Ltd., London,
protiv istog dužnika, sud je utvrdio, da je temelj
cesione isprave od 22. veljače 1991. (list 6. spisa)
predlagatelj iz ovog postupka Seven Seals Navigation
Corp. Monrovia, Liberia, prenio sva prava i interese
prema čarter partiju od 18. svibnja 1989., te istom
cesijom Shipping and Investment Services Limited imaju
sva prava koja je imao predlagatelj iz ovog postupka
prema istom čarter partiju.
Slijedi zaključak da je sva svoja prava koja je imao
predlagatelj iz ovog postupka prenio na drugu pravnu
osobu i time izgubio pravo po istom pravnom osnovu,
potraživati od dužnika novčani iznos iz istog Time
charter partya, pa je prijedlog predlagatelja neosnovan u
cijelosti i riješeno kao u izreci.”
10
OPS RI – XI-R-I-30/91-76 od 26.3.1991. – SHIPPING AND
INVESTMENT SERVICES LIMITED, London / OCEANIDES SHIPPING
CORP. Monrovia, Liberia
“I. Temeljem odredbe čl. 979. st. 1., 877. st. 3.
toč. 4. i 216. st. 1. toč. 1. ZPUP, a radi osiguranja
novčanog potraživanja predlagatelja prema dužniku u
iznosu od 141.613,80, ukupno 180.000 USA $.
dopušta se
privremena mjera zaustavljanja broda m/b “CHAMPION” u
luci Rijeka.
Zabranjuje se brodu M/b CHAMPION dužnika OCEANIDESA
SHIPPING CORP., Liberia, Monrovia, odlazak iz luke Rijeka
(član 980. ZPUP-a).
Poziva se Lučka Kapetanija Rijeka da brodu oduzme
isprave koje odgovaraju jugoslavenskim ispravama: upisni
list odnosno brodsku svjedodžbu, popis posade i isprave o
sposobnosti broda za plovidbu (čl. 890. st. 1. toč. 1.
ZPUP-a).
II. Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za
vrijeme zaustavljanja broda snosi vlasnik broda ili
brodar (čl. 989. st. 1. ZPUP-a).
III. Dopuštena privremena mjera trajat će do 15.
travnja 1991. godine. (čl. 986. st. 1. ZPUP-a).
IV. Ukoliko rok koji je ostavljen u prethodnoj točki
protekne prije nego bude udovoljeno uvjetima za izvršenje
ili osiguranje uknjižbom ili predbilježbom založnog
prava, sud će na prijedlog predlagača privremene mjere
Ivković,Privremene mjere na brodu
32
produžiti vrijeme njezinog trajanja uz uvjet da se nisu
izmijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena (čl.
986. st. 4. ZPUP-a).
V. Ako ostavljeni rok protekne, a ne udovolji se
uvjetima za produženje određene privremene mjere, sud će,
na prijedlog protivnika predlagača privremene mjere
obustaviti postupak osiguranja i ukinuti izvršene radnje
(čl. 986. st. 5. ZPUP-a).
VI. Budući je privremena mjera zaustavljanja broda
dopuštena prije nego je pokrenut postupak radi meritornog
odlučivanja o zahtjevu predlagatelja, predlagatelj je
dužan dokazati u roku od 15 dana da je pokrenuo postupak
kod nadležnog suda – arbitraže (čl. 986. st. 2. ZPUP-a).
VII. Ako predlagatelj u roku od 15 dana ne dokaže da
je pokrenuo odgovarajući postupak kod nadležnog organa
radi opravdanja privremene mjere sud će na prijedlog
protivnika predlagača ukinuti dopuštenu privremenu mjeru
(čl. 986. st. 3. ZPUP-a).
VIII. Sud može osloboditi brod zaustavljanja ako
protustranka položi na račun ovog suda kod
..................... banke broj .....................
iznos od US$ ..................... ili dade osiguranje
ili imovinsku vrijednost u visini svote potraživanja za
koje je dopušteno zaustavljanje uz uvjet da su ta
osiguranja odnosno druge imovinske vrijednosti
raspoloživi i prenosivi u korist vjerovnika (čl. 983. st.
1. ZPUP-a).”
Iz obrazloženja:
“...Prema obrazloženju Rješenja PSH od 19. ožujka
1991. broj II-Pž-737/91-2 slijedi: “.....................
S obzirom na izneseno slijedi dakle da je na temelju ove
cesione isprave i bez pristanka dužnika tvrtke Oceanides,
cesionar Seven ..................... London ovlašten
podnijeti zahtjev za privremenu mjeru zaustavljanja broda
CHAMPION za pomorsku privilegiranu tražbinu s naslova
Ugovora o iskorištavanju toga broda utemeljenog na tanker
Time Charter Party od 18. maja 1989. godine, na listu 7.
spisa i računa koji se temelji na toj ispravi protiv
dužnika vlasnika broda CHAMPION kao potpisnika tog
ugovora.”
(citat završen).
11
PSH II-Pž-1159/91-2 od 11.4.1991. (OPS RI – XI-R-I-
30/91-?6 od 16.3.1991.)
Ivković,Privremene mjere na brodu
33
“Preinačava se točka III., točka IV. i točka V.
izreke rješenja OPS Rijeka br. R-I-30/91 od 16. ožujka
1991. i rješava.
Ova privremena mjera zaustavljanja m/b CHAMPION u
luci Rijeka trajat će sve do okončanja postupka kojeg je
predlagatelj dužan pokrenuti pred nadležnim sudom odnosno
drugim državnim organom u roku od 15 dana, određenim u
pretposljednjoj točki izreke cit. prvostepenog rješenja.
U preostalom nepobijanom dijelu prvostepeno rješenje
ostaje nepromijenjeno.”
Iz obrazloženja:
“Žalba je osnovana.
Ne odgovara duhu i smislu odredbe čl. 986. ZPUP
vezanje privremene mjere na kalendarski rok dana na pr.
15. travnja 1991., nego uz obvezu vjerovnika da u roku od
15 dana on pokrene postupak (na pr. parnični postupak
pokrene tužbom za povrat vozarine radi koje je brod
zaustavljen), ali i u tom istom roku pruži dokaz o tome
da je taj postupak stvarno pokrenut radi opravdanja
izdane mjere.
Zato ukoliko je taj postupak pokrenuo, posljedica je
ta da mjera traje do okončanja toga postupka, s tim da je
dužnost vjerovnika da sudu koji je izdao mjeru dostavi
dokaz o tome da je pokrenuo taj postupak.”
12
OPS RI III-R-I-61/91 od 2. srpnja 1991.
“Odbija se....................”
13
PSH II-Pž-2415/91 od 1. listopada 1991.
“Odbija se žalba.....”
Iz obrazloženja:
“Vjerovnik potražuje......... s naslova premije
osiguranja iznos........
...
Pravilna je ocjena prvostepenog suda da premija
osiguranja ne predstavlja pomorsku tražbinu tj.
privilegiranu tražbinu zbog koje bi se moglo zahtijevati
izdavanje privremene mjere u smislu odredbe čl. 981. ZPUP
u vezi sa čl. 877. st. 2. i 3. ZPUP.”
14
OPS RI R-I-77/91 od 22. srpnja 1991.
Ivković,Privremene mjere na brodu
34
“Odbija se prijedlog.......”
15
PSH II-Pž-2456/91 od 27. kolovoza 1991.
“Ukida se rješenje OPS RI br. I-I-77/91 ........... i
predmet vraća .............”
Iz obrazloženja:
“Odredbe o ograničavanju privremenog zaustavljanja
broda samo na potraživanja iz članka 877. st. 2. i 3.
ZPUP – pomorska potraživanja – primjenjuju se na strane
brodove samo ako između države čiju zastavu brod vije i
SFR Jugoslavije postoji uzajamnost (arg. iz članka 981.
t. 2. ZPUP).
Budući da između SFRJ i Republike Liberije ne postoji
diplomatska uzajamnost jer R. Liberija nije potpisala
Konvenciju o privremenom zaustavljanju broda iz 1952.,
niti faktična uzajamnost, to sudovi SFR Jugoslavije mogu
dopustiti zaustavljanje broda koji vije zastavu R.
Liberije i radi osiguranja drugih potraživanja osim onih
navedenih u članku 877. stavak 2. i 3. ZPUP.”
16
OPS RI III-R-I-101/91 od 22. listopada 1991.
I. OPS Rijeka oglašava se apsolutno nenadležnim za
postupanje u ovom predmetu.
II. Prijedlog predlagatelja se odbacuje.
Iz obrazloženja:
“Dopisom Lučke kapetanije Rijeka br. 530-08-04-07-91-
20 od 9.10.1991. ovaj sud je obaviješten da je dana 8.
listopada 1991. m/B “Champion” neovlašteno napustio luku
Rijeka, te se sada nalazi van teritorijalnih voda
Republike Hrvatske.”
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
++++++++
oooooooooooooooooo_ _ _ooooooooooooooooooo
OPS RI: III-R-I-31/87-2 od 15.5.1987. - Deka Oil
S.A., Vaduz c/a “Naftagas promet”, Novi Sad, OOUR
“Vanjska trgovina”, Novi Sad, radi US$ 1,817.871,23 spp.
“Odbija se prijedlog predlagatelja...
Sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju ne postoji
opasnost da vjerovnik ne bi mogao svoje potraživanje
Ivković,Privremene mjere na brodu
35
naplatiti od dužnika, redovnim putem, a nakon pravomoćne
presude, ukoliko ista bude u korist vjerovnika. Naime,
dužnik ima svoje sjedište na području Jugoslavije, svoju
imovinu i svoja novčana sredstva, pa za vjerovnika ne
postoji opasnost da bi raspolaganjem sa 15000 M/T nafte
koja se trenutno nalazi u obalnim rezervoarima u Omišlju,
vjerovnik izgubio mogućnost namirenja svojih
potraživanja.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
VPSH II-Pž-1383/87-2 od 25.5.1987. (OPS RI I-I-31/87
od 15.5.87.)
(Kako se iz datuma Ist i IIst odluke vidi, ova
odluka dokazuje da postoje slučajevi i kada se IIst.
odluka donese u roku od DESET dana.)
“Točno je da je vjerovnik svojim računima s naslova
vozarine i prekostojnica, dokazao da postoje njegova
dospjela potraživanja s naslova vozarine i prekostojnica.
Međutim on nije nipošto učinio vjerojatnim subjektivnu
opasnost da će dužnik bez izdavanja ove privremene mjere
spriječiti ili znatno otežati naplatu tih potraživanja
time što će svoju imovinu odnosno svoja sredstva otuđiti,
prikriti ili na drugi način s njima raspolagati, a što su
sve kumulativni zakonski uvjeti odredbe st. 1. čl. 265.
ZIP-a. Ovo najbolje dokazuje činjenica što su stranke iz
ovog predmeta u međusobnim poslovnim odnosima od godine
1983. pa sada do 1987. godine, a do sada kao što se iz
prijedloga predlagatelja vidi između njih nije bilo
nikakvih sporova. Osim toga nije pokrenut čak ni spor ni
sada, iako je prošlo već znatno vrijeme. Sve to upućuje
na zaključak da ovdje u konkretnom slučaju nema ničeg
hitnog.”
Bilješka: Izgledalo bi kao da se uvodi i potreba da
postoji HITNOST!?
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
VPSH II-Pž-1285/87-2 od 11.8.1987. (OPS RI R-I-13/87
od 31.3.1987.)
“Navod prvostepenog rješenja da spisu nije priložen
račun nije točan, jer račun postoji na listu spisa br. 5.
i to na memorandumu predlagatelja. To je bitna povreda
odredaba parničnog postupka iz toč. 13. stava 2. člana
354. ZPP u vezi sa čl. 14. ZIP-a. Točno je međutim da
spisu nedostaje ugovor stranaka na kome je utemeljen taj
račun kao i dokaz o isporuci robe predloženiku, pa će se
te isprave morati pribaviti u nastavku postupka.
Osim toga postoji jedna bitna nejasnoća u izvodu iz
Ivković,Privremene mjere na brodu
36
registra brodova. Prema podacima iz registra morskih
brodova brod se zove “KLAUS SPORTEBECKER” uz dodatak
“Paula”, a u privremenoj mjeri predlaže se samo mjeru u
odnosu na ime “PAULA”. To se mora razjasniti i ispraviti
od strane predlagatelja.
Nadalje, točno je da iz policijskog zapisnika
priloženog žalbi proizlazi da postoje osnovi sumnje ako
ne i osnovana sumnja u odnosu na ličnost građanina SR
Njemačke K.G., ali iz prijevoda (priloga “B” na listu 6 i
7) ............ proizlazilo bi da je taj građanin
samostalni trgovac jajima i to u mjestu L. a da nije bio
upisan u trgovačkom registru kao direktor. Kako je došlo
do toga da takva osoba zastupa firmu “A” u kupoprodaji
lijekova u vrijednosti koja je enormna a očito nije ni u
radnom odnosnu sa “A” niti je njezin direktor upisan u
trgovački registar niti je prokurista, jer za to sada u
spisu nema dokaza, pa ih treba dati sudu predlagatelj i
obrazložiti izjavu svjedoka Dr. B.P. direktora
predlagatelja na listu spisa 46. st. 2. o tome da je
“gospodin G. za firmu “A” robu prodao dva puta, jednoj
firmi “L” dne 15.5.1987. a drugi puta firmi BIG “B” dne
12.6.1987. i daljnu izjavu in fine lista 48.
Odobravanje rabata u toj visini od 38% uslijedilo je
isključivo na osnovu garancije gospodina G. da će se roba
isporučiti u DR Njemačku.
Treba naime objasniti u ovoj stvari odnose na
relaciji:
1). predlagatelji i predloženik, 2). odnos
predloženik i gospodin G. i 3). odnos predlagatelj i g.
G. u ime i za račun predloženika. Konačno u spisu nema
niti jedne isprave s pečatom i potpisom ili barem
memorandumom “A” tj. predloženika a trebalo bi da
postoji: !). ugovor predlagatelja i “A” 2). dostavnica
robe “A” ili dispozicija “A” robom u vlastito ime i to
baš predlagateljeve robe iz računa (list 5 spisa) i
konačno moguće je i po stanovištu ovoga drugostepenog
suda zaustaviti brod ili jahtu za bilo kakovo
potraživanje ali uz uvjet da predlagatelj privremene
mjere učini vjerojatnim da ukoliko se ne dozvoli
zaustavljanje da će prisilno izvršenje biti otežano,
ukoliko se učini barem izvjesnim da dužnik nema druge
imovine u Zapadnoj Njemačkoj a koju bi se moglo
obuhvatiti i da će se prisilno izvršenje trebati provesti
u inostranstvu, biti će pružena pretpostavka za
zaustavljanje broda jahte, jer odredbu člana 265.
jugoslavenskog ZIP-a posebno stav treći toga člana ovaj
sud baš tako interpretira (a što je u svemu u skladu sa
jugoslavenskom i međunarodnom pravnom doktrinom), baš
Ivković,Privremene mjere na brodu
37
prema izvorima na koje se umjesno poziva pravozastupnik
punomoćnik predlagatelja.....
Iz iznesenog valjalo je ponovno prvostepeno rješenje
ukinuti kao preuranjeno i predmet vratiti tome sudu na
daljni postupak u smislu dane upute (po čl. 371. ZPP u
vezi sa čl. 14. ZIP-a).......”
Bilješka: U ovom se rješenju zahtjeva dokumentacija
skoro kao u meritornom postupku, a što je, po mom
mišljenju, u suprotnosti sa stavovima izraženim u
doktrini. Vidi 974-16.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
OPS Split I-R-85/88 od 30.9.1988.
“Odbija se prijedlog vjerovnika za izdavanje
privremene mjere zabrane dužnicima da raspolažu stvarima
i opremom koja je ugrađena od strane vjerovnika na brodu
356 “A”, koji brod se nalazi u B.I.S., S., te privremene
mjere zaustavljanja istog broda.”
Iz obrazloženja:
“Vjerovnik je dana 29.9.1988. ponudio sudu prijedlog
za izdavanje privremenih mjera kao u izreci, radi
osiguranja svog novčanog potraživanja u svoti od DKK
4,038.228 i ovaj prijedlog traži u odnosu na u uvodu
označene dužnike, brodograditelja, domaću pravnu osobu i
drugog dužnika inozemnu pravnu osobu.
U prijedlogu se navodi da je vjerovnik dana
15.8.1986. s dužnicima sklopio pismeni ugovor o izvedbi
radova na opremi unutrašnjeg uređenja javnih prostorija
broda br. 356 - “A”, kojeg BIS Split gradi za finskog
naručioca i vlasnika “SF L”.
....
...predlagatelj je danas saznao da protustranke .....
namjeravaju za dan-dva predati brod naručiocu, odnosno
dopustiti da navedeni brod otplovi iz S. u F.
Danska firma D. i dalje otklanja potpisati
certifikate za radove i opremu, koji su izvedeni i
ugrađeni u navedenom brodu od strane predlagatelja....
Kako navedeni brod namjeravaju predati naručiocu, na
način da ga puste da otplovi iz S. za F., to postoji
velika vjerojatnost i opasnost za predlagatelja da neće
moći ili će mu biti znatno otežana naplata njegovog
potraživanja - dospjelog .........
Radi se o ......... potraživanju, tako da bi ga morao
ostvariti u inozemstvu (čl. 265. st. 3. ZIP-a).
Nije osnovan prijedlog vjerovnika ....
....
U konkretnom slučaju vjerovnik nije učinio
Ivković,Privremene mjere na brodu
38
vjerojatnim postojanje svog potraživanja u odnosu na
označene dužnike, jer prijedlogu nisu priloženi nikakvi
dokazi, odnosno isprave, pa ni ugovor na kojeg se
vjerovnik poziva....
U pogledu prvotuženika (ispravno prvog dužnika) nije
ispunjen ni drugi propisani uvjet postojanja opasnosti
......... pa kako nema riječi o tome da bi dužnik domaća
radna organizacija ......... otežala naplatu potraživanja
time što bi svoju imovinu odnosno svoja sredstva otuđila,
prikrila ili na drugi način njime raspolagala .........
Svoju pretendiranu tražbinu vjerovnik u odnosu na domaću
pravnu osobu uvijek je u mogućnosti ostvariti u redovnom
postupku i njegovo potraživanje ostvariti će se u zemlji.
Budući da se ove predložene privremene mjere odnose
na oba dužnika jedini uvjet koji je ispunjen, ali u
odnosu na dužnika inozemnu pravnu osobu, je onaj iz st.
3. čl. 265. ZIP-a. Međutim, kako ti uvjeti moraju biti
kumulativno ispunjeni, a iz navedenog proizlazi da oba
uvjeta ne postoje, to je već iz tih razloga valjalo
odbiti prijedlog vjerovnika.
Sve kada bi vjerovnik ispravama ......... učinio
vjerojatnim postojanje potraživanja, ni u tom slučaju
nije održiv prijedlog za određivanje dopuštenja
privremene mjere zaustavljanja broda.
U tom slučaju mjerodavna norma je ZPUP, ...kao lex
specialis.
I u smislu odredbe čl. 979. st. 1. .....sud može
dopustiti privremenu mjeru zaustavljanja broda .........
samo za potraživanja iz čl. 877. st. 2. i 3. istog
Zakona.
Prema odredbi čl. 982. st. 1. ZPUP-a, može biti
zaustavljen svaki brod na kojem postoji pravo
raspolaganja brodom ...........
Nije sporno da dužnik inozemna pravna osoba nije
nikada ......... bila vlasnik broda čije se zaustavljanje
......... traži, pa već iz toga razloga u odnosu na toga
dužnika prijedlog ......... nije osnovan.
......... u smislu odredbe čl. 425. ZPUP-a taj brod u
gradnji pripadao je brodograditelju sve do predaje
naručiocu i ta predaja izvršena je prije nego što je
vjerovnik podnio svoj prijedlog za izdavanje privremene
mjere, tako da je rješenjem suda dozvoljen upis brisanja
navedenog broda u gradnji.
Kada se ima u vidu činjenica koja se i navodi u
prijedlogu da brodograditelj nije osobni dužnik .........
niti je vlasnik broda, onda je zaključak suda .........
da ne postoji osnov za zaustavljanje .........
Prema shvaćanju ovog suda ......... potraživanje
Ivković,Privremene mjere na brodu
39
vjerovnika ......... je tzv. pomorsko potraživanje iz čl.
877. st. 3. ZPUP-a iz naslova cijene ugrađene opreme, ali
u smislu čl. 197. ZPUP-a prijenos ili otuđenje broda
obuhvaća i pripadak broda.........
Iz navedenih razloga.... valjalo je riješiti kao u
izreci.
U pogledu predložene privremene mjere zabrane
raspolaganja stvarima i opremom koja je ugrađena od
strane vjerovnika u isti brod ova se privremena mjera
traži u odnosu na oba dužnika.
U smislu cit. propisa čl. 265. ZIP-a, čije se odredbe
u odnosu na ovu predloženu privremenu mjeru imaju
primijeniti, a ne odredbe specijalnog zakona ZPUP-a....
(jer se ne radi o privremenim mjerama iz čl. 979. ZPUP-a,
vjerovnik, u odnosu na domaću pravnu osobu, nije učinio
vjerojatnim postojanje potraživanja a još manje
opasnost....
Iz tih razloga, jer nisu ispunjeni propisani uvjeti
iz čl. 265. ZIP-a, neosnovan je prijedlog.... prema
domaćoj pravnoj osobi....
Takav zahtjev nije osnovan ni u odnosu na inozemnu
pravnu osobu, pa makar bi vjerovnik učinio (prilaganjem
ugovora) vjerojatnim svoje potraživanje, jer bi u ovoj
fazi, kada je već primopredaja izvršena i kada je
naručitelj gradnje broda postao u smislu izloženih
propisa, vlasnik broda, pa i stvari i opreme ugrađene na
brodu, takva predložena mjera bila, po shvaćanju ovog
suda suvišna i neizvršiva.”
ooooooooooooooo_ _ _ooooooooooooooo
OPS Split XII-IR-27/84 od 2.3.1984. (Epirus Line Ltd.
/ RO BRODOSPAS, Split, OOUR Rezanje brodova “Rezalište”
(umješač na strani dužnosnika: Eckhardt + Co., Marine
GmbH, Hamburg).
“Radi osiguranja vjerovnikovog novčanog potraživanja
u svoti od US$ 35.000.- dozvoljavaju se privremene
mjere zabranom svakog raspolaganja brodom, a posebno
otuđenje ili opterećenje, kao i rezanje broda KIMOLIAKI
PISTIS.
Ove privremene mjere traju sve dok vjerovnik ne bude
u mogućnosti da izvršnim putem ostvari svoj
zahtjev......”
(Sud je dozvolio miješanje u postupku i na ročištu).
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ivković,Privremene mjere na brodu
40
Brod “CHANG PING”
1
(Česka Statni Pojištovna / CHINA OCEAN SHIPPING
COMPANY)
OPS RI: II-R-I-17/85-2 od 25.1.85.
I. Poziva se vjerovnik da u roku od tri dana
nadopuni prijedlog za izvršenje pljenidbom i prodajom
broda “Chang Ping” na način da isti sadrži:
državljanstvo, odnosno državnu pripadnost vjerovnika
vrstu broda, luku odnosno pristanište upisa i državnu
pripadnost broda
ukupnu visinu potraživanja za koju se traži prodaja
popis poznatih založnih vjerovnika
izjavu je li u odnosu prema brodu na kojem se traži
izvršenje dopušteno kakvo sredstvo osiguranja
količinu i vrstu tereta na brodu i broj članova
posade.
..........
VII. Temeljem čl. 883. st. 5. ZPUP.... a u vezi sa
čl. 980. istog zakona određuje se zaustavljanje broda
“Chang Ping” sada u luci Rijeka, te se zabranjuje njegovo
isplovljenje iz luke Rijeka.
VIII. Zaustavljanje i zabrana isplovljenja broda
“Chang Ping” traje do okončanja izvršnog postupka koji je
vjerovnik pokrenuo kod ovog suda podnošenjem prijedloga
za pljenidbu i prodaju m/b “Chang Ping” dužnika China
Ocean Shipping Cp., Peking.”
2
Treća osoba TIANJIN OCEAN SHIPPING Co., Tianjin,
Kina, uložila je prigovor, tvrdeći da je ona vlasnik
broda a ne CHINA NATIONAL OCEAN SHIPPING Co.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
3
Rješenje od 28.1.85.:
“Ukida se rješenje ovog suda br. R-I-17/85-2 od
23.1.1985. ............”
Iz obrazloženja: ......... Sud je ........... pozvao
Lučku Kapetaniju Rijeka da zaustavi brod oduzimanjem
isprava iz čl. 890. st. 1. toč. 1. ZPUP-a .......... Iz
isprava oduzetih brodu “Chang Ping” i priloženih sudu od
Ivković,Privremene mjere na brodu
41
strane Lučke Kapetanije Rijeka dopisom br. 03-176/1 od
28.1.85. i to posebno iz originalne isprave “Certificate
of vessel’s nationality”, izdanu od Tianjin Harbour
Superintendency Administration - The People’s Republic of
China od 30.5.1988. za brod “Chang Ping”, a koja isprava
je upravo predviđena kao dokaz vlasništva i državne
pripadnosti broda članom 883. st. 3. ZPUP-a, sud je
utvrdio da je vlasnik broda “Chang Ping” firma Tianjin
Ocean Shipping Co., Tianjin, China, a ne dužnik naveden u
prijedlogu za izvršenje. Stoga je temeljem odredbe čl.
883. st. 6. ZPUP-a, obzirom da iz isprave “CERTIFICATE OF
VESSEL’S NATIONALITY” od 30.5.1980. proizlazi da dužnik
nije vlasnik broda “Chang Ping”, a kako niti vjerovnik
nije priložio sudu ispravu kojom bi dokazivao da je
vlasnik broda “Chang Ping” dužnik naveden u prijedlogu za
izvršenje, .................... postupak izvršenja je
valjalo obustaviti i rješenje ovog suda b. R-I-17/85-2 od
25.1.85. ukinuti .................”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
4
Podneskom od 29.1.85. treća osoba je potvrdila prijem
ukidnog rješenja, ali je zahtijevala da se donese kratko
rješenje o prigovoru, jer treća osoba smatra da ima
pravni interes zbog toga što namjerava tražiti naknadu
štete, nastale zadržavanjem broda.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
5
Rješenjem od 18.2.85-25, Ist. je sud odbacio
prigovor.
Iz obrazloženja: “.............. treća osoba nema
pravnog interesa za donošenjem novog rješenja povodom
njezinog prigovora, jer je izvršni postupak već
obustavljen......... a što nema utjecaja na pravo treće
osobe zahtijevati naknadu štete, pa stoga, obzirom da sud
ne može ponovno obustaviti već obustavljeni izvršni
postupak valjalo je temeljem odredbe čl. 49. u vezi sa
čl. 53. st. 2. ZIP-a prigovor treće osobe odbaciti kao
nedopušten.”
6
Treća osoba je uložila žalbu protiv rješenja od
18.2.85.
Ivković,Privremene mjere na brodu
42
7
PS H Rješenjem II-Pž-562/85-2 od 2.4.85. odbio je
žalbu i potvrdio Ist. rješenje.
Iz obrazloženja:
“U prvom redu se ističe da treća osoba koja tvrdi da
je vlasnik zaustavljenog broda ima pravni interes da
podnese prigovor i protiv rješenja kojim se dopušta
privremena mjera zaustavljanja broda i zabrane odlaska iz
luke.
Pravilno je međutim prvostepeni sud odlučio u
konkretnom slučaju kada je prijedlog treće osobe odbacio
zbog nedostatka pravnog interesa iz razloga jer je Ist.
sud istog dana kada je podnesen prigovor treće osobe tj.
28.1.85. rješenjem broj R-I-17/85-13 i to baš na temelju
isprava koje je pribavio po službenoj dužnosti od L.K.
Rijeka (Certificate of vessel’s nationality) te činjenice
da vjerovnik nije u zakonskom roku od 3 dana priložio uz
prijedlog za izvršenje ovjeren prijepis i prijevod
isprave kojom se po zakonu zemlje državne pripadnosti
broda dokazuje vlasništvo i državna pripadnost broda,
ukinuo privremenu mjeru.........
Odbacivanje prigovora treće sobe ima mjesta jer sve
kada bi prigovor treće osobe bio osnovan jer ona od
odluke suda u povodu prigovora ne bi imala drugačiju
zaštitu od one koju već ima nakon donošenja rješenja Ist.
suda kojim se privremena mjera ukida i postupak izvršenja
obustavlja.
Pravni interes treće osobe u tom stadiju postupka
postojao bi samo u odnosu na troškove postupka koje je
imala podnošenjem prigovora. U konkretnom slučaju međutim
treća osoba, nezavisno od rezultata postupka, nema pravo
na troškove postupka iz razloga jer nije u zahtjevu
određeno navela troškove za koje traži nadoknadu (čl.
164. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 14. ZIP-a)
Time što u određenoj fazi postupka, zbog nedostatka
pravnog interesa, nije riješeno o prigovoru treće osobe,
ne utječe na pravo treće osobe da pod određenim uvjetima
traži od vjerovnika naknadu štete koja je nanesena
privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila
neosnovana ili koju vjerovnik nije opravdao.”
Bilješka: Postavlja se eventualno pitanje nadležnosti
suda za rješavanje naknade štete. Ukoliko se uzme da je
treća osoba podnašanjem prigovora učestvovala u postupku
imala bi pravo po čl. 274. u vezi sa čl. 260. st. 4. i 5.
ZIP.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ooooo. _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ivković,Privremene mjere na brodu
43
OPS Titograd R-116/87 od 16.11.1987.
“Određuje se privremena mjera te se zabranjuje
isplovljenje broda M/T VIVALDI panamske zastave iz luke
Bar, dozvoljava se iskrcaj sa istog broda količine od
7.548 MT i 143 kz. mazuta te zapljena iste robe na brodu
M/T VIVALDI, u luci Bar u korist povjerioca.
Zabranjuje se dužniku svako raspolaganje sa
zaplijenjenim mazutom u količini od 7.548 MT i 143 kg.
Zabranjuje se MT VIVALDI panamske zastave
isplovljenje iz luke Bar dok se zaplijenjena količina
mazuta od 7.548 mt i 143 kg ne iskrca.
Na prijedlog povjerioca zaustaviti će se provođenje
ovog rješenja ako dužnik izmijeni uslove akreditiva na
način da izmijeni minimalnu količinu prodanog, odnosno
kupljenog mazuta na 7.548 mt i 143 kg. te rok ukrcaja,
odnosno da dopusti ukrcaj ugovorene količine i izmijeni
rok utovara.
Nalaže se povjeriocu da u roku od 15 dana pruži sudu
dokaz da je protiv dužnika podnio tužbu nadležnom sudu
radi opravdanja izvršene zaplijene, u protivnom će
prestati važnost izdate privremene mjere.
Ukoliko povjerilac podnese u ostavljenom roku tužbu
nadležnom sudu radi opravdanja izvršene zapljene
privremena mjera će važiti do pravosnažnosti okončanog
spora.
Ova privremena mjera izdaje se na teret i rizik
povjerioca.”
Iz obrazloženja:
“Povjerilac je prijedlogom od 16.11.1987. g. tražio
zaustavljanje broda M/T VIVALDI te zapljenu i
raspolaganje teretom na brodu i to 7.585 MT i 143 kg
mazuta. Naveo je u prijedlogu da je teleksom od
30.10.1987. zaključen izvozni posao o prodaji minimalno
8.900 a maksimalno 9.100 MT mazuta po cijeni od US$ 104
za jednu tonu. Uslovi prodaje su bili plaćanje neopozivim
dokumentiranim akreditivom, isporuka robe u luci Bar na
brod M/T VIVALDI u periodu od 1. - 7. novembra 1987. g.
Istovremeno, isti brod je trebao ukrcati za istog kupca
količinu od 10.000 MT mazuta po istoj cijeni i uslovima
prodaje, a koju je istom kupcu prodao INTERENERGO iz
Minhena - SR Njemačka.
Nadalje je povjerilac naveo u predlogu da su se
radovi na ukrcaju mazuta produžili zbog nevremena, a
zapovjednik broda MT VIVALDI pristao je da od robe koju
je prodao povjerilac dužniku ukrca ne ugovorenu količinu,
već samo 7.548 MT što je dovelo do situacije da se
povjerilac nije više mogao poslužiti otvorenim neopozivim
Ivković,Privremene mjere na brodu
44
dokumentarnim akreditivom, obzirom da količina robe, kao
i datum ukrcaja više nijesu odgovarali, a kupac odbio da
izmijeni, odnosno nije do danas izmijenio uslove
akreditiva u pogledu količine robe i datuma ukrcaja, što
je dovelo do toga da se ovim akreditivom povjerilac više
ne može koristiti. Ovakav stav dužnika iako pozvan da
izmijeni uslove navedenog akreditiva i iste uskladi sa
novom situacijom, što nije učinio, očito ukazuje na
pokušaj dužnika da ne plati robu koja je na brodu
ukrcana. Do danas na brod je ukrcano 7.548 MT mazuta što
predstavlja vrijednost od US$ 785.006.- Konačno je
predložio da se usvoji privremena mjera u cjelosti bez
održavanja ročišta.
Sud je cijenio navode predloga za izdavanje
privremene mjere i priložene dokaze uz isti - telekse pa
je našao da je zahtjev za izdavanjem privremene mjere u
cjelosti osnovan. Ovo s obzirom da su ispunjeni uslovi iz
čl. 265., 266. i 267. ZIP-a. Pošto se radi u konkretnom
slučaju, o potraživanju, koje se ima ostvariti u
inostranstvu smatra se da postoje uslovi za određivanje
privremene mjere koji su određeni u čl. 267. ZIP-a.
Naime, u st. 1. navedenog člana je predviđeno da se
obezbeđenje novčanog potraživanja zapravo radi
obezbeđenja istog može odrediti privremena mjera ako je
povjerilac učinio vjerojatnim postojanje potraživanja i
opasnost da će se ostvarenje potraživanja osujetiti ili
znatno otežati. Smatra se da opasnost postoji ako bi se
potraživanje imalo ostvariti u inostranstvu - čl. 265.
st. 3. ZIP-a. Stoga je sud a pozivom i na odredbu čl.
992. ZPUP-a odlučio kao u izreci rješenja.”
Bilješka: Predlagatelj je bio prodavalac
ENERGOPETROL, Sarajevo, a protustranka kupac “PROFACO”,
Pariz. Brodovlasnik nije bio stranka u postupku. Brodu je
zabranjeno isplovljenje, a mislim da nije bilo za to
osnova, jer se radi o kupoprodajnom ugovoru, koji nije
među predviđenim uslovima iz čl. 981. st. 1. u vezi sa
čl. 877. st. 3. ZPUP-a. Čini se da pozivanje na čl. 992.
nije osnovano jer se na osnovu tog članka ne može
zabraniti isplovljenje broda.
Protiv rješenja uložena je žalba, koja do časa
umnažanja (1994) ovog priručnika nije riješena.
_ _ _ _ _ _ _ ooooooo_ _ _ _ _ _ _ _ _
OPS Rijeka IX-B (R)-126/93-2 od 19.10.1993.
SINOCHEM c/a HARTFORD FINANCE Inc. “ILIAD”
Ivković,Privremene mjere na brodu
45
Odbija se prijedlog........
Iz obrazloženja:
“Predlagatelj navodi da opravdano vjeruje da je brod
u luku Pylos skrenuo da bi otklonio kvar, a ne zbog
potrebe za slatkom vodom koju je morao ukrcati još u
ukrcajnoj luci u dovoljnoj količini, a putem vlastitih
isparivača mogao ju je proizvesti i sam, te da ovo nije
opravdan slučaj devijacije u putu. Dalje ...... navodi da
će osporavati postojanje zajedničke havarije u
arbitražnom postupku u Londonu .............
...sud nije mogao utvrditi da bi predlagatelj učinio
vjerojatnim postojanje svog potraživanja, jer nije učinio
vjerojatnim da je upravo on aktivno legitimiran tražiti
naknadu štete od predloženika, pa stoga niti u postupku
osiguranja tražiti osiguranje tog novčanog potraživanja.
Naime, iz priložene preslikane teretnice nije vidljivo
tko je primatelj robe, a tko je vlasnik. Vidljivo je samo
da je krcatelj druga pravna osoba i to Syrian Petroleum
Co., Iz ugovora o prijevozu...”
_ _ _ _ _ _ _ ooooooo_ _ _ _ _ _ _ _ _
OPS Rijeka IX-B-126/93 od 29.10.93. - “Sinochem” c/a
Hartford Fin. Inc. “ILIAD”.
“Predlagatelj se odbija...
Iz obrazloženja:
“Iz dokumentacije... sud nije mogao utvrditi da bi
predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje svog
potraživanja, jer nije učinio vjerojatnim da je upravo on
aktivno legitimiran tražiti naknadu štete od
predloženika, pa stoga niti u postupku osiguranja tražiti
osiguranje tog novčanog potraživanja. Naime, iz priložene
teretnice nije vidljivo tko je primatelj robe, a tko
vlasnik. Vidljivo je samo da je krcatelj druga pravna
osoba i to Syrian Petroleum Com. Iz ugovora o prijevozu -
Tanker Voyage charter party-ja vidljivo je da je
predloženik kao vlasnik broda, zaključio ugovor o
prijevozu robe sa predlagateljem, ali iz istog ugovora
nije vidljivo da bi predlagatelj bio vlasnik tereta, te
da bi u tom svojstvu imao pravo na naknadu eventualne
štete nastale na teretu od predloženika.”
BILJEŠKA: Pitanje aktivne legitimacije je u pomorskim
prijevozima vrlo delikatno pitanje, i mislim da bi bilo
Ivković,Privremene mjere na brodu
46
normalnije da se ono ostavi za parnični postupak. Odluka
nije objasnila zašto smatra da ugovor o prijevozu nema
jaču snagu od teretnice, barem tako dugo dok se ne pojavi
netko drugi koji se poziva na indosiranu teretnicu.
Odluka nije navela niti kakav je tip te teretnice koju
spominje, da li je indosirana teretnica, ili je možda čak
i tzv. Waybill. Pogotovo ako se nije pojavio netko drugi
kao oštećenik s identičnim zahtjevom. Zanimljiv je stav
odluke da treba praviti razliku, u postupku privremene
mjere, tko je primatelj a tko je vlasnik robe. Vidi čl.
531. ZPUP, 540. PZ. Mislim da vlasnik robe ne mora biti i
primatelj. Možda bi trebalo razmotriti i teoriju ugovora
u korist trećega. Brodar mora znati i imati dokumente
komu je predao robu u luci iskrcaja pa bi trebalo
sačekati da brodar prigovori.
_ _ _ _ _ _ _ ooooooo_ _ _ _ _ _ _ _ _
PS H II-Pž-3033/93 od 14.12.1993.
Odbija se žalba...... i potvrđuje rješenje OPS Rijeka
br. R-126/93 od 29. listopada 1993. g.
Iz obrazloženja:
“...... predlagatelj ......... nije učinio
vjerojatnim da je upravo on aktivno legitimiran tražiti
naknadu štete od predloženika.
Predlagatelj kao naručitelj sklopio je sa
protivnikom, tj. brodarom kao prijevoznikom brodarski
ugovor na jedno putovanje cijelim brodom.
Prilikom ukrcaja tereta izdana je teretnica - Bill of
Ladin - a nije sporno da je krcatelj treća pravna osoba a
ne predlagatelj.
Sam predlagatelj u svom prijedlogu za izdavanje
privremene mjere tvrdi da nije u posjedu originalne
teretnice, jer da je ista poslana primatelju, već jedino
kopije koja mu je dostavljena faxom i za potrebe ovog
postupka.
Pravo na potraživanje naknade štete........ ima
zakoniti imatelj teretnice.
Iz navedenog slijedi da predlagatelj kao naručitelj
prijevoza nije aktivno legitimiran........
Kako je osnovna pretpostavka za izdavanje privremene
mjere zaustavljanja broda da predlagatelj učini
vjerojatnim da ima potraživanje prema protivniku, a
predlagatelj tu okolnost nije učinio vjerojatnom, to je
pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio
prijedlog....................”
Ivković,Privremene mjere na brodu
47
_ _ _ _ _ _ _ooooo _ _ _ _ _ _ _ _ _
BROD CHALANGER
1
OPS Rijeka III-R-I-26/92-2 11.03.1992. - TRANS OCEAN
MARINE SUPPLY INC. c/a 1). STAMFORD TANKERS USA i 2).
GREENBACK SHIPPING LTD.; “CHALANGER”
“Odbija se prijedlog.”
2
PS H II-Pž-642/92-2 od 17.03.1992.
“I. Odbija se žalba....... u dijelu kojim je odbijen
prijedlog .............. protiv prvog
dužnika.................
II. Ukida se cit. prvostepeno rješenje u preostalom
dijelu u kojem je odbijen prijedlog za izdavanje
privremene mjere zaustavljanja spomenutog M/T CHALANGER
protiv drugog dužnika...... GREENBACK SHIPPING LTD. i
predmet vraća na ponovni postupak u granicama ukidanja.”
Iz obrazloženja:
“Prvo, iz spisu priloženih isprava... proizlazi da je
predlagatelj kao vjerovnik učinio vjerojatnim da ima
novčano potraživanje od 102.198,86 $ za opskrbu broda
Challenger jer se na svim računima ................. s
naslova pomorskih tražbina u smislu odredbe toč. 7. st.
3. čl. 877. i čl. 981. ZPUP nalaze PEČATI tog broda i
potpisi zapovjedništva tog broda.
Drugo, po čl. 265. st. 3. ZIP-a “Smatra se da
opasnost postoji ako bi se potraživanje imalo ostvariti u
inozemstvu”............. pa se zato ...............
pretpostavlja da postoji (po st. 1. tog čl. subjektivna)
opasnost.
Treće, iz izvoda iz Lloyds registra
brodova........... učinjeno je vjerojatnim da je brod
Challenger vlasništvo drugospomenutog dužnika -
predloženika.
3
OPS Rijeka III-R-I-28/92-6 od 20.03.1992.
“....... dopušta se privremena mjera zaustavljanja
broda m/b “Challenger”.
Ivković,Privremene mjere na brodu
48
II. Zabranjuje se brodu m/b “Challenger” odlazak iz
Brodogradilišta “Viktor Lenac” Rijeka (čl. 980. ZPUP-a)”.
4
OPS Rijeka III-R-I-30/92-2 od 27.03.1992. -
INTERMEDITERRANEAN S.r.l., c/a GREENBACK TANKERS INC.
“Odbija se prijedlog............”
Iz obrazloženja:
“Iz ugovora .............. na vrijeme vidljivo je da
je predloženik kao vlasnik broda izdao brod m/t
“Challanger” u najam čartereru Headfield Shipping
............ (iz) prevedenog ugovora utvrđeno je da
čarterer a to je ... Head Field Ltd. snosi sve troškove
osim troškova govora, koje se koristi u kuhinji
........... Iz fakture .......... vidljivo je da se iste
odnose na isporuku prehrambenih proizvoda, što prema
............ ugovoru ............ snosi čarterer a to je
firma Headfield.”
5
PS H II-Pž-874/92-2 od 29.04.1992.
Ukida se rješenje OPS Rijeka broj III R-I-30/92 od
27.03.1992.
Iz obrazloženja:
“..... nije prihvatljivo stajalište prvostepenog
suda, da ovo predlagateljevo potraživanje predstavlja
tzv. privilegiranu tražbinu u smislu odredbe st. 3. čl.
877. ZPUP (N.N. br. 53/91).
.... nije prihvatljivo stajalište prvostepenog suda
prema kome vlasnik broda ne odgovara za isporučenu robu
za opskrbu toga broda. Okolnost što je brod bio u čarteru
ovdje je zbog toga pravno neodlučno.
Prema tome iz odredbi čl. 979. st. 1. i čl. 982. st.
4. ZPUO, proizlazi da u ovom predmetu postoji
vjerojatnost potraživanja .............. a postoji
također i opasnost koja se ovdje pretpostavlja
.............. st. 3. čl. 265. ZIP.
6
OPS Rijeka XI-RI-31/92 od 30.03.1992. - SIFA
FARNITURE MARITTIME c/a GREENBACK SHIPPING LTD.
“Odbija se prijedlog....”
Ivković,Privremene mjere na brodu
49
7
PS H I-Pž-1080/92-2 od 29.04.1992.
Ukida se rješenje OPS Rijeka br. IX-R-I-31/92 od
30.03.1992.
Iz obrazloženja:
“Iz odredbe st. 4. čl. 982. ZPUP (N.N. 53/91),
proizlazi da za ovo vjerovnikovo privilegirano
potraživanje u smislu odredbe čl. 877. st. 3. ZPUP,
isporučitelju robe - vjerovniku odgovara vlasnik broda
jer je roba isporučena tome njegovom brodu.”
8
OPS Rijeka XI-RI-34/92 od 14.04.1992. -
INTERMEDITERRANEAN MARINE SUPPLIES c/a HEAFIELD SHIPPING
LTD.
“Odbija se prijedlog predlagatelja da sud dopusti
privremenu mjeru zaustavljanja broda m/b CHALLENGER u
remontnom brodogradilištu “V. Lenac” Rijeka..........”
Iz obrazloženja:
“Odredbom čl. 980. ZPUP propisano je da se privremena
mjera zaustavljanja broda sastoji u zabrani odlaska broda
iz luke ........... a ne kako to kaže predlagatelj da se
brod zaustavi u remontnom brodogradilištu “V. Lenac”....
Zaustavljanjem broda u ............. brodogradilištu,
brod ne bi mogao napustiti brodogradilište ............
čime bi nastala šteta brodogradilištu ........... budući
da bi brod zauzimao prostor potreban za remont budućih
komitenata .......... Ukoliko je pak predlagatelj smatrao
da brod ......... treba čuvati, morao je predložiti takvu
vrstu privremene mjere.”
_ _ _
Bilješka: Usporedi ovo rješenje (znak spisa XI) sa
rješenjem znak spisa: III-R-I-28/92-6 od 20.03.1992.
Dakle unutar istog suda postoje razni stavovi. Ali vidi
niže stav PS H.
9
PS H II-Pž-1103/92-2 od 29.04.1992.
“Ukida se rješenje OPS Rijeka broj IX- R-I-34/92 od
14.04.1992........”
Iz obrazloženja:
“Prema ocjeni ovog IIst. suda............... je
Ivković,Privremene mjere na brodu
50
vjerovnik dokazao vjerojatnost postojanja svog
potraživanja prema vlasniku broda, za robu isporučenu
tome brodu ....... a okolnost što se brod doduše nalazi u
brodogradilištu “Viktor Lenac” ovdje nije zaprjeka za
izdavanje ove privremene mjere.”
Bilješka: Važno je spomenuti stajalište PS H da se
izvodom iz Lloyd’s registra može učiniti vjerojatnim
vlasništvo broda.
Talijanska judikatura prihvaća podatak iz Lloyd’s
Registra kao dokaz vlasništva.51
OPS Rijeka po sucu pojedincu (referada III.) dopustio
je privremenu mjeru, te “zabranio ......... odlazak iz
Brodogradilišta “Viktor Lenac”, dok sudac pojedinac
(referada XI.) nije dopustio “zaustavljanje” broda u “V.
Lenac”. Očito je smatrano da kod zabrane isplovljenja
“Challenger” neće zauzimati prostor a kod zaustavljanja
da će zauzimati prostor. Katkada su nijanse u rezoniranju
previše suptilne!!! I IIst. sud smatra da bivanje broda
Challanger u brodogradilištu “V. Lenac” “OVDJE NIJE
ZAPREKA ZA IZDAVANJE OVE PRIVREMENE MJERE”, a upozorava
se da je također zatraženo zaustavljanje, a ne “čuvanje”.
Možda bi ipak trebalo jednom zauzeti jedno konačno
stajalište.
Nije nikako jasno zašto IIst. sud ne rješava
meritorno, već vraća na ponovno rješavanje.
Ovaj brod Challenger bi mogao ući u povijest
privremenih mjera na relaciji OPS Rijeka / PS H, kao i
brod CHAMPION.
----------ooooooooo-------
OPS Rijeka II-P-1217/77-4 od 20.12.1977.
Dostava tužbe zapovjedniku broda - Zapovjednik broda
je ovlašten primati tužbu u postupku protiv brodara samo
u slučajevima ako su pravne radnje potrebne za izvršenje
putovanja - Ne smatra se pravnom radnjom potrebnom za
izvršenje putovanja tužba koja se odnosi na naknadu štete
na teretu pa i u slučaju da je šteta mogla nastati za
vrijeme prijevoza brodom na koji se odnosi dostava tužbe,
ali prilikom ranijeg putovanja - Ova tužba bi se mogla
dostaviti zapovjedniku samo u slučaju ako bi sud
istovremeno na tužiteljev prijedlog izdao i privremenu
mjeru zaustavljanja broda.
----------ooooooooo-------
Ivković,Privremene mjere na brodu
51
PS H II-Pž-2338/88 od 3.09.1988. - UPP 2-4 (122-124),
401
Ne može se zaustaviti vlastiti brod radi naplate duga
koji vlasniku duguje treća osoba - Dopušteno je
zaustavljanje za ostvarenje novčanih potraživanja,
ponajprije za osiguranje da će vlasniku brod biti vraćen
od zakupnika.
Iz obrazloženja:
“Osnovano prigovara žalitelj, da pojmovno vjerovnik
može tražiti zaustavljanje samo tuđeg broda radi
osiguranja svog novčanog potraživanja (zakupnine, sudskih
troškova)..............
Pravilno je i zakonito rješenje samo u preostalom,
pobijanom dijelu, kojim je dozvoljena privremena mjera
privremenog zaustavljanja - sadržajno privremenog čuvanja
- predlagateljeve jedrilice u ACY marini Umag na rizik i
trošak predlagatelja. Ovo zbog toga što su za to
ispunjeni i opći i posebni uvjeti.
Prvo, jer je predlagatelj dokazao vjerojatnim
postojanje svoga nenovčanog potraživanja. On je,
........... i vlasnik i zakupodavac jedrilice. Baš taj
zahtjev za vraćanje i predaju jedrilice je nenovčano
potraživanje.............. Prema tome postoji samostalan
i dovoljan uvjet iz st. 2. čl. 979. ZPUP-a za izdavanje
privremene mjere u smislu čl. 990. i čl. 890 st. 1. toč.
2. ZPUP-a..............”
----------ooooooooo-------
PS H II Pž-2927/90 od 23. listopada 1990., UPP 133-
134, 155
Za privremene mjere brodova u gradnji ne primjenjuju
se odredbe Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi već
odredbe Zakona o izvršnom postupku - Da bi se ova
privremena mjera za brod u gradnji dopustila, potrebno je
da tražilac učini vjerojatnim postojanje potraživanja te
da dokaže postojanje opasnosti da će se bez zatražene
mjere spriječiti ili znatno otežati naplata potraživanja
- Ovu opasnost tražilac privremene mjere mora dokazati
ukazivanjem na konkretne radnje, odnosno na propuste
dužnika - Za sud nisu dovoljne objektivne postojeće
činjenice kao primjerice da se radilo o potraživanju
većeg obima, postojanju više vjerovnika, znatnijoj
nelikvidnosti dužnika.
“Opasnost da će dužnik osujetiti ili znatno otežati
naplatu potraživanja mora, međutim, biti subjektivne
Ivković,Privremene mjere na brodu
52
prirode, što znači da vjerovnik mora ukazati na konkretne
radnje, odnosno propuštanja dužnika poduzetih svjesno
radi ugrožavanja namirenja vjerovnika, koja stvarno
ugrožavaju buduću naplatu vjerovnikovih potraživanja, a
sud mora utvrditi postojanje takvih radnji, odnosno
propuštanja dužnika i subjektivni odnos dužnika prema
njima. Ne može se smatrati da je ta opasnost učinjena
vjerojatnom već zbog same objektivno postojeće činjenice
da se radi o potraživanjima većeg opsega, da je dužnik
prezadužen, trajnije nelikvidan ili da izvršenje
zahtijeva više vjerovnika.”
BILJEŠKA: Čini se da se smatra da je privremena mjera
postupak radi zaštite dužnika a ne vjerovnika. Stajalište
je po mom mišljenju prenategnuto. Na pr. i u meritornom
sporu dovoljno je da nije dug plaćen, pa da se dobije
kondemnatorna presuda. Ovako, izgleda da se ne može
dobiti privremena mjera, ali može kondemnatorna presuda,
ako je dužnik nelikvidan i nije platio dug. Nije li sama
činjenica da nije platio dug jedan subjektivni moment? U
meritornom sporu izgleda da bi bio. Nije li neplaćanje,
propuštanje plaćanja? Zahtjevi koje postavljaju cit.
odluke onemogućili bi takvu osobu da dobije bilo kakav
bankarski kredit. Dakle, sposoban za kredit nije, ali
nije takav, po stajalištu suda, da bi se protiv njega
mogla dopustiti privremena mjera! Pogotovo kada je npr. u
drugoj odluci PSH II-Pž-3675/90-2 od 28.12.1990., žalba
odbijena, uz obrazloženje:
“Dužnik u svojoj žalbi ne osporava objektivno
postojanje opasnosti namirenja potraživanja vjerovnika,
on samo tvrdi da nije ispunjen subjektivni momenat
opasnosti iz st. 1. člana 979. ZPUP-a. Međutim, to se ne
može prihvatiti, jer je iz spomenutih teleksa u spisu
jasno vidljivo da je vjerovnik poduzeo niz radnji da dođe
do namirenja svoje tražbine i da je dužnik pao u
zakašnjenje s plaćanjem dospjele tražbine.......” ----
ili u drugoj odluci PSH u spisu II-Pž-3611/90-2 od
19.12.1990., žalbu vjerovnika prihvatio, uz obrazloženja:
“Okolnost, što ta tražbina, do danas nije podmirena
prema stajalištu ovog suda, upućuje na zaključak da
dužnik, ZNATNO otežava (podvukao Đ.I.) kasnije
ostvarivanje predlagateljevog potraživanja, osiguranje
kojeg se predlaže izdavanjem ove privremene mjere.”
Upozoravam na propis čl. 868. biv. ZPUP (čl. 868.
PZ).
Vidi i čl. 5. st. 1. toč. 24 PZ. o pojmu broda u
gradnji.
Ivković,Privremene mjere na brodu
53
_ _ _
Možda bi trebalo uzeti u obzir i st. 2. čl. 265. ZIP,
koji ne zahtijeva dokazivanje opasnosti, ako se učini
vjerojatnim da bi predloženom mjerom dužnik pretrpio samo
neznatnu štetu. Mislim da činjenica da dužnik može
osloboditi brod polaganjem depozita, eo ipso predstavlja
vjerojatnost da bi šteta za dužnika bila neznatna.
Postoje tako u inostranoj doktrini i judikaturi
stanovišta da sama činjenica da dužnik nije platio svoj
dug prema vjerovniku, dokazuje da je osnovana privremena
mjera, jer ako se privremena mjera izda, a dužnik je
spreman platiti dug, može ga isplatiti i na taj način
osloboditi brod. A ako ga ne isplati onda je to svakako
subjektivni moment.
Izgleda međutim, da je brod u gradnji bolje zaštićen
nego brod u eksploataciji, jer bi na primjer neplaćanje
jedne rate otplate bio osnova za privremenu mjeru po
Konvenciji iz 1952., čl. 1. st. 1. 1). Vidi i odluku
Engleskog trgovačkog suda od 26. i 27. veljače 1991., UPP
135-136 str. 309.
----------ooooooooo-------
PS H II Pž-173/? od 14. veljače 1992., UPP 137-140
str. 165
Ne može se dopustiti privremena mjera zaustavljanja
broda ako predlagatelj nije predložio dokaz da mu
predloženik duguje određenu svotu novca. Ne postoji
opasnost da će predloženik otežati ili onemogućiti
isplatu duga ako upiše brod u strani upisnik brodova
ukoliko njegovo sjedište i nakon toga ostane u Hrvatskoj.
----------ooooooooo-------
PS H II-Pž-2917/90 od 23.10.1990.
«Za privremene mjere brodova u gradnji ne primjenjuju
se odredbe Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi već
odredbe Zakona o izvršnom postupku ......... Ovu opasnost
tražilac privremene mjere mora dokazati ukazivanjem na
konkretne radnje, odnosno na propuste dužnika. Za sud
nisu dovoljne objektivno postojeće činjenice kao
primjerice da se radilo o potraživanju većeg obima,
postojanje više vjerovnika, trajnijoj nelikvidnosti
dužnika.»
Iz obrazloženja:
“Opasnost da će dužnik osujetiti ili znatno otežati
Ivković,Privremene mjere na brodu
54
naplatu potraživanja mora, međutim, biti subjektivne
prirode, što znači da vjerovnik mora ukazati na konkretne
radnje, odnosno propuštanje dužnika poduzetih svjesno
radi ugrožavanja namirenja vjerovnikovih potraživanja, a
sud mora utvrditi postojanje takvih radnji, odnosno
propuštanja dužnika i subjektivni odnos dužnika prema
njima. Ne može se smatrati da je ta opasnost učinjena
vjerojatnom već zbog same objektivno postojeće činjenice
da se radi o potraživanjima većeg opsega, da je dužnik
prezadužen, trajnije nelikvidan ili da izvršenje
zahtijeva više vjerovnika na pravilnost ..........
upućuje odredba čl. 265. st. 2. ZIP ............”
Ivković,Privremene mjere na brodu
55
ZPUP čl. 979
Prije pokretanja ili tijekom parničnog, izvršnog ili
upravnog postupka sud može na prijedlog predlagača
privremene mjere, dopustiti privremenu mjeru zabrane
otuđenja ili raspolaganja brodom, čuvanja i zaustavljanja
broda radi osiguranja predlagačeva novčanog potraživanja,
ako predlagač učini vjerojatnim postojanje svog
potraživanja i postojanja opasnosti da će bez određene
privremene mjere protivnik otuđenjem broda, njegovim
prikrivanjem, uklanjanjem ili na drugi način osujetiti
ili znatno otežati kasnije ostvarivanje predlagačeva
potraživanja.
Privremene mjere radi osiguranja predlagačeva
nenovčanog potraživanja dopustit će se i kad je to
potrebno radi sprečavanja nasilja ili otklanjanja
nenadoknadive štete.
Inostrana doktrina ima problema s pojmom jahta.
Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 16: “...
whether .... pleasure vessels are included in the notion
of “sea-going ships” or not. This seems the case,
provided the pleasure vessels are capable of navigation
at sea.”(54)
(54)
Rodiere, La Navire, p.7.; du Pontavice, Le Statut
des Navires, Paris, 1976, p. 324; Tassel, Saisie
Conservatoire du Navire, Jurisclasseur de Droit
Commercial, issue No. 1105, 1, 1967, p.11, No. 73.
Nacrt Pomorskog Zakonika R. Slovenije, čl. 4. st. 1.
toč. 15. glasi: “Jahta je ladja, ki se uporablja za
negospodarske namene (za razvedrilo, šport ali
rekreacijo) in je opremljena za daljše neprekinjeno
bivanje.” Obzirom na različite definicije jahte, u PZ R.
Hrvatske i R. Slovenije, može se dogoditi da tretman
istog objekta može imati razni tretman, prelaskom iz
Slovenije u Hrvatsku i obratno, a takvi su prelasci vrlo
česti.
DIKA: “Izvršenje i osig. na plovnim objektima
pomorske i unutrašnje plovidbe koji se ne smatraju
pomorskim brodovima odnosno brodovima unutrašnje plovidbe
(čl. 6. ZPUP) provodi se prema propisima općeg izvršnog
postupka (čl. 867. st. 4. ZPUP-a).” str. 525
PZ čl. 5. st. 1. br. 14.
“Jahta jest brod ili brodica koji u neprivredne svrhe
služi razonodi, športu ili rekreaciji”.
Ivković,Privremene mjere na brodu
56
PZ čl. 5. st. 1. br. 15
“Strana jahta je brod ili brodica koji imaju stranu
državnu pripadnost, a koji u neprivredne svrhe služe
razonodi, športu ili rekreaciji i koji se takvim smatraju
i prema propisima dotične države.”
Da li ta definicija jahte pokriva i one jahte koje se
daju isključivo u privredne svrhe, npr. u čarter. Notorno
je da pojedinci strani vlasnici imaju i po desetak jahti
koje daju u čarter. Danas je to priznata privredna
djelatnost. To nije “neprivredna svrha, razonoda, šport,
rekreacija”, barem ne za vlasnika. Možda namjena/svrha
objekta jeste. Ovo može stvarati poteškoće u praksi. Ako
se prihvati da to nije “neprivredna svrha” onda ti
objekti moraju biti ili brod ili brodica po PZ. Ako imaju
stranu zastavu tada doduše mogu biti jahta po stranom
pravu, ali ne po PZ.
SLIJEDI DA U SMISLU ČL. 5.:
Domaća jahta može biti
i brod
i brodica
Dakle svaki plovni objekt namijenjen za plovidbu, bez
obzira na distinkciju iz toč. 2.
Strana jahta je također:
- i brod i brodica, ali je kao jahtu mora smatrati i
propis dotične države. Dakle, ako je strano pravo NE
SMATRA JAHTOM, ONDA NIJE JAHTA NEGO JE, ZA PROPISE PZ,
BROD ILI BRODICA.
BITNO JE DAKLE DA JE STRANO PRAVO SMATRA JAHTOM (ako
strano pravo koristi taj izraz, jer npr. talijansko pravo
govori o “unita da diporto” koje dalje dijeli na
“natanti”, “imbarcazioni” i “navi”).
Propisom čl. 204. PZ pojavljuje se detaljno
razlikovanje:
Čl. 204. propisuje da ako postoje uslovi iz čl. 201.
PZ, to znači da za slučaj ako je brodica (bez obzira da
li udovoljava kriterijima po čl. 5. st. 1. toč. 2.) u
cjelini u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba
državljana R. Hrvatske, može se na zahtjev vlasnika
upisati u upisnik brodova i tada se u pogledu stvarnih
prava primjenjuju odredbe PZ, koje se odnose na brodove.
Međutim, čl. 204. propisuje u vezi sa čl. 202. st. 1.
toč. 3., da se i brodica (bez obzira da li udovoljava
kriterijima po čl. 5. st. 1. toč. 2.) koja je u cjelini
ili dijelom u vlasništvu strane fizičke ili pravne osobe,
ili osobe bez državljanstva ili državljanina R. Hrvatske
koji nema prebivalište u R. Hrvatskoj, ako jahta pretežno
boravi u moru R. Hrvatske, može se na zahtjev vlasnika
upisati u upisnik brodova i tada se u pogledu stvarnih
Ivković,Privremene mjere na brodu
57
prava primjenjuju odredbe PZ, koje se odnose na brodove.
Upotreba glagola “boravi” u prezentu, nije logična kod
prvog upisa! I kasnije, ako je već upisan, boravak može
biti napušten. Da li to znači da će neka vlast to
kontrolirati= ili će vlasnik morati svako toliko
dokazivati “pretežno boravljenje?”
Iz dikcije čl. 204. (“i tada se u pogledu stvarnih
prava primjenjuju odredbe ovog zakona, koje se odnose na
brodove”), proizlazi da se, takove, u Upisnik, upisane
brodice, mogu opterećivati hipotekom, na njima se
stvaraju privilegije, itd., baš kao na brodovima.
Vidi i čl. 217.
Vidi i čl. 218. Strana brodica koja vije tuđu
zastavu, ne može se upisati u očevidnik u R.H., ali se
može u Upisnik po čl. 204.
Međutim, iz propisa o izvršenju i osiguranju na
brodu, u čl. 867. st. 3., izvršenje i privremena
osiguranja na “plovnom objektu koji se u smislu čl. 5.
ovoga Zakona ne smatra brodom provodi se prema propisima
općeg izvršnog postupka”).
Čl. 974. PZ, u vezi sa privremenim mjerama, govori
samo o brodu.
Vrativši se natrag na čl. 5. čini se da jahta nije
uvijek brod, jer može biti i brodica. Izgledalo bi prema
tome da se može odrediti privremena mjera prema jahti,
ako je brod, po 1952. konvenciji ili PZ ili po ZIP.
Ako je pak jahta-brodica, onda samo po ZIP.
Da li to može dovesti do toga da plovni objekt kojeg
strano pravo priznaje kao brod - jahtu, a PZ ne priznaje,
ako taj plovni objekt vije zastavu države ugovornice iz
1952. konvencije, bude tretiran, budući po PZ brodica,
temeljem ZIP-a a ne konvenciji 1952.?
Kod strane jahte, što ako strani propis utvrđuje da
je jahta jahta, ne praveći distinkciju između jahte -
broda i jahte - brodice, kao što to čini PZ, ili ima neki
drugi sistem podjele jahti?
Kod strane jahte da li se za dobivanje privremene
mjere mora, radi zadovoljenja propisa čl. 5. st. 1. toč.
15., pridonijeti strani propis ili će sud zatražiti od
nadležnog ministarstva da pribavi strani propis) Ili će
primijeniti mjere (dužina itd.) plovnog objekta navedene
u čl. 5. st. 1. toč. 2.? Ili će se jednostavno protiv
strane jahte primijeniti PZ ili ZIP? Čak i ako bi inače,
po zastavi, trebalo primijeniti 1952. konvenciju?
Dalje: što ako je brodica, temeljem čl. 204. upisana
u Upisnik brodova? Da li tada stiče tretman broda i u
pogledu privremenih mjera? Ako stiče, onda se dijapazon
pojma jahte još više širi?
Ivković,Privremene mjere na brodu
58
TRIVA
Iz odredbe st. 1. ovog članka (tada čl. 979. ZPUP
Đ.I.) trebalo bi zaključiti da su privremene mjere radi
osiguranja novčanih potraživanja na brodu u zakonu
taksativno navedene. U ..... ZIP-u, čije se odredbe imaju
supsidijarno primjenjivati (čl. 867. st. 5.) usvojeno je
pravilo da se i privremene mjere radi osiguranja novčanih
potraživanja ne određuju u zakonu taksativno (čl. 266.
ZIP). Iako se ovdje strictu sensu ne radi o situaciji za
koju odredba čl. 867. st. 5. predviđa supsidijarnu
primjenu općeg ZIP-a, držimo da bi opće pravilo trebalo
primjenjivati i pri određivanju privremenih mjera na
brodu..........” str. 406.
Iz odredbe st. 2. ovog članka moglo bi se zaključiti
da su razlozi za određivanje privremenih mjera radi
osiguranja nenovčanih potraživanja također .....
taksativno navedeni, ....... str. 406.
TRIVA, str. 407
U teoretskim komentarima iznosi se shvaćanje da
kršenje u upisniku brodova zabilježene zabrane otuđenja
ili raspolaganja brodom radi novčanog potraživanja rađa
posljedicom da se poslije izvršene zabilježbe može novim
upisima provedenim na temelju dispozicije dužnika steći
neko pravo na brodu samo tako da vjerovnik unatoč tome
može tražiti izvršenje na brodu radi naplate svog
potraživanja, dakle protiv osobe koja je na brodu stekla
pravo raspolaganja odnosno pravo vlasništva iako ona nije
osobni vjerovnikov dužnik (v. TRIVA-BELAJEC-DIKA, Sudsko
izvršno pravo - opći dio, Zagreb, 1980., paragr. 53/14.)
str. 407.
U pogledu kršenja privremene mjere zabrane otuđivanja
ili raspolaganja brodom radi osiguranja nenovčanih
potraživanja na istom se mjestu zastupa shvaćanje da se
upisima u javnoj knjizi koji bi bili provedeni na temelju
dobrovoljnog raspolaganja dužnika nakon zabilježbe
zabrane mogu u odnosu na vjerovnika steći određena prava
na brodu samo ako zahtjev radi čijeg je osiguranja bila
odobrena zabrana bude pravomoćno odbijen, dakle ako ne
dođe do mogućnosti njegovog prisilnog ostvarenja (op.
cit. paragr. 53/17).
VUJOVIĆ: Po našoj ocjeni, postoje, doista, tri
posebne vrste privremenih mjera osiguranja novčanih
tražbina na brodovima a svaka od njih ima svoje bitne
karakteristike i pretpostavke.
Čl. 979. ZPUP-a razlikuje ove 3 vrste tih mjera:
Ivković,Privremene mjere na brodu
59
Zabrana isplovljenja broda iz luke (zaustavljanje
broda)
Čuvanje broda pod nadzorom izvršnog suda,
Zabrana otuđenja i raspolaganja brodom (s upisom
zabilješke).
Zakonska definicija pojma takve mjere dana je samo za
prvu i najčešće susretanu privremenu mjeru, na način, da
je u čl. 980. ZPUP-a, izričito rečeno da je to zabrana
isplovljenja broda iz luke................
Za ostale pak privremene mjere (čuvanje te zabrana
otuđenja i raspolaganja brodovima) nema zakonske
definicije, ali se na temelju općih principa imovinskog
prava (obligacionog i stvarnog) uz nekoliko dopunskih
odredbi ZPUP-a, određuje i pojam i smisao i domašaj ovih
dviju preostalih vrsta privremenih mjera.
Po našem shvaćanju, pravni institut privremene mjere
čuvanja broda predstavlja pravnu konstrukciju,
sastavljenu iz kombinacije pravnih instituta ugovora o
djelu (iz čl. 600. ZOO - ugovora o uskladištenju - iz čl.
730. ZOO i ugovora o nalogu iz čl. 749. toga zakona
contractus mandati) a posebni elementi i pretpostavke iz
materije pomorskog plovidbenog prava su dodatne
specijalne odredbe o čuvanju broda iz čl. 890. do 892. i
naročito odredbe čl. 879. st. 2. u vezi sa čl. 983. i
988. ZPUP-a. Privredno sudstvo ima iskustva s izdavanjem
privremene mjere u slučajevima brodova “EUBEKIR”, “Apres-
Tout” i “TRIM” (naročito u vezi sa brodom
“TRIM”...............).
Pravni institut privremene mjere zabrane otuđenja i
raspolaganja brodom iz st. 1. čl. 979. ZPUP-a vezan je uz
stvarnopravne karakteristike zabilježbe privremene mjere
kao tereta u upisniku brodova na listu “C”, što je očito
analogna primjena standardnih pravila zemljišnoknjižnog
prava na nekretninama................ Ovdje moramo istaći
da se ova privremena mjera ne može odnositi na upis
stranih brodova već isključivo domaćih brodova.” str. 10
RUŠINOVIĆ str. 27 i tamo citirano rješenje OPS Rijeka
R-I-35/88 od 7.10.1988. potvrđeno Rješenjem PSH Pž-
3073/88 od 19.9.89.: “Privremeno zaustavljanje broda u
postupku osiguranja valja razlikovati od zaustavljanja
(zapljene) broda u postupku izvršenja.”
RUŠINOVIĆ, str. 28.
Crnić, Izvršni postupak u praksi, Zagreb 1989., str.
48. gdje se citira Zaključke Savjetovanja Saveznog suda
itd., od 10. i 11.VI.1981.
Ivković,Privremene mjere na brodu
60
VUJOVIĆ: “4.1.1. Pravni pojam tražbine.
Prema odredbi toč. 1. st. 1. čl. 15. ZIP, izraz
“potraživanje” u tekstu zakona “...ima značenje prava na
naplatu novčanog iznosa ili nekog činjenja ili
nečinjenja”. Međutim, ta zakonska definicija nije
potpuna. Ovo iz razloga, što pod izrazom “potraživanje”,
treba shvatiti njegovo najšire značenje, u smislu pravnih
instituta općeg dijela obligacionog prava i posebnog
dijela izvršnog procesnog prava a napose pomorskog
plovidbenog prava, tj. još i pravo da dužnik trpi
poduzimanje određenih radnji vjerovnika. Materijalno
pravnu podlogu za to daje odredba čl. 46. st. 1. ZOO,
koja directis verbis navodi da se ugovorna obveza može
sastojati: “......... u davanju, činjenju, nečinjenju ili
trpljenju”. Procesnopravnu podlogu, za ovaj zaključak,
daje odredba čl. 226. ZIP, koja ima naslov “TRPLJENJE I
NEČINJENJE”.
Ovo ....... pojmovno distingviranje, nužno je i iz
danjeg razloga, da bi se točnije uočila razlika između
potraživanja utemeljenih na izvršnim odlukama u smislu
čl. 16. ZIP-a ......... za koje se može ishoditi
osnivanje založnog prava na brodu po odredbi čl. 966.
ZPUP-a, od potraživanja, koja nisu, ili barem ne moraju
biti, osnovana, na izvršnim odlukama, nego je dovoljno da
se temelje na privatnopravnim ispravama, kao što su npr.
ugovori, računi, otpremnice ili dostavnice robe,
skladišnice i drugo što se u smislu predratnog trgovačkog
prava kao zajednički nazivnik nazivalo “belege”. Tim
ispravama (scripturae propriae) predlagač dokazuje
vjerojatnost postojanja svog potraživanja. Što to znači?
Po našoj ocjeni, to bi trebalo značiti da iz činjeničnih
tvrdnji iz prijedloga predlagača juristički proizlazi
obveza protivnika, s time da priložene isprave (belege)
nisu kontrerne s činjeničnim tvrdnjama iz prijedloga. U
praksi privrednog sudstva, naveli bismo, da je mutatis
mutandis analogno situaciji kod “presude zbog izostanka”
iz odredbe čl. 332. st. 1. toč. 4. ZPP-a, u kojoj je
jedan od kumulativno pretpostavljenih uvjeta i to:
“...... ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz
činjeničnih navoda navedenih u tužbi”, a daljni uvjet
onaj iz toč. 5. “..... ako činjenice na kojima se temelji
tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam
tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće
poznate...”. Iz iznesenog slijedi da sud nije dužan bez
prigovora protivnika predlagača ići tu po čl. 7. ZPP
(inkvizitorski - ex offo) u ispitivanje apsolutne
točnosti tvrdnji prijedloga za izdavanje privremene
Ivković,Privremene mjere na brodu
61
mjere. Ipak to je na primjer ponegdje slučaj u praksi.
RUŠINOVIĆ: Moguće je da vjerovnik vjerojatnost
postojanja potraživanja dokazuje sudu i iskazima
ponuđenih svjedoka (6) Predmeti OPS Rijeka R-I-311/86,
81/87, 22/85, 23/89)
Postavlja se pitanje nije li sama mogućnost davanja
depozita ili izvjesne garancije (čl. 978. PZ), dokaz da
postoji mogućnost neznatne štete, jer depozit ima
troškove samo obzirom na kamate, a garancija samo u
pogledu na troškove garancije (bankovna ili slična
komisija). Uz elastičnu primjenu propisa čl. 270. st. 2.
ZIP i ta šteta može se kontrakarirati zahtjevom dužnika
za polaganje kontrapologa/garancije od strane vjerovnika
a po rješenju suda.
VUJOVIĆ
“4.1.2. Subjektivna opasnost kao opći uvjet za
izdavanje privremene mjere.
Po čl. 979. st. 1. ZPUP, vjerovnik je dužan učiniti
vjerojatnim i postojanje tzv. subjektivne opasnosti, tj.
opasnosti da bi bez takve mjere dužnik mogao: spriječiti
ili znatno otežati naplatu potraživanja time što bi svoju
imovinu, odnosno svoja sredstva (npr. brod, brodsku
opremu i sl.) (mogao) otuđiti, prikriti ili na drugi
način njima raspolagati na štetu vjerovnika - ispravno
predlagača. Radit će se o subjektivnoj opasnosti ako
dužnik (brodar) prema tvrdnji predlagača, svojim radnjama
zanemaruje, npr. opskrbu broda gorivom i drugim
materijalom za iskorištavanje broda ili uzdržavanje
broda, ili pak ne isplaćuje osobne dohotke članovima
posade broda, ili pak ne plaća naknade (proviziju) i
troškove agentu broda, odnosno naknade za izdatke
zapovjednika broda. Kod toga nije važno da li je
protivnik (dužnik-brodar) kriv ili nije kriv za ovo
neplaćanje, jer krivnja nije relevantna. Dovoljna je
tvrdnja da je prestao izvršavati svoje obveze, a razlozi
zbog kojih je došlo do toga nisu bitni. Nije dakle
dovoljna objektivna opasnost, koja potiče izvan
djelovanja dužnika, jer je bitno osobno djelovanje
brodara. No, ako se međutim izvršenje tražbine ima
ostvariti u inozemstvu, postojanje opasnosti se po
izričitoj odredbi iz čl. 265. st. 2. ZIP-a, presumira.
Presumpcija je apsolutna, pa dokaz o protivnom nije
dopušten (presumptio iuris et de iure). Dakako, ovo se
odnosi na situaciju kad je predlagač osoba (fizička ili
pravna) koja se u SFRJ obraća sudu sa zahtjevom za
Ivković,Privremene mjere na brodu
62
izdavanje privremene mjere a ne vrijedi za obratni
slučaj. U jednom predmetu se o tom pitanju tako izjasnio
Viši privredni sud Hrvatske, kad je povjerilac
(predlagač) iz inozemstva ustvrdio da je za njega SFRJ
inozemstvo pa da zato vojuje presumpcija iz čl. 265. st.
3 ZIP-a u njegovu korist. Dakle, jugoslavenski sudovi
interpretiraju odredbu čl. 265. st. 3. ZIP-a onako kako
ona glasi s aspekta njezine primjene u SFRJ a ne s
aspekta njezine primjene s pozicija inozemnih povjerilaca
(npr. jahta “Paula” u luci Pula nije “inozemstvo” makar
je predlagač mjere Yahting Club s područja SR Njemačke.”
str. 9.
VUJOVIĆ:
“Iz iznesenog smo utvrdili da se pravni institut
privremenih mjera iz čl. 979. ZPUP-a sastoji iz općih i
posebnih (ili sadržajno bolje rečeno zakonskih uvjeta ili
naprosto pretpostavki), od kojih su opći vjerojatnost
postojanja tražbine i vjerojatnost postojanja subjektivne
opasnosti, a posebni oni o kojima će posebno biti riječi
kod pojedinih vrsta privremenih mjera. Bitno je uočiti da
se svi elementi, dakle i opći i posebni, moraju
kumulativno ispuniti da bi došlo do zakonito izdane
privremene mjere, te da ne postoji niti jedna zakonska
zabrana ili smetnja za njezino izdavanje.” st. 9.
DIKA: str. 535: “Premda bi iz načina na koji su
redigirane odredbe čl. 979. ZPUP-a (st. 2. koji se odnosi
na privremene mjere radi osiguranja nenovčanih
potraživanja upućuje na st. 1., koji se odnosi na
osiguranje novčanih) proizlazilo da bi opasnost
osujećenja budućeg namirenja nenovčanih potraživanja
trebalo da bude subjektivna, čini se da bi u pogledu te
opasnosti bilo razumnije prihvatiti rješenje iz ZIP-a, da
bi se naime trebalo raditi o objektivnoj opasnosti (34).
Time bi se postiglo usklađivanje ranijeg ZPUP-a s
kasnijim ZIP-om u situaciji u kojoj bi se postojeće
rješenje iz ZPUP-a prije moglo pripisati redakcijskoj
omašci nego promišljenom stavu zakonodavca.”
(34) O pojmu objektivne opasnosti kao pretpostavci za
određivanje privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih
potraživanja v. Triva-Belajec-Dika, op.cit., str. 400)
Vidi i kod Konvencije 1952., čl. 1. - Vjerojatnost
tražbine i opasnost
Vidi odluke:
PSH u spisu II-Pž-3675/90-2 od 28.12.1990., žalba
Ivković,Privremene mjere na brodu
63
odbijena.
Iz obrazloženja:
Dužnik u svojoj žalbi ne osporava objektivno
postojanje opasnosti namirenja potraživanja vjerovnika,
on samo tvrdi da nije ispunjen subjektivni moment
opasnosti iz st. 1. člana 979. ZPUP-a. Međutim, to se ne
može prihvatiti, jer je iz spomenutih teleksa u spisu
jasno vidljivo da je vjerovnik poduzeo niz radnji da dođe
do namirenja svoje tražbine i da je dužnik pao u
zakašnjenje s plaćanjem dospjele tražbine per 7.12.1990.
PSH u spisu II-Pž-3611/90-2 od 19.12.1990. žalba
vjerovnika.
Iz obrazloženja:
Okolnost što ta tražbina do danas nije podmirena
prema stajalištu ovog suda, upućuje
na zaključak da dužnik ZNATNO otežava kasnije
ostvarivanje predlagateljevog
potraživanja, osiguranje kojeg se predlaže izdavanjem
ove privremene mjere.
OPS Split I-R-85/88)
BERLINGIERI, F., I diritti di garanzia sulla nave,
l’aeromobile i le cose caricate, 571, para 194. “Lo
circonstanza che il sequestro della nave..... costituisce
il modo di esercizio del privilegio ed e’ necessario per
impedire il decorso del termine stabilito per
l’estinsione della garanzia ha come logica consequenza
che l’interesse di agire e’ dato dal fatto stesso
dell’esistenza del privilegio e non invece come in
diritto comune, dal pericolo di perdere la garanzia del
credito (23)
(23) Quindi il sequestro conservativo della nave...
deve essere concesso solo che venga data la attendibile
dimostrazione della esistenza del privilegio
indipendentemente dall’ esistenza o meno del pericolo di
perdere la garanzia (speziale) del credito, valutato sia
in termini generali considerando la situazione
patrimoniale del debitore, sia in termini particolari
considerando il pericolo di alienazione della nave
............. gravata.
Nel caso dei privilegi sulla nave ...................
l’elemento non viene affatto in considerazione, poiche’
il sequestro ha con tutta evidenza, funzione di
attuazione della garanzia.
- - - -
Str. 574. para 195. “Queste conclusioni sembrano
applicabili anche relativamente all’esecizio del
Ivković,Privremene mjere na brodu
64
privlegio sul nolo...................
- - - -
Posto quindi che il creditore deve agire senza
indugio per poter procedere all’ attuazione della
garanzia preima che questa si estingua, nessuna
particolare dimostrazione egli e’ tenuto a formire allo
scopo di procedere al sequestro conservativo della
garanzia risultando dalla stessa natura del bene
gravato.”
Vidi čl. 224., 218., 227., 231., st. 1. toč. 2. i
233. st. 2. i 3. biv. ZPUP.
VUJOVIĆ: “U čl. 979. st. 1. ZPUP-a je točno rečeno da
se mogu provesti sve tri vrste privremenih mjera za
novčane tražbine, ali nije rečeno koje mjere dolaze u
obzir za nenovčane tražbine. U literaturi se smatra da
nema smetnji da o tome sud slobodno odlučuje (Prof.
Jakaša: Udžbenik plovidbenog prava, Zagreb 1983, str.
441). Mi međutim idemo dalje, jer smatramo da je moguće i
za nenovčane tražbine sve tri vrste privremenih mjera,
tj. kao i kod novčanih tražbina, jer za to ne vidimo
smetnji. Rukovodimo se pri tome samom naravi stvari (po
kriteriju rationae materiae). str. 11.
DIKA (str. 535): “....... to bi mogla biti svaka
mjera kojom se postiže svrha takovog osiguranja (arg. iz
čl. 286. ZIP-a) (33), npr. zabrana otuđenja ili
raspolaganja brodom na koji je upravljeno potraživanje,
uz zabilježbu zabrane u upisnik brodova, zabrana
protivniku predlagača da poduzima radnje kojima se nanosi
šteta na brodu prema kojemu je upravljeno pravo
predlagača (arg. per analogiam iz čl. 286. ZIP-a).
TRIVA-BELAJEC-DIKA, str. 353 br. 16: “Lista
privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih potraživanja
nije taksativna........... Primjera radi sugerira se neke
od mogućih mjera...........
zabrana otuđenja ili opterećenja pokretnih stvari na
koje je upravljeno potraživanje, a i čuvanje tih stvari
(268. t. 1. v. 13/1);
zabrana otuđenja ili opterećenja nekretnina........
uz zabilježbu zabrane u zemljišne knjige (268. t. 2.; v.
13/2);
zabrana dužniku da poduzima radnje koje mogu nanijeti
štetu vjerovniku, te zabrana da se izvrše promjene na
stvarima na koje je upravljeno potraživanje (268. t. 4.)
zabrana dužnikovom dužniku da dužniku preda stvari na
koje je upravljeno potraživanje (268. t. 4.)
Ivković,Privremene mjere na brodu
65
VUJOVIĆ “U čl. 979. st. 1. je točno rečeno da se mogu
provesti sve tri vrste privremenih mjera za novčana
potraživanja, ali nije rečeno koje mjere dolaze u obzir
za nenovčane tražbine”. str. 11.
TRIVA
(05) U zakonu ....... nema posebnih odredaba o
kvaliteti opasnosti koju treba učiniti vjerojatnom radi
postizanja privremene mjere radi osiguranja nenovčanih
potraživanja pa bi, ..... bilo moguće stati na stajalište
da i za ovu opasnost važi pravilo iz st. 1. ovog člana,
po kome opasnost mora biti subjektivna, ali i na
stajalište da, ......... treba primijeniti supsidijarno
važeće pravilo iz čl. 267. st. 1. ZIP-a, po kome je
......... dovoljno učiniti vjerojatnom objektivnu
opasnost. Držimo da bi ovo drugo stajalište trebalo
usvojiti ............. str. 406.
Pravni stav Građanskog dojela Vrhovnog suda Srbije,
22.6.1983., Sp-6/84-51 i Zbirka 369; VsSr Gzz-52/83 od
28.3.1983.; VsM Gzz-32/83 i Rev-458/83 od 6.10.1983.,
Vračar 161- cit. prema Crnić, op. cit. str. 209:
“2. Sud neće usvojiti prijedlog za izricanje
privremene mjere za osiguranje nenovčanog potraživanja
koji je po svom djelovanju i pravnim posljedicama
identičan s tužbenim zahtjevom, osim kada se tužbeni
zahtjev odnosi na zaštitu državine, stanarsko pravo ili
nenovčano potraživanje.
Iz obrazloženja:
Prema shvaćanju vrhovnog suda, privremene mjere kao
sredstvo obezbeđenja mogu biti predložene prije
pokretanja parnice, u toku parnice, po pravomoćnosti
presude ili u izvršnom postupku. Suština privremenih
mjera zavisi od prirode zahtjeva koji treba obezbediti, a
one se određuju po odredbama izvršnog postupka.
Prema odredbi čl. 267. ZIP, radi obezbeđenja
nenovčanog potraživanja sud može odrediti privremenu
mjeru ako je vjerovnik učinio vjerojatnim postojanje
potraživanja i opasnost da se inače ostvarivanje
potraživanja osujeti ili znatno oteža. Privremena mjera
se može odrediti i kad vjerovnik učini vjerojatnim da je
mjera potrebna da bi se spriječila upotreba sile ili
nastanak nenadoknadive štete. Rješenje o usvajanju
privremene mjere po svom djelovanju i pravnim
posljedicama ne smije da bude identično s tužbenim
zahtjevom, jer bi se u takvom slučaju privremenom mjerom
prejudicirala odluka o tužbenom zahtjevu, a provođenje
Ivković,Privremene mjere na brodu
66
takve privremene mjere imalo bi za posljedicu konačno
izvršenje sudske odluke.”
Vidi i tamo cit. presude: VsM Gzz-32/83 i Rev 458/83
od 6.10.1983. Sp-12/83-50
TRIVA, (01) “Iz odredbe st. 1. ovog člana ne
proizlazi jasno zaključak da se privremena mjera može
odrediti i nakon okončanja, npr. parničnog postupka
............. Takav ........... zaključak proizlazi jasno
iz odredbe čl. 263. ZIP, po kojoj se privremena mjera
može odrediti i nakon okončanja sudskog ili upravnog
postupka sve dok izvršenje ne bude provedeno.” (str. 406)
Postavlja se naime pitanje da li “uvjet” iz čl. 974.
PZ (“Prije pokretanja ili tijekom”) ostaje na snazi
unatoč dikcije “uz uvjete utvrđene propisima općeg
izvršnog postupka”, kada ZIP u čl. 372. uključuje i
“nakon okončanja tih postupaka”. Za žaliti je da
zakonodavac nije to jasnije izrazio.
Vidi 974-06-OPS Split -IX-I-R-29/90 od 25.05.1990.
Triva-Belajac-Dika, Sudsko izvršno pravo, str. 356.
Crnić, Izvršni postupak u praksi, str. 213, navodi u
napomeni, da se vidi primjer br. 79 do 93. Iz tih
primjera proizlazi velika šarolikost određivanja. Tako
npr. br. 79. “Ova privremena mjera traje......... dana,
računajući od dostave ovoga rješenja dužniku ..........”.
Br. 80: “Ova privremena mjera trajat će do pravomoćnosti
odluke ......... ili do drugačije odluke suda ako se
promijene okolnosti zbog kojih je određena tako da ona
nije više potrebna.” Br. 81: “a privremena mjera traje do
drugačije odluke suda (čl. 272. st. 1. ZIP)”. U nekoliko
primjera: “Ova privremena mjera traje do pravomoćnosti
odluke ........ ili do drugačije odluke suda, ako se
okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije ne
promijene tako da mjera više nije potrebna.”
PS H II-Pž-1159/91-2 od 11.4.1991. (OPS RI-XI-R-I-
30/91-?6 od 16.3.1991.)
“Preinačava se točka III, točka IV i točka V. izreke
rješenja OPS Rijeka br. R-I-30/91 od 16. ožujka 1991. i
rješava.
Ova privremena mjera zaustavljanja m/b CHAMPION u
luci Rijeka trajat će sve do okončanja postupka kojeg je
predlagatelj dužan pokrenuti pred nadležnim sudom odnosno
Ivković,Privremene mjere na brodu
67
drugim državnim organom u roku od 15 dana, određenim u
pretposljednjoj točki izreke cit. prvostepenog rješenja.
U preostalom nepobijanom dijelu prvostepeno rješenje
ostaje nepromijenjeno.”
Iz obrazloženja:
“Žalba je osnovana.
Ne odgovara duhu i smislu odredbe čl. 986. ZPUP
vezanje privremene mjere na kalendarski rok dana na pr.
15. travnja 1991., nego uz obvezu vjerovnika da u roku od
15 dana on pokrene postupak (na pr. parnični postupak
pokrene tužbom za povrat vozarine radi koje je brod
zaustavljen), ali i u tom istom roku pruži dokaz o tome
da je taj postupak stvarno pokrenut radi opravdanja
izdane mjere.
Zato ukoliko je taj postupak pokrenuo, posljedica je
ta da mjera traje do okončanja toga postupka, s tim da je
dužnost vjerovnika da sudu koji je izdao mjeru dostavi
dokaz o tome da je pokrenuo taj postupak.”
Vidi 974-6: OPS Split -IX-I-R-29/90 od 25.05.1990.
Vidi: PS H II-Pž-1159/91-2 od 11.4.1991. (OPS RI -
XI-R-I-30/91-?6 od 16.3.1991.). fusnota gore.
TS KP Rg-171/86
Status predlagatelja se ocjenjuje po pravu
pripadnosti broda npr. u pogledu da li je predlagatelj
brodar ili shipbroker, ali u pogledu da li su dati
zakonski uvjeti za izdavanje privremene mjere u pogledu
vjerojatnosti zahtjeva i opasnosti prosuđuju se po lex
fori.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
TS KP Rg-50/88
Predlagatelj koji je bio charterer po C/P,
sklopljenom s protustrankom, vlasnikom broda “Y”, podnio
je prijedlog za privremenu mjeru za zaustavljanje broda
“Y”. Brod “Y” trebao se je temeljem C/P prezentirati
predlagatelju u Suezu dne 6.3.1988., a u stvari brod “Y”
doplovio je u Koper za drugog charterera. Predlagatelj i
protustranka nisu raskinuli C/P. Predlagatelj je
čartrirao drugi brod pod slabijim uvjetima, te je uslijed
toga pretrpio štetu. Sud je izdao privremenu mjeru.
OPS Split XII-IR-27/84 od 2.3.1984., OPS Rijeka R-I-
17/85-25 od 18.1.1985. i VPS H Pž-532/85-2 od 2.4.1985.
Treba spomenuti da izraz “može” u st. VIII. ovog
rješenja nije u skladu s čl. 978. PZ, jer poslije
polaganja, u rješenju određenog iznosa na račun suda čl.
Ivković,Privremene mjere na brodu
68
978/979 određuje da se MORA brod osloboditi, a ne da se
“može”.
JAKAŠA “Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi ne
predviđa situacije u kojima bi izvršni sud bio ovlašten
na određivanje privremenih mjera po službenoj dužnosti.
RUŠINOVIĆ: (b) Postoji međutim mogućnost da sud
osiguranja po službenoj dužnosti odredi zaustavljanje
broda (arg. iz čl. 2. st. 2. ZIP u vezi sa čl. 867. st.
5. ZPUP).
Okružni sud u Rijeci Gž-940/89 od 31.5.1989.
(Općinski sud Mali Lošinj I-2/89 od 5.1.1989.)
(Radilo se i o inozemnoj jahti. Vlasnik jahte fizička
inozemna osoba, bio je navodno vlasnik tvrtke T & TC. iz
T. u inozemstvu, koja je tvrtka dugovala domaćoj pravnoj
osobi Lit. 40,760.000.- Na prijedlog domaće pravne osobe,
Općinski je sud dopustio privremenu mjeru.)
“Ukida se Ist. rješenje i predmet upućuje OPS Rijeka
kao stvarno i mjesnom nadležnom.
Prema odredbi čl. 36. st. 1. toč. 1g Zakona o
redovnim sudovima (NN br. 32/88) u sporovima iz
međusobnih privrednih odnosa između inozemnih fizičkih i
pravnih osoba i domaćih pravnih osoba, za suđenje je
nadležan OPS.
Kako dakle konkretni spor ne spada u nadležnost
Općinskog suda, valjalo je uvaženjem žalbe predloženika
............ riješiti kao u izreci.”
DIKA: “U slučaju u kojem bi sud određivanja izvršenja
bio različit od suda provođenja izvršenja bilo bi
svrsishodno u postupku osiguranja na brodu privremenom
mjerom zaustavljanja i/ili čuvanja broda dopustiti tzv.
leteće osiguranje - sud koji bi dopustio privremenu mjeru
predao bi predlagaču rješenje o izvršenju i, eventualno,
druge spise, ovlašćujući ga da provođenje privremene
mjere zatraži od svakog stvarno nadležnog suda na čijem
se području brod zatekne (arg. iz čl. 70. ZIP-a). (str.
527)
TS KP Pg-369/87
“Predlogu tožnice se ugodi in se dovoli
začasna odredba
s prepovedujo dolžnikovemu dolžniku, to je
upravljalcu luke ali marine kamor bi vplula, se privezala
ali kako drugače mudila ladja - jahta “L”, luke
pripadnosti Gibraltar, last dolžnikov, dopustiti dolžniku
Ivković,Privremene mjere na brodu
69
izplutje navedene jahte.
dolžnikov dolžnik je dolžan v ta namen zadržati
listine ladje, če pa mu jih dolžnik ne izroči obvestiti
pristojno luško kapitanijo, kateri se nalaga postopati po
čl. 890/I tč. 1. ZPNP,
ta začasna odredba traja do pravomočne rešitve te
zadeve najdalje pa eno leto od dneva izdaje, sme pa se
tudi podaljšati.”
Možda bi tekst takovog rješenja mogao glasiti kao
dolje ili slično:
Temeljem odredbe čl. 974. st. 1. u vezi sa čl. 975.
st. 6. PZ, a radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika
....... prema dužniku ............., u iznosu od
............. u što su uključene kamate, troškovi
parničnog i izvršnog postupaka, te postupka osiguranja
ODREĐUJE SE privremena mjera zaustavljanja broda
Zabranjuje se brodu XY, luke upisa .......... koji
vije zastavu države ................, odlazak iz luke u
kojoj se bude našao na teritorijalnom moru ili
unutrašnjim morskim vodama.
Poziva se Lučka Kapetanija na čijem se području nađe
brod, da brodu XY dužnika zzz oduzme isprave koje
odgovaraju hrvatskim ispravama: upisni list odnosno
brodsku svjedodžbu, popis posade i ispravu o sposobnosti
broda za plovidbu (čl. 887. st. 1. toč. 1. PZ).
Poziva se osoba ovlaštena da raspolaže s teretom koji
se nalazi na brodu XY da se prijavi sudu u roku od tri
dana, od dana zaustavljanja broda jer će u protivnom sud
toj osobi postaviti privremenog zastupnika (čl. 890. st.
1. PZ).
Dok se teret nalazi na brodu XY, brigu o čuvanju
tereta vodi zapovjednik broda (čl. 890. st. 2. PZ).
Privremenom mjerom zaustavljanja broda XY u luci
Rijeka ne dira se u prava i dužnosti stranaka koje
proizlaze iz Ugovora o prijevozu stvari (čl. 984. PZ).
Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za
vrijeme zaustavljanja broda XY u luci Rijeka, snosi
vlasnik broda ili brodar (čl. 983. st. 1. PZ).
Dopuštena privremena mjera zaustavljanja broda xy u
luci Rijeka trajati će do pravomoćnog okončanja parničnog
postupka kojega je vjerovnik privremene mjere dužan
pokrenuti radi opravdanja privremene mjere u roku od 15
dana, kod nadležnog suda (čl. 981. st. 1. i 2. PZ).
Ukoliko predlagatelj u roku od 15 dana od dana
Ivković,Privremene mjere na brodu
70
primitka ovog Rješenja ne dokaže da je pokrenuo parnični
postupak kod nadležnog suda radi opravdanja privremene
mjere, sud će, na prijedlog dužnika, ukinuti privremenu
mjeru (čl. 981. st. 3. PZ).
Sud može osloboditi brod zaustavljanja ako
protustranka položi na račun ovog suda kod Riječke banke
Rijeka br. ............. iznos od US$ ................
ili dade osiguranje ili drugu imovinsku vrijednost u
visini svote tražbine za koje je dopušteno zaustavljanje,
uz uvjet da su ta osiguranja odnosno druge imovinske
vrijednosti raspoloživi i prenosivi u korist vjerovnika
(čl. 978. st. 1. PZ).
Utvrđuje se da je predlagatelj unaprijed iskazao da
je voljan prihvatiti i garanciju “P & I” kluba, ukoliko
je dužnik ponudi.
Sud će ukinuti dopušteno zaustavljanje ako dužnik
dokaže da je u nekoj drugoj državi već dao primjereno
osiguranje ili drugu imovinsku vrijednost za istu
tražbinu a za istog vjerovnika, uz uvjet da osiguranje
ili druga imovinska vrijednost odgovara uvjetima iz toč.
VII ovog Rješenja i da država na čijem je području
osiguranje ili druga imovinska korist dana, postupa na
jednak prema osiguranjima i drugim imovinskim
vrijednostima koji su položeni na području SFRJ (čl. 979.
PZ).
Sud će obustaviti osiguranja i dopuštenu privremenu
mjeru ukinuti ako dužnik položi sudu svotu tražbine koja
se osigurava s kamatama i troškovima, ili ako dužnik
učini vjerojatnim da je tražbina u vrijeme donošenja
Rješenja već bila naplaćena tražbina ili dovoljno
osigurano, ili ako je pravomoćno utvrđeno da tražbina
nije nastala ili da je prestalo (čl. 982. u vezi čl. 971.
st. 3. toč. 1 - 3 PZ).
Davanje osiguranja i druge imovinske vrijednosti ne
znači priznanje odgovornosti za tražbinu za koja je
osiguranje odnosno druga imovinska vrijednost dana, niti
odricanje od mogućnosti ograničenja odgovornosti (čl.
980. PZ).
Poziva se dužnik zzz da u roku od tri dana postavi
punomoćnika za primanje pismena u R. Hrvatskoj, jer će u
protivnom sud o trošku dužnika - protustranke postaviti
protustranci privremenog zastupnika ovlaštenog za
primanje pismena (čl. 146. ZPP u vezi čl. 14. ZIP-a i u
vezi s čl. 867. st. 5. PZ).” 2.
Poziva se stvarno nadležan sud na čijem se području
nađe brod XY, da na osnovu prijedloga vjerovnika, provede
izvršenje.
Ivković,Privremene mjere na brodu
71
VUJOVIĆ: “Budući da izdavanje privremenih mjera
zaustavljanja broda naročito inozemne zastave nema svrhe
nakon što je on isplovio iz luke, a radi se o graničnim
slučajevima, gdje postoji dilema o tome treba li izdati
mjeru ili ne, uputnije je izdati nego odbiti zahtjev za
izdavanje dozvole privremene mjere, ovo iz razloga što
privremene mjere zaustavljanja brodova ne prejudiciraju
nijedno međusobno pravo stranaka (ne diraju u prava
stranaka iz obligacionog odnosa) ...... Nadalje aktivira
se jurisdikcija domaćih sudova po forumu imovine iz čl.
58. ZPP, što pruža šansu i brodaru da brod isplovi.
Kaucija odnosno garancija stvara sigurnost vjerovnika dok
spor traje i u slučaju opravdanosti tužbenog zahtjeva
tražbina vjerovnika se namiruje iz depozita dužnika
(uračunavanjem radi isplate tj. solvendi causa) tj. do
visine osnovanosti zahtjeva.” str. 14.; Vidi odluku VPS H
II-Pž-1285/87-2 od 11.08.1987.
(45)Vidi brod CHAMPION/ odluke VPS H II-PS-1383/87-2
od 25.05.87; Pž-1285/87-2 od 11.08.87; Brod CHALANGER;
PSH Pž-163/92 od 14.2.92; Pž-3675/92 od 28.12.92;
Vujović/ Str. 14.; PSH Pž-834/93 od 20.04.93. itd.
(46)TRIVA
«(07) Ni ovaj zakon ni Zakon o izvršnoma postupku
nemaju posebnih propisa o pravnim posljedicmaa kršenja
izrečenih privremenih mjera osiguranja, pa zaključke o
njima treba izvoditi u osloncu na opća načela pravnog
sistema. - Propuštanje odredjenih aktivnosti ....moći
će se sankcionirati uz odgovarajuću primjenu odredaba o
prisiinGtt Izvršenju obveze na radnju čl. 224 i^ 225.ZIP-
a,- izvršni dužnik ili treći koji prekrši privremenu
mjeru bit če odgovoran za štetu koju izvršni vjerovnik
pretrpi - čl. 154 ZOO - Umišljeno postupanje dužnika i
njegovih pomagača protivno izrečenim privremenim mjerana
radja i krivičnopravnu odgovornost - čl. 149 KZH; čl. 24
KZJ.» str.407
(47)Privreda i pravo, 1990, 11-12, str.822
(48)Vidi: Ilešič i dr., Mednarodno zasebno pravo,
1983 str. 43., čl. 24
" Cesija pomeni spremembo subjektov obilgacijskega
razmerja.... Cessio je namreč akcesorni pravni posel,
odvisen od obstoja terjatve. Nova terjatev je vsebinsko
enaka prejšnji. Čeprav je sicer cesija samostojen pravni
posel med cedentom in cesionarjem, je treba ob presoji
razmerja upoštevati razmerje med cedentom in cessusom ter
zagotoviti odstopljenemu dolžniku enak pravni položaj
kakršnega je imel pred odstopom.
ZMZP izhaja iz spoznaje da imamo pri cesiji već
Ivković,Privremene mjere na brodu
72
statutov, da torej sama cesija lahko sodi pod drugo
pravo, kakor terjatev, ki se prenaša.......•,..učinki
cesije proti dolžniku ki pri tem aktu ni sodeloval,
presojajo po pravu odstopljene terjatve. Po lex causae je
tedaj treba presojat zlasti dopustnost odstopa, njegov
način, učinek plačila cedentu pred obvestilom o odstopu,
dolžnikove ugovore ter akcesorne terjatve».
(49)Perović-Stojanovic, Komentar^ str. 993: ".....
propuštanje da izvrši ovu dužnost ( obavjest) ima za
posledicu da, ukoliko dužnik ispuni svoju obavezu prema
ustupiocu, to će biti punovažno i dovešće do prestanka
njegove obaveze....•.Pomenimo uzgred da, u ovakvom
slučaju, ustupilac prima isplatu potraživanja od dužnika
u svoje ime ali za račun prijemnika, tako da je dužan da
primljenu isplatu preda njemu."
(5O)VSH GS-1627/72 od 20.4.1972 : Okolnost da cedent
nije obavjestio cessusa o cesiji, nema za posljedicu
pravnu nevaljanost cesije ( pregled VSH, 2/73 str. 10)
jednako VGS, Sl. 1471/71 PiP, 5/72, str. 47. ( citirano
prema: Pregled sodne prakse in literature : Obligacijska
ramerja, splošni del, Ljubljana 1987, str. 504)
(51)Tribunale di Genova 22.03.1994, Dir.mar. 1994,
531:
"E legitimo il sequestro dl una nave a garanzia di un
credito nel confronti di una societa, che di tale nave
figura come "registered owner" nel Lloyd's Register of
Ships, ove non venga fornita la prova documentale della
appartenenza ad altro soggetto." (1) ------- <1) vidi
notu str.531, 532.
Ivković,Privremene mjere na brodu
73
Čl.975
(1) PRIVREMENA MJERA ZAUSTAVLJANJA BRODA PROVODI SE
NA TEMELJU ZABRANE ODLASKABRODA IZ LUKE.
Zaustavljanje broda je najčešći slučaj donašanja
privremenih mjera. U praksi se ista donaša, od strane
suca pojedinca, skoro uvijek, bez prethodnog ročišta.
Rješenje se dostavlja Lučkoj Kapetaniji, obično u dva
primjerka, sa nalogom, da Lučka Kapetanija, službeno
preda jedan primjerak zapovjedniku zaustavljenog broda i
da dostavnicu o tome, potpisanu, vrati sudu.
Obzirom da temeljem čl. 985 u vezi sa čl. 887 PZ-a,
treba izvršiti odredjene radnje, to sud u rješenju o
privremenoj mjeri nalaže Lučkoj Kapetaniji da postupi po
čl. 985 i 887.
(vidi čl. 985).
Činjenica je medjutim da je bilo već nekoliko
slučajeva da su brodovi kojima je uredno dostavljena
privremena mjera zabrane odlaska iz luke,
jednostavno isplovili sa sidrišta, a čak i iz luke
(veza). U praksi nije nadjeno rješenje za sprečavanje
takovih slučajeva. Privremena mjera, ako sadrži i
"čuvanje", mogla bi se u praksi nekako provesti na način
da se posadi oduzmu pomorske knjižice i/ili putne
isprave, ili oboje, zajedno sa brodskim dokumentima.
Moglo bi se takodjer ostaviti na brodu samo potrebni
minimalni broj posade, a ostatak posade smjestiti u hotel
dok traje privremena mjera. Ovo potonje predstavlja i
trošak, koji može biti dosta visok.
U sudskoj praksi bilo je lutanja u pravcu što se
podrazumijeva pod lukom, pa je tako bilo slučajeva da je
sud smatrao da brodogradilište nije luka, i da se ne može
zabraniti odlazak jer će to smetati brodogradilištu.
Vidi i komentar uz čl. 985.
Vidi i odluke za brod CHALANGER u čl. 974.
------------------------
(1) ZPUP čl. 980: "Privremena mjera zaustavljanja
broda sastoji se u zabrani odlaska broda iz luke odnosno
pristaništa."
Ivković,Privremene mjere na brodu
2
Čl.976
1) PRIVREMENO ZAUSTAVLJANJE BRODA MOŽE SE ODREDITI
SAMO ZA TRAŽBINE iz ČLANKA 878. STAVKA 1. i 2.
OVOGA ZAKONA.
(2)ODREDBE O OGRANIČAVANJU PRIVREMENOG ZAUSTAVLJANJA
BRODA SAMO ZA TRAŽBINE IZ STAVKA 1, OVOGA ČLANKA
PRIMJENJUJE SE NA STRANE BRODOVE SAMO AKO IZMEDJU DRŽAVE
ČiJU ZASTAVU STRANI BROD VIJE. I REPUBLIKE HRVATSKE
POSTOJI UZAJAMNOST. 1
STAV 1.
U st.1. određeno je da se "privremeno zaustavljanje
broda može dozvoliti samo za tražbine iz čl. 878 st,1. i
2. ovoga Zakona".
Propis se dakle odnosi na zaustavljanje.
Tekst čl. 976 PZ. govori samo o zaustavljanju, pa bi
u vezi sa čl. 878 trebalo eventualno tumačiti isti u
pravcu da se odnosi isključivo na ostale privremene
mjere. Ipak mislim da to nije bila intencija zakonodavca.
Čl.878. st.1. odnosi se na "tražbine osigurane
založnim pravom na “brodu". Založna prava su propisana u
čl. 234 do 249 (hipoteka) i čl. 250 do 266 (privilegiji).
Privilegiji na osnovu propisa čl. 250 su:
"Pomorski privilegiji postoje za:
1). sudske troškove učinjene u zajedničkom interesu
svih vjerovnika u postupku ovrhe ili osiguranja kako bi
se sačuvao brod ili kako bi se provela prodaja te
troškove čuvanja i nadzora od ulaska broda u posljednju
luku, lučke naknade i naknade za usluge službe sigurnosti
plovidbe: troškove peljarenja; tražbine s osnove
doprinosa za socijalno osiguranje; tražbine nadležnog
tijela za naredjeno i izvrSeno vadjenje ili uklanjanje
podrtine;
2). tražbine s osnove plaće zapovjednika i ostalih
članova posade broda;
3) . tražbine s osnove nagrade za spašavanje na moru
te doprinosa broda u zajedničku havariju;
4). tražbine s osnova naknade štete zbog sudara
brodova ili drugih nezgoda plovidbe te naknade štete
napravama luka, dokova i plovnih putova; tražbine s
osnove naknade štete zbog gubitka ili oštečenja tereta i
Ivković,Privremene mjere na brodu
3
prtljage;
5). tražbine iz ugovora ili poslova što ih je
zapovjednik, izvan sjedišta brodara, na temelju svoga
zakonskog ovlaštenja, sklopio odnosno obavio za
stvarne potrebe da se brod očuva ili da se nastavi
putovanje, bez obzira na to je li zapovjednik istovremeno
i vlasnik ili suvlasnik broda.
Pomorski privilegij u korist glavnice postoji i za
kamate."
Čl. 878. PZ. glasi;
“Odredbe općeg izvršnog postupka o ograničenju
izvršenja ne primjenjuju se ako se izvršenje provodi
radi ostvarenja tražbine osigurane založnim pravom na
brodu.
Odredbe općeg izvršnog postupka o ograničenju
izvršenja ne primjenjuju se na izvršenje prodajom broda
ni ako se izvršenje traži radi namirenja tražbine
koja proizlazi iz:
1.štete prouzročene sudarom broda na kojem je provodi
izvršenje ili štete prouzročene brodom na koji drugi
način
2.smrti ili tjelesne ozljede prouzročene brodom na
kojem se provodi izvršenje ili koje su nastale zbog
iskorištavanja tog broda,
3. spašavanja,
4. ugovora o iskorištavanju broda koji je predmet
izvršenja,
5. zajedničke havarije
6. peljarenja
7. ospkrbe broda koji je predmet izvršenja radi
njegova održavanja ili iskorištavanja
8. gradnje, preinake, popravka, opreme ili dokovanja
broda koji je predroet izvršenja,
9. prava posade broda po osnovi rada
lO.izdataka koje učini zapovjednik, krcatelj,
naručitelj ili agent za račun broda, odnosno vlasnika
broda ili brodara, a u vezi s brodom.”
Izgleda prema tome da donekle postoji prekrivanje
privilegija i tražbina iz čl. 878. No privilegiji imaju
izvjestan drugi tretman u pogledu zastare i očuvanja
istih na snazi.
Naš zakonodavac je u čl. 878 st.2.PZ, po mom
mišljenju, zapravo naveo niz tražbina, specificirajući
ih, a one su zapravo već uključene, u općeniti izraz:
Ivković,Privremene mjere na brodu
4
privilegije (usporedi čl. 878 sa čl. 250 PZ) . Tako na
pr. štete iz sudara, spašavanja, smrti ili tjelesne
ozljede, zajedničke havarije, opskrbe broda, itd. Ukoliko
to nabrajanje iz st.2. nije ponavljanje nekih privilegija
navedenih u čl. 250 PZ~a, onda bi trebalo uzeti da se
izraz "tražbine osigurane založnim pravom" odnose samo
na hipoteke. Komentarske bilješke uz biv. ZPUP uz čl.
877, (sada čl. 878) upućuju na zakonska založna prava (
čl. 216 - 238 ZPUP-a) pa bi se možda iz toga moglo
zaključiti da se izraz «tražbine osigurane založnim
pravom" odnosi i na privilegije, a to onda otežava
razumijevanje značenja st.1. i 2. čl. 878. Medjutim
privilegije i hipoteke spomenuti su u čl. 977.st.1. PZ-a.
Analizirajući čl. 878 PZ, dolazimo do zaključka da se
st.1. odnosi na " tražbine osigurane založnim pravom»,
pa kada povežemo taj propis sa čl. 991. st.1. toč. 2,
moramo zaključiti da se na strani brod, koji NE vije
zastavu države ugovornice Konvencije 1952, može
primjeniti po čl. 8. konvencije ili samu konvenciju,
dakle i pomorske tražbine iz čl. 1. Konvencije, ili se
može primeniti lex fori, dakle PZ, koji upućuje u čl.
976. st.1. na čl. 878. Kako čl. 878 st.1. upućuje
na tražbine osigurane založnim pravom t.j. na
privilegije i hipoteke, mora se po čl. 991 primjeniti
pravo države čiju državnu pripadnost brod ima, a to znači
ili a). zakon te države ili b). ako je ta država država
ugovornica Konvencije o hipotekama i privilegijama iz
1926, 1967 ili 1993, jedna od tih konvencija.
STAV 2.
Propisuje se ograničenje u slučaju uzajamnosti
(reciprociteta).
Očito je da se propis ne odnosi na brodove koji viju
zastavu države ugovornice Konvencije o zaustavljanju,
1952.
U praksi sam naišao samo na jedno rješenje koje se
je pozivalo na Konvenciju, kao na osnov za zaustavljanje.
Rješenja su tu i tamo spominjala Konvenciju, ali osnov
je prije bio uvijek ZPUP ili čak ZIP.
U stvari izmedju Konvencije i PZ postoje razlike u
pogledu tražbina na osnovu kojih brod može biti
zaustavljen i te razlike nisu male.
Usporedimo li tekst čl. 878 st.2. sa Konvencijom vide
se odmah izvjesne razlike:
Ivković,Privremene mjere na brodu
5
KONVENCIJA 1952
Čl.1.
«U ovoj Konvenciji slijedeći izrazi imat će niže dano
značenje:
a).šteta uzrokovana od strane broda sudarom ili kojim
drugim načinom;
b).gubitka ljudskih života ili tjelesnih ozljeda
uzrokovanih od strane broda ili nastalih u vezi s
iskorištavanjem broda;
c).pružanja pomoći i spasavanja;
d).ugovora o iskorištavanju ili zakupu broda, bilo
putem brodarskog ugovora ili na neki drugi način;
e).ugovora o prijevozu robe brodom, na osnovi
brodarskog ugovora, teretnice ili na neki drugi način;
f).gubitka ili oštećenja robe i prtljaga koji se
prevoze brodom;
g).zajedničke havarije;
h).pomorskog zajma;
i).tegljenja;
j).pilotaže;
k).dobave brodu proizvoda ili materijala, gdje god
ona bila izvršena, u svrhu iskorištavanja ili uzdržavanja
broda;
1).gradnje, popravka i1i opremanja broda i naknade za
dokovanje;
m).plaće zapovjednika broda, časnika ili posade;
n).izdataka zapovjednika broda i izdataka krcatelja,
naručitelja prijevoza u brodarskom ugovoru ili agenata
za račun broda ili njegova vlasnika;
o).sporova o vlasništvu broda;
p).sporova o suvlasništvu, posjedu, iskorištavanju
ili o pravima na plodove iskorištavanja broda u
suvlasništvu;
q).pomorskih hipoteka i motgagea.»
Nije na odmet usporediti i sa čl. 250 PZ. gore.
Mislim da treba ovdje spomenuti i činjenicu da čl.
878 u st.1. i čl. 977 u st.1. navode kao osnov za
privremenu mjeru založna prava
O tome kod čl. 977 i pod 974.06 - C.
Čl. 976 u st.2, kaže da se odredba o ograničavanju
privremenog zaustavljanja broda primjenjuje na strane
brodove samo ako izmedju države čiju zastavu strani brod
vije i Republike Hrvatske, postoji uzajamnost.
Ivković,Privremene mjere na brodu
6
Republika Hrvatska je ratificirala Medjunarodnu
Konvenciju 1952, pa je vezana njenim odredbama, a
temeljem čl. 134 Ustava sudovi direktno primjenjuju tu
konvenciju, a ne putem propisa sadržanih u PZ-u.
Postavlja se pitanje da li sud mora primjeniti
konvenciju ili može prosudjivati da li zemlja zastave
broda primjenjuje konvenciju t.j. da li postoji faktični
resiprocitet? Mislim da kod konvencije koja je na snazi
sud bi mogao ocjenjivati reciprocitet samo onda ako bi
imao dokaze da ta druga zemlja ne primjenjuje konvenciju
u slučaju hrvatskog broda. Prepustiti naime ocjenu sudu,
a kod duha Zakona o rješavanju sukoba zakona (ZRSZ),
značilo bi da bi sud morao tražiti informaciju u smislu
zakonskih propisa od naših nadležnih organa a to dovodi
do vrlo dugih rokova, dok je izdavanje privremene mjere,
i uopće izvršni postupak, hitan (čl. 10 st.1. ZIP-a).
VUJOVIĆ smatra da postoji pretpostavka reciprociteta.
Što se tiče država nečlanica, osnov je reciprocitet, a
dokazivanje da ga nema je na onome koji to tvrdi.4
Ako nema faktične uzajamnosti, privremena mjera moći
će se donijeti i za one tražbine koje nisu pomorske
tražbine.5
Važno je istaknuti da se konvencija odnosi samo na
zaustavljanje broda. 6
Kada dolazi do primjene konvencija, ne dolazi do
primjene, u tom pravcu, domaće pravo. 7
Upozoravam na mišljenje Dike, gdje veli:
" Konvencija se, pojednostavljeno rečeno, odnosi na
zaustavljanje brodova neke od država ugovornica na
području bilo koje države ugovornice, osim brodova koji
viju zastavu države zaustavljanja kada je
zaustavljanje zahtijevala osoba koja ima uobičajeno
boravište ili glavno mjesto poslovanja u toj državi, i
to samo s obzirom na tzv. pomorske zahtjeve
(potraživanja). str. 522 i sl."
O tome vidi kod Konvencije 1952, čl.8, jer u
talijanskoj doktrini postoji i drugačije mišljenje, preko
kojega se ne može tek olako preći.
Sistem privremenih mjera zaustavljanja brodova,
razlikuje se ako se radi o postupku prodaje ili predaje,
kada se to izvršenje može provesti za svaku tražbinu koja
je izvršiva.8
Ivković,Privremene mjere na brodu
7
Vidi i Konvenciju 1952, čl.l. i čl.8.
Izgleda prema tome da primjenom gornjih načela, u
slučaju broda koji vije zastavu države NE-ugovornice,
postoje slijedeće varijante:
-a). po čl.8. Konvencije 1952 primjeniti konvenciju 9
-b). ako NE postoji reciprocitet, po Čl. 976 st.2.
PZ primjenltl ZIP
-c). ako POSTOJI reciprocitet :
aa). po Čl.8. Konvencije 1952 primjeniti konvenciju,
bb) . primjeniti čl. 878. st. 112. PZ, međutim može
se pojaviti problem ako privilegiji tog stranog broda
(čl.991 PZ) po zakonu zemlje broda ili Konvenciji 1926
ili 1967 (ako je jednu od njih ratificirala i primjenjuje
država zastave broda) sadrži razlike prema popisu u čl.
878 st.2. PZ.
U pogledu broda koji ne vije zastavu države
ugovornice, a obzirom da čl. 976. st.2. PZ predviđa
alternativu između primjene PZ ili ZIP-a, ukoliko se ne
utvrdi nepostojanje uzajamnosti, potrebno je analizirati
čl.8. Konvenclje i ovaj čl. PZ. Naime, Čl,8. st.2.
Konvencije dajući mogućnost primjene Konvencije ili lex
fori, nije odredio da li se taj izbor koristi od slučaja
do slučaja od strane suda, ili to odreduje lex fori.
Mislim da bi to trebao određivati postupovni lex fori,
međutim ovaj čl. 976. st.2. to zapravo određuje ali samo
u pogledu izbora između PZ i ZIP-a, a ne u vezi sa
Konvencijom. Moj je utisak, da bi u slučaju da sud
utvrdi da postoji uzajamnost temeljem čl.8. st. 2.
Konvencije, trebao primjeniti čl.l. Konvencije (a izgleda
i ostale propise Konvencije, na pr. problem vjerojatnosti
postojanja opanosti, kojeg Konvencija ne traži i sl. 10, radi jednoobraznosti u svjetskim razmjerima. Iako
dakle očito postoje razlike između čl.l. Konvencije i čl.
878. PZ, bilo bi pravilnije primjeniti Konvenciju. Jasno
da u slučaju da sud utvrdi nepostojanje uzajamnosti,
treba primjeniti ZIP.
Vidi čl. 8. Konvencije.
-------------------ooooooooooo------------------
OPS Rijeka XI-R-I-22/93 od 19.03.1993.
CROATIA DD Split c/a FLORIJANA MARITIME; “FLORIJANA”
----
PS H II-Pž-834/93 od 20.10.1993.
“Ukida se rješenje OPS Rijeka broj R-I-22/93-2 od
Ivković,Privremene mjere na brodu
8
19.03.1993. ............”
Vjerovnik ......... je kao osiguratelj tereta
........... isplatio osigurninu ........... pa mu je
primatelj tereta ............ izdao dvije cesione isprave
..............
Iz obrazloženja:
“... obje teretnice su vrijednosni papiri “po
naredbi” /To the order/ ........ Točno je da se iz njih
ne vidi da bi bile indosirane na TRANSADRIJU Rijeka, ali
s obzirom da Transadrija raspolaže s ispravama “bez
zapreke” za obje teretnice vojuje presumpcija da je on
primatelj legitimiran zahtijevati naknadu štete. Cesiona
isprava dokazuje da je to potraživanje ustupljeno
vjerovniku. Vjerovnik je učinio vjerojatnim svoje
potraživanje, a budući da se radi o brodu strane zastave
presumira se i element opasnosti.
........... ne bi bilo zapreka za određivanje
privremene mjere za ovo novčano potraživanje vjerovnika
koje predstavlja privilegiranu pomorsku tražbinu u smislu
odredbe čl. 877. st. 3. ZPUP-a..........”
-------------------ooooooooooo------------------
OPS Rijeka XI-RI-54/93 od 13.05.1993.
“Odbija se prijedlog ............”
----
PS H-II-Pž-1518/93 od 24.06.1993.
“Žalba predlagatelja se odbija kao neosnovana i
potvrđuje pobijano rješenje OPS Rijeka br. RI-54/93 od
13. svibnja 1993.”
Iz obrazloženja:
“Sporno je da li se može zaustaviti brod na temelju
isprave bez zapreke u kojem (ispravno bi bilo “u kojoj”
Đ.I.) nije naznačen broj i datum teretnice u slučaju kad
je teretnica izdana po naredbi a ne vidi se tko je
indosirao i tko je indosant i indosatar na strani
primaoca tereta.
. . .
Po pravnom stajalištu ovog drugostepenog suda,
isprava “bez zapreke” pored podataka navedenih u čl. 506.
ZPUP-a mora da sadrži još i broj i datum teretnice. Tek
tada stranka može preuzeti robu uz predočenje te isprave
bez zapreke ispod čekrka broda. Ovo zbog toga što se
preuzimanje ispod čekrka ima vršiti u smislu uvjeta
teretnice /napominje se da na obrascu isprave bez zapreke
- list 9 i 10 postoje rubrike za broj i datum teretnice
ali ih brodar ovdje nije ispunio/.”
Ivković,Privremene mjere na brodu
9
Bilješka: Čl. 506. ZPUP (524. PZ) ne govori o ispravi
“bez zapreke” već o teretnici. Nije jasno na osnovu kojeg
ovlaštenja sud može propise o teretnici primijeniti i na
ispravu “bez zapreke”. Isprava “bez zapreke” nije isprava
iz ugovora o prijevozu, jer nju izdaje najčešće agent i
adresirana je na skladištara. U stvari ta isprava je
uputnica kojom agent ovlašćuje skladištara da robu preda
trećemu. Kada bi skladištari postupali u smislu odredaba
ZOO i izdavali ispravu “skladišnicu” agent bi skladišnicu
prenio na primateljima.
Primatelj ne preuzima teret ispod čekrka na osnovu
isprave “bez zapreke”, već na osnovu teretnice, koju mora
predati brodaru. (čl. 531. i 533. st. 2. ZPUP - 540. i
541. PZ).
Ako brodar nije ispunio podatke u ispravi “bez
zapreke”, to treba tumačiti na njegovu štetu a ne na
štetu primatelja, jer je ta isprava sačinjena od strane
brodara.
Za aktivnu legitimaciju je bitno tko je faktično
primio teret, a ne podatak o broju i datumu teretnice u
ispravi “bez zapreke”. “Isprava “bez zapreke” je dakle
dokaz da je primalac prema brodaru ispunio sve obaveze, i
da mu je zapovjednik broda, odnosno čuvar tereta, ako je
teret smješten u skladište, dužan izdati teret bez
postavljanja bilo kakovih uvjeta.” (Badovinac, Ugovori
..., str. 129).
Mislim da se, u principu, ne može dobiti BEZ ZAPREKE,
ako se ne preda teretnica agentu broda.
Odluka nije spomenula da li je iz police osiguranja
koja se nalazi u spisu također vidljivo o kojoj se
teretnici radi.
Mislim da je sud trebao radi utvrđivanja materijalne
istine, zahtijevati i saslušanje svjedoka jer dokazi nisu
ograničeni. Trebalo je npr. saslušati agenta, koji je
izdao takav BEZ ZAPREKE i eventualno skladištara, koji je
izdao robu, na osnovu takove BEZ ZAPREKE. Zanimljivo je
da takova BEZ ZAPREKE zadovoljava skladištara, što je
činjenica, ali ne sud.
Usput se napominje da je predloženik sa Malte, ali
nije navedeno da li i brod nosi maltešku zastavu. Malta
nije ratificirala Konvenciju 1952. Prema tome R. Hrvatska
nije vezana propisima konvencije. Čini se da sudovi ne
primjenjuju konzekvento primjenu internog prava u
slučajevima kada Hrvatska nije vezana reciprocitetom.11
Možda bi i u postupku privremenih mjera bilo korisno
dopustiti reviziju.
-------------------ooooooooooo------------------
Ivković,Privremene mjere na brodu
10
OPS RIJEKA R-1-6/93 od 02.02.1993. - - BRODOREMONT
c/a 1). Dalmatinska plovidba, 2). VALE SHIPPING CO. iz
Saint Vincent i 3). D.P. Shipping Co., Panama, “VALE” ex
“GRADINA”
“Odbija se prijedlog................
_ _ _
PS H II-Pž-559/93-2 od 16.03.1993.
“Odbija se žalba...............”
Iz obrazloženja:
“Iz upisnika pomorskih brodova vidi se da je vlasnik
broda GRADINA, D.P. Shipping Co., Ltd., Panama i to na
temelju ugovora od 12.02.1991. g., pa je na temelju
ugovora od 01.07.1991. g. o najmu broda zaključenom
između Dalmatinske plovidbe Vela Luka i D.P. Shipping Co.
Ltd., Panama, Dalmatinska plovidba brodar toga broda i
kao takav upisana u upisnik pomorskih brodova.
...
.... ovaj IIst. sud utvrdio je slijedeće:
Najprije je Dalmatinska plovidba ........... ugovorom
od 12.02.1992. ............ prodala svoj brod GRADINU
panamskoj tvrtki D.P. Shipping Co. Ltd., Panama kao
kupcu.
Nakon toga je između “Brodoremonta” Split 12.03.1992.
g. sa Dalmatinskom plovidbom .... Dakle sa nevlasnikom
zaključen ugovor o popravku brodova između ostalog i
broda GRADINA.
Konačno iz računa se vidi da su popravci brodova
izvršeni u 1992. g. a prijedlog za izdavanje privremene
mjere zaustavljanjem broda GRADINA odnosno VALE podnesen
je sudu 02.02.1993. g.
...
Ovdje se može konstatirati da je vjerovnik učinio
vjerojatnim postojanje svoga potraživanja prema
Dalmatinskoj plovidbi ...... za brod GRADINA popravljen u
brodogradilištu BRODOREMONT ........, međutim taj
elemenat sam po sebi još uvijek nije dovoljan jer je
potrebno da je brod iz koga se traži zaustavljanje i
potencijalno namirenje ujedno i vlasništvo dužnika -
predloženika.
Kako se ovdje ... vidi Dalmatinska plovidba već u
vrijeme naručivanja popravka broda nije bila vlasnik
broda GRADINA odnosno VALE jer je taj brod već u momentu
nastanka tražbine, dakle sklapanja ugovora o popravku u
3. mjesecu 1992. g. bio u vlasništvu panamske tvrtke D.P.
Shipping Co., Panama.
Prema tome nije ispunjen već taj uvjet iz čl. 979.
Ivković,Privremene mjere na brodu
11
st. 1. ZPUP, da će se brod čije se zaustavljanje traži
otuđiti od strane dužnika jer se otuđiti ne može kad već
nije ni njegovo vlasništvo bio u momentu nastanka
obaveze. Dakle, već zato nije osnovano zahtijevanje
predložene privremene mjere protiv Dalmatinske plovidbe
iz Vele Luke.
Pogrešno je pozivanje predlagatelja i na odredbu
članka 982. st. 1. ZPUP to iz razloga što usluga nije
pružena vlasniku pomorskog broda GRADINA već njegovom
unajmitelju, dakle nema pravo vjerovnik tražiti namirenje
iz tuđeg broda iz broda GRADINE odnosno VALE za namirenje
svoje vjerojatne tražbine za izvršeni popravak toga
broda.
Što se tiče 2.- i 3.- predloženika ..... s njima,
....... nije predlagatelj u obvezno pravnom odnosu i za
njih je ovo potraživanje vjerovnika res inter alios acta
i njih se ova tražbina vjerovnika ne tiče.”
Bilješka: Popravak broda je naveden u čl. 877. st. 3.
br. 8. kao tražbina. IIst. odluka utvrđuje da je dužnik
bio “unajmitelj” (izraz nepoznat ZPUP-u), no čl. 982.
ZPUP-a govori o zakupcu ili naručitelju, a to je baš
“unajmitelj”. Dakle, po čl. 982. st. 2. može se
zaustaviti “.... brod vlasnika ili brodara ako sam
odgovara .... može se zaustaviti taj brod ............”
Vidi dalja razmatranja uz čl. 977. PZ (biv. čl. 982.
ZPUP).
-------------------ooooooooooo------------------
OPS Split R-33/93-2 od 1. lipnja 1993.
INTEREUROPA c/a RENZLOR SECURITIES Corp.; “VICKO”
_ _ _
PS H II-Pž-1593/93-2 od 24. lipnja 1993.
“Odbija se žalba... i potvrđuje rješenje OPS Split
............”
Iz obrazloženja:
“OPS Split odbio je prijedlog ... iz dva razloga:
prvo što tužitelj kao plovidbeni agent nije opravdao
svoju aktivnu legitimaciju ................ Osim toga
novčana potraživanja ............ nisu pomorske tražbine
u smislu čl. 877. st. 3. preuzetog ZPUP-a (878. PZ -
Đ.I.)
...
..... pravilno je prvostupanjski sud uzeo da
predlagateljevo potraživanje od 3% vozarine kod usluge
Ivković,Privremene mjere na brodu
12
sklapanja ugovora o prijevozu i 3% od prekostojnica ne
predstavlja pomorsku tražbinu ................... i
ostale usluge također nisu pomorska tražbina
.................. to su tražbine koje nisu taksativno
navedene kao pomorske tražbine po čl. 877. st. 2. i 3.
ZPUP-a.”
Bilješka: Niti I. st. niti II. st. sud nisu uopće
utvrđivali da li između R. Hrvatske i države čiju zastavu
brod vije postoji uzajamnost ili ne, jer se prema čl.
976. st. 2. PZ, ako nema uzajamnosti, brod može
zaustaviti i za potraživanja koja nisu pomorska iz čl.
878. PZ.12
Zanimljivo je pak da je IIst. sud u predmetu PS H II-
Pž-398/90-2 od 06.03.1990., UPP 1-2 (129-130), 143,
naveo:
“...... zaustavljanje broda može se odrediti i radi
osiguranja drugih, a ne samo tzv. “pomorskih tražbina”
predviđenih u čl. 877. st. 2. i 3., (ZPUP) u slučaju ako
između država čiju zastavu strani brod vije i SFRJ ne
postoji uzajamnost (čl. 981. st. 2. ZPUP). Kod činjenice
da Austrija nije potpisnik Konvencije, što navodi i sam
dužnik u žalbi, te da između SFRJ i Austrije ne postoji
faktična uzajamnost, to je bilo osnova da se privremena
mjera dopusti i radi ostvarenja novčanog potraživanja
koje se temelji na ugovoru o prodaji jahte.”
U doktrini pak se stoji na stajalištu:
VUJOVIĆ " U razrešavanju specifičnih odnosa s
elementom inostranosti pored kolizionih normi iz
Devetog dijela ZPUP-a (čl.99^» i sl.) potrebno je
imati pred očima i odredbe Zakona o rješavanju sukoba
zakona (Sl.l.SFRJ 43/82). Tako, na pr. odredbe čl. 82 i
83 toga zakona se primjenjuju u slučajevima odred-jivanja
privremenih mjera iz čl.979 ZPUP o uzajamnosti iz
odredbi čl.981 st.2. i čl.984 st.1.toč.2.ZPUP
tj. pretpostavljanje uzajamnosti, koja može biti i
faktična( ali i ne mora)."
" Za privremenu mjeru osiguranja zaustavljanja broda
potrebni su uvjeti iz čl. 981.ZPUP-a. To je blanketna
norma koja upućuje na sadržaj odredbi cl.877.st.2 i
3 ZPUP-a. Tu sada dolazimo do pojma "tražbina"
sadržajno pomorska tražbina. No obzirom na odredbe st.2.
čl.981 ZPUP-a nužno se mora imati u vidu dvije situacije.
U jednoj se radi o odnosima sa brodovima strane zastave
čije su države potpisnice Konvencije iz 1952. Tu je
Ivković,Privremene mjere na brodu
13
uzajamnost doduše pre-tpostavljena po kolizionim
normama našeg prava. Kada se strana potpisnica
konvencije drži konvencije, držaće se i naša sudska
praksa konvencije."(str. 11)
"U protivnom ako ona ne slijeđi konvenciju neće je
slijediti ni naši sudovi.»
VUJOVIĆ, str. 6. "Tako na primjer, odredbe Članova 82
i 83 toga zakona (Zakon o rješavanju sukoba zako-na,
Sl.l. SFRJ broj 43/82) se primijenjuju u
slučajevima odredjivanja privremenih mjera iz člana 979
ZPUP o uzajamnosti iz odredbi članova 981-stav 2 i člana
984. stav 1. točka 2. ZPUP tj. pretpostavljanju
uzajamnosti, koja može biti i faktična ( ali ne mora)." i
VUJOVIĆ:" str. 12:" Druga je situacija s nečlanicama
konvencije, tu je situacija na bazi čistog
reciprociteta, jer drugih sredstava nema. Teret
dokaza je na onome ko osporava da nema reciprociteta. No
svaki pojedini slučaj treba razmotriti prvo s aspekta
konvencionog prava , tj. da li se radi o članici ili ne,
a potom imajući u vidu sve konkretne okolnosti slučaja
uključujući i upit putem nadležnog organa po č1.222.
ZPP i po čl. 13 ZSZ (Sl.l.SFRJ ^3/82) kad je u pitanju
nepoznato strano pravo ili strana sudska praksa........ "
Vidi i čl. 974-16.
--------------ooooooo-----------
PS H II-Pž-834/93 Od 20.0.1993, CROATIA DD Split
c./a. FLORIJANA MARITIME; - "FLORIJANA".
Vjerovnik ...... je kao osiguratelj tereta ......
isplatio osigurninu ...... pa mu je primatelj tereta
...... izdao dvije cesione isprave ......
...... ne bi bilo zapreka za određivanje privremene
mjere za ovo novčano potraživanje vjerovnika koje
predstavlja privilegiranu pomorsku tražbinu u smislu
odredbe čl. 877. st. 3. ZPUP-a......”
+ + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + +
+ + + + + + + + + +
Ivković,Privremene mjere na brodu
14
(1) ZPUP čl. 981.:
(1)Privremeno zaustavljanje broda može se dopustiti
samo za potraživanja iz članka 877. st. 2. i 3. ovog
zakona.
(2)Odredbe o ograničavanju privremenog zaustavljanja
broda samo za potraživanja iz stavka 1. ovog članka
primjenjuje se na strane brodove samo ako između države
čiju zastavu strani brod vije i SFR Jugoslavije postoji
uzajamnost.
(2) RUŠINOVIĆ str. 30:
“Liste pomorskih tražbina naznačenih u ZPUP-u i
Konvenciji ne podudaraju se u dijelu, koji se odnosi na
potraživanja iz pomorskog zajma, posjeda, iskorištavanja
ili o pravima na plodove iskorištavanja broda u
suvlasništvu, utoliko što su ova potraživanja obuhvaćena
Konvencijom, a ispuštena ZPUP-om, premda SFR Jugoslavija
nije stavila rezerve i za naznačena potraživanja (arg. oz
čl. 1. st. 1. t. 1. h., t. 1. g. Konvencije)”
(3) VUJOVIĆ “U rješavanju specifičnih odnosa s
elementom inostranosti pored kolizionih normi iz Devetog
dijela ZPUP-a (čl. 994. i sl.) potrebno je imati pred
očima i odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona (Sl. l.
SFRJ 43/82). Tako, na pr. odredbe čl. 82 i 83 toga zakona
se primjenjuju u slučajevima određivanja privremenih
mjera iz čl. 979. ZPUP o uzajamnosti iz odredbi čl. 981.
st. 2. i čl. 984. st. 1. toč. 2. ZPUP tj.
pretpostavljanje uzajamnosti, koja može biti i faktična
(ali i ne mora).”
“Za privremenu mjeru osiguranja zaustavljanja broda
potrebni su uvjeti iz čl. 981. ZPUP-a. To je blanketna
norma koja upućuje na sadržaj odredbi čl. 877. st. 2 i 3
ZPUP-a. Tu sada dolazimo do pojma “tražbina” sadržajno
pomorska tražbina. No obzirom na odredbe st. 2. čl. 981.
ZPUP-a nužno se mora imati u vidu dvije situacije. U
jednoj se radi o odnosima sa brodovima strane zastave
čije su države potpisnice Konvencije iz 1952. Tu je
uzajamnost doduše pretpostavljena po kolizionim normama
našeg prava. Kada se strana potpisnica konvencije drži
konvencije, držaće se i naša sudska praksa konvencije.”
(str. 11)
“U protivnom ako ona ne slijedi konvenciju neće je
slijediti ni naši sudovi.”
Ivković,Privremene mjere na brodu
15
(4) VUJOVIĆ: str. 12: “Druga je situacija s
nečlanicama konvencije, tu je situacija na bazi čistog
reciprociteta, jer drugih sredstava nema. Teret dokaza je
na onome ko osporava da nema reciprociteta. No svaki
pojedini slučaj treba razmotriti prvo s aspekta
konvencionog prava, tj. da li se radi o članici ili ne, a
potom imajući u vidu sve konkretne okolnosti slučaja
uključujući i upit putem nadležnog organa po čl. 222. ZPP
i po čl. 13 ZSZ (Sl. l. SFRJ 43/82) kad je u pitanju
nepoznato strano pravo ili strana sudska
praksa...........”.
(5) TRIVA: (02) Nema li makar faktične uzajamnosti o
kojoj govori st. 2. ovog člana, u odnosu na strane
brodove zaustavljanje će se moći odrediti i radi
osiguranja drugih, a ne samo tzv. pomorskih potraživanja.
str. 408.
(6) DIKA: “Konvencija se odnosi samo na privremenu
mjeru zaustavljanja broda.” str. 522
(7) DIKA, op.cit. str. 522.
(8) TRIVA.(01) Od zaustavljanja broda u postupku
ostvarivanja privremene mjere.....treba razlikovati
zaustavljanje broda do koga dolazi u postupku izvršenja
prodajom broda ili izvršenja radi predaje broda,
odredjenog u čl.890 st.1.. ovog zakona, koje je moguće
odrediti u povodu ostvarivanja bilo kojeg potraživanja. -
str.408.
(9) Vidi Konvenciju 1952, čl. 8.
(10) Tribunale di Genova 31.0l.l992, Boat Boero -
ROBERTA FORESI, Dir.Mar., 1993,424.
Privilegi - Fomitura per la conservazioene della
nave - Rientrano nell’ art. 551 n.6. cod.nav.
Sequestro corservativo - Credito privilegiato -
Periculum in mora - Non richiesto - Privilegi -
Esercizio nei confronti del terzo proprietario.
Per ottenere il sequestro conservativo della nave
non occorre che il creditore privilegiato dia prova del
periculum in mora. (2)
Il privileggio e’ esercitabile anche in pregiudizio
del terzo proprietario. (3)
Le spese per la pitturazione della nave sono state
ricomprese fra quelle attinenti alla conservazione,
previste dall'art. 552. no.6. cod.nav., agli effeti del
Ivković,Privremene mjere na brodu
16
privilegio ivi stabiliti gia in App. Firenze,
06.05.1958, Gorin c. Codecasa, in Giur.it., 1959,
1,2,57 e anche in G. Righetti, Codice della Navigazione,
Milanc, 1986, 663.
(2) Berlingieri, Il diritto di garanzia sulla
nave....... Padova, 1965, 94 e ss.
(3) Cass. 03.03.1965, n. 347, INPS c. Ditta
Fratelli Neri...., con nota, BERLINGIERI, Atti
richiesti per impedire il decorso del termine di
estinzione dei privilegi nel caso di vendita volontaria
della nave gravata.
(11)Vidi čl. 981. st.2. sa odlukana.
(12) Vidi note, 3,4. i 5.
Ivković,Privremene mjere na brodu
17
Čl.977
(1) MOŽE BITI ZAUSTAVLJEN SVAKI BROD NA KOJEM
POSTOJI PRAVO VLASNIŠTVA NA BRODU, ODNOSNO KOJI JE U
VLASNIŠTVU ISTIH OSOBNIH DUŽNIKA, ILI KOJI JE ZA
TRAŽBINE ZA KOJE SE TRAŽI ZAUSTAVLJANJE OPTEREĆEN
POMORSKIM PRIVILEGIJEM ILI HIPOTEKOM NA BRODU ILI
DRUGIM ZALOžNIM PRAVOM STRANOG PRAVA TE ZA DRUGE TRA2BINE
NAVEDENA U ČLANKU 878. STAVKU 2. OVOG ZAKONA KOJE SE
ODNOSE NA TAJ BROD.
(2) AKO JE DUŽNIK ZAKUPAC BRODA ILI
NARUČITELJ - KOJI PREMA PRAVU KOJE SE PRIMJENJUJE U
UGOVORNOM ODNOSU IZMEDJU NJEGA I VLASNIKA BRODA ILI
BRODARA SAM ODGOVARA TREĆIM OSOBAMA - MOŽE SE
ZAUSTAVITI TAJ BROD ILI BILO KOJI DRUGI BROD KOJI JE U
VLASNIŠTVU ZAKUPCA ILI NARUČITELJA.
(3) ODREDBA STAVKA 2. OVOGA ČLANKA PRIMJENJUJE SE
I U SVIM DRUGIM SLUČAJEVIMA KAD BRODAR ILI
NARUČITELJ KOJI JE OSOBNI DUŽNIK, A NIJE I VLASNIK
BRODA, SAM ODGOVARA ZA TRAŽBINE ZA KOJA SE TRAŽI
ZAUSTAVLJANJE BRODA.
(4) PREMA ZAHTJEVU KOJI SE ODNOSI NA
VLASNIŠTVO, SUVLASNISTVO I ZALOŽNO PRAVO NA BRODU MOŽE
SE ZAUSTAVIU SAMO ONAJ BROD NA KOJI SE ZAHTJEV ODNOSI. 1
STAV 1
Stav 1. ne predstavlja teškoće. Potrebno je međutim
osvrnuti se na neke elemente;
-Vlasništvo mora biti istih osobnih dužnika
(st.1.)
-Opterećenje pomorskim privilegijom
-Opterečenje hipotekom
-Opterećenje drugim založnim pravom stranog prava (na
pr. mortgage)
-Druge tražbine iz čl. 878 st.2 i 3. PZ.
977.01
Logično je da vlasništvo mora biti "istih osobnih
dužnika", medjutim, kod privilegija, možda može doči do
izuzetka. Vidi čl. 974.
977.02
Ivković,Privremene mjere na brodu
18
Potrebno je razmotriti privilegije.
čl. 250 PZ nabraja privilegije i kako se vidi iz tog
člana uračunavaju se i kamati, a temeljem čl. 251
prostiru se na pripadak, čl. 252 na vozarinu i
prevozninu, tegljarinu itd.
Bitno je spomenuti i to da temeljem čl. 254
privilegiji ne prestaju promjenom vlasnika, "osim ako
ovim zakonom nije drugačije odredjeno". Iz toga bi
slijedilo da se može zaustaviti i brod koji doduše nije u
vlasništvu istog osobnog dužnika, ako je vlasnik
promjenjen, ali je privilegij još na snazi. Procesualno,
t.j. tko je dužnik , biti će zapleteno, a već je i samo
dokazivanje vjerojatnosti privilegija (koji nije upisan)
teško i vrlo često, sporno. Smatram da bi dužnik morao
biti novi vlasnik.
Nije mi poznat slučaj iz prakse koji bi rješavao
takovu situaciju.
Spominjem i problem privremene mjere protiv stranog
broda, ukoliko dolazi do primjene Konvencija 1952, pa
upućujem na Konvenciju i problematiku iznesenu tamo.
Vidi čl. 991 za strane brodove.
977.03
I kod hipoteke/mortgage-a, nije jednostavno, iako je
barem sadržaj poznat i ne bi smio biti sporan, osim,
recimo u pogledu visine (nakon izvršenih izvjesnih rata
otplata - ako se radi o kreditnom aranžmanu). I hipoteka
se prostire na pripadak (čl. 237), uzgrednosti (čl. 238)
vozarinu, prevozninu, tegljarinu, zakupninu, nagrade za
spašavanje (čl. 239), naknadu iz osiguranja (čl. 240),
troškove prema čl. 241, itd.
977.04
Sve to dakle, i u pogledu privilegija i hipoteke,
moglo bi biti predmet privremene mjere. Tako recimo
neplaćene kamate na vozarinu, temeljem čl. 250 st. 2 u
vezi sa čl. 252. A moguća je i kombinacija osnova. Petit
odnosno dispozitiv takove privremene mjere, bio bi mali
podvig. Po mom mišljenju trebalo bi svaki takav
eventualni osnov učiniti vjerojatnim, ukazati na
opasnost i specificirati i odrediti kakova se privremena
mjera mora koristiti.
Simultana hipoteka (čl. 247) bi stvar još više mogla
zakopmlicirati.
STAV 2
Ivković,Privremene mjere na brodu
19
Ističem prije svega da ostajem u domeni PZ-a, ne
ulazeći u Konvenclju.
Stav 2. najprije navodi, kao protivnika predlagača:
-zakupca,
-naručitelja,
-koji prema pravu koje se primjenjuje u ugovornom
-odnosu izmedju njega i
-vlasnika ili
-brodara
-SAM odgovara TREĆIM OSOBAMA. Mislim da se ova
kvalifikacija odnosi i na zakupca i na naručitelja,
pošto je moguće da zakupac ne bi bio brodar, jer postoje
i hibridni "bare boat charteri" /zakupi/.
977.05
PZ u:
Čl. 671 do 685 odredjuje pojam zakupca,
Čl. 463 st.1.. toč.l. definira naručitelja.
Čl. 6. st.1., toč. 26 definira pojam brodara.
Mislim, da nije sporno, da se najveći broj
brodarskih ugovora sklapa na engleskom jeziku i na
standardnim formularima koji su izdati u inozemstvu,
skoro uvijek na engleskom jeziku, makar i drugog
porijekla, a ne engleskog ili američkog. Zbog toga je
teško koristiti izraze našeg prava kada se radi o takovim
ugovorima i formularima. U ostalom niti formulari na
francuskom ili talijanskom jeziku ne koriste citirane
pravne pojmove identične našima iz PZ-a.
Ako postoji arbitražna klauzula u takovima ugovorima,
pa je naznačen London, koristi se najčešće i englesko
pravo.
Dakle, kada bi se ugovori sklapali na našem jeziku i
na osnovu PZ-a, problema ne bi bilo toliko, kao kada se
sklapaju na engleskom jeziku i vrlo često primjenom
engleskog prava, ili barem upotrebom engleskih pojmova
ugovornih stranaka, ili ako se sklapaju na drugim
jezicima a ne engleskom.
977.06
Vratimo se sada pojmovima:
-ZAKUPAC bi mogao biti, otprilike, engleski " bare
boat charterer"
-NARUČILAC bi bio "charterer" ali on obuhvaća kod nas
Ivković,Privremene mjere na brodu
20
i "time charterera" i " voyage charterera" a i druge
pojmove. Tako dok se u engleskoj praksi koristi izraz
"disponent owner" za onog naručitelja koji brod daje
dalje u pod-ugovor, a koristi se i izraz "sub-charterer",
u našoj praksi je vrlo teško baratati sa pojmom
"naručitelj" ako isti brod daje dalje u pod-ugovor, jer
se taj izraz može koristiti samo u prvom sloju ugovora, a
kasnije više ne. U engleskom se i dalje, u svim daljnim
slojevima, koriste opet "disponent owner" i "charterer"
dok bi kod nas trebalo koristiti "pod-naručitelj", "pod-
pod-naručitelj", itd.
-BRODAR je najsporniji. Prevodi se u 1iteraturi sa
"operator" ali taj pojam nije terminus engleskog
pomorskog prava. Sumnjam da se izraz "operator", koristi
u kom standardnom formularu.
Postoji u engleskom i pojam "disponent owner" 2, koji
se pojavljuje u pod-ugovorima.
Možemo prema tome zamisliti jedan prljevoz koji se
osniva na slijedećim ugovornim odnosima:
Shipowner
(brodovlasnik) /
Bare Boat
Charterer(zakupac)
0
1
Bare Boat: Charterer
(Disponent Owner-
Zakupac/
Time
Charterer(naručitelj)
0
2
Time
Charterer(Disponent
owner-naručitelj)/
Voyage Charterer(pod-
naručitelj) Voyage
Charterer
0
3
Disponent owner(pod-
naručitelj)/
Shipper/Receiver ili
treća osoba (pod-pod-
naručitelj)
0
4
Nije lagano odrediti, a još manje se može biti
unaprijed siguran, kakav će stav zauzeti sud, u takovom
nizu tko je BRODAR. Najvjerojatnije bi brodar mogao biti,
vlasnik, odnosno zakupac, ali dalje situacija postaje
nejasna, naročito ako u času ulaganja prijedloga za
privremenu mjeru nisu na raspolaganju svi brodarski
ugovori (charter parties) i dokazi o odnosima izmedju
svih zainteresiranih stranaka i eventualno trećih
stranaka.
Ivković,Privremene mjere na brodu
21
977.07
Koji brodovi dolaze u obzir ?
-a). -brod u vlasništvu vlasnika
-b). -brod u vlasništvu zakupca
-c). -brod u vlasništvu naručitelja - koji prema
pravu koje se primjenjuje u ugovornom odnosu izmedju
njega i vlasnika ili brodara - sam odgovara trećim
osobama iako ne direktno povezano sa PZ, ilustracije
radi, napominje se da u engleskom dolaze u praksl još 1
pojmovi: "Beneficial" Owner, te "Eguitable" Owner.3 Nekoć
se je pojavljivao i izraz "owner pro tempore".
Upozorujem na čl. 3 Konvencije.
977.08
U principu uvijek se može zaustaviti "TAJ" brod.
Može se zaustavitl brod koji je u vlasništvu
zakupca (otprilike "bare boat charterera").
Može se zaustaviti brod koji je u vlasništvu
naručitelja (otprilike "time charterera", "Voyage
charterera").
Jakaša, Udžbenik, str. 440 br. 916-(c);
"....brod je dan u zakup, a na odnose stranaka dolazi do
primjene jugoslavensko pravo. Prema zakonu (vidi br. 644
i d.) zakupnk postaje brodar i kao takav odgovara za
obveze koje budu prouzrokovane iskorištavanjem broda.
Za te obveze može se zaustaviti zakupljeni brod kao i
svaki drugi brod na kojem zakupoprimac ima pravo
raspolaganja odnosno vlasništva. Budući da po našem pravu
zakupodavac osobno ne odgovara za tražbine nastale
u vezi s iskorištavanjem broda danog u zakup, njegovi
drugi brodovi se ne mogu zaustaviti."
977.09
U praksi potrebno je dakle, katkada, u času ulaganja
prijedloga za privremenu mjeru, raspolagati sa svim
dokumentima, koji dokazuju pravne odnose između (možda i
mnogobrojnih) stranaka kao i eventualne odgovornosti
prema trećima, kao što je to vidljivo iz niže navedenog
primjera:
Brod: “JUGOMETAL”
Vjerovnik: INACOMM INTERNATIONAL S.A., Panama
Ivković,Privremene mjere na brodu
22
Dužnik: BEOGRADSKA PLOVIDBA, Beograd
Brod: “JUGOMETAL”
Postupak se je vodio kod:
OPS Rijeka u spisu XI-R-I-44/90,
PSH II-Pž-3611/90,
ponovno kod OPS Rijeka u spisu XI-R-I-46/90
i ponovno kod PSH u spisu II-Pž-3675/90.
Tražbina predlagatelja osnivala se na isporuci goriva
brodu “SMEDEREVO”, u luci Rijeka tokom septembra 1990.
1
OPS RI rješenje XI-R-I-44/90-2 od 14.12.1990.
“Odbija se prijedlog za izdavanje privremene mjere.”
Iz obrazloženja: “Sve da je i predlagateljevo
potraživanje dospjelo na naplatu na dan podnošenja
prijedloga sudu, vjerovnik nije učinio vjerojatnim
postojanje opasnosti...........
Opasnost ........... jeste subjektivna opasnost, što
znači da mora potjecati od djelovanja potencijalnog
dužnika, pa nije dovoljna objektivna opasnost
................
Elemenat inozemnosti na kojeg upućuje cit. odredba
(čl. 265 st. 2. ZIP-a u vezi sa čl. 867 st. 5. ZPUP-a)
odnosi se na sjedište dužnika, a ne na sjedište
vjerovnika. Sjedište dužnika u ovom slučaju nalazi se u
SFR Jugoslaviji ...........
2
Žalbu vjerovnika rješavao je PSH u spisu II-Pž-
3611/90-2 od 19.12.1990., koji je uvažio žalbu i predmet
vratio Ist. sudu.
(Zadivljuje brzina rješavanja žalbe. Ist. rješenje
je od 14.12.90., a IIst. od 18.12.1990.)
Iz obrazloženja: “Radi se o zahtjevu vjerovnika
inozemne firme iz Paname prema dužniku domaćem brodaru za
privilegiranu pomorsku tražbinu iz čl. 877. stav 3. točka
5. ZPUP koja je pod specijalnim pravnim režimom pomorskog
plovidbenog prava iz čl. 979. st. 1. ZPUP-a.
Teleks dužnika vjerovniku od 17.12.1990. godine (list
spisa 17) glasi: “U vezi s telefonskim razgovorom od
prošlog tjedna i produženjem plaćanja do 7.12.1990. g.,
za bunker isporučen za M/B .... navodimo, ako ne platimo
vam iznos od 439.432,27 US$ za bunker isporučen u luci
Ivković,Privremene mjere na brodu
23
Rijeka 23/24 rujna do najkasnije 7. prosinca 1990,
poduzet ćemo sve potrebne mjere.....”
Iz telexa dužnika vjerovnikovom agentu “Jadroagentu”
iz Rijeke proizlazi da dužnik priznaje da se nalazi u
ekonomskim teškoćama i vidi se da moli da spomenutu
vjerovnikovu tražbinu plati u dvije rate ............
ukupno 439.432,27 US$ s novim rokovima dospijeća - nakon
bezuspješno proteklih ranijih rokova po izdanoj fakturi
od 3.10.1990 g. za ovo isto gorivo po kojoj je bio dužan
platiti tu svotu baš vjerovnikovom daljnjem agentu
ANGLOYUGOSLAV SHIPING CO LTD LONDON, telegrafskim
transferom do 25.XI.1990.
Po ocjeni ovog drugostepenog suda iz istih dokaza
proizlazi da je vjerovnikova tražbina dospjela na
plaćanje najkasnije 7. prosinca 1990. g i da se po
sporazumu dužnika i vjerovnika trebala podmiriti
vjerovniku u Londonu, dakle inozemstvu.
Okolnost, što ta tražbina, do danas nije podmirena
prema stajalištu ovog suda, upućuje na zaključak da
dužnik, ZNATNO otežava kasnije ostvarivanje
predlagateljevog potraživanja, osiguranje kojeg se
predlaže izdavanjem ove privremene mjere.
Stoga je za sada, preuranjen zaključak prvostepenog
suda, kako nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje
privremene mjere.”
3
Nakon vraćanja Ist. sudu, isti je u spisu XI-R-I-
46/90-7 od 20.12.1990. dopustio privremenu mjeru.
Ist. sud je u cijelosti prihvatio stanovište IIst.
ukidnog rješenja.
4
Žalbu dužnika rješavao je PSH u spisu II-Pž-3675/90-2
i donio rješenje od 28.12.1990., te je žalbu odbio. Iz
obrazloženja:
“Dužnik u žalbi tvrdi da ne postoje pretpostavke za
izdavanje privremene mjere po st. 3. čl. 265 ZIP-a jer je
vjerovnik stranac a dužnik domaća pravna osoba čija se
imovina nalazi u našoj zemlji.......
_ _ _
Konačno, dužnik prigovara da ne postoje uvjeti za
izdavanje privremene mjere zato što je dužnik samo
unajmitelj brodova JUGOMETAL a njegov vlasnik strana
pravna osoba iz Paname.
_ _ _
Ivković,Privremene mjere na brodu
24
Dužnik u svojoj žalbi ne osporava objektivno
postojanje opasnosti namirenja potraživanja vjerovnika,
on samo tvrdi da nije ispunjen subjektivni momenat
opasnosti iz st. 1. člana 979. ZPUP-a. Međutim to se ne
može prihvatiti, jer je iz spomenutih teleksa u spisu
jasno vidljivo da je vjerovnik poduzeo niz radnji da dođe
do namirenja svoje tražbine i da je dužnik pao u
zakašnjenje s plačanjem dospjele tražbine per 7.12.1990.
...........
_ _ _
Materijalno pravo je ovdje pravilno primijenjeno.
Ovo iz razloga što se ovdje ima primijeniti
mjerodavna odredba čl. 979. st. 1. ZPUP-a a ne
Međunarodna konvencija za izjednačavanje pravila o
privremenom zaustavljanju pomorskih brodova, Bruxelles,
od 19. svibnja 1951. (ispravno 1952.), jer ovu konvenciju
nije ratificirala Republika Panama. Doduše iz rješenja
Republičkog komiteta za saobračaj i veze SR Srbije od
5.X.1987. godine proizlazi da je dužnik unajmitelj broda
SMEDEREVO a njegov vlasnik strana pravna osoba iz Paname,
ali iz odredbe klauzule broj 14 Ugovora o najmu proizlazi
odgovornost (dužnika) unajmitelja za obaveze proizašle po
osnovi privilegiranih pomorskih tražbina nastalih za
vrijeme trajanja najma i obveza unajmitelja da na svoj
vlastiti trošak poduzme sve potrebne mjere da osigura u
razumnom roku da brod bude oslobođen i o svom vlastitom
trošku i dade kauciju da bi brod bio pušten. Dakle
ugovorom o najmu broda “SMEDEREVO” dužnik je preuzeo
obvezu plačanja pomorskih tražbina prema vjerovnicima i
zbog toga ih mora uredno ispunjavati pod prijetnjom
sankcija privremenog zaustavljanja broda po odredbi čl.
982. st. 2. i 3. ZPUP-a. Dužnik u svom telegramu upućenom
prvostepenom sudu 24.12.1990. godine izričito navodi da
brod JUGOMETAL nije vlasništvo Beogradske Plovidbe,
potraživanje za isporučeno gorivo ne odnosi se na brod
“JUGOMETAL” a inače se potraživanje vjerovnika ne
osporava za dug isporučen drugom brodu i isto nije
plaćeno samo zbog nelikvidnosti koja je prouzrokovana
kašnjenjem u naplati naših potraživanja.........”. Dakle,
iz ovog telegrama je potpuno izvjesno da je dužnik
nelikvidan i da ne osporava svoje osobno dugovanje
vjerovniku za gorivo isporučeno brodu “SMEDEREVO”. Prema
odredbi člana 979. st. 1. i odredbi čl. 982. st. 2. ZPUP,
proizlazi da se na temelju spomenutih činjenica i dokaza
iz sudskog spisa, za privilegiranu pomorsku tražbinu iz
čl. 216. st. 1. točka 5. i st. 2. u vezi sa čl. 877. st.
3. točka 5. i čl. 982. st. 2. ZPUP, bez obzira na
činjenicu što je dužnik unajmitelj oba broda i na
Ivković,Privremene mjere na brodu
25
činjenicu što je gorivo isporučeno drugom brodu, istog
unajmitelja, za tražbinu koju osobno duguje dužnik
vjerovniku za isporučeno gorivo brodu izvan sjedišta
dužnika za potrebe redovne plovidbe broda, opravdano je
dozvoljena privremena mjera zaustavljanja broda
“JUGOMETAL” i prvostepeno rješenje je zbog toga kao
pravilno i na zakonu osnovano potvrđeno po čl. 381. i u
vezi s članom 368. ZPP i čl. 14. ZIP.
Nezavisno od iznesenog, prvostepeni sud će u nastavku
postupka olakšati položaj dužnika do zakonom mogućih
granica odlučivanjem o zahtjevu za premještaj broda u
luku Bar s time da zabrana isplovljenja i tamo traje dok
postoje preduvjeti određeni prvostepenim rješenjem, pa će
o tome riješiti svojim rješenjem u nastavku postupka,
imajući u vidu i odredbe i stavova 2, 3 i 4. čl. 988.
ZPUP tj. da troškove čuvanja zaustavljenog broda naročito
za vrijeme trajanja istovara tereta snosi predlagač, kako
to izričito predviđa st. 3. člana 988. ZPUP.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ovo IIst. rješenje daje niz vrlo važnih stavova.
1). Rješenje navodi da je dužnik “unajmitelj” a u
rješenju od 19.12.90. da je “brodar”. Za primijetiti je
da “unajmitelj” nije terminus technicus iz PZ-a, a u
pogledu pojma brodar, nije jasno na osnovu čega bi dužnik
bio brodar, kada se u stvari radi o tome da je dužnik
zapravo time-charterer. Najbliži pojam za time-charterera
je “naručitelj iz brodarskog ugovora na vrijeme”. On NE
postaje automatski brodar time što je čarterer iz «time
čartera.
2). Obzirom da je nesporno da je upisani vlasnik
broda SMEDEREVO tvrtka SUNBOW MARITIME S.A., Panama a
broda JUGOMETAL tvrtka LITALIA SHIPPING S.A., Panama,
slijedi, barem prema rješenju, da ukoliko dva broda
raznih vlasnika imaju istog tajm-čarterera, tada vlasnici
svakog broda odgovaraju, izgleda, jedan za drugoga i za
dugove tajm čarterera, izgleda, ako je on “osobni
dužnik”. Ovo ne izgleda uvjerljivo.
3). Član 982. st. 2. trebalo bi, izgleda, shvatiti
onamo da se dakle može privremenom mjerom zaustaviti i
brod koji nije u vlasništvu ni čarterera niti vlasnika
broda za kojega je dug učinjen, već da to može biti i
brod treće osobe, ako je tajm-čarterer isti. Izgleda da
za to treba i klauzula u ugovoru kao što je gore
spomenuta kl. 14 i činjenica da je to osobni dug tajm-
čarterera
4). Izgleda da se, na neki način, i privilegij iz čl.
216. st. 1. točka 5. (čl.250 PZ), za gorivo broda
SMEDEREVO povezuje sa brodom JUGOMETAL.
Ivković,Privremene mjere na brodu
26
5). Uputa Ist. sudu o primjeni čl. 988 ZPUP, (čl.975
PZ) kao da bi upućivala da će sud odrediti čuvanje broda,
ako dozvoli da se brod premjesti u luku Bar. Ovdje se,
izgleda, radi o čuvanju u smislu da ne bi brod pobjegao,
a ne o čuvanju broda, kao što je bilo slučajeva prije, da
je vlasnik napustio brod i da je i posada napustila brod,
pa je sud odredjivao čuvanje broda da mu se nešto ne
dogodi.
Mislim da neki gornji stavovi nisu ispravni.
ad 2) . Različiti vlasnici dva (ili više brodova -
jer je na pr. dužnik BEOPLOV, tajm-čarterer i drugih
brodova AVALA, JUGO-MINERAL, koji su vlasništvo
različitih vlasnika) ne mogu odgovarati svojim brodovima
za dugove tajm-čarterera koje je tajm-čarterer počinio za
drugi brod ( ili brodove).
ad 3) . Član 982 st.2. ili 3. ne daju osnov da se
zaustavi brod, osim ako je brod koji se zaustavlja
vlasništvo tajm-čarterera ili ako se zaustavlja baš "TAJ"
brod za koji je dug nastao.
ad 4). Privilegij iz čl. 216 ZPU (čl.259 PZ) ne
prelazi na drugi brod, ni u kom slučaju.
STAV 3.
Stav 3. odredjuje odnose koji su u praksi
jednostavniji.
Koristi pojam "osobni dužnik", koji NIJE vlasnik, a
koji SAM odgovara za tražbinu za koja se traži
zaustavljanje broda.
Uzmimo kao primjer: time charterer koji naručuje i
mora platiti bunker.
I u tom slučaju, dakle, može se zaustaviti :
-brod naručitelja ( time charterera)
-brod brodara (vlasnika)
STAV 4
Ako je spor radi :
-vlasništva
-suvlasništva
-založnog prava može se zaustaviti samo onaj brod na
koji se zahtjev odnosi.
Mislim da izraz " založno pravo" ne obuhvaća i
zakonsko založno pravo. Šteta je da zakonodavac nije u
tom stavu točnije odredio pojam "založno pravo".
977.10
Ivković,Privremene mjere na brodu
27
Doktrina je obradjivala čl. 977, pa neke stavove
navodim 4:
TRIVA, Zbornik Pravni fak.,1973 str. 295: (92) “Ako
je protivnik predlagača zaustavljanja zakupnik
ili naručitelj koji, prema mjerodavnom pravu za
ugovorni odnos izmedju njega i brodovlasnika odnosno
brodara, sam odgovara trećima osobno, može se zaustaviti
ovaj brod ili bilo koji drugi brod koji je vlasništvo
zakupnika ili naručitelja, odnosno na kome zakupnik ili
naručitelj imaju pravo korištenja. Pravilo se primjenjuje
i kad brodar ili naručitelj koji je osobni dužnik, a
nije vlasnik broda odnosno nosilac prava korištenja,
sam odgovara za potraživanja za koja se traži
zaustavljanje. No za zahtjeve koji se odnose na
vlasništvo ili založno pravo na brodu - zaustaviti se
može samo onaj brod na koji se zahtjev odnosi.»
TRIVA. str. 408
(01) Zaustaviti se može svaki brod dužnika protiv
koga se vrši osiguranje privremenom mjerom zaustavljanja,
bez obzira na to da li se potraživanje čije se ostvarenje
osigurava odnosi na brod koji se zaustavlja ili na neki
drugi dužnikov brod.
(02) Brod kao predmet osiguranja.......mora biti
u cijelosti vlasništvo dužnika protiv koga se ovo
osiguranje traži.......
DIKA (str. 533)
"Ako je nosilac prava raspolaganja ili vlasnik
("nosilac prava raspolaganja ili vlasnik" dalje u tekstu
: vlasnik) broda osobni dužnik za potraživanja iz čl.
877, st.2. i 3. ZPUP-a, radi osiguranja tih potraživanja
može se zaustaviti svaki brod na kojem te osobe imaju
pravo raspolaganja ili je njihovo vlasništvo.
Ako ima više vlasnika onda svi moraju biti
osobni dužnici za isti dug (29).
Ako na brodu nema vlasništva osoba koje su osobni
dužnici brod može biti zaustavljen radi osiguranja
potraživanja za koje je opterećen založnim pravoni ili
drugim založnini pravom stranog prava ( mortgage) te za
druga potraživanja iz čl. 877 st.3. ZPUP-a koja se na
brod odnose ( arg. iz čl. 982 st.1..ZPUP-a)
Ako je protivnik predlagača zakupac broda ili
naručilac
- koji prema pravu koje se primjenjuje u
ugovornom odnosu izmedju njega i nosioca prava
Ivković,Privremene mjere na brodu
28
raspolaganja brodom odnosno vlasnika broda ili brodara
sani odgovara trećim osobama - može se zaustaviti taj
brod ili bilo koji drugi brod na kojem zakupac ili
naručitelj imaju pravo raspolaganja odnosno koji je u
vlasništvu zakupca ili naručioca ( čl. 982, st.2 ZPUP-a).
Izložena odredba čl. 982 st.2. ZPUP-a primjenjuje se
i u svim drugim slučajevima kad brodar ili naručilac koji
je osobni dužnik, a nije nosilac prava raspolaganja
brodom odnosno vlasnik, sam odgovara za potraživanja za
koja se traži zaustavljanje broda (čl. 982. st. 2. ZPUP-
a).
Radi osiguranja zahtjeva koji se odnosi na pravo
raspolaganja brodom odnosno na vlasništvo, suvlasništvo i
založno pravo na brodu, može se zaustaviti samo onaj brod
na koji se zahtjev odnosi (30).”
RUŠINOVIĆ, str. 25
“Privremeno se može zaustaviti samo onaj brod, koji
je u trenutku zaustavljanja u cijelosti u vlasništvu
dužnika. Ako ima više vlasnika, onda svi oni moraju biti
osobni dužnici za isti dug. Ako brod nije u vlasništvu
osobnog dužnika, privremeno može biti zaustavljen zbog
osiguranja potraživanja za koje je opterećen založnim
pravom ili drugim založnim pravom stranog prava
(mortgage), te zbog drugih potraživanja iz čl. 877. st.
3. ZPUP, koja se na brod odnose (arg. iz čl. 982. st. 1.
ZPUP).
Ako je dužnik zakupac broda, koji prema pravu koje se
primjenjuje u ugovornom odnosu između njega i vlasnika
broda ili brodara, sam odgovara trećim osobama, može se
zaustaviti taj brod ili bilo koji drugi brod na kojem
zakupac ima pravo raspolaganja - odnosno vlasništva (arg.
iz čl. 982. st. 2. ZPUP).”
(Ovdje je vjerojatno izbjegla riječ “ili naručitelj”,
koja se nalazi u propisu tog člana).
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
OPS RI V-R-I-66/87-2 od 9.10.1987.
“Predlagatelj navodi da je sklopio Ugovor o kupnji
broda sa protivnikom predlagatelja a upravo za brod ROSE
VENTURE. Predlagatelj je ispunio sve svoje obaveze po
Ugovoru a dužnik nije izvršio primopredaju broda u luci
Latakia 30.9.1987. godine pa je time nastala šteta za
predlagatelja. Naime, brod je od strane mešetara u
Londonu procijenjen na veći iznos zbog povećanja cijena
pa je nastala razlika od 126.920 US$. Uz tu štetu nastale
Ivković,Privremene mjere na brodu
29
su i druge štete kao bankovni troškovi za otvaranje
akreditiva, produženje akreditiva, advokatski troškovi,
kamate, sudski troškovi, pa predlagatelj traži da dužnik
ako želi osloboditi brod dade osiguranje za US$ 175.000.-
Prijedlog je osnovan.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
VPSH II-Pž-185/87-2 od 3.2.1987. (OPS RI P-102/87 od
15.1.1987.)
(Privremena mjera izdata je u parničnom postupku)
“Kod ocjene navoda tuženika u žalbi da je do štete na
instalacijama tužiteljevog uzgajališta školjki došlo
isključivo krivnjom tuženika (ispravno tužitelja) u prvom
redu treba istaći da sud kad odlučuje o zatraženoj
privremenoj mjeri odlučuje na temelju same vjerojatnosti,
a ne na temelju pune izvjesnosti, da vjerovnikovo
(tužiteljevo) pravo prema dužniku (tuženom) postoji,
Privremena mjera ne bi trebala iscrpsti sadržaj
tužiteljevog pretendiranog potraživanja jer bi inače
predstavljala prijevremeno potpuno ostvarenje tog
potraživanja, za što u vrijeme potraživanja ovog
osiguranja nema pretpostavaka. Cilj privremenih mjera
nije i ne može biti ostvarenje potraživanja, već
osiguranje njegova budućeg ostvarenja.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
OPS Rijeka V-R-I-28/89-2
U cit. sporu riješeno je passim, još jedno pitanje.
Brod je bio pod brodarskim ugovorom na vrijeme (Time-
charter) prema kojem je čarterer nabavljao i plaćao
gorivo. Protustranka, u prijedlogu za privremenu mjeru
bila je vlasnik broda. Prvostepeni sud je prihvatio
pasivnu legitimaciju vlasnika. Vlasnik se je žalio u
pravcu promašene pasivne legitimacije, a PSH je u
Rješenju II-Pž-2202/89-2 od 24.10.1989., odbio taj
prijedlog.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
PS H Pž-2202/89 od 24.10.1989. (OPS RI R-I-28/89 od
31.7.1989.)
Dužnik je vlasnik broda “B” koji je brod bio u tajm
čarteru i tajm čarterer je naručio bunker, koji nije
plaćen.
“Prema čl. 981. st. 1. ZPUP-a privremeno
zaustavljanje broda može se dopustiti samo za
potraživanja iz čl. 877. st. 2. i 3. ovog zakona a u čl.
Ivković,Privremene mjere na brodu
30
877. st. 3. t. 7. ZPUP-a predviđeno je upravo
potraživanje učinjeno radi opskrbe broda. Nije, dakle,
odlučno tko je naručio gorivo, već sama činjenica da je
gorivo isporučeno radi opskrbe broda. Nije nadalje
odlučno da li predlagatelj radi naplate potraživanja ima
zakonsko založno pravo, jer zaustavljanje broda radi
osiguranja tražbine nije uvjetovano postojanjem založnog
prava. Brod se može zaustaviti i kad je za potraživanje
za koje se traži zaustavljanje opterećen založnim pravom,
ali i za druga potraživanja navedena u čl. 877. st. 3.
ZPUP-a, koja se na taj brod odnose (čl. 982. st. 1. ZPUP-
a).”
“... prvostepeni sud nije primijenio odredbe
Konvencije, već odredbe ZPUP-a, a što je u skladu s
odredbom čl. 867. st. 1. toga Zakona prema kojoj odredbi
se pravilo o postupku izvršenja i osiguranja na brodovima
iz tog zakona odnose na sve brodove koji se nalaze na
obalnom moru i unutrašnjim vodama SFRJ.”
_ _ _
U konvalidacionom postupku predlagatelj je kao
tužitelj, tužio pod 1. vlasnika, a pod 2. čarterera.
Naime praktično procesualno pitanje koje se
pojavljuje u slučaju korištenja st. 2. i 3. čl. 982. je u
tome da je prema tom članku “dužnik” vlasnik. Međutim, u
konvalidacionom postupku presuda protiv samog zakupnika
ili naručitelja ne bi bila izvršna isprava za prodaju
broda, koji nije vlasništvo zakupca odnosno naručitelja
nego vlasnika. Mislim da je potrebno zbog toga tužiti i
vlasnika da se dobije protiv njega izvršni naslov, iako
zapravo vlasnik postaje dužnik tek primjenom čl. 982.
Drugim riječima, postavlja se problem: da li i kod
privremene mjere tražiti da ista glasi i protiv vlasnika
i protiv stvarnog dužnika, pa tako nastaviti i u
konvalidacionom postupku, ili u privremenoj mjeri tražiti
istu samo protiv vlasnika, a u konvalidacionom uključiti
i zakupca/naručitelja. Kod ove varijante postavlja se
pitanje dostave tužbe zakupcu/naručitelju jer njega
zapovjednik ne zastupa temeljem zakona.5
U dosadašnjoj sudskoj praksi, sudovi su prihvatili
pasivnu legitimaciju vlasnika.
Zbog nagodbe van suda, parnični postupak nije vođen,
u sporu R-I-28/89 (Pž-2202/89) pa nema stavova sudova.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
U predmetu OPS RI br. V-R-I-81/87 predlagatelj je
zatražio privremenu mjeru protiv 1). Universal .........,
kao naručitelja iz brodarskog ugovora na vrijeme (tajm
Ivković,Privremene mjere na brodu
31
čarterera) i 2). PACIFIC.........., kao vlasnika broda.
Dužnik pod 1). Universal dao je brod (kao Disponent
owner) u brodarski ugovor na putovanje (voyage charter)
predlagatelju.
Ist. sud je prihvatio prijedlog protiv 2). protivnika
Pacific ...... izdao rješenje o zaustavljanju i zabranio
isplovljenja iz luke, pozivajući se na čl. 979. st. 1.,
980. i 980. st. 1. u vezi sa čl. 977. st. 2. i 3. te
odredbe čl. 982. ZPUP. Nije specificiran stav iz čl. 982.
Ovaj primjer daje sliku o problemima pasivne
legitimacije u eventualnom meritornom sporu (koji nije u
ovom slučaju vođen) odnosno eventualnom izvršenju
prodajom broda. U ovom je slučaju bilo moguće doći do
kompletne dokumentacije, zbog sretnih okolnosti, pa je
mogao biti uključen i brodovlasnik, pa bi se postupak in
meritum svakako vodio i protiv njega.
_ _ _
BILJEŠKA: Ovaj zadnji stav nije sasvim jasan. Vidi i
rješenja u predmetu JUGOMETAL naprijed u ovom članu.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
OPS RI V-R-I-81/87 od 9.11.1987.
Brod “PA” bio je u time charteru kod 1-protustranke
“U”, koji je kao disponent owner (T/C owners) dao brod
“PA” u voyage charter predlagatelju “T”. Brod je bio
vlasništvo firme “P”, koja je bila 2-protustranka. Sud je
donio rješenje:
“Radi osiguranja potraživanja predlagatelja “T” prema
protivnicima predlagača 1). “U” i 2). “P”, u iznosu od $
787.000.-,
1). određuje se privremena mjera zaustavljanja broda
“PA” vlasništvo protivnika predlagatelja “P”, a koji je
brod u brodarskom ugovoru na vrijeme u korist time
čarterera “U”, te se zabranjuje isplovljenje broda iz
luke Rijeka.
Iz obrazloženja: «..... Uz čarter party sklopljen je
PRIVATE ADDENDUM No. 1. od 24.9.1987., prema kojem je
bilo ugovoreno da će brod krcati teret uree u rasutom
stanju u “J” i tamo izdati teretnicu za jednu luku u J.,
a nakon što brod dođe u J., da će se vratiti već izdane
teretnice i da će se izdati nove teretnice u kojima će
biti naznačena kao ukrcajna luka jedna luka u J., a kao
iskrcajna jedna luka u A.
Nakon što je brod isplovio iz K. (jedne luke u J)
dobio je nalog vlasnika broda da se vrati u K. i prekine
putovanje i brod je upućen u R. gdje iskrcava teret. Time
Ivković,Privremene mjere na brodu
32
je onemogućeno izvršenje čarter partia između
predlagatelja i 1-protivnika predlagatelja, a sadašnja
situacija je takva da predlagatelj mora iskrcati sav
teret u R., što predstavlja velike troškove, jer taj
teret mora uvrećati, naći kupca, platiti eventualno
stajanje broda, platiti skladišninu a izgubio je i kupca
u A.. Prema predračunu predlagatelj trpi štetu od $
787.000.-
Obje protustranke odbijaju odgovornost a 1-
protustranka je već primila iznos od $ 335.970.70 na ime
95% vozarine do A., iako je očito da brod neće isploviti
i da je praktički ugovor raskinut. Zbog toga postoji
opasnost za predlagatelja pa je isti ustao s ovom
privremenom mjerom.
Na osnovu toga valjalo je dopustiti predloženu
privremenu mjeru pa je temeljem odredbi čl. 979. st.,
980. i 980. st. 1. u vezi sa čl. 877. st. 2. i 3. te
odredbi čl. 982. ZPUP-a riješiti kao u izreci....”
_ _ _
977.11 - BUNKER
Ukoliko je bunker nabavljen za račun nevlasnika,
sudovi dopuštaju privremenu mjeru protiv broda za koji je
bunker nabavljen, ili broda koji je vlasništvo
naručitelja bunkera, nevlasnika broda.6
Vidi i gore.
977.12 - POPRAVAK NA RAČUN BARE BOAT CHARTERERA
U sudskoj praksi dopuštena je i privremena mjera za
troškove popravka koje je naručio bare boat charterer.7
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
33
ZPUP čl. 982
Može biti zaustavljen svaki brod na kojem postoji
pravo raspolaganja brodom odnosno koji je u vlasništvu
istih osobnih dužnika, odnosno na kojem ti dužnici imaju
pravo raspolaganja, ili koji je za zaustavljanje
opterećen zakonskim ili ugovornim založnim pravom ili
drugim založnim pravom stranog prava te za druga
potraživanja navedena u čl. 877. u st. 3. ovog zakona
koja se na taj brod odnose.
Ako je protivnik predlagača zakupac broda ili
naručilac - koji prema pravu koje se primjenjuje
ugovornom odnosu između njega i nosioca prava
raspolaganja brodom odnosno vlasnika broda ili brodara
sam odgovara trećim osobama - može zaustaviti taj brod
ili bilo koji drugi brod na kojem zakupac ili naručilac
imaju pravo raspolaganja brodom odnosno koji je u
vlasništvu zakupca ili naručioca.
Odredba st. 2. ovog člana primjenjuje se i u svim
drugim slučajevima kad brodar ili naručilac koji je
osobni dužnik, a nije i nosilac prava raspolaganja brodom
odnosno vlasnik broda, sam odgovara za potraživanja za
koja se traži zaustavljanje broda.
Prema zahtjevu koji se odnosi na pravo raspolaganja
brodom odnosno na vlasništvo i založno pravo na brodu
može se zaustaviti samo onaj brod na koji se zahtjev
odnosi.
(2) VPS H Pž-322/85-2 od 5.3.1985: “Vjerojatnost
postojanja aktivne legitimacije upravo se temelji na
činjenici da je predlagač uz prijedlog priložio i
brodarski ugovor na vrijeme, temeljem kojeg je predlagač
kao “disponent owner” sklopio s protivnikom predlagača
14.11.1984. i da je temeljem tog ugovora protivnik
predlagača bio u obvezi isplaćivati dužnu vozarinu....”
(3) Goldrein, Iain S., “Ship sale and purchase,
London 1985, str. 184:
“(6) WHO IS A “BENEFICIAL OWNER”? When constructing
the equivalent provisions in the Administration of
Justice Act 1956, Goof, J., said in “The I Congresso del
Partido” (134):
.... the words..... which I have to construe in the
context of the Act, are “beneficially owned as respects
all shares therein”. In my judgement, the natural and
ordinary meaning of these words is that they refer only
to such ownership as is vested in a person who, whether
or not he is the legal owner of the vessel is in any case
Ivković,Privremene mjere na brodu
34
the equitable owner....
(7) THUS - WHO IS AN EQUITABLE OWNER? The following,
it is suggested, are “equitable” owners:
A beneficiary, under a trust.
The owner of an unregistered vessel (which was
required to be registered by its flag).
The purchaser - if property has passed (even if
possession has not).
The purchaser - even if property has not passed,
assuming that the seller had no right to terminate and to
contract was capable of specific performance, viz. The
Permina 3001 (135)
/1978/ Q.B.500, at 538 G, /1978/ 1 A11 E.R. 1169 at
121OD.
/1979// 1 Lloyd’s Rep. 327
(4) BERLINGIERI, Arrest, str. 99
_ _ _ _ _ _ _ _
Tribunale di Ravenna, 24.1.1987., Dir. Mar. 1988,
804, Trademar c/a Line Island.
_ _ _ _ _ _ _ _
Cour d’Appel de Rouen 19.6.1984, Capitaine di Navire
“ATLANTIC - MARINER” C. Ste. Trademar Conasa, D.M.F.,
1985, 167
_ _ _ _ _ _ _ _
Tribunal Mixte de Commerce de Noumea, 17.11.197, Ste.
Union Maritime du pacifique Sud c. te Fenland Ltd. et
al., DMF 1980, 223
_ _ _ _ _ _ _ _
Adimiralty Division, 26.10.1970, “Andrea Ursula”
BRANDON J.
“....“Beneficially owned” meant owned by any person
with complete possession and control of the vessel who
might therefore become liable on a claim within the
Administration of Justice Act, 1956, sect. 1(1) (d) to
(r), and that the vessel was, at the date when action was
brought, beneficially owned as respect to all the shares
by the demise charterers within sect. 3(4).”
_ _ _ _ _ _ _ _
Court of Appeal 18.11.1981, The “SPAN TERZA”
“The words of s. 3(4) of the 1956 Act had to be given
their natural meaning unless there was good reason to
limit hem or unless there was binding authority requiring
the Court to limit them; and the natural meaning of the
word “charterer” included a time charterer within those
whose vessels could be arrested ......... there was no
sufficient reason to limit the words to charterer by
demise and there was no authority which bound the Court
Ivković,Privremene mjere na brodu
35
to construe the sub-section as the learned Judge had
done.
Dissenting opinion by Judge Donaldson.
(5) U Italiji temeljem čl. 683. Codice di
Navigazione, ako je zaustavljanje broda izdato na osnovu
privilegija protiv osobe koja je različita od osobe
vlasnika broda, dostava odluke o privremenoj mjeri mora
se izvršiti i vlasniku broda.
(6) Berlingieri, Arrest ........., str. 99, gdje se
navode sudske odluke
Tribunale di Ravenna, 24.01.1987, Trademar Conasa
S.A. c. Line Island Marine Co., “The Eurobreeze”, Dir.
mar. 1988, 804; Cour d’Appel du Rouen, 19.06.1984, Master
of the “Atlantic Mariner” v. Trademar Conasa - “The
Atlantic Mariner” 1985 DMF, 167.
(7) Tribunal de Commerce, Nantes, 03.09.1991, United
Arab Shipping Co. b. Blohm & Voss - “The Trident Beauty”,
1991 DMF, 726
Ivković,Privremene mjere na brodu
36
Čl.978
(1) AKO SE PRIVREMENE MJERE ODREDJUJU RADI
OSIGURANJA NOVČANIH TRAŽBINA, SUD ĆE OSLOBODITI BROD
ZAUSTAVUANJA ILI ČUVANJA AKO BUDU DANA OSIGURANJA ILI
DRUGE IMOVINSKE VRIJEDNOSTI DOVOLJNE ZA POKRIĆE UKUPNIH
TRAŽBINA ZA KOJA SE TRAŽI ZAUSTAVUANJE, UKLJUČUJUĆI I
TRAŽBINE PO OSNOVI TROŠKOVA POSTUPKA 1 KAMATA, UZ
UVJET DA SU TA OSIGURANJA ODNOSNO DRUGE IMOVINSKE
VRIJEDNOSTI RASPOLOŽIVI 1 PRENOSIVI U KORIST
VJEROVNIKA.
(2) AKO JE RIJEČ 0 TRAŽBINAMA ZA KOJA DUŽNIK MOŽE
OGRANIČITI SVOJU ODGOVORNOST, VISINA OSIGURANJA ILI
DRUGIH IMOVINSKIH VRIJEDNOSTI IZ STAVKA 1. OVOGA ČLANKA
NE MORA BITI VEĆA OD SVOTE OGRANIĆENE ODGOVORNOSTI.
(5) KAD JEDAN OD SUDOVA NA PODRUČJU REPUBLIKE
HRVATSKE, NA TEMELJU ODREDBE STAVKA 1. OVOG ČLANKA
OSLOBODI BROD OD ZAUSTAVLJANJA, NIJE-DAN DRUGI SUD NA
PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE NE MOŽE ODREDITI
ZAUSTAVLJANJE NI TOG NI BILO KOJEG DRUGOG BRODA ZA
ISTU TRAŽBINU I ZA ISTOG VJEROVNIKA, UZ UVJET DA SU
DANA OSIGURANJA ILI DRUGE IMOVINSKE VRIJEDNOSTI JOŠ
RASPOLOŽIVI U KORIST VJEROVNIKA. 1
Bitna promjena u P.Z. u odnosu na ZPUP, je u tome
da je propisano: "sud će osloboditi. . . " dok je u
ZPUP bilo "sud može osloboditi".
Osim toga je u P.Z. specificirano da je to za
"pokriće” ukupnih tražbina za koje se traži
zaustavljanje, uključujući i tražbine po osnovi troškova
postupka i kamata...", dok je u ZPUP bilo "u visini svote
potraživanja".
Stav 1.
Krajni cilj čl. 978 st.1.. je oslobodjenje
broda (pod određenim uslovima) a oslobodjenje broda je i
predmet čl. 982.
Iz komentara TRIVE uz čl. 983 ZPUP (čl.978 PZ)
proizlazi da se radi o "ponudjenom osiguranju".
Mislim da se u praksi pojavljuju slijedeće situacije:
A). u prijedlogu za privremenu mjeru vjerovnik je dao
izjavu da će se zadovoljiti sa:
aa). odredjenim iznosom koji bi dužnik trebao
Ivković,Privremene mjere na brodu
37
položiti u depozit na račun suda,
bb). izvjesnom garancijom.
B).u prijedlogu vjerovnik nije stavio nikakavu
izjavu/ponudu.
C). u sudskom rješenju:
aa). odredjen je iznos koji treba položiti u depozit
bb). nije odredjen iznos ( naveden je samo iznos
koji spominje vjerovnik kao svoju tražbinu).
D). položi izvjestan iznos u depozit, ili
E). položi kod suda "osiguranje ili drugu imovinsku
vrijednost u visini svote tražbine....,uz uvjet da
su ta osiguranja odnosno druge imovinske
vrijednosti raspoloživi i prenosivi u korist vjerovnika."
U slučajevima A). aa) i bb). te C).aa). smatram da
sud mora osloboditi brod, ako dužnik postupi u smislu
rješenja.
U slučaju B). i C).bb)., dužnik može zatražiti od
suda da odredi iznos odnosno izraziti spremnost da tako
postupi.
U slučaju D). i E)., vjerovnik ne mora pristati na
ponudjeni iznos za depozit ili na "osiguranje ili
drugu imovinsku vrijednost u visini svote
tražbine....,uz uvjet da su ta osiguranja odnosno druge
imovinske vrijednosti raspoloživi i prenosivi u korist
vjerovnika", ali sud MOŽE osloboditi brod, ako nadje da
je ponuda protivnika predlagača prihvatljiva,
Medjutim u slučajevima kada je vjerovnik stavio
ponudu i dužnik je prihvatio i ispunio, sud MORA
osloboditi brod jer je to facultas alternativa
predlagaća, prihvaćena i ispunjena od protivnika
predlagača.
Čl. 982, koji se poziva na čl. 971 st.4. toč. 1 do
3., a toč. 1. veli: "ako dužnik položi sudu svotu
tražbine koja se osigurava s kamatama i troškovima."
Logično bi dakle bilo da se u rješenju navede koliko
iznosi tražbine s kamatama i troškovima. Da li to
znači da je vjerovnik obavezan taj ukupan iznos navesti
u prijedlogu, ili to može sud unijeti u rješenje bez
prijedloga vjerovnik, nije jasno odredjeno zakonom,
ali smatram da radi pridržavanja propisa iz čl. 982,
sud bi to trebao učiniti, ili, eventualno pozvati
vjerovnika da to učini.
Ivković,Privremene mjere na brodu
38
Ako dužnik može položiti iznos na sud, prema svojoj
kalkulaciji o ukupnom iznosu tražbine, kamata i
troškova ili može dostaviti svoju ponudu putem suda
ili može izraziti u žalbi, a onda ili mora IIst. sud
rješiti o ponudi u IIst. postupku, ili ako vrati
predmet Ist. sudu, onda se tek mora odrediti ročište da
dužnik obrazloži svoju kalkulaciju tražbine, kamata
i troškova, a vjerovnik da se na to očituje i da sud onda
odluči. Očito je da bi sud trebao u takovom slučaju
odrediti iznos tražbine, kamata i troškova, a sumnjam
da bi to sud mogao razborito učiniti bez saslušanja
vjerovnika.
Medjutim i kada vjerovnik stavlja facultas
alternativa protivniku, u praksi se je pojavio problem
obzirom na činjenicu da se u prijedlogu za privremenu
mjeru najčešće traži polog u visini u kojoj su
sadržani osim glavnice, još i kamati, a i troškovi
privremene mjere, troškovi eventualnog postupka za
konvalidaciju privremene mjere.
Praksa sudova nije ujednačena.
Pojedini sudovi unatoč prijedloga da se za depozit
odredi iznos koji će pokriti sve gore navedeno,
odredjuju samo iznos glavnice. Drugi odredjuju iznos
koji pokriva i troškove i ostalo zatraženo.
Interesantno je i različito odlučivanje u vezi sa
prijedlogom da se brod oslobodi, ako stranke nadju
rješenje van suda, recimo dobivanjem garancija P&I
klubova i sl. Vjerovnici katkada traže već u prijedlogu
da sud donese rješenje kojim će se brod osloboditi;
a) polaganjem depozita,
b). da se da "osiguranje ili drugu imovinsku
vrijednost u visini svote tražbine.....uz uvjet da su
ta osiguranja odnosno druge imovinske vrijednosti
raspoloživi i prenosivi u korist vjerovnika, ili
c) pismenom obavjesti sudu od strane vjerovnika da
je primio garanciju koju prihvatio i predlaže da se brod
oslobodi.
Sudovi katkada taj prijedlog ignoriraju, ali ga
katkada i uvrste, pa tako na pr. OPS RI u predmetu
V-R-I81/87-3 od 9.11.1987 toč.4. isti glasi:
"SUD ĆE UKINUTI OVU PRIVREMENU,U MJERU I OSLOBODITI
BROD OD ZAUSTAVLJANJA AKO PROTIVNIK PREDLAGATELJA POLOŽI
HA RAČUN OVOG SUDA BROJ.......... KOD.......BANKE IZNOS
OD !,025,000.- US slovima ( .........) RADI POKRIĆA
Ivković,Privremene mjere na brodu
39
GLAVNOG DUGA I SPOREDNIH POTRAŽIVANJA ILI DADU KAKOVU
DRUGU IMOVINSKU VRIJEDNOST OD .......... US DOLARA, UZ
UVJET DA JE TA DRUGA IMOVINSKA VRIJEDNOST RASPOLŽZIVA I
PRENOSIVA U KORIST PREDLAGATELJA, ILI DADU KAKOVU DRUGU
GARANCIJU NA KOJU PRISTAHE PISMENO PREDLAGATELJ 1 0 TOME
OBAVJESTI SUD.»
TS Koper, na pr. uopće ne stavlja u svoja rješenja
bilo što u vezi sa polaganjem novčanog iznosa, druge
imovinske vrijednosti 11 ili garancije, kada je i u
prijedlogu vjerovnik već napisao da predlaže da sud
donese rješenje u kojem će navesti iznos pologa koji je
predlagatelj stavio u prijedlog.
Tako je u prijedlogu za brod YEHYA bilo navedeno
da se predlaže da se unese u rješenje slijedeće:
" Sud će ovu privremenu mjeru ukinuti ukoliko
protustranka položi na račun kod banke......... iznos od
$ 722.000.- ili pruži kakovo drugo osiguranje t.j.
drugu imovinsku vrijednost u iznosu od $ 722.000.- koja
je prenosiva u korist predlagatelja ili ako stranke
sporazumno ugovore garanciju na koju će pristati
predlagratelj, koji bi o tome pismeno obavjestio sud u
pravcu da sud donese rješenje kojim se brodu dozvoljava
isplovljenje, odnosno sud će na prijedlog protustranke
osloboditi brod ukoliko predlagratelj ne pokrene
parnicu u roku od 15 dana i o tome obavjesti spis.»
TS Koper je donio rješenje u spisu TS KP Rg-
50/88 od 7.3.1988/ koji glasi:
“1. PREDLOGU UPNIKA SE UGODI IN SE DOVOLI
ZAČASNA ODREDBA
Z ZAUSTAVITVIJO LADJE DOLŽNIKA M/ YEHYA, DRŽAVNE
PRIPADNOSTI PANAMA, KI SE SEDAJ NAHAJA NA OBMOČJU LUKE
KOPER ZARADI ZAVAROVANUJA TERJATVE UPNIKA V VIŠINI
600.000. US DOLARJEV.
2. TA ZAČASNA ODREDBA TRAJA 60 DNI OD DNEVA IZDAJE.
3. V OSTALEM SE PREDLOG ZAVRNE."
To je cijeli tekst izreke.
Mislim da isti ne zadovljava propis čl. 983 st.1..
odnosno čl. 987 ZPUP.(978, 982 PZ).
Točno je da zakon ne traži izričito da se unese u
Ivković,Privremene mjere na brodu
40
izreku iznos depozita itd., medjutim doktrina smatra da
se takav facultas alternativa MORA staviti u izreku,
ukoliko je zahtjev za to stavljen u prijedlogu. 2-3
Čl. 266. st.2. izričito određuje da se privremenom
mjerom ne stječe založno pravo. Iz dikcije proizlazi da
se ne stječe na onim stvarima koje su predmet
privremene mjere. Ništa nije rečeno u pogledu
jamstva. Goršić, je na str. 552 naveo: " Na položenom
iznosu stiče predlagatelj založno pravo za svoj zaht-
jev.» Mislim da je to ispravno jer polog nije predmet
privremene mjere već ispunjenje jedne facultas
alternatlva. U pogledu protu-pologa Triva smatra da se
dobiva založno pravo. 4
U praksi, a naročito kada se radi o zaustavljanju
brodova pod stranom zastavom, zapovjednik zaustavljenog
broda i njegov agent, obično prevedu rješenje na strani
jezik i teleksom ili telefaxom ga dostave brodaru.
Ako rješenje nije navelo iznos itd., nastaju pregovori,
koji, ako se stranke sporazume, zapravo vodi istom
rezultatu, kao kada je takav depozit odredjen, samo Što
treba više vremena.
BANKOVNA GARANCIJA
Treba spomenuti i problem eventualne bankarske
garancije. Naime vjerovnik katkada traži izričito
bankarsku garanciju.
Radi se redovito o zaustavljanju stranog broda,
pa je normalno da brodar (brodovlasnik/dužnik) daje
garanciju putem svoje, inostrane banke. Vjerovnik nije
dužan prihvatiti takovu garanciju jer ona može
eventualno dovesti do potrebe priznavanja hrvatske
presude, (u konvalidacionom postupku) u zemlji in-
ostrane banke.
Medjutim postavlja se pitanje da li bi mogao
dužnik zatražiti od suda da odluči da li takova
garancija inostrane banke zadovoljava. Mislim da sud ne
bi mogao odlučiti da takova garancija zadovoljava baš iz
razloga eventualne potrebe prizna-vanja hrvatske
presude u inostranstvu, tj, u zemlji banke koja je
izdala garanciju.
RjeŠenje je u potvrdjivanju takove inostrane
garancije od strane jedne hrvatske banke, kako to
predvidja ZOO u čl. 1085. uz eventualni dodatak "bez
prigovora'1 i sl. u smislu Čl.1087, ZOO.
U predmetu Trgovačkog suda u Rijeci Rl-134/93-
33 od 12.04.1994, nakon što je Riječka banka izdala
garanciju, oslobodio je brod.
Ivković,Privremene mjere na brodu
41
Predlagatelj se je žalio.
Visoki Trgovački Sud Republike Hrvatske II-Pž-
1529/94-2 od 03.05.1994. odbio je žalbu.
Iz obrazloženja:
“U konkretnom slučaju predlagatelj je zahtijevao
određivanje privremene mjere radi osiguranja novčanog
potraživanja u iznosu od 29.508,08 DEM, Riječka banka
d.d. Rijeka, prihvatila je garanciju Kredit Anstal
Bankferin Wien, izdajući svoju garanciju broj 1002 kojom
se obvezuje platiti Trgovačkom sudu na pismeni zahtjev
iznos koji ne premašuje 30.000 DEM uključujući kamate i
troškove. Sredstva su prenosiva u korist Trgovačkog suda,
a preko sudskog depozita po rješenju suda i u korist
predlagatelja marina Punat čije potraživanje je ovom
garancijom osigurano. Zato je pravilna ocjena
prvostupanjskog suda da su ispunjeni svi uvjeti iz
odredbe čl. 978. Pomorskih zakonika da se oslobodi brod
zaustavljanja i čuvanja.”
Međutim, ostaje otvoreno pitanje ako bi se inostrana
banka nalazila u zemlji gdje bi se vodio konvalidacioni
postupak, u slučaju arbitražne klauzule ili ugovorene
nadležnosti. Mislim da naš sud ne bi mogao odlučivati o
tome da li takova garancija zadovoljava, jer bi se morao
upuštati u utvrđivanje boniteta inostrane banke.
Stav 2.
U pogledu st. 2. ograničenje vojuje u pravcu da iznos
depozita ne bude veći od svote ograničenja. Međutim,
obzirom da zakon veli “... ne mora biti veća”, znači da
može katkada biti veća. To se vjerojatno odnosi na slučaj
hipoteke, pravomoćne presude i sl., kada dužni iznos može
biti veći od svote ograničenja.5 Problem je naznačen i od
inostrane judikature.6
Vidi i čl. 269. ZIP.
Stav 3.
Propis ne predstavlja poteškoće.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
42
ZPUP čl. 983
Ako se privremene mjere određuju radi osiguranja
novčanih potraživanja, sud može osloboditi brod
zaustavljanja ili čuvanja ako budu dana osiguranja ili
druge imovinske vrijednosti u visini svote potraživanja
za koja se traži zaustavljanje, uz uvjet da su ta
osiguranja odnosno druge imovinske vrijednosti
raspoloživi u korist vjerovnika.
Ako je riječ o potraživanjima za koje dužnik može
ograničiti svoju odgovornost visina osiguranja ili drugih
imovinskih vrijednosti iz st. 1. ovog člana ne mora biti
veća od svote ograničene odgovornosti.
Kad jedan od sudova na području SFR Jugoslavije, na
temelju odredbe st. 1. ovog člana oslobodi brod od
zaustavljanja, nijedan drugi sud na području SFR
Jugoslavije ne može dopustiti zaustavljanje ni tog ni
bilo kojeg drugog broda za isto potraživanje i za istog
vjerovnika, uz uvjet da su dana osiguranja ili druge
imovinske vrijednosti još raspoloživi u korist
vjerovnika.
TRIVA-BELAJEC-DIKA, str. 355 i sl.: “(19) Vjerovnik
može u prijedlogu za određivanje privremene mjere ili
naknadno izjaviti da će se, umjesto privremenom mjerom,
zadovoljiti polaganjem određenog iznosa novca na ime
“jamstva” (osiguranja - v. § 36) za ostvarenje
potraživanja od strane dužnika (269/1). S obzirom na to
da se ovdje radi o ponudi nadomještanja privremene mjere
na koju vjerovnik ima pravo jednim osiguranjem koje
dužnik nije obvezan dati već čije ostvarenje ovisi o
njegovu prihvatu vjerovnikove ponude, nije potrebno da
zatraženi iznos osiguranja bude u nekom omjeru s
vrijednošću potraživanja čije se osiguranje traži. Ova
specifična izvršna facultas alternativa koju vjerovnik
nudi dužniku mora se saopćiti dužniku, pa će sud, ako
dužnik prihvati ponudu i položi zatraženi iznos, ukinuti
provedene radnje i obustaviti postupak osiguranja
(269/3). Položeni iznos trebalo bi da stoji na
raspolaganju radi osiguranja vjerovniku sve dok ne
istekne rok koji on odredi u svojoj ponudi.”
(20) No polaganje “jamstva” umjesto zatražene i
odobrene privremene mjere može sud odrediti i na
prijedlog dužnika (269/2), dakle i protiv volje
vjerovnika. U tom slučaju sud bi morao pri utvrđivanju
visine osiguranja i roka njegova trajanja voditi računa o
Ivković,Privremene mjere na brodu
43
tome da ono bude ekvivalent privremenoj mjeri koja se
osiguranjem nadomješta. Iznos ne treba biti toliki da iz
njega bude moguće sasvim podmiriti osigurano
potraživanje; dovoljno je da se njime na prihvatljiv i
primjeren način njegovo ostvarenje osigura (Goršić,
Tumač, str. 552). Mogućnost nadomještaja privremene mjere
osiguranjem na prijedlog dužnika u znatnoj mjeri faktički
reducira mogućnost vjerovnika da prilikom nuđenja
odustanka od mjere ako osiguranje bude položeno,
arbitrarno određuje njegovu visinu i vrijeme trajanja.”
TRIVA-BELAJEC-DIKA, Sudsko izvršno pravo na str. 356
međutim veli: “Ova specifična izvršna facultas
alternativa koju vjerovnik nudi dužniku mora se saopćiti
dužniku, pa će sud, ako dužnik prihvati ponudu i položi
zatraženi iznos, ukinuti provedene radnje i obustaviti
postupak osiguranja (269/3 ZIP-a).”
TRIVA-BELAJEC-DIKA, Sudsko izvršno pravo, str. 355,
br. 18 “Budući da položeno osiguranje treba poslužiti za
pokriće štete koja bi dužniku mogla nastati, trebalo bi
smatrati da dužnik na položenom iznosu stječe založno
pravo (v. TRIVA, GRPP, para 1001.)
TRIVA: str. 409
Ograničenje odgovornosti broda - čl. 380 - 396
Svote ograničenje odgovornosti - čl. 380, 381
UPP, XXIII, 33, Prvostepeni sud Engleske, Admiralty
Division, 24.4.1964, LLLR 1964, str. 324, “Lucille
Bloomfield”
Utjecaj polaganja jamčevine u postupku ograničenja
odgovornosti u jednoj zemlji na zaustavljanje broda i
parnicu u drugoj zemlji.
Bilješka E.P.: “Konkretni spor pokazuje neposrednu
praktičnu potrebu unifikacije propisa o ograničenju
odgovornosti i utvrđenje koji međunarodni učinak jednom
pokrenuti postupak ima u svim zemljama ............. Tek
Konvencija od 1957, kad bude ratificirana, riješit će
pitanje međunarodnog učinka osnivanja fonda ograničene
odgovornosti .............
Ivković,Privremene mjere na brodu
44
Čl.979
(1) SUD NEĆE ODREDITI ZAUSTAVLJANJE BRODA. A VEĆ
ODREDENO ZAUSTAVLJANJE UKINUT ĆE AKO DUŽNIK DOKAŽE DA
JE U NEKOJ DRUGOJ DRŽAVI VEĆ DAO PRIMJERENO OSIGURANJE
ILI DRUGU IMOVINSKU VRIJEDNOST ZA ISTU TRAŽBINU, ILI ZA
ISTOG VJEROVNIKA, UZ UVJET;
1). DA OSIGURANJE ILI DRUGA IMOVINSKA VRIJEDNOST
ODGOVARA UVJETIMA IZ ČLANKA 978 STAVKA 1. OVOGA ZAJONA;
2). DA DRŽAVA NA ČIJEM JE PODRUČJU OSIGURANJE ILI
DRUGA IMOVINSKA KORIST DANA POSTUPA NA JEDNAK NAČIN PREMA
OSIGURANJIMA I DRUGIM IMOVINSKIM VRIJEDNOSTIMA KOJI
SU POLOŽENI NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE. 1
Doktrina smatra da uzajamnost može biti i faktična i
poziva se i na Zakon o sukobu zakona. Vidi i čl. 976 Ovaj
se propis odnosi na brod pod hrvatskom zastavom ili pod
zastavom države NE-ugovornice Konvencije 1952, jer ako
brod vije zastavu države ugovornice ima se primjeniti
propis Konvencije.
Vidi čl. 3. st. 3. Konvencije 1952.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
(1) ZPUP čl. 984
(1) Sud neće dopustiti zaustavljanje broda, a već
dopušteno zaustavljanje ukinut će ako dužnik dokaže da
je u nekoj drugoj državi već dao primjereno osiguranje
ili drugu inovinsku korist za isto potraživanje i za
istog vjerovnka, uz uvjet:
1). da osiguranje ili druga imovinska vrijednost
odgovara uvjetima iz čl.983 st.1.. ovog zakona;
2). da država na čijem je području osiguranje ili
druga imovinska korist dana postupa na jednak način
prema osiguranjima i drugim imovinskim vrijednostima
koji su položeni na području SFR Jugoslavije.
(2) TRIVA. str. 409 : "Uzajamnost može biti
faktična".
(3) VUJOVIĆ, str. 6. Tako na primjer, odredbe
članova 82 i 83 toga zakona (Zakon o rješavanju sukoba
zakona, Sl.l. SFRJ broj 43/82) se primjenjuju u
slučajevima određivanja privrmiaenih mjera
iz člana 979 ZPUP o uzajaimnosti iz odredbi članova
981.stav 2 i člana 984. stav 1. točka 2. ZPUP tj.
pretpostavljanju uzajamnosti, koja može biti i
faktična ( ali ne mora)." i VUJOVIĆ:*' str. 12:" Druga je
Ivković,Privremene mjere na brodu
45
situacija s NE-članicama konvencije, tu je situacija
na bazi čistog reciprociteta, jer drugih srdstava nema.
Teret dokaza je na onone ko osporava da nema
reciprociteta. No svaki pojedini slučaj treba
razmotriti prvo s aspekta konvencionog prava , tj. da
li se radi o članici ill ne, apotom imajući u vidu sve
konkretne okolnosti slučaja i upit pšutem nadležnog
organa po čl. 222. ZPP i po čl. 13 ZSZ (Sl.l.SFRJ 43/82)
kad je u pitanju nepoznato strano pravo ili strana sudska
praksa....”
Ivković,Privremene mjere na brodu
46
Čl.980
DAVANJE OSIGURANJA ILI DRUGE IMOVINSKE VRIJEDNOSTI
NE ZNAČI PRIZNANJE ODGOVORNOSTI ZA TRAŽBINE ZA KOJE JE
OSIGURANJE ODNOSNO DRUGA IMOVINSKA VRIJEDNOST DANA
NITI ODRICANJE OD MOGUĆNOSTI OGRANIČENJA ODGOVORNOSTI.
Bez sumnje je ova odredba osnovana. Samim
zasnivanjem ne priznaje se opravdanost zahtjeva.
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
(1) ZPUP čl. 985
Davanje osiguranja ili druge imovinske vrijednosti ne
znaći priznanje odgovornosti za potraživanja za koja je
osiguranje odnosno druga imovinska vrijednost dana niti
odricanje od mogućnosti ograničenja odgovornosti.
Ivković,Privremene mjere na brodu
47
ČL.981
(1) U RJEŠENJU KOJIM ODREDJUJE PRIVREMENU MJERU
SUD ĆE ODREDITI VRIJEME NJEZINA TRAJANJA.
(2) AKO SE PRIVREMENA MJERA ODREDI PRIJE
POKRETANJA PARNIČNOG, IZVRŠNOG ILI UPRAVNOG POSTUPKA.
VJEROVNIK JE DUŽAN DOKAZATI, U ROKU OD 15 DANA, DA JE
POKRENUO PARNIČNI, IZVRŠNI ODNOSNO UPRAVNI POSTUPAK,
(3) AKO VJEROVNIK U ROKU IZ STAVKA 2. OVOGA ČLANKA NE
DOKAŽE DA JE POKRENUO PARNIČNI, IZVRŠNI ODNOSNO UPRAVNI
POSTUPAK, SUD ĆE NA PRIJEDLOG DUŽNIKA UKINUTI PRIVREMENU
MJERU.
(4) AKO VRIJEME IZ STAVKA 1. OVOGA ČLANKA PROTEKNE
PRIJE NEGO ŠTO BUDE UDOVOLJENO UVJETIMA ZA
IZVRŠENJE ILI OSIGURANJE UKNJIŽBOM ILI PREDBILJEŽBOM
ZALOŽNOG PRAVA, SUD ĆE, NA PRIJEDLOG VJEROVNIKA,
PRODULJITI VRIJEME NJEZINA TRAJANJA, UZ UVJET DA $E NISU
IZMJENILE OKOLNOSTI POD KOJIMA JE TA MJERA ODREĐENA.
(5) AKO VRIJEME IZ STAVKA 1. OVOGA ČLANKA PROTEKNE, A
NE UDOVOLJI SE UVJETIMA IZ STAVKA 4. OVOGA ČLANKA ZA
PRODULJENJE ODREDJENE PRIVREMENE MJERE, SUD ĆE, NA
PRIJEDLOG DUŽNIKA, OBUSTAVITI POSTUPAK OSIGURANJA I
UKINUTI IZVRŠENE RADNJE. 1
ST. 1. i 2.
Iz oba stavka proizlazi da je sud vezan određivanjem
dva roka:
1. rokom trajanja privremene mjere
2. rokom ulaganja tužbe, a to je zakonskim rokom od
15 dana, za razliku propisa iz čl. 272 ZIP, gdje zakonski
rok nije određen.
981 - St. 1
U praksi neki sudovi odredjuju rok trajanja izražen
u danima (15 dana, katkada - nepravilno- 30 dana), a neki
sudovi donose odredbu kojom trajanje odredjuje do
pravomoćnog rješenja spora i sl.
Doktrina potvrdjuje da je određivanje tih rokova
obaveza suda. 2
Događa se rijetko da se odredba o tome ne nalazi u
Ivković,Privremene mjere na brodu
48
dispozitivu već u obrazloženju.3
Opće odredbe o trajanju nalaze se u čl. 262. ZIP-a.
PS H zauzeo je i stajalište kako slijedi:
PS H II-Pž-1159/91-2 od 11.4.1991. (OPS RI-XI-R-I-
30/91. od 16.3.1991.).
“Preinačava se točka III, točka IV i točka V. izreke
rješenja OPS Rijeka br. R-I-30/91 od 16. ožujka 1991. i
rješava.
Ova privremena mjera zaustavljanja m/b CHAMPION u
luci Rijeka trajat će sve do okončanja postupka kojeg je
predlagatelj dužan pokrenuti pred nadležnim sudom odnosno
drugim državnim organom u roku od 15 dana, određenim u
pretposljednjoj točki izreke cit. prvostepenog rješenja.
U preostalom nepobijanom dijelu prvostepeno rješenje
ostaje nepromijenjeno.”
Iz obrazloženja: “Žalba je osnovana.
Ne odgovara duhu i smislu odredbe čl. 986 ZPUP
vezanje privremene mjere na kalendarski rok dana na pr.
15. travnja 1991, nego uz obvezu vjerovnika da u roku od
15 dana on pokrene postupak (na pr. parnični postupak
pokrene tužbom za povrat vozarine radi koje je brod
zaustavljen), ali i u tom istom roku pruži dokaz o tome
da je taj postupak stvarno pokrenut radi opravdanja
izdane mjere.
Zato ukoliko je taj postupak pokrenuo, posljedica je
ta da mjera traje do okončanja toga postupka, s tim da je
dužnost vjerovnika da sudu koji je izdao mjeru dostavi
dokaz o tome da je pokrenuo taj postupak.”
981 - St. 2
Rok od 15 dana je zakonski rok, pa se ne smije
mijenjati u rješenju.
Ovaj stav treba povezati sa stavom 3. jer stav 2.
postavlja dužnost vjerovnika da dokaže da je u roku od 15
dana pokrenuo postupak. Iako taj stav govori samo o
parničnom, izvršnom odnosno upravnom postupku, sudovi
prihvaćaju i dokaz da je pokrenut arbitražni postupak.
Kod tog se arbitražnog postupka, koji se pokreće u
inozemstvu, katkada postavlja pitanje koji se moment ima
uzeti kao “pokretanje” arbitražnog postupka. Praksa je
prihvatila dokaz, a). da je predlagač imenovao arbitra,
b). da je taj arbitar prihvatio imenovanje, te c). da je
predlagač pozvao protivnika predlagača da imenuje svog
arbitra. U nekim sistemima arbitar imenovan od predlagača
Ivković,Privremene mjere na brodu
49
obavještava protivnika predlagača da je imenovanje
prihvatio i poziva ga da ga obavijesti o imenovanju svog
arbitra. Ovo se odnosi na slučajeve kada je arbitražno
vijeće sastavljeno od više arbitara. Ako je ugovoreno
imenovanje samo jednog arbitra, onda sudovi prihvaćaju i
obavijest predlagača protivniku predlagača s pozivom da
imenuje svog ili stavi protuprijedlog. U praksi nisu se
pojavljivali problemi.
Pokretanje postupka mora biti sudu dokazano4, a to se
vrši obično na način da se kopija rubruma tužbe dostavi s
podneskom na spis u kojem je izdata privremena mjera.5_6
981 - St. 3.
Dužnik je dužan predložiti da se ukine privremena
mjera, ako vjerovnik nije pokrenuo određeni postupak,
dakle ovdje se samo ukida privremena mjera. Vidi st. 5.
Potrebno je ukazati da se u st. 3. ne govori ništa o
eventualnom produženju, dok se to izričito veli u st. 4.,
uz naznaku uvjeta za produženje. To znači da se 15-dnevni
rok ne može produžiti. Naime, ako je zakonodavac htio
dopustiti produženje i tog roka, bio bi ga spomenuo, kao
što je to učinio u st. 4.
O ukidanju privremenih mjera vidi čl. 273. ZIP-a.
981 - St. 4.
Radi se o izvršenju7 ili osiguranju uknjižbom ili
predbilježbom založnog prava.
U pogledu roka ulaganja prijedloga na produženje,
treba primijeniti propis čl. 272. st. 3. ZIP tj. da se
prijedlog za produženje može podnijeti “samo prije nego
što protekne vrijeme za koje je privremena mjera
određena”.
U pogledu momenta ulaganja prijedloga za produženje
roka, bitno je da je prijedlog uložen prije nego što
prođe rok.
Ovaj stav treba povezati s čl. 272. ZIP-a.8
I sudska praksa je kolebala dok Privredni sud nije
zauzeo stanovište.9
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Rješenjem XI-R.I.136/86-13 od 25.2.1988. OPS RI
ukinuo je izdatu privremenu mjeru zaustavljanja itd.
broda.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
VPS H. Rješenjem IV-Pž-985/88-2 od 26.4.88 (OPS RI-
Ivković,Privremene mjere na brodu
50
XI-R-I-136/86-13), po žalbi predlagatelja ukinuo je cit.
rješenje OPS-a s obrazloženjem: “... osnovano žalitelj
ukazuje na nepostojanje ovlaštenja suda da intervenira u
ovom slučaju bez zahtjeva stranaka. Stavom 3. čl. 986.
ZPUP-a izričito je određeno da će sud na prijedlog
protivnika predlagača ukinuti dopuštenu privremenu mjeru
ako predlagač ne dokaže da je ispunio određene uvjete -
da je pokrenuo određeni postupak.”
Dakle nije ostavljena mogućnost sudu da sam
intervenira, pa je zato valjalo riješiti kao u izreci
temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a i u vezi s čl. 14 ZIP-a i
čl. 867. st. 5. ZPUP-a.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
TS KP Rg-210/86 od 7.12.1986.
“Predlogu upnika se ugodi in se dovoli
začasna odredba
z zaustavitvijo ladje “SDG”, last dolžnika, ki se
sedaj nahaja na območju Luke Koper, za zavarovanje
terjatve upnika v višini 2,400.000.- din.
Ta začasna odredba traja 30 dni od dneva izdaje.”
Iz obrazloženja: “Kakšna mora biti varščina določa
zakon. Zakon določa tudi način opravičbe te odredbe in
posledice neopravičbe.”
_ _ _ _
ARBITRAŽNI POSTUPAK - DOKAZ POKRETANJA POSTUPKA
Je li vjerovnik inozemna pravna osoba pravovremeno
opravdao tužbom izdavanje privremene mjere u smislu čl.
272., st. 1. ZIP-a ako je tužba podnesena u određenom
roku, ali ju je sud odbacio primjenom čl. 16. ZPP zbog
apsolutne nenadležnosti?
“Ako je sud na osnovi čl. 272, st. 1. ZIP izdao
privremenu mjeru prije podnošenja tužbe i u njoj odredio
vjerovniku rok za podnošenje tužbe, odnosno prijedloga
radi opravdanja privremene mjere, smatra se da vjerovnik
nije postupio po nalogu suda u određenom roku kad je
tužbu podnio sudu koji je izdao privremenu mjeru umjesto
inozemnoj arbitraži koja je ugovorena za rješavanje toga
posebnog odnosa” (čl. 16. u vezi sa čl. 472. ZPP).
Stav privrednih sudova (XI) 16. od 18.5.1979. PNz
15/117.
981 - St. 5.
Odnosi se samo na slučajeve iz st. 4., dakle,
Ivković,Privremene mjere na brodu
51
obustavlja se postupak osiguranja i ukida izvršene
radnje. Vidi st. 3.
981 - St. 3. i 5.
Ukazujem na razliku: st. 3. veli da će se “ukinuti
privremena mjera” a st. 5. veli da će se “obustaviti
postupak osiguranja i ukinuti izvršene radnje”.
Vidi čl. 272. i 273. ZIP.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
52
ZPUP čl. 986
U rješenju kojim određuje privremenu mjeru sud će
odrediti vrijeme njezina trajanja.
Ako se dopusti zaustavljanje broda prije pokretanja
parničnog, izvršnog ili upravnog postupka, predlagač
privremene mjere dužan je dokazati, u roku od 15 dana, da
je pokrenuo parnični, izvršni odnosno upravni postupak.
Ako predlagač privremene mjere u roku iz st. 2. ovog
člana ne dokaže da je pokrenuo parnični, izvršni odnosno
upravni postupak, sud će na prijedlog protivnika
predlagača dužnika ukinuti dopuštenu privremenu mjeru.
Ako vrijeme iz st. 1. ovog člana protekne prije nego
što bude udovoljeno uvjetima za izvršenje ili osiguranje
uknjižbom ili predbilježbom založnog prava, sud će, na
prijedlog predlagača privremene mjere, produljiti vrijeme
njezina trajanja, uz uvjet da se nisu izmijenile
okolnosti pod kojima je ta mjera određena.
Ako vrijeme iz st. 1. ovog člana protekne, a ne
udovolji se uvjetima iz st. 4. ovog člana za produljenje
određene privremene mjere, sud će, na prijedlog
protivnika predlagača privremene mjere, obustaviti
postupak osiguranja i ukinuti izvršene radnje.
DIKA, str. 537: “ZPUP .... izričito predviđa da u
rješenju .... treba odrediti vrijeme njezina trajanja
(čl. 986, st. 1. ZPUP-a)”
TS KP Rg-3/88 od 8.1.1988.
“... Obrazložitev: .............. Upnik je dolžan v
roku od 15 dni od prejema te začasne odredbe vložiti
tožbu zaradi plačila omenjene terjatve, kajti v
nasprotnem primeru bo sodišče to začasno odredbo
razveljavilo.”
(Ova privremena mjera izdana je na osnovu ZIP-a jer
se je radilo o jahti, ali i po čl. 272. st. 1., odredba o
roku za podizanje tužbe trebala bi biti u dispozitivu.)
TRIVA, str. 410: “Nije dovoljno da se u roku iz st.
2. ovog člana odnosni postupak pokrene, već je potrebno u
tom roku izvršnom sudu podnijeti dokaz o pokretanju
odnosnog postupka.”
DIKA: str. 537: “Iako se samo za privremenu mjeru
zaustavljanja broda koja je određena prije pokretanja
parničnog, izvršnog ili upravnog postupka kaže da je
predlagač u roku od petnaest dana dužan dokazati da je
pokrenuo parnični, izvršni ili upravni postupak (čl. 986,
Ivković,Privremene mjere na brodu
53
st. 2. ZPUP-a) treba uzeti da je dužnost opravdanja
privremene mjere u odgovarajućem postupku opća obveza
predlagača i da bi stoga domašaj citirane odredbe trebalo
protegnuti na sve privremene mjere (arg. iz čl. 272. ZIP-
a). (str 537)”
TRIVA: str. 410
Nije dovoljno da se u roku iz st. 2. ovog člana
odnosni postupak pokrene, već je potrebno da u tom roku
izvršnom sudu podnijeti dokaze o pokretanju odnosnog
postupka.
Odredbu st. 4. ovog člana trebalo bi tumačiti u
osloncu na odgovarajuće odredbe ZIP- (čl. 272. ZIP)”
PS H II Pž-2741/91 od 10. ožujka 1992., UPP 137-140
str. 169
Za postojanje hipoteke na brodu potreban je njen upis
u upisnik brodova. Ako hipoteka nije upisana, presuda
koja je donesena na osnovi hipotekarne tužbe je ništavna.
Ako su predlagatelji stranci koji zahtijevaju da sud
odobri privremenu mjeru zaustavljanja broda, primjenjuje
se Međ. konvencija o privremenom zaustavljanju pomorskih
brodova od 10.05.1952. Prema toj konvenciji za zatraženu
privremenu mjeru zaustavljanja broda mora se raditi o
pomorskom potraživanju. Pomorsko potraživanje nije
tražbina za isplatu cijene broda budući da se ne radi o
pomorskom zajmu već o ugovoru o prodaji broda. Navedena
se Konvencija ne primjenjuje ako je cilj privremene mjere
da se realizira dosuđeni iznos koji je bio predmet spora.
Daljnji preduvjet za primjenu navedene konvencije je
opasnost da će bez te mjere naplata biti onemogućena ili
otežana. Te opasnosti nema ako se radi o domaćem brodu
upisanom u hrvatski upisnik brodova, te ako dužnik ništa
ne poduzima da oteža ili osujeti vjerovnikovu tražbinu.
Bilješka Prof. Dr. Branko Jakaša.
TRIVA str. 410: “Stav 4. treba tumačiti u vezi sa čl.
272. ZIP-a. Prijedlog za produljenje trajanja privremene
mjere treba podnijeti prije nego što protekne vrijeme za
koje je privremena mjera bila određena. Inače ne bi bilo
moguće “produljiti” vrijeme njenog trajanja, jer bi mjera
prestala protekom vremena na koje je bila određena.”
VPS H. Rješenja IV-Pž-985/88-2 od 26.4.88.
(9) VPS H. Rješenje ZV-Pž-985/88-2 od 26.4.88. 108
Ivković,Privremene mjere na brodu
54
Čl.982
POSTUPAK OSIGURANJA OBUSTAVIT ĆE SE I ODREĐENA
PRIVREMENA MJERA UKINUTI, AKO SE UDOVOLJI KOJOJ OD
PRETPOSTAVAKA IZ ČLANKA 971. STAVKA 4, TOČKE 1). DO
5). OVOGA ZAKONA. 1
OBUSTAVA, UKIDANJE, OSLOBOĐENJE
Obustava postupka i ukidanje privremene mjere
odrediti će se i u slučaju da je ispunjen koji od
uslova iz čl. 971 st.4. točke 1). do 3). P.2.
Tek usput primjećujem da je u :
čl. 981 st.3. određeno : "..sud će. . . ukinuti
privremenu mjeru”,
čl. 981 st.5.: "sud će....obustaviti postupak
osiguranja i ukinuti izvršene radnje”
čl. 982 u vezi sa čl. 971: "sud će obustaviti
postupak i ukinuti provedene radnje",
čl. 978 "sud će osloboditi brod zaustavljanja ili
čuvanja".
.
čl.971 obustaviti postupak
i ukinuti p.m.
ako dužnik POLOŽI
svotu tražbine
978 osloboditi brod
zaustavljanja ili čuvanja
ako bude dano
osiguranje ili druge
imovinske vri-jednosti
981 st.1 ukinuti
privremenu mjeru st.1.
ako ne dokaže da je
pokrenuo postupak
981 st.5 obustaviti
postupak osiguranja i ukinuti
izvršene radnje
ako ne ishodi
produženje roka
982 -982 u vezi sa 971
st.4. t. 1 - 3
971 : obustaviti
postupak i ukinuti
provedene radnje
982 : postupak
osiguranja obustaviti i
Ivković,Privremene mjere na brodu
55
privremenu mjeru ukinuti.
Očito je da propis čl. 971 st.4. to6. 1. znači da je
svota tražbine položena u svrhu plačanja. Ako je naime
dato samo osi-guranje dolazi do primjene čl. 978 1 tada
se privremena mjera ne ukida i ne ukidaju se provedene
radnje nego će se samo brod oslobodit od zaustavljanja
ili čuvanja.
Zašto se u čl. 981 st.5. UKIDAJU IZVRŠENE radnje, a
u čl. 971 ukidaju PROVEDENE radnje, nije jasno.
Treba svakako biti vrlo pažljiv kada se podneskom
predlaže i traži ! Svakako je potrebno zatražiti jer
sud to nemože po službenoj dužnosti.
Okružni sud Zagreb Gž-3768/81 od. 16.VI.1981 - PHz
19/145.:
“ Radnje provedene na osnovi privremene mjere mogu
se ukinuti samo na prijedlog dužnika, a ne i po službenoj
dužnosti”. CRNIĆ, op.cit., str. 214.
982.01
Bitno je povezati ovaj član sa čl. 971. st.4. 2
toč.l. iz kojeg se mora zakljućiti da iznos tražbine mora
biti uvećan za kamate i trošak. O tome bi trebala voditi
računa i sudka rješenja kada odredjuju iznos depozita
odnosno još više kada donose rješenje o obustavi postupka
osiguranja i ukinuću privremene mjere. Mora se zaključiti
da je nepravilan stav onih sudskih rješenja koja kod
donošenja privremene mjere, kao iznos za depozit, navode
samo glavnicu BEZ KAMATA i TROŠKOVA (ako su ovi zatraženi
u prijedlogu). 3 - 4
ili koja obustavljaju postupak i
ukidaju privremenu mjeru, ako jamstvo nije obuhvatilo i
trošak i kamate.
Vidi čl. 978.
982.02
ZIP u čl. 273 st.3. pozivajuči se na čl. 260.st.1..
ZIP-a, rješava isto. Tekst čl.971 st.4. toč. 1-3 PZ-a,
praktički je identičan čl. 260.st.1., toč.1-3 ZIP-a.
982.03
Ivković,Privremene mjere na brodu
56
Kakova je razlika između čl. 982 i čl. 971 ?
Izgleda da toč.1. st.2. čl. 971, govori o "svoti
tražbine " dakle o novcu, a čl. 978 st.1.. o "osiguranju
i drugoj imovinskoj vrijednosti.......uz uvjet da su ta
osiguranja odnosno druge imovinske vrijednosti
raspoloživi i prenosivi u korist vjrovnika". No, ako se
ispune uslovi iz čl. 978 onda se brod "oslobađa
zaustavljanja ili čuvanja" a ako se ispune uslovi iz čl.
982 u vezi sa čl. 971, onda će se "postupak osiguranja
obustaviti" i "određena privremena mjera ukinuti".
Čini se da bi trebalo praviti razliku izmedju
"oslobađanja zaustavljanja ili i "ukinuća privremene
mjere".
Ukoliko dužnik položi na pr. odgovarajući iznos u
depozit kod suda, logično je da se ukine privremena
mjera zabrane isplovljenja i sl.) , ali ostali dio
rješenja, u glavnom ostaje na snazi. Tako na pr. iako je
položen depozit :
- vjerovnik mora u roku od 15 dana, obavjestiti spis
u kojem je izdata privremena mjera o ulaganju tužbe
- ako to ne učini sud mora na prijedlog dužnika
ukinuti privremenu mjeru i osloboditi depozit
- ako vjerovnik izgubi parnicu, t.j. ne opravda
privremenu mjeru, u sudskom predmetu u kojem se je izdala
privremena mjera odlučuje se o naknadi štete ( čl. 260
st.5. u vezi sa čl.274 ZIP-a i u vezi sa čl. 867. st. 5.
PZ). :
- postupak se nemože smatrati "obustavljen" jer
se može ulagati žalba.
- kasnije treba u tom istom spisu donašati rješenje o
sudbini depozita, (eventualno garancije) koji se
mora ili vratiti protustranci, ili predati vjerovniku,
tužitelju i sl.
- u stvari spis u kojem je izdana privremena mjera
ostaje "živ" dok se ne ispuni jedna od gornjih
mogućnosti. U stvari prestaje biti "živ", tek po
pravomoćnosti.
- vidi i dolje pod 982.03
Kako smatra Triva, stilizacija ZIP-ovih odredaba, a
čini se i PZ-a, nije najsretnije izabrana. Možda
koristi citirati doktrinu:
TRIVA-BELAJEC-DIKA, u Sudsko izvršno pravo, str. 357
(26) u vezi sa str. 338 (23);
"Već klasičan neuspjeh redaktora da koncizno,
hermetički i sustavno, bez ostataka, srede relevantnu
gradju, došao je do izražaja i prilikom uredjivanja
Ivković,Privremene mjere na brodu
57
pravila o predpostavkama od kojih zavisi ukidanje
provedenih prethodnih mjera i obustavljanja postupka
osiguranja......"
I dalje:
"....sud će.....na prijedlog dužnika, ne i po
službenoj dužnosti, najprije ukinuti provedene radnje
a potom obustaviti postupak osiguranja prethodnom
mjerom (a ne obrnutim redom, kako to zakon
funkcionalno pogrešno sugerira i ovdje i na drugim
sličnim mjestiina. ) " str.339.
Vrlo je važan poredak u rješenju, kako to vrlo
ispravno ističe gore TRIVA.
- UKIDANJE PROVEDENIH RADNJI
- OBUSTAVA POSTUPKA OSIGURANJA
962.04 ~ Čl. 146 ZPP
Dosta često se u rješenju odredjuje da protustranka
mora temeljem čl. 146 ZPP imenovati osobu za primanje
pismena u roku od izvjesnog broja dana, jer će inače to
učiniti sud na trošak protustranke, pa bi i to bilo
nemoguće, ako bi se zbog polaganja depozita, prije tog
roka postupak "obustavio".
982.05 –PROTUPOLOG
Problem protupologa, po mom mišljenju, zadaje dosta
problema. Postavlja se na pr. pitanje do kada može
dužnik zatražiti protupolog, i do kada, vremenski, može
sud odrediti protupolog.
Goršić, TUMAČ, str.500, kod paragrafa 339. navodi:
"...ali sud može osiguranje naložiti i kasnije kad se
privremena mjera već provadja."
Mišljenje Goršića i presude koju citira Goršić,
dijeli i TRIVA-BELAJEC-DIKA, Sudsko izvršno pravo, str.
355, gdje se veli:
"Trebalo bi zajedno sa Goršićem (Tumač, str.550)
uzeti da je moguće da sud, uslijed izmenjenih
okolnosti, i naknadno, u toku provodjenja odobrene
privremene mjere, odluči o dužnosti vjerovnika da položi
osiguranje ili da položeno osiguranje povisi, te da od
polaganja zatraženog iznosa učini zavisnim dalje
Ivković,Privremene mjere na brodu
58
ostvarivanje privremene mjere koja je u toku."
Nisam našao u zakonu propis kojim bi se zabranjivalo
naknadno tražiti protu-polaganje ili povisivanje protu -
pologa.
Dio doktrina je naklonjen dozvoli protu-pologa. 5
Mislim da i praksa govori u prilog stava Goršića,
Trive i Rušinovića. U tom smislu i rješenje koje navodi
Rušinović kao i rješenje temeljnog sodišča Koper. 6
U praksi najčešće se stvari vremenski odvijaju kako
slijedi:
-1. privremena mjera
-2. depozit ili garancija
-3. rješenje o oslobadjanju broda.
Jasno je da svaki brodovlasnik nastoji brod
osloboditi čim prije.
Ako brodovlasnik (kao protustranka) nema pravo NAKON
oslobadjanja broda, tražiti protupolog, to, u praksi
znači da ne može osloboditi brod dok ne postavi
zahtjev za protupolog i ne dobije sudsko rješenje o
tome. Dovoljno je zamisliti da se brod zaustavi u
četvrtak, depozit ili garancija dobije u petak, onda
rješenje o zahtjevu za protupolog mora čekati do
ponedeljka. Osim toga i u rješenju o protupologu daje se
izvjestan rok. Da li je ekonomski opravdano zauzimati
takav stav ?
Konačno, ako se zauzme takav stav da se protupolog
nemože tražiti naknadno, onda se može vrlo lako dogoditi
da u nastojanju da čim prije oslobodi brod,
protustranka, položi depozit, i ako pobijedi u
konvalidacionom postupku, ostaje prikraćena za štetu
koju eventualno nemože naplatiti od vjerovnika.
Privredni sud Hrvatske u Rješenju II-Pž-2201/89-
2 od 24.10.89 (OPS RI R-I-26/89-13 od 24.10.1989) i
Pž-238/89 od 21.2.1989 (OPS RI R-I-23/88-16 od 21.2.89)
zauzima stav, da se protupolog ne može -tražiti od
protustranke, nakon što protustranka položi polog. (vidi
Rješenja uz čl. 270 ZIP-a).
Pozicija stranaka po stanovištu suda i mojem je
slijedeća:
S U D M O J E
ZAUSTAVLJEN BROD ZAUSTAVLJEN BROD
protustranka ulaže protustranka daje polog
Ivković,Privremene mjere na brodu
59
zahtjev za protupolog
sud odlučuje da
vjerovnik položi
protupolog
protustranka traži
protupolog
vjerovnik polaže
protupolog
sud odlučuje da vjerovnik
položi protupolog i vjerovnik
ga polaže
K O N A Č N O S T A N J E
BROD ZAUSTAVLJEN
VJEROVNIK DAO PROTUPOLOG
POLOG DAT SUDU I VJEROVNIK
DAO PROTUPOLOG
DAKLE :
PREMA SUDU :
VJEROVNIK IMA BROD A DUŽNIK PROTUPOLOG
PREMA MOJEM :
VJEROVNIK IMA POLOG A DUŽNIK PROTUPOLOG.
U stvari, praktički gledano, za vjerovnika je bolje
imati polog, koji je likvidno sredstvo, koje možda čak i
nosi kamatu i za kojeg nema najćešće troškova, nego
brod, za kojeg vjerovnik najčešće mora predujmiti
troškove, a nakon meritorne presude u njegovu korist
mora provoditi izvršenje prodajom broda. Iz prakse
je poznato da je PZ, formalnosti kod prodaje broda
predvidio na način da samo radi čekanja prolaska rokova
za žalbe na pojedina rješenja u toku postupka prodaje,
treba čekati mjesece i mjesece.
Ukoliko u slučaju koji zahtjeva sud vjerovnik
NIJE dao protupolog, koji je odredio sud, onda se brod
oslobadja.
Ukoliko u slučaju koji predlažem vjerovnik NIJE dao
protu-polog koji je odredio sud, onda se polog oslobadja.
Predlagatelj ima ili brod ili polog. I to bez obzira
da li vjerovnik mora dati protupolog ili ne. I ako
vjerovnik da protupolog i opet ima ili brod ili polog.
Njegov je interes svakako sačuvan. No, ako protustranka
dade svoj polog, (u svrhu brzog oslobadjanja broda, a
dužnost je svake stranke da nastoji smanjiti štetu) i
Ivković,Privremene mjere na brodu
60
prije toga ne zatraži protupolog, onda zapravo,
protustranka gubi pravnu zaštitu jer eventualno neće
moći ako uspije u parnici, naplatiti štetu.
Možda bi se moglo reći, da kada bi zakonodavac želio
da se protupolog ne može zahtjevati nakon Što je dat
polog, naveo bi to u zakonu na pr. u čl. 270 ZIP-a, kao
što je u ZPP naveo da se cautio iudicatum solvi ne može
tražiti nakon što se je tuženi , upustio u
raspravljanje ( čl.169 st.2. ZPP-a)
Interesantno je da zakon i inaće upotrebljava izraz
"jamstvo", dok na pr. čl. 982 u vezi s čl. 971 st.4. toč.
1-3 govori o "pologu svote ". Jamstvo je po čl. 997 ZOO,
"Ugovor", a polog je konkretan novac. Logično je da se
nemože niti pomisliti da bi "jamstvo",(ugovor) mogao
personificirati hrod ( ili pokretninu), ali gotovina
položena na sudu, može se zamisliti kao personifi-kacija
broda ili pokretnine. U krajnjoj liniji i brod, i
pokretnina i polog, je imovina.
RUŠINOVIĆ smatra da termin "jamstvo" ima
značenje "kaucije". 7
PS H smatra da se "...jamstvo polaže umjesto
privremene mjere".(Pž-2201/89-2 od 24.10.1989). Ovo
nije sasvim jasno. Čini se da se "polog" polaže
umjesto broda ili pokretnine, a ne privremene mjere.
Sud smatra da dužnik može izabrati samo jednu
varijantu :
-ili čekati sa brodom i tražiti da vjerovnik uplati
protu-polog,
-ili dužnik može položiti polog, i time brzo
oslobadja brod, ali gubi pravo na traženje protupo1oga.
Sud nadalje smatra da bi eventualno odredjivanje
vjerovniku polaganja protupologa, "...značilo isto što i
odbiti pružanje pravne zaštite vjerovniku". Ovo se ne
čini jasnim. Naime situacija bi bila slijedeća:
Vjerovnik ima zasiguranje u pologu dužnika, a dužnik
u protupologu vjerovnika. Ne vidi se razlika ako bi
umjesto pologa dužnika ostao brod u luci, a eventualni
protupolog vjerovnika kod suda.
Sud isto tako inzistira na tome da je dužnik
prihvatio ponudu i položio jamstvo. Medjutim, to pravo
ima dužnik i temeljem zakona ( čl. 987 u vezi sa čl. 977
st.4. toč.1-3 ZPUP-a) a ponuda vjerovnika bila je samo
pojednostavljenje odredjivanja visine pologa. Što bi
bilo da vjerovnlk nije odredio visinu ? Morao bi to
učiniti sud na prijedlog dužnika temeljem cit. propisa
i time bi se, najvjerojatnije, postupak otegao.
Ovo pitanje nije bilo rješeno u biv. ZPUP, 8 ali čini
se da nije rješeno niti u novom PZ, iako bi se sada
Ivković,Privremene mjere na brodu
61
moglo smatrati da je ZIP dobio jači položaj, pa bi se
mogao direktnije upotrijebiti.
Kako je već spomenuto u daljnoj fazi postupka oko
privremene mjere mora doći i do rješavanja sudbine
pologa.
982-06 PERSONIFIKACIJA BRODA - DEPOZIT/GARANCIJA
Postavlja se pitanje da li depozit, koji je u
stvari, zamjenio brod koji je pušten, na neki način,
personificira taj brod ? Konkretno, da li se nakon
polaganja depozita ima smatrati kao da je "imovina"
(brod) još prisutna ?
Ovo je zanimljivo zbog pitanja da li može i nakon
polaganja depozita od strane protustranke ( obično
vlasnika broda) i puštanja broda (odlaska broda),
protustranka zatražiti od suda, već prema okolnostima,
da sud odredi vjerovniku , da vjerovnik mora položitl
protupolog za naknadu štete, kao što to predvidja čl.
270 ZIP-a ?
Engleska doktrina i judikatura smatraju da polog
zamjenjuje brod. 9 - 10
Talijanska doktrina pravi razliku izmedju sudskog
depozita i garancije.
Vidi čl. 56 ZIP (str. 243. i sl.) za brod ATLANTIC
MOON.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
OS Zagreb Gž-3768/81 od 16.6.1981. PNz 19/145.
“Radnje provedene na osnovi privremene mjere mogu se
ukinuti samo na prijedlog dužnika, a ne i po službenoj
dužnosti.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
TS KP Rg-210/86 od 8.12.1986.
“Predlogu upnika se ugodi in se dovoli
začasna odredba
z zaustavitvijo ladje “SDG”, last dolžnika, ki se
sedaj nahaja na območju Luke Koper, za zavarovanje
terjatve upnika v višini 2,400.000.- din.
Ta začasna odredba traja 30 dni do dneva izdaje.”
Iz obrazloženja: “Zaustavitev ladje pomeni prepoved
odplutja iz območja luke, dolžnik se tega lahko oprosti z
ustrezno varščino. Kakšna mora biti varščina določa
zakon. Zakon določa tudi način opravičbe ter odredbe in
posledice neopravičbe.”
Bilješka: Na žalost sud nije naveo gdje zakon
Ivković,Privremene mjere na brodu
62
propisuje kakovo mora biti osiguranje!
--------------ooooooooo------------
PSH - Rješenje II-Pž-2201/89-2 od 24.10.1989. (OPS RI
V-R-26/89-13 od 2.8.89.).
“U prvom redu sud može, ali ne mora, odrediti
jamstvo, prema okolnostima slučaja, na prijedlog dužnika
(čl. 270. s. 2. ZIP-a). Ovo iz razloga što je privremena
mjera koja se je sastojala u zabrani dužnicima da
raspolažu pokretnim stvarima (rolama papira) ukinuta
rješenjem br. V-R-I-26/89 od l. 78.89 i br. V-R-I-26/89
od 2.8.89. Žalitelji ukazuju na stanovište pravne teorije
po kojem se vjerovniku može naložiti polaganje osiguranja
i naknadno u toku provođenja odobrene privremene mjere s
čime se ovaj sud može suglasiti, ali to nije odlučno.
Naime, u konkretnom slučaju radilo se o privremenoj
mjeri iz čl. 266. st. 1. toč. 1. ZIP-a, a koja se sastoji
u zabrani dužniku da raspolaže pokretnim stvarima kao i
čuvanje ti stvari. Ta mjera se provodila samo do prvog
odnosno do 2. kolovoza 1989. kada je ukinuta. Radnje koje
se nakon toga poduzimaju u postupku osiguranja ne mogu se
okvalificirati kao radnje kojima se provodi ta i takva
privremena mjera. Točno je da postupak osiguranja još
traje, ali privremena mjera je ukinuta. Sud više ne može
poduzimati nikakove radnje koje idu za provođenjem
zabrane dužnicima da raspolažu sa stvarima niti može
poduzimati radnje u svrhu čuvanja stvari. Položeni iznos
na ime jamstva od strane dužnika nikako se ne može
sadržajno izjednačiti sa privremenom mjerom zabrane
raspolaganja i čuvanja stvari. To sasvim jasno proizlazi
iz teksta propisa čl. 269. ZIP-a, jer se jamstvo polaže
umjesto privremene mjere. Dakle, privremene mjere više
nema niti se provodi, a i umjesto nje postoji jamstvo.
Nakon što su dužnici položili jamstvo, i sami predložili
ukidanje privremene mjere ne mogu više zahtijevati
osiguranje kao uvjet za određivanje i provođenje te mjere
koja je već ukinuta. To jedno drugo isključuje.
Dužnici su mogli odlučiti da polože jamstvo i time
ishoditi ukidanje zabrane raspolaganja sa stvarima (što
su i učinili) ili pak trpiti zabranu, s tim da vjerovnik
uplati određenu svotu na ime osiguranja. Dužnik može
izabrati samo jednu ili drugu mogućnost, a nikako ne može
kumulativno zahtijevati jedno i drugo, jer to pojmovno i
logično nije moguće. Dužnici su svojom voljom položili
jamstvo i time ishodili ukidanje privremene mjere. Kada
bi im sada položeni iznos bio vraćen, cijeli postupak bio
Ivković,Privremene mjere na brodu
63
bi besmislen i značilo bi isto što i odbiti pružanje
pravne zaštite vjerovniku. Da su dužnici predložili, a
sud prihvatio i odredio vjerovniku da položi određenu
svotu na ime osiguranja, za vrijeme dok je još vrijedila
zabrana dužnicima da raspolažu stvarima, onda bi
vjerovniku bila pružena mogućnost da se odluči, tj. da
položi zahtjevani iznos ili pak da odustane od prijedloga
za određivanje privremene mjere. Treba imati u vidu da je
upravo vjerovnik ponudio da dužnici umjesto privremene
mjere u sudski depozit uplate US$ 63.300, što je u skladu
sa čl. 269. st. 1. ZIP-a, a dužnici tu ponudu prihvatili.
Sada od toga ne mogu odustajati, a zahtjev da sada i
vjerovnik položi US$ 78.000 predstavljalo bi upravo
odustanak od prihvata. Ne mogu dužnici naknadno
postavljati uvjete kada su već vjerovnikovu ponudu
prihvatili. Dužnici su položili jamstvo od 63.000 US$
upravo sa svrhom da izbjegnu štetu koja im je mogla
nastati provođenjem privremene mjere. Naravno moguće je
da će trpjeti štetu i zbog toga što su položili u depozit
63.000 US$, ali za osiguranje tražbine po tom osnovu ZIP
ne predviđa polaganje osiguranja od strane vjerovnika,
što je i razumljivo, jer bi onda i vjerovnik nakon što bi
uplatio 78.000 US$, mogao zahtijevati od dužnika da i oni
polože osiguranje za štetu koju će trpjeti polaganjem te
svote, tako bi se to moglo nastaviti unedogled što očito
nije bila svrha zakona.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
OPS RI II-R-I-219/85-9
“I. Određuje se oslobađanje depozita u iznosu od LIT.
2,000.000.- (dva miliona lira) položenog od strane
protivnika vjerovnika na depozit ovog suda kod Riječke
Banke Rijeka dana 16.12.1985.)
II. Nalaže se Riječkoj Banci Rijeka da po
pravomoćnosti ovoga rješenja depozit iz točke I. ovog
rješenja vrati polagaocu.”
----------------
VPSH II-Pž-1524/82 od 14.6.1983. (str. 16)
“Izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu
prouzrokovanu neosnovanom privremenom mjerom
zaustavljanja broda uspostavlja se između predlagača
privremene mjere kao štetnika i protivnika predlagača kao
oštećenika. Slijedom toga, obveznik prava na naknadu ove
štete je predlagač privremene mjere, a ovlaštenik prava
je protivnik predlagača ili osoba na koju je on svoja
prava prenio, ili, za slučaj da je protivnik predlagača
Ivković,Privremene mjere na brodu
64
treća osoba temeljem posebnog pravnog osnova naknadila
štetu koju je on trpio zadržavanjem broda za vrijeme dok
je brod bio zaustavljen po privremenoj mjeri, ovlaštenik
prava na naknadu ove štete, po osnovu prava regresa, je
ova treća osoba koja je isplatom dužnog iznosa ušla u
prava neposrednog oštećenika.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
BROD “A.M.”
1
TS KP Sklep Rg-249/85 od 21.12.1985. (BROD A.M.)
“1. Predlogu upnice se ugodi in se dovoli začasna
odredba z zaustavitvijo ladje “A.M.”, države pripadnosti
Panama, ki se sedaj nahaja v luki Koper in ki je last
dolžnika, zaradi zavarovanja terjatve u višini
3,953.826,76 US$.
2
Iz prigovora DUŽNIKA:
Jedini navod predlagatelja je da je specifična težina
tekućeg tereta u Kopru veća nego što je prema
kupoprodajnom ugovoru, jer je trebala biti 0,988 a u
Kopru je nađena 1,011. ...Iz toga proizlazi da se radi o
problemu koji ne spada u prijevoz nego u kupoprodajni
ugovor ...... Protustranka predlaže da se predlagatelju
naloži da u sudski polog položi US$ 150.000.-
.............
3
U međuvremenu je bila data garancija na US$ 75.000.-
Predlagatelj je podnio podnesak kojim povlači
prijedlog za privremenu mjeru, ne naznačujući da je
primio garanciju.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
4
TS KP Sklep Rg-249/85 od 24.12.1985. (Brod A.M.)
“1. Postopek zavarovanja terjatev upnika se glede na
umik predloga ustavi.
2. Začasna odredba tega sodišča izdana s sklepom dne
21.12.1985. pod Rg-249/85 se razveljavi.
3. Zadržani ladji “A.M.” ... se dopusti otpluti. V
Ivković,Privremene mjere na brodu
65
skladu s tem je poveljniku ladje vrniti vse zadržane
listine.
Obrazložitev: ....... Zoper le to je dolžnik vložil
ugovor v roku, še preden je sodišče o tem odločiti, pa je
upnik svoj predlog umaknil .......”
5
TS KP Sklep Rg-249/85 od 4.2.1986. (BROD A.M.)
“1. Predlog dolžnika za določitev nasprotne varščine
v tej zadevi se zavrne.
2. Predlog dolžnika, da se s sklepnom ugotovi, da
upnik ni vložil tožbe zaradi opravičbe začasne odredbe se
zavrže.
Iz obrazloženja: “... Predlog dolžnika za določitev
nasprotne varščine je zavrniti kot neutemeljen. Pri
odločitvi se je sodišče oprlo na določila čl. 270 ZIP v
zvezi s čl. 867/5 ZPNP. Nasprotno varščino je določiti
kadar iz okoličin primera izhaja, da bi bilo smotrno
zavarovati interese dolžnika v zvezi z škodo, ki bi mu
lahko nastala zaradi začasne odredbe, če dolžnik to
predlaga. Zakon izrecno govori o tem, da se z nasprotno
varščino, ki se določi pred izdano začasno odredbo ali po
njeni izdaji zavaruje morebitna škoda. Ni mogoče z
začasno odredbo povzročene škode v postopku zavarovati z
nasprotno varščino, za takšno škodo bi moral dolžnik
predlagati drugo začasno odredbo, seveda če so podani
pogoji zanjo. V tem primeru je dolžnik pravočasno
zahteval položitev nasprotne varšine vendar pa je upnik
umaknil predlog še predne je sodišče uspelo odločiti o
dolžnikovom predlogu. Pri tem sodišče ni poslovalo ažurno
saj gre za razliko enega dne. Sedaj, ko pa sodišče odloča
o predlogu dolžnika mora ugotoviti, da ta predlog ni
utemeljen saj zaradi tega, ker je bila začasna odredba
razveljavljena. Dolžniku ne grozi nikakršna škoda in
tedaj je zavrniti predlog za nasprotno varščino.
Zavarovanje morebitne že nastale škode pa ni mogoče
zahevati s tem predlogom.
Glede predloga, da se s sklepom ugotovi, da upnik ni
vložil tožbe in s tem v zvezi, da je garancija nehala
veljati sodišče ugotavlja, da takšna odločiteb ni
predvidea v zakonu. Vložitev ali ne vložitev tožbe je
dejstvo in o dejstvu ni mogoče odločati s sklepom,
predlog je tedaj sodišče zavrglo.”
6
Ivković,Privremene mjere na brodu
66
VS KP - Cpg 17/86-2 od 27.2.1986.
“Pritožba dolžnika se zavrže kod neutemeljena in
potrdi sklep sodišča prve stopnje.
Obrazložitev: “.... Koliko pa se navedbe dolžnika
nanašajo na položeno varščino, pritožbeno sodišče
pripominja, da o položitvi take varščine izrečno v sklepu
o dovolitvi začasne odredbe ni nobenega govora, čeprav je
bila taka varščina predlagana v predlogu upnika...”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
7
Dužnik je dopisom predsjedniku suda upozorio da je
već jednom bila data garancija i da je vjerovnik povukao
zahtjev.
8
(Vjerovnik ulaže novi zahtjev za tražbinu)
TS KP - Sklep Rg-253/85 od 27.12.1985. (BROD A.M.)
“Predlogu se ugodi in se dovoli začasna odredba z
zaustavitvijo ladje “A.M.”, države pripadnosti Paname,
last dolžnika, ki se sedaj nahaja na območju Luke Koper,
zaradi zavarovanja terjatve upnika v znesku Din.
77.736.804.-”
Iz obrazloženja: “Čeprav ni običajno je nasprotna
stranka po poobl. vložila smislen ugovor zoper takšno
odedbo še pred izdajo. Te vloge ni mogoče šteti za
ugovor, jo je pa sodišče upoštevalo kot odgovor na
predlog. Nasprotna stranka navaja da je že dana garancija
v Rg 249/85 za sprostitev iste ladje, katere ustavitev se
predlaga. Ladja se ne more za isto terjatev dva krat
ustaviti. Koliko pa bi bila ladja ustavljena, bo nastala
velika škoda in je nujno, da predlagatelj položi
varščino, torej nasprotno varščino.
Iz v spisu zbranih dokazov ter listin in dokazov v
spisu Rg 249/85 izhaja, da je izkazana kot verjetna
terjatev upnika. Iz analiznih izvidov in podatkov v
prodajni pogodbi je razabrati, da se kvaliteta blaga
razlikuje ........ Smisleno upnik zatrjuje, da je za to
odgovoran ladjar in podana je verjetnost tudi v tej
smeri, saj je bil tovor v posesti ladjarja v času, ko naj
bi do negativnih sprememb na njem prišlo. Če ladjar ne
izroči tovor takšne kvalitete, kot ga prevzame zato
odgovarja, gre pa za terjatev za katero se lahko ladja
ustavi.
Ivković,Privremene mjere na brodu
67
Ne držijo navedbe nasprotne stranke, da je bila po
prvi začasni odredbi ladja sproščena zaradi položitve
varščine. Začasna odredba v zadevi Rg 249/85 je bila
odpravljena in postopek ustavljen zaradi umika predloga s
strani tokratnega predlagatelja. Pa tudi če bi to držalo
je pripomniti, da se ladje ne sme ponovno ustaviti, če je
dano primerno zavarovanje v višini zahtevka. V vlogi
zabeleženi pod Su 116/85 pa sama nasprotna str. trdi, da
domnevana dana varščina ne predstavlja takšnega zneska
kot se v predlogu za izdajo začasne odredbe, navaja, kod
verjetno terjatev glede na to, da je podana trditev, da
je dana varščina v višini US$ 75.000.- V tej zadevi se
uveljavlja bivstveno višja terjatev.
Glede nasprotne varščine pa je poudariti, da sodišče
o tome ni moglo odločati, ker še ni dobilo konkretnega
predloga. Dolžnik mora namreč podati navedbe in trditve,
da bi zaradi začasne odredbe lahko utrpel škodu, ter
izkazati to kot verjetno vsaj višine zatrjevane škode. Ob
tem je poudariti, da morebiten predlog v drugi zadevi ne
more uplivati na odločanje sodišča v tej zadevi, kajti
zadevi Rg 249/85 in Rg-253/85 sta povse, samostojni, v
zadevi 249/85 je tudi, med drugim podstopek ustavljen.”
9
Data je dodatna garancija
10
Predlagatelj je i opet dao podnesak da povlači
prijedlog za privremenu mjeru, i opet ne navodeći da je
primio garanciju.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
TS KP - Sklep Rg-253/85 od 27.12.1985.
“Postopek zavarovanja se glede na umik predloga
ustavi. Začasna odredba tega sodišča Rg-253/85 z dne
27.12.1985. se razveljavi. Zadržana ladja “A.M.” se
sprosti tako, da lahko takoj odpluje.”
Iz obrazloženja:
“V tej zadevi je bila izdana začasna odredba. Z vlogo
z dne 27.12.1985., ki je prispela na sodišče po izdaji
sklepa je predlagatelj umaknil predlog in je zato
postopke ustaviti ter odredbe razveljaviti.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
11
Ivković,Privremene mjere na brodu
68
TS KP - Sklep Rg-253/85 od 7.1.86. (BROD A.M.)
“1. Ugovor dolžnika zoper sklep tega sodišča Rg
253/85 z dne 27.12.1985. se kot nedovoljen zavrže.
V koliko ugovor predstavlja zahtevo za odreditev
nasprotne varščine se ta zahteva zavrne.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ . . _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Bilješka: Ukratko, predlagatelj je najprije zatražio
privremenu mjeru u spisu Rg-249/85, dobio je privremenu
mjeru i nakon toga primio garanciju za $ 75.000.-. Nakon
toga je podneskom povukao prijedlog za privremenu mjeru,
ne naznačujući da je dobio garanciju. Jednostavno povukao
prijedlog! Nakon toga je novim prijedlogom u spisu Rg-
253/85 zatražio po drugi puta privremenu mjeru.
Protustranka, koja je slutila takav postupak
predlagatelja, pismom Predsjedništvu suda upozorila je na
to prije donošenja druge privremene mjere. Sud je
dopustio po drugi puta privremenu mjeru. Stao je na
stanovište da je prva privremena mjera povučena, pa da se
može ponovno tražiti nova privremena mjera, i to za veći
iznos. Zatraženi protupolog sud nije dopustio jer nije
dobio konkretni prijedlog.
Može se dakle zaključiti da postoje načini da se i
protivno propisu čl. 983. st. 3. ZPUP-a (čl. 978. PZ)
može brod i više puta zaustaviti. Zapravo nebrojeno puta!
Dovoljno je da se ne navede u prijedlogu za povlačenje
privremene mjere razlog povlačenja!
Čini se da ovo nije na zakonu osnovano.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ . . _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
PS H II-Pž-3072/88-2 od 19.09.1989., UPP 1-2 / 129-
139), 129.
«Ako je pravomoćnom presudom utvrđeno da ne postoji
zahtjev na temelju kojega je ova privremena mjera
dopuštena, ona prestaje pravomoćnošću te presude - Na što
ne utječe ni okolnost da se između istih stranaka vodi
drugi spor na temelju iste pravne osnove.
Iz obrazloženja:
“Nesporno je da je parnični predmet br. P-54/87 OPS
Rijeka pravomoćno okončan tako što je odbijen tužbeni
zahtjev ....... i da je u tom predmetu izdana privremena
mjera koja je trajala do okončanja toga spora. Prema
tome, ne postoji više ni izdana privremena mjera od
trenutka okončanja toga predmeta..........”
Ivković,Privremene mjere na brodu
69
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
70
ZPUP čl. 987
Postupak osiguranja obustavit će se i određena
privremena mjera ukinuti, ako se udovolji kojoj od
pretpostavki iz čl. 977. st. 4. toč. 1 do 3. ovog zakona.
Čl. 971. st. 4. “I prije proteka vremena iz stavka 3.
ovoga članka za koje je osiguranje određeno sud će
obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje:
1). ako dužnik položi svotu tražbine koja se
osigurava s kamatama i troškovima,
2). ako dužnik učini vjerojatnim da je tražbina u
vrijeme donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka već
bila naplaćena ili dovoljno osigurana
3). ako je pravomoćno utvrđeno da tražbina nije
nastala ili da je prestala.
TRIVA str. 410: odnosi se na biv. ZPUP
“čl. 977 st. 4. toč. 1 ako dužnik položi sudu svotu
potraživanja koje se osigurava, s kamatama i troškovima.
čl. 977. st. 4. toč. 2. ako dužnik učini vjerojatnim
da je potraživanje u vrijeme donošenja rješenja iz st. 1.
čl. 977 već bilo naplaćeno ili dovoljno osigurano.
čl. 977 st. 4. toč. 3. ako je pravomoćno utvrđeno da
potraživanje nije nastalo ili da je prestalo.”
DIKA
“O naknadnom oslobađanju broda od zaustavljanja ili
čuvanja (što bi, u smislu odredbe čl. 269. ZIP-a, trebalo
protegnuti i na ostale privremene mjere) bilo je već
ranije govora.
Postupak osiguranja sud će obustaviti i ukinuti
određenu privremenu mjeru ako dužnik položi sudu svotu
potraživanja koje se osigurava s kamatima i troškovima,
ako dužnik učini vjerojatnim da je potraživanje u vrijeme
donošenja rješenja već bilo naplaćeno i dovoljno
osigurano, ako se pravomoćno utvrdi da potraživanje nije
nastalo ili da je prestalo (arg. iz čl. 987. u vezi sa
čl. 977. ZPUP-a). (str. 538).
RUŠINOVIĆ str. 33: “Ako u postupku osiguranja
okolnosti slučaja to nalažu, sud može, na prijedlog
dužnika, naložiti vjerovniku da u ostavljenom (sudskom)
roku položi na depozit suda neki iznos novca, radi
pokrića štete koja prijeti dužniku zbog odluke suda da se
brod privremeno zaustavi (arg. iz čl. 33. i čl. 270. st.
2. ZIP) (16).
U slučaju da vjerovnik ne plati “jamstvo” na depozit
Ivković,Privremene mjere na brodu
71
suda, privremena mjera zaustavljanja broda neće se
provesti, odnosno postupak osiguranja bit će po službenoj
dužnosti obustavljen (arg. iz čl. 895. st. 3. ZPUP).
Institut “jamstva”, kao uvjet za određivanje
(provođenje) privremene mjere, reguliran je odredbama
Zakona o izvršnom postupku, koji se supsidijarno ima
primijeniti u postupku osiguranja na brodovima. Termin
“jamstvo” ima značaj “kaucije”, tj. novčanog iznosa
kojega polaže stranka sudu, za slučaj da bi od neke njene
procesne radnje ili sudske procesne radnje koja se
poduzima u njenu korist, drugoj stranki prijetila šteta
ili troškovi, tako da druga stranka na pologu stječe
zakonsko založno pravo, radi osiguranja svog budućeg,
eventualnoga potraživanja za naknadu štete, tj. za
naknadu troškova postupka (u parničnom postupku -
aktorska kaucija, cautio iudicatum solvi).
Premda poglavlje u Zakonu o izvršnom postupku koje
govori o “jamstvu” naslovno obrazlaže “jamstvo” kao uvjet
za određivanje privremene mjere, odredba čl. 270 ZIP-a
ima se tumačiti šire, tj. da se “jamstvom” može
uvjetovati privremena mjera nakon što je već dopuštena. U
tom slučaju “jamstvom” se uvjetuje izvršenje privremene
mjere. Naime, “jamstvo” se određuje tek prema prijedlogu
dužnika. Kako dužnik u fazi donošenja rješenja o
zaustavljanju u pravilu ne sudjeluje, nego je o
dopuštenoj privremenoj mjeri obaviješten nakon što primi
sudsko rješenje o zaustavljanju broda, restriktivno
tumačenje odredbe čl. 270. st. 2. Zakona o izvršnom
postupku onemogućilo bi dužnika da uopće traži polaganje
“kaucije”. (17)
(17) Suprotno stajalište Privrednog suda Hrvatske u
Zagrebu iz Rješenja posl. br. II Pž-238/89-2 od 21.
veljače 1989.: “obveza polaganja jamstva” ne može se
nametnuti vjerovniku nakon što je privremena mjera
zaustavljanja broda već izdana.”
U praksi sud osiguranja, međutim, odlučuje o
prijedlogu da se naloži vjerovniku plaćanje “kaucije”
iznesenom nakon što je privremena mjera zaustavljanja
broda već dopuštena, pa i o takvom prijedlogu koji je
postavljen tek u žalbi dužnika uloženoj na rješenje o
zaustavljanju broda (Rješenje OPS Rijeka posl. br. V R-I-
81/87-3 od 13.11.1987.)
TS KP Sklep Rg-249/85 od 4.2.1986. (BROD A.M.):
“Nasprotno varščino je določiti kadar iz okoličin primera
izhaja, da bi bilo smotrno zavarovati interese dolžnika v
zvezi z škodo, ki bi mu lahko nastala zaradi začasne
odredbe, če dolžnik to predlaga. Zakon izrecno govori o
Ivković,Privremene mjere na brodu
72
tem, da se z nasprotno varščino, ki se določi pred izdano
začasno odredbo ali po njeni izdaji zavaruje morebitna
škoda.”
RUŠINOVIĆ, str. 33: “Termin “jamstvo” ima značenje
“kaucije”, tj. novčanog iznosa kojeg polaže stranka sudu,
za slučaj, da bi od neke njene procesne radnje ili sudske
procesne radnje koja se poduzima u njenu korist, drugoj
stranki pretila šteta ili troškovi, tako da druga stranka
na pologu stječe zakonsko založno pravo, radi osiguranja
svog budućeg, eventualnoga potraživanja za naknadu štete,
tj. za naknadu troškova postupka (u parničnom postupku -
aktorska kaucija, cautio iudicatum solvi).”
RUŠINOVIĆ, op. cit. str. 40: “Već prilikom slijedećih
izmjena Zakona o pomorskoj u unutrašnjoj plovidbi u
zakonski tekst valjalo bi unijeti odredbe koje reguliraju
način polaganja “kaucije” za pokriće eventualne buduće
štete i troškova dužniku nastalih zbog zaustavljanja
broda, uvjete i rokove za njegovo polaganje i sankcije
zbog propuštanja njenoga polaganja.”
JACKSON D.C., Enforcement of Maritime claims (1981),
str. 183: “Bail is the substitution of personal for real
security. It takes the place of the ship ...... and may
be given ..... in order to obtain release. (133): Its
identification with the ship means that the bail bond is
limited to the amount of the ship if the ship is worth
less than the sum of the bond - /The Staffordshire (1872)
1 Asp..M.L.C. 363, 1872 L.R. 4.P.C. 914)/.”
JACKSON, op. cit. str. 184: “In the GAY TOUCAN
(Lloyd’s Rep. 1968, 245) ......... Cairus, J., ordered
the release on condition of insurance on the basis that
bail was as good if not better security than the
yacht.........”
Tako npr. Rossi P. (vidi literaturu):
“Ovviamente in tema di garanzia o cauzione occore
distinguere il caso in cui il debitore provveda ad
effetuare un deposito nella forma dei depositi
giudiziari, ed in questo caso e’ chiaro che si verifica
una vera e propria conversione della misura cautelare,
dal caso in cui, molto piu’ frequente nella prassi
giudiziaria marittimistica, il creditore istante ottenga
la garanzia di un terzo (banca, assicuarzione, P & I). In
questo caso non viene operata una sostituzione della res
sequestrata, ma si opera una sostituzione del soggettoo
Ivković,Privremene mjere na brodu
73
debitore, tant'e’ che quasi sempre garanzie bancarie,
assicurative o dei P & I Clubs sono rilasciate con
l’espressa rinuncia alla preventiva escussione del
debitore principale ed alla scadenza del termine di cui
all’ art. 1957 cod. civ. .................”
Ivković,Privremene mjere na brodu
74
Čl.983
(1) TROŠKOVE ODRŽAVANJA BRODA I UZDRŽAVANJA POSADE ZA
VRIJEME ZAUSTAVLJANJA SNOSI VLASNIK BRODA ILI BRODAR.
(2) AKO SREDSTVA ZA UZDRŽAVANJE POSADE NISU DOVOLJNA/
SUD ČE VJEROVNIKU NAREDITI DA PREDUJMI POTREBNU SVOTU ZA
UZDRŽAVANJE POSADE.
(3) TROŠKOVE ČUVANJA BRODA PREDUJMLJUJE VJEROVNIK.
(4) ODREDBE STAVKA 1. 1 3. OVOGA ČLANKA NE DIRAJU U
OBVEZU KONAČNOG SNOŠENJA TIH TROŠKOVA. 1
Situacija koja može nastati nakon zaustavljanja broda
može dovesti do toga da brodovlasnik ne dostavlja
finansijska sredstva za održavanje broda i izdržavanje
posade. Takovih je sluČajeva već bilo u praksi naših
sudova.
Tri broda pod austrijskom zastavom vrlo su dugo bila
vezana na lukobran u Rijeci. Jedan manji brod je bio vrlo
dugo u Puli.
Troškovi obuhvačaju: korištenje obale, odvoz smeća
(makar i nema posade na brodu), a ako nema posade onda i
vrlo skupo čuvanje broda koje vrši, katkada, posebno
poduzeće ili Luka, koja onda to naplaćuje po satnici za
24 sata u tri smjene. Ima i niz drugih troškova.
Konačno snošenje tih obaveza rješava se na kraju.
Većina tih troškova ima karakter privilegija, što dolazi
naročito do vidjela kod raspodjele prodajne cijene. 2
PREMJEŠTAJ BRODA ZA VRIJEME ZAUSTAVJANJA
U nastojanju smanjenja troškova bilo je i slučajeva
da se brod nastoji premjestiti iz jedne skupe luke u
jeftiniju. Takav premještaj odobrava i doktrina i
judikatura. 3
VPS H Pž-185/87 od 3.2.1987 (OPS RI P-102/87 od
16.1.1987)
«Prvostepenim rješenjem udovoljeno je prijedlogu
tužitelja (ispravno : tuženika) i odobren je premještaj
tuženikova broda «Fanaki III.», kojem je zabranjen
odlazak iz luke Raša temeljem privremene mjere određene
rješenjem OPS Rijeka br. P-102/87 od 16.1.1987....Prema
stanovištu prvostepenopg suda ispunjeni su uvjeti iz čl.
892. ZPUP-a, jer se time smanjuje šteta dužniku
(tuženiku), koji će za vrijeme dok brod bude zadržan u
Ivković,Privremene mjere na brodu
75
luci Rijeka, izvršiti ukrcaj tereta papira u količini od
400 tona.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
PSH - Pž-3675/90-2 OD 28.12.1990 (OPS RI R-I-46/90 od
20.12.90.)
“Prema shvaćanju ovog žalbenog suda, sud u pravilu
može izmijeniti već donesenu privremenu mjeru
zaustavljanja broda i zabranom odlaska broda iz luke na
način da izvrši premještaj broda u drugu luku s time da
će brodu biti zabranjen odlazak iz druge luke pod istim
uvjetima.
To će sud biti ovlašten učiniti na prijedlog
stranaka, pa tako i na prijedlog dužnika, primjenjujući
per analogiam odredbe iz čl. 892. ZPUP-a (čl. 889. PZ)
nezavisno od toga što se citirana odredba u prvom redu
primjenjuje na postupak izvršenja prodajom broda.
Pri tome će sud, kako to pravilno ističe žalitelj u
žalbi, ako time ne dovodi u pitanje sigurnost broda,
prethodno zatražiti da se o prijedlogu za premještaj
broda izjasni i druga stranka, u ovom slučaju tužitelj
(predlagač).
Prvostepeni sud bi mogao dopustiti premještaj broda
ne samo u slučaju ako nađe da bi to bilo potrebno radi
sigurnosti broda, već i u slučaju ako nađe da bi to bilo
korisno i iz drugih važnih razloga. Prema shvaćanju ovog
žalbenog suda važni razlozi bi postojali ako bi to bilo
istovremeno u interesu i vjerovnika i dužnika. Samo
postojanje interesa dužnika ne bi, prema shvaćanju ovog
žalbenog suda, predstavljalo dovoljno važan razlog da se
takav premještaj dopusti.
Iz navedenog slijedi da samo zbog ukrcaja tereta u
slučaju kada je brod zaustavljen i kada je neizvjesno da
li će putovanje nastaviti, ne bi trebalo dopustiti
premještaj broda.
Nezavisno od navedenog, kod činjenice da je
premještaj broda već izvršen, a što navodi i sam tužitelj
u žalbi, samim premještajem nije dovedena u pitanje svrha
izdane privremene mjere jer će i zaustavljanjem broda u
luci Rijeka potraživanje vjerovnika biti osigurano na
način kako je predviđeno u čl. 989. st. 1. ZPUP-a.
“Nezavisno od iznesenog, prvostepeni sud će u
nastavku postupka olakšati položaj dužnika do zakonom
mogućih granica odlučivanjem, o zahtjevu za premještaj
broda u luku Bar s time da zabrana isplovljenja i tamo
traje dok postoje preduvjeti određeni prvostepenim
rješenjem, pa će o tome riješiti svojim rješenjem u
Ivković,Privremene mjere na brodu
76
nastavku postupka, imajući u vidu i odredbe i stavova 2,
3 i 4. čl. 988. ZPUP tj. da troškove čuvanja
zaustavljenog broda naročito za vrijeme trajanja istovara
tereta snosi predlagač privremene mjere, kako to izričito
predviđa odredba stava 3. člana 988. ZPUP.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Iz ovog navoda IIst. odluke proizlazilo bi da postoji
nekoliko vrsta troškova:
-a). izdržavanje broda
-b). uzdržavanje posade
-c). čuvanje, kod čega, iz prakse je poznato, postoje
troškovi čuvanja:
-aa). sprečavanje propadanja broda, krađa itd.,
-bb). čuvanja da brod ne pobjegne.
_ _ _
Temeljno sodišče Koper Rg-70/93 od 10.05.1993.
Cassa Marittima Adriatica per gli infortuni sul
lavoro e malatie c/a 1). Armatoriale Orseolo S .p. A i
2/. Sicilsud Leasing S. p. A
_ _ _
Višje sodišče Koper Cpg-202/93-2 od 06.07.1993.
“Pritožbi upnika se ugodi .................”
Iz obrazloženja:
“Z izpodbijanim sklepom je sodišče prve stopnje
odločilo, da je upnik dolžan v roku 8 dni plačati
predujam za stroške priveza ladje CHERSO v višini US$
87.750, sicer bo sodišče začasno odredbo razveljavilo in
postopek ustavilo ............
........ pride v poštev ... določilo 2. odstavka 32.
člena ZIP, ki ga je po vsebini, kot že rečeno, sodišče
prve stopnje pravilno uporabilo. Pač pa pritožbeno
sodišče ugotavlja ........... da glede zneska predujma
US$ 87.500 sodišče prve stopnje v izpodbijanem sklepu
nima zanesljivih ugotovitev .................. ne da bi
bili ti stroški kakorkoli verjetno izkazani oziroma
specificirani.
_ _ _
TS KP RG-70/92 od 02.12.1993.
Upnik je dolžan ... plačati predujam za vzdrževanje
Ivković,Privremene mjere na brodu
77
posadke v višini LIT 368.350.886.- (.... čl. 113. ZPUP i
čl. 23. reda v Lukah in drugih delih obalnega morja - Ur.
l. RS 14/89).”
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
78
(1)ZPUP čl. 988
/1/ Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za
vrijeme zaustavljanja snosi nosilac prava raspolaganja
brodom odnosno vlasnik broda ili brodar.
/2/ Ako sredstva za uzdržavanje posade nisu dovoljna,
sud će predlagaču privremene mjere narediti da predujmi
potrebnu svotu za uzdržavanje posade.
/3/ Troškove čuvanja broda snosi predlagač
privremene mjere.
/4/ Odredbe stavka 1. i 3. ovoga člana ne diraju u
obvezu konačnog snošenja ti troškova.
(2) TRIVA, str. 411 “Odredba stava 1. ovog člana
opravdana je s obzirom na činjenicu da provođenje
privremene mjere ne dira u odnose između posade i brodara
odnosno nosioca prava raspolaganja ili vlasnika broda,
niti u prava raspolaganja i vlasništva broda s obzirom na
brod prema kome se privremena mjera ostvaruje.”
(3) DIKA, str. 537: “Sud može na prijedlog stranaka,
zapovjednika broda ili čuvara broda narediti da se brod
premjesti u drugo mjesto ako nađe da bi to bilo potrebno
radi sigurnosti broda ili da bi to bilo korisno iz drugih
važnih razloga, osobito radi smanjenja troškova čuvanja i
održavanja broda. Mjesto u koje se brod premješta ne mora
se nalaziti na području suda koji provodi osiguranje
(arg. iz čl. 892).
Ivković,Privremene mjere na brodu
79
Čl.984
PRIVREMENOM MJEROM ZAUSTAVLJANJA BRODA NE DIRA SE U
PRAVA I DUŽNOSTI STRANAKA KOJE PROIZLAZE PUTNIKA IZ
UGOVORA O PRIJEVOZU STVARI ILI PUTNIKA . 1
Propis se odnosi na čl. 465 - 610 i 611 - 646 P2.
Medjutim pošto propis govori samo o zaustavljanju
broda, doktrina je razmatrala i ostale oblike privremenih
mjera.
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
(l) ZPUP čl. 989 - Privremenom mjerom zaustavljanja
broda ne dira se u prava i dužnosti stranaka koji
prizlaze iz ugovora o prijevozu stvari ili putnika.;
(2) DIKA str. 538 :" .....ZPUP jedino kaže da se
privremenom mjerom zaustavljanja broda ne dira u prava i
dužnosti stranaka koji proizlaze iz ugovora prijevozu
stvari i putnika (čl. 989). U pogledu ostalih pravnih
učinaka odredjivanja privremenih mjera vrijedilo bi isto
što i u pogledu učinaka privremenih mjera odredjenih po
općim prvilima izvršnog postupka (40) .
To znači da bi povrede nekih privremenih mjera, npr.
zabrane otuđenja i raspolaganja mogle dovesti do prava
predlagača da traži naknadu štete od protivnika pa i
trećih , do njegovog prava da pobija pravne radnje
predlagača (?), da traži da se neke pravne radnje
deklariraju ništavim; ostvarivanje nekih privremenih
mjera može biti sankcionirano novčanim kaznama; u nekim
slučajevima se može raditi i o krivičnoj odgovornosti
itd."
Ovdje se radi o slučaju kada protivnik predlagaća
prekrši odredjenu privremenu mjeru.
Ivković,Privremene mjere na brodu
80
Čl.985
KAD SUD ODREDI PRIVREMENU MJERU NA BRODU BEZ
ODGODE ĆE SE NA ODGOVARAJUĆI NAČIN PRIMJENITI ODREDBE
ČLANKA 887. OVOGA ZAKONA PREMA NARAVI MJERE KOJU JE
ODREDIO. 1
Zakon propisuje da se mora postupiti po čl. 887
PZ-a, a nije odlučeno tko i na koji način će to biti
učinjeno, pa sud može prepustiti drugima i dati na pr.
nalog Lučkoj Kapetaniji da to učini. 2 Nalozi kako se
formuliraju u rješenjima nisu uvijek sasvim ispravni. 3
Kada je privremena mjera dostavljena Lučkoj
kapetaniji, dužna je Lučka kapetanija oduzeti brodu,
bilo domaćem bilo stranom, dokumente, koji su navedeni
u čl. 887 st.1.. toč. 1). do 3).
DOKUMENTI BRODA
Od toga časa dalje, dakle i sud ima mogućnosti
zatražiti od Lučke kapetanije te dokumente i izvršiti
uvid u iste. 4 Prema tome, ne bi bilo ispravno da sud
traži od vjerovnika dokaze o vlasništvu i slično, kada
te podatke sud može dobiti od Lučke kapetanije, dakle
organa, koji je postupao kod oduzimanja dokumenata
temeljem naloga suda na osnovu zakonskog propisa.
Napominjem, da je to predviđeno propisom čl. 232. st.3.
ZPP.
Ovaj podatak je važan i zbog prava koje ima
vjerovnik temeljem čl. 987 P.Z., radi utvrđivanja
podataka o upisu i upisniku stranog broda. Smatram
da vjerovnik ima pravo zatražiti, preko suda od
Lučke kapetanije, na svoj trošak, i fotokopije tih
dokumenata.
ČUVANJE BRODA
Treba spomenuti da propis čl. 887 daje mogućnost
sudu, da na prijedlog vjerovnika, može odrediti
čuvanje broda (st.1.. toč.2.), a da se za čuvanje
broda, propisuje u čl. 888, da može odrediti broj
posade, a da može i odrediti iskrcavanje zapovjed-nika i
posade i postaviti druge čuvare. Po čl. 889, može se
odrediti i premještavanje broda u drugo mjesto, čak i
izvan područja suda, koji provodi postupak.
Ivković,Privremene mjere na brodu
81
Sud može odrediti i postaviti posebnog čuvara sa
svrhom da pazi na brod da ne bi isti neovlašteno
napustio luku.
Tako je postupio OPS Split u slučaju broda CEFALONIAN
SKY.
OPS Split XII-I-R-1/94 od. 06.01.1994.
Dopuštaju se privremene mjere čuvanja i zaustavljanja
....
_ _ _
VI. Posebnim rješenjem sud će odrediti osobu čuvara
....
_ _ _
OPS Split I-R-1/94 od 20.01.1994.
I. Određuje se dodatno čuvanje broda u smislu
onemogućavanja nedopuštenog isplovljenja, a ovo čuvanje
povjerava firmi XY, Podružnica Split, .........
II. Poziva se vjerovnik da, u roku od 3 (tri) dana
od primitka ovog rješenja, predujmi troškove ...........
Iz obrazloženja:
“Odredbama čl. 266. i 268. ZIP .......... između
ostaloga određeno je da se radi osiguranja novčanog i
nenovačnog potraživanja može odrediti svaka mjera kojom
se postiže svrha takvog osiguranja. Pored već odobrenih
privremenih mjera, ovaj sud, imajući u vidu činjenicu da
je isti brod već bio zaustavljen po odluci suda u Italiji
i da je prekršio tu sudsku odluku i pobjegao, smatra
vjerovnikov prijedlog da se odredi čuvanje i po
specijaliziranoj organizaciji, opravdanim.”
_ _ _
Međutim, unatoč postupka po čl. 887. PZ-a tj.
oduzimanja dokumenata broda, događa se da brod koji je
zaustavljen, jednostavno pobjegne. Tako su npr. pobjegli
brodovi:
FANAKI I,
iz Kopra koji je bio zaustavljen rješenjem TS KP Rg-
51/89
KASHEE,
iz Bara, koji je bio zaustavljen rješenjem OPS
Titograd R-51/89
Ivković,Privremene mjere na brodu
82
JUGOMETAL
iz Rijeke, koji je bio zaustavljen rješenjem OPS
Rijeka, XI-R-I-46/90-7 od 20.12.1990.
CHAMPION
iz Rijeke, koji je bio zaustavljen nizom privremenih
mjera 1991. g., a bilo je i još nekoliko drugih
slučajeva.
O problemu sprečavanja bježanja bilo je govora kod
čl. 975. PZ.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
83
ZPUP čl. 990
Kad sud dopusti privremenu mjeru na brodu, bez odgode
će se na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 890.
ovog zakona prema naravi mjere koju je dopustio.
DIKA, str. 537: “Privremena mjera zaustavljanja broda
provodi se odgovarajućom primjenom pravila koja uređuju
zaustavljanje broda u slučaju provođenja izvršenja
prodajom broda (arg. iz čl. 980 ZPUP-a). Nakon dostave
zabrane odlaska broda iz luke odnosno pristaništa (39)
sud može pozvati organ nadležan za poslove sigurnosti u
luci odnosno pristaništu da brodu oduzme upisni list
odnosno brodsku svjedodžbu, popis posade i isprave o
sposobnosti broda za plovidbu, a stranom brodu - isprave
koje odgovaraju tim jugoslavenskim ispravama; može
odrediti čuvanje broda; može sastaviti popis posade i
putnika koji ostaju na brodu i popisati vrstu i količinu
tereta koji se nalazi na brodu (arg. iz čl. 890. ZPUP-
a)”.
Npr. “Ovu privremenu mjeru provesti će Lučka
Kapetanija u ...... koja će brodu oduzeti isprave
navedene u čl. 890. st. 1. toč. 1. ZPUP-a.” Tako npr.
Rješenje OPS RI V-R-I-81/87. Ovakav tekst naloga Lučkoj
Kapetaniji, sadrže skoro sva rješenja, iz čega bi trebalo
zaključiti da se samo oduzimaju dokumenti, ali da se ne
vrši popis broda i pripadnika, niti popis posade, putnika
i tereta. To je vjerojatno posljedica riječi u čl. 990.
“prema naravi mjere”
OPS Rijeka, Rješenje od 28.1.1985:
“Ukida se rješenje ovog suda br. R-I-17/85-2 od
23.1.1985. ..........”
Iz obrazloženja: ..... Sud je ...... pozvao Lučku
Kapetaniju Rijeka da zaustavi brod oduzimanjem isprava iz
čl. 890. st. 1. toč. 1. ZPUP-a .......... Iz isprava
oduzetih brodu “Chang Ping” i priloženih sudu od strane
Lučke Kapetanije Rijeka dopisom br. 03-176/1 od
28.1.1985. i to posebno iz originalne isprave
“Certificate of vessel’s nationality”, izdanu od Tianjin
Harbour Superintendency Administration - The People’s
Republic of China od 30.5.19880. za brod “Chang Ping”, a
koja isprava je upravo predviđena kao dokaz vlasništva i
državne pripadnosti broda članom 883. st. 3. ZPUP-a, sud
je utvrdio da je vlasnik broda “Chang Ping” firma Tianjin
Ocean Shipping Co., Tianjin, China, a ne dužnik naveden u
prijedlogu za izvršenje. Stoga je temeljem odredbe čl.
Ivković,Privremene mjere na brodu
84
883. st. 6. ZPUP-a, obzirom da iz isprave “CERTIFICATE OF
VESSEL’S NATIONALITY” od 30.5.1980. proizlazi da dužnik
nije vlasnik broda “Chang Ping”, a kako niti vjerovnik
nije priložio sudu ispravu kojom bi dokazivao da je
vlasnik broda “Chang Ping” dužnik naveden u prijedlogu za
izvršenje, .................. postupak izvršenja je
valjalo obustaviti i rješenje ovog suda b. R-I-17/85-2 od
25.1.1985. ukinuti ....................”
Ivković,Privremene mjere na brodu
85
Čl.986
(1) KAD SUD ODREBI PRIVREMENU MJERU ZABRANE
OTUDJENJA ILI RASPOLAGANJA BRODOM, NAREDIT ĆE
ISTOVREMENO DA SE TA MJERA ZABILJEŽI U UPISNIK BRODOVA U
KOJI JE BROD UPISAN.
(2) kad SUD PRAVOMOĆNO UKINE PRIVREMENU MJERU IZ
STAVKA 1. OVOGA ČLANKA, ODNOSNO KAD PRESTANE PO ZAKONU,
SUD ĆE OBAVI BRISANJE ZABILJEŽBE IZ ČLANKA. 1
Stilizacija ovog člana bila je shvaćena u praksi
tako da se radi samo o upisniku brodova u ex SFRJ.
Medjutim, doktrina je smatrala da se propis može
primjeniti i na slučajeve brodova upisanih izvan SFRJ. 2
To je ispravljeno u čl. 987 PZ.
Kada se privremena mjera ukine, mora se odrediti
brisanje zabilježbe.3 - 4
U predmetu OPS RI V-R-I-Bl/87 rješenjem od
9.11.1987, odbijen je kao neosnovan: ". . .prijedlog
predlagatelja da se dostavom ovog rješenja vlasniku
broda "PACNOBLE" stiče založno pravo na brodu za iznos
od US$ 1,025.000,-, u korist predlagratelja, kao i
prijedlog da se izvrši zabilježba tog prava.".
Žalbeni razlozi išli su u pravcu :
a). odbijanja upisa zabilježbe i
b). odbijanja sticanja založnog prava.
ad a). Upis zabilježbe
Problem je rješen propisom čl. 987 PZ.
ad b). Založno pravo
Ist. rješenje je navelo: " ....nisu ispunjeni
uvjeti za zasnivanje zakonskog založnog prava na brodu
predvidjeni u čl. 216 do 238 ZPUP."
Nesporno je da je brod strane zastave, a
karakteristično je da unatoč propisu čl. 991 PZ (čl. 996
st.2. toč. 2. ZPUP), koji odredjuje primjenu prava
države čiju državnu pripadnost brod ima, rješenje se
direktno poziva na čl. 216 do 238 biv. ZPUP-a, a ne na
zakon zastave broda.
Postoji i razmišljanje koje ide pravcem, da se
privremenom mjerom ne stiče založno pavo, ali, po čl.
867. st.5. ZPUP-a (isti PZ) predvidjena je primjena
ZIP-a. U čl. 78 ZIP-a, navedeno je da se popisom stvari
Ivković,Privremene mjere na brodu
86
stiče založno pravo. Čl. 990 ZPUP (čl. 985 PZ) u vezi
sa čl. 887 st.1.. toč. 3 i 4., odredjuje da se
izdavanjem privremene mjere, mora izvršiti popis. Ističe
se da ZIP nema propis da je popis obavezan, dok ZPUP (PZ)
takav propis ima. Od toga, pa do stjecanja založnog
prava, kada se isto zatraži u prijedlogu je mali korak,
pogotovo sada kada je uloga ZIP-a još jače naglašena u
PZ.
Za spomenuti je i to da čl. 598. ZPUP-a
(čl. 605 PZ) i sl., daju vjerovniku zakonska založna
prava na teretu i da na taj način vjerovnik na teretu ima
veću zaštitu nego vjerovnik koji ima potraživanje na
brodu.
Ističe se i to da se u mnogim stranim pravima stiče
privilegij, postupkom “in rem” i sa “arrest” broda.
Konačno za spomenuti je da Goršić (str. 552) veli:
“Na položenom iznosu stiče predlagatelj založno pravo za
svoj zahtjev.” Izgleda dakle, da bi se prema bivšem I.P.
(1930) na pologu stjecalo založno pravo, a po ZPUP (PZ)
odnosno ZIP-u, se na brodu ne stiče. Ovdje se može
spomenuti da je to u anglo-američkom pravu sa tužbom “in
rem”, riješeno.
U pogledu tih gravamina, dovoljno je spomenuti
stanovište DIKE (str. 532), koje je navedeno gore u
fusnoti br. 2.
Žalba je u gornjem predmetu odbačena kao nedopuštena,
jer je vjerovnik povukao svoj prijedlog i predložio da se
brod oslobodi, tako da IIst. sud nije zauzeo nikakovo
stanovište.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
VsV Rev-825/82 od 4.3.1983. Starović 655 (citirano
prema Crnić, op. cit. str. 209):
“Privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja
nekretnina određena i zabilježena u zemljišnim knjigama u
smislu čl. 266, st. 1. ZIP radi osiguranja novčanog
potraživanja, ne može biti prepreka za promet nekretnina
i uknjižbu prijenosa prava vlasništva. Ugovor o
kupoprodaji zaključen u pogledu zabilježbom obuhvaćene
nekretnine nije nevažeći. Ona ima samo taj značaj da
kupac-stjecalac zna da potraživanje za čije je osiguranje
privremena mjera zabilježena može biti naplaćeno iz
nekretnine koja je predmet prometa, odnosno da u smislu
čl. 144, st. 2. ZIP vjerovniku pripada pravo na namirenje
iz te nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije
stekne na istoj nekretnini pravo vlasništva ili pravo
raspolaganja.”
Ivković,Privremene mjere na brodu
87
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
ZPUP čl. 991
Kad sud dopusti privremenu mjeru zabrane otuđenja ili
raspolaganja brodom, naredit će istovremeno da se ta
mjera zabilježi u upisnik brodova u koji je brod upisan.
Kad sud pravomoćno ukine privremenu mjeru iz st. 1.
ovog člana odnosno kad ona prestane po zakonu, sud će
narediti da se obavi brisanje zabilježbe iz st. 1. ovog
člana.
(2) DIKA, str. “Privremenu mjeru zabrane otuđenja
ili raspolaganja brodom sud bi mogao dopustiti ne samo u
slučaju u kojem bi u SFRJ bilo moguće izvršiti njenu
zabilježbu u upisnik brodova, što znači u slučaju u kojem
je brod upisan u jugoslavenski registar brodova, kako bi
se to eventualno moglo izvesti iz odredaba čl. 981. ZPUP-
a, već i u slučaju u kojem takav upis ne bi bilo moguće
obaviti u SFRJ. Tada bi zabrana svoj cilj (i svoje
učinke) postizavala dostavom protivniku predlagača i
eventualno trećima, jednako ka i kod zabrane otudjenja i
opterećenja prema pravilima općeg postupka osiguranja na
pokretnim stvarima ( arg. iz čl. 266. t.l. ZIP-a)"
(3)DIKA str.537: "Kad dopusti privremenu mjeru
zabrane otudjenja ili raspolaganja brodom, sud će
istovremeno narediti, kad je to moguće, da se ta mjera
zabilježi u upisnik brodova u koji je brod upisan.
Pošto meru pravomoćno ukine ili kad ona prestane po
zakonu, sud je dužan narediti da se obavi brisanje
zabilježbe (čl.991 ZPUP-a).
(4)JAKAŠA, Udžbenik plovidbenog prava, 1993, str.
443.
Ivković,Privremene mjere na brodu
88
Čl.987
KAD ODREDI PRIVREMENU MJERU PREMA BRODU POD STRANOM
ZASTAVOM, SUD ĆE, NA PRIJEDLOG VJEROVNIKA I NA NJEGOV
TROŠAK, OBAVIJESTITI NADLEŽNO INOZEMNO TIJELO O TOJ
MJERI I NJENOM UKIDANJU, 1
Ovaj propis nije prije postojao.
U svrhu da vjerovnik može koristiti to pravo,
potrebno je da vjerovnik ima potrebne podatke.
Obzirom da kod izdavanja privreme mjere sud mora
postupiti po čl. 985 PZ, dakle i čl. 887., iz kojeg
propisa slijedi da onim časom kada je privremena mjera
dostavljena Lućkoj kapetaniji, dužna je Lučka kapetanija
oduzeti stranom brodu dokumente, koji su navedeni u čl.
887 st.1.. toč. 1). do 3). a koji dokumenti su važni radi
utvrđivanja podataka o upisu i upisniku stranog broda.
Smatram da vjerovnik ima pravo zatražiti, preko suda od
Lučke kapetanije, na svoj trošak i fotokopije tih
dokumenata. U tom smislu i čl. 232. st.3. ZPP.
Iz dikcije ovog propisa izgleda da se može
tražiti obaveštavanje nadležnog inozemnog tijela u
svakom slučaju izdavanja privremene mjere, no takovo
obvještavanje imati će najveću važnost, vjerojatno, u
slučaju sudske hipoteke ( čl. 960. do 973. P.Z.),
izvršenja (naročito čl. 883 i sl. P.Z.), rješenja o
dosudi (čl. 926 i sl.) eventualno i u kojim drugim
slučajevima.
Ovaj propis i njegova primjena u praksi mogli bi
dovesti do toga da se lakše dobije t.zv. deletion
certificate i prestankom privilegija u smislu. čl. 260.
P.Z. odnosno propisa strane države. U tom pravcu i
čl. 9. st. 4. Međunarodne konvencije za
izjednačenje nekih pravila o privilegijama i
mortgejdžima, Bruxelles, 10.4.1926 i kasnijih
konvencija.
Vidi čl. 985 "Dokumenti broda" 2
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
(l) U ZPUP nije postojao takav propis.
(2) OPS Rijeka, Rješenje od 28.1.85.
«Ukida rješenje ovog suda br. R-I-17/85-2 od
23.1.1985............"
Iz obrazloženja: “... .Sud je....pozvao Lučku
Kapetarniju Riljeka da zaustavi brod oduzimanjem isprava
Ivković,Privremene mjere na brodu
89
iz čl. 890 st.1. t.l. ZPUP-a...... .: Isprava oduzetih
brodu "Chang Ping" i priloženih sudu od strane Lučke
Kapetanije Rijeka dopisom br. o3-176/l od 28.1.85
Ivković,Privremene mjere na brodu
90
Čl.988
(1) RADI OSIGURANJA NOVČANIH TRAŽBINA TE RADI OSIGUR-
ANJA NENOVČANIH TRAŽBINA VJEROVNIKA PROTIV OSOBE KOJA JE
OVLAŠTENA DA RASPOLAŽE TERETOM KOJI SE NALAZI NA BRODU,
SUD MOŽE DOPUSTITI PRIVREMENU MJERU KOJA SE SASTOJI U
TOME ŠTO ĆE SE ODREDITI ISKRCAJ TERETA S BRODA I
NJEGOVO ČUVANJE U JAVNOM SKLADIŠTU ILI DRUGOM
PRIKLADNOM MJESTU. AKO VJEROVNIK PLATI BRODARU CIJELU
UGOVORENU VOZARINU KOJA MU JOŠ NIJE PLAĆENA I NADOKNADI
MU SVE TROŠKOVE KOJE JE IMAO, A KOJI NISU UKLJUČENI U
VOZARINU,
(2) AKO SE PREDAJA TERETA NA TEMELJU ODREDBE STAVKA
1, OVOGA ČLANKA TRAŽI U LUCI U KOJOJ SE TERET PREMA
UGOVORU O PRIJEVOZU NIJE MORAO PREDATI, SUD ĆE DO-
PUSTITI PRIVREMENU MJERU IZ STAVKA 1. OVOGA ČLANKA
SAMO UZ UVJET DA SE TERET MOŽE ISKRCATI BEZ OPASNOSTI ZA
SIGURNOST BRODA I OSTALOG TERETA, DA ZBOG ISKRCAJA NE
NASTANE VEĆE ZADRŽAVANJE U DOLASKU BRODA ILI
POREMEĆAJ U REDU PLOVIDBE, DA SE TIME NE NANOSI ŠTETA
OSTALIM OSOBAMA KOJE SU OVLAŠTENE DA RASPOLAŽU TERE-TOM
TE DA ISKRCAJ NIJE PROTIVAN DRUGIM VAŽNIM RAZLOZIMA. 1
988.01
Ovaj član odredjuje propise u situaciji kada izvjes-
tan vjerovnik ima tražbinu prema vlasniku tereta, koji se
nalazl na brodu.
Radi se dakle samo u slučaju dok je teret još na
brodu. Ćim je teret iskrcan, dolazi do primjene samo ZIP.
U takovom slučaju temeljem st.1.. ovlaštenik može
prijedlogom za donašanje privremene mjere, tražiti da se
teret iskrca i čuva u javnom skladištu ili na drugom
prikladnom mjestu, medjutim tražilac privremene mjere,
mora platiti cijelu ugovorenu vozarinu brodaru i
nadoknaditi mu sve troškove koje je imao a koji nisu
uključeni u vozarinu.
988.02
Propis st.2. logičan je i iz maritimnih razloga, jer
iskrcaj tereta prije odredišne luke, može dovesti u
pitanje stabilitet broda i sl .
Triva karakterizira ovaj intitut, kao anglo-
američki "stoppage in transitu". 2
Ivković,Privremene mjere na brodu
91
988.03
U praksi se pojavljuje mnoštvo poteškoća. Danas,
praktički, nema prijevoza robe bez izdavanja teretnice,
a teretnice su najćešće po naredbi (by order). Takove
se teretnice lahko prenose naledjenjem, a konačno i
teretnice na ime, prenose se cesijom (čl. 521 PZ).
Prema tome vjerovnik, imati će ogromne teškoće da
učini vjerojatnim ( odnosno dokaže) da je njegov
dužnik, vlasnik tereta. Vjerovnik nikada nema u rukama
originalnu teretnicu, a obično, niti brodar, nema u
rukama original, jer kada je brodaru original predan,
radi dobivanja BEZ ZAPREKE, primalac -tereta, može
vrlo lako prenijeti vlasništvo tereta na jednu drugu
osobu. Takovih je slučajeva bilo u praksi. Dogadja se
da ista firma (kod nas) vrši i poslove brodskog agenta
za brodara, i špeditera za primaoca. U manjim takovim
firmama, to čini, dapače, jedna osoba, koja bi morala
zastupati oprečne interese. I ako u času, dolaska broda
u luku, takav "špediter" već ima teretnicu u ruci, on
kao "brodski agent", teško će postupati objektivno
prema ovlašteniku, kada zapravo, čini lošu uslugu svom
principalu.
Poznato je da prijelaz vlasništva, kod distancione
kupnje, sam po sebi, predstavlja komplicirani problem,
pogotovo, ako, ovlaštenik, nema u rukama kompletnu
dokumentaciju.
Ima mišljenja da je položaj interesirane stranke
bolje sačuvan ako se prijevoz vrši na osnovi pomorskog
tovarnog lista (waybill). 3
I predvidjeno čuvanje u javnom skladištu
predstavlja poteškoće, jer, do sada, javnih skladišta,
praktički nije bilo, ili ih nije bilo u svim lukama.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
(1) ZPUP čl. 992.
-1- Radi osiguranja novčanih potraživanja te
radi osiguranja nenovčanih potraživanja predlagača
privremene mjere protiv osobe koja je ovlaštena da
raspolaže teretom koji se nalazi na brodu., sud nože
dopustiti privremenu mjeru koja se sastoji u tome što će
se odrediti iskrcaj tereta s broda i njegovo čuvanje u
javnom skladišu ili na drugome prikladnom mjestu, ako,
tražilac privremene mjere plati brodaru cijelu ugovorenu
vozarinu koja mu još nije plaćena i nadoknadi MU
troškove koje je imao, a koji nisu uključeni u vozarinu.
-2- Ako se predaja tereta na temelju odredbe
Ivković,Privremene mjere na brodu
92
st.1. ovog člana traži u luci odnosno pristaništu u kojem
se teret prema ugovoru o prijevozu nije morao predati,
sud će dopustiti privremenu mjeru iz st.1.. ovog člana
samo uz uvjet da se teret može iskrcati bez opasnosti za
sigurnost broda i ostalog tereta, da zbog iskrcaja ne
nastane veće zadržavanje u dolseku broda ili poremećaj
u redu plovidbe, da se time ne nanosi steta ostalim
osobama koje su ovlaštene da raspolažu tereto te da
iskrcaj nije protivan drugim važnim razlozima.
(2)TRIVA, str. 511 :" Odredbe ovog člana normiraju
institut koji se u anglo-amieričkom pravu naziva
"stoppage in transitu".
(3) Vidi Ivković, Haška i Haška-lVisby pravila, 1994
i Hamhurška pravila., 1994, pod natuknicama: waybill,
pomorski tovarni list, tovarni list, CMI Pravila za
tovarni list (annex).
Ivković,Privremene mjere na brodu
93
POMORSKI ZAKONIK
DIO DESETI
POSTUPAK IZVRŠENJA I OSIGURANJA NA BRODU
G L A V A I.
ZAJEDNIČKE ODREDBE
Čl.867
(1) ODREDBAMA OVOG DIJELA ZAKONA UREĐUJE SE
POSTUPAK IZVRŠENJA I OSIGURANJA NA BRODU I TERETU NA
BRODU KOJI SE NALAZI U UNUTRAŠNJIM MORSKIM VODAMA 1
TERITORIJALNOM MORU REPUBLIKE HRVATSKE.
(2) ODREDBE OVOGA DIJELA ZAKONA O
ODREĐIVANJU IZVRŠENJA I OSIGURANJA PRIMJENJUJE SE I NA
BROD KOJI SE NE NALAZI NA UNUTRAŠNJIM MORSKIM VODAMA I
TERITORIJALNOM MORU REPUBLIKE HRVATSKE, A UPISAN JE
U HRVATSKI UPISNIK BRODOVA. U SLUČAJEVIMA
PREDVIĐENIM OVIM ZAKONOM ODREDBE OVOG DIJELA ZAKONA
PRIMJENJUJU SE I NA BROD KOJI SE NE NALAZI NA UNUTRAŠNJIM
MORSKIM VODAMA I TERI-TORIJALNOM MORU REPUBLIKE HRVATSKE
I KOJI NIJE UPISAN U HRVATSKI UPISNIK BRODOVA,
(3) IZVRŠENJE I OSIGURANJE NA PLOVNOM OBJEKTU
KOJI SE U SMISLU ODREDABA ČLANKA 5, OVOGA ZAKONA NE
SMATRA BRODOM PROVODI SE PREMA PROPISIMA OPĆEG
IZVRŠNOG POSTUPKA.
(A) AKO ODREDBAMA OVOGA ZAKONA O POSTUPKU
OSIGURANJA NIJE DRUGAČIJE ODREĐENO, NA TAJ ĆE SE POSTUPAK
NA ODGOVARAJUĆI NAČIN PRIMJENJIVATI ODREDBE OVOGA
ZAKONA O POSTUPKU IZVRŠENJA,
(5) AKO ODREDBAMA OVOGA zakona O POSTUPKU IZVRšENJA
I OSIGURANJA NA BRODU I TERETU NIJE DRUGAČIJE ODREĐENO, U
TIM ĆE SE POSTUPCIMA NA ODGOVARAJUĆI NAČIN
PRIMJENJIVATI PROPISI OPĆEG IZVRŠNOG POSTUPKA O
POSTUPKU IZVRŠENJA I OSIGURANJA, U POSTUPKU IZVRŠENJA NA
BRODU RADI NAPLATE NOVČANE TRAŽBINE NA ODGOVARAJUĆI ĆE SE
NAČIN OSOBITO PRIMJENJIVATI PROPISI OPĆEG IZVRŠNOG
POSTUPKA O IZVRŠENJU NA NEKRETNINI RADI NAPLATE NOVĆANIH
TRAŽBINA, A U POSTUPKU IZVRŠENJA RADI PREDAJE BRODA
PROPISI OPĆEG IZVRŠNOG POSTUPKA O PREDAJI POKRETNE
STVARI.
(6) IZVRŠENJE I OSIGURANJE NA BRODU I TERETU
NA BRODU ODREĐUJU I PROVODE TRGOVAČKI SUDOVI NADLEŽNI ZA
POMORSKE SPOROVE.
+++++++++
Unutrašnje morske vode čl. 7 - 18 PZ.
Ivković,Privremene mjere na brodu
94
Teritorijalno more čl. 19 - 32 PZ.
Izvršenje na nakretninama čl. 140 i sl. ZIP.
Izvršenje radi predaje pokretne stvari čl. 212 i sl
ZIP.
Ovaj je propis važan, kada se poveže sa propisom čl.
875, koji propisuje mjesnu nadležnost koja katkada ovisi
i o tome da li se brod nalazi ili se NE nalazi u
unutrašnjim morskim vodama R. Hrvatske.
Ujedno daje i supsidijarne propise, za slučajeve kada
nema posebnih propisa u Pomorskom Zakoniku. Vidi čl. 868
za postupak na:
- udjelima broda
- brodu u gradnji
Vidi čl. 869 za isključenje pojedinih predmeta iz
privremenih mjera: ratni brodovi, strani brodovi,
neškodljivi prolaz, zadržavanje zbog više sile, zbog
potreba plovidbe. Mogućnost privremene mjere za slučaj
osiguranja tražbina nastalih za prolaska i zadržavanja
brod na području R. Hrvatske. Vidi čl. 875 (dalje) za
mjesnu nadležnost. Vidi čl. 876 za prisilne mjere na
teretu na brodu.
Čl.868
ODREDBE OVOG DIJELA ZAKONA PRIMJENJUJU SE I NA
POSTUPAK IZVRŠENJA I OSIGURANJA NA UDJELIMA NA BRODU TE
NA POSTUPAK IZVŠENJA I OSIGURANJA NA BRODU U GRADNJI,
Ovaj član posebno naglašuje da se DIO DESET, u koji
spadaju i privremene mjere, primjenjuje na:
- UDJELE NA BRODU
- BROD U GRADNJI.
Čl.875
(1) AKO SE PRIVREMENA MJERA TREBA PROVESTI UPISOM
U UPISNIK BRODOVA ILI BRODOVA U GRADNJI, PRIJE
POKRETANJA PARNIČNOG ILI DRUGOG SUDSKOG POSTUPKA ZA
ODLUČIVANJE O PRIJEDLOGU ZA OSIGURANJE PRIVREMENOM
MJEROM MJESNO JE NADLEŽAN SUD NA ČIJEM SE PODRUČJU VODI
UPISNIK BRODOVA U KOJI JE BROD, ODNOSNO BROD U
GRADNJI, UPISAN, ODREDENU PRIVREMENU MJERU PROVEST ĆE
TIJELO KOJE VODI UPISNIK BRODOVA, ODNOSNO UPISNIK
BROBOVA U GRADNJI.
Ivković,Privremene mjere na brodu
95
(2) AKO JE U SLUČAJU IZ STAVKA 1. OVOGA ČLANKA
PARNIČNI ILI DRUGI SUDSKI POSTUPAK POKRENUT, ZA
ODLUČIVANJE O PRIJEDLOGU ZA OSIGURANJE PRIVREMENOM
MJEROM NADLEŽAN JE SUD PRED KOJIM JE POSTUPAK
POKRENUT. ODREĐENU PRIVREMENU MJERU PROVEST ĆE TIJELO
KOJE VODI UPISNIK BRODOVA, ODNOSNO BRODOVA U GRADNJI.
(3) AKO SE PRIVREMENA MJERA NE TREBA PROVESTI
UPISOM U UPISNIK BRODOVA, PRIJE POKRETANJA PARNIČNOG
ILI DRUGOG SUDSKOG POSTUPKA ZA ODLUČIVANJE O PRIJEDLOGU
ZA ODREDIVANJE PRIVREMENE MJERE NA BRODU MJESNO JE
NADLEŽAN SUD NA ČIJEM SE PODRUČJU NALAZI BROD U VRIJEME
PODNOŠENJA PRIJEDLOGA ZA ODREDIVANJE PRIVREMENE MJERE.
AKO SE BROD, KOJI JE UPISAN U HRVATSKI UPISNIK BRODOVA,
NE NALAZI U TERITORIJALNOM MORU ILI UNUTARNJIM
MORSKIM VODAMA REPUBLIKE HRVATSKE, MJESNO JE NADLEŽAN ZA
ODREĐIVANJE PRIVREMENE MJERE SUD NA PODRUČJU KOJEGA
SE VODI UPISNIK BRODOVA U KOJI JE BROD UPISAN.
(4) AKO SE PRIVREMENA MJERA NE TREBA PROVESTI
UPISOM U UPISNIK BRODOVA, NAKON PORETANJA PARNIČNOG ILI
DRUGOG SUSKOG POSTUPKA PRIVREMENU MJERU MOŽE ODREDITI
I SUD PRED KOJIM SE POSTUPAK VODI.
(5) U SLUČAJEVIMA IZ STAVKA 3. I 4, OVOGA ČLANKA
ZA PROVEDBU ODREĐENE PRIVREMENE MJERE MJESNO JE
NADLEŽAN SUD NA ČIJEM SE PODRUČJU NALAZI BROD U VRIJEME
PROVEDBE TE MJERE,
(6) AKO SE U VRIJEME PODNOSENJA PRIJEDLOGA ZA
ODREĐIVANJE PRIVREMENE MJERE, KOJU NE TREBA PROVESTI
U UPISNIK BRODOVA, NE ZNA DA LI SE BROD NALAZI NA -
ERITORIJALNO MORU ILI UNUTRAŠNJIM MORSKIM VODAMA
REPUBLIKE HRVATSKE, VJEROVNIK MOŽE PREDLOŽITI DA SUD NA
ČIJEM SE PODRUČJU VODI UPISNIK U KOJI JE BROD UPISAN,
ILI, AKO BROD NIJE UPISAN U HRVATSKI UPISNIK BRODOVA,
BILO KOJI STVARNO NADLEŽNI SUD U REPUBLICI HRVATSKOJ,
DONESE RJEŠENJE O ODREĐIVANJU PRIVREMENE MJERE.
VJEROVNIK MOŽE U TOM SLUČAJU PODNIETI RJEŠENJE
O ODREĐIVANJU PRIVREMENE MJERE SVAKOM STVARNO NADLEŽNOM
SUDU NA ČIJEM SE PODRUĆJU NAĐE BROD, S PRIJEDLOGOM
DA TAJ SUD PROVEDE IZVRŠENJE.
+++
Određuje se mjesna nadležnost, koja ovisi o nekoliko
elemenata, kao što su:
- upis privremene mjere u upisnik
- prije pokretanja postupka
- upisnik brodova
- nakon pokretanja postupka
- ako se privremena mjera NE upisuje u upisnik-prije
pokretanja postupka
Ivković,Privremene mjere na brodu
96
- ako se brod nalazi u teritorijalnom moru ili
unutrašnjim morkim vodama R.Hrvatske
- položaj broda u času provedbe privremene mjere
- ako se privremena mjera NE upisuje u upisnik – a
ne zna se da li se brod nalazi u teritorijalnom moru ili
unutrašnjiim morskim vodama
- sud prema mjestu vođenja upisnika
- bilo koji stvarno nadležni sud u R. Hrvatskoj
U st.2. određeno je da u slučaju da je već
pokrenut parnićni ili drugi sudski postupak nadležan je
sud pred kojim je postupak pokrenut. To se odnosi na
slučajeve iz st.1.. tj. kada je potrebno privremenu
mjeru upisati u upisnik (čl. 966 PZ -zabrana otuđenja
ili raspolaganja brodom). Ovdje se može pojaviti problem
izdavanja privremene mjere od strane inostranog suda
protiv broda koji vije hrvatsku zastavu. Mislim da
kada bi inostranl sud izdao takovu mjeru i obavjestio
upisnik u R. Hrvatskoj, da bi se to trebalo upisati u
upisnik (uzajamnost -analogija iz čl. 987 PZ).
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
97
INDEX - ČLANAKA P.Z. 867,875,974-988
Ivković,Privremene mjere na brodu
98
Brisanje, 986-1
Brod, 867-1, 867-2,
867-3, 867-5, 867-6,
875-1; 875-2, 875-3,
875-4, 875-5, 875-6,
974-2, 975, 976-1, 976-2,
977-1, 977-2, 977-3, 977-
4, 978-2, 978-3, 982, 983-
2, 983-4, 984, 985, 966-2,
987, 988,
Brodar, 977-1, 977-2,
982, 987
Davanje, 979
Dokazati, 978-3, 981-
l, 991-2
Dolazak, 988
Dopustiti, 9S7, 988
Država, 976-1. 973-3
Dužan, 981-1
Dužnik, 976-2, 977-
1, 977-2,
978-l, 975-3, 961-2,
961-4
Dužnost, 983-4
Gradnja, 375-1, 875-2
Hipoteka, 976-2
Imovinski, 977-4, 978-
1,978-2, 978-3, 979
Inozemni, 986-2
Iskrcaj, 987, 988
Iskrcati, 988
Izvršen, 981-4
Isvršenje, 857-1, 867-
2, 867-
3. 867-4, 867-5, 867-
6, 875-5,
981-3
Izvršni, 867-3, 867-5,
875-6,
974-1, 981-1, 981-2
Javni, 987
Kamata, 977-4
Korist, 977-4, 978-2,
975-3
Luka, 974-2, 988
Mjera, 875-1, 875-2,
875-3, 875-4, 875-5,
875-6, 974-1, 974-2, 977-
4, 980, 981-1, 981-2, 981-
3, 981-4, 981-5, 983-4,
984, 985, 986-1,986-2,
987,988.
Mjesni, 875-1, 875-2,
875-4
Mjesto, 987
More, 867-1, 867-2,
875-2,
87S-5979-1
Morski, 967-l, 867-2,
875-2,
875-5
Nadležan, 867-i,, 875-
1, 875-2,
875-4, 875-5, 986-2
Nadoknaditi, 987
Naplata, 867-5
Narav, 984
Naručitelj, 977-1,
977-2
Nekretnina, 867-5
Nenovčani, 974-1, 987
Novčani, 867-5, 875-6,
977-4,
987
Obustaviti, 981-4,
981-5
Obveza, 983-3
Odgoda, 984
Odgovarati, 977-1,
977-2, 978-
3
Odgovarajući, 867-4,
867-5,
984
Odgovornost, 978-1,
979
Odlazak , 974-2
Odlučivanje, 875-1.
875-2
Odnos, 976-2, 977-1,
977-3
Ivković,Privremene mjere na brodu
99
Odredba, 867-1, 867-2,
867-3, 867-4, 867-5,
875-6, 974-l, 976-1, 977-
2, 978-2, 934, 984,988,
Odrediti, 867-6, 875-
3, 875-6, 974-1, 975, 977-
4. 978-2, 978-3, 930, 981-
1. 984, 985, 986-2, 987
Određen, 875-1, 875-
2:, 875-4, 981-5, 981-3,
981-4
Određeno, 867-4, 867-
5. 978-3
Određivanje, 867-2.
875-2, 875-5
Odricanje, 979
Održavanje, 932
Ograničenje, 97f6-l.
979
Osraničiti, 978-1
Ogranićen, 978-1
Okolnost, 981-3
Opasnoet. 968
Opterećen, 976-2
Osiguranja, 867-1,
867-2. 867-3, 867-4, 867-
5, 867-6. 875-1, 875-2,
975-6. 974-1, 977-4,
978-1, 978-2, 978-3, 979,
981-3, 981-4, 951-5, 987
Osloboditi, 977-4,
978-2
Osoba, 977-1, 987, 988
Osobni, 976-2, 977-2
Otudjenje, 875-6, 985
Ovlašten, 987, 988
Parnični, 875-1, 875-
2, 875-3,
875-6, 981-1, 981-2
Platiti, 987
Plaćen, 987
Plovidba, 988
Plovni, 867-3
Podnijeti, 875-5
Ivković,Privremene mjere na brodu
100
Ivković,Privremene mjere na brodu
101
Podnošenje, 875-2,
875-5
Područje, 875-1, 875-
2, 875-4,
875-5, 978-2, 978-3
Pokrenuti, 875-2, 981-
1, 981-2
Pokretanje, 875-1,
875-2, 875-
3, 875-6, 981-1
Pokretni, 867-5
Pokriće 977-4
Položen, 978-3
Ponorski, 867-6, 976-
2,
Poremećaj, 988
Posada, 982, 983-1
Postupati, 978-3
Postupak, 867-1, 867-
3, 867-4,
867-5, 875-1, 875-2,
875-3,
875-6, 974-1, 977-4,
931-2,
981-2, 951-4, 9S1-5
Pravo, 976-2, 977-1,
977-3,
981-3, 933-4
Pravomoćno, 986-1
Predaja, 8&7-5, 988
Predati, 867-5, 988
Predbilježba, 981-3
Predložiti, 875-5
Predujmiti, 983-1,
983-2
Predviđen, 875-6, 974-
1
Prenosivi, 977-4
Pretpostavka, 981-5
Prijedlog, 875-1, 875-
2, 875-
5, 875-6, 981-2, 981-
3, 981-4,
986-2
Prijevoz, 9SS-4, 988
Prikladan, 987
Primjetiti, 867-2,
976-1, -977-
1, 977-2, 984
Primjenjivati, 867-4,
867-5
Primjereno, 978-3
Privilegij, 976-2
Privremena, 875-1,
875-2, 875-
3, 875-4, 875-5, 974-
1, 974-2,
975, 976-1, 977-4,
980, 981-1,
981-2, 981-4, 981-5,
983-4,
984, 985, 986-2, 987,
988
Priznanje, 979
Produljenje, 981-4
Produljiti, 981-3
Propis, 867-3, 867-5,
875-6,
974-1
Provedba, 875-4
Putnik, 983-4
Radnja, 981-4
Raspolaganj», 875-6/
985
Raspolagati, 987,
988,
Raspoloživi, 977-4,
978-2
Razlog, 988
Rješenje, 875-5, 980
Rok, 981-1, 981-2
Sigurnost, 988
Skladište, 987
Slučaj , 867-2, 875-2.
875-4,
875-5, 977-2
Snošenje, 983-3
Spor, 867-6
Sredstvo, 983-1
Stranka, 983-4
Strana, 97&-1
Strani, 976-1, 976-2,
986-2
Sud, 867-6, 875-1,
875-2, 875-
3, 875-4, 875-5, 875-
Ivković,Privremene mjere na brodu
102
6, 974-1,
977-4, 978-2, 978-3,
980, 981-
2, 981-3, 981-4, 983-
1. 984,
985, 986-1, 986-2,
987, 988
Sudski, 87S-1, 875-2,
875-3
Suvlasništvo, 977-3
Svota, 978-1, 982,
Šteta, 988
Temelj, 974-2, 978-2,
988
Teret, 867-1, 867-5,
867-6,
987, 987, 988
Teritorijalni, 867-1,
867-2,
875-2, 875-5
Tražbina, 867-5, 875-
6, 974-1,
975, 976-1, 976-2,
977-2, 977-
4, 978-2, 978-3, 979,
987,
Trgovački, 867-6
Trošak, 977-4, 982,
983-2,
983-3, 986-2, 987
Ugovor, 983-4, 988
Ugovoren, 987
Ugovorni, 977-1
Ukidanje, 986-2
Ukinut, 978-3
Ukinuti, 981-2, 981-4,
981-5,
986-1,
Uključeni, 987
Uključujući, 977-4
Uknjižba, 981-3
Unutrašnji, 867-1,
867-2, 875-
2, 875-5
Upisan, 867-2, 875-1,
875-2,
875-5, 985
Upisnik, 867-2, 875-1,
875-2,
875-3, 875-5, 985
Upis, 875-1, 875-2,
875-3
Upravni, 875-6, 981-1,
981-2
Uvjet, 875-6, 974-1,
977-4.
978-2, 978-3, 981-3,
981-4,
988
Uzajamnost, 976-1
Uzdržavanje, 982, 983-
1
Vjerovnik, 875-5, 875-
6, 974-
1, 977-4, 978-2, 978-
3, 981-1,
981-2, 931-3, 983-1,
983-2,
986-2, 987
Vlasnik, 977-1/ 977-2,
982
Vlasništvo, 976-2/
977-1, 977-
3
Voda, 867-1, 867-2,
875-2,
875-5
Vozarina, 987
Vrijednost, 977-4,
978-1, 978-
Ivković,Privremene mjere na brodu
103
Ivković,Privremene mjere na brodu
104
(FREE TRANSLATION)
MARITIME ACT
Art.974
Before the institution of, or in the course of civil
law, executory or administrative proceedings the court
may, to secure the creditor's monetary claims, on the
proposal of the creditor, order any measure which may
secure the claim, and especially the prohibition of the
alienation or disposal of the ship, watching and arrest
of the ship, under the conditions as stated in the
general executory provisions, provided the present Act
does not provide differently.
The court may also order temporary measures for
securing the debtor's non-monetary claims under the
conditions as scatted in the general executory
provisions, provided the present Act does not provide
differently.
Art.975
The temporary measure of arresting a ship consists in
prohibiting the ship's departure from the port.
Art.976
Temporary arrest of a ship may be allowed only for
the claims referred to in Art. 878, section l. and 2. of
this Act.
The provisions on the limitation of the temporary
arrest of a ship apply only to the claims referred to in
section 1. of this Article shall apply to foreign ships
only if there is reciprocity between the State whose flag
the ship flies and the Republic of Croatia.
Art.977
Any ship on which there is ownership, or may be
arrested which is owned by the same personal debtors, or
which is for the claim for which arrest is sought
encumbered by maritime liens or hypotheque or another
foreign-law mortgage or lien and for other claims as
referred to in Art. 878, section 2, of this Act which
relate to the ship.
If the debtor is the charterer by demise of the ship
Ivković,Privremene mjere na brodu
105
or the employer who according to the law applicable to
the contractual relation between him and the owner of the
ship or the operator, is alone liable for third persons
- this ship may be arrested or any other ship which is
owned by the charterer by demise or employer.
The provisions of section 2 of this Article shall
also apply in all other cases when operator or employer
who is personal debtor, and who is not the owner of the
ship, is himself liable for the claims for which the
arrest of the ship is sought.
In case of the request which relates to the
ownership, co-ownership or a pledge on the ship only the
ship to which this requests relates may be arrested.
Art.978
If temporary measures are ordered to secure monetary
claims, the court will free the ship from arrest or
watching if securities and other property values are
given which are sufficient to cover the total amount of
the claims for which the arrest is sought, including the
clams for costs of the proceeding and interests., on
condition that these securities or other property values
are available and transferable to the creditor.
If claims are involved for which the debtor may limit
his liability, the amount of the securities or other
property values referred to in section 1. of this Article
need not be higher that the amount of limited liability.
When one court on the territory of the Republic of
Croatia, frees, on the bases of the provision of section
1. of this article, a ship from arrest/ no other court on
the territory of the Republic of Croatia may allow the
arrest either of this ship or of any other ship for the
same claim and for the same creditor/ provided that the
securities or other property values given are still
available and transferable to the creditor.
Art.979
The Court shall not order the arrest of a ship and
shall set aside an already allowed arrest if the debtor
proves that he has given in another State an adequate
security or other property value for the same claim and
for the same creditor, on condition:
(1) that the security or other property value meets
the requirements referred to in Art. 978, section 1, of
this Act.
(2) that the State on whose territory the security
Ivković,Privremene mjere na brodu
106
and other property values was given treats in the same
way securities and other property values deposited in the
Republic of Croatia.
Art.980
Giving a security and other property values shall not
imply recognition of liability for the claims for which
the security or other property value was given, nor
renouncing the possibility of the limitation of
liability.
Art. 981
In a ruling ordering a temporary measure the court
shall specify the time of its duration.
If the arrest of a ship is ordered before the
institution of civil-law, executory or administrative
proceedings, the debtor is bound to prove within 15 days
that he has instituted civil-law, executory or
administrative proceedings.
If the debtor does not within time referred to in
section 2. of this Article prove that he has instituted
civil-law, executory or administrative proceedings, the
court shall on the proposal of the debtor set aside the
temporary measure.
If the time referred to in section 1 of this Article
expires before the requirements for the execution or
security through inscription or preemptional entry of
pledge are met, the court shall on the proposal of the
creditor extend the time of its duration, provided that
the circumstances under which this measure was ordered
have not changed.
If the time referred to in section 1 of this Article
has expired and the conditions for the prolongation of
the temporary measure ordered referred to in section 4 of
this Article have not been met, the Court shall, at the
re-quest of the debtor, discontinue the security
proceedings and set aside the acts done.
Art.982
Security proceedings shall also be discontinued and
the temporary measure set aside if some of the
requirements referred to in Article 971, section 4.
points 1. to 3., of this Act have been met.
Art.983
Ivković,Privremene mjere na brodu
107
The costs of the maintenance of the ship and of the
maintenance of the crew during the time of the ship's
arrest shall be borne by the owner of the ship or the
operator.
If the funds for the maintenance of the crew are not
sufficient, the court shall order the creditor to
advance the sum necessary for the maintenance of the
crew.
The costs of watching the ship shall be paid in
advance, by the creditor. The provisions of section 1.
and 3. of this Article shall not be prejudicecial to the
final bearing of these costs.
Art.984
The temporary measure of arrest of the ship shall not
be prejudicial to the rights and duties of the parties
arising from a contract for carriage of goods or a
contract for the carriage of passengers.
Art.985
When the court orders a temporary measure on the
ship, the provisions of Art.887 of this Act shall without
delay appropriately apply according to the nature of the
measure allowed.
Art.986
When the court orders the temporary measure of
prohibition of the alienations or disposal of the ship,
it shall at the same time order that a notice thereof be
entered in the register of ships in which the ship is
entered.
When the court sets aside by a final ruling the
temporary measure referred to in section 1. of this
Article, or when this measure is terminated by force of
law, the court shall order that notice referred to in
section 1. of this Article be erased.
Art.987
When an order for temporary measure against the ship
flying under a foreign flag is issued, the court will, at
the proposal of the creditor and at his expenses, inform
the competent foreign institution about the order and the
setting aside of the order.
Ivković,Privremene mjere na brodu
108
Art.988
In order to secure monetary claims and to secure non-
monetary claims of the creditor against the person
authorised to dispose of the cargo on board a ship, the
court may allow the temporary measure in that it shall
order the discharge of the cargo from the ship and its
storage in a public warehouse or in another suitable
place if the creditor pays to the operator the entire
stipulated freight which has not yet been paid and makes
good to him all the expenses he has incurred and which
are not included in the freight.
If the handing over of the cargo on the basis of
section 1. of this Article is demanded in a port in which
according to the contract for the carriage of goods it
was not to have been handed over, the Court shall allow
the temporary measure referred to in section 1. of this
Article only on conditions that the cargo can be
discharged without endangering the safety of the ship and
of other cargo, that the discharge does not cause any
major delay in arrival of the ship or disturbance in her
sailing schedule, that its does nor cause damage to other
persons who are authorised to dispose of the cargo, and
that the discharge is not at variance with other
important reasons.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
109
II - DIO
MEĐUNARODNA KONVENCIJA 1952
UVOD
Kako sam već prije naveo, sudovi se nisu, pozivali
na konkretne propise iz Konvenciju iz 1952, prilikom
izdavanja privremenih mjera u našim lukama, a kada se je
radilo o brodovima koji su vili zastavu države
ugovornice.
Korisno je prema tome, u ovaj Uvod, navesti razloge
zašto je takav postupak sudova, po mom mišljenju,
nepravilan.
I prije, a i sada u Ustavu Republike Hrvatske,
postoje propisi o pravnom položaju međunarodnih
konvencija, koje su ratificirane i promulgirane. U Ustavu
R. Hrvatske, propisano je da konvencije imaju veću moć od
zakona. To je izrićito naveo i Vrhovni sud Republike
Hrvatske. 1
Tvrdim dakle, da ćim se u sudskom predmetu radi o
brodu koji vije zastavu države ugovornice, sud je DUŽAN
primjeniti konvenciju, a ne PZ. U priručniku, navedeni su
i naši i strani pravnici, kao i inostrana judikatura,
koja se poziva na primjenu konvencije. Postoje razlike
između konvencije i našeg zakona, koje su i bitne i
velike. U krajnjoj liniji Konvencija, koja je kompromis
common law-a i kontinentalnog sistema, ne može se
koristiti primjenom intencija našeg zakonodavca, u
slučajevima, gdje ne postoje sasvim jasni propisi i gdje
treba posegnuti za tumačenjem intencija. Doktrina ukazuje
da je nazivlje pojedinih instituta različito i ne uvijek
podobno za doslovni prijevod. 2 Razlike, koje su nekoć
postojale između pravnih sistema u pogledu odgovornosti
brodovlasnika, vozara, brodara, morale bi biti prebrođene
u povećanoj svjetskoj razmjeni dobara i pomorskim
prijevozima, jer su postojale bitne razlike. U pravnim
sistemima civilnog prava sva imovina dužnika, ukljućujući
i brodove, služila je za naplatu duga, pa se je mogla i
plijeniti, uključujući i brodove. U zemljama common law-a
brod se je mogao plijeniti samo za t.zv. pomorske
tražbine i to samo brod koji je odgovoran za pomorsku
tražbinu, ali ne koji drugi brod. To je bila bitna
razlika u pogledu svrhe privremene mjere, jer je u
civilnom pravu privremena mjera služila kao zasiguranje
za dug, a u zemljama common law-a, za pridobivanje
Ivković,Privremene mjere na brodu
110
nadležosti pomorskog suda. Činjenica da naši sudovi nisu
zasnivali svoje odluke, na propisima konvencije, možda
je bio rezultat toga, da postoje različiti sistemi; kako
pojedine države uvode u svoj pravni sistem međunarodne
konvencije, kojih su članice. 3
Vjerujem da će sudovi, nakon gore citirane odluke
Vrhovnog suda Republike Hrvatske, konačno, početi
primjenjivati konvenciju 1952, a za nadati se je, i druge
konvencije, u kojima je Republika Hrvatska, država
ugovornica. 4
Konvencija je ratificirana od priličnog broja
zemalja, što dokazuje, njenu potrebu, no karakteristično
je da nije ratificirana od nekih važnijih zemalja, kao
biv. SSSR, SAD, Japana i Skandinavskih zemalja.
Konvencija ne rješava sve slučajeve već nastoji
unificirati, ono što je moguće. 5 pa na pr. nema propisa o
naknadi štete za neosnovano zaustavljanje broda 6, a
postoje i drugi slučajevi. Međutim Lisabonski nacrt je
predvidio izvjesne uslove u čl. 6., koji bi mogli biti
putokaz. U principu ima se primjeniti lex fori.
Korisno je i opet ponoviti da kada se primjenjuje
konvencija, treba smetnuti s uma naše pojmove iz
pomorskog prava i čak i izraze korištene u prijevodu
Konvencije, i nastojati se držati onih pojmova koji
postoje u pravima na kojima se osniva konvencija.
Koristio sam uz naprijed navedena djela, za ovaj dio,
naročito još:
ĆORIĆ Dorotea, Međunarodna unifikacija pravila o
postupku privremenih mjera zauskavljanja broda, UPP br.
1-2 (125-126), str. 41
BERLINGIERI F., Arrest of Ships, London, 1992.
++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
111
(1) Vrhovni suđ Republike Hrvatske.Broj: II-Rev-
7/1939-2 od 3.12.1991; (VPS H. Pž-1207/88 od 6.6.1988;
OPS RI P-1248/87 od 7.1.1988):
"U pogledu “ozakonjenja" članak 134. Ustava
Republike Hrvatske određuje da se međunarodni ugovori
koji su skopljeni i potvrdjeni u skladu s Ustavom i o b j
- a v l j e n i čine dio unutarnjeg pravnog poretka
Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona."
I dalje : "......ratificirani međunarodni ugovori
postaju dio unutrašnjeg pravnog poretka.....ozakonjeni
objavljivanjem (promulgacijom) i to u izvornom
(potpisanom – ratificiranom) sadržaju.”
(2) Izjava Cyril Miller-a na CMI Conference,
Amsterdam 1949; CMI Bulletin No, 104. p. 535: "..,...the
unification of the law relating to what we in England
call "arrest" and what in the continental system is
called. "saisie conservatoire". We should not, I think,
make any recommendations with regard to the other for
"saisie" ("saisie executoire”), which we in England call
"attatchment"....,
(3) Berlingieri, F. “Arrest of Ships”, str. 29,: "
Methods of implementation, of international Conventions
differ from country to country and, sometimes, various
methods are used, on different ocasions, in the same
country."
Vidi i(54) Rodiere, Le Navire, p.7.; du Pontavice, Le
Statut des Navires, Paris,1976, p.324; Tassel, Saisie
conservatoire du Navire Juricclasseur de Droit
Commercial; issue No. 1105, 1, 1967, p.ll, No.73.
Vidi vrlo ilustrativnu analizu za niz glavnih
pomorskih zemalja (str. 29 - 35).
(4) Zamišljam si da bi prijedlog za privremenu mjeru
i vjerojatno odluka, trebali u naraciji navesti:
1. Brod XY vije zastavu države Z.
2. Država Z, je država ugovornica Međ. konvencije
o privremenom zaustavljanju brodova, 1952,
3. Propisom čl. 8. st..2. primijeniti će se
Konvencija
4. Zahtjev predlagatelja je osnovan propisom čl.
1. st.l. točka ... Konvencije.
5. Vjerojatnost tražbine osniva se na......
6. Ističe se da Konvencija ne zahtjeva vjerojatnost
osuječenja i znatnog otežavanja naplate tražbine.
Itd.
Ivković,Privremene mjere na brodu
112
Vice versa trebala bi glasiti i privremena mjera.
(5)DIKA, (str 522) :" Konvencija se odnosi samo na
privremenu mjeru zaustavljanja broda. U slučajevima na
koje se ona odnosi interno se pravo ne primjenjuje”.
(6) Konvencija 1952 nema dakle propisa glede naknade
štete. Međutim Lisabonski nacrt je predvidio izvjesne
uslove u čl. 6., koji bi mogli biti putokaz. U principu
ima se primjeniti lex fori.
Ivković,Privremene mjere na brodu
113
MEĐUNARODNA KONVENCIJA O PRIVREMENOM
ZADRŽAVANJU POMORSKIH BRODOVA
1952
ČL.1.
U OVOJ KONVENCIJI SLIJEDEĆI IZRAZI IMAT ĆE NIŽE
DANO ZNAČENJE :
1). "POMORSKO POTRAŽIVANJE" OZNAČAVA ISTICANJE PRAVA
ILI POTRAŽIVANJA NASTALIH IZ JEDNOG OD OVIH UZROKA:
A).ŠTETA UZROKOVANA OD STRANE BRODA SUDAROM ILI KOJIM
DRUGIM NAČINOM;
B).GUBITKA LJUDSKIH ŽIVOTA ILI TJELESNIH OZLJEDA
UZROKOVANIH OD STRANE BRODA ILI NASTALIH U VEZI S
ISKORIŠTAVANJEM BRODA;
C).PRUŽANJA POMOĆI I SPASAVANJA;
D).UGOVORA O ISKORIŠTAVANvJU ILI ZAKUPU BRODA,
BILO PUTEM BRODARSKOG UGOVORA ILI NA NEKI DRUGI NAČIN;
E).UGOVORA O PRIJEVOZU ROBE BRODOM, NA OSNOVI
BRODARSKOG UGOVORA, TERETNICE ILI NA NEKI DRUGI NAČIN;
F).GUBITKA ILI OSTEČENJA ROBE I PRTLJAGA KOJI SE
PREVOZE BRODOM;
G).ZAJEDNIČKE HAVARIJE;
H).POMORSKOG ZAJMA
I).TEGLJENJA;
J),PILOTAŽE;
K).DOBAVE BRODU PROIZVODA ILI
MATERIJALA,GDJE GOD ONA BILA IZVRŠENA, U SVRHU
IZKORIŠTAVANJA ILI UZDRŽAVANJA BRODA
L).GRADNJE;POPRAVKA ILI OPREMANJA BRODA ILI NAKNADE
ZA DOKOVANJE;
M).PLAĆE ZAPOVJEDNIKA BRODA. ČASNIKA ILI POSADE,
N).IZDATAKA ZAPOVJEDNIKA BRODA I IZDATAKA
KRCATELJA, NARUČITELJA PRIJEVOZA U BRODARSKOM
UGOVORU ILI AGENATA ZA RAČUN BRODA ILI NJEGOVA
VLASNIKA;
O).SPOROVA O VLASNIŠTVU BRODA;
P).SPOROVA O SUVLASNIŠTVU, POSJEDU,
ISKORIŠTAVANJU ILI O PRAVIMA NA PLODOVE
ISKORIŠTAVANJA BROBA U SUVLASNIŠTVU;
Q),POMORSKIH HIPOTEKA I MOTGAGEA.
2). "ZAUSTAVLJANJE" JE ZADRŽAVANJE BRODA ODLUKOM
NADLEŽNE SUDSKE VLASTI RADI OSIGURANJA POMORSKOG
POTRAŽIVANJA, ALI NE ZAPLJENA BRODA RADI IZVRŠENJA NEKE
PRESUDE.
Ivković,Privremene mjere na brodu
114
3). "OSOBA" OBUHVAĆA FIZIČKE I PRAVNE OSOBE,
UDRUŽENJA OSOBA ILI KAPITALA; KAO I DRŽAVE, ORGANE JAVNE
UPRAVE I JAVNE USTANOVE.
4) PREDLAGAČ JE OSOBA KOJA TVRDI DA POSTOJI POMORSKO
POTRAŽIVANJE U NJENU KORIST.
Bilješka: HRVATSKA je preuzela rezervu, po čl. 10.,
stavljenu od bivše SFRJ.
++++++++++++
STAV 1.
Konvencija je vrlo detaljno specificirala,
"maritime claims", (po našoj uobičajenoj -
terminologiji t.zv. "pomorske tražbine" u čl. 878 st.2
PZ-a.
HIPOTEKA I PRIVILEGIJE.
I dok je PZ u čl. 876 st.l. 1 općenito naveo
"tražbine osigurane založnim pravom na brodu" (dakle
privilegije i hipoteke), u st.2. je pobrojao tražbine,
Konvencija je koristila drugu zakonodavnu tehniku, pa
je izvršila pobrojavanje.
Pokušao sam napraviti usporedni pregled čl.l.
Konvencije, čl. 878 i čl. 250 – 252/2.- PZ-a.
KONVENCIJA Č
L.
ČL.878
.st.
-PZ
ČL.
250-252-
stav-
-PZ
damaged caused by any
ship in collision
1
.A).
1 4
damage caused by any
ships “otherwise”
1
.A)
1 4
loss of life 1
.B)
2 4
personal injuries 1
.B)
2 4
Salvage 1
.C)
3 3
Agreement relating to 1 4
Ivković,Privremene mjere na brodu
115
use or hire .D)
Agreement relating to
carriage of goods
1
.E)
4
Loss of or damage to
goods incl. baggage
1
.F).
4 4
General Average 1
.G)
5 3
bottomry 1
.H)
- -
towage 1
.I)
10 čl.
218
pilotage 1
.J)
6 1
supplies of goods and
materials for operation or
maintenance
1
.K)
7 5
construction, repair or
equipment, dock charges,
dues
1
.L)
8 5
Wages Master, officers,
crew
1
.M)
9 2
Master’s disbursements
including disbursements
by...
1
.N)
10 5
disputes as to title to
or ownership
1
.O)
- -
disputes between co-
owners as to ownership,
possession, employment,
earnings
1
.P)
- -
mortgage or
hypothecation
1
.Q)
st.1. čl.977
/1
zakonska založna prava -
-
st.1. -
Treba naročito naglasiti činjenicu da dok naš zakon
koristi i općeniti izraz tražbine osigurane založnim
pravom dakle i sve privilegije našeg prava, Konvencija
nema takovog izraza već specificira samo hipoteke i
mortgejdž u toč. "q". Iz toga treba zaključiti da
eventualne privilegije stranog prava na brodu strane
zastave, koje nisu specijalno nabrojene u čl.l.
Konvencije kao "maritime claims", ne bi se mogle
koristiti kod primjene Konvencije. (Paradoksalno moglo
bi se, eventualno, primjeniti kod brodova koji viju
zastavu zemlje NE-ugovornice, primjenom našeg zakona
Ivković,Privremene mjere na brodu
116
(čl.976 i 991 PZ).
ĆORIĆ 2 navodi :
" Iako neka potraživanja., koja zbog svoje
povezanosti s pomorskim poslovanjem, mogu biti
okarakterizirana kao "pomorska", ona nisu ušla u listu
navedenu u konvenciji, kao premije osiguranja 3, provizije
brokera, štete nastale zagadjenjem, premije za socijalno
osiguranje, potraživanja nastala na temelju ugovora o
eksploataclji ili prodaji broda," itd., i autorica
nastavlja da "isto tako sva potraživanja koja daju pravo
na pomorski privilegij prema Konvencljl o pomorskim
privilegijama i hipotekama /1926/ nisu obuhvaćena u okvir
pomorskih potraživanja prema Konvenciji o zaustavljanju".4
VUJOVIĆ, piše (str. 12) :
" Ovdje mi želimo ukazati na jednu važnu okolnost.
Ima slučajeva đa se uzima bez rezerve da su odredbe našeg
domaćeg prava o pomorskim potraživanjima iz čl. 981.st.l.
ZPUP tj. one iz čl. 877. st.2 i 3. "iste" s onima iz
Čl.l. konvencije. Mi kategorički tvrdimo da to nije
točno. Ima doduše odredbi koje su sukladne čak i po
"broju, rodu i padežu” ali ima i onih koje se razlikuju i
to bitno. Baš ta sličnost i "sličnost” tjera na oprez da
se ne pogriješl u interpretaciji i primjeni regulativa.
"
"Usporedi na pr. čl.1.st.1.toč.b). Konvencije i
odredbu čl. 877 st.3.toč.2. ZPUP, dok tekst ZPUP glasi
tako , da se smatra pomorskom tražbinom onu koja je
nastala "zbog” iskorištavanja broda” tekst Konvencije
smatra pomorskom tražbinom onu "nastalu u vezi s
iskorištavanjem broda” (podcrtao V.V.), dakle Konvenclja
ima širi pristup od domaćeg zakona, pa bi na pr. u
slučaju zaustavljanja pomorskog broda iranske zastave u
predmetu VPSH br. Pž-695/87 jugoslavenski pomorac
liječen u Jugoslaviji a obolio na iranskom brodu, jer je
oćito to bilo u vezi sa iskorištavanjem broda imao
privileglj pomorske tražbine po Konvenciji, za trošak
liječenja od US$ 3.000.- a po lex patriae tj. domovinskom
pravu (ZPUP) to ne bi imao pravo. Ovaj primjer naveli
smo samo kao karakterističan slučaj koji upozorava na
nužnost sagledavanja konzekvenci sa svih jurističkih
aspekata ali imajući u vidu pravnopolitički faktor. “
Detaljnije, RUŠINOVIć, (str. 30) :
" Lista tzv. "pomorskih tražbina” taksativno usvoje-
Ivković,Privremene mjere na brodu
117
nih Konvencijom je znatno šira od liste takvih
tražbina propisanih ZPUP-om, premda on usvaja njena
načela." i dalje: “ Liste pomorskih tražbina
naznačenih u ZPUP-i i u Konvenciji ne podudaraju se u
dijelu koji se odnosi na potraživanja iz pomorskog zajma,
posjeda, iskorištavanja ili o pravima na plodove
iskorištavanja broda u suvlasništvu, utoliko što su ova
potraživanja obuhvaćena Konvencijom, a ispuštena ZPUP-
om, premda SFR Jugoslavija nije stavila rezerve i za
naznačena potraživanja ( argr. iz čl. 1. st. 1. t. h.,
st.1. t.q. Konvencije)."
U doktrini se dakle ističe da ima dosta sporova koji
proizlaze iz nejasnoće i nepotpunosti u
odredjivanju pojedinih potraživanja iz čl.l. st.l.
Konvencije 5 pa se u tom pravcu upućuje na cit. pisce.
VJEROJATNOST TRAŽBINE i OPASNOST
Doktrina i judikatura razmatraju i uslove za
izdavanje privremene mjere po Konvenciji. Tako ima
mišljenja da u slučaju primjene Konvencije, nije potrebno
učiniti vjerojatnim opasnost (kako to traži čl. 265 ZIP),
a ima čak i mišljenja da ne treba učiniti vjerojatnim
niti postojanje potraživanja. 6 Tako se navodi da
francuski izraz creance ne odgovara u cjelosti engleskom
izrazu claim. Prema tome primjenjujući Konvenciju, sud ne
bi trebao utvrđivati postojanje tražbine, već bi trebao
izvršiti samo izvjesno prethodno istraživanje u pravcu da
li je postojanje zahtjeva razumno. 7 Međutim moglo bi
se smatrati da Konvencija ipak postavlja zahtjev u tom
pravcu, u čl.l. st. 4. i to je sporno. 8
U pogledu primjene lex fori, Ćorić, smatra da : “U
skladu s odredbom čl. 6. st. 2. Konvencije, zaključujemo
da će to biti prema pravu države u kojoj treba biti
izvršeno zaustavljanje.” 9
No, moglo bi se postaviti pitanje da li je
vjerojatnost opasnosti postupovni ili supstancijalni
propis, i mislim da je suptancijalni. 10 Upozorujem na
propis čl. 265/2 ZIP, u pogledu privremene mjere bez
vjerojatnosti opasnosti, ako bi dužnik eventualno
mogao pretrpiti samo neznatnu štetu, a što bi se moglo
smatrati da postoji, obzirom na to da dužnik može
osloboditi brod polaganjem novca ili davanjem
zadovoljavajuće garancije. Mislim da bi se taj propis
mogao koristiti i kod primjene Konvencije, jer se nastoji
Konvenciju liberalno primjenjivati.
Ivković,Privremene mjere na brodu
118
Konvencija međutim ne govori o opasnosti, kako
je to izričito zahtjevao biv. čl. 979 ZPUP-a, a sada čl.
265 ZIP. Postavlja se pitanje: da li je obzirom na čl.
134 Ustava, budući je konvencija jača od zakona, sud
vezan propisom Konvencije tj. ne traženjem vjerojatnosti
postojanja opasnosti ili ZIP-om koji to traži. Mislim da
se u slučaju primjene Konvencije ne bi smjelo od strane
suda tražiti "postojanje...opasnosti..." 11
Privredni sud Hrvatske smatra međutim da je i kod
primjene Konvencije potreban "element subjektivne
opasnosti", za što nema osnova u Konvenciji. 12 Osim toga
zahtjevi suda su više nego zahtjevni, skoro kao u
postupcima in meritum. 13
Moram reći da smatram da u svakom slučaju kada se
vjerovnik poziva na privilegij ne treba dokazivati
opasnost jer je opasnost eo ipso sadržana u vrlo kratkom
roku zastare za privilegij. U talijanskoj doktrini, koja
obradjuje Konvenciju, smatra se na pr. da u slučaju kada
se privremena mjera traži na osnovu privilegija (maritime
lien) nema uopće potrebe dokazivati opasnost, 14 jer u
smislu talijanskih propisa (a tako i propisa našeg PZ
čl. 261 u vezi sa čl. 260 st.l. toč. 2) privilegij
prestaje ako se ne provede zaustavljanje broda unutar
zakonskog roka od jedne godine odnosno šest mjeseci. 15
Pošto se radi o stranom brodu, to privilegije na tom
brodu treba ocijeniti po zakonu zastave, jer čl. 991
st.l. toč. 2 PZ odredjuje da se stvarna prava na brodu
ocjenjuju prema pravu države čiju državnu pripadnost brod
ima.
S time u vezi, vidi i čl. 8. Konvencije, gdje se
raspravlja o primjeni konvencije i na brodove koji viju
zastavu država NE-ugovornica. Naime, u tom slučaju, na
brodove iz država NE-ugovornica, ne primjenjuje se
obavezno čl. 1. Konvencije, ali se može primjeniti, a
može doći do primjene i domaći (naš) zakon pa onda
dolazi do primjene čl. 976. st.l. PZ u vezi sa adekvatnim
propisom iz stranog prava, po zakonu zastave broda, (kao
što je čl. 250 i sl. u PZ). Ne dolazi automatski do
primjene Konvencija o privilegijama iz 1926, 1967 ili
1993, jer ih Hrvatska nije ratificirala. U praksi to
znači da vjerovnik mora dokazati da je po zakonu zastave
broda, njegovo potraživanje privilegij, ako svoj zahtjev
postavlja na temelju čl. 977 st.l. Postavlja se pitanje
da li vjerovnik može dokazivati da se po pravu zastave
broda primjenjuje Konvencija o privilegijama iz 1926 ili
iz 1967, ako je država zastave broda takovu konvenciju
ratificirala i ako je to u interesu vjerovnika. Mislim da
bi trebalo dozvoliti takovo dokazivanje, a time bi se i
Ivković,Privremene mjere na brodu
119
pojednostavnilo dokazivanje jer bi se trebalo utvrditi da
li je konvencija ratificirana, a onda bi dalje
dokazivanje samoga prava bilo direktno dostupno i
strankama i sudu iz teksta takove konvencije.
Postavlja se pitanje, što kada se vjerovnik ne poziva
na privilegij nego na popis iz st.l. (ili se uopće ne
poziva na popis a tražbina predstavlja istovremeno i
privilegij - iura novit curia) ?
U praksi postaviti će se pitanje vjerovniku, da li mu
je jednostavnije dokazivati opasnost 16 ili dokazivati
privilegij, eventualno po pravu države zastave broda ili
eventualno Konvenciji iz 1926 ili 1967, ako ih je
ratificirala i primjenjuje ih država zastave broda ?
To znači da kada sud primjeni Konvenciju ne smije
zahtjevati da se opasnost učini vjerojatnom, dok po PZ to
mora učiniti i to je, mislim, jedan i te kako bitan dokaz
razlika između konvencije i PZ.
Inostrana doktrina razmatrala je gore spomenuti
problem.
Problem opasnosti mogao bi se eventualno posmatrati i
iz slijedećeg vidika: Konvencija nije spomenula uopće
privilegije, ali su u čl.l. navedene mnoge tražbine koje
su u stvari privilegiji. Notorno je da većina lokalnih
zakona, štiti privilegije i za njih ne treba dokazivati
opasnost. Možda je Konvencija htjela dati svim tražbinama
režim privilegija što se tiče vjerojatnosti opasnostl.
Naime, u prvom nacrtu teksta konvencije, u čl.2. bilo je
navedeno: "..juge. Celui-ci autorisera la saisie sur
simple verification de la vraisemblance de la creance,"
međutim je taj tekst kasnije brisan.
Komentirajući stupanje na snagu Konvencije u Italiji,
F. Berlingieri je istakao da čl 652 Codice di navigazlone
štiti privilegije, pa da ne treba dokazivati "il pericolo
di perdere garanzie del credito" međutim, da uvođenjem u
italijansko pravo Konvencije, praktički znaći prestanak
primjene u pomorskom pravu pojma "periculum in mora"....17
Inostrana doktrina i judikatura smatraju da Konvencija
uopće ne traži niti za bilo koju tražbinu vjerojatnost
otežanja naplate tražbine, dakle niti za one koje se NE
OSNIVAJU na privilegiju.
Komentatori iz perioda odmah poslije Napuljske
konferencija nisu imali jedinstveni stav. Tako je
Pasanisi 18 mišljenja da sudac mora prvenstveno
kvalificirati tražbinu da li ulazi u čl.l. i jasno,
također vjerojatnost tražbine, ali Pasanisi odmah nado-
daje da se tu završava aktivnost suca jer Konvencija ne
zahtjeva druge uslove, i da apsolutno ne spominje
Ivković,Privremene mjere na brodu
120
opasnost od zakašnjenja ili bilo kakav drugi razlog
urgentnosti. Na osnovu toga zaključuje da je
Konvencija prihvatila drugi pristup nego što je to
pristup lokalnog zakona, i da prema tome za tražbine iz
čl.l. privremena mjera mora biti uvijek izdata. 19
G.Berlingieri, koji je aktivno sudjelovao na
Konferenciji, kao član Bureau Permanent, odgovarajući u
debati Prof. Spiriopulos-u također je naveo da sudac ne
treba razmatrati da li postoji opasnost. 20
A. Mordiglia, 21 smatra da svrha Konvencije,
jednoobraznost u međunarodnom pristupu, govori u pravcu
da se vjerojatnost opasnosti ne smije ocijenjivati, jer
neki pravni sistemi, kao na pr. anglosaxonski uopće ne
poznaju periculum in mora. 22 Slično i francuski sistem,
i sistem mnogih drugih pomorskih zemalja. 23
KVALITET TRAŽBINE
U pogledu kvalitete tražbine, karakteritično je
navesti mišljenje Lopez de Gonzala da tražbina može biti
nelikvidna, još nedospjela i pod suspenzivnim ili
rezolutivnim uslovom. 24
POPIS TRAŽBINA IZ ČL. 1
Judikatura se je upustila u razmatranje i pojedinih
izraza korištenih u konvenciji.
Tako je na pr. razmatrana širina značenja riječi, na
početku st.l., t.j. "nastalih iz jednog od ovih uzroka" ,
a povodom točke (d) i (e). 25
ad toč.(a)
Sudar obuhvaća i t.zv. indirektni sudar. 26
Izgleda da se kod sudara ne bi mogao zaustavio sister
ship. 27
ad toč.(b)
Ovaj propis ima šire značenje, pa se smatra da
obuhvaća i slučaj poskliznuća na palubi, pada sa broda
ako nema dovoljmno sigurne ograde, itd. 28
ad toč.(c)
Propis pokriva i štete nastale na spasavanom brodu. 29
ad toč.(d)
Ivković,Privremene mjere na brodu
121
Smatra se da pokriva samo bare boat charter, dakle po
našem zakup. 30
ad toč.(e)
Ovaj propis pokriva ostale ugovore, kao time charter,
trip charter, voyage charter i sl., prijevoz temeljem
teretnice, waybills i sl. 31
Međutim zahtjev za vozarinu, nije uopće pomorska
tražbina, jer je upravljena od strane brodovlasnika
protiv čarterera ili korisnika prijevoza. 32
ad toč. (k)
Smatra se da se može primjeniti i na dobavu u
matičnoj luci, te da pojam dobava ne treba uvijek značiti
i kupoprodaju izvjesnog predmeta, već, u stanovitim
okolnostima i zakup i možda i najam stvari. Izraz
"iskorištavanje" je širi od nastavka putovanja, a
"uzdržavanje", je širi od očuvanja, koja su dva izraza
korištena u Konvenciji o pomorskim privilegijama iz 1926,
u čl.2. st. 5. 33
Italijanska sudska praksa i doktrina uključuje i
dobavu boje u privilegirne tražbine, pa time, pod
određenim uslovJLma, i u osnov za privremenu mjeru. 34
Također dobavu bunkera. 35
ad toč.(l)
Postavilo se je pitanje da li ovaj propis pokriva
samo popravak šteta ili može imati i šire značenje, pa se
smatra da izvjesni popravci, mogu doći pod pojam
"opremanja". I pojam"opremanja" može se šire shvatiti,
dakle više nego što je opskrba. Naknada za dokovanje
obuhvaćena je, izgleda, samo ako je zahtjevana od
popravljača broda. 36
ad toč.(m)
Smatra se da obuhvaća široki diapazon, kao hranarinu,
bonuse, dodatke, premije osiguranja posade, doprinose za
socijalno i mirovinsko osiguranje i sl. 37.
ad toč.(n)
Smatra se da komisije agencije i sl. nisu izdaci
predviđeni ovdje. Izgleda da je bitno da su izdaci
Ivković,Privremene mjere na brodu
122
učinjeni na pr. za vlasnika broda. Konvencija koristi i
izraz " u ime broda", pa to stvara nesigurnost u
tumačenju. Ima različitih stavova. 38
ad toč. (p)
Doktrina smatra da se spor mora voditi između
suvlasnika a ne između partnera u poslu ili dionićara.
Dakle, ako je meneđment dat jednom poduzeću koje je
stvoreno u tu svrhu, spor u tom slučaju, nije između
suvlasnika. 39
ad toč. (q)
Problem koji se može pojaviti može biti u vezi sa
neregistriranim hipotekama i mortgejdžima, ili drugim
založnim pravima, te o hipotekama ili mortgejdžima na dio
broda. Mišljenja nisu jedinstvena. 40
Privredni sud Hrvatske je razmatrao takav jedan
slučaj i zauzeo stav da hipoteka mora biti upisana. 41
TIME i VOYAGE CHARTERER
Pomorsko potraživanje može biti i protiv time -
charterera i tada se može odnositi na slučajeve nabrojene
u st. 1. toč. b,e,f,g,i i j, dok protiv voyage -
charterera na točke b,e,f,g, dakle bez točke I. i J. 42
Kod voyage - charterera, talijanska judikatura
smatra da charterer preuzima položaj vozara, ako je
preuzeo obavezu da će teret predati u luci iskrcaja, pa
je time preuzeo komercijalno vodstvo broda. 43
Vidi toč. e) 1 pod "ad e).
STAV 2. - PRISILNO IZVRŠENJE
Na ovom mjestu prikladno je spomenuti, da ova
Konvencija, nema nikakove veze, sa prisilnim izvršenjem
na brodu, na osnovu, recimo, pravomoćne presude. To znači
da sud koji ima nadležnost za prisilno izvršenje, ne bi
mogao primjeniti propise ove Konvencije, ako se radi o
prodaji broda u izvršnom postupku, protiv osobe koja nije
brodovlasnik. Ne može se dakle sud pozivati na ovu
Konvenciju u izvršnom postupku. 44
STAV 4.
Ivković,Privremene mjere na brodu
123
U prijevodu je korišten izraz "predlagač", dok je u
engleskom tekstu korišten izraz "claimant" a u francuskom
"demandeur". Čini se da je izraz predlagač više
procesualnog značaja, dok je izraz claimant više obveznog
značenja. Izraz "vjerovnik" iz PZ, bliži je pojmu
"claimant"/"demandeur", no to će ovisiti i o lex fori. 45.
Možda bi trebalo samo spomenutii da je st.3. i st.4.
čl.l. bio potreban zbog tužbe in rem i razjašnjenja u
vezi toga.
+++++++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
124
(1) Vidi I. Dio, čl. 978 PZ.
(2) Ćorić D., Međunarodna unifikacijska pravila o
postupku privremenih mjera zaustavljanja broda, UPP, br.
1. – 2., (125-126), str. 41 i sl.
(3) Ali ima i drugačijih stajališta u inostranstvu.
Smatra se da su uključeni i hranarina, bonusi, mirovinsko
i zdravstveno osiguranje i sl. Vidi na pr.
The “Tergestre” 9 Asp.M.L.C., 346; The “Elmville”
No.2., 10 Asp. M.L.C., 23; The “Gee Whiz” /1951/ 1
Lloyd’s Rep., 145; “Arosa Star” /1959/ 2 Lloyd’s Rep.
396; “Arosa Kulm” No.2. /1960/ 1 Lloyd’s Rep. 97.;
“Fairport” /1965/ 2 Lloyd’s Rep. 183,; “Halcyon Skies”
/1976/ 1 Lloyd’s Rep., 461.
(4) Nisu prihvačene tražbine i nisu ušle u
konvenciju:
- premije osiguranja
- stivadorski troškovi
- u nekim slučajevima zagađenja
- kuporpodaja brodova i sl.
(5) Ćorić, op.cit. str. 48.
(6) Berlingieri, Arrest, str. 120 et seg.,
analizira pripremne radove za konvenciju 1952, judikaturu
i doktrinu.
(7) Koristi se engleski izraz “reasonable”, dok ZIP
u čl. 275. govori o “postojanju vjerojatnosti”. Ima
mišljenja da se za Konvenciju ne treba utvrđivati niti
prima facie postojanje tražbine, ali to je usamljeno
mišljenje (Rodiere, Le Navire, 1980, p. 248). Francuski
izraz je “allegation d’un droit ou d’une creance”,
engleski “assertion of a right to something”.
(8) Vidi st. 4., engleski “who alleges”, francuski
“invoquant ........ l’existence d’une creance maritime.”
(9) Ćorić, Međ. unifikacija .... UPP 125-126, 41,
49.
(10) Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo,
1980, para 1. br. 3.: “Iako se zakoni koji reguliraju
materiju izvršnog prava obično smatraju procesnim
zakonima, njihova je specifičnost ... u tome, što oni ne
sadrže samo odredbe o izvršnom postupku, već propisuju i
supstancijalnopravne (imovinskopravne i druge
Ivković,Privremene mjere na brodu
125
građanskopravne, radnopravne, porodičnopravne,
kaznenopravne itd.) pretpostavke i posljedice provođenja
tog postupka. Zbog toga ................ treba
razlikovati norme izvršenog procesnog od normi izvršnog
supstancijalnog prava.”
(11) Izvjesne države jasno prave razliku da li se
zaustavljanje vrši po Konvenciji ili po lex fori. Tako
npr. i Francuska i Španjolska kod primjene Konvencije ne
zahtijevaju niti vjerojatnost tražbine. (Berlingieri,
Arrest, str. 124 et seq.) U Italiji se koriste dva
izraza: jedan je fumus bonis iuris za prima facie
tražbine i drugi periculum in mora.
(12) PS H II Pž-2741/91 od 10. ožujka 1992., UPP
137-140 str. 169.
“Za postojanje hipoteke na brodu potreban je njen
upis u upisnik brodova. Ako hipoteka nije upisana presuda
koja je donesena na osnovi hipotekarne tužbe je ništavna.
Ako su predlagatelji stranci koji zahtijevaju da sud
odobri privremenu mjeru zaustavljanja broda, primjenjuje
se Međ. konvencija o privremenom zaustavljanju pomorskih
brodova od 10.05.192. Prema toj konvenciji za zatraženu
privremenu mjeru zaustavljanja broda mora se raditi o
pomorskom potraživanju. Pomorsko potraživanje nije
tražbina za isplatu cijene broda budući da se ne radi o
pomorskom zajmu već o ugovoru o prodaji broda. Navedena
se Konvencija ne primjenjuje ako je cilj privremene mjere
da se realizira dosuđeni iznos koji je bio predmet spora.
Daljni preduvjet za primjenu navedene konvencije je
opasnost da će bez te mjere naplata biti onemogućena ili
otežana. Te opasnosti nema ako se radi o domaćem brodu
upisanom u hrvatski upisnik brodova, te ako dužnik ništa
ne poduzima da oteža ili osujeti vjerovnikovu tražbinu.”
Bilješka Prof. Dr. Branko Jakaša.
Ovo je i rijetka odluka koja se poziva na Konvenciju.
Iz obrazloženja:
“Za privremenu mjeru zaustavljanja broda nisu
ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 1. i sl.
Međunarodne konvencije za izjednačenje nekih pravila o
privremenom zaustavljanju pomorskih brodova od
10.05.1952., odnosno vjerovnikova tražbina s naslova
isplate cijene broda “Danica I” nije pomorsko
potraživanje iz toč. 1. 1. h. te Konvencije jer se ne
radi o “pomorskom zajmu”, već o tražbini iz ugovora o
prodaji broda. Uostalom, iz daljnje odredbe čl. 1. st. 1.
toč. 2. Konvencije također proizlazi da ovdje nije mjesto
izdavanju privremene mjere jer se njome želi postići cilj
Ivković,Privremene mjere na brodu
126
zapljene broda radi izvršenja presude iz ovog spora.
Konačno ne postoji ni element subjektivne opasnosti, jer
niti je dokazano da dužnik nešto poduzima da osujeti
vjerovnike u naplati tražbine, niti da će naplata biti
otežana. Konačno ne radi se o pretpostavci presumirane
opasnosti, jer se radi o brodu domaće zastave u zemlji u
kojoj vjerovnici imaju osigurano ugovorno založno pravo
na brodu (clausula intabulandi).”
Primjedba: Iako se odluka poziva na nekoliko propisa
iz Konvencije, ne poziva se niti na jedan propis u vezi s
opasnošću, iz čega bi se moglo zaključiti da jednostavno
primjenjuje ZIP, iako Konvencija ima veću snagu od
zakona. Mislim da to nije osnovano.
Nije jasno što se je htjelo reći sa: “Ako su
predlagatelji stranci koji zahtijevaju ........
privremenu mjeru ......... primjenjuje se Međunarodna
Konvencija.”
(13) PS H II-Pž-2917/90 od 23.10.1990.
Za privremene mjere brodova u gradnji ne primjenjuju
se odredbe Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi već
odredbe Zakona o izvršnom postupku ........ Ovo opasnost
tražilac privremene mjere mora dokazati ukazivanjem na
konkretne radnje, odnosno na propuste dužnika. Za sud
nisu dovoljne objektivno postojeće činjenice kao
primjerice da se radilo o potraživanju većeg obima,
postojanju više vjerovnika, trajnijoj nelikvidnosti
dužnika.
Iz obrazloženja:
“Opasnost da će dužnik osujetiti ili znatno otežati
naplatu potraživanja mora, međutim, biti subjektivne
prirode, što znači da vjerovnik mora ukazati na konkretne
radnje, odnosno propuštanje dužnika poduzetih svjesno
radi ugrožavanja namirenja vjerovnikovih potraživanja, a
sud mora utvrditi postojanje takvih radnji, odnosno
propuštanja dužnika i subjektivni odnos dužnika prema
njima. Ne može se smatrati da je ta opasnost učinjena
vjerojatnom već zbog same objektivno postojeće činjenice
da se radi o potraživanjima većeg opsega, da je dužnik
prezadužen, trajnije nelikvidan ili da izvršenje
zahtijeva više vjerovnika, na pravilnost ....... upućuje
odredba čl. 265. st. 2. ZIP .......”
(14) Tribunale di Genova 31.01.1992, Boat Boero -
Nave ROBERTA FORESI, Dir. Mar., 1993, 424. Privilegi -
Fornitura per la conservazione della nave - Rientrano
nell art. 552 n.b. cod. nav. - Sequestro conservativo -
Credito privilegiato - Periculum in mora - Non e
Ivković,Privremene mjere na brodu
127
richiesto - Privilegi - Esercizio nei confronti del terzo
proprietario.
Per ottenere il sequestro conservativo della nave non
occorre che ili creditore privilegiato dia prova del
periculum in mora. (2)
Il privileggio e esercitabile anche in pregiudizio
del terzo proprietario. (3)
Le spesa per la pitturazione della nave sono state
ricomprese fra quelle attinenti alla conservazione,
previste dall’art. 552. no. 6. cod. nav., agli effeti del
privileggio ivi stabiliti gia in App. Firenze,
06.05.1958., Gorin c. Codecasa, in Giur.it., 1959, I,2,57
e anche in G. Righetti, Codice della Navigazione, Milano,
1986, 663.
(2) Berlingieri, I Diritti di garanzia sulla nave
.........., Padova, 1965, 94 e ss.
(3) Cass. 03.03.1965, n. 347, INPS c. Ditta Fratelli
Neri ....., con nota, BERLINGIERI, Atti richiesti per
impedire il decorso del termine di estinzione dei
privilegi nel caso di vendita volontaria della nave
gravata.
(15) Berlingieri, I diritti di garanzia sulla nave
.............., str. 572, 574, OPS Split, IX-I-R-29/90,
vidi i naprijed, uz čl. 974.
(16) Nije uvijek lahko dokazati opasnost, vidi čl.
974, 974-06, čl. 974-16, odluku Pž-2927/90 UPP 133-134,
str. 155., odluku Pž-2917/90 od 14.02.1992.
(17) Berlingieri F., Ratifica delle Convenzioni di
Bruxelles 10 Maggio 1952 ....... Dir. mar. 1978, str.
153: “L’introduzione nel nostro diritto interno della
Convenzione 1952 ha l’effetto pratico di escludere
praticamente in modo totale nel campo marittimo del
concetto di periculum in mora .....”
Vidi i Berlingieri F., Arrest ..., str. 33.
Talijanski unutrašnji propis zahtijeva i vjerojatnost
opasnosti, ali periculum in mora nije potreban za
Konvenciju.
(18) E. Pasanisi, La Conferenza di Napoli di CMI;
Dir, Mar. 1951, 574,
(19) Pasanisi, loc. cit.: “....... la convenzione
infatti non richiede altri elementi, in ispecie non parla
di pericoli nel ritardo o di altre ragioni di urgenza
...... (adotando) il .... criterio di limitare la tutela
Ivković,Privremene mjere na brodu
128
del sequestro a favore di alcuni crediti, per i quali
quindi deve essere sempre concesso”
(20) “.... il giudice (potesse) sempre esaminare se
vi fosse per lo meno l’apparenza del diritto vantato, ma
che egli non dovesse altresi esaminare se il creditore
coresse ili rischio di perdere la garanzia del proprio
credito.” Bull. CMI, 105.
(21) A. Mordiglia, La Convenzione di Bruxelles 10
Maggio 1952 ..... Dir. Mar. 1981, str. 133
(22) U pogledu engleskog prava navedeno je: “In
order to obtain an arrest it is merely necessary to state
on affidavit the nature of the claim and circumstances
giving rise to it and that the claim has not been
satisfied.”
(23) Mordiglia, op. cit.: “Under French Law it is
not necessary to prove conclusively that a valid claim
exist. The Decret of 24.2.1971 states that arrest can be
granted as soon as it is shown that there is the likely-
hood of a valid claim.”
(24) M. Lopez de Gonzales, komentatorska bilješka,
uz presudu Tribunale di Commercio di Nouema, 17.11.1979,
Dir. Mar. 1981, p. 82: “... e pacifico che il sequestro
possa essere ottenuto anche a garanzia di crediti
illiguidi, non esigibili, sottoposti a termine non ancora
scaduto o a condizione sospensiva o risolutiva.”
Za judikaturu vidi op. cit. notu 7. na str. 84.
(25) Judikatura je razmatrala značenje riječi
“nastalih iz” (engleski “arising out of”, francuski
“ayant l’une des causes suivantes” u predmetu Samick
Lines Ltd. v. Owners of the Ship “Antonis P. Lemos”
/1985) 1 Lloyd’s Rep. 283. gdje se je raspravljalo od
Kuće Lordova u pogledu štete iz delikta na brodu
počinjene od strane sub-čarterera ulazi u čl. 1. toč. (d)
i (e). Kuća lordova je potvrdila IIst. odluku Apelacionog
suda, analizirajući uže značenje izraza “arising under”
od izraza “in connection with”.
Vidi i Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 55.
(26) House of Lords held in The “Eschersheim” that
although the ship itself must be actual instrument by
which the damage was done, “physical contact between the
ship, and whatever object sustains the damage is not
Ivković,Privremene mjere na brodu
129
essential” /1976/ 2 Lloyd’s Rep. 1.
(27) Doktrina piše u tom smislu, npr. TETLEY, op.
cit. str. 463: “A Claimant who may have a maritime lien
for collision damage against the offending ship, does not
obtain an equal maritime lien against the sister ship.
Only offending ship is subject to the maritime line (The
Acrux /1965/ p 391).
Opaska: Tetley govori o “LIEN” a ne o “maritime
claim”
(28) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 58
(29) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 59
Vidi Lisabonski nacrt čl. 1. para. 1. (d)
(30) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 59:
“..... it probably covers only bareboat charters.”
Vidi engleski tekst konvencije i toč. (e) koja se
odnosi na time charter.
(31) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 60
Vidi presudu Gatoil Inc. v. Arkwwright-Boston
Manufacturers Mutual Ins. Co. - “The “Sandrina” - /1983/
2 Lloyd’s Rep. 63
Vidi Lisabonski nacrt čl. 1. para. 1. (g).
Vidi i Samick Lines Ltd. v. Owners of the Ship
“Antonis P. Lemos” /1985/ 1 Lloyd’s Rep. 283;
(32) Berlingieri, I crediti del nollegiante e del
vettore sono “maritime claims”?, Dir. Mar. 1991, 409:
“Poiche il credito del noleggiante e del vettore nei
confronti del noleggiatore o del caricatore/ricevitore
non pub certo essere realizzato sulla nave che ha
compiuto il viaggio o eseguito il trasporto, tale credito
non e, in base all' interpretazione complessiva degli
artt. 1, 2 e 3 della Convenzione, un maritime claim.”
(33) Opskrba može biti i u luci upisa. Smatra se da
se mogu uključiti i predmeti uzeti u zakup, ili leasing,
bunker itd.
Vidi Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 65.
Vidi “The River Rima” /1988/ 1 Lloyd’s Rep. 193, 195.
Vidi protivno “The River Jimini” 29.06.1984, Ship en
Schade No. 127, cited by Sheen J. in “The River Rima”
/1987/ 2 Lloyd’s Rep. 106, 108.
U pogledu razlika pojmova “iskorištavanje”
(operation) i “nastavka putovanja” vidi Berlingieri, F.,
Ivković,Privremene mjere na brodu
130
Arrest of Ships, str. 67 i Tribunale di Ravena,
24.01.1987, Trademar Conasa S.A. v Line Island Marine Co.
Dir. Mar. 1988, 804.
(34) Tribunale di Genova 31.01.1992, Boat Boero -
Nave ROBERTA FORESI
Privilegi - Fornitura per la conservazioene della
nave - Rientrano nell art. 552 n.b.
cod. nav - Sequestro conservativo - Credito
privilegiato - Periculum in mora - Non e richiesto -
Privilegi - Esercizio nei confronti del terzo
proprietario.
Le spese per la pitturazione della nave sono state
ricomprese fra quelle attinenti alla conservazione,
previste dall’art. 552. no. 6. cod. nav., agli effeti del
privilegio ivi stabiliti gia in App. Firenze, 06.05.1958,
Gorin c. Codecasa, in Giur. it., 1959, I,2,57 e anche in
G. Righetti, Codice della Navigazione, Milano, 1986, 663.
(35) Tribunale di Genova, 22.03.1994, Dir. Mar.,
1994, 531.
“Il credito marittimo, ai sensi dell’ art. 1. para 1.
(k) della Convenzione di Bruxelles del 1952 sul sequestro
di navi il credito per fornitura di combustibile (2)”
(36) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 68.
(37) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 69. Vidi
i:
The “Tergestre”, 9 Asp. M.L.C., 345;
The “Elmville” No.2., 10 Asp. M.L.C., 23
The “Gee Whiz” /1951/ 1 Lloyd’s Rep. 145
The “Arosa Star” /1959/ 2 Lloyd’s Rep. 396;
The “Arosa Kulm” No. 2. /1960/ 1 Lloyd’s Rep. 97.
The “Fairport” /1965/ 2 Lloyd’s Rep. 183;
The “Halcyon Skies” /1976/ 1 Lloyd’s Rep. 461.
Vidi drugačije stajalište koji je iznijela Ćorić.
(38) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 70.
Vidi protivno: The “Westport” /1966/ 1 Lloyd’s Rep.
342; Grčka: Single Member First Instance Court of
Piraeus, Decision No. 8647/1979, Maritime Law Review,
Vol. 9. (1985), p. 6.
(40) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 72.
(36) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 73
Ivković,Privremene mjere na brodu
131
Naša judikatura razmatrala je problem. Vidi odluku PS
H II Pž-2741/91 od 10. ožujka 1992, UPP 137-140 str. 169.
(41) Vidi odluku PS H II Pž-2741/91 od 10. ožujka
1992., UPP 137-140 str. 169, gore.
(42) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 102.
Tako se smatra da obuhvaća:
TIME CHARTERER
(B) - loss of life or personal injury
(E) - agreement relating to the carriage of goods
(F) - loss or damage to goods
(G) - General average when time charterer is the
carrier
(I) - if the hire is at risk for the time charterer,
in respect of towage
(J) - in connection with pilotage
VOYAGE CHARTERER
ISTO kao kod T/C GORE, samo BEZ toč. (I) i (J)
Vidi “The Span Terza” /1982/ 1 Lloyd’s Rep. 225
(C.A.) i fusnotu 218 na str. 103.
Vidi i Lisabonski nacrt.
(43) Tribunale di Genova 13.01.1990.
Compagnie General Maritime et al. c. Ado Ter Mar,
Dir. mar. 1991, 408
“Il noleggiante ili quale impegni la nave per un
determinato viaggio acquista la qualita di vettore quando
assume l’obbligo della riconsegna del carico e, in
funzione del medessimo, la gestione commerciale della
nave. (1)
Sussiste il periculum in mora, richiesto per la
conessione del sequestro conservativo di una nave, quando
il debitore, proprietario della nave, riconosce il
mancato pagamento, quest’ultimo costituendo prova di
impotenza economina. (2)
La revoca del sequestro conservativo di una nave
mediante deposite di libretto bancario, non impedisce la
convalida del sequesto. (3)
(1-3) Navodi se literatura i presude.
(2) - kritička nota F. Berlingieri.
(44) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 93 na
str. 93 do 105,
“The Convention deals only with the arrest as a
conservative measure and does not apply, as it clearly
appears from the definition in Art. 1. para 2., to the
Ivković,Privremene mjere na brodu
132
seizure of a ship in execution or satisfaction of a
judgment.
Consequently, the judicial authority competent for
the execution or satisfaction of a judgment cannot, in
order to establish whether the ship can be seized and
sold in a forced sale in satisfaction of a judgment
against a person other than the owner of that ship, apply
the provisions of the Arrest Convention.”
(45) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 127
Ivković,Privremene mjere na brodu
133
ČL.2.
BROD KOJI VIJE 2ASTAVU DRŽAVE UGOVORNICE M02E BITI
ZAUSTAVLJEN NA PODRUČJU NEKE DRŽAVE UGOVORNICE SAMO RADI
POMORSKOG POTRAŽIVANJA. NlČIM SE U OVOJ KONVENCIJI NE
PROŠIRUJU ILI SUZUJU PRAVA ILI OVLAŠTENJA KOJA
IMAJU DRŽAVNE JAVNE ILI LUČKE VLASTI NA OSNOVI SVOJIH
UNUTRAŠNJIH ZAKONA ILI PROPISA DA ZAUSTAVE, ZADRŽE.
ILI NA DRUGI NAČIN SPRIJEČE ISPLOVLJENJE BRODA SA SVOG
PODRUČJA,
Područje države dijeli se na područja sudova pa se
prema tome, za teritorijalnu nadležnost, primjenjuje
lex fori.
U pogledu izdavanja privremene mjere tokom
plovidbe, ta mogućnost postoji kada se brod nalazi u
teritorijalnom moru. 1 (vidi naprijed uz čl. 974 P2 (pod
974 - 15)
Pošto drugi dio ovog člana govori o državnim,
javnim i lučkim vlastima, vrlo vjerojatno se
teritorijalna nadležnost neće pokrivati sa sudskom.
Pomorska potraživanja su detaljno nabrojena u
čl.l. i propis čl.2. određuje da se istima a i inače,
ne mogu niti proširiti niti suziti prava i ovlaštenja
državnih, javnih ili lučkih vlasti. No sudovi su
ograničeni temeljem čl.l. 2
Ovaj član treba povezati sa čl. 8.st.2. Konvencije
radi distinkcije u pogledu brodova koji viju zastavu
jedne države NE-ugovornice za koje proizlazi da se mogu
zaustaviti i za sva potražlvanja navedena u čl. 1
Konvencije, kao i za potraživanja prema propisima zemlje
gdje se izdaje privremena mjera.
S tim u vezi postavlja se jedno pitanje. Naime,
mislim, da obzirom na činjenicu da je R. Hrva-bska
prihvatila Konvenciju, a temeljem čl.134 Ustava R.
Hrvatske 3 sudovi su dužni direktno primjenjivati
Konvenciju, koja ima veću snagu od zakona da bi zapravo
osnov za izdavanje privremenih mjera pa prema tome i
navodjenje propisa na osnovu kojih je privremena mjera
izdata trebala uvijek polaziti od čl. 8.st.2. Konvencije,
kojim se na neki način, dolazi do primjene unutarnjih
propisa na one bro-dove koji imaju stranu zastavu,
tj. zastavu države NE-ugovornice. Sva rješenja koje
sam imao prilike vidjeti, a odnose se na strane brodove,
pozivala su se prije na ZPUP pa čak i na ZIP. Da li
je pravilnije pozivati se u prvom redu na čl. 981 st.2.
ZPUP (čl.976 PZ) ili bi bilo potrebno to činiti preko
čl.8. st.2. Konvencije, možda i nije toliko važno, ali
Ivković,Privremene mjere na brodu
134
je to stvar na koju se u medjunarodnoj praksi, ipak
gleda. Mislim da država koja je ratificirala
(promulgirala) konvenciju i koja daje konvencijama
takav tretman kakav je dat u Ustavu R. Hrvatske,
treba za bazu svojih sudskih odluka, u ovakovim pre-
dmetima, uvijek polaziti od medjunarodne konvencije da bi
došla do primjene svojih umitarnjih propisa.
Svakako privremena mjera protiv broda koji vije
zastavu jedne države ugovornice, može se donijeti
isključivo za potraživanja navedena u Konvenciji i
isključivo pozivanjem na propise iz Konvencije. Jasno ovo
se ne odnosi na brodove koji viju hrvatsku zastavu.
Zaustavljanje može odrediti samo sudska vlast (čl. 4)
ali čl. 2. to dopušta i određenim drugim organima.
Izgleda međutim, da citirani drugi organi nisu vezani
pomorskim potraživanjima.4
Treba smatrati da se i brod spreman za polazak može
zaustaviti.5 Vidi čl. 3. st. 1.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
135
(1) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 107.
(2) Tribunale di Genova 11.05.1988 Renzo Bacci C-
S.p.A., Dir. Mar. 1989, 272
Poiche a norma dell’art.2. della Convenzione di
Bruxelles 10 maggio 1952 .............. le disposizioni
di tale Convenzione non possono estendere o restringere
il potere che le autorita degli Stati contraenti hanno in
tema di sequestro, in base alla loro legislazione
interna, deve essere escluso il diritto del creditore di
sequestrare una nave a garanzia di un credito nei
confronti del noleggiatore quando tale credito non sia
garantito da privilegio speciale sulla nave.(1)
La legge nazionale della nave non regola l’esistenza
dei privilegi, che deve essere accertata in base alla
legge regolatrice del credito, ma soltanto la loro
disciplina.(2)
(1) vedasi in senso conforme, Trib. Genova
23.02.1987, Dir. mar. 1989, 209, con osseravzione
perzialmente critica di F. Berlingieri.
(2) Il principio affermato in questa sentenza
contrasta con l’opinione unanime della dottrina e della
giurisprudenza.
Vidi loc. cit. za doktrinu i presude.
(3) “U pogledu “ozakonjenja” članak 134. Ustava
Republike Hrvatske određuje da se međunarodni ugovori
koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i
objavljeni čine dio unutarnjeg pravnog poretka
Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona.” Rješenje
VS RH Rev. Broj: II-Rev-7/1989-2 od 3.12.1991.
(4) Tribunale di Genova 23.02.1987, Dir. mar. 1989,
209
Nonostante che l’art.3. della Convenzione di
Bruxelles 10.05.1952 sul sequestro conservativo di navi
consenta il sequestro di una nave a garanzia di credito
nei confronti del conduttore o noleggiatore, l’istanza di
sequestro per tale credito non puo trovare accoglimento
data la prevalenza, prevista dall’art. 2 della
Convenzione, della normativa interna su quella uniforme.
La statuizione nell’art.2. della Convenzione del 1952
........ che le disposizioni uniforme non possono avere
l’effetto di estendere o restringere i poteri attribuiti
a enti pubblici in tema di sequestro o detenzione di navi
deve essere collegata con l’affermazione, che si trovi
nello stesso articolo, secondo cui le navi di nazionalita
Ivković,Privremene mjere na brodu
136
di Stati contraenti possono essere sequestrate solo in
relazione a crediti marittimi. La norma suddetta non puo
quindi essere utilizzata per escludere la facolta di
sequestro conservativo concessa dall’art. 3. para. 4. al
creditore in relazione a crediti sorti nei confronti del
conduttore o del noleggiatore. A tal fine puo invece
essere utilizzata la statuizione, contenuta nell’art.9.,
secondo cui la Convenzione non conferisce al creditore
alcun diritto di seguito che non sia ricnosciuto dalla
legge applicabile da parte del giudice davanti al quale
l’azione e promossa o dalla Convenzione di Bruxelles del
1926 sui pivilegi e ipoteche.
In argomento vedasi Trib. Ravenna, 24.01.1987,
TRADEMAR COBASA c. LINE ISLAND MARINE, Dir. Mar. 1988,
804, con nota di F. Berlingieri.
(5) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 106.
Ivković,Privremene mjere na brodu
137
ČL.3
1).POD UVJETIMA POSTAVLJENIM ODREDBAMA ST.4, OVOG
ČLANA O ČL.IO. PREDLAGAČ MOŽE ZAUSTAVITI ILI
BROD NA KOJI SE POTRAŽIVANJE ODNOSI, ILI NEKI
DRUGI BROD KOJI PRIPADA ONOME KOJI JE U VRIJEME KADA JE
POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO BIO VLASNIK BRODA NA
KOJI SE TO POTRAŽIVANJE ODNOSI, PA I U SLUČAJU KADA JE
ZAUSTAVLJENI BROD SPREMAN DA ISPLOVI, ALI RADI
POTRAŽIVANJA NAVEDENIH U CL.1. TOČ. 0), P) 1 Q) NE MOŽE
SE ZAUSTAVITI DRUGI BROD OSIM ONOG NA KOJI SE ZAHTJEV
ODNOSI.
2).SMATRAT ĆE SE DA SU BRODOVI ISTOG VLASNIKA AKO
SVI NJIHOVI DIJELOVI PRIPADAJU ISTOJ OSOBI.
3).BROD SE MOŽE ZAUSTAVITI, A JAMSTVO ILI DRUGO
OSIGURANJE ZA ISTO POTRAŽIVANJE OD ISTOG PREDLAGAČA
DATI SAMO JEDANPUT NA PODRUCJU JEDNE ILI VIŠE DRŽAVA
UGOVORNICA : AKO JE BROD BIO ZAUSTAVLEN NA NEKOM OD
SPOMENUTIH PODRUČJA I DATO JAMSTVO ILI DRUGO
OSIGURANJE U SVRHU DA SE UKINE ZABRANA PUTOVANJA
BRODA ILI DA SE TAKVA ZABRANA IZBJEGNE; SVAKO
NAKNADNO ZAUSTAVLJANJE TOG ILI BILO KOJEG BRODA KOJI
PRIPADA ISTOM VLASNIKU, IZVRŠENO OD ISTOG PREDLAGAČA,
RADI ISTOG POTRAŽIVANJA, BIT ČE UKINUTO, A BROD
OSLOBODJEN OD STRANE SUDA ILI DRUGE NADLEŽNE VLASTI TE
DRŽAVE OSIM AKO PREDLAGAC NE DOKAŽE SUDU ILI DRUGOJ
NADLEŽNOJ SUDSKOJ VLASTI DA SU JAMSTVO ILI DRUGO
OSIGURANJE BILI KONAČNO VRAČENI PRIJE NEGO ŠTO JE
IZVRŠENO NAKNADNO ZAUSTAVLJANJE ILI PRIJE NEGO JE NASTAO
DRUGI VALJANI RAZLOG DA SE ZAUSTAVUANJE ODRŽI NA
SNAZI.
4).U SLUČAJU ZAKUPA BRODA, KADA ZAKUPAC SAM ODGOVARA
ZA POMORSKO POTRAŽIVANJE KOJE SE ODNOSI NA TAJ BROD,
PREDLAGAČ MOŽE ZAUSTAVITI TAJ ILI DRUGI BROD KOJI
PRIPADA ZAKUPCU U SKLADU S ODREDBAMA OVE
KONVENCIJE, ALI NIJEDAN DRUGI BROD KOJI PRIPADA
VLASNIKU NE MOŽE SE ZAUSTAVITI ZBOG TOG POMORSKOG
POTRAŽIVANJA.
ODREDBE PRETHODNOG STAVA PRIMJENJUJU SE I U SVIM
OSTALIM SLUCAJEVIMA KADA ZA POMORSKO POTRAŽIVAMJE
ODGOVARA OSOBA KOA NIJE VLASNIK BRODA.
ČL. 3. sastoji se od 4 stavaka. l
Ivković,Privremene mjere na brodu
138
St.l. govori samo o brodovima istog brodovlasnika i
to :
a). brodu koji se može zaustaviti, uključujući i
sister ship
b). slučaju kada je brod spreman za odlazak
c). pomorskim tražbinama iz čl.l. litt. (o), (p) 1
(q).
St.2. govori o predpostavkama kada se smatra da je
brod vlasništvo istog ili istih brodovlasnika
St.3. govori o dvostrukom zaustavljanju
St.4. se sastoji od dva dijela:
- prvi dio govori o zakupcu
- drugi dio govori o slučajevima odgovornosti za
pomorske tražbine osobe koja nije niti zakupac niti
vlasnik.
Prije upuštanja u razmatranje treba napomenuti
propis čl. 10. Konvencije, prema kojem su pojedine
zemlje članice mogle staviti rezerve. Takove rezerve je
stavila i biv. Jugoslavija, u pogledu litt. (o), pa se
prema tome ima smatrati da ista važi i za Hrvatsku. 2
Pri primjeni ovog propisa treba stalno imati na umu
finu razliku između pomorske tražbine i privilegije,
i porijekla jednog i drugog, jer privilegije su
porijeklom iz common law-a odnosno starog pomorskog
prava, dok su pomorske tražbine zapravo ustanovljene
Konvencijom odnosno lokalnim zakonima. 3
Ovaj član odgovara u glavnom čl. 977 PZ, no
razlikuje se po sadržaju i obimu.
STAV 1.
U stavu 1. je usvojen princip da odgovaraju:
- brod na koji se potraživanje odnosi i
-"sister ship", - u svim slućajevima navedenim u
čl.l. Konvencije osim za slučajeve iz čl.l. litt.
o). » sporova o vlasništvu;
p). sporova o suvlasništvu, posjedu,
iskorištavanju ili o pravima na plodove is-
korištavanja;
q). hipoteka i mortgejdža. Drugim riječima može se
zaustaviti drugi brod ako je vlasnik odgovoran za
tražbinu.
Ivković,Privremene mjere na brodu
139
Prema ĆORIĆ traži se "..Istovjetnost vlasništva u
trenutku nastanka potraživanja i podnošenja prijedloga
za zaustavljanje. Znači ako dođe do promjene u osobi
vlasnika, onda se brod ne može zaustaviti zbog
potraživanja prema bivšem vlasniku. " ( str. 50).
Oćito ovdje nije razmatrana hipoteka koja ostaje na
snazi i privilegiji, jer oni prate brod i nakon promjene
vlasništva, dok je privilegij na snazi.
U pogledu sister ship relevantan je u pogledu
vlasništva čas privremene mjere. 5
Međutim st.4. ovog čl. 3. određuje za slučaj kada
je pomorsko potraživanje vezano na osobu koja nije
vlasnik već zakupnik i tada može doći do privremene
mjere na sister shipu vlasništvo zakupnika ali ne
na sister-shipu vlasnika prvog broda. Vidi st.4.
U ovaj stav ušla je i odredba o brodu koji je
"spreman da isplovi".
Talijanska doktrina i judikatura smatraju da
čl.3.st.l. dozvoljava sekvestar broda i onda kada je
vlasnik broda doduše različit od dužnika, ali je dužnik
vlasnik firme koja je upisana kao vlasnik broda (lifting
the veil). 6
U common law zemljama, u glavnom, dozvoljava se i
tzv. "lifting the veil". 7
Za Nizozemsku vidi Dir.Mar. 1994, 559.
STAV 2.
ĆORIĆ (str, 50) tumači ovaj stav na način:
" Ako se radi o suvlasništvu na brodu u odnosu na
kojega je nastalo potraživanje, onda se u skladu sa
čl.3., st.,2. Konvencije "sister ship" ne može
zaustaviti, ukoliko nije u vlasništvu onih istih
osoba, koje su bili vlasnici broda, u odnosu do kojeg
da je nastalo potraživanje. Za potrebe Konvencije bit
će dovoljno da "sister ship" bude u vlasništvu jedne ili
više osoba (nije potrebno svih) koje su bile suvlasnici
na brodu, u odnosu na kojega je nastalo
potraživanje. Ali ne smije doći do promjena osoba
suvlasnika. Medjutim, sve se ovo odnosi samo na
slučajeve kad je odgovorna osoba ujedno i vlasnik."
Talijanska doktrina smatra da kvote suvlasništva mogu
biti različite na "sister ship-u", ali da suvlasnici
moraju biti isti. 8
Ima različitih stavova u doktrini i judikaturi. 9
Ivković,Privremene mjere na brodu
140
Problem zaustavljanja broda postoji u slučaju ako
vije zastavu države NE-ugovornice i ako se radi o brodu
koji nije u vlasništvu dužnika. Francuska judikatura
dozvoljava razmatranje veze između vlasnika. Apelacioni
sud u Aix-En-Provence, u predmetu "MORGOL", donio je
odluku 29.03.1992, u kojoj je dozvolio temeljem lex
fori, zaustavljanje broda, pozivajući se na čl. 8(2)
Konvencije. Istovremeno je temeljem Čl. 3(2)
dozvolio zaustavljanje iako se formalno nije radilo o
istim brodovlasnicima , ali je kapital oba
brodovlasnika bio u vlasništvu iste pravne osobe. 10
STAV 3. - vidi iza St. 4.
STAV 4.
St.4. se sastoji iz dva dijela (pod-stava) i to
- charter by demise
- bilo koji drugi slučaj, kada se radi o osobi koja
nije registrirani brodovlasnik, koja je odgovorna za
pomorsko potraživanje, a odnosi se na taj brod. Smatra se
da se to odnosi na time charterera i katkada na voyage
charterera. (Ovo je izmjenjeno u Lisabonskom nacrtu).
St. 4. se mora komentirati prije st.3. jer se st.4.
nadovezuje na st.l., bacajući akcent na osobu koja je
nosilac pomorskog pothvata.
Mislim da je bitno istaknuti da prvi dio govori
samo o "CHARTER BY DEMISE". Kod zakupa, izgleda da nema
nekih problema.
Ovaj propis dozvoljava zaustavljanje broda za
potraživanje prema demise - chartereru. 11
Drugi dio ovog st. 4. nije jasan. ĆORIĆ ga tumači na
slijedeći naćin:
"Pravilnim tumačenjem ove odredbe dolazimo do
mogućnosti da se može zaustaviti brod koji nije u
trenutku nastanka potraživanja bio u vlasništvu
odgovorne osobe, što je u suprotnosti s prije navedenim
pravilom iz čl. 3. st.1. Znači da bi se istovjetnost
vlasništva odnosila samo na "sister ship", a ne i na
odredjeni brod u odnosu na kojega je nastalo
potraživanje, što svakako mijenja smisao čl.3. st.l.
Mislimo da namjera Konvencije nije bila u davanju
mogućnosti zaustavljanja broda u vlasništvu osobe
koja nije odgovorna za potraživanje čije se osiguranje
traži (40) i sve takve slučajeve treba
isključlti, osim ako su oni dopušteni prema nekoj
Ivković,Privremene mjere na brodu
141
drugoj međunarodnoj Konvenciji ili mjerodavnom
pravu."
U doktrini ima i drugih mišljenja a javlja se i
mišljenje da nije bitno da je sistership bio u vlasništvu
dužnika u času nastanka pomorskog potraživanja prema
drugom brodu. " 12
Medjutim, drugi dio st. 4. može se tumačiti i onamo,
da je identičan ili sličan propisu čl. 977 st.2. PZ u
dijelu koji glasi : "«....koji prema pravu koje se
primjenjuje u ugovornom odnosu izmedju njega i vlasnika
broda ili brodara sam odgovara trećim osobama.....".
Možda je odatle i došla inspiracija našem zakonodavcu da
onako stilizira citirani st.2.
TETLEY i FRANCHI su dali dosta jednostavni opis:
TETLEY:
"The Conventlon thus provides that the judicial
arrest of a ship, in respect of a maritime claim, is
confined to one ship, but that the ship may, in the case
of where the regristered owner is liable on the maritime
claim, be either the offending ship or any other ship in
the same ownership. Where the registered owner is not
liable, then either the offending ship or any other ship
owned by the person who is liable on the maritime claim,
may be arrested." 13
FRANCHI ističe (str. 1806):
"L'ultimo periodo del quarto comma sottolinea cio
aplicando la regola a qualsiasi persona che sia diversa
del proprietario e debbe soddisfare un credito marittimo.
Si pensi a una nave locata senza armamento ed
equipagiamento a una persona che provvede all'uno ed al'
altro e la da a noleggio a tempo: possono coesistere
crediti marittimi verso il proprietario, l'armatore
noleggiante e il noleggiatore. Naturalmente la pratica
conosce fattispecie anche piu complesse. Quel che conta e
che il non proprietario sia a sua volta armatore: il
problema si pone nei rapporti tra nolegglatore a tempo
che da a noleggio a viaggio e nei rapporti di
subnoleggio".
Doktrina je imala prilike u više navrata iznijeti
svoj stav. Berlingieri, razrađuje slućaj ako je brod
Ivković,Privremene mjere na brodu
142
zaustavljen, a odgovorna osoba ne da garanciju ili polog,
pa dolazi do situacije kada to mora učiniti vlasnik,
pogotovo ako sud koji je zaustavio brod nema nadležnost
in meritum, što dovodi do kompliciranih situacija. 14
Činjenica je medjutim, da je već u Lisabonu 1985 na
Konferenciji CMI, i ovaj dio predstavljao problem, pa je
i u prijedlog teksta za novu Konvenciju, ušao tekst sa
varijantom. 15
Ovaj propis može postaviti i problem aktivne i
pasivne legitimacije, kao i procjene pravnog položaja
stranaka, obzirom na ugovor, koji će ugovor vrlo često
biti sklopljen temeljem inostranog zakona, pa će se
pojmovi pravnog položaja stranaka, vjerojatno razlikovati
od naših pojmova ( recimo brodar, vozar, time charterer,
nollegiatore, itd. itd.) Sud će dakle biti dužan, da
razmotri sve te probleme i primjeni ih na propis
konvencije, prije nego što odluči o privremenoj mjeri.
Može se dogoditi da ukidanje privremene mjere traži
osoba, koja uopće nije ugovorna stranka, jer
protivnik predlagača tvrdi da je, na pr.
potraživanje za bunker ili za radove na izvanrednom
održavanju broda, dugovanje treće osobe, itd.
SISTERSHIP - VLASNIŠTVO CHARTERERA
Postoji i slučaj sistership, koji su vlasništvo
charterera. Doktrina smatra da se može zaustaviti bilo
koji brod charterera. 16
Vidi čl. 10.
U izvjesnim slučajevima, smatra se da čl.2. i čl.6.
imaju prednost. I7
Izgleda čudno zaustavljanje broda, ako je pasivno
legitimiran u privremenoj mjeri jedan ćarterer, kada se
izvršenje prodajom ne može provesti protiv vlasnika, ako
se konvalidacijska tužba podigne protiv pasivno
legitimiranog čarterera u privremenoj mjeri. Uzimajući u
obzir propis čl.7. st.l i st.2., i ako brodovlasnik nije
lično odgovoran za pomorsko potraživanje, za koje je brod
zaustavljen, te ako ona osoba koja je odgovorna za to
pomorsko potraživanje, ne pruži zasiguranje, tada se može
dogoditi, da brodovlasnik, ako sud koji je
zaustavio brod, ima i nadležnost in meritum, dolazi u
situaciju da on, brodovlasnik, mora dati odgovarajući
iznos radi namirenja sudske odluke, na osnovu jedne
presude donesene od meritorno nadležnog suda. Drugim
riječima, brodovlasnik, mora platiti, bez obzira da li je
odgovoran ili ne.
Ivković,Privremene mjere na brodu
143
POLOG – GARANCIJA
U stranoj sudskoj praksi, naročito u Engleskoj,
problem sudske nadležnosti u vezi sa davanjem pologa ili
garancije, bio je u nekoliko slučajeva razmatran.
Queen's Bench, Admiralty Court, razmatrao je predmet The
"PRINSENGRACHT" 18. U kratko, teret je na brodu bio
oštećen. Advokati vlasnika tereta zatražili su od
brodovlasnika/vozara naknadu štete. Prije dolaska broda u
luku iskrcaja u Engleskoj, zatražili su od advokata
brodovlasnika pismenu garanciju dajući predloženi tekst
iste, u kojoj je predviđena sudska nadležnost u
Engleskoj. Prije nego je izdan tzv. writ, advokati
brodovlasnika položili su kod Admiralty and Commercial
Registry t.zv. BAIL BOND (prema tekstu predviđenom u
Order 75, Rule 16 - to je dokumenat koji izdaju treće
osobe, ali koji ne sadrži priznanje nadležnosti za brod.)
Odmah nakon što je bio položen taj BAIL BOND advokati
tereta zatražili su zaustavljanje broda (arrest).
Brodovlasnik je zatražio sudsku odluku da li se može
aretirati brod, ako postoji BAIL BOND, smatrajući da BAIL
BOND predstavlja brod, t.j. RES.
Stav brodovlasnika bio je baziran na presedanima kao
The "Maifrid" /1943/ 77 Ll.L.R.,127, gdje je sudac
Bucknill, rekao:
"From the time the defendant to the action appeared
and the bail was put in, the bail represented the res. "
Sud je odlućio da je arrest opravdan.
Bit problema bio je u pitanju nadležnosti.
Čl.7. Konvencije 1952 određuje da sud države gdje je
brod aretiran, ima i u određenira slučajevima, nadležnost
u meritumu, iz čega slijedi da postoji nadležnost i za
mjeru osiguranja i za meritum. Treba povezati problem sa
čl. 3(2) Konvencije, prema kojoj aretiranje broda ne bi
bilo dozvoljeno ako je dat polog.
Doduše cit, čl. 3. dozvoljava ponovno zaustavljanje
ako postoji kakav drugi opravdani razlog. S druge strane
čl.7. ne daje osnova da bi se smatralo da je davanje
pologa ekvivalent aretiranju. Drugim rijećima, davanje
pologa ne bi stvaralo meritornu nadležnost.
Zbog toga je opravdano aretiranje. 19
POMORSKI ZAKONIK
Ivković,Privremene mjere na brodu
144
PZ je izgleda spojio prvi i drugi dio st. 4. u jedan
propis i govori o "zakupac broda ili naručitelj" u čl.
977. st.2. ( čl. 463. st.l. t.l. i čl. 671-655 PZ-a), a
po mom mišljenju u pojam naručitelja, spada i time
charterer i voyage charterer, a možda i sub -charterer.
Po PZ svakako se može zaustaviti brod koji je
vlasništvo tog demise-charterera, time charterera,
voyage charterera (zakupca, narućioca).
Na pr. pojam "brodar" koji se spominje u našem
zakonu, ne spominje se u Konvenciji. Očito je da
originalni izrazi u engleskom i francuskom i naši izrazi
u prijevodu, mogu dovoditi do izvjesnih, pa i velikih,
razlika.
STAV 3.
Propis obrađuje nekoliko situacija, kada brod mora
biti oslobođen:
a). kada je brod već bio zaustavljen za istu tražbinu
b). kada je brod dao depozit
c). kada vjerovnik nije zapoćeo konvalidacioni
postupak o roku. 20
Postoje varijante:
- brodovlasnik je i odgovoran za zahtjev, dakle su
povezani, zahtjev, brod i brodovlasnik
- brodovlasnik je odgovoran, ali se zahtjev odnosi na
njegov drugi brod (sister ship)
- zahtjev se odnosi na hrod, a nije odgovoran na pr.
brodovlasnik ili zakupnik. 21
St.3. propisuje i slućaj zabrane odn. dozvole,
dvostrukog zaustavljanja broda. Iako možda lex fori, koji
se primjenjuje temeljem čl. 6. Konvencije, ne predviđa
mogućnost dvostrukog zaustavljanja, propis Konvencije iz
čl.3. st.3. ima jaču snagu od Zakona, temeljem čl. 134
Ustava, pa bi se dvostruko zaustavljanje, pod određenim
uslovima, moralo dozvoliti. 22
Ovaj stav praktički govori o istome što i čl. 979 PZ,
medjutim Konvencija NE traži reciprocitet, jer je
reciprocitet, konvencijska obaveza.
Karakteristično je medjutim, da Konvencija dozvoljava
dokazivanje da unatoć datog zasiguranja postoji "other
good cause for maintaining that arrest" tj. da se brod
ipak privremenom mjerom zaustavi. 23
Ponovni arrest se odnosi i na sister-ship.
U slučaju da se radi o brodu demise charterera ili
drugog charterera, izgledalo bi striktnim tumačenjem
teksta da bi to bilo isključeno. No propis govori o tome
da se za istu tražbinu neće davati zasiguranje više od
Ivković,Privremene mjere na brodu
145
jedanput. Dakle ne bi se trebalo dopustiti zaustavljanje
drugog broda. Postoje međutim situacije kada bi se
zaustavljanje moglo dopustiti, npr. zasiguranje je bilo
dato od strane brodovlasnika, ali oštećenik ne može
ostvariti naplatu i tada bi drugo zaustavljanje bilo
opravdano, jasno, pod uvjetom da se prvo zasiguranje
oslobodi. Ovo vrijedi ako je prvi brod još pod
privremenom mjerom, kada je drugi brod, vlasništvo
dužnika, zaustavljen. 24
Može se dogoditi da oštećenik zaustavi brod
vlasništvo charterera i nakon toga brod na kojem je
nastala pomorska tražbina. U takovom slučaju može se
dopustiti zaustavljanje drugog broda, pod istim uvjetima,
kao kada bi brodovi bili u istom vlasništvu.
U slučaju kada dva vjerovnika traže, jedan iza
drugoga zaustavljanje broda, a prvi je dobio zasiguranje,
sud će morati procijeniti pravni i stvarni položaj drugog
vjerovnika.
Strana judikatura, koleba. 25
Smatra se da postoje još neki propisi koji djeluju u
pravcu oslobođenja broda i to su Konvencija o ograničenju
odgovornosti 1957. i ona od 1976.
PRISILNO IZVRŠENJE
Na ovom mjestu prikladno je spomenuti da ova
Konvencija nema nikakve veze s prisilnim izvršenjem na
brodu na osnovu, recimo, pravomoćne presude. To znači da
sud koji ima nadležnost za prisilno izvršenje, ne bi
mogao primijeniti propise ove Konvencije, ako se radi o
prodaji broda u izvršnom postupku protiv osobe koja nije
brodovlasnik. Ne može se dakle sud pozivati na ovu
Konvenciju u izvršnom postupku.
Preostaje, dakle, jedino da se st. 4. tumači usko.
Prisilno izvršenje mora se osnivati, eventualno, na nekoj
drugoj konvenciji, ili na lex fori.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
146
(1) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 75..
(2) Druge zemlje koje su stavile rezervu su Egipat,
Njemačka, Italija, Nizozemska, Kuba.
(3) Roger Heward, Judicial sales of vessels and
priority of claim - England and Wales, str. 54 pod 12.2
The law relating to maritime liens is almost entirely
common law, whereas law governing the arrest of vessels
is statutory and, in turn, derives from the 1952 Arrest
Convention. Rights of arrest have been extended to so-
called “sister ships” (see Chapter 9 of Part I of this
Handbook), but the existence of maritime lien and the
priority afforded to such a lien has not been
correspondingly extended. The common law position was,
and remains, that a maritime lien exists only against the
vessel in respect of which the claim arose,
notwithstanding that the Supreme Court Act 1981 provides
a statutory right against “sister-ships” in respect of
most claims. When the right to arrest a sister-ship is
exercised, the claimant is not enforcing a maritime lien
and his claim has only a lowly priority - see Chapter 14,
below.
(4) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 91
Ako bi se mogla zaustaviti dva ili više brodova,
vjerovnik je dužan izabrati jedan. Vrijedi i za čl. 3.
st. 3. i 4., tj. brod se ne može više od jedan puta
zaustaviti.
Vidi fusnote Berlingieri, loc. cit. 185, 186, 187,
188, 189 za obilnu kazuistiku.
(5) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 89
(6) Vidi Dir. Mar. 1994, 218, s obilnom literaturom
i judikaturom u Italiji, Francuskoj, Engleskoj, Americi,
Nizozemskoj i općenito u F. Berlingieri, On arrest of
Ships, London 1992, str. 77. i sl.
(7) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 77
(8) Franchi, Leggi, civili commentate, 1978, str.
1806: “Ne deriva che non importa che le quote siano
diverse per ciascuna nave, ma importa invece - in quanto
esclude la fattispecie - che anche per una minima parte
un comproprietario sia diverso.”
Ivković,Privremene mjere na brodu
147
(9) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 90:
“Para 2. of Art. 3. provides that ships shall be deemed
to be in the same ownership when all the shares therein
are owned by the same person or persons. “Share” in this
context means a part of the property of in a ship. The
words “shares therein” in the English text, and “the
parts de propriete” in the French text, make this
abundantly clear. Therefore, two ships owned by two
different companies whose shares are owned by the same
person or persons are not, for the purpose of this
provision, in the same ownership.
The reference to ships owned by the same persons
applies in the case of ships in co-ownership, and has the
effect of excluding the right of arrest of another ship
which is not fully owned by the same persons owing the
ship in respect of which the claim arose; it is however,
sufficient that that ship is fully owned by one or more,
albeit not all of the persons owing the ship in respect
of which the claim rose. If the ownership in a ship “A”,
in respect of which the claim arose, is 20 shares owned
by Mr. “W”, 20 shares by Mr. “X” and 20 shares by Mr.
“Y”, and the ownership of ship “B” is 20 shares by MR.
“W” and 30 shares by Mr. “X” and 10 shares by Mr. “Z”,
ship “B” may not be arrested.
But ship “B” may be arrested if 50 shares therein are
owned by Mr. “W” and 10 by Mr. “X”.
_ _ _
Str. 90: “..... a trend ..... particularly in French
jurisprudence, to lift the corporate veil and to treat as
in the same ownership ships owned by different companies
controlled by the same group or the same persons
..........”
Vidi tamo str. 90, 91 fusnotu br. 181 za
obilnu kazuistiku.
_ _ _
Cour d’Appel di Rennes, 21.06.1989, Dir. Mar. 1990,
780
Sequestro conservativo - Conv. di Bruxelles del 1952
- navi dello stesso proprietario - Fattispecie
Deve ritenersi appartenere allo stesso proprietario,
ai sensi e per gli effetti dell’Art. 3. para. 1 e 2.
della Convenzione di Bruxelles del 1952 sul sequestro
conservativo di navi, una nave in proprieta di una
societa i cui azionisti sono quasi interamente gli stessi
di quelli della societa proprietaria della nave in
relazione alla quale il debito e sorto, con lo stesso
presidente e lo stesso segretario, gestita dallo stesso
gestore e assicurato dallo stesso P & I Club. (1)
Ivković,Privremene mjere na brodu
148
(1) daju se presude i literatura
(10) Dir. Mar. 1993, 851.
Vidi i Cour de Cassation 27.11.1991, Constance
Navigation c. Cia Corunesa de Navegacion, Dir. Mar. 1993,
509
M. Lopez de Gonzalo, La giurisprudenza francese sul
sequestro di navi appartenenti a “Single ship
companies””, Dir. del comm. int. 1992, 639
(11) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 76
(12) FRANCHI, Leggi, civili commentate, 1978, str.
1806: “Nota 2. Pertanto non importa che la sister ship
fosse in proprieta del debitore al momento del sorgere
del credito riguradante l’altra nave. Cfr. Lilar e Van
Den Bosch, op. ult. cit. p. 372 ss”.
(13) TETLEY William, Maritime Liens and Claims,
1985, str. 463
(14) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 93 na
str. 93 do 105, detaljno razrađuje probleme u vezi s ovim
propisom.
Ističe da je iz prvog i drugog dijela vidljivo da se
odnosi na:
- charter by demise
za svaki slučaj kada je osoba različita od
registriranog vlasnika odgovorna za tražbinu koja se
odnosi na drugi brod i nastavlja da se to odnosi na time
charterera i katkada na voyage charterera. (ovo je
izmijenjeno u Lisabonskom nacrtu).
Berlingieri nastavlja da je čudno da se dopušta
zaustavljanje broda, kada se izvršenje prodajom ne može
provesti ako je pasivno legitimiran u arrestu jedan
čarterer a izvršenje prodajom bi trebalo provesti protiv
vlasnika.
(15) ĆORIĆ str. 50 fusnota 39. (poziva se na CMI
Bulletin No. 105. str. 44.)
(16) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 89
(17) Tribunale di Genova 23.02.1987, Dir. mar. 1989,
209
“Nonostante che l’art. 3. della Convenzione di
Ivković,Privremene mjere na brodu
149
Bruxelles 10.05.1952 sul sequestro conservativo di navi
consenta il sequestro di una nave a garanzia di credito
nei confronti del conduttore o noleggiatore, l’istanza di
sequestro per tale credito non puo trovare accoglimento
data la prevalenza, prevista dall’art. 2 della
Convenzione, della normativa interna su quella uniforme.
La statuizione nell’art 2. della Convenzione del 1952
............ che le dispozioni uniforme non possono avere
l’effetto di estendere o restringere i poteri attribuiti
a enti pubblici in tema di sequestro o detenzione di navi
deve essere collegata con l’affermazione, che si trovi
nello stesso articolo, secondo cui le navi di nazionalita
di Stati contraenti possono essere sequestrate solo in
relazione a crediti marittimi. La norma suddetta non puo
quindi essere utilizzata per escludere la facolta di
sequestro conservativo concessa dall’art. 3. para 4. al
creditore in relazione a crediti sorti nei confronti del
conduttore o del noleggiatore. A tal fine puo invece
essere utilizzata la statuizione, contenuta nell’art. 8.,
secondo cui la Convenzione non conferisce al creditore
alcun diritto di seguito che non sia ricnosciuto dalla
legge applicabile da parte del giudice davanti al quale
l’azione e promossa o dalla Convenzione di Bruxelles del
1926 sui privileggi e le ipoteche. In argomento vedasi
Trib. Ravenna 24.01.1987, TRADEMAR CONASA c. LINE ISLAND
MARINE, Dir. Mar. 1988, 804, con nota di F. Berlingieri.”
(18) /1993/ 1 Lloyd’s Rep. 41 - Mr. Justice Sheen.
(19) Berlingieri F., Legittimit di un sequestro dopo
la concessione di garanzia; l’art 7, para 1., della
Convenzione di Bruxelles sul sequestro di navi, Dir. Mar.
1993, 854 i /1993/ 1 Lloyd’s Rep., 41
(20) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 138.
(21) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 75
(22) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 128
Kao primjer navodi se da je brod zaustavljen jednom,
u jednoj državi, a sada se traži zaustavljanje u drugoj
državi, što bi se trebalo dopustiti, pod uvjetom da se
onda oslobodi u prvoj.
(23) FRANCHI, Leggi, civili commentate, 1978, str.
1806: Non e’ escluso tuttavia che a un sequestro o
cauzione o altra garanzia sostitutiva segua un altro
sequestro se esiste una ragione valida, come
Ivković,Privremene mjere na brodu
150
l’acertamento in base a circonstanze sopravenute che il
credito e maggiore di quello inizialmente vantato.”
Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 112. i 113.;
La China, Due novita, supra, Note 65., Foro Italiano, IV
255.
(24) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 113
(25) Tribunale di Trani 30.01.1991, Dir. Mar. 1993,
416
Cap. Ivanov Zdenko c. Sadav Lines S.r.1., - Nave
“Zamet”
Sequestro conservativo - Conv. Bruxelles del 1992 -
Nave sequestrata dal ricevitore del carico - Altro
sequestro del noleggiatore a tempo - E’ contrario
all’art. 3. para 3. della Convenzione - Revoca
........ il sequestro .... garanzia della ....
ricevitrice .... Su sucessiva istanza della ....
noleggiatrice a tempo della nave ........ autorizz ......
un alteriore sequestro della nave a garanzia dell’
eventuale credito della ... (noleggiatrice) ....
nell’ipotesi in cui .... (si) avesse proposto una azione
nei confronti della .... (noleggiatrice) .... per i dani
subiti.
U postupku je zabrana u korist “noleggiatrice”
dignuta.
(1) Ova odluka o ukidanju drugog rješenja o
zaustavljanju se kritizira.
“.... l’art. 3. para 3. della citata Convenzione
dispone che il divieto di procedere ad un secondo
sequestro sulla nave opera allorguando la misura
cautelare viene richiesta con riguardo allo stesso
credito marittimo “by the same claimant” ............
Vedi, amplius Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 198
e ss. spec. 114, 115: “The prohibition (of a second
arrest) does not operate if the claimant is not the same.
If such a situation does occur, the courts will exercise
their good judgment in order to establish whether the
second claimant has a cause of action......”
Ivković,Privremene mjere na brodu
151
ČL.4
BROD SE MOŽE ZAUSTAVITI SAMO PO ODOBRENJU SUDA
ILI NADLEŽNE SUDSKE VLASTI DRŽAVE UGOVORNICE U KOJOJ SE
VRŠI ZAUSTAVLJANJE.
I Doktrina smatra da je originali nacrt sa francuskog
kasnije loše preveden na engleski, i da se u stvari radi
isključivo o “nadležnoj sudskoj vlasti”. 1
Zaustavljanje može odrediti samo sudska vlast, (ali
vidi i čl.2. gdje se to dozvoljava i određenim drugim
organima). 2
Spominjanje "države ugovornice" od važnosti je za
utvrđenje postupovnog zakona koji će se primjeniti.
Odnosi se, u glavnom, na period koji prethodi
zaustavljanju, tj. od časa kada je vjerovnik podnio
prijedlog za zaustavljanje.
Vidi i čl. 6., 5. i 7.
Doktrina smatra da se kod primjene Konvencije ne
može zaustaviti brod u jednoj državi na osnovu odluke u
drugoj državi i time se izbjegava sukob nadležnosti, ako
je meritorni postupak započet u jednoj državi a
privremena mjera u drugoj. 3 Smatra se da činjenica da je
meritorni postupak započet u jednog državi, ne daje
osnova za prigovor litis pendencije za privremenu mjeru
u drugoj državi. 4 To se odnosi i na slučaj kada su
stranke ugovorile meritornu nadležnost kod drugo suda a
ne onoga koji je zaustavio brod i koji na osnovu
sporazuma nema nadležnost.
U slučaju ugovorene nadležnosti in meritum, ista ne
vrijedi za nadležnost za zaustavljanje.
Na primjer brod je zbog defekta na stroju vučen
tegljaćem za Chioggia, gdje su brodovlasnici odbili
platiti naknadu za vučenje, koju su unaprijed
platili vlasnici tereta. Brod je zaustavljen u
Chioggia. Brodovlasnici su poveli postupak u Londonu i
predložili oslobođenje broda, jer da je zaustavljanje u
Italiji, protivno ugovorenoj klauzuli o nadležnosti.
Sud u Londonu je odbio taj zahtjev, jer je smatrao
da klauzula o nadležnosti ne isključuje postupak za
zaustavljanje broda u jednog drugoj nadležnosti.
Ivković,Privremene mjere na brodu
152
RETENCIJA
Postavlja se pitanje retencije broda po domaćem
pravu i privremene mjere po konvenciji.
Talijanska doktrina izričito smatra da nema prava na
retenciju. 5
Što se tiče brodova koji viju zastavu države NE-
ugovornice, mislim da će ovisiti o stanovištu da li se
konvencija primjenjuje u svojim ostalim članovima (t.j.
osim čl. 2 – za ovo pitanje vidi komentar uz čl. 8), i na
brodove koji viju zastavu države NE-ugovornice, ili se
ne primjenjuje.
++++++++
(1) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 126.
(2) Smatra se da samo sud u državi ugovornici gdje je
brod zaustavljen ima nadležnost za zaustavljanje.
Spominjanje u čl. 6. o državi gdje se podnese zahtjev za
zaustavljanje, izgleda da se odnosi samo na utvrđivanje
zakona koji se primjenjuje na predmet. (Berlingieri,
Arrest, str. 117)
(3) Berlingieri, Arrest, str. 117
(4) Berlingieri, Arrest. str. 118.
(5) Franchi, str. 1807: “ E dunque innanzi tutto
esclusa l’autotutela cautelare del creditore marittimo.”
Ivković,Privremene mjere na brodu
153
ČL.5 .
(1) SUD ILI DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST NA ČIJEM
JE PODRUČJU BROD BIO ZAUSTAVLJEN DOZVOLIT ĆE UKIDANJE
ZABRANE PUTOVANJA BRODA AKO BUDE DANO DOVOLJNO JAMSTVO
ILI DRUGO OSIGURANJE, OSIM U SLUČAJEVIMA KADA JE BROD
BIO ZAUSTAVLJEN RADI POMORSKIH POTRAŽIVANJA NABROJENIH
U ČL.1. TOČ.O) 1 P).U TOM SLUČAJU MOŽE SUD ILI
DOZVOLITI POSJEDNIKU BRODA DA ISKORIŠTAVA BROD AKO OVAJ
DADE DOVOLJNO OSIGURANJE, ILI DONIJETI DRUKČIJU ODLUKU O
POSLOVODSTVU BRODA ZA VRIJEME ZAUSTAVLJANJA.
(2)AKO SE STRANKE NE MOGU SPORAZUMJETI O TOME DA
LI JE JAMSTVO ILI DRUGO OSIGURANJE DOVOLJNO, SUD ILI
DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST ODREDIT ĆE NJIHOVU NARAV I
IZNOS.
(3)ZAHTJEV DA SE UKINE ZABRANA PUTOVANJA BRODA U
ZAMJENU ZA OVAKVO OSIGURANJE NEĆE SE TUMAČITI NI KAO
PRIZNANJE ODGOVORNOSTI NI KAO ODRICANJE OD PRAVA
ZAKONSKOG OGRANIČENJA ODGOVORNOSTI VLASNIKA BRODA.
+++++++++++
STAV 1
Oslobadjanje broda je moguće ako se položi
zadovoljavajući iznos pologa, ali to nije dozvoljeno,
ako se radi privremenoj mjeri temeljem Čl.l. st.l.
litt. o) i p). 1 Stoga očito proizlazi da je potrebno u
sudskom rješenju točno navesti propis iz Konvencije na
osnovu kojega je izdata privremena mjera, jer o tome
ovisi i daljni razvoj odnosa stranaka.
Moguće je medjutim, da se osobi koja je u «POSJEDU"
broda (a ovdje dolazimo možda blizu pojma brodar)
dozvoli, uz davanje osiguranja, da koristi brod za
vrijeme dok je pod privremenom mjerom. 2
Međutim za slučaj iz toč. (o) i (p), propis veli :
"ili donijeti drukčiju odluku o poslovodstvu broda za.
vrijeme zaustavljanja". Engleski tekst je "or may
otherwise deal with the operation of the ship during the
period of the arrest", a francuski : "..ou regler la
gestion du navire pendent la dure’ de la saisie."
Postavlja se pitanje što to u praksi znači ? Očito
je da brod mora biti zaustavljen. Nakon toga može
uslijediti nečiji prijedlog da se brod "iskorištava" za
vrijeme dok je pod privremenom mjerom. Da li od
Ivković,Privremene mjere na brodu
154
posjednika ? Izgleda da ne, jer posjednik može dati
zasiguranje. Izgleda dakle da netko drugi. Možda to
znači da bi se brod mogao dati u bare - boat charter,
eventualno u time - charter, (ostaje problem posade),
ili u management, iako nije baš jasno pod kojim
uslovima. Svakako mislim da bi osoba koja bi
predlagala tu "drukčiju odluku" morala dati ne samo
prijedlog, nego kompletan elaborat o poslovodstvu. 3
Pitanja u vezi sa pologom, ili jamstvom ili
garancijom, također mogu predstavljati teškoće. Možda je
dovoljno ukazati na to da je logično da se polog
(depozit) smatra kao personifikacija broda, a to može
vrijediti i za recimo štednu knjižicu koja se deponira
kod suda. Drugačije je ako se radi o garanciji
(jamstvu).
Engleska judikatura odavno smatra da jamstvo
personificira brod. I to, kako je spomenuto u predmetu:
The "Maifrid" /1943/ 77 Ll.L.R.,127, gdje je sudac
Bucknill, rekao:
"From the time the defendant to the actlon appeared
and the bail was put in, the bail represented the res. "
U inostranoj doktrini naišao sam na raspravu o
tome u talijanskom doktrini i judikaturi, koji smatraju
da se polaganje štedne knjižice kao garancije treba
smatrati kao promjena na osnovu koje se jamstvo u
obliku zaustavljenog broda, pretvara u polog određenog
novca. 4 U pogledu bankovne garancije u vezi sa
konvalidacionom tužbom, doktrina koleba i smatra da ako
je data bankovna garancija da tada ne bi sud imao
nadležnost u meritumu, (ako ga inače ne bi imao) no
postoje i druga mišljenja. 5
Vidi i čl. 978 PZ.
STAV 2
Konvencija izrićito spominje da se stranke mogu
dogovoriti o visini pologa odnosno zasiguranja, a ako to
stranke ne postignu to će odrediti sud. 6 Iz
dikcije ovog propisa («sud. . .odredit će njihovu
NARAV i IZNOS"), treba se zaključiti da je sud dužan
odrediti kakovo će se zasiguranje tražiti i visinu
istog.
Postoji nekoliko elemenata na koje bi sud trebao
paziti kod određivanja zasiguranja 7, kao što su narav
i iznos, te uslovi. U pogledu naravi, čl.5. govori ili
Ivković,Privremene mjere na brodu
155
o pologu ili o drugoj vrsti zasiguranja (garanciji
banke, ili drugog garanta, na pr. P&I kluba). O
iznosu govori zakođer čl. 5., time da mora biti
"dovoljno". Ako se stranke ne sporazume o tome što je
dovoljno, sud će odrediti iznos. Što se tiče uslova,
oni moraju biti takovi da štite interese stranaka.
čl.7.st..2. također ima propise u vezi sa
zasiguranjem. Bitne su riječi Iz čl.7. st.2.
koje glase: «. . .THE COURT......SHALL SPECIFICALLY
PROVIDE THAT IT IS GIVEN AS SECURITY FOR THE
SATISFACTION OF ANY JUDGMENT WHICH MAY EVENTUALY BE
PRONOUNCED BY A COURT HAVING JURISDICTION SO TO
DECIDE...."
Konvencija nema propisa u vezi problema potrebe
priznavanja meritorne presude kod suda gdje se nalazi
zasiguranje. Izgleda da bi, obzirom na ćinjenicu da je
Konvencija izričito unijela taj propis, trebalo
smatrati da nema potrebe za priznavanjem inostrane
presude, već da bi se predlagatelj/tužitelj mogao
direktno naplatiti kod suda gdje se nalazi zasiguranje.
Međutim, u praksi se zahtjeva priznanje, vjerojatno zbog
toga što sud kod kojega se nalazi zasiguranje, ne želi
inostranu presudu, na svoj rizik, ocijenjivati, bez
propisanog postupka. Naime, sigurno je da kada se brod
ne bi bio oslobodio, jer nije bilo dato zasiguranje,
prisilno izvršenje protiv broda, ne bi se moglo provesti
bez propisanog postupka priznavanja inostrane
presude.
Vidi čl. 2. st.4. i čl. 5. st.l. Konvencije o
ograničenju, 1957 i Konvenciju o ograničenju ogovornosti
za pomorske tražbine 1976.
Vidi čl.7.
STAV 3.
Zadnji stav 3. ovog člana Konvencije govori isto što
i čl. 980 PZ. 8
Davanje jamstva, garancije ili kakovog drugog
zasiguranja, ostavlja izvjestan prostor, kojeg treba
ispuniti.
U slučaju ako je zasiguranje (jamstvo) pruženo od
strane osobe koja je odgovorna za pomorsku tražbinu, a
ta osoba nije brodovlasnik, vjerovnik će moći provesti
prisilno izvršenje na zasiguranju, kada bude imao
pravomoćnu presudu odn. drugi izvršni naslov protiv te
osobe.
Međutim, ako je zasiguranje (depozit, jamstvo) dao
brodovlasnik, a na osnovu lex fori suda koji je izdao
Ivković,Privremene mjere na brodu
156
privremenu mjeru (arrest), potraživanje se ne može
provesti protiv broda (in rem), vjerovnik neće dosegnuti
koristan rezultat, ako nema izvršni nslov protiv
brodovlasnika in personam, nego samo protiv osobe koja
je odgovorna za pomorsku tražbinu. Naime, u vezi
sa izvršenjem protiv zasiguranja (depozita, jamstva,
garancije), vjerovnik ne može biti u boljoj poziciji
nego što bi bio u izvršenju protiv broda, koje ne bi
mogao provesti, ako brod nije stranka u postupku, dakle
tko nije u pravnom sistemu gdje je dozvoljen postupak in
rem. 9
U slučaju ako sud koji je izdao privremenu mjeru ima
i nadležnost u meritumu, Konvencija ne daje rješenja što
mora biti navedeno kao uputa/obaveza kada se daje
zasiguranje (jamstvo). Međutim konvencija određuje upravo
to u čl. 7.st.2., ako sud nema nadležnosti in meritum. 10
Vidi čl. 7.st.2.
Izgleda dakle da to praktički znači da kod nas, gdje
se ne može tužiti in rem odnosno zaustaviti in rem, ne
može se dakle niti provesti izvršenje, ako vlasnik nije u
presudi ili drugom izvršnom naslovu, in personam
presuđen, recimo kada je presuda in meritum protiv
charterera.
To će se morati rješiti po lex fori.
U praksi trebati će prilikom podizanja
konvalidacijske tužbe predvidjeti ili solidarnu obavezu
ili na neki drugi način uvesti osobu koja je dala
zasiguranje u meritorni postupak, pa dakle i u dispozitiv
presude.
Vidi i čl. 197 ZPP.
Obzirom da su Hamburška pravila (HAMP) stupila 11
na
snagu, vidi tamo čl. 21. "Sudbenost", iz kojega slijedi
niz sudbenosti, kada se radi o teretu (čl.1.st.1.toč. e).
1 f). Konvencije 1952), mogući su problemi koji bi
nastali u vezi sa privremenim mjerama i sudbenosti po
HAMP. 12
Ivković,Privremene mjere na brodu
157
(1) PZ je to riješio na način da je u čl. 978 naveo
da se može osloboditi brod polaganjem depozita i sl.,
kada se radi o “novčanim tražbinama”.
(2) U principu brod se ne smije osloboditi zabrane
u slučajevima toč. (o) i (p) iz čl. 1. Konvencije, ali se
može odobriti iskorištavanje. To međutim nije slučaj za
države ugovornice koje su se koristile pravom rezerve iz
čl. 10. Rezerve su dale: Egipat, Italija, Nizozemska,
biv. Jugoslavija (za toč. (o)) i Kuba.
Propis odlučuje i o oslobađanju broda, tj. ukidanje
odluke o privremenoj mjeri, ako je dato jamstvo ili
garancija.
Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 159
Tribunale di Genova 13.01.1990, Compagnie General
Maritime et al. c. Ado Ter Mer., Dir. mar. 1991, 408
“Il noleggiante il quale impegni la nave per un
determinato viaggio acquista la qualita di vettore quando
assume l’obbligo della riconsegna del carico e, in
funzione del medessimo, la gestione commerciale della
nave. (1)
Sussiste il periculum in mora, richiesto per la
conessione del sequestro conservativo di una nave, quando
il debitore, proprietario della nave, riconosce il
mancato pagamento, quest’ultimo costituendo prova di
impotenza economina. (2)
La revoca del sequestro conservativo di una nave
mediante deposito di libretto bancario, non impedisce la
convalida del sequesto. (3)
(1-3) Navodi se literatura i presude.
(2) - kritička nota F. Berlingieri.
(3) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 159
(4) Dir. Mar., 1994, 194, Tribunale di Ancona
02.06.1992, Texaco Ltd. c. Magin Ferrer Trave S.A. et
al.; Compagnie General maritime c. Adorter Mar S.r.l.,
Dir. Mar. 1991, 408
(5) Talijanska doktrina i judikatura nisu složne u
pogledu nadležnosti za konvalidaciju sekvestra, ako je
jamstvo dato u obliku garancije, bankovne ili kakove
druge, smatrajući da garancija nije predmet, a da jamstvo
mora biti ili predmet ili npr. novac ili štedna knjižica.
Vidi Dir. Mar. 1994, 214 i tamo navedene presude i
literaturu (naročito: La China, Il sequestro di nave e la
novella del 1990, Dir. Mar. 1993, 3.)
Ivković,Privremene mjere na brodu
158
(6) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 138
(7) Očekuje se da se stranke sporazume o prirodi,
vrsti i iznosu, a ako to ne mogu postići, odlučuje sud
odn. organ i narav i visinu. Berlingieri, F., Arrest of
Ships, str. 139.
(8) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 146
(9) U nacrtu Pomorskog Zakonika R. Slovenije,
uveden je postupak in rem kod privremenih naredbi. Čl.
985 nacrta: “V postopku za izdajo začasne odredbe z
ustavitvijo ladje se šteje ladja, ki jo neposredno
bremeni pomorska terjatev ali terjatev zaradi onesnaženja
morja, po predlogu upnika kot samostojna pravdna stranka.
- Izdaja začasne odredbe se v primeru iz prejšnjega
odstavka vroči poveljniku te ladje. Če poveljnik ladje
odkloni sprejem odredbe, se opravi vročitev tako, da se
odredba nalepi na oplato ladje, zoper katere je izdana in
tudi na oglasno desko sodišča.”
Možda je trebalo predvidjeti i: na oglasnu ploču u
Lučkoj Kapetaniji.
(10) U slučaju kda je zasiguranje dato od osobe koja
je i odgovorna za tražbinu, vjerovnik će postići svrhu
postupka, jer će moći, na osnovu kondemnatorne presude,
povesti prisilno izvršenje na pologu. U slučaju ako je
zasiguranje dato od jedne osobe (na pr. brodovlasnika
(koji je dao zasiguranje), a presuda je protiv druge
osobe, dužnika, presuda se neće moći prisilno provesti. U
konvenciji nije nigdje rečeno, kako mora glasiti tekst
zasiguranja, ako sud zaustavljanja ima i meritornu
nedležnost. Međutim ako sud zaustavljanja nema meritornu
nadležnost, tada temele+jem čl. 7.st.2. mora točno
odlučiti u pogledu zasiguranja da će isto služiti za
zadovoljenje presude, koju će eventualno donijeti sud
koji ima meritornu nadležnost. Berlngieri, F. Arrest of
Ships, str. 101. Vidi čl. 7.st.2. Konvencije.
(11) Vidi, Ivković, Hamburška pravila, Priručnik,
Piran 1994
(12) Vidi: Berlingieri, Arrest str. 153.
Ivković,Privremene mjere na brodu
159
ČL.6.
(1) SVI SPOROVI U VEZI S ODGOVORNOŠĆU
PREDLAGAČA ZA ŠTETE PROUZROKOVANE ZAUSTAVLJANJEM BRODA
ILI ZA TROŠKOVE DAVANJA JAMSTVA ILI DRUGOG OSIGURANJA
RADI OSLOBODJENJA ILI SPREČAVANJA ZAUSTAVLJANJA BRODA
UREDJUJU SE ZAKONOM DRŽAVE UGOVORNICE NA ČIJEM JE
PODRUČJU ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO ILI ZATRAŽENO.
(2) PRAVILA POSTUPKA O ZAUSTAVLJANJU BRODA,
O DOBIVANJU ODOBRENJA IZ ČL.4. I SVA OSTALA PITANJA
POSTUPKA KOJA SE MOGU POJAVITI USLIJEB ZAUSTAVLJANJA,
UREDJUJU SE ZAKONOM DRŽAVE UGOVORNICE U KOJOJ JE
ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO ILI ZATRAŽENO.
STAV 1.
Ovaj Stav rješava pitanja koja rješava čl. 274 ZIP i
primjeniti će se baš taj propis i u slučaju primjene
Konvencije.
STAV 2.
Stav 2. govori o proceduralnim pitanjima i
prepušta ih propisima suda gdje je izdata privremena
mjera.
Tako DIKA: " Po Konvenciji, za sva procesna pitanja
u vezi sa zaustavljanjem broda (uključujući i
samo zaustavljanje) mjerodavno je pravo države
zaustavljanja (čl.6.st.2.). - str. 525
Međutim, ako bi došlo do postupka za ponovno,
drugo, zaustavljanje broda, može doći do primjene
Konvencija i to njezin čl.3. st. 3. 1
Vidi čl. 3. st.3., čl. 5.
Vidi i Hamburška pravila čl. 21.
+++++++++++
(1) Berlingleri, F.,Arrest of Ships, str.128.
Ivković,Privremene mjere na brodu
160
ČL.7
1). SUDOVI ZEMLJE U KOJOJ JE IZVRŠENO
ZAUSTAVLJANJE BIT ĆE NADLEŽNI DA ODLUČUJU O PREDMETU
SPORA;
-AKO SU NADLEŽNI PREMA UNUTRAŠNJEM PRAVU ZEMLJE U
KOJOJ JE ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO,
-U JEDNOM OD SLIJEDEĆIH SLUČAJEVA :
A).AKO PREDLAGAČ IMA REDOVNO BORAVIŠTE ILI GLAVNO
POSLOVNO SJEDIŠTE U DRŽAVI U KOJOJ JE IZREČENO
ZAUSTAVLJANJE;
B).AKO JE POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO U ZEMLJI
UGOVORNICI U KOJOJ JE IZVRŠENO ZAUSTAVLJANJE
C).AKO JE POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO U TOKU
PUTOVANJA ZA VRIJEME KOJEGA JE IZVRŠENO
ZAUSTAVLJANJE;
D).AKO JE POTRAŽIVANJE NASTALO IZ SUDARA ILI
OKOLNOSTI PREVIDJENIH U ČL.13. MEDJUNARODNE
KONVENCIJE ZA IZJEDNAČENJE NEKIH PRAVILA O SUDARU
BRODOVA, POTPISANE U BRUXELLESU 25.9.1910; 1
E).AKO JE POTRAŽIVANJE NASTALO USLIJED PRUŽANJA
POMOĆI ILI SPASAVANJA;
F).AKO JE POTRAŽIVANJE OSIGURANO POMORSKOM
HIPOTEKOM ILI MORTGAGEOM NA ZAUSTAVLJENOM BRODU.
2).AKO SUD NA ČIJEM PODRUČJU JE BROD ZAUSTAVLJEN
NIJE NADLEŽAN ZA ODLUČIVANJE O PREDMETU SPORA. TADA
JAMSTVO ILI DRUGO OSIGURANJE DANO U SMISLU ČL.5. RADI
UKIDANJA ZABRANE PUTOVANJA BRODA IMA SLUŽITI KAO
OSIGURANJE ZA IZVRŠENJE PRESUDE KOJA ĆE BITI DONESENA
OD SUDA NADLEŽNOG ZA IZVRŠENJE PRESUDE KOJA JE DONESENA
OD SUDA NADLEŽNOG DA ODLUČUJE O PREDMETU SPORA, A
SUD ILI DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST MJESTA
ZAUSTAVLJANJA ODREDIT ĆE ROK UNUTAR KOJEG JE PREDLAGAČ
DUŽAN PODNIJETI TUŽBU NADLEŽNOM SUDU.
3).AKO JE SPORAZUMOM STRANAKA PREDVIDJENA
NADLEŽNOST DRUGOG SUDA ILI ARBITRAŽE, SUD MO2E
ODREDITI ROK U KOJEM OSOBA KOJA JE TRAŽILA
ZAUSTAVLJANJE BRODA MORA PODIČI TUŽBU O PREDMETU SPORA.
4).AKO U SLUČAJEVIMA PREDVIDJENIM U PRETHODNA DVA
STAVA TUŽBA NIJE PODIGNUTA U ODREDJENOMROKU. OSOBA ČIJI
JE BROD ZAUSTAVLJEN MOŽE ZATRAŽITI UKIDANJE ZABRANE
PUTOVANJA BRODA I VRAČANJE JAMSTVA.
Ivković,Privremene mjere na brodu
161
5).OVAJ SE ČLAN NEĆE PRIMJENJIVATI U
SLUČAJEVIMA NA KOJE SE PROTEŽU ODREDBE IZMIJENJENE
KONVENCIJE O PLOVIDBI NA RAJNI OD 17.10.1868.
+++++++++++
Riječi “ima služiti” možda ne davaju pravo značenje.
Engleski tekst je “..shall specifically provide” a
francuski “....devra garantir l’execution”. Moglo bi se
dakle zaključiti da bi kod davanja jamstva ili garancije,
trebala biti uključena klauzula da će jamstvo ili
garancija biti podložni čl 7. st.2. Konvencije.
Vidi kod st.2.
Ovaj član rješava važna pitanja iz meritorne
nadležnosti. Treba ali spomenuti, da situacija u pogledu
nadležnosti nije rješenja, na pr. kod primjene Hamburških
pravila, koja u svom čl. 21 , imaju propise koji su
prilično u suprotnosti sa propisom ove konvencije. 2
Prema ČORIĆ (str. 52), Konvencija je preuzela
koncepciju engleskog prava jer je predvidjela uvjete pod
kojima sud može steći nadležnost u meritumu, i nastavlja:
" Ali da bi bar donekle stvorila kompromisno
rješenje, Konvencija je uvjete pod kojima sudovi zemlje u
kojoj je izvršeno zaustavljanje mogu biti nadležni
odlučivati o predmetu spora, podijelila prema dva
kriterija. Prvi kriterij više odgovara zemljama
kontinentalnog prava, i tu spadaju uvjeti opće naravi (
nadležnost utvrđjena unutrašnim pravom zemlje u kojoj je
izvršeno zaustavljanje, redovno boravište ili poslovno
sjedište predlagrača, mjesto nastanka pomorskog
potraživanja i vrijeme nastanka pomorskoga potraživanja)
i drugi kriterij povezan s prirodom potraživanja (ako se
radi o potraživanjima nastalim u povodu sudara,
spašavanja, mortgageom ili pomorskom hipotekom na
brodu).(48)"
Ista autorica, ukazuje na tom mjestu na vrlo važnu
okolnost, da Konvencija nije riješila pitanje da li je
potrebno tražiti priznanje presude na temelju koje se
traži eventualno izvršenje u zemlji koja nije zemlja u
kojoj je brod zaustavljen.
Autorica na str.53 ukazuje i na problem da li postoji
meritorna nadležnost prema Konvenciji, ako do
zaustavljanja uopće nije došlo, jer je dano odgovarajuće
jamstvo ili drugo osiguranje. Mislim da to pitanje koje
može biti interesantno u inostranstvu, ne bi došlo do
primjene kod nas, jer se kod nas ne može dati jamstvo bez
Ivković,Privremene mjere na brodu
162
privremene mjere, odnosno ako se takovo jamstvo daje ono
se daje obično na osnovu vansudskog dogovora, i u takovom
dogovoru može se ugovarati i nadležnost.
Vidi st.3.
Mislim da bi po našem pravu, novčani polog, položen
kod nas, stvarao forum imovine. U stvari, mislim, i jedan
manji formalni iznos položen kod nas stvarao bi forum
movine, a ostatak bi se mogao pokriti garancijom ili na
koji drugi način. Osim toga domaći vjerovnici i
zahtjevaju domaću nadležnost (inače ne prihvaćaju
garanciju P&I kluba) a inostrani vjerovnici postupaju,
shodno gornjem, prema svojim interesima. Konvencija nema
propisa u vezi problema potrebe priznavanja meritorne
presude kod suda gdje se nalazi zasiguranje. Izgleda da
bi, obzirom na činjenicu da je Konvencija izričito
unijela taj propis, trebalo smatrati da nema potrebe
za priznavanjem presude, već da bi se
predlagatelj/tužitelj mogao direktno naplatiti kod suda
gdje se nalazi zasiguranje. Međutim, izgleda da se u
praksi zahtjeva priznanje, vjerojatno zbog toga što sud
kod kojega se nalazi zasiguranje, ne želi inostranu
presudu, na svoj rizik, ocijenjivati, bez propisanog
postupka. Naime, sigurno je da kada se brod ne bi bio
oslobodio, jer nije bilo dato zasiguranje, prisilno
izvršenje protiv broda, ne bi se moglo provesti bez
propisanog postupka priznavanja inostrane presude.
Garancije koje se daju prema standardnom tekstu
P&I udruženja sadrže i ugovorenu nadležnost. Istina je
da ta sama ugovorena nadležnost ima formalne manjkavosti,
jer je ugovara P&I, a spor se kod nas vodi "ad personam"
protiv (obično) vlasnika broda, ali tuženi ne prigovaraju
nadležnosti, jer bi imali poteškoća sa P&I, koji je za
njih dao garanciju i pristao na ugovorenu nadležnost, a i
snašanje troškova postupka itd.
STAV 1
Propis prvenstveno ostavlja meritornu nadležnost koja
postoji i po lex fori.
Meritornu nadležnost, propis daje i za točno određene
dodatne slućajeve, što znači da će sud zaustavljanja
imati meritornu nadležnost i onda, ako je po lex fori ne
bi imao, a meritorno odlučivanje odnosi se na jedan od
nabrojanih slučajeva. Litt.a), daje meritornu nadležnost
sudu zaustavljanja, koja, po našem pravu, ne bi
vjerojatno inače postojala. Slično se može reći i za
litt. b)., c)., d)., e). i f)., odnosno u praksi, je
monogo jednostavnije pozivati se na kogentni propis
Ivković,Privremene mjere na brodu
163
konvencije, nego na propise našeg prava. Važno je
istaknuti na pr. da konvencija (litt.a).) daje
nadležnost, po tužiteljevom boravištu ili sjedištu,
kao što to na pr. daje čl.52 ZPP u odredjenim
slučajevima. Litt. b). nije po forum solutionis nego po
forum nascendi, po litt. c)., prema vremenskom (?)
odnosno subjektivnom elementu, jer je pojam "putovanje"
vrlo nedefiniran pojam.
BERLINGIERI je dao definiciju putovanja u smislu
konvencije. 3
Prema litt.d)., i ostalima naš sud može dobiti
nadležnost, koju inače ne bi imao, jer prema tekstu
konvencije, postoji nadležnost suda zaustavljanja, ako
inače ne bi imao nadležnost, za, recimo, spasavanje,
sudare i sl. za koje, možda, po ZPP ili drugom zakonu ne
bi naš sud inače imao nadležnost. Međutim judikatura
zauzima i drugačija stajališta pa smatra da Konvencija,
ako brod ne vije zastavu države članice, i dolazi do
privremene mjere, sud nema nadležnost. Tako Kasacioni sud
smatra da talijanski sud nema nadležnst u nekim
slučajevima tražbina inostranih pomoraca. 4 Vidi i
čl.8.st.2.
Litt. f). je vrlo važna jer ona daje meritornu
nadležnost nad stranim brodom, na kojem se nalazi
hipoteka odn. mortgejdž. Naši sudovi bi prema tome, u
takovom slučaju, djelovali u slijedećim fazama bazirano
na konvenciji:
-(A) izdavanja privremene mjere,
-(B) meritorno odlučivanje o stranoj hipoteki odn.
mortejdžu. Međutim tim propisom Konvencije, dobili bi
nadležnost i inostrani sudovi, za meritorno
odlučivanje o našim hipotekama i mortgejdžima.
Pošto se u čl. 991. st.1. toč.2. PZ određuje da se na
stvarna prava primjenjuje zakon državne pripadnosti, to
znači da sud mora prvenstveo utvrditi koji se zakon
primjenjuje na stvarna prava i onda podredno primjeniti
taj zakon. Konkretno u slučaju mortgejdža, treba
primjeniti i davanje u posjed vjerovniku, ako taj to
zatraži, na osnovi ugovora o mortgejdžu. To davanje u
posjed morao bi sud provesti, po potrebi, na zahtjev, i
prisilnim putem. To zahtjeva Konvencija u ovom propisu, a
dozvoljava i naš zakon u čl. 202. st.l. i čl. 977. st.l.
PZ.
STAV 2
Ivković,Privremene mjere na brodu
164
Propis daje i rješenje, ako sud nema meritornu
nadležnost, kako će se u tom slučaju postupiti u pogledu
zasiguranja, na osnovu konvencije i u pogledu roka za
ulaganje tužbe. 5
U pogledu zasiguranja, mora biti jasno određeno u
pravcu da će zasiguranje služiti za izvršenje presude
meritorno nadležnog suda. 6
Po mom mišljenju, u rješenjima koja se osnivaju na
propisima Konvencije, odredbu o sudu kod kojega se mora
uložiti tužba, trebalo bi bazirati na propisu čl.7., i
tek dodatno na propisu iz domaćeg prava i to navesti u
rješenju. To zahtjeva ZPP u članu 338 st. 4.
Ističe se da se u st.2. veli SHALL FIX THE TIME, a u
st.3., kada se stranke sporazume o nadležnosti, veli se
MAY FIX THE TIME. 7
St. 2. odredjuje da sud zaustavljanja mora odrediti i
rok u kojem se mora podnijeti tužba nadležnom sudu, ako
sud zaustavljanja nema nadležnost za meritum. 8 Taj će
rok morati odrediti odmah, ako nema meritorne
nadležnosti. 9 Prema propisu st.2. izgledalo bi da sud
mora odrediti rok u kojem se mora podignuti tužba samo
onda ako taj sud istovremeno nema i nadležnost in
meritum. Mislim da to nije logično, jer ostavlja previše
slobode predlagatelju. U ostalom, mislim da bi
određivanje tog roka trebalo smatrati kao postupovno
pitanje, koje se dakle određuje po lex fori.Postavlja se
pitanje da li je naš sud u takovom slućaju vezan odredbom
čl. 981 st.2. P2 (15 dnevni rok) ili ima ovlaštenje da
odredi razuman rok. Mislim da kada dodje do prim-jene
konvencija, sud ima pravo dati razuman rok i nije vezan
odredbom cit. člana PZ-a. Ističe se da je 15 dnevni rok,
katkada prekratak, naročito ako je ugovorena arhitraža u
New Yorku ili Londonu, i sl.
Propis na neki način rješava slučaj postupaka u dvije
ili više nadležnosti. Zasiguranje određeno od strane
jednog suda u postupku zaustavljanja ostaje na
raspolaganje da se namiri presuda izrečena od drugog suda
koji sudi in meritum.
St. 2. propisuje i u vezi sa zasiguranjem. Bitne su
riječi koje glase: SHALL SPECIFICALLV PROVIDE THAT IT IS
GIVEN AS SECURITY FOR THE SATISFACTION OF ANY JUDGMENT
WHICH MAY EVENTUALLY BE PRONOUNCED BY A COURT HAVING
JURISDICTION SO TO DECIDE...."
STAV 3.
Ako stranke ugovore nadležnost in meritum, nekog
drugog suda ili arbitraže, tada sud zaustavljanja može
Ivković,Privremene mjere na brodu
165
odrediti i rok u kojem se tužba kod tog drugog suda ili
arbitraže mora podignuti na traženje 10 stranke ili
stranaka. 11
STAV 4.
Predviđa se pravo traženja oslobađanja broda i/ili
zasiguranja, ako tužba nije podignuta u roku. Lex fori će
određivati eventualnu dužnost tužitelja da obavjesti spis
privremene mjere o podizanju tužbe, kao i pružiti dokaz o
tome.
U stranoj sudskoj praksi, naročito u Engleskoj,
problem sudske nadležnosti u vezi sa davanjem pologa ili
garancije, bio je u nekoliko slučajeva razmatran.
Queen's Bench, Admiralty Court, razmatrao je predmet
The "PRINSENGRACHT" 12. U kratko, teret je na brodu bio
oštećen. Advokati vlasnika tereta zatražili su od
brodovlasnika/vozara naknadu štete. Prije dolaska broda u
luku iskrcaja u Engleskoj, zatražili su od advokata
brodovlasnika pismenu garanciju dajući predloženi tekst
iste, u kojoj je predviđena sudska nadležnost u
Engleskoj. Prije nego je izdan tzv. writt, advokati
brodovlasnika položili su kod Admira.lty and Commercial
Kegistry t.zv. BAIL BOND (prema tekstu predviđenom u
Order 75, Rule 16 - to je dokumenat koji izdaju treće
osobe, ali koji ne sadrži priznanje nadležnosti za brod.)
Odmah nakon što je bio položen taj BAIL BOND advokati
tereta taražili su zaustavljanje broda (arrest).
Brodovlasnik je zatražio sudsku odluku da 11 se može
aretirati brod, ako postoji BAIL BOMD, smatrajući da BAIL
BOND predstavlja brod, t.j. RES,
Stav brodovlasnika bio je baziran na presedanima kao
The "Maifrid" /1943/ 77 Ll.L.R.,127, gdje je sudac
Bucknill, rekao:
"From the time the defendant to the action appeared
and the bail was put in, the bail represented the res.”
Sud je odlučio da je arrest opravdan. Bit problema
bio je u pitanju nadležnosti.
Čl. 7. Konvencije 1952 određuje da sud države gdje je
brod aretiran, ima i nadležnost u meritumu, iz čega
slijedi da postoji nadležnost i za mjeru osiguranja i za
meritum. Treba povezati problem sa čl. 3 (2) Konvencije,
prema kojoj aretiranje broda ne bi bilo dopušteno ako je
dat polog. Doduše cit. čl. 3. dopušta ponovno
zaustavljanje ako postoji kakav drugi opravdani razlog. S
druge strane čl. 7. ne daje osnova da bi se smatralo da
je davanje pologa ekvivalent aretiranju. Drugim riječima,
davanje pologa ne bi stvaralo meritornu nadležnost.
Ivković,Privremene mjere na brodu
166
Zbog toga je opravdano aretiranje.13
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
167
(1) Čl. 13. Konvencije o sudarima, 1910: “Odredbe
ove konvencije primijenit će se i na naknadu štete koju
je neki brod nanio drugom brodu, njegovu teretu ili
osobama na njemu, vršenjem ili propuštanjem nekog manevra
ili nepridržavanjem propisa, pa čak i ako nije došlo do
sudara.”
(2) Može doći do sukoba između propisa dviju
konvencija. Za kraći opis problema vidi Ivković,
Hamburška pravila, Priručnik, 1944, str. 123, 125.
(3) (3) BERLINGIERI: Ratifica delle Conv. Bruxelles
1952 ........, Dir. Marittimo 1978, p. 148 “.....
nell’ambito di uno stesso viaggio tutti i crediti che
sono sorti nel corso della navigazione della nave, se
questa e adibita ad una linea, della partenza da un porto
capolinea all’arrivo nell’altro porto capolinea alla fine
del viaggio semicircolare laddove, nel caso di impiego
della nave in base a charter-party, occore distinguere a
seconda che la nave compia o meno un periodo di
navigazione in zavorra: in caso affermativo, se la nave
compie una navigazione in zavorra, per viaggio deve
intendersi il viaggio circolare, o comunque alla
navigazione compiuta con carico a bordo, deve aggiungersi
la navigazione compiuta in zavorra per raggiungere il
successivo porto di caricazione.”
(4) Corte di Cassazine 25. svibnja 1993 No. 5848,
Equinox Shipping Co. Ltd. c. Ryszard Lyko et. al., Dir.
Mar. 1994 str. 157; Vrlo kritična nota Berlingieri-a.
(5) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 118.
Vidi: The “Nordglimt” /1987/ 2 Lloyd’s Rep. 470, 481.
(6) To bi značilo da ako sud određuje narav, iznos
itd. morao bi u privremenoj mjeri navesti otprilike: “Sud
će osloboditi brod ako protustranka položi kod suda iznos
od .........................., koji će iznos temeljem čl.
7. st. 2. Konvencije ......... 1952, služiti za izvršenje
presude koju će donijeti meritorno nadležan sud.” Ili
slično.
(7) (7) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 153.
(8) (8) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 153.
Ivković,Privremene mjere na brodu
168
(9) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 154. “The
obvious consequence is that the time within which the
claimant must bring an action on the merits must be fixed
by the court that authorizes the arrest concurrently
with such authorization.
The court that authorizes the arrect must, therefore,
make a preliminary assessment of whether it has
jurisdiction to decide upon merits or not, since if it
has no such jurisdiction it must, when authorizing the
arrest, imediately fix the time within which the
claimant shall bring an action on the merits before the
competent court.»
(10)Berlingieri, F.,Arrest of Ships, 8tr.l53.
(11) Ističe se da se u st.2. veli SHALL FIX THE
TIME, a u st.3., kada se stranke sporazume o
nadležnosti, veli se MAY FIX THE TIME, dakle ovisi o
sudu. - Berlingieri, F.,Arrest of Ships, str.151.
(12) /1993/ 1 Lloyd's Rep. 41 - Mr. Justice Sheen.
(13)Berlingieri F., Legittimita di un sequestro dopo
la cconcessione di garanzia. l'art. 7, para 1., della
Convenzione đi Bruxelles sul sequestro di navi, Dir.Mar.
1993, 854.
Ivković,Privremene mjere na brodu
169
str.169
ČL.8.
1).ODREDBE OVE KONVENCIJE PRIMJENJIVAT ĆE SE U
DRŽAVAMA UGOVORNICAMA NA SVE BRODOVE KOJI VIJU ZASTAVU
JEDNE OP DRŽAVA UGOVORNICA.
2).BROD KOJI VIJE ZASTAVU DRŽAVE NEUGOVORNICE MOĆI
ĆE BITI ZAUSTAVLJEN NA PODRUČJU DRŽAVE UGOVORNICE
RADI JEDNOG OD POTRAŽIVANJA NABROJENIH U ČL.1. ILI
DRUGOG POTRAŽIVANJA ZA KOJI NACIONALNI ZAKON TE
DRŽAVE UGOVORNICE DOPUŠTA ZAUSTAVLJANJE.
3).MEDJUTIM, SVAKA DRŽAVA UGOVORNICA MOŽE U
CIJELOSTI ILI DJELOMIČNO USKRATITI BLAGODATI OVE
KONVENCIJE DRŽAVAMA NEUGOVORNICAMA I OSOBAMA KOJE U
VRIJEME ZAUSTAVLJANJA NEMAJU REDOVNO BORAVIŠTE ILI
GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE U *** DRŽAVI UGOVORNICI.
4), NIČIM SE U OVOJ KONVENCIJI NE MIJENJA NITI DIRA
U UNUTRAŠNJE ZAKONE DRŽAVA UGOVORNICA KOJI SE ODNOSE
NA ZAUSTAVLJANJE BRODA NA PODRUČJU DRŽAVE ČIJU
ZASTAVU BROD VIJE OD STRANE OSOBE KOJA IMA REDOVNO
BORAVIŠTE ILI GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE U TOJ DRŽAVI.
5). RADI PRIMJENE OVE KONVENCIJE SMATRAT ĆE SE DA
SVAKI TREĆI, OSIM IZVORNOG PREDLAGAČA, KOJI JE
STEKAO POMORSKO POTRAŽIVANJE SUBROGACIJOM , CESIJOM
ILI NA DRUGI NAČIN, IMA ISTO REDOVNO BORAVIŠTE
ILI ISTO GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE KAO I IZVORNI
VJEROVNIK.
***Veza st.3. : U engleskom tekstu glasi: “in one of
the Contracting States”, francuski “dans une Etat
contractant”, talijanski “in uno Stato Contraente” – pa
bi možda bilo bolje prevesti “u jednoj” od država
ugovornica.
STAV 1.
Prema tekstu stava 1. nema spora da se Konvencija
mora primjeniti na sve brodove koji viju zastavu
zemlje ugovornice. 1 - U pogledu pitanja u kojem času
treba ocijeniti zastavu, koju vije brod smatra se
općenito u doktrini, da je bitan čas zaustavljanja
broda. 2
Može se postaviti pitanje, da li se konvencija
primjenjuje i na slučajeve, kada brod nije sposoban za
plovidbu, kada je brod na pr. nasukan, potonuo ili
oštećen tako da se praktički više ne može popraviti.
Doktrina smatra da bi se moglo primjeniti stajalište
zauzeto u vezi sa konvencijom o privilegijama i
hipotekama, gdje se je u glavnom zauzelo stajalište da se
privilegiji i hipoteke ne gase u gore spomenutim
Ivković,Privremene mjere na brodu
170
slučajevima. 3 Prema konvenciji o upisu, brod ima
pripadnost prema zastavi, koju ima pravo vijoriti. 4
Postoji i problem eventualne dvostruke registracije.
Nema definitivnog stajališta, jer čl.8. ne daje odgovor,
pa postoji mišljenje da bi se ipak moglo smatrati da se
treba ravnati prema zastavi koju brod vije, ali to nije
sigurno. 5
Ovaj stavak postavlja i neka sporna pitanja.
Pitanje primjene Konvencije došlo je u postupku koji
se je vodio kod OPS Rijeka u predmetu V-R-I-28/89-2, u
kojem je predlagatelj bila jedna italijanska firma, koja
je snabdjela gorivom brod BORAS, čiji je vlasnik bila
turska firma, i koji je brod vijao tursku zastavu.
Turska nije država ugovornica. Snabdjevanje gorivom je
"maritime claim" po čl.l. st.l. toć. k), a i po tada
važećem čl. 677 st.3. toč.7. ZPUP (čl. 678 PZ).
Prvostepeni sud je primjenio odredbe čl. 979 do 993
ZPUP-a, iako je u prijedlogu za privremenu mjeru bilo
traženo da se primjeni Konvencija, istićući da su i
Italija i Jugoslavija ratificirale i promulgirale
navedenu Konvenciju. I drugostepeni sud je zauzeo
stajalište:
PSH u Rješenju II-Pž-2202/89-2 (OPS RI V-R-I-
26/89-2):
"...prvostepeni sud nije primjenio odredbe
Konvencije, već odredbe ZPUP-a, a što je u skladu
sa odredbom čl. 867.st.l. toga Zakona prema kojoj
odredbi se pravila o postupku izvršenja i osiguranja na
brodovima iz tog zakona odnose na sve brodove koji se
nalaze na obalnom moru i unutrašnjim vodama
SFRJ".(Cl.867.st.l. ZPUP).» Odredbama ovog dijela zakona
odredjuju se pravila o postupku izvršenja i osiguranja
na brodovima koji se nalaze na obalnom moru i
unutrašnjim vodama SFRJ." (Slično i čl. 867 PZ).
Iako brod nije imao zastavu države ugovornice,
stajalište je II.st. suda da se ne primjenjuje
konvencija već ZPUP, temeljem čl. 867.st.l. ZPUP
(667 PZ). Mislim da je ovo stajalište bilo
neprihvatljivo i u vrijeme donošenja istog, a pogotovo
sada nakon Ustava R. Hrvatske, koji u čl. 134, propisuje
da konvencije imaju veću snagu od zakona. 6 Čak i u
slučaju neprimjene konvencije, mislim, da bi polazni
propis trebao biti Čl.8. konvencije a ne čl. 867.st.l.
ZPUP.
Ivković,Privremene mjere na brodu
171
U gornjem primjeru, vjerovnik je firma iz Italije, a
Italija je ratificirala konvenciju, pa bi, po mom
mišljenju, trebalo utvrditi činjenicu (redovno
boravište ili glavno poslovno sjedište vjerovnika u
državi ugovornici) u smislu čl.6. st.3. Konvencije i
onda utvrditi da brod vije zastavu zemlje NE-ugo-vornice
i konačno da li će se primjeniti na takav brod u smislu
čl.8. st.2. i Konvencija i lex fori, primjenom čl. 976.
st.2. PZ (prije čl. 981 ZPUP) i ograničiti samo na
pomorske tražbine iz čl. 878.st. 1. i 2. PZ, u vezi sa
uzajamnošću, ili će se primjeniti ZIP jer nema
uzajamnosti. Smatra se da se Konvencija primjenjuje i na
brodove koji viju zastavu države Neugovornice, kada se
zaustavljaju u državi ugovornici.
Vidi st.3.
ĆORIĆ na str. 53. ukazuje na još jedan problem:
"Ako brod koji vije zastavu države neugovornice može
biti zaustavljen u odnosu na pomorska potraživanja
koja nisu priznata prema lex fori, može se postaviti
pitanje da li se u tom slučaju i druge odredbe Konvencije
mogu primjeniti.
Smatramo da bi se i druge odredbe Konvencije (npr.
one koje se odnose na regulaciju pitanja koji brod može
biti zaustavljen) mogle primjeniti(55)."
Pitanje je dakle, da li se na pr. propis Čl. 3.
Konvencije o tome koji se brod može zaustaviti
primjenjuje i na brodove koji viju zastavu države NE-
ugovornice ? O tome je pisao vrlo interesantno
Berlingieri, a u vezi sa presudom jednog talijanskog
suda. 7 Njegovo je stajalište, u skladu sa stajalištem
ĆORIĆ-eve tj. da bi se zapravo trebalo primjeniti ostale
propise konvencije makar se radi o brodu koji vije
zastavu države NE-ugovornice. 8 U tom pravcu izjasnila se
je i italijanska judikatura. 9
U svom osvrtu na knjigu Vincenzinia, 10 Berlingleri je
to pitanje razradjivao i dalje 11 gdje doslovce piše:
"Sembra peraltro che, sebbene l'applicazione
dell'art,2. nella parte che esclude l'ammissibilita' del
sequestro per crediti diversi da quelli elencatl
nell'art.l sia espressivamente esclusa, quella di
numerose altre norme della convenzione discenda,
necessariamente dal richiamo, contenuto nell'art.8 para
1. all art. 1. Cio’ vale per le disposizioni, contenute
Ivković,Privremene mjere na brodu
172
nell'art.3. paras. 1,2 e 4, che individuano le navi in
relazione alle quali il sequstro e’ consentito; per
quelle dell'art.5 che regolano alcuni aspetti
procedurali; per quelle del art.6 che individuano la
legge applicabile con riguardo alla responsabilita' per
danni e, in genere, alla procedura; per quelle
dell'art,7., che prevedono i casi in cui il giudice del
sequestro ha giurisdizione sul merito. Cio' trova
conferma nel disposto del successivo para.3. dell
art.8. il quale dispone che gli Stati contraenti hanno
la facolta' di escludere in tutto o in parte dai benefici
della convenzione qualsiasi Stato non contraente o
qualsiasi persona che non ha, al momento del sequestro,
la sua residenza abituale o il centro principale dei
propri affari in uno Stato contraente. Poiche' questo
paragrrafo inizia con una congiunzione avversativa
(toutefois-nevertheless), e' indubbio il collegamento con
il paragrafo precedente. Cio' porta alla conclusione che
il disposto del para 2. ha 1'effetto di applicare
tutta la normativa uniforme (fatta eccezione per
l'art.2, nella parte sopra indicata) alle navi che hanno
nazionallta' dl stati non contraenti, in difetto di
esclusione (parziale) da parte degli Stati contraenti."
Stav BERLINGIERI-a, koji ga je prvi puta iznio
ranije, a sada ga detaljnije potvrdio, dovodi u sumnju i
stav naših sudova, kao na pr. onaj naveden gore u
predmetu Pž-2202/89.
Činjenica je da je taj stav BERLINGIERI-a dosta
osamljen, i da je na pr. u protivnosti sa stavom
VINCENZINI-a, ali je takodjer ćinjenica da se je o
primjeni Konvencije relativno malo pisalo.
Postavlja se pitanje primjene Konvencije i u slučaju
kada se radi o brodu koji je pod bare - boat charterom, 1
ima pravo da vije zastavu temeljem registracije (upisa) u
registar koji to dozvoljava (Vidi čl. 202 st.l.
toč.l.PZ.). Smatra se da će se Konvencija primjeniti u
državi X gdje se brod zaustavlja, ako vjerovnik, stranka
predlagatelj, ima redovno boravište ili glavno
poslovno sjedište u državi X i ako je brod zapravo osnov-
no pripadao pod zastavu države X ( Vidi st.4. ovog Čl.),
ali privremeno vije drugu zastavu države Y.
Konvencija se neće primjeniti ako se radi o brodu
koji vije zastavu države X, samo na osnovu bare-boat
chartera, i zaustavlja se u državi X. 12
Vidi i čl. 976 PZ.
Vidi čl. 16 "Promjena zastave", Konvencije
o privilegijama.....l993, prijevod mg. Dorotea Corić,
UPP 3-4 (-135-136).
Ivković,Privremene mjere na brodu
173
STAV 2.
Propis omogućava da se brod koji vije zastavu države
NE-ugovornice može zaustaviti za pomorske tražbine iz
čl.l. konvencije, a i za pomorske tražbine koje propisuje
fori lex. Kod nas to znači prvenstveno props čl.
976.st.l. i 878. PZ., odnosno čak i svih potraživanja u
slučaju primjene čl. 976. st.2. tj. ako ne postoji
uzajamnost. 13 Ovakav propis bio je i intencija
sastavljaća konvencije. 14
Prema tome se može zaključiti da obzirom da se jedan
brod može sekvestrirati i zbog potraživanja koja nisu
navedena u konvenciji, slijedi da tada kada se zaustavlja
na osnovu lokalnih propisa, a ne na osnovu pomorskih
tražbina iz čl. 1., dolaze do primjene i svi ostali
rekviziti iz lokalnih propisa. Tako na pr. talijanska
doktrina smatra da u slučaju zahtjeva za
zaustavljanje stranog broda koji vije zastavu države NE-
ugovornice, treba dokazati i periculum in mora, jer to
traži talijanski zakon, iako to ne traži konvencija. l5
Dapače, u cit. predmetu, iako se je radilo o potraživanju
koji je naveden i u čl.l., ali se je radilo o brodu koji
vije zastavu države NE-ugovornice, ipak je primjenio
lokalni zakon, tj. razmatrao je da li je zadovoljen
zahtjev o postojanju periculum in mora, i kada je
utvrdio da ne postoji, odbio je zahtjev. 16
Postoje međutim i druga mišljenja prema kojima ako se
radi o potraživanju koje je navedeno u čl.l. konvencije,
ne bi trebalo primjeniti ostale rekvizite lokalnog
propisa. 17
U slučaju zaustavljanja broda koji vije zastavu
države NE-ugovornice, doktrina u Italji nije jedinstvena.
Ima mišljenja da bez obzira na propise Konvencije, treba
utvrđivati periculum in mora, dok dio doktrine smatra da
to ovisi o tome, da li se je odlučilo u smislu čl. 8. st.
2. primjeniti "maritime claims" iz čl.l. Konvencije ili
lex fori. Taj dio doktrine smatra da ako se primjenjuje
čl.l. Konvencije, da se tada imaju primjenitl i ostali
propisi iz Konvencije, u pozitivnom i negativnom smislu,
pa prema tome ne treba niti utrđivati vjerojatnost
opasnosti (periculum in mora), dok bi to trebalo
utvrđivati, ako se primjeni lex fori (koji to traži).
Konkretno kod nas ZIP traži vjerojatnost opasnosti ali
Konvencija to ne traži. 18
Problem zaustavljanja broda postoji u slučaju ako
vije zastavu države NE-ugovornice i ako se radi o brodu
koji nije u vlasništvu dužnika. Francuska judikatura
Ivković,Privremene mjere na brodu
174
dozvoljava razmatranje veze između vlasnika. Apelacioni
sud u Aix-En-Provence, u predmetu "MORGOL", donio je
odluku 29.03.1992, u kojoj je dozvolio temeljem,
zaustavljanje broda, pozivajući se na čl. 8(2).
Istovremeno je temeljem čl. 3(2) dozvolio zaustavljanje
iako se formalno nije radilo o istim brodovlasnicima, ali
je kapital oba brodovlasnika bio u vlasništvu iste pravne
osobe. 19
Prema dikciji čl. 10 Konvencije, ovu primjenu ne
treba prijaviti kao rezervu.
STAV 3.
U pogledu eventualne primjene popisa pomorskih
tražbina iz čl.l., ovdje se propisuje da se ostavlja
mogućnost državama ugovornicama da odluće da li će ih
primjeniti ili ne, na brodove koji viju zastavu države
NE-ugovornice, kao i na osobe koje u vrijeme
zaustavljanja broda nemaju redovno boravište ili glavno
poslovno sjedište u jednoj državi ugovornici. To se
odnosi na slučajeve kada je npr. vlasnik kompanije u
jednoj državi a brod vije zastavu druge države.
Vidi st. 1.
Za naglasiti je da to pravo rezerve nije navedeno u
čl. 10 Konvencije, pa se može zaključiti da ne treba biti
deklarirano u času polaganja ratifikacionih
instrumenata.20 Međutim, ipak bi to trebalo učiniti u
zakonu, propisu, što je, mislim, možda učinjeno u čl.
976. PZ, iako bi možda dikcija mogla biti jasnija ako se
je to želilo postići. U stvari sistem Konvencije je
prikladniji.
STAV 4.
Ovaj stav daje poseban procesni položaj osobi koja
ima redovno boravište ili glavno poslovno sjedište u
državi u kojoj se zahtijeva sekvestar, međutim, to pravo
je samo iskonsko, a ograničeno je propisom st. 5. za
slučaj derivativnog stjecanja aktivne legitimacije. 21 To
stavlja u dužnost sudu da razmotri i boravište odn.
glavno poslovno sjedište osobe koja je vjerovnik.
STAV 5.
Propis da svaki treći koji je stekao pomorsku
tražbinu na opisani način, zadržava u svrhu nadležnosti
suda redovno boravište odnosno sjedište, unesen je
vjerojatno iz razloga propisa čl. 7. st. 1. litt. a).
Ivković,Privremene mjere na brodu
175
Konvencije, jer bi moglo doći do primjene konvencije i
tamo gdje ona ne bi dolazila do primjene, cediranjem u
korist osobe koja ima boravište ili sjedište u zemlji
zaustavljanja.
Smatram da bazirajući se na doktrini, treba imati na
umu činjenicu da se propisi konvencije razlikuju od PZ-a,
pa prema tome ovo pitanje primjene konvencije i na
brodove koji viju zastavu države NE-ugovornice, ima i te
kako važan značaj za praksu. U krajnjoj liniji, moglo bi
doći i do retorzije, ako se primjena konvencije isključi.
Doktrina prihvaća ovaj stav.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
176
(1) DIKA: “Konvencija se, pojednostavljeno rečeno,
odnosi na zaustavljanje brodova neke od država ugovornica
na području bilo koje države ugovornice, osim brodova
koji viju zastavu države zaustavljanja kada je
zaustavljanje zahtijevala osoba koja ima uobičajeno
boravište ili glavno mjesto poslovanja u toj državi, i to
samo s obzirom na tzv. pomorske zahtjeve (potraživanja).
str. 522 i sl.”
(2) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 28:
“Nothing is said Art. 8. in respect of the time when the
nationality of the ship must be established. There seems,
however, to be no doubt that the relevant time is when
the arrest is made.
Str. 22: “... ships flying the flag of a non-
Contracting State ........ The correct view seems to be
that all provisions of the Convention, save that of Art.
2. ......... apply also to such ships.62 It would in fact
be difficult to understand why a claimant can invoke the
benefit of Art. 1 and 2 and not those of Art. 3. paras. 1
and 4 or the benefit of Art. 7. para 1.63 This view is
supported by travaux preparatoires.”
(3) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 17: “...
whether the Convention applies to ships who are not
capable of navigation because they are stranded, sunken
or damaged beyond repair. A similar problem has been
considered with respect to the extinction of maritime
liens and mortgages or hypotheques and the prevailing
view has been that security is not extinguished until the
ship is physically in existence.(55)
(55) Vidi fusnotu br. 55 na str. 17.
..... as regards the Arrest Convention is linked
with the registration of the ship. ......Art. 8, paras. 1
and 2., for the Convention to apply a ship must fly the
flag of either a Contracting State or of a non-
Contracting State ............. the right of to fly the
flag ...... is linked with the registration of the ship
in the ships register of such state, the Convention only
applies to ships which are registered. If, therefore, a
ship is deregistered ........ the Convention does not
apply any more ........ On the contrary, the physical
conditions of the ship do not affect the application of
the Convention, provided the ship continues to be
registered.(57)
(57) Vidi fusnotu br. 57 na str. 17.
Ivković,Privremene mjere na brodu
177
(4) Convention on Conditions for Registration of
Ships 1986, Ženeva, veljača 1986.
“... ships have the nationality of the State whose
flag they are entitled to fly.”
(čl. 4. para. 2.)
(5) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 18: “A
ship may, however, have a dual registration ....... The
problem, therefore, arises whether, for the purpose of
the Arrest Convention, the relevant flag is that of the
State of temporary registration or that of the State of
the underlying register ......
.......... it is, on the basis of the text,
impossible to exclude from the scope of Art. 8, para 1.
ships registered in non-Contracting States temporarily
flying the flag of a Contracting State, it seems rather
difficult to apply at the same time this provision to
ships registered in a Contracting State, but temporarily
flying the flag of a non-Contracting State.”
(6) (1) Vrhovni sud Republike Hrvatske, Broj: II-
Rev-7/1989-2 od 3.12.1991; (VPS H. Pž-1207/88 od
6.6.1988; OPS RI P-1248/87 od 7.1.1988):
“U pogledu “ozakonjenja” članak 134. Ustava Republike
Hrvatske određuje da se međunarodni ugovori koji su
sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni
čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike, a po
pravnoj su snazi iznad zakona.”
(7) BERLINGIERI: “Note sull’ambito di applicazione
della Convenzione di Bruxelles del 1951 sul sequestro di
navi e sulla sequestrabilita di navi non appartenenti al
debitore”. Il Diritto Marittimo 1988, str. 804:
SLOBODAN PRIJEVOD:
Iz obrazloženja presude vidi se da je brodovlasnik
sekvestriranog broda, po nacionalnosti s Cipra,
prigovorio primjeni Konvencije iz 1952, jer čl. 8. para.
2. upućuje na lex fori u pogledu primjene zakona za
brodove koji nemaju zastavu države ugovornice, a
prigovorio je i nadležnosti suda u Raveni u pogledu
nadležnosti za meritum.
Prvi prigovor je ispravno odbijen od strane suda u
Raveni jer čl. 8. para. 2. jasno propisuje da brodovi
koji viju zastavu države koja nije članica, mogu biti
sekvestrirani u jednoj državi ugovornici bilo zbog bilo
kojeg pomorskog potraživanja navedenog u čl. 1. para. 1.
bilo zbog bilo kojeg drugog potraživanja u pogledu kojega
je dozvoljen sekvestar temeljem lex fori. Nesporno je
Ivković,Privremene mjere na brodu
178
prema tome da se čl. 1. para. 1. primjenjuje i na brodove
koji viju zastavu zemalja NE-ugovornica, dok se para. 2 u
svom prvom dijelu, koji izostavlja sekvestar brodova koji
viju zastavu zemalja ugovornica za potraživanja koja su
različita od onih pobrojanih u čl. 1. para. 1., ne
primjenjuje.
Drugi prigovor mogao bi imati osnov u tekstu čl. 8.
para. 2., koji se limitira potvrditi da brod koji ima
nacionalnost zemlje NE-ugovornice, može biti sekvestriran
za potraživanja pobrojana u čl. 1. para. 1.. Obzirom da
uistinu čl. 8. para. 1. predviđa primjenu Konvencije na
brodove koji viju zastavu zemlje ugovornice, limitirana
formulacija para. 2. mogla bi opravdati tezu da se ne
primjenjuje na brodove zemalja NE-ugovornica cijela
konvencijska normativa, nego samo čl. 1. para. 1. (i
treba dodati čl. 2.). Sud u Raveni odbio je ovu tezu o
ograničenju, zbog sadržaja narednog para. 3. u čl. 8.,
koji priznaje državama pravo da odbiju u cijelosti ili u
dijelu prednosti Konvencije u korist država NE-
ugovornica, ali taj para. 3. ne čini nikakovu razliku
unutar tog svog propisa a osim toga zbog sadržaja čl. 7.
koji predviđa jedino, za svoju primjenu, da je proveden
sekvestar broda a ne i to da brod vije zastavu jedne
države članice.
Ovaj posljednji argument ne izgleda uvjerljiv, jer
primjena Konvencije ne treba se opetovano navoditi u
svakom propisu Konvencije pa je prema tome primjena čl.
7. na brod koji vije zastavu jedne države NE-ugovornice
neovisan od formulacije čl. 7. već ovisi o primjeni
Konvencije, koja proizlazi iz pravilnog tumačenja čl. 8.
Prvi argument izgleda čvršći, naročito u vezi s
povezivanjem između drugog i trećeg paragrafa čl. 8. Taj
zahtjev postoji i u pogledu prvog paragrafa, pa se treba
upitati da li pravo dato državama iz para. 3. mora se
povezati sa para . 2. ili sa para. 1., ili pak i sa
jednim i sa drugim.
Čini mi se da treba prije svega razmotriti različite
formulacije para. 1. i para. 2. Dok, u stvari para. 1.
predviđa primjenu propisa Konvencije na sve brodove koji
viju zastavu država ugovornica, para. 2. se limitira da
predviđa mogućnost sekvestra za brod koji vije zastavu
jedne države NE-ugovornice za potraživanja pobrojana u
čl. 1. para. 1. uz one za koje je sekvestar dopušten po
lex fori.
Formulacija para. 2. može se odrediti iz namjere da
se limitira primjena uniformnih propisa na brod koji vije
zastavu jedne države NE-ugovornice po čl. 1. para. 1.,
odnosno isključiti primjenu, za takove brodove, iz čl. 2.
Ivković,Privremene mjere na brodu
179
gdje se zabranjuje sekvestar za potraživanja koji se
razlikuju od onih pobrojanih u čl. 1. para. 1. Iako
upotrebljena formulacija nije najsretnija, treba smatrati
da je posljednja ispravna.
Ako se dakle, na brod koji vije zastavu jedne države
NE-ugovornice primjenjuje čl. 1. para. 1., potrebno je da
se primjenjuju i sve ostale odredbe Konvencije koje su
povezane s tim propisom, koje su dakle sadržane u čl. 3 -
8.
Ako se čl. 1. para. 1. primjenjuje, potrebno je da se
može utvrditi koji brodovi mogu biti sekvestrirani i u tu
svrhu treba primijeniti para. 1. čl. 3., koji dopušta
sekvestar sister ship-a i brodova koji su spremni za
isplovljenje, para. 2. koji utvrđuje kriterije za
individualizaciju sister ship-a, para. 4. koji dopušta
sekvestar za jamstvo potraživanja u pogledu broda (?)
(“conduttore”).
Para. 3 čl. 8., koji počinje razdvojnim veznikom
(“nevertheless” “toutefois”) dopušta državama
ugovornicama da isključe u cijelosti ili djelomično
beneficije Konvencije državama NE-ugovornicama i osobama
koje u času sekvestra nemaju uobičajeno boravište ili
poslovno sjedište u jednoj državi ugovornici. Ovaj propis
treba svakako biti povezan sa para. 1., jer brod koji
vije zastavu jedne države ugovornice može biti vlasništvo
osobe ili društva koje nema uobičajeno boravište ili
poslovno sjedište u jednoj državi ugovornici. Na svaki
način smještaj ukazuje na mogućnost koja predviđena i u
vezi sa para. 2. tj. za brod koji vije zastavu jedne
države NE-ugovornice. Ako je to točno, kao što smatram da
jeste, slijedi zaključak da svi propisi koji štite
vlasnika sekvestriranog broda primjenjuju se i na brod
koji vije zastavu jedne države NE-ugovornice. Tako para.
3. čl. 3., koji isključuje novi sekvestar istog broda,
čl. 4. koji predviđa da brod može biti zaustavljen samo
od sudske vlasti, čl. 5. koji predviđa obavezu sudskih
vlasti da oslobode sekvestrirani brod ako se dade kaucija
i čl. 9. prema kojem Konvencija ne daje pravo progona.
Taj princip međutim ne vrijedi za čl. 6 i 7.
Sud u Raveni mora se je nakon toga upustiti u drugi
problem, tj. o mogućnosti sekvestra broda koji nije
vlasništvo dužnika. U stvari sud si nije niti postavio
taj problem, jer je iz prirode pomorskog potraživanja
radi kojeg je zatražen sekvestar zaključio da se brod
može sekvestrirati.
Rješenje problema, zahtjeva ispitivanje čl. 3. para.
4. i povezivanje sa čl. 9. Kao što je poznato, čl. 3.
para. 4. dopušta sekvestar broda datog u najam
Ivković,Privremene mjere na brodu
180
(locazione), radi garantiranja potraživanja protiv
brodara (conduttore) i utvrđuje da se taj propis
primjenjuje u svakom slučaju u kojem je osoba različita
od vlasnika broda, odgovorna za pomorsko potraživanje.
_ _ _
Iako ne sasvim izričito čl. 9. objašnjava da
Konvencija 1952, nije imala cilj da stvara nova prava,
različita od onih predviđenih u nacionalnim zakonima i
Konvencije o privilegijama i hipotekama iz 1926.
(7) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 22:
“.... ships flying the flag of a non-Contracting State
...... The correct view seems to be that all provisions
of the Convention, save that of Art. 2. ....... apply
also to such ships.62 It would in fact be difficult to
understand why a claimant can invoke the benefit of Art.
1 and 2 and not those of Art. 3. paras. 1 and 4 or the
benefit of Art. 7. para. 1.63 This view is supported by
travaux preparatoires.”
(8) Tribunale di Genova, 22.03.1994, Dir. Mar.
1994, 531 i sl.
“Le dispozioni della Convenzione di Bruxelles del
1952 sul sequestro di navi sono applicabili, ai sensi del
suo Art. 8. para 2., anche a navi battenti la bandiera di
Stato non contraente (3).
(3) vedasi, in senso conforme, Tribunale Ravenna
24.01.1987, Trademar c. Line island Marine Co., Dir.
Mar., 1988, 804; Trib. Ravenna 12.03.1994, Secnav Marine
c. Petromin, Dir. Mar. 1994, 217;
In senso contrario Cassazione, 25.05.1993, n. 5848,
Equinox Shipping c. Ryszard Lyko, Dir. Mar. 1994, 157;
Trib. Napoli, 19.03.1983, O.M.I. c. Somali shipping Ag.,
Dir. Mar. 1985, 65.”
(9) VINCENZINI E., Il sequestro conservativo di
nave straniera, 1988
(10) BERLINGIERI, Dirrito Marittimo, 1990, str.
1251. Slobodan prijevod:
Čini se da iako je primjena čl. 2. u dijelu koji
isključuje dopuštanje sekvestra za kredite koji su
različiti od onih navedenih u čl. 1., izričito navedena,
primjena mnogih ostalih propisa konvencije proizlazi
očito iz pozivanja, sadržanih u čl. 8. para 1., na čl. 1.
To vrijedi za propise, sadržane u čl. 3. para. 1, 2 i 4
koji individualiziraju brodove u vezi kojih je sekvestar
dopušten; za propise iz čl. 5. koji reguliraju izvjesne
Ivković,Privremene mjere na brodu
181
procesne aspekte; za propise iz čl. 6. koji
individualiziraju zakon koji se primjenjuje u vezi sa
naknadom štete i, općenito, na proceduru; za propise iz
čl. 7. koji predviđaju slučajeve kada sud koji je donio
rješenje o sekvestru ima i nadležnost u meritumu. Ovo
nalazi potvrdu u propisu slijedećeg para 3. čl. 8., koji
određuje da države ugovornice imaju pravo da isključe u
cijelosti ili djelomično svaku državu NE-ugovornicu ili
bilo koju osobu koja nema, u času sekvestra, svoje
uobičajeno boravište ili glavno sjedište svojih poslova u
jednoj državi ugovornici, od beneficija koje daje
konvencija. Budući da taj paragraf počinje sa riječi
(toutefois - nevertheless), nesumnjiva je povezanost s
prethodnim paragrafom. To dovodi do zaključka da propis
para. 2. ima efekt da se cijela konvencija (osim čl. 2. u
dijelu koji je gore naznačen) primjenjuje na brodove koji
imaju nacionalnost država NE-ugovornica, osim za ono za
što je izuzeto (djelomično) od strane država ugovornica.
(11) Berlingieri, F., Arrest ......, str. 27
(12) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 21:
“Art. 8, para. 2. extends the right in respect of
maritime claims also to ships flying the flag of a non-
Contracting State but does not extend to these ships the
benefit granted by Art. 2 (i.e. the limitation of the
right of arrest to maritime claims). Ships flying the
flag of a non-Contracting State may be arrested also in
respect of any non-maritime claim for which the lex for
permits arrest. That means that in civil jurisdiction
where arrest is a “conserving” measure which may be
executed against any asset of a debtor as security for
any claim ships flying the flag of a non-Contracting
State may, subject to the conditions set forth by lex
fori be arrested in respect of any claim against the
owner.
...
“.... lex for .... (of) the State in whose
jurisdiction the ship has been arrested ....”
(13) Prof. Ripert, CMI Bull. n. 105, 310
Drugi stavak (čl. 8) odnosi se na slučaj broda koji
vije stranu zastavu zemlje koja nije članica konvencije a
koja se nalazi u luci države članice konvencije.
Htjeli smo da konvencija omogućava sekvestar broda
koji ne pripada državi ugovornici.
Brod može biti sekvestriran ili na osnovu propisa
konvencije ili na osnovu lokalnih propisa.
Ivković,Privremene mjere na brodu
182
Bez sumnje, sa stanovišta međunarodnih propisa, može
izgledati presmiono primijeniti međunarodnu konvenciju na
brodove koji viju zastavu zemlje nečlanice, ali ako se
konvencija ne primijeni, dati ćemo tim brodovima prednost
u odnosu na brodove koji viju zastavu države ugovornice.
To je razlog zbog čega je bilo odlučeno da se takovi
brodovi mogu sekvestrirati i na osnovu konvencije i na
osnovu lokalnih propisa.
(14) G. Berlingieri, Dir. Mar. 1994 str. 187 i sl.
(15) Vidi i obilnu literaturu i kazuistiku u Dir.
Mar. 1994, str. 187 i sl.
(16) Dir. Mar. 1994. 218: “.... la prima massima
potrebbe considerarsi ridondante in quanto il credito
azionato dalla sequestrante rientrava tra quelli elencati
all’art. 1. della Convenzzione del 1952 e pertanto,
essendo la Convenzione applicabile in base al suo art. 8.
para. 2. il requisito del periculum non e necessario.”
(17) Detaljno, s doktrinom i judikaturom, vidi G.
Berlingieri, komentar uz odluku Tribunale di Ancona,
08.04.1992. Scanports Shipping Ltd. c. Petromin. Dir.
Mar. 1984. 187 et seq.
(18) Dir. Mar. 1993, 851.
Vidi i Cour de Cassation 27.11.1991. Constance
Navigation c. Cia Corunesa de Navegacion; Dir. Mar. 1993,
509
L. Lopez de Gonzalo La giurisprudenza francese sul
sequestro di navi appartenenti a “Single ship companies”,
Dir. del comm. int. 1992, 639
(19) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 23
Tassel, “Saisie Conservatoire du Navire”, p.4. is of
the opinion that the power to decide on the exclusion
belongs to the State and not to the court. This view is
undoubtedly correct.”
Doktrina dakle smatra da to treba biti u zakonu a ne
u odluci suda.
(20) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 26, 28.
(21) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 28:
“....Art. 8. para. 5. ...applies to both paras. 3 and 4.
of Art. 6., as well as to Art. 7. para 1(a). Therefore,
the assignment of or subrogation in a claim cannot have
Ivković,Privremene mjere na brodu
183
the effect of modifying the scope of the Convention as
established in respect of original claimant.”
Ivković,Privremene mjere na brodu
184
ČL.9
(1) NE MOŽE SE SMATRATI DA BILO ŠTO U OVOJ KONVENCIJI
DAJE PRAVO NA TUžBU KOJE NE BI POSTOJALO. AKO SE IZUZMU
ODREDBE OVE KONVENCIJE; PO ZAKONU SUDA PRED KOJIM SE VODI
SPOR.
(2) OVA KONVENCIJA NE DAJE PREDLAGAČU NIKAKVO DRUGO
PRAVO POTJERE, OSIM ONOGA KOJE JE SADRŽANO U SAMOJ
KONVENCIJI ILI MEDJUNARODNOJ KONVENCIJI O POMORSKIH
PRIVILEGIJAMA I HIPOTEKAMA, AKO SE ONA PRIMJENJUJE.
Konvencija ne daje nikakovo pravo potjere, osim onoga
prava koje proističe iz ove konvencije ili međunarodne
konvencije o pomorskim privilegijama i hipotekama, ako se
ona primjenjuje.
Nije sasvim jasno, kako se ima tumačiti izraz "ako se
ona primjenjuje". Naime, da li ako konvenciju o
privilegijama i hipoteci, primjenjuje sud zaustavljanja
po svom lex fori, ili ako cit. konvenciju primjenjuje
država čiju zastavu brod vije ? O tumaćenju tog izraza
ovisiti će velike razlike.
Treba istaknuti da je u francuskom tekstu upotrebljen
izraz «droit de suite", a u engleskom "maritime liens", u
italijanskom "diritto di perseguire un bene", a u našem
jeziku je prevedeno kao "pravo potjere". **
Nije jasno zašto su u francuskom i talijanskom
tekstu korišteni izrazi koji nisu sasvim adekvatni
engleskom izrazu.
Vidi Lisabonski nacrt, čl. 6. st.3.
Vidi i čl. 986 - ad a).
** Izgleda da prijevod na hrvatski nije najsretniji,
osim ako se shvati da je "pravo potjere", pravo da
privilegij slijedi brod bez obzira na promjenu
vlasništva.
ČL.10
VISOKE STRANE UGOVORNICE MOGU U TRENUTKU POTPISIVAN-
JA, POLAGANJA RATIFIKACIONIH ISPRAVA ILI
PRISTUPANJA STAVITI OVE REZERVE;
A).PRAVO DA NE PRIMJENJUJU OVU KONVENCIJU NA
ZAUSTAVLJANJE BRODA ZA JEDNU OD POMORSKIH
POTRAŽIVANJA NABROJENIH U TOČKAMA O) I P) čl.l. VEČ DA
NA TAKVO ZAUSTAVLJANJE PRIMJENJUJU SVOJ NACIONALNI ZAKON;
B).PRAVO DA PRVI STAV ČL. 3. NE PRIMJENE NA
ZAUSTAVLJANJE BRODA NA SVOM PODRUČJU KADA SE RADI 0
POTRAŽIVANJIMA IZ TOČ. Q).ČL.l.
Ivković,Privremene mjere na brodu
185
+++++++++++
Republika Hrvatska je stavila rezervu samo u
pogledu čl.l.st.l. toč.(o).
Doktrina smatra da postoji niz teškoća, pa tako
VUJOVIĆ:
"Koliko su medjutim, pojedina pravna pitanja složena,
najbolje govore završne odredbe konvencije o rezervama
koje mogu staviti članice koje je prihvate i o arbitraži
za tumačenje pojedinih njezinih odredbi koje mogu. biti
sporne i u interpretaciji i u primjeni. "
"....toč.b)....se odnosi na pomorsku hipoteku i
pravni institut angloameričkog prava "mortgage", po
kojem vjerovnik može tražiti predaju broda u posjed i
prije dospjelosti potražlvanja, odnosno i prije nego što
se može tražiti namirenje njegova potraživanja. Ovaj
posljednje spomenuti institut ("mortgage") je pokriven
riječima iz st.l, čl. 982 ZPUP."
Vidi čl.8. st.3.
+++++++++++
ČL.ll
VISOKE STRANE UGOVORNICE OBVEZUJU SE DA ĆE POVJERITI
ARBITRAŽI SVAKI SPOR MEDJU DRŽAVAMA 0 TUMAČENJU ILI
PRIMJENI OVE KONVENCIJE; BEZ UTJECAJA, MEDJUTIM, NA
OBVEZE VISOKIH STRANA UGOVORNICA KOJE SU SE SPORAZUMJELE
DA SVOJE SPOROVE PODVRGNU MEĐUNARODNOM SUDU PRAVDE.
Vidi čl.10
Ivković,Privremene mjere na brodu
186
KONVENCIJA - INDEX
NB: PRVI BROJ ZNAČI ČLAN, - DRUGI STAV, - SLOVO
ZNAČI KATKADA TAKOĐER STAV, - KATKADA TOČKU U STAVU.
Ivković,Privremene mjere na brodu
187
Arrest
vidi zaustavljanje,
1(2)
Brod
gradnja, 1 (1)(1)
iskorištavanje,
l(l)(k)
opremanje, 1(1)(1)
popravak, 1 (1)(1)
spreman za
isplovljenje, 3(1)
uzdržavanje, l(l)(k)
zakup, 1(1)(D), 3(4)
Brodarski ugovor,
1(1)(D), 1(1)(E)
Claim
maritime, 1(1)
vidi: Pomorsko
potraživanje,
Dobava brodu, l(l)(k)
Dokovanje broda
naknada, 1(1)(1)
Država ugovomica, 2
Države ugovornice
spor, 11
Generalna havarija,
1(1)(G)
vidi Zajednička
havarija
Gradnja broda, 1(1)(1)
Gubitak
života, 1(1)(B)
robe, 1(1)(F)
Hipoteka, l(l)(q)
Iskorištavanje
spor, 1(1)(p)
Iskorištavanje broda,
l(l)(k)
Izdaci
agenta, l(l)(n)
krcatelja, l(l)(n)
naručitelja, 1(1)(n)
za račun broda,
l(l)(n)
za vlasnika broda,
l(l)(n)
zapovjednika, l(l)(n)
Izraz značenje, 1
Jamstvo
samo jedanput, 3(3)
služi za izvršenje
presude
meritomog suda, 7(2)
sud zaustavljanja nema
meritornu
nadležn., 7(2)
ukinuće zabrane, 3(3)
vračanje, 3(3)
vračanje, tužba,
propust roka,
7(4)
vidi: zasiguranje
Konvencija
država NE-ugovomica,
8(2)
država ugovornica,
samo iz čl.l., 8(2)
gl. poslovno sjedište
predlagača, 8(4)
pravo na tužbu, 9(1)
primjena, država
ugovornica, 8(1)
primjena, zastava
broda, 8(1)
redovno boravište
predlagača, 8(4)
spor Međ. sud pravde,
11
tumačenje spor, 11
unutrašnje pravo, 8(4)
uskraćenje prava, bez
boravišta,8(3)
uskraćenje prava,
bez
gl.posl.sjedišta, 8(3)
uskraćenje prava NE-
ugo-
vornicama,8(3)
zastava države NE-
Ivković,Privremene mjere na brodu
188
ugovomice, 8(2)
Lex fori, 6(2)
Lex fori
vidi unutrašnje pravo,
9(1)
Maritime claim, 1(1)
Meritorna nadležnost
čl.13.
Međ. konv. o
sudaru,
l(l)(q) l(l)(hL
7(l)(d)
glavno poslovno
sjedište, 7(1)(a)
hipoteka, 7(1)(F)
lex fori, 7(1)
mortgejdž, 7(1)(F)
pom. potraživanje
tokom putovanja, 7(l)(c)
pom.potraživanje
nastalo u zemlji
zaustavljanja, 7(l)(b)
pružanje pomoći,
7(1)(E)
redovno boravište
pred1agača, 7(l)(a)
spasavanje, 7(1)(E)
sporazum o arbitraži;
7(3)
sporazum stranaka,
7(3)
sporazum stranaka,
tužba rok, 7(3)
sudar, 7(l)(d)
Meritorna nadležnost
vidi Meritorna, 7(1)
Mortgage; 1(1)(q)
vidi Hipoteka
Oštećenje robe,
1(1)(F)
Opremanje broda,
1(1)(1)
Osoba
pojam, 1(3)
Ozlijeda
tjelesna, 1(1)(B)
Peljarenje, 1(1)(j)
Pilotaža, l(l)(j)
Plaća
zapovjednik, l(l)(m)
Plaće posade, l(l)(m)
Plodovi pravo spor
1(1)(p)
Pomoć pružanje,
1(1)(C)
Pomorski zajam,
l(l)(h)
Pomorsko potraživanje,
1(1), 1(2), 1(4), 2
uzrok, 1(1)
Popravak broda, 1
(1)(1)
Posada plaće, l(l)(m)
Posjed spor, l(l)(p)
Potjera
pravo, 9(2)
pravo Međ.konv.
pom.privilegije i
hipoteke, 9(2)
Potraživanje
isto, 3(3)
pomorsko, 1(1)
Predlagač, 1(4)
Predlagač
cesija, 8(5)
izvorni, 8(5)
pravo potjere, 9(2)
predmjeva
boravišta/sjedišta, 6(5)
Prijevoz robe, 1(1)(E)
Priznanje zahtjeva,
5(3)
Prtljaga
gubitak,oštećenje,
1(1)(F)
Pružanje pomoći,
1(1)(C)
Remorkiranje, l(l)(i)
Rezerve
čl. 3., 10(B)
čl.3. veza čl. 1. toč.
Ivković,Privremene mjere na brodu
189
(g), 10(B)
potpis,ratifikacija,
10(A)
Rezerve čl.l. toč. (o)
i (p), 10(A)
Roba
gubitak, 1(1)(F)
oštećenje, 1(1)(F)
prijevoz, 1(1)(E)
Sister ship
zaustavljanje, 3(1)
Spasavanje, 1(1)(C)
Spremnost za
isplovljenje, 3(1)
Sporazum
stranaka, zasiguranje,
5(2)
Sud
meritorna nadležnost,
7(1)
Sudar brodova, 1(1)(A)
Sudska vlast, 4
Suvlasništvo spor,
l(l)(p)
Tegljenje, l(l)(i)
Teretnica prijevoz po,
1(1)(E)
Tjelesna ozlijeda,
1(1)(B)
Tužba
opravdanje sporazum
stranaka rok, 7(3)
pravo na, 9(1)
za opravdanje rok,
7(2)
Tumačenje konvencije
spor, 11
Ugovor
brodarski, 1(1)(D)
Ugovor o
iskorištavanju broda,
1(1)(I5)
Ukidanje zabrane, 5(1)
Ukidanje privr.mjere
tužba propust roka,
7(4)
Unutrašnje pravo,
8(4), 9(1)
Unutrašnje pravo
vidi lex fori, 9(1)
Uzdržavanje broda;
l(l)(k)
Vlasništvo
svih dijelova broda,
3(2)
Vlasništvo broda
spor, l(l)(o)
Vlasti
državne, javne, lučke,
2
Zabrana
ukidanje, 3(3), 5(1)
Zahtjev
priznanje, 5(3)
Zajam
pomorski, l(l)(h)
Zajednička havarija, 9
Zakon
države zaustavljanja,
6(2)
unutrašnji, 2
Zakup
broda, 1(1)(D), 3(4)
Zapljena
izvršenje presude,
1(2)
Zapovjednik
plaća, l(l)(m)
Zasiguranje
narav i iznos, 5(2)
sud određivanje, 5(2)
vidi jamstvo,
garancija, 3(3)
zabrana ukidanje, 5(1)
Zastava
vijanje, 2
Zaustavljanje, 1(2)
Zaustavljanje
drugog broda, 3(1)
naknada štete, 6(1)
Ivković,Privremene mjere na brodu
190
naknadno, 3(3)
sud, 4
ukidanje zahtjev, 5(3)
valjani razlog, 3(3)
zakup broda, 3(4)
Život
gubitak, 1(1)(B)
Ivković,Privremene mjere na brodu
191
INFORMACIJA: TEKSTOVI KONVENCIJA, RATIFIKACIJA,
REZERVI i sl.
VIDI NA INTERNETU.
Ivković,Privremene mjere na brodu
192
USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
Članak 134
Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u
skladu s Ustavom i objavljeni, čine dio unutrašnjeg
pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad
zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati
samo uz uvjete i na način koji su u njima uvršteni, ili
suglasno općim pravilima međunarodnog prava.
Ustav sadrži posebnu odredbu o primjenjivanju medju-
narodnih ugovora od strane sudova. Sudovi neposredno
primjenjuju samo one medjunarodne ugovore koji su
objavljeni (promulgirani).
Ustav naglašava, prije svega, neposrednu primjenu
medjunarodnih ugovora zato što medjunarodni ugovori mogu
biti posredno primjenjeni tj. primjenom zakona ili drugog
propisa u koji je unešena sadržina ugovora. U tom slučaju
sudovi primjenjuju ugovor primjenjujući zakon ili drugi
propis. Ako odredbe medjunarodnog ugovora nisu prenesene
u zakon ili drugi propis, sudovi, kao i svi drugi organi,
dužni su da primjenjuju neposredno medjunarodni ugovor,
ali u tom slučaju postoji posebno pravilo za sudove, tj.
da oni mogu neposredno primjenjivati medjunarodni ugovor
samo pod uslovom da je taj ugovor objavljen. Ova odredba
ima svoj osnov u javnosti i kontraditornosti sudskih
postupaka u kojima i stranke moraju znati sadržinu
pravnog akta na osnovu kojeg se donosi sudska odluka.
Vrlo je važan dio koji govori o snazi konvencija da
su iznad zakona.
VUJOVIC,Ref.str.l3.
" ....jer je za sud dominantno načelo "iura
novit curia" a pod pravom podrazumijevamo po čl.210
Ustava SFRJ i ratificirane i objavljene konvencije, koje
su jugos1avenski sudovi dužni da neposredno primjenjuju.
Budući da je to u našoj pos1ijeratnoj judikaturi bilo
sporno, na inicijativu Višeg privrednog suda Hrvatske to
je stavljeno na dnevni red XVIII Koordinacionog
sastanka privrednog sudstva Jugoslavije i o tome je
donesen i zajednički stav. Na taj je način stav priv-
rednog suda Hrvatske izražen u predmetima iz sporova o
Ivković,Privremene mjere na brodu
193
primjeni Varšavske i Čikaške izražen u odlukama Pž-
475/83, Pž-703 i Pž-704/86 dobio potvrdu i u vidu
zajedničkog stava privrednog sudstva Jugoslavije.
Judikatura slijedi taj stav sada bez ikakvih rezervi."
Ovo bi moglo biti sporno, jer su i PSH i
Vrhovni sud Hrvatske zauzimali stanovište da su na
pr. Haška pravila u biv. Jugoslaviji bila uvrštena u
ZPUP, pa su u sudskoj praksi primjenjivali pravila
prema tekstu ZPUP-a, a ne prema tekstu Haških Pravila,
kako su promulgirana.
Taj je stav napušten od Vrhovnog suda Republike
Hrvatske u Rješenju br. 1I-Rev-7/1989-2 od 3.12.1991. 1
Stav VS. RH da se ima primjeniti konvencija bazira
se na propisu čl. 134 Ustava Republike Hrvatske, pa bi
se morao primjeniti u cjelosti i na Konvenciju 1952.
++++++++++++++++++++++++
(1) za puni tekst odluke vidi: Ivković, Haška i Haška
Visbi Pravila, Priručnik, 1994, Anex 1.
+++++++++++++++++++++++++++
Ivković,Privremene mjere na brodu
194
ZAKON O IZVRŠNOM POSTUPKU
( od 30.03.1978)
Čl. 1.
(3) ODREDBE OVOG ZAKONA PRIMJENJUJU SE NA IZVRŠENJE 1
OSIGURANJE NA BRODU I ZRAKOPLOVU SAMO AKO JE TO
POSEBNIM ZAKONOM ODREDJENO.
Čini se da se kod donašanja sudskih rješenja, ne
pazi uvijek na ovaj strogi propis, koji daje potpunu
prednost PZ-u u svemu što se odnosi na brodove t.j. na
ono što regrulira PZ. Tako se nalaze u sudskim rješenjima
pozivanja na članove ZIP-a, koji rješavaju zapravo iste
materije kao pojedini propisi PZ-a.
VUJOVIĆ: "Zakon o izvršnom postupku se odnosi prema
Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi kao opće prema
posebnom, pa se zato primjenjuje supsidijarno
(supletorno). Najćešće mogu doći, ili dolaze do primjene
osnovne odredbe (čl.l do 68) i odredhe o postupku u
privremenim mjerama osiguranja (čl. 262 do 274).
Direktno-povezujuća odredba, o supsidijarnoj primjeni
općih pravila izvršenja i osiguranja sa pravilima
sadržanim u PZ, sadržana je u čl . 974. st. 1 . PZ .
Negativno odredjenje t. j. što ne može biti objektom
izvršenja ili osiguranja taksativno uredjuje čl. 869 PZ."
ČL.8
PROTIV RJEŠENJA DONESENOG U PRVOM STUPNJU MOŽE SE
IZJAVITI ŽALBA, OSIM AKO JE OVIM ZAKONOM DRUGAČIJE
ODREDJENO.
PROTIV RJEŠENJA 0 IZVRŠENJU DUŽNIK MOŽE IZJAVITI
PRIGOVOR(ČL.4O) ,
ŽALBA I PRIGOVOR SE IZJAVLJUJU U ROKU OD OSAM DANA OD
DANA DOSTAVE PRVOSTEPENOG RJEŠENJA, AKO OVIM ZAKONOM NIJE
DRUGAČIJE ODREDJENO.
PROTIV RJEŠENJA DONESENA 0 PRIGOVORU M0ŽE SE IZJAVITI
ŽALBA.
ŽALBA I PRIGOVOR NE ODGADJAJU IZVRŠENJE, AKO OVIM
ZAKONOM NIJE DRUGAČIJE ODREDJENO.
ODLUKA DONESENA 0 ŽALBI PRAVOMOĆNA JE.
PROTIV ZAKLJUČKA NEMA MJESTA PRAVNOM LIJEKU.
Ivković,Privremene mjere na brodu
195
PRAVNI LIJEKOVI
Bivši čl. 993 ZPUP nije ostavljen više u P.Z.
Treba dakle posegnuti za ZIP. čl. 8. ZIP govori o:
-rješenju donesenom u prvom stepenu
-rješenju o izvršenju
-rješenju donesenom o prigovoru
-odluci po žalbi
-zaključku.
Čl. 48. ZIP. određuje da dužnik rješenje o izvršenju
može pobijati prigovorom, osim ako pobija samo odluku o
troškovima.
Prema Crnić, 2 jedino pravno sredstvo dužnika i
trećih osoba protiv rješenja kojim prvostepeni sud
prihvaća prijedlog za izdavanje privremene mjere (čl. 265
i sl. ZIP) jest prigovor. 0 njemu odlučuje sud koji je
izdao privremenu mjeru. Protiv rješenja donesenog po
prigovoru dopuštena je žalba (čl. 244., 8, 48, 49. i 56.
ZIP.)
Treća osoba može uložiti prigovor i nakon osam dana
od dana primitka završen platnog naloga sve dok izvršni
postupak ne bude završen.
ČL.9
PROTIV PRAVOMOĆNE ODLUKE DONESENE U POSTUPKU
IZVRŠENJA I OSIGURANJA NIJE DOPUŠTENA REVIZIJA NITI
PONAVLJANJE POSTUPKA,
ČL.14
U POSTUPKU IZVRŠENJA I OBEZBJDJENJA SHODNO SE
PRIMJENJUJU ODREDBE ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU, AKO
OVIM ILI DRUGIM SAVEZNIM ZAKONOM NIJE DRUKČIJE ODREDJEN0.
ČL.48
RJEŠENJE 0 IZVRŠENJU DUŽNIK M0ŽE POBIJATI
PRIGOVOROM,OSIMAKO POBIJA SAMO ODLUKU 0 TROŠKOVIMA.
ČL. 49
0 PRIGOVORU ODLUČUJE SUD KOJI JE DONIO RJEŠENJE 0
IZVRŠENJU.
ČL.50
PRIGOVOR PROTIV RJEŠENJA 0 IZVRŠENJU MOŽE SE
Ivković,Privremene mjere na brodu
196
PODNIJETI IZ RAZLOGA KOJI SPREČAVAJU IZVRŠENJE, A
OSOBITO;
A). AKO, ....,,....
ČL . 52
PRIGOVOR SE DOSTAVLJA VJEROVNIKU.
VJEROVNIK MOŽE U ROKU OD OSAM DANA OD DANA DOSTAVE
PRIGOVORA PODNIJETI ODGOVOR NA PRIGOVOR.
ČL.53
KAD PRIMI ODGOVOR NA PRIGOVOR ILI KAD PROTEKNE ROK ZA
ODGOVOR SUD ĆE PREMA OKOLNOSTIMA SLUČAJA, ZAKAZATI
ROČIŠTE ZA RASPRAVLJANJE O PRIGOVORU ILI ĆE DONIJETI
RJEŠENJE BEZ ODREĐIVANJA ROČIŠTA, OSIM U SLUČAJU IZ ČL.
54. OVOG ZAKONA.
RJEŠENJEM DONESENIM O PRIGOVORU, PRIGOVOR SE USVAJA
ILI ODBIJA ILI SE ODBACUJE KAO NEPRAVOVREMEN, NEPOTPUN
ILI NEDOPUŠTEN.
AKO USVOJI PRIGOVOR NENADLEŽNOSTI, SUD ĆE STAVITI VAN
SNAGE SVOJE RJEŠENJE, UKINUTI ĆE PROVEDENE RADNJE I
USTUPITI PRIJEDLOG NADLEŽNOM SUDU.
AKO USVOJI NEKI DRUGI PRIGOVOR, SUD ĆE, PREMA
OKOLNOSTIMA SLUČAJA, OBUSTAVITI IZVRŠENJE U CIJELOSTI ILI
DJELOMICE I UKINUTI PROVEDENE RADNJE.
_ _ _
ČL. 56
OSOBA KOJA TVRDI DA U POGLEDU PREDMETA IZVRŠENJA IMA
TAKOVO PRAVO KOJE SPREČAVA IZVRŠENJE MOŽE PODNIJETI
PRIGOVOR PROTIV IZVRŠENJA KOJIM TRAŽI DA SE IZVRŠENJE NA
TOM PREDMETU PROGLASI NEDOPUŠTENIM.
_ _ _ _ _ _ _ _ _oooooooooo _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
ATLANTIC MOON
OPS Split R-1/93 od 15.01.1993.
Voće Export c/a Atlantic Harrison Shipping Co.,
Rotterdam., “ATLANTIC MOON”
PS H-II-Pž-557/93-2 od 16.03.1993.
Rješavajući 2. žalbe treće osobe Atlantic Harison
Shipping Corp., Monrovia, Liberia.
Ivković,Privremene mjere na brodu
197
“Ukida se u cijelosti rješenje OPS Split broj R-1/93
od 15. siječnja 1993. kojim je taj sud odbacio prigovore
trećeg, tvrtke “Atlantic” Horizon Shipping Corp. Monrovia
- Liberia i predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.
Ukida se i dio izreke stava prvog rješenja OPS Split
br. R-1/93 od 18. siječnja 1993. kojim je konstatirano da
se u ovoj pravnoj stvari obustavlja postupak u odnosu na
ovu treću osobu, pa se predmet vraća ...................”
Iz obrazloženja:
“..... protiv navedenog dužnika kao protivnika
predložene privremene mjere tvrtke “Atlantic” Harison
Shipping Co. Rotterdam, ovaj postupak ne teče jer
rješenje tome dužniku nije dostavljeno, ali je položio u
sudski depozit 589.713,75 DEM, treći “Atlantic” Horizon
Shipping Corporation, Monrovia Liberija putem “Splitske
banke” .... pa je tek nakon toga taj sud oslobodio
spomenuti brod ....... pa se zato ..... ukida rješenje o
izdanoj privremenoj mjeri od 8. siječnja 1993.
Sporna je procesna pozicija treće osobe tvrtke
“Atlantic” Harison Corporation Monrovia iz Liberije
........... Prema tome u ovom prigovoru sada treba
odlučiti i o tome da je ta privremena mjera neosnovano
bila izdana u odnosu na trećega i da su njegovi
execitorni prigovori osnovani što znači da ima to za
posljedicu i oslobađanje sudskog pologa koji tereti za
sada njega trećeg.
Protiv tog rješenja OPS Split kojim su odbačeni
prigovori treća osoba “Atlantic” Horizon Shipping Corp.
Monrovia, podnijela je pravodobno žalbu ....... u žalbi
navodi da svoje pravo kao zainteresirane strane ...
temelji na odredbi čl. 207. st. 1. i 2. ZPP-a u svezi s
čl. 14. ZOP-a i čl. 877. st. 5. PZ-a i naročito na
odredbi čl. 56. st. 1. ZIP-a, koji daje pravo prigovora
trećoj osobi .......... (i poziva se na) S. Triva, V.
Bjelajac, M. Dika u “Sudskom izvršnom pravu” ..........
str. 331. .........”
““Opće ovlaštenje na odgovarajuću primjenu odredaba o
postupku izvršenja na postupak osiguranja upućuje
zaključak o mogućnosti shodne primjene općih pravila o
pravnim sredstvima koja neposredno ili posredno predviđa
ZIP ........””
Drugostepeni sud prihvaća pravno shvaćanje žalitelja.
Iz odredbe čl. 56. st. 1. preuzetog ZIP-a koji se ovdje
supsidijarno primjenjuje u smislu odredbe čl. 867. st. 5.
preuzetog PZ-a, proizlazi da opća odredba čl. 8. ZIP-a o
prigovoru dužnika ovdje se ne primjenjuje, jer važi
Ivković,Privremene mjere na brodu
198
specijalna odredba iz čl. 56. st. 1. ZIP-a koja daje
pravo na prigovor trećoj osobi.
...... iz isprave Charter party ..... vidi se da je u
rubrici 9. naveden kao Owners “Atlantic” Horizon Shipping
Corp. Liberija Monrovia “Atlantic Moon” ...... Spomenuta
treća osoba, koja podnosi prigovor “Atlantic” Horizon
Shipping Corp. Monrovia, Liberia itekako je
zainteresirana za disponiranje brodom “Atlantic Moon”
.............. de facto ovdje je sadržajno dužnik baš ova
treća osoba koja se poziva na svoje izlučno pravo i zato
traži da se usvoji njen prigovor.
O ovom prigovoru će prvostepeni sud odlučiti kao
remonstrativnom pravnom sredstvu. Nakon što provede
postupak i utvrdi relevantne činjenice glede ovog trećeg
pa će tada u odnosu na njega donijeti novo rješenje kojim
će odlučiti o opravdanosti postojanja bankarske garancije
(sada je bankarska garancija uvjetovana pokretanjem
postupka protiv dužnika). Dužnik se ovdje nije ni javio
niti je njemu postupak dostupan jer njemu nije ni
dostavljeno rješenje već je ovdje na inicijativu ove
treće osobe oslobođen brod “Atlantic Moon” koji disponira
ova treća osoba.
.......... Ujedno je usvojena žalba ove treće osobe
....... jer se ovdje postupak ne obustavlja u odnosu na
ovu treću osobu, ona ga je inicirala s ovim prigovorom i
postupak će se u odnosu na nju provesti tako da se utvrdi
je li opravdano bila izdana spomenuta mjera ili nije i
zavisno od rezultata postupka odrediti sve ono o čemu
stranka tvrdi tj. oslobođenju položene bankarske
garancije i o troškovima ovog postupka.
Okolnost što je brod već oslobođen ovdje nema
utjecaja na donošenje nove pravilne odluke u odnosu na
ovo pravno sredstvo spomenute treće osobe već se o njemu
mora raspraviti u smislu odredbe ZIP-a.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
NB. Drugi dio postupka u predmetu broda “ATLANTIC
MOON”, primljen je nakon što je završen rukopis, pa je na
ovom mjestu umetnut.
-------ooooooo-------
OPS Split XII-IR-30/93 od 01.12.1993.
“Prigovor trećeg, tvrtke “Atlantic Horison Shipping
Corporation” Monrovia, Liberija protiv rješenja Okružnog
privrednog suda u Splitu broj IR-1/93 od 15. siječnja
1993., odbacuje se kao nedopušten i obustavlja izvršenje
i u odnosu na trećega.”
Ivković,Privremene mjere na brodu
199
Iz obrazloženja:
“Prema stanju spisa proizlazi da je u ovoj pravnoj
stvari prvostupanjski sud najprije donio svoje rješenje
br. IR-1/93 od 08. siječnja 1993. god. kojim dopušta
privremenu mjeru zaustavljanja broda “ATLANTIC MOON” radi
osiguranja novčanog potraživanja vjerovnika u svoti od
589.713,75 DEM i s pp. i zabranio odlazak broda iz luke
Ploče, da bi privremena mjera zaustavljanja broda bila
ukinuta spomenutim rješenjem.
Polazeći nadalje iz stanja spisa:
- da ni rješenje kojim se dopušta privremena mjera,
ni rješenje kojim se ista ukida i postupak obustavlja
nije dostavljeno niti dužniku (zbog diplomatske dostave)
niti inozemnoj tvrtki “Atlantic Horizon Shipping
Corporation, Monrovia, Liberija (u procesnom smislu nije
ta inozemna tvrtka niti vjerovnik niti dužnik, pa nije ni
stranka u postupku);
- da je “Atlantic Horizon Shipping Corporation,
Monrovia, Liberia podnijela sudu podnesak koji navodi kao
prigovor zainteresirane stranke;
- da u tom podnesku ta tvrtka pobija rješenje kojim
je dopuštena privremena mjera zaustavljanja broda
ističući materijalno-pravne prigovore nedostatka aktivne
i pasivne legitimacije kao i u odnosu na visinu zahtjeva,
pa dakle time nepostojanje uvjeta za izdavanje privremene
mjere;
- da i predlažu da sud usvoji prigovor i ukine
privremenu mjeru;
- da je istoga dana ta tvrtka obavijestila sud da je
položena od strane “ABN AMRO BANK” Amsterdam kod
“Splitske Banke Split” u ovaj spis u korist vjerovnika
bankarska garancija u iznosu od 589.713,75 DEM, te kako
izdata bankarska garancija predstavlja osiguranje
raspoloživo i prenosivo u korist vjerovnika predlaže
ukidanje određene privremene mjere (nije se dakle radilo
o sudskom depozitu iz članka 33. preuzetog zakona o
izvršnom postupku - u daljnjem tekstu: ZIP);
- da je dana 18. siječnja 1993. god. “Splitska banka
Split” dostavila svoju garanciju br. 2472 (93 od 18.
siječnja 1993., na iznos od 589.713,75 DEM po nalogu
“AMRO BANK”, Amsterdam, po tekstu kako je traženo, a da
original garancije slijedi redovnom poštom;
- da je dana 18. siječnja vjerovnik zatražio ukidanje
privremene mjere i obavijestio sud da je ishodio
bankarsku garanciju (što je u stvari povlačenje
prijedloga);
Ivković,Privremene mjere na brodu
200
- da je dana 18. siječnja 1993. god. sud i donio
rješenje kojim se postupak obustavlja i ukida rješenje,
te dopušta odlazak broda ..... iz luke Ploče;
_ _ _
- da je dana 28. siječnja 1993. “Atlantic” Horizon
Shipping Corporation, Monrovia, Liberia podnio žalbu
..............
- da je .......... AHSC, Monrovia, Liberia .........
dostavila u spis potvrdu od 24. kolovoza 1988., te fax
poruku ministarstva od 08. studenog 1993. godine iz kojih
je vidljivo da je vlasnik broda AHSC, Monrovia, Liberia.
Ovaj sud smatra da je kod takvog stanja u spisu,
najprije potrebno ocijeniti u ovom stadiju postupka
pravnu narav podneska ove tvrtke AHSC, Monrovia, Liberia.
I pored toga što je navedeno u tom podnesku da se
radi o prigovoru zainteresirane strane i što tako
označeni prigovor ne poznaje ZIP, što sadržajno prigovor
predstavlja prigovor dužnika, jer se ističu prigovori
materijalno-pravne prirode i što sadržajno taj prigovor
predstavlja prigovor protiv rješenja, a ne prigovor
protiv izvršenja i što se njime ne traži da se proglasi
nedopuštenim izvršenje u pogledu predmeta izvršenja, već
ukidanje rješenja o izvršenju (kojim se dopušta
izvršenje), ovaj sud sada, jer ga na to upućuje
drugostupanjska odluka, prihvaća i ocjenu da se radi o
prigovoru treće osobe iz članka 56. ZIP-a.
Međutim ovaj sud ne može prihvatiti u cijelosti
shvaćanje o odgovarajućoj primjeni i tumačenju
odgovarajuće primjene, te postupanja suda, u pogledu
prigovora treće osobe protiv izvršenja (članak 56. do 58.
ZIP-a), kako na to upućuje odluka drugog stupnja koja
prihvaća pravno shvaćanje žalitelja o specijalnoj odredbi
iz članka 56. stavak 1. ZIP-a, a koje se opet zasniva na
pravnoj književnosti na koju ukazuje žalitelj.
- ........... trećemu ... primjenom odredbe članka
867. stavak 5. preuzetog ZPUP, odnosno članka 244. ZIP-a,
trećem, ... treba priznati pravni interes i pravo da u
postupku izdavanja privremene mjere podnosi prigovor.
- ....... kod ocjene podneska AHSC, Monrovia, a
upravo zbog sadržaja .... sud je ocijenio da se radi o
prigovoru koji može isticati samo dužnik, pa u procesno
pravnom smislu tada ocijenio da se radi o prigovoru iz
članka 8. ZIP-a, te zbog toga taj prigovor bio i odbačen
kao nedopušten.
Sada, kada se radi o prigovoru treće osobe u smislu
odredbe članka 56. ZIP-a, po shvaćanju ovog suda, nema
uporišta u Zakonu da bi se odredbe treće osobe koja se
Ivković,Privremene mjere na brodu
201
protivi izvršenju, primjenjivala na odgovarajući način,
tako da bi u stvari taj prigovor trećeg - sudionika u
izvršnom postupku koji u procesno-pravnom smislu nije
dužnik, sadržajno prihvatio kao stranka u postupku
izdavanja privremene mjere, odnosno kao dužnik.
U prvom redu treba istaći da sud .... odlučuje na
temelju same vjerojatnosti, ....... da vjerovnikovo pravo
prema dužniku postoji, pa je zbog toga samo dužniku
priznao pravo pobijati rješenje .... remonstrativnim
pravnim lijekom.
Ukoliko bi se institut prigovora trećega, u praksi
primjenjivao na odgovarajući način ...... bi to značilo
da bi treća osoba imala ovlaštenja koja pripadaju samo
dužniku, već bi to pravno sredstvo, suprotno svojoj
pravnoj naravi - pravnog sredstva protiv rješenja o
dozvoli izvršenja, a ne protiv samog izvršenja. Drugim
riječima postalo bi pravni lijek iz članka 8. ZIP-a, a na
koja su ovlaštene samo u izvršnom postupku stranke u
procesno-pravnom smislu.
- ...... Došlo bi do spajanja dvaju odvojenih
procesnih stadija s različitim ciljevima i metodama
ostvarivanja (stadij u kojem izvršni sud određuje
izvršenje i kada odlučuje ima li zakonskih pretpostavki
za provođenje izvršenja u korist vjerovnika i drugog
stadija kada se provodi sudsko izvršenje radi
ostvarivanja vjerovnikovih potraživanja - stadij
provođenje izvršenja).
Nadalje izvršni sud bi preuzimao ovlaštenja koja mu
ni po Zakonu ne pripadaju, ....
_ _ _
Članak 56. ZIP-a određuje da osoba koja tvrdi da u
pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprječava
izvršenje, može podnijeti prigovor protiv rješenja kojim
traži da se izvršenje na tom predmetu proglasi
nedopuštenim.
Takav prigovor može se podnijeti do okončanja
izvršnog postupka, a prema odredbi čl. 57. ZIP-a, ako se
vjerovnik u propisanom roku ne izjasni o prigovoru ili se
usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora
uputiti da protiv vjerovnika ....... pokrene parnicu radi
proglašenja da je izvršenje na tom predmetu nedopušteno.
Iz navedenih normi dakle slijedi: ne samo da prigovor
treće osobe nije pravni lijek u smislu čl. 8. ZIP-a, već
specifično pravno sredstvo za obranu njegovih prava, ali
u odnosu na predmet izvršenja. Otuda i daljna posljedica
da podnošenje tog prigovora nije vezano za rok,
........... Prihvaćanjem stajališta, ........ (da) taj
Ivković,Privremene mjere na brodu
202
institut - prigovor treće osobe, treba primijeniti samo
kao torso, a ne imati na umu cjelinu tog instituta,
značilo bi, pored svega iznijetog, da bi treći
................ došao u povoljniju situaciju nego što je
to dužnik koji je u procesno-pravnom smislu stranka u
izvršnom postupku i dužnik svoje prigovore može isticati
samo u roku od 8 dana.
_ _ _
Daljnji zaključak koji se nameće sam po sebi, ukoliko
bi bilo prihvaćeno stajalište treće osobe, posljedica bi
bila pravna nesigurnost. Vjerovnik .... pouzdajući se u
odredbe ........... ne bi se morao niti izjasniti o tom
prigovoru, očekujući od suda izvršenja, da će sud
postupiti u smislu čl. 57., a što dalje znači, da će
vjerovnik svoju tezu i svoje tvrdnje obraniti u parničnom
postupku, ukoliko, nakon njegovog izjašnjenja ili šutnje,
izlučna tužba bude uopće podnijeta.
Konačno, ukoliko bi bilo prihvaćeno stajalište treće
osobe ...... trećoj osobi bi onda valjalo priznati sva
ona ovlaštenja koja ZIP priznaje samo dužniku, koji je
pored vjerovnika, jedina stranka u procesno-pravnom
smislu ......, kao što su: polaganje garancije na
prijedlog dužnika, odredbe o garanciji kao uvjetu za
određivanje privremene mjere, ukidanje privremene mjere
na prijedlog dužnika iz čl. 273. ZIP-a, odredbe o
obustavi postupka, o naknadi štete u izvršnom postupku, a
što je sve očigledno u suprotnosti s pravnom naravi tog
prigovora koji bi onda sadržajno predstavljao, suprotno
Zakonu, primjenu čl. 8. ZIP-a o prigovoru dužnika.
- ......... ako vjerovnik izjavi da priznaje pravo
trećoj osobi, sud bi trebao obustaviti postupak
.......... U protivnom, došlo bi do primjene čl. 57, 58.
ZIP-a.
U konkretnom slučaju i pored toga što se vjerovnik
usprotivio prigovoru trećega, sud nalazi da je iz drugih
razloga postupak valjalo obustaviti i u odnosu na trećeg,
a ne upućivati ga na parnicu, jer je privremenom mjerom
istina brod bio zaustavljen, ali navedenim rješenjem sud
je ukinuo svoje rješenje u određenoj privremenoj mjeri i
oslobodio brod, jer je vjerovnik povukao svoj prijedlog,
pa je postupak obustavljen u odnosu na stranke i
sudionike izvršnog postupka, a što ujedno znači da je
udovoljeno pravnom interesu iz prigovora treće osobe, pa
je i zbog nedostatka pravno-zaštićenog pravnog interesa
valjalo riješiti kao u izreci.
Dosljedno time ....... sud nije ni u mogućnosti
cijeniti pitanje opravdanosti ili neopravdanosti
Ivković,Privremene mjere na brodu
203
postojanja daljne bankarske garancije. Iz spisa je
vidljivo, da se nije radilo o sudskom depozitu, a ni
garanciji iz čl. 33. ZIP-a, prema kojem kad ovaj Zakon
propisuje polaganje jamstva, iznos jamstva se polaže u
gotovom novcu. Isto tako, iz spisa je vidljivo, da nije
treća osoba dala garanciju, već je garanciju dala
“Splitska banka d.d., Split”, a po nalogu “AMRO BANKE”,
Amsterdam .... a jasno je da je AMRO BANK .......
garantirala za trećega.
_ _ _
Dosljedno .............. kada je postupak trebalo
obustaviti po čl. 37. ZIP-a i kada garancija nije predmet
izvršenja, već je to bio brod ............ sud nije
ovlašten ocjenjivati ........ da li je opravdano bila
izdata garancija .........
- ..... garancija “Splitske banke”, koja nije sudski
depozit, po pravnoj naravi nije ništa drugo nego upravo
garancija iz čl. 1083 ZPP-a, a nastanak, trajanje i
prestanak kao i sva pitanja za taj pravni institut, .....
imaju se riješiti u parničnom postupku, a ne u izvršnom
postupku.
Dakle, treća osoba je zaštićena, i bez da je sud
upućuje na parnicu, jer u tom smislu, treća osoba u ovom
postupku i to svoje pravo može ostvarivati u posebnoj
parnici pod posebnim uvjetima.
Sve kad bi sud u procesno-pravnom smislu i mogao
odlučivati .............. o opravdanosti daljnjeg
postojanja bankarske garancije ........... ocjenu o tome
morala bi tražiti samo banka koja je takovu bankarsku
garanciju izdala.”
Bilješka: Rješenje (dalje R.) otvara, tako rekuć,
nepregledan niz problema. Možda bi trebalo prije svega
naglasiti da R. zapostavlja ZPUP, kao lex specialis, i
stavlja u prvi plan ZIP.
1). U prigovoru je stavljen prigovor pomanjkanja
aktivne legitimacije. O tom prigovoru R. od 15.1.93. nije
uopće razmatralo. U svim dosadašnjim postupcima sudovi su
uvijek na to polagali naročitu važnost, i odbijali
privremenu mjeru (PM) ako aktivna legitimacija nije bila
dokazana (PS H Pž-1518/93 str. 72; PS H Pž-3033/93 str.
47; OPS Rijeka IX-R-126/93.)
2). Prigovor promašene pasivne legitimacije nije
razmotren, iako je u spisu na listu 25-31 (vidi IIst. R.
od 16.3.1993) UTVRĐENO da je treća osoba VLASNIK i
BRODAR. U dosadašnjem sudovanju takav prigovor je
rješavao sud dozvole i to čak bi se moglo reći, u
Ivković,Privremene mjere na brodu
204
inkvizitorskom postupku. Tako je OPS Rijeka u predmetu R-
I-17/85 (vidi str. 42) nakon stavljenog prigovora, od
strane treće osobe, vlasnika broda, po službenoj dužnosti
zatražio od Lučke kapetanije izvještaj i pregled
dokumenata oduzetih brodu i kada je utvrdio da dužnik
naveden u R. nije vlasnik, ukinuo je rješenje.
3). R. utvrđuje da R. o privremenoj mjeri nije
dostavljeno ni dužniku “zbog diplomatske dostave”.
Međutim, očito je to R. dostavljeno zapovjedniku broda.
Koga je predstavljao u tom času zapovjednik? Nije
predstavljao AHSC, AMSTERDAM (dužnika iz R.) jer AHSC
AMSTERDAM nije vlasnik broda, pa zapovjednik nema
legitimaciju ex lege. Dakle, onda postupak uopće nije
započet. Dakle postupak se vodi samo uz vjerovnika, još i
s trećom strankom koja, mora se istaknuti, je
obaviještena, jer je NJEZIN zapovjednik primio rješenje!
I jer je NJEZIN brod zaustavljen tim R.!
4). R. ističe da je treća osoba u prigovoru stavila
materijalnopravne prigovore pomanjkanja aktivne i
promašene pasivne legitimacije. Nije jasno da li se time
smatra da se takvi prigovori u postupku privremene mjere,
ne smiju stavljati? I da su, izgleda, nevažni? I da ih
sud ne treba cijeniti i donijeti rješenje o njima? Nije
jasno kakovo bi stajalište zauzelo R. da je zatražilo
dokumente broda od Lučke Kapetanije ili ocijenilo
dokumente u spisu na listu 25-31 (vidi gore pod br. 2.).
5). Smatram da se ne radi o sudskom depozitu iz čl.
33. ZIP, nego o “osiguranju ili drugoj imovinskoj
vrijednosti ......” iz čl. 983. ZPUP.
6). Da R. obavijest vjerovnika da je ishodio
bankarsku garanciju tumačenjem poistovjećuje sa
povlačenjem prijedloga.
7). Da R. sadržajno prigovor ocjenjuje kao prigovor
protiv rješenja a ne prigovor protiv izvršenja tj. ne
traži se proglašenje nedopuštenim izvršenje u pogledu
predmeta izvršenja (misli se valjda na brod). No u
prigovoru se ističe da je brod vlasništvo podnosioca
prigovora AHSC MONROVIA, što bi se tumačenjem trebalo
shvatiti kao prigovor nedopuštenog izvršenja.
8). R. navodi da je prigovor “upravo zbog sadržaja”,
ocijenjen kao prigovor koji može isticati samo dužnik, pa
da je to prigovor iz čl. 8. ZIP. Ovo ne djeluje
uvjerljivo. Čl. 867. st. 5. ZPUP izričito propisuje da se
“NA ODGOVARAJUĆI NAČIN” primjenjuju propisi općeg I.P. a
na pr. Triva-Belajec-Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, na
str. 101 navode: “Da bi ovi treći mogli ostvariti zaštitu
svojih prava ........ treba im ... priznati status
Ivković,Privremene mjere na brodu
205
specifičnog procesnog sudionika”. Dakle sudionika i to
SPECIFIČNOG, u općem IP postupku, a u postupku PM na
brodu, najvjerojatnije SUPER SPECIFIČNOG! Brod nije
obična pokretnina, brod je SPECIFIČNA pokretnina, čije
stajanje košta svaki dan i za čije bi stajanje tokom
parnice, vjerovnik morao i te kako dati protu-polog.
Doktrina zbog toga i kod običnih predmeta ističe: (op.
cit. str. 293): “Izvršni sud nije ovlašten meritorno
odlučivati o osnovanosti izlučnog prigovora, ali je dužan
poduzeti što je potrebno da se u odnosu na izlučivane
predmete obustavi izvršenje.” To sud nije učinio, a nije
ga na to upozorio niti IIst. sud. Zapravo mislim, i nadam
se ne pogrešno, da je položaj treće stranke, baš obzirom
na materijalni propis čl. 982, bliži suparničaru iz ZPP
nego trećoj stranci iz ZIP, KADA SE RADI O BRODU!
9). R. navodi da je postupak valjalo obustaviti i u
pogledu trećega a ne upućivati ga na parnicu, jer je
vjerovnik povukao svoj prijedlog, pa je postupak
obustavljen za stranke i sudionike .... a što ujedno
znači da je udovoljeno pravnom interesu iz prigovora ove
treće osobe. Međutim u izreci je navedeno da se
obustavlja izvršenje i u odnosu na trećeg. Tek usput se
ističe da je u IIst. R. Pž-365/94 navedeno “...
prvostupanjski sud je ........ DO DALJNJEG OBUSTAVIO
POSTUPAK IZVRŠENJA I U ODNOSU NA PODNOSITELJA PRIGOVORA”.
(podvukao Đ.I.). Quid nunc?
10). Ima nejasnih situacija u R. Tako je u R. od
8.1.1993. pod IV. izričito navedeno da je vjerovnik dužan
u roku od 15 dana dostaviti dokaz da je pokrenuo postupak
protiv dužnika. U R. od 1.12.1993. dakle nekih 11 mjeseci
kasnije, R. razmatra da li može ili ne može ocjenjivati
opravdanost postojanja daljnje bankarske garancije. Ni
riječi o tome da li je vjerovnik pokrenuo postupak i da
li protiv dužnika?
11). R. od 8.1.1993. naglasilo je da vjerovnik mora
učiniti vjerojatnim postojanje tražbine, što je i propis
čl. 979. ZPUP. Nije jasno kako je nakon prigovora, kada
je stavljen prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, R.
od 15.1.1993., ocijenilo da vjerovnik ima aktivnu
legitimaciju? Teretnica nije bila prikazana!
Treća osoba je uložila žalbu.
VTS RH Pž-365/94 od 2. studenog 1994.
“Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje
Trgovačkog suda u Splitu broj I R-30/93 od 1. prosinca
1993.”
Ivković,Privremene mjere na brodu
206
Iz obrazloženja:
«Nije sporno da podnositelj prigovora kao
zainteresirana treća osoba po čl. 56. ZIP-a, kao osoba
koja tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja (broda), ima
takovo pravo koje spriječava izvršenje, može podnijeti
prigovor protiv izvršenja kojim traži da se izvršenje na
tom predmetu proglasi nedopuštenim. Doduše,
prvostupanjski sud je prvi puta odbacio prigovor kao
podnesen od neovlaštene osobe, te je ovaj drugostupanjski
sud svojim rješenjem ukinuo to rješenje i vratio na
ponovni postupak. U ponvno postupku je prvostupanjski
sude prihvatio stav drugosupanjskog suda da po čl. 56
ZIP-a podnositelj prigovora treća osoba ovdje ima pravo
na podnošenje prigovora, ali je svojim novim rješenjem –
pobijanim rješenjem odbacio prigovor treće osobe iz
sasvim drugih razloga. Naime, nakon što je vjerovnik dao
izričitu dispoziciju suda dana 15 siječnja 1993 g. da
zbog dobivenog osiguranja u vidu bankarske garancije
predlaže ukidanje privremene mjere, prvostupanjski sud je
po odredbi čl. 987 ZPUP bio dužan donijeti baš ovakovo
rješenje kao što je pobijano rješenje tj. da se ukida
izdana privremena mjera spomenutim rješenjem od 6.
siječnja 1993 br. R-1/93.
Cilj podnošenja prigovora je bilo ukidanje rješenja o
izvršenju. Nakon što je vjerovnik izjavio da je dobio
osiguranje i da baš radi toga predlaže ukidanje
privremene mjere prvostupanjski sud je ukinuo privremenu
mjeru, pa je time postignut i cilj iz podnesenog
prigovora i time je iscrpljen pravni interes žalitelja na
podnošenje prigovora.
Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja žalitelja da on
ima pravni interes da se raspravi o prigovoru jer se o
prigovoru ne može raspraviti kad rješenja o privremenoj
izdanoj mjeri više nema.
Isto tako prvostupanjski sud je po odredbi čl. 987
ZPZP zbog dobivenog osiguranja vjerovnika za ovu pomorsku
tražbinu iz čl. 877. st. 3 toč. 4 ZPUP opravdano do
daljnjeg obustavio postupak izvršenja i u odnosu na
podnositelja prigovora.
Što se tiče bankarske garancije njena sudbina je
uređena odredbama ZOO (čl. 1083), ta bankarska garancija
dana je od strane banke jamca na dispoziciju sudu da o
njoj odluči u skladu sa pravomoćnom sudskom odlukom kojom
će se odlučiti o potraživanju vjerovnika iz odredbe
toč.4. rješenja br. R-1/93 od 8 siječnja 1993.
Vjerovnik je izvršio svoj izbor opredelivši se za
bankarsku garanciju, pa se treču zaintreresiranu osobu
Ivković,Privremene mjere na brodu
207
tj. žalitelja više ne tiče što će dalje biti sa
realizacijom bankareske garancije, jer to nije predmet
ovog izvršnog postupka.
Međutim ovim se ne utiče na posebno pravo vjerovnika
(?!? -- vjerojatno dužnika) ako misli i uspjehu se nada
da zahtjeva naknadu štete od vjerovnika ukoliko misli da
je neopravdano bila izdana predložena privremena mjera.»
Bilješka:
21. IIst. rješenje (P2) navodi da je vjerovnik
dao izričitu dispoziciju sudu, dok R-l/93. navodi da je
vjerovnik obavjestio sud da je ishodio bankarsku
garanciju "(što je u stvari povlačenje prijedloga)".
22. R. R-l/93 od 18. siječnja 1993, izriče u izreci:
"...pa se postupak obustavlja i ukida rješenje ovog suda
pod br. R-l/93 od 8. siječnja 1993. g.» To znači da je
ukinuta i obaveza u toč.4. rješenja od 8 siječnje 1993,
da je vjerovnik dužan pokrenuti postupak. Naime i Rl.
broj R-30/93 od 1. prosinca 1993, nakon 11 mjeseci,
također "obustavlja izvršenje."
23. R2 naprotiv navodi u obrazloženju da je Rl "do
daljnjeg obustavio postupak izvršenja» ! Član 983 ZPUP
veli : " oslobodlti brod zaustavljanja ili čuvanja...." a
nigdje ne kaže da će "obustaviti izvršenje" ili da će
"do daljnjeg obustaviti postupak izvršenja".
24. Nevjerojatno zvuče za jedan sudski dokumenat
riječi "...pa se treću zainteresiranu osobu tj .
žalitelja više ne tiče što će biti dalje sa realizacljom
bankarske garancije,...." kada je u IIst. rješenju od
16.3.1993 navedeno da je baš AHSC, MONROVIA "...položila
depozit u sudski polog OPS u Splitu. To proizlazi iz
bankarske garancije Splitske banke na llstu splsa br.
52.....". Dakle bankarsku je garanciju ishodila AHSC,
MONROVIA, koja je žalitelj, ali se ne tiče sudbina
garancije, iako ona plaća i komisiju banci za izdavanje
garancije i konačno i iznos garancije, ako se garancija
realizira !
I upravo citirano iz R2, izdano je od istog suda koji
je u Rješenju Pž-557/93 od 16 ožujka 1993 naveo na str.
4. " NAKON ŠTO PROVEDE POSTUPAK I UTVRDI RELEVANTNE
ČINJENICE GLEDE OVOG TREĆEG PA ĆE TADA U ODNOSU NA NJEGA
DONIJETI NOVO RJEŠENJE KOJIM ĆE ODLUČITI 0 OPRAVDANOSTI
DALJEG POSTOJANJA BANKARSKE GARANCIJE (SADA JE BANKARSKA
GARANCIJA UVJETOVANA POKRETANJEM POSTUPKA PROTIV
DUŽNIKA)".
25. Analiza čl. 1085 ZOO ne dovodi do zaključka R2/
tj. da bi "sudbina" garancije bila takova da osoba, koja
Ivković,Privremene mjere na brodu
208
je dala nalog banci za izdavanje garancije, ne bi bila
više zaintereslrana. Možda treba ukazati na stajalište
Vizner/Bukljaš Komentar Z00, na str. 2893 gdje se
doslovce navodi da:
"Bankarskom garancijom banka se obavezuje vjerovniku
da će mu namiriti dospjelu obavezu ako je dužnik ne
ispuni i ako budu ispunjeni svi uvjeti navedeni u
garanciji".
Autori navode da bankarska garancija ima po pravilu
«akcesorni karakter". I dodaju : " Kad prestane
dužnikova obveza, prestaje i garancija." I navode đalje:
" SUBJEKTI U GARANCIJSKOM POSLU. IZ POJMA 0 BANKARSKOJ
GARANCIJI PROIZLAZI DA SU SUDIONICI BANKARSKE GARANCIJE
VJEROVNIK......... DUŽNIK, I BANKA KOJA GARANTIPA ZA
ISPUNJENJE DUŽNIKOVE OBVEZE."
Perović/Stojanović, Komentar ZOO, str. 1068:
"....u odnosima koji se nastaju u vezi sa bankarskim
garancijama pojavljuju se tri lica. To su: banka koja
daje garanciju, primalac ili korisnik garancije i treće
lice u vezi sa čijom obavezom banka izdaje garanciju. To
treće lice možemo označiti kao nalogodavca, jer ono daje
nalog banci da izda garanciju korisniku. Pošto su u
pitanju tri lica, postoje i tri odvojena pravna odnosa.
To su odnos izmedu nalogodavca i korisnika garanclje,
odnos između nalogodavca i banke i odnos između banke i
korisnika garancije".
Analizom tih odnosa dolazi se do zaključka da je
jedna ugovorna strana, budući nalogodavac, preuzela
obavezu da će drugoj ugovornoj s-trani, budućem
korisniku garancije pribaviti bankarsku garanciju. Drugi
odnos je onaj između nalogodavca i banke i u tom odnosu
banka ima pravo na proviziju (komisiju). Teorija izričito
smatra da su garancije, ovakove, kakova je data u ovom
sporu, akcesorne prirode, te je tesno povezana sa
obavezom nalogodavca prema korisniku. Autori nastavljaju
dalje:
"...obaveza banke iz bankarske garancije je uslovna.
Tek ako o dospjelosti svoje obaveze prema korisniku iz
osnovnog posla nalogodavac ne izvrši tu obavezu, korisnik
garancije se može obratiti banci sa zahtevom da ona
izvrši svoju ohavezu iz garancije. Kad je u pitanju
akcesorna garancija, u odgovoru na takav zahtjev
Ivković,Privremene mjere na brodu
209
korisnika banka se može braniti svim prigovorima koje
bi prema korisniku mogao ds ističe nalogodavac. "
++++++++++++++++++
"ATLANTIC MOON"
OPS / TS -
Split
PS H / VTS RH Redni broj
I-R-1/93-
08.01.1993
01
I-R-1/93-
15.01.1993
02
I-R-1/93
18.01.1993
03
II-PŽ-557/93
16.03.1993
04
XII-IR-
30/9303.12.1993
05
II-PŽ-365/94
02.11.1994
06
Zaključci:
31. Prvostupanjski sud postavlja kao osnov svojih
rješenja, ZIP, a to indirektno prihvaća i drugostupanjski
sud u svojoj odluci Pž-365/94 od 2. studenog 1994. ZPUP
je lex specialis, a ZIP samo subsidirani propis.
32. Polazni propis za rješavanje problema, kojim se
bavi ovaj spor je ZPUP i to čl. 982, kojim je točno
određeno koji se brod može zaustaviti i pod kojim
slovima.
33. Iz toga slijedi da je sud koji donosi rješenje o
zaustavljanju broda DUŽAN utvrditi da li su ispunjeni
uslovi čl. 982. Ako tih slova nema, nije se mogla niti
izdati PM zaustavljanja broda. Ili, ako sud već nije
utvrđivao te uslove, a kasnije je prigovorom treće osobe
upozoren na pomanjkanje uslova, onda je dužnost tog istog
suda da taj uslov razmotri, utvrdi i donese rješenje o
tom prigovoru.
34. Iako je brod temeljem čl . 169 ZPUP pokretna
stvar, brod je u režimu nepokretnosti, što se tiče upisa
Ivković,Privremene mjere na brodu
210
u upisnike itd. Prema tome za brod se dokazuje vlasništvo
temeljem dokumenata koje ima i mora imati svaki brod.
ZPUP dođuše ne traži /kao čl . 142 ZIP-a/ da se uz
prijedlog podnese izvod iz upisnika, ali čim se u tom
pravcu stavi prigovor od strane zainteresirane treće
osobe, sud je DUŽAN ZATRAŽITI od vjerovnika da dokaže da
je brod moguće zaustaviti temeljem jednog od uslova iz
čl. 982 ZPUP-a. Sud može i mora dokumente zatražiti i od
Lučke Kaptanije koja je bila dužna brodu oduzeti
dokumente. Ako to nije učinjeno, brod je protuzakonito
zaustavljen temeljem čl. 982. Toliko što se tiče broda pa
bi brod trebao biti oslobođen i mjera ukinuta a postupak
obustavljen.
35. Kakova je situacija ako je pravi vlasnik (treća
osoba) dao garanciju ? Postavlja se pitanje, da li
garancija zamjenjuje brod, barem u pogledu naknade štete
/ako ga već/ u užem smislu riječi - ne personificira !
Cijeli postupak nema niti smisla niti logike, ako pravni
položaj treće stranke postaje slabiji zbog toga što je
data garancija, koja, po logici same stvari mora
vjerovniku biti korisnija, zbog svoje likvidnosti, od
broda kojeg tek treba prodavati na javnoj dražbi, poslije
predugačkog postupka. I jer je davanje garancije, u
krajnjoj liniji izvršavanje zakonske obaveze o
smanjivanju štete od strane svake stranke u postupku, pa
tako i treće stranke. Treba dakle logikom same stvari,
omogućiti fleksibilnost položaja treće stranke. Treba
dakle i nakon što je treća stranka dala garanciju, ako se
kasnije utvrdi, da je privremena mjera izdata bez
potrebnih uslova iz čl. 982 ZPUP, donijeti rješenje o
oslobađanju broda, ukidanju provedenih radnji i obustavi
postupak, donosno osloboditi garanciju ili, u krajnjoj
liniji ostaviti garanciju na snazi ali naložiti
vjerovniku polaganje kontrapologa ili garancije, za
štetu koja bi nastala trećoj osobi. Na taj način
uspostaviti ravnotežu između stranaka.
36. Smatram da je oslobođenje broda rezultat
nepostojanja uslova iz čl. 982 izjednačeno sa
oslobođenjem garancije uslijed nepostojanja uslova za
zaustavljanje broda. Inače dolazi do nemoguće
situacije, da se brod mora osloboditi jer nema uslova za
zaustavljanje broda, ali se o garanciji ne odlučuje !
37. Ako bl ovakovo stajalište ostalo u praksi, to bi
značilo da:
1). treća osoba, makar vlasnik broda, ne može davati
garanciju da oslobodi brod, a što je dužnost svake strake
u pogledu smanjivanja štete,
2). već mora ostaviti brod da se u parnici utvrdi
Ivković,Privremene mjere na brodu
211
proglašenje nedopuštenosti izvršenja
3). i valjda tražiti protu-polog od strane
vjerovnika, za štetu koja bi nastala ako treća osoba
uspije u parnici.
4).i tek nakon toga u smislu propisa čl.274 ZIP. kod
suda koji je izdao privremenu mjeru tražiti naknadu štete
od vjerovnika.
38. Da li je to procesna ekonomika, treba ozbiljno
razmisliti! Jer šteta koja nastaje nalogodavcu zbog
izdate garancije je uvijek i svakako manja nego šteta
koja mu nastaje stajanjem broda za svo vrijeme dok se
vodi parnica o nedopuštenosti izvršenja ili parnica po
konvalidacionoj tužbi vjerovnika.
39. Čl . 982 je materijalni propis, koji spada
isključivo u nadležnost rješavanja prvostupanjskog
suda, prije izdavanja privremene mjere, odnosno odmah
nakon što su uslovi iz Čl . 982 stavljeni u sumnju, bez
obzira od koga, pa čak i ex ufficio. No ako je ZIP tako
priljubljen, može se i temeljem čl . 142 ZIP. zatražiti
dokaz o vlasništvu.
40. Konačno, treba naglasiti da u spisu postoje
dokazi o vlasništvu treće osobe, kako je to vidljivo iz
IIst. rješenja od 36.3.1993 - list spisa 25-31. To znači
da sudovi, iako znaju i utvrđuju da je treća stranka
vlasnik broda, ne nalaze u zakonu osnova da to pravo
trećoj stranci priznaju oslobađanjem garancije, već
omogućuju vjerovniku koji je ishodio privremenu mjeru,
protivno zakonskim uslovima iz čl. 982 da oštećuje
vlasnika broda, koji mora plaćati banci komisiju za
garanciju ! A pravilno bi bilo da vjerovnik mora dati
protu-polog, jer je već prima facie, krivo označio
dužnika u prijedlogu tj. promašio pasivnu legitimaciju.
41. Prema tome ako se već operira od strane cit.
rješenja sa pojmom pravne nesigurnosti, onda se ta pravna
nesigurnost pojavljuje na štetu treće osobe, a ne
vjerovnika, kako to netoćno zauzimaju stajališta cit.
rješenja, jer treća osoba unatoč dokaza da nije
postojao uslov iz ćl . 982 i unatoč toga da je dala
garanciju, dolazi u daleko slabiji položaj nego
vjerovnik, koji je ishodio nezakonitu privremenu pnjeru !
42. Konačno treba ozbiljno razmisliti i o situaciji
koja je omogućena primjenom ZIP-a tj. čl . 269, kada
vjerovnik unaprijed izjavi da će se zadovoljiti
polaganjem određenog iznosa na ime jamstva od strane
dužnika. U tom slučaju ne dolazi uopće do zaustavljanja
broda, već do polaganja gotovine po čl. 269 ZIP, odnosno,
mislim i do davanja "osiguranja ili druge imovinske
vrijednosti ........"temeljem čl. 978 PZ (čl.983 biv.
Ivković,Privremene mjere na brodu
212
ZPUP), koji je LEX SPECIALIS za privremene mjere u
vezi sa brodom. Dakle, treba zaključiti, da ako iznos
može po ZIP-u zamjeniti brod, ili ako to može osiguranje
ili druga imovinska vrijednost, i ako se u takovom
slučaju mora sa tim pologom odn. osiguranjem i imovinskoj
vrijednosti postupati kao da je zaustavljen brod, nije
jasno, zašto bi se pravna i faktićna situacija mijenjala,
ako je najprije zaustavljen brod, a onda dat polog,
osiguranje ili imovinska vrijednost, a brod oslobođen?
43. Možda bi ipak trebalo dozvoliti reviziju u
predmetima privremenih mjera protiv broda, kao casus
specialis.
++++++++++++++++++++
ČL. 83
PRODAJA POPISANIH STVARI SE MOŽE SPROVESTI TEK PO
PRAVNOSNAŽNOSTI RJEŠENJA 0 IZVRŠENJU, OSIM AKO DUŽNIK
PRISTANE DA SE PRODAJA RANIJE IZVRŠI, ILI SU U PITANJU
STVARI KOJE SU PODLOŽNE BRZOM KVARENJU, ILI AKO POSTOJI
OPASNOST OD ZNATNOG PADA CIJENA POPISANIH STVARI.
IZMEDU DANA POPISA I DANA PRODAJE MORA PROTEĆI
NAJMANJE PETNAEST DANA .
PRODAJA SE MOŽE SPROVESTI I PRIJE TOGA ROKA IZ
RAZLOGA NAVEDENIH U ST.l. OV0G ČLANA.
Engleska teorija i praksa smatra da postoje uslovi da
se brod proda pendente lite. 4 Dužnost stranaka da smanje
štetu pa bi se prema tome moglo smatrati da dužnik koji
se protivi prodaji pendente lite, u slučajevima, kada je
očito da će troškovi za vrijeme postupka prodaje biti
nesrazmjerni postignutoj cijeni prodanog broda, postupa
nerazumno i protivno načelu da treba smanjiti štetu.
Konačno, ako bi od postignute cijene nešto preostalo
za dužnika, taj bi iznos bio veći, ako bi troškovi bili
manji.
Propis dakle, očito nije predvidio i troškove koji
mogu nastati tokom postupka. Kod broda su ti troškovi
ogromni i kod manjih brodova, vrlo često iznose više nego
što je postignuta cijena. Postupak naime traje vrlo dugo. 5
Dražbe su često neuspješne. Razdioba diobne mase po
čl. 938 PZ, po kojem privilegije imaju prvi red,
hipoteke drugi, a ostali vjerovnici treći, je
katastrofalna, jer privilegiji obuhvaćaju po čl. 250 P.Z.
i sudske troškove, troškove čuvanja, lučke naknade, plaće
posade, itd. itd. Za vjerovnika koji je tražio prodaju,
Ivković,Privremene mjere na brodu
213
obično ostane malo ili ništa. Za dužnika još manje. Bilo
bi ekonomski opravdano da se uzimaju u obzir i svi ti
iznosi, pa da se pod pojmom "znatan pad cijena popisanih
stvarl" razumije i iznos koji će ostati, nakon odbitka
svega predviđenog u čl. 938, 250 itd. PZ. U konačnoj
liniji ipak se postupak vodi radi zaštite vjerovnikovih
potraživanja, a tek podredno dužnikovih.
Iako ne spada dlrektno u problematiku privremenlh
mjera, činjenica je da u praksi, brod koji je
zaustavljen, ako nije položeno jamstvo ili na drugi način
oslobođen, a vodi se konva-lidascijski postupak, može,
u slučaju prigovora, žalbi, izvršnog postupka, dražbi
itd., biti zaustavljen nekoliko godina.
ČL.260
(1) SUD ĆE NA PRIJEDLOG DUŽNIKA, OBUSTAVITI POSTUPAK
I UKINUTI PROVEDENE RADNJE;
. ...
(4) U TIM SLUČAJEVIMA DUŽNIK IMA PREMA VJEROVNIKU I
PRAVO NA NAKNADU NANESENE ŠTETE.
(5) POSTOJANJE I VISINU ŠTETE UTVRDJUJE SUD
RJEŠENJEM NA PRIJEDLOG DUŽNIKA.
(6)ŽALBA PROTIV RJEŠENJA IZ ST.5. OVOG ČLANA
ZADRŽAVA NJEGOVO IZVRŠENJE.
Vidi čl. 274.
ČL.265
PRIVREMENA MJERA ZA OSIGURANJE NOVČANOG POTRAŽIVANJA
M0ŽE SE ODREDITI AKO JE VJEROVNIK UČINIO VJEROJATNIM
POSTOJANJE POTRAŽIVANJA I OPASNOST DA ĆE BEZ TAKOVE
MJERE DUŽNIK SPREČITI ILI ZNATNO OTEŽATI NAPLATU
POTRAŽIVANJA TIME ŠTO ĆE SVOJU IMOVINU ODNOSNO SVOJA
SREDSTVA OTUDJITI, PRIKRITI ILI NA DRUGI NAČIN NJIMA
RASPOLAGATI.
VJEROVNIK NE MORA DOKAZIVATI OPASNOST AKO UČINI
VJEROJATNIM DA BI PREDLOŽENOM MJEROM DUŽNIK PRETRPIO SAMO
NEZNATNU ŠTETU.
SMATRA SE DA OPASNOST POSTOJI AKO BI SE POTRAŽIVANJE
IMALO OSTVARITI U INOZEMSTVU.
VPS H, izjasnio se je tako, da kad je vjerovnik iz
inozemstva ustvrdio da je za njega SFRJ inozemstvo pa da
zato vojuje presumpcija iz čl. 265 s-b.3. ZIP u njegovu
korist, da ta tvrdnja, nije u skladu sa zakonom.
Ivković,Privremene mjere na brodu
214
«.......jugoslavenski sudovi interpretiraju odredbu
čl. 265. st.3, onako kako ona glasi s aspekta njene
primjene u SFRJ a ne s aspekta njezine primjene s
pozicija inozemnih povjerilaca (npr. jahta «PAULA» u luci
Pula nije «inozemstvo») makar je predlagač Yahting Club s
podrućja Savezne Republike Njemačke» - Vujović, str.9.
(VPS H Pž-1285/87 od 11.8.1987.
Vidi i čl. 974 P2 i presude VPH Pž-725/91 i Pž-
737/91- (brod CHAMPION).
ČL.266
RADI OSIGURANJA NOVČANOG POTRAŽIVANJA M0ŽE SE
ODREDITI SVAKA MJERA KOJOM SE POSTIŽE SVRHA TAKVOG
OSIGURANJA A OSOBITO :
1). ZABRANA DUŽNIKU DA RASPOLAŽE POKRETNIM STVARIMA
TE ČUVANJE TIH STVARI;
PRIVREMENOM MJEROM NE STJEČE SE ZALOŽNO PRAVO.
ČL.267
RADI OSIGURANJA NENOVČANOG POTRAŽIVANJA M0ŽE SE
ODREDITI PRIVREMENA MJERA AKO JE VJEROVNIK UČINIO
VJEROJATNIM POSTOJANJE POTRAŽIVANJA I OPASNOST DA ĆE SE
INAČE OSTVARENJE POTRAŽIVANJA SPRIJEČITI ILI ZNATNO
OTEŽATI.
PRIVREMENA SE MJERA MOŽE ODREDITI I KAD VJEROVNIK
UČINI VJEROJATNIM DA JE MJERA POTREBNA DA BI SE
SPRIJEČILA UPOTREBA SILE ILI NASTANAK NENADOKNADIVE
ŠTETE.
ODREDBE ČL. 265. ST. 2. I 3. OVOG ZAKONA PRIMJENJUJU
SE I U POGLEDU PRIVREMENE MJERE ZA OSIGURANJE NENOVČANIH
POTRAŽIVANJA.
ČL. 268
RADI OSIGURANJA NENOVČANOG POTRAŽIVANJA MOŽE SE
ODREDITI SVAKA MJERA KOJOM SE POSTIŽE SVRHA TAKVOG
OSIGURANJA, A OSOBITO:
1). ZABRANA OTUĐENJA ILI OPTEREĆENJA POKRETNIH STVARI
NA KOJE JE UPRAVLJENO POTRAŽIVANJE, A I ČUVANJE TIH
STVARI;
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
PS H-II-Pž-367/90-2 od 14.02.1990., UPP 1-2 (129-
Ivković,Privremene mjere na brodu
215
130), 139
«Ne može se zahtijevati privremena mjera osiguranja
potraživanja na način da vjerovnik zahtijeva predaju
stvari (broda) o kojemu teče s dužnikom sudski spor - Za
privremenu mjeru osiguranja potraživanja izdavanjem
zabrane dužniku da otuđeni brod daje u zakup te da
obavlja i druga ograničenja raspolaganja osnovnim
sredstvima, zahtjev, da bi bio prihvaćen, mora biti
određen prvenstveno u pogledu predmeta na koji se zahtjev
odnosi - Pored toga ... vjerovnik mora učiniti
vjerojatnim postojanje svoga potraživanja i vjerojatnost
postojanja opasnosti da će mu .......... spriječiti ili
znatno otežati naplatu svojega potraživanja.
Iz obrazloženja:
“U konkretnom slučaju vjerovnik je u svom prijedlogu
.... postavio ovakav zahtjev:
“Određuje se privremena mjera zabranom
protupredlagatelju da otuđi (proda ili da u zakup) bilo
koje od osnovnih sredstava (remorkere, plovne dizalice,
pilotske i privezivačke čamce, opremu iz lučkog
kontrolnog centra i slično).”
.... ovakav prijedlog nije određen .....
Vjerovnik je morao točno navesti i to
individualizirano svako plovilo i druge predmete za koje
traži zabranu otuđenja i davanja u zakup.
Stoga je prvostepeni sud trebao najprije u smislu čl.
109. ZIP u vezi sa čl. 14. ZIP pozvati vjerovnika da svoj
prijedlog ispravi i dopuni tako da bi sud mogao dalje
postupati.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
ČL.269
VJEROVNIK MOŽE U PRIJEDLOGU ZA ODREDJIVANJE
PRIVREMENE MJERE ILI NAKNADNO IZJAVITI DA SE,
UMJESTO PRIVREMENE MJERE, ZADOVOLJAVA POLAGANJEM
ODREDJENOG IZNOSA NA IME JAMSTVA DUŽNIKA.
POLAGANJE JAMSTVA, UMJESTO PRIVREMENE MJERE, MOŽE SE
ODREDITI I NA PRIJEDL0G DUŽNIKA.
AKO DUŽNIK POLOŽI JAMSTVO, SUD ĆE OBUSTAVITI
POSTUPAK I UKINUTI VEĆ PROVEDENE RADNJE.
269.01 PONUDA VJEROVNIKA ZA POLOG
Ivković,Privremene mjere na brodu
216
Interesantno je različito odlučivanje u vezi sa
prijedlogom da se brod oslobodi i ako stranke nadju
rješenje van suda, recimo dobivanjem garancija P&I
klubova i sl. Vjerovnici katkada traže već u prijedlogu
da sud donese rješenje kojim će se brod osloboditi, ako
dužnik postupi:
a) polaganjem depozita,
b). davanjem "druge imovinske vrijednosti " ili
c) pismenom obavjesti sudu od strane vjerovnika da je
primio garanciju koju prihvaća i predlaže da se brod
oslobodi.
Sudovi najčešće taj prijedlog ignoriraju, ali ga
katkada i uvrste, pa tako na pr. OPS RI u Rješenju V-
R-181/87-3 od 9.11.1987 toč.4. odredjuje:
"SUD ĆE UKINUTI OVU PRIVRFMEMU MJFRU I OSLOBODITI
BROD OD ZAUSTAVLJANJA AKO PROTIVNICI PREDLAGATELJA POLOŽI
NA RAČUN OVOG SUDA BROJ. ........ .KOD. . BANKE IZNOS
OD........ US $, (slovima ............) RADI POKRIĆA
GLAVNOG DUGA I SPOREDHIH POTRAŽIVANJA ILI DADU KAKOVU
DRUGU IMOVINSKU VRIJEDNOST OD ..........- US DOLARA, UZ
UVJET DA JE TA DRUGA IMOVINSKA VRIJEDNOST RASPOLOŽIVA
I PRENOSIVA U KORIST PREDLAGATELJA, ILI DADU KAKOVU
DRUGU GARANCIJU NA KOJU PRISTANE OBAVJESTI SUD."
TS Koper, na pr. uopće ne stavlja u svoja rješenja
bilo što u vezi sa polaganjem novčanog iznosa, "druge
imovinske vrijednosti" ili garancije, kada je i u
prijedlogu vjerovnik već napisao da predlaže da sud
donese rješenje u kojem će navesti iznos pologa koji je
vjerovnik stavio u prijedlog.
Tako je u prijedlogu za brod YAHYA bilo navedeno, da
se predlaže da se u izreku uvrsti :
«Sud će ovu privremenu mjeru ukinuti ukoliko
protustranka položi na račun kod banke.........iznos od $
722.000.- ili pruži kakovo drugo osiguranje t.j. drugu
imovinsku vrijednost u iznosu od $ 722.000.- koja je
prenosiva u korist predlagatelja ili ako stranke
sporazumno ugovore garanciju na koju će pristati
vjerovnik, koji bi o tome pismeno obavjestio sud u pravcu
da sud donese rješenje kojim se brodu dozvoljava
isplovljenje, odnosno sud će na prijedlog
protustranke osloboditi brod ukoliko vjerovnik ne
pokrene parnicu u roku od 15 dana i o tome obavjesti
spis."
Ivković,Privremene mjere na brodu
217
Sud medjutim to nije prihvatio i cijela izreka
rješenja Rg-50/68 od 7.3.88 glasi:
" l . PREDLOGU UPNIKA SE UGODI IN SE DOVOLI
ZAČASNA ODREDBA
Z ZAUSTAVITVIJO LADJE DOLŽNIKA M/ JEHUA, DRŽAVNE
PRIPADNOSTI PANAMA, KI SE SEDAJ NAHAJA NA OBMOČJU LUKE
KOPER ZARADI ZAVAROVANJA TERJATVE UPNIKA V VIŠINI
600.000.- US DOLARJEV.
2. TA ZAČASNA ODREDBA TRAJA 60 DNI OD DNEVA IZDAJE.
3. V OSTALEM SE PREDLOG ZAVRNE».
To je cijeli tekst izreke.
Točno je da zakon ne traži izričito da se unese u
izreku iznos depozita kojeg spominje vjerovnik, medjutim
TRIVA smatra da se takva facultas alternativa MORA
staviti u izreku, ukoliko je zahtjev za to stavljen u
prijedlogu.
TRIVA, Sudsko izvršno pravo na str. 356 :
" Ova specifična izvršna facultas alternativa koju
vjerovnik nudi dužniku mora se saopćiti dužniku, pa će
sud, ako dužnik prihvati ponudu i položi zatraženi
iznos, ukinuti provedene radnje i obustaviti potupak
osiguranja (269/3 ZIP-a).»
Naime, u praksi, a naročito kada se radi o
zaustavljanju brodova pod stranom zastavom, zapovjednik
zaustavljenog broda i njegov agent, obično prevedu
rješenje na strani jezik i teleksom ili telefaxom ga
dostave brodaru. Ako rješenje nije navelo iznos itd.,
pologa koji je kao facultas naveden od vjerovnika,
nastaju pregovori, koji, ako se stranke sporazume,
zapravo vode istom rezultatu, kao kada je takav depozit
odredjen u rješenju, samo što treba više vremena.
269.02 BANKARSKA GARANCIJA
Treba spomenuti i problem eventualne bankarske
garancije. Naime vjerovnik katkada traži izričito
bankarsku garanciju.
Radi se redovito o zaustavljanju stranog broda, pa je
normalno da brodar (brodovlasnik) daje garanciju putem
svoje, inostrane banke. Vjerovnik nije dužan prihvati
Ivković,Privremene mjere na brodu
218
takovu garanciju jer ona može eventualno dovesti do
potrebe priznavanja hrvatske presude, (u konvalidacionom
postupku) u zemlji inostrane banke.
Medjutim postavlja se pitanje da li bi mogao dužnik
zatražiti od suda da odluči da li takova garancija
inostrane banke zadovoljava. Mislim da sud ne bi mogao
odlučiti da takova garancija zadovoljava baš iz razloga
eventualne potrebe priznavanja hrvatske presude.
Rješenje je u potvrdjivanju takove inostrane
garancije od strane jedne hrvatske banke, kako to
predvidja Z00 u Čl. 1085 uz eventualni dodatak "bez
prigovora" i sl. u smislu čl.1087 Z00.
Visoki Trgovački sud R. Hrvatske, zauzeo je stav da
je garancija domaće banke zadovoljavajuća. 6
269.03 GARANCIJA P & 1 KLUBOVA
U praksi se najčešće brod oslobadja na osnovu
garancije izdate od P&I klubova.
Ukoliko tu garanciju prihvati vjerovnik, on o tome
prihvatu obavještava pismeno sud, te sud oslobadja brod.
Druga je situacija, ako ne prihvaća garanciju P & I
kluba, pa dužnik zahtjeva od suda da sud ocijeni da li
garancija P & I kluba zadovoljava zahtjevima zakona. Ovo
pitanje treba rješavati u smislu čl. 983. st. 1 PZ-a.
RUŠINOVIC na str. 36 i sl. detaljno razmatra pravni
status garancije P&I, i navodi da prema jednom stanovištu
iznijetom na savjetovanju iz veljače 1988 u Opatiji,
garancija P&I kluba, koja bi sadržavala klauzulu "bez
prigovora" ili "na prvi poziv" i ukoliko bi bila
potvrdjena od strane jugoslavenske banke trebala bi se
prihvatiti.
Autorica medjutim smatra da se garancije P & I kluba
trebaju:
".....svrstatl pod režim ugovora o jamstvu iz glave
XXIX ZOO. U tom slučaju "garanciju P & I kluba " koju u
postupku osiguranja nudi dužnik treba smatrati ponudom
učinjenom vjerovniku da zaključi ugovor o jamstvu s P & I
klubom.................Sud osiguranja ne može sam
odlučivati o tome hoće li osloboditi brod zaustavljanja
na temelju "garancije P & I kluba", nego mora biti
rukovodjen voljom vjerovnika, koju će on izraziti u
pismenoj formi, u bilo kojoj fazi postupka. Sud
osiguranja ne moze prisiliti vjerovnika da prihvati
"garanciju P & kluba"....Slijedi nadalje zaključak da
"garancija P & I Kluba" nije "raspoloživa i prenosiva u
korist vjerovnika" u smislu zakonskog teksta."
Ivković,Privremene mjere na brodu
219
269.04 TR0ŠKOVI I IZNOS POLOGA
U praksi se je prije pojaviljivao problem obzirom na
činjenicu da se u prijedlogu za privremenu mjeru traže i
kamati, a i troškovi privremene mjere, troškovi
eventualnog postupka za konvalidaciju privremene mjere,
pa čak i za buduće eventualno prisilno izvršenje.
Praksa sudova nije bila ujednačena.
Pojedini sudovi unatoč prijedloga da se za depozit
odredi iznos koji će pokriti sve gore navedeno, odredjuju
samo iznos glavnice. Drugi odredjuju zatraženi iznos koji
pokrlva i kamate, troškove itd.
Sada je to rješeno propisom čl. 978 st.l. PZ. TRIVA,
str. 409 :
"(01) Ponudjeno osiguranje mora biti vrijednosni
ekvivalent potraživanja radi čijeg se budućeg
ostvarenja odobrava privremena mjera zaustavljanja.
(02) Ograničenje odgovornosti broda - Čl. 380-396.
(03) Svote ograničenja odgovornosti " čl. 380,381."
ČL.270
SUD M0ŽE, NA PRIJEDLOG VJEROVNIKA, ODREDITI
PRIVREMENU MJERU I KAD NIJE UČINIO VJEROJATNIM POSTOJANJE
POTRAŽIVANJA I OPASNOST AKO PRETHODNO POLOŽI U
OSTAVLJENOM MU ROKU, IZNOS KOJI SUD ODREDI KAO JAMSTVO ZA
ŠTETU KOJA BI DUŽNIKU MOGLA BITI NANESENA ODREDJIVANJEM
I PROVODJENJEM PRIVREMENE MJERE.
SUD MOŽE, NA PRIJEDLOG DUŽNIKA, PREMA OKOLNOSTIMA
SLUČAJA, POSTUPITI PO ODREDBI ST.1. OVOG ČLANA I KAD JE
VJEROVNIK UČINIO VJEROJATNIM POSTOJANJE POTRAŽIVANJA I
OPASNOSTI.
STAV 1
Obzirom da je u PZ određeno da se ZIP koristi kao
opći propis (čl. 974 PZ), očito je da se nakona stupanja
na snagu PZ, mora moći koristiti i st. 1. čl. 270 ZIP, pa
ponuditi u prijedlogu za privremenu mjeru određeni iznos
odn. zatražiti od suda da taj iznos odredi. U praksi će
to biti dosta neprikladno jer je najčešće zaustavljanje
vrlo hitan zahtjev a sud može i ne rješiti, najhitnije,
koliki iznos bi bio potreban.
STAV 2.
Ivković,Privremene mjere na brodu
220
Primjenjuje se i u slučaju brodova, jer PZ nema
specijalni propis o protupologu. Praksa je kolebala. U
glavnom stanovište sudova je:
a) . sud može na prijedlog dužnika narediti vjrovnika
da položi protu-polog za štetu koja bi dužniku mogla
nastati postupanjem vjrovnika. Medjutim ovo se može
odrediti samo onda ako dužnik nije položio svoj polog i
postigao oslobodjenje broda (pokretnina). 7 - Doktrina
smatra, izgleda, da se protu-polog može odrediti.
RUŠINOVIć, str. 33.: "Kako dužnik u fazi
donošenja rješenja o zaustavljanju u pravilu ne
sudjeluje, nego je o dopuštenoj privremenoj mjeri
obaviješten nakon što primi sudsko rješenje o
zaustavljanju broda, restriktivno tumačenje odredbe čl.
270. st.2. ZIP-a onemogućilo bi dužnika da uopće
traži polaganje "kaucije".
TRIVA-BELAJAC-DIKA, str. 355; "Trebalo bi zajedno
sa GORŠIĆEM (Tumač, str. 550) uzeti da je moguće da
sud, uslijed izmenjenih okolnosti, i naknadno, u
toku provođenja odobrene privremene mjere, odluči o
dužnosti vjerovnika, da položi osiguranje ili da
položeno osiguranje povisi, te da od polaganja zatraženog
iznosa ućini zavisnim dalje ostvarivanje privremen mjere,
koja je u toku".
b). protu-polog se nemože odrediti, ako je
dužnik već položio polog i na taj način oslobodio brod
(pokretninu) jer je polaganjem pologa dužnik izvršio
izbor.9 Izgleda da je ovo stajalište u suprotnosti sa
doktrinom (vidi gore RUŠINOVIC i TRIVA-BELAJAC-DIKA).
Vidi i čl. 987.04
Bivši I.P. (1930) imao je u para. 349. propis:
"Obezbedjenje, koje je dao predlagač da se pokriju
troškovi ili zahtevi za naknadu štete ( para 339 i 347),
vratiće se stranci tek pošto proteče petnaest dana otkada
je zaključak, kojim je ukinuta privremena naredba, postao
pravosnažan. Ako u ovom roku protivnik predlagača stavi
zahtjev za naknadu štete u smislu para. 343, onda se
obezbeđenje, pre nego što odluka u ovom zahtevu postane
pravosnažna sme povratiti samo, ako na to pristane
protivnik predlagača.”
Goršić navodi: “.... protivnik predlagača stiče
mogućnost stavljanja svojih zahtjeva tek onda, kada
postane zaključak pravomoćan, kojim je ukinuta privremena
Ivković,Privremene mjere na brodu
221
naredba.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
VPS II-Pž-491/85-2 od 14.3.1985. (OPS RI R-I-22/85-7
od 6.3.85).
“...žalba predlagača se uvažava te se ukida rješenje
OPS Rijeka br. R-I-22/85-7 od 6.3.1985. i predmet vraća
prvostepenom sudu na ponovni postupak.”
Iz obrazloženja:
“Prvostepeni sud je na prijedlog protivnika
predlagača, temeljem čl. 270. st. 2. ZIP-a u vezi s čl.
867. st. 5. PZ, rješenjem broj R-I-22/85 od 6.3.1985.
naložio predlagaču da u roku od pet dana računajući od
dana primitka rješenja položi na račun toga suda iznos od
US$ 80.000.- kao jamstvo za štetu koja bi protivniku
predlagača mogla biti nanesena sprovođenjem privremene
mjere zabrane odlaska broda iz luke Raša s tim da ukoliko
predlagač u ostavljenom roku ne dostavi dokaze tom sudu
da je uplatio navedeni iznos da će sud privremenu mjeru
određenu rješenjem br. R-I-22/85 od 11.2.85. ukinuti,
obustaviti postupak osiguranja, te osloboditi brod od
zabrane odlaska iz luke Raša.”
Bilješka: ovo je slučaj kada zaustavljeni brod nije
dao polog već je ostao zaustavljen.
_ _ _
PSH - Rješenje II-Pž-2201/89-2 od 24.10.1989. (OPS RI
V-R-26/89-13 od 2.8.89.).
“U prvom redu sud može, ali ne mora, odrediti
jamstvo, prema okolnostima slučaja, na prijedlog dužnika
(čl. 270. st. 2. ZIP-a). Ovo iz razloga što je privremena
mjera koja se je sastojala u zabrani dužnicima da
raspolažu pokretnim stvarima (rolama papira) ukinuta
rješenjem br. V-R-I-26/89 od l. 78.89 i br. V-R-I-26/89
od 2.8.89. žalitelji ukazuju na stanovište pravne teorije
po kojem se vjerovniku može naložiti polaganje osiguranja
i naknadno u toku provođenja odobrene privremene mjere sa
čime se ovaj sud može suglasiti , ali to nije odlučno.
Naime, u konkretnom slučaju radilo se o privremenoj
mjeri iz čl. 266. st. 1. toč. 1. ZIP-a, a koja se sastoji
u zabrani dužniku da raspolaže pokretnim stvarima kao i
čuvanje tih stvari. Ta mjera se provodila samo do prvog
odnosno do drugog kolovoza 1989. kada je ukinuta. Radnje
koje se nakon toga poduzimaju u postupku osiguranja ne
Ivković,Privremene mjere na brodu
222
mogu se okvalificirati kao radnje kojima se provodi ta i
takva privremena mjera. Točno je da postupak osiguranja
još traje, ali privremena mjera je ukinuta. Sud više ne
može poduzimati nikakove radnje koje idu za provođenjem
zabrane dužnicima da raspolažu sa stvarima niti može
poduzimati radnje u svrhu čuvanja stvari. Položeni iznos
na ime jamstva od strane dužnika nikako se ne može
sadržajno izjednačiti s privremenom mjerom zabrane
raspolaganja i čuvanja stvari. To sasvim jasno proizlazi
iz teksta propisa čl. 269. ZIP-a, jer se jamstvo polaže
umjesto privremene mjere. Dakle privremene mjere više
nema niti se provodi, a i umjesto nje postoji jamstvo.
Nakon što su dužnici položili jamstvo, i sami predložili
ukidanje privremene mjere ne mogu više zahtijevati
osiguranje kao uvjet za određivanje i provođenje te mjere
koja je već ukinuta. To jedno drugo isključuje.
Dužnici su mogli odlučiti da polože jamstvo i time
ishoditi ukidanje zabrane raspolaganja sa stvarima (što
su i učinili) ili pak trpiti zabranu, s tim da vjerovnik
uplati određenu svotu na ime osiguranja. Dužnik može
izabrati samo jednu ili drugu mogućnosti, a nikako ne
može kumulativno zahtijevati jedno i drugo, jer to
pojmovno i logično nije moguće. Dužnici su svojom voljom
položili jamstvo i time ishodili ukidanje privremene
mjere. Kada bi im sada položeni iznos bio vraćen, cijeli
postupak bio bi besmislen i značilo bi isto što i odbiti
pružanje pravne zaštite vjerovniku. Da su dužnici
predložili, a sud prihvatio i odredio vjerovniku da
položi određenu svotu na ime osiguranja, za vrijeme dok
je još vrijedila zabrana dužnicima da raspolažu stvarima,
onda bi vjerovniku bila pružena mogućnost da se odluči,
tj. da položi zahtjevani iznos ili pak da odustane od
prijedloga za određivanje privremene mjere. Treba imati u
vidu da je upravo vjerovnik ponudio da dužnici umjesto
privremene mjere u sudski depozit uplate US$ 63.300, što
je u skladu s čl. 269. st. 1. ZIP-a, a dužnici tu ponudu
prihvatili. Sada od tog ne mogu odustajati, a zahtjev da
sada i vjerovnik položi US$ 78.000 predstavljalo bi
upravo odustanak od prihvata. Ne mogu dužnici naknadno
postavljati uvjete kada su već vjerovnikovu ponudu
prihvatili. Dužnici su položili jamstvo od 63.000 US$
upravo sa svrhom da izbjegnu štetu koja im je mogla
nastati provođenjem privremene mjere. Naravno moguće je
da će trpjeti štetu i zbog toga što su položili u depozit
63.000 US$, ali za osiguranje potraživanja po tom osnovu
ZIP ne predviđa polaganje osiguranja od strane
vjerovnika, što je i razumljivo, jer bi onda i vjerovnik
nakon što bi uplatio 78.000 US$ mogao zahtijevati od
Ivković,Privremene mjere na brodu
223
dužnika da i oni polože osiguranje za štetu koju će
trpjeti polaganjem te svote, tako bi se to moglo
nastaviti u nedogled što očito nije bila svrha zakona.”
-----------
PSH Pž-238/89 od 21.2.1989. (OPS RI R-I-23/88 od
13.1.1989.)
“Preinačuje se rješenje OPS RI br. R-I-23/88-16 od
13.1.1989. u dijelu u kojem je prihvaćen prijedlog
protivnika predlagatelja i sudionika RO “J” OOUR M.T.,
Rijeka za polaganje jamstva kao uvjeta za određivanje
privremene mjere, te u dijelu u kojem je predlagatelju
naloženo da na prolazni depozit suda uplati $ 100.000.-
ili kakvu drugu imovinsku vrijednost u roku od 30 dana, a
u protivnom da će sud osloboditi depozit kojeg su
uplatili protivnik predlagatelja odnosno sudionik RO “J”
OOUR M.T., Rijeka ..... i rješava:
Odbija se prijedlog protivnika predlagatelja i
sudionika ............ da sud naloži predlagatelju da
uplati na ime jamstva iznos od $ 100.000.-
Iz obrazloženja:
“Zajedničkim podneskom od 9. studenog 1988. protivnik
predlagatelja i sudionik su predložili da sud odredi
jamstvo odnosno kontragaranciju, uz obrazloženje da je
vjerovnik pokrenuo parnicu pod brojem P-2270/88 radi
opravdanja privremene mjere, a spor će objektivno trajati
najmanje pet godina. Kamate na devize iznose 8% godišnje
..... na iznos od $ 825.000.- a na koji depozit ne teku
kamate, to bi izgubili za razdoblje od 5 godina $
334.000.-
Protiv tog rješenja žalbu je podnio vjerovnik .......
«Žalba je osnovana»
.
Rješenjem br. R-I-23/88 od 13. srpnja 1988. g.
prvostepeni sud je odredio privremenu mjeru zaustavljanja
broda, .......... (čl. 980. PZ-a). Prema čl. 983. st. 1.
PZ-a, ako se privremena mjera određuje radi osiguranja
novčanih potraživanja sud može osloboditi brod ...... ako
budu dana osiguranja ili druge imovinske vrijednosti u
visini svote potraživanja za koju se traži zaustavljanje
...........
Osloboditi brod zaustavljanja znači ukidanje
Ivković,Privremene mjere na brodu
224
privremene mjere. Jamstvo za štetu koja bi dužniku mogla
nastati određivanjem i provođenjem privremene mjere
pretpostavlja da je postupak u toku za njezino izdavanje
ili barem provođenje. Nakon što je ukinuta, jamstvo se
više ne može odrediti.
Prema čl. 987. PZ-a postupak osiguranja obustavit će
se i određena privremena mjera ukinuti, ako se udovolji
kojoj od pretpostavki iz čl. 977. st. 2. (ispravno st.
4., Đ.I.) t. 1. do 3. tog Zakona. Pretpostavka iz čl.
977. st. 4. t. 1. PZ-a sastoji se upravo u tome da dužnik
položi sudu svotu potraživanja koja se osigurava s
kamatama i troškovima.
Pogrešno je prvostepeni sud primijenio odredbu čl.
270. st. 2. ZIP-a. Već sam naslov iznad tog člana glasi:
“Jamstvo kao uvjet za određivanje privremene mjere”.
Dakle, polaganje jamstva od strane predlagatelja je uvjet
za izdavanje privremene mjere. Ne može se takva obveza
nametnuti predlagatelju nakon što je privremena mjera već
izdana, a posebno ne u vrijeme kada je već ukinuta.
Prema propisima općeg izvršnog postupka (čl. 269. st.
1. ZIP-a) jamstvo umjesto privremene mjere predstavlja
specifičnu izvršnu facultas alternativu tj. ponudu
vjerovnika učinjenu dužniku koju ovaj može prihvatiti ili
odbiti. Ako dužnik prihvati ponudu i položi jamstvo
postupak se obustavlja a već provedene radnje ukidaju
(čl. 269. st. 3. ZIP-a). U suštini isti značaj polaganja
jamstva ima i prema odredbama PZ-a, s tim što to ne mora
biti svota novca (čl. 983. PZ-a). Pitanje da li se u
smislu čl. 270. ZIP-a može odrediti da položi određenu
svotu na ime jamstva samo dok nije određena privremena
mjera ili to može učiniti i u toku provođenja privremene
mjere, može ostati po strani iz razloga što je u ovom
slučaju privremena mjera zaustavljanja broda ne samo
izdana, već i ukinuta u momentu kada je odlučeno u
jamstvu.
Dužnik je svojom voljom odlučio uplatiti $ 850.000
(ispravno 825.000) i time ishoditi ukidanje privremene
mjere. Prilikom uplate tog iznosa protivnik predlagatelja
je imao mogućnost zahtijevati da sud obveže predlagatelja
na polaganje jamstva za štetu koju će eventualno
pretrpjeti.
Ne mogu se predlagatelju nametati obveze nakon što je
brod oslobođen zaustavljanja. Dužnik je mogao dati i neko
drugo osiguranje (npr. garanciju banke, osiguratelja i
sl.), pa ne bi trpio štetu uslijed toga što mu na iznos u
sudskom pologu ne teku kamate, ali to nije od značaja za
rješenje ove pravne stvari.
Odluka suda da će osloboditi depozit u iznosu od $
Ivković,Privremene mjere na brodu
225
825.000, ako vjerovnik ne uplati svotu od $ 100.000, ne
temelji se na zakonskim propisima. Ne može se naknadno
raspravljati da li je dužnik osnovano ili neosnovano dao
osiguranje, jer ga na to nije prisilio sud svojom
odlukom. To je bila njegova volja. Ako je smatrao da nije
bilo uvjeta za izdavanje privremene mjere, mogao je
koristiti pravne lijekove. Iznos položen u sudski depozit
predstavlja sigurnost za predlagatelja da će naplatiti
svoje potraživanje pod pretpostavkom da uspije u parnici,
pa se ne može dovoditi u pitanje do okončanja parnice.
Vraćanjem deponiranog iznosa dužniku nakon što je on
ishodio oslobođenje broda od zaustavljanja, značilo bi u
osnovi da se vjerovniku uskraćuje pravna zaštita, a sve
do sada provedene radnje bile bi bez ikakvog smisla.
Vjerovnik je ishodio izdavanje privremene mjere
zaustavljanja broda i rješavanje suda o tome je postalo
pravomoćno. Time je on stekao sigurnost da će naplatiti
svoje potraživanje ako se u parnici utvrdi da
postoji........
Ako zaustavljanje broda ni od suda ni od dužnika nije
bilo uvjetovano prethodnim ispunjenjem bilo kakovih
obveza sa strane predlagatelja, onda ni davanje
osiguranja ne može biti uvjetovano ..........
Da je dužnik predložio, a sud prihvatio i obavezao
predlagatelja da položi jamstvo u iznosu od $ 100.000.-
dok je postupak izdavanja privremene mjere bio još u toku
kao uvjet za daljnje zadržavanje broda u luci, vjerovnik
možda ne bi ishodio privremenu mjeru u svoju korist jer
možda tu svotu nema na raspolaganju ili bi došao do
zaključka da mu se pod tim uvjetima ne isplati
zahtijevati izdavanje privremene mjere.”
Bilješka: Stav 2. čl. 270. govori o prijedlogu
dužnika i u zakonu nigdje nema ograničenja do kada dužnik
može tražiti protu-polog od predlagača.
_ _ _
PS H II-Pž-2202/89 od 24.10 1989. (OPS RI V-R-I-
30/89-2 od 1.8.89. i R-I-30/89-7 od 15.8.1989.)
“Pravilno je prvostepeni sud postupio kad je
rješenjem br. V-R-I-30/89-7 od 15. kolovoza 1989. godine
odbio prijedlog protivnika predlagatelja u kojem traži da
sud naloži predlagatelju da uplati jamstvo.
U prvom redu, sud može, ali ne mora, na prijedlog
protivnika predlagatelja odrediti jamstvo kao uvjet za
određivanje privremene mjere (čl. 270. st. 2. ZIP-a).
Privremena mjera zaustavljanja sastoji se u zabrani
Ivković,Privremene mjere na brodu
226
odlaska broda iz luke odnosno pristaništa (čl. 980. PZ-
a). Jamstvo kao uvjet za određivanje takve mjere ima
smisla, samo dok takva mjera traje tj. dok vrijedi
zabrana odlaska broda iz luke. Protivnik predlagatelja je
9.8.1989. godine položio sudu svotu potraživanja koja se
osigurava i predložio ukidanje privremene mjere. Nakon
toga ne može zahtijevati da vjerovnik dade jamstvo kao
uvjet za izdavanje ili za održavanje privremene mjere. To
jedno drugo isključuje. Protivnik predlagatelja je mogao
odlučiti tj. položiti svotu potraživanja i time ishoditi
ukidanje zabrane odlaska broda iz luke (što je on i
učinio), ili pak trpiti da brod ostane zaustavljen i
tražiti da vjerovnik položi jamstvo.
Jamstvo za štetu koja bi protivniku predlagatelja
mogla nastati određivanjem i provođenjem privremene mjere
pretpostavlja da je u toku postupak za njezino izdavanje
ili barem provođenje, a nakon što je ukinuta jamstvo se
ne može odrediti. Jamstvo umjesto privremene mjere
predstavlja specifičnu facultas alternativu tj. ponudu
predlagatelja učinjenu protivniku koju ovaj može
prihvatiti ili odbiti. Prema propisima općeg izvršnog
postupka, ako dužnik prihvati ponudu i položi jamstvo,
postupak se obustavlja, a već provedene radnje ukidaju
(čl. 269. st. 3. ZIP-a). U osnovi isti značaj polaganja
jamstva ima i prema odredbama PZ-a (čl. 983).
Protivnik predlagatelja je svojom voljom u sudski
depozit uplatio 36.800 US$ i time ishodio ukidanje
privremene mjere. Ne mogu se predlagatelju nametati
obveze nakon što je brod oslobođen zaustavljanja. Odluka
suda da će osloboditi iznos od 36.800 US$ iz depozita
ukoliko vjerovnik ne uplati svotu od 50.000.- US$ ne bi
bila utemeljena na zakonu. Na taj način bi protivnik
predlagatelja faktički izigrao propise. Da je protivnik
predlagatelja predložio i sud prihvatio te naložio
predlagatelju da uplati 200.000. US$ (odnosno sada
50.000.- US$), za vrijeme dok je brod još bio zaustavljen
u luci, onda bi predlagatelju bila pružena mogućnost da
odluči da položi zahtjevani iznos ili pak da odustane od
prijedloga za određivanje privremene mjere. To je međutim
osujetio sam protivnik predlagatelja koji je davanjem
jamstva ishodio ukidanje privremene mjere. Kada bi sada
sud odredio povrat protivniku predlagatelja i svote od
36.800.- US$, predlagatelju bi time bila uskraćena pravna
zaštita pred sudom, a cijeli postupak izdavanja
privremene mjere bi bio bez ikakvog smisla. Konačno, kada
se polaganje jamstva ne bi shvatilo samo kao uvjet za
određivanje privremene mjere, a u najboljem slučaju kao
uvjet za njezino održavanje na snazi, onda bi trebalo
Ivković,Privremene mjere na brodu
227
dozvoliti i predlagatelju da traži daljnje jamstvo od
protivnika predlagatelja za štetu koju bi pretrpio
polaganjem u sudski depozit svote od 50.000.- US$ i tako
ne bi bilo nikad kraja.” PNz - 15/117
“Ako je sud na osnovi čl. 272, st. 1. ZIP izdao
privremenu mjeru prije podnošenja tužbe i u njoj odredio
vjerovniku rok za podnošenje tužbe, odnosno prijedloga
radi opravdanja privremene mjere, smatra se da vjerovnik
nije postupio po nalogu suda u određenom roku kad je
tužbu podnio sudu koji je izdao privremenu mjeru umjesto
inozemnoj arbitraži koja je ugovorena za rješavanje tog
spornog odnosa (čl. 16. u vezi sa čl. 472. ZPP)”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
čl. 273.
AKO VJEROVNIK U ODREĐENOM ROKU NIJE PODNIO TUŽBU
ODNOSNO NIJE POKRENUO DRUGI POSTUPAK RADI OPRAVDANJA
PRIVREMENE MJERE ILI JE VRIJEME ZA KOJE JE ODREĐENA
PRIVREMENA MJERA PROTEKLO, SUD ĆE, NA PRIJEDLOG DUŽNIKA,
OBUSTAVITI POSTUPAK I UKINUTI PROVEDENE RADNJE.
NA PRIJEDLOG DUŽNIKA, POSTUPAK ĆE SE OBUSTAVITI I
UKINUTI PROVEDENE RADNJE AKO SU SE OKOLNOSTI ZBOG KOJIH
JE MJERA ODREĐENA KASNIJE PROMIJENILE TAKO DA VIŠE NIJE
POTREBNA.
POSTUPAK ĆE SE OBUSTAVITI I UKINUTI PROVEDENE RADNJE
U SLUČAJEVIMA NAVEDENIM U ČL. 260. OVOG ZAKONA.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
OS Zagreb Gž-3768/81 od 16.6.1981. PNz 19/145.
Radnje provedene na osnovi privremene mjere mogu se
ukinuti samo na prijedlog dužnika, a ne i po službenoj
dužnosti.
Vidi i odluku VPS H-Pž-985/88-2 od 26.4.88. uz čl.
986.
_ _ _ _ _ _ _
PS H II-Pž-3072/88-2 od 19.09.1989., UPP 1-2 (129-
139), 129.
Ako je pravomoćnom presudom utvrđeno da ne postoji
zahtjev na temelju kojega je ova privremena mjera
dopuštena, ona prestaje pravomoćnošću te presude - Na što
Ivković,Privremene mjere na brodu
228
ne utječe ni okolnost da se između istih stranaka vodi
drugi spor na temelju iste pravne osnove.
Iz obrazloženja:
“Neosporno je da je parnični predmet br. P-54/87 OPS
Rijeka pravomoćno okončan tako što je odbijen tužbeni
zahtjev ............. i da je u tom predmetu izdana
privremena mjera koja je trajala do okončanja toga spora.
Prema tome, ne postoji više ni izdana privremena mjera od
trenutka okončanja toga predmeta ......”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Čl. 274.
DUŽNIK IMA PREMA VJEROVNIKU PRAVO NA NAKNADU ŠTETE
KOJA MU JE NANESENA PRIVREMENOM MJEROM ZA KOJU JE
UTVRĐENO DA JE BILA NEOSNOVANA ILI KOJU VJEROVNIK NIJE
OPRAVDAO.
U TOME SE SLUČAJU NA ODGOVARAJUĆI NAČIN PRIMJENJUJU
ODREDBE ČL. 260. ST. 5 I 6 OVOG ZAKONA.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Čl. 260 u st. 5. određuje da će se naknada štete
utvrditi rješenjem od strane suda, na prijedlog dužnika.
TRIVA-BELAJEC-DIKA u vezi toga navode:
“... o zahtjevu za naknadu ove štete neće se moći -
barem bi to trebalo posredno zaključiti iz zakona -
voditi samostalna parnica, jer o njenom postojanju i
visini odlučuje, na prijedlog dužnika, sud osiguranja
svojim rješenjem. Odredbu bi trebalo shvatiti kao pravilo
kojim se u ovoj materiji isključuje tzv. redovni put
pravne zaštite - parnični postupak, mada bi, zbog
nepovoljnih konsekvencija koje odatle proizlaze, bilo
bolje kad taj zaključak ne bi bio nužan. Iako se, naime,
u ovom incidentalnom postupku odlučuje o jednom
supstancijalnom ovlaštenju o kojemu bi inače trebalo
voditi redovitu parnicu, sa svim procesnim garancijama
koje su joj svojstvene, ovdje su stranke primorane da se
povinuju odluci suca pojedinca i u stvarima velike
vrijednosti, da se odreknu obvezne rasprave pred sudom,
da se liše prava na dvostranu žalbu protiv presude i
prava na reviziju i na ponavljanje postupka.”11
Starija judikatura potvrđuje nadležnost suca
pojedinca.
Vrhovni privredni sud Sl-595/91 od 10.4.1961.
Ivković,Privremene mjere na brodu
229
“Kada je u pitanju utvrđenje štete koju je pretrpeo
protivnik predlagača privremene naredbe, pošto je
utvrđeno da zahtev predlagača za čije je obezbeđenje
izdejstvovana privremena naredba pravno ne postoji,
postupak provodi i donosi rešenje sudija pojedinac (čl.
11. i čl. 16. st. 2. Zakona o privrednim sudovima).”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
VPS SRH Pž-1524/82 od 14.6.1983, UPP br. 103-104 str.
547
“Izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu
prouzrokovanu neosnovanom privremenom mjerom
zaustavljanja broda uspostavlja se između predlagača
privremene mjere kao štetnika i protivnika predlagača kao
oštećenika. Slijedom toga, obveznik prava na naknadu ove
štete je predlagač privremene mjere, a ovlaštenik prava
je protivnik predlagača ili osoba na koju je on svoja
prava prenio, ili, za slučaj da je protivnik predlagača
treća osoba temeljem posebnog pravnog osnova naknadila
štetu koju je on pretrpio zadržavanjem broda za vrijeme
dok je brod bio zaustavljen po privremenoj mjeri,
ovlaštenik prava na naknadu ove štete, po osnovu prava
regresa, je ova treća osoba koja je isplatom dužnog
iznosa ušla u prava neposrednog oštećenika.
Prekostojnice - zadržavanje broda na temelju
privremene mjere zaustavljanja broda - aktivna i pasivna
građanskopravna legitimacija za zahtjev za naknadu za
prekostojnice iz drugog po redu potprijevoznog pomorsko-
vozarskog ugovora i za naknadu štete prouzročene
neosnovanom privremenom mjerom zaustavljanja broda -
iskrcajem tereta, po prirodi same stvari, prestaju teći
prekostojnice, a time i pravo na naknadu za prekostojnice
određene ugovorom. U trenutku kada je teret iskrcan i
predan primatelju, a brod zaustavljan na temelju
privremene mjere, nastupila je nova pravna osnova
zadržavanja broda i za slučaj da je privremena mjera
neosnovana, suglasno pravnim pravilima izvršnog postupka,
uspostavlja se izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu.
Ovlaštenik prava na naknadu za prekostojnice iz
potprijevoznog pomorsko-vozarskog ugovora je naručitelj,
a ne brodar, s obzirom da se direktan pravni odnos između
brodara i podnaručitelja uspostavlja samo u pravcu
brodareve obveze prema podnaručitelju, a ne i u pravcu
njegovih prava prema ovom (arg. iz čl. 21, st. 2, 3 i 4.
ZUIPB). Ako je brodar broda kojim je izvršen prijevoz
treća osoba (A), a ne osoba koja je u pomorsko-vozarskom
Ivković,Privremene mjere na brodu
230
ugovoru označena kao brodar (B), onda je takav ugovor
potprijevozni pomorsko-vozarski ugovor, u kojem je B
naručitelj, a druga ugovorna stranka podnaručitelj C
..........”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
VPS H Pž-491/85-2 od 14.3.85 (OPS RI R-I-22/85)
“Prema stajalištu ovog žalbenog suda, sud neće
prihvatiti prijedlog dužnika i odrediti iznos za jamstvo
za štetu koja bi dužniku mogla biti nanesena određivanjem
i sprovođenjem privremene mjere u slučaju ako je
privremena mjera dozvoljena radi osiguranja namirenja
potraživanja koje dužnik (protivnik predlagača) u
cijelosti ili djelomično priznaje.
Svrha je jamstva da se dužniku omogući da će se moći
iz iznosa kojeg odredi sud kao jamstvo naplatiti za štetu
koju bi mogao imati pozivom na odredbu čl. 274. ZUP-a, a
naknadu štete dužnik u tom slučaju može zahtijevati
ukoliko je utvrđeno da je privremena mjera bila
neosnovana ili ako vjerovnik privremenu mjeru nije
opravdao.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
VPS H Rješenjem II-Pž-562/85-2 od 2.4.85. odbio je
žalbu i potvrdio Ist. rješenje.
Iz obrazloženja:
“Odbacivanje prigovora treće osobe ima mjesta jer sve
kada bi prigovor treće osobe bio osnovan ona od odluke
suda u povodu prigovora ne bi imala drugačiju zaštitu od
one koju već ima nakon donošenja rješenja Ist. suda kojim
se privremena mjera ukida i postupak izvršenja
obustavlja.
Pravni interes treće osobe u tom stadiju postupka
postojao bi samo u odnosu na troškove postupka koje je
imala podnošenjem prigovora. U konkretnom slučaju međutim
treća osoba, nezavisno od rezultata postupka, nema pravo
na troškove postupka iz razloga jer nije u zahtjevu
određeno navela troškove za koje traži nadoknadu (čl.
164. st. 2. ZPP u vezi s čl. 14. ZIP-a)
Time što u određenoj fazi postupka, zbog nedostatka
pravnog interesa, nije riješeno o prigovoru treće osobe,
ne utječe na pravo treće osobe da pod određenim uvjetima
traži od vjerovnika naknadu štete koja je nanesena
privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila
neosnovana ili koju vjerovnik nije opravdao.”
Ivković,Privremene mjere na brodu
231
_ _ _
VPS NRH 16.12.1961., naknada štete za promašeni rok
podnašanja tužbe, UPP xii, 35.
Privremena naredba zaustavljanja broda - Predlagač je
dužan nadoknaditi štetu brodaru za zaustavljanje broda,
ako u predviđenom roku ne podnese tužbu za opravdanje
privremene naredbe. - Za promašenje roka podnašanja tužbe
odgovara se po načelu kauzaliteta, tj. bez obzira na
razlog zbog kojega tužba nije podnesena.
Iz obrazloženja:
“Tužbeni zahtjev pravno je osnovan na pravnom pravilu
čl. 343 biv. Zakona o izvršenju, koji se primjenjuje u
praksi privrednih sudova na osnovu čl. 4. Zakona o
nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 1941. i za
vrijeme okupacije. Odgovornost za štetu nastalu uslijed
izdavanja privremene naredbe, koja nije pravovremeno
opravdana tužbom, ocjenjuje se po principu uzročnosti, a
u ovom sporu nesporno je da tuženik nije u naređenom roku
ustao tužbom radi opravdanja privremene naredbe. Motivi
zbog kojih tuženik nije na vrijeme pokrenuo parnicu nisu
relevantni; naprotiv sama činjenica da to nije učinio
dovoljna je da nastane neoboriva pravna predmjeva, da je
predlagač zahtijevao izdavanje privremene naredbe bez
pravne svrhe, koje bi ju opravdavale, a to ga ujedno čini
odgovornim za štetu koju je posljedicama ishođenja
privremene naredbe, tj. zaustavljanja broda nanio
protivnoj strani.”
Bilješka: brod je bio zaustavljen cijelo vrijeme
trajanja roka za podnošenje tužbe. Tužbu za naknadu štete
zbog zaustavljanja je brodovlasnik podnio tek nakon
proteka tog roka.
Postavlja se dakle pitanje: da li brodovlasnik ima
pravo na naknadu štete i onda kao je pristao na primanje
pologa ili garancije, pa nije predlagač podnio tužbu?
Mislim da to pravo ima.
I dalje: da li ima pravo na naknadu štete ako se u
podignutoj parnici utvrdi da je nepravilno zaustavljen.
Mislim da ima.
Nije jasno zašto onda kad primi polog ili garanciju
nema pravo tražiti protupolog za eventualnu štetu!
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ivković,Privremene mjere na brodu
232
(1) Čl. 8. ZIP.:
Protiv rješenja donesena u prvom stepenu može se
izjaviti žalba, osim ako je ovim zakonom drugačije
određeno.
Protiv rješenja o izvršenju dužnik može izjaviti
prigovor (čl. 48).
Žalba i prigovor se izjavljuju u roku od osam dana od
dana dostave prvostepenog rješenja, ako ovim zakonom nije
drugačije određeno.
Protiv rješenja donesena o prigovoru može se izjaviti
žalba.
Žalba i prigovor ne odgađaju izvršenje, ako ovim
zakonom nije drugačije određeno.
Odluka donesena o žalbi pravomoćna je.
Protiv zaključka nema mjesta pravnom lijeku.
(2) Crnić, Izvršni postupak u praksi, Zagreb 1989,
str. 68., gdje se poziva na Opću sjednicu Vrhovnog suda
Slovenije od 24. i 25.VI.1986.,
(3) PS H, II-Pž-578/90-2 od 08.01.1991, UPP 3-4
(135-136), 297.
(4) Roger Heward, Judicial sales of vessel and
priority claims, ENGLAND AND WALES
2.2. Sale pendente lite
It is common in England especially in mortgage
enforcement actions, for vessels to be sold pendente lite
(ie before judgment is given on the merits of the claim):
The court’s jurisdiction derives form RSC Order 29 rule
4. The leading case is Mytro /1977/ 1 Lloyd’s Rep 243.
The approach of the courts is as follows. When a vessel
is arrested in respect of a claim, it is the
responsibility of the shipowner to provide security for
the claim so that the vessel may then be released from
arrest. If a shipowner is unable provide security, that
inability will be regarded prima facie as tending to show
that the shipowner is insolvent and likely to be unable
to pay for vessel’s continuing outgoings (such as port
charges, insurance and watchmen). If the shipowner cannot
or does not pay the vessel’s outgoings, the vessel will
be regarded as a wasting asset and, upon application by
the plaintiff, an order will usually be given that it be
sold pendente lite. The plaintiff should demonstrate to
the court that he has a claim which is likely to succeed.
Most mortgage claims fall into that category. When a writ
Ivković,Privremene mjere na brodu
233
in rem is served upon a vessel the defendant shipowner
has 14 days in which to enter an acknowledgement of
service. As soon as an acknowledgement has been entered,
the plaintiff may apply for sale pendente lite. Notice of
the application must be given to the defendant shipowner.
If no acknowledgement is entered within 14 days, the
plaintiff my thereafter apply for a sale order without
giving notice to the defendant.
(5) Tek primjera iz nedavne prošlosti: Brod CHERSO,
zaustavljen u brodogradilištu u Izoli (Slovenija)
16.04.1993., prva neuspjela dražba je bila 08.07.1994.,
druga neuspjela 09.09.1994. i treća uspjela 29.09.1994.
Dakle nakon 17 mjeseci.
(6) Visoki Trgovački Sud Republike Hrvatske II-Pž-
1529/94-2 od 03.05.1994. odbio je žalbu.
Iz obrazloženja:
“U konkretnom slučaju predlagatelj je zahtijevao
određivanje privremene mjere radi osiguranja novčanog
potraživanja u iznosu od 29.508,08 DEM, Riječka banka
d.d. Rijeka, prihvatila je garanciju Kredit Anstal
Bankferin Wien, izdajući svoju garanciju broj 1002 kojom
se obvezuje platiti Trgovačkom sudu na pismeni zahtjev
iznos koji ne premašuje 30.000 DEM uključujući kamate i
troškove. Sredstva su prenosiva u korist Trgovačkog suda,
a preko sudskog depozita po rješenju suda i u korist
predlagatelja Marina Punat čije potraživanje je ovom
garancijom osigurano. Zato je pravilna ocjena
prvostupanjskog suda da su ispunjeni svi uvjeti iz
odredbe čl. 978. Pomorskih zakonika da se oslobodi brod
zaustavljanja i čuvanja.”
(7) PSH - II-P-2201/89-2 od 24.10.89.: “..... sud
može, ali ne mora, odrediti jamstvo, prema okolnostima
slučaja, na prijedlog, dužnika (čl. 270. st. 2. ZIP-a).”
(8) RUŠINOVIĆ, str. 33: “Premda poglavlje u Zakonu
o izvršnom postupku koje govori o “jamstvu” naslovno
obrazlaže “jamstvo” kao uvjet za određivanje privremene
mjere, odredba čl. 270. ZIP-a ima se tumačiti šire, tj.
da se “jamstvom” može uvjetovati privremena mjera nakon
što je već dopuštena. U tom slučaju “jamstvom” se
uvjetuje izvršenje privremene mjere. Naime “jamstvo” se
određuje tek prema prijedlogu dužnika.”
(9) PSH II-Pž-2201/89-2 od 24.10.89.: “Dužnici su
mogli odlučiti da polože jamstvo i time ishoditi ukidanje
Ivković,Privremene mjere na brodu
234
zabrane raspolaganja sa stvarima (što su i učinili) ili
pak trpiti zabranu, s tim da vjerovnik uplati određenu
svotu na ime osiguranja. Dužnik može izbrati samo jednu
ili drugu mogućnost, a nikako ne može kumulativno
zahtijevati jedno i drugo jer to pojmovno i logično nije
moguće.”
Vidi i Rješenje PSH Pž-238/89 od 21.2.89.: “Pogrešno
je prvostepeni sud primijenio odredbu čl. 270. st. 2.
ZIP-a. Već sam naslov iznad tog člana glasi: “Jamstvo kao
uvjet za određivanje privremene mjere”. Ne može se takova
obaveza nametnuti predlagatelju nakon što je privremena
mjera već izdana, a posebno ne u vrijeme kada je već
ukinuta.”
(10) VPS H Pž-491/85-2 od 14.3.1985.: “.... ističe
se da je prvostepeni sud mogao naložiti predlagaču da na
depozit suda položi novčani iznos u ime jamstva u roku
koji je kraći od roka za podnošenje žalbe. Ako u ZPUP
nema posebnih odredbi, u postupku izvršenja osiguranja na
brodovima na odgovarajući (način) primjenjuju se propisi
općeg izvršnog postupka u postupku izvršenja i osiguranja
(čl. 867. st. 5. ZPUP).
Prema čl. 8. st. 7. ZIP-a žalba ne odgađa izvršenje
ako tim Zakonom nije drugačije određeno.”
(11) TRIVA-BELAJEC-DIKA: Sudsko izvršno pravo, para
52/23. str. 340.
Ivković,Privremene mjere na brodu
235
UPOREDNI PREGLED ČLANAKA
PZ. i ZPUP.
Ivković,Privremene mjere na brodu
236
PRIVREMENENA
MJERA
974/979
975/980
976/981l
977/982
978/983
979/984
080/965
981/996
982/987
983/988
984/989
985/990
986/991
987/——
988/992
POSTUPAK
IZVRSENJA
I OSIGURANJA
867/867
868/868
869/869
870/870
871/871
872/——
872/872
874/——
875/——
876/874
877/875
OGRANIČENJE
IZVRŠENJA
878/877
879/879
880/880
DRŽAVNA
PRIPADNOST
193/166
194/167
195/168
196/169
197/170
198/171
199/172
200/——
——/173
UPIS I
BRISANJE
BRODOVA
201/174
202/175
203/176
204/177
20S/178
206/179
209/180
210/181
211/182
212/183
213/184
214/185
215/186
UPIS I BRI-
SANJE BRODICA
216/——
217/——
218/——
219/——
220/——
220/——
221/——
222 /——
STVARNA PRAVA
PRAVO VLASNIŠTVA
Ivković,Privremene mjere na brodu
237
223/189
224/199
225/200
226/-—
227/198
228/190
229/194
230/191
231/193
232/192
233/197
HIPOTEKA
234/201
235/——
236/202
237/203
238/204
239/205
240/206
241/207
242/208
243/209
244/210
245/211
246/212
247/213
248/214
249/215
PRIVILEGIJI
NA BRODU
250/216
251/217
252/218
253/222
254/223
——/224
255/226
256/227
257/228
258/229
259/231
260/232
261/233
262/234
263/235
264/236
265/237
266/238
POSTUPAK
IZVRŠENJA
867/867
868/868
869/869
670/870
871/871
872/——
873/872
874/---
875/——
876/-—
877/---
OGRANIČENJE
IZVRŠENJA
878/877
879/879
880/880
681/882
882/883
MJERODAVNO
PRAVO
990/995
991/996
992/997
993/998
994/999
995/1000
996/1001
997/1002
998/1003
999/1004
Ivković,Privremene mjere na brodu
238
1000/1005
1001/1006
1002/1007
1003/1008
1004/1009
1005/1010
1006/1011
1007/1012
1008/1013
1009/1014
Ivković,Privremene mjere na brodu
239
Ivković,Privremene mjere na brodu
240
241
TEKST GARANCIJE
(ovo je uobičajeni tekst P & I garancije)
UNIJETI :
A -adresa primaoca garancije
B -brod
C -dogadjaj ili B/L ako se radi o teretu
D -teret - ako se primjenjuje ili imena oštećenih i
datum
F -iznos
G -sud
H -ime kluba i autorizacija
I -datum garancije
IN CONSIDERATION OF AND UPON CONDITION THAT YOU
RELEASE AND/OR REFRAIN FROM ARRESTING OR OTHERWISE
DETAINING THE ABOVE VESSEL OR ANY OTHER VESSEL IN THE
SAME OR ASSOCIATED OWNERSHIP OR MANAGEMENT IN CONNECTION
WITH THE ABOVE INCIDENT AND THAT YOU REFRAIN FROM
COMMENCING AND/OR PROSECUTING LEGAL OR ARBITRATION
PROCEEDINGS (OTHERWISE THAN BEFORE THE COURT OR
TRIBUNAL REFERRED BELOW) AGAINST THE OWNERS OF THE
ABOVE VESSEL THEIR SERVANTS OR AGENTS IN CONNECTION90N
WITH THE ABOVE INCIDENT WE HEREBY UNDERTAKE TO PAY ON
YOUR DEMAND ANY SUM TOGETHER WITH INTEREST THEREON AND
COSTS NOT EXCEEDING ""FFF"" WHICH MAY EITHER BE AGREED
BETWEEN PARTIES TO BE DUE TO YOU IN RESPECT OF THE
ABOVE INCIDENT OR WHICH MAY BE ADJUDGED TO BE DUE TO yOU
IN RESPECT HEREOF FROM OWNERS OF THE ABOVE VESSEL, BY
COMPETENT COURT AT ""GGG"".
"III» X.Y. In the name and on the account of ""HHH""
--------------
Obzirom na dole iznesenu obavezu pod uslovom da
oslobodlte i/ili se uzdržite od sudskog zaustavljanja
ili drugačijeg zadržavanja gore navedenog broda ili
bilo kojeg drugog broda pod istim vlasništvom ili
suvlasništvom ili upravljanjem a u vezi sa gore
navedenim dogadjajem te da se uzdržite od započinjanja
ili nastavljanje sudskog ili arbitražnog postupka (osim
pred sudom koji je dolje naveden), protiv vlasnika gore
imenovanog broda, protiv njegovih službenika ill
agenata a povodom gornjeg slučaja mi se ovime
obavezujemo da ćemo vam platiti na vaš zahtjev bilo
koji iznos zajedno sa kamatima i troškovima time da ne
prelazi iznos od ""FFF"", a koji iznos može biti ili
dogovoren izmedju stranaka da Vam se plati u vezi
gornjeg dogadjaja ili koji može biti dosudjen da Vam se
242
plati u vezi istoga od strane brodovlasnika i to od
strane nadležnog suda u ""GGG""
X.Y. U ime i za račun.........""HHH"
243
LITERATURA
l.ALBRECHT Dr.H.-Chr,INT.BAR.ASSN..Maritime law,
Vol.l..Arrest of ships, str. 35, Germany
2.ANDERS Przeniyslaw, Arrest of ships. 7, Lloyd's of
London Press Ltd., str. 69, Poland
3.ASSER & MILLER.Report of International Commission,
Bulletin No.105, Naples Conference 1951
4.BEHRENDT-POULSEN E.,INT.BAR ASSN..Maritime law,
Vol.1.,Arrest of ships, str. 12,Denmark
5.BERLINGIERI F., I diritti di Garanzia sulla nave,
1'aeromobile e le cose caricate, Padova 1965
6.BERLINGIERI F. :Ratifica delle convenzioni di
Bruxelles 10 aaggrio 1952, II Diritto Marittimo,1978,148
7.BERLINGIERI F., Enrico Vincenzini: Il sequestro
conservativo di nave straniera , u Diritto Marittimo,
1990, str. 1251
8.BERL1NGIERI F.,Nota in margine al sequestro
conservativo Dir. mar. 82,1980, 694
9.BERLINGIERI F. Custodia, conservazione e vendita
della nave sequestrata in common law e in dintto
italiano: un raffronto, Dir. Mar. 1988, 252
10.BERLINGIERI F., Note sull'ambito di applicazione
della Convenzione di Bruxelles del 1952 sul sequestro di
navi e sulla sequestrabilita di navi non appartenenti al
debitore Dir.Mar. 1988, 804
11.BERLINGIRI F., L'art.4. BIS para 1., delle Hague-
Visby Rules; a quali azioni applicabile ?, Dir.mar. 1990,
1197.
12.BERLINGIERI F., Arrest of Ships, London 1992
13.BERLINGIERI F., I crediti del noleggiante e del
vettore sono "maritime claims", Dir.Mar., 1991, 408
14.BOMELLI,La responsabilita,della Societ
Controllante per gli Illeciti delle Proprie Controllate,
1985, Dir.Mar., 968.
15.CHAKRADARAN Casipillai, Arrest of ships. 3,
Lloyd's of London Press Ltd., str. 81, United Arab
Emirates
16.CARBONE , Contratto di trasporto Marittimo di
Cose, Milano 1988
17.CHAMBERLAIN J., Arrest of Vessels under English
Law, Dir. mar.83, 1981, 476
18.CLARINGBOULD Marten:Arrest of ships-2,Lloyd's of
London Press Ltd.,,London,1986: The Netherlands,str.30
19.COLLAZOS Nelson Carrey, Arrest of ships. 3,
Lloyd's of London Press Ltd., str. 37, Panama
244
20.CONIGLIO A., Il sequestro giudiziario e
conservativo, Milano 1953
21.CRNIć Ivica, Izvršni postupak u praksi, Zagreb
1989
22.CUNNINGHAM John R.,INT.BAR ASSN.,Maritime law,
Vol.1.,Arrest of ships, str. 17, Canada
23.ĆORIĆ Doroteja, Medjunarodna unifikacijska
pravila o postupku privremene mjere zaustavljanja broda,
UPP 1-2 (125-126), str. 41
24.DELWAIDE L., Saisie Conservatoire des navires de
mer en Belgique, DMF 36, 1984, 248
25.DEROGE Roosmalen Emily J.C.M., Piercing or lifting
of the corporate veil in relation to the arrest of ships
in the Netherlands, Dir.Mar., 1994, 559.
26.DIKA Prof.Dr. Mihajlo, Privremene mjere osiguranja
na brodu, Privreda i pravo, 1989, str. 521 i sl.
27.DRURY Stephen, Arrest of ships. 51, Lloyd's of
London Press Ltd., str. 51, Hong Kong
28.FARRUGIA,R.,INT.BAR.ASSN., Maritime law,
Vol.l..Arrest of ships, str. 55, Malta
29.FELTZ Baron van der, Dr.F.,INT.BAR ASSN..Maritime
law, Vol.l.,Arrest of ships, str. 59, The Netherlands
30.FRANCHI Giuseppe, Convenzioni di Bruxelles sul
sequestro conservativo delle navi e sulla competenza
civile e penale in caso di abbordaggio, LEGGI CIVILI
COMMENTATE, 1978, str. 1800 ss.
31.GANADO Max, Arrest of ships. 3, Uoyd's of London
Press Ltd., str. 1, Malta
32.GEORGHADJIS Andreas, Arrest of ships. 7, Lloyd's
of London Press Ltd., str. 1, Cyprus
33.GOLDREIN, Iain S., Ship Sale and Purchase, Lloyd's
of London Press Ltd., London 1985
34.GORŠIĆ Dr. Franjo, Tumač zakona o izvršenju i
obezbedjenju, 1930
35.GRABOVAC Ivo: Konvencije pomorskog imovinskog
prava s koimentarom, Split,1986
36.GRIGOS J.G.R., INT.BAR ASSN..Maritime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 85, United Kingdom
37.HARE John, Arrest of ships, 5. Lloyd's of London
Press Ltd., str. 57,, South Africa
38.HAFIZULLAH H., Arrest of ships. 5 Lloyd's of
London Press Ltd., str. l, Bangladesh
39.HELMER Christie: Arrest of ships.-
l,Lloyd's of London Press Ltd.,1985,str.81, The
United Ststes of America
40.HILL Christopher: Arrest of ship, 5.1,Lloyd's of
245
London Press Ltd.,1985.str.l, England and Vales
41.HOSOI Tameyuki.: Arrest of ships.l,Lloyd's
of London Press Ltd.,1985,str.67, Japan
42.HOYL Mark, Arrest of ships. 7, Lloyd's of London
Press Ltd., str. 31, Egypt
43.IHRE Rolf & PEHRSON, Arrest of ships. 3, Lloyd's
of London Press Ltd., str. 65, Sueden
44.INGLIS Ian G., Arrest of ships. 4, Lloyd's of
London Press Ltd., str. 71, Scotland
45.IVALDI, Diritto Uniforme dei Trasporti e Diritto
Internazionale privato, Milano 1990
46.IVKOVIĆ Đorđe: Arrest of ships, 2,Lloyd's of
London Press Ltd.,London 1986: Jugoslavia,str.l02
47.IVKOVIĆ Đorđe, Haška i Haška-Visby Pravila, 1994
48.IVKOVIC Đorđe. Hamburška Pravila, 1994
49.JACKSON D.C., Enforcement of Maritime claims,
Lloyd's of London Press Ltd,.London 1985
50.JAKAŠA Branko: Udžbenik plovidbenog prava ,Zagreb
1983
51.KARIŽ Anton, Revizija medjunarodne konvencije za
izjednačenje nekih praivila koja se odnose na
zaustavljanje pomorskih brodova, 1952. UPP br. 105-106
str. 86
52.KAZMI M.H., Arrest of ships. 7, Lloyd's of London
Press Ltd., str. 47, Pakistan
53.KEGELS Tony.INT.BAR ASSN.,Maritime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 13, Belgium
54.KONING de John,INT.BAR ASSN.,Maritime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str.l, Australia
55. LA CHINA, Due novita ( d' antica data ) nel campo
del diritto processuale civile internazionale marittimo:
Le convenzioni di Bruxelles del 10 maggio 1952, Foro
Italiano, 1979,V,254
56. LA CHINA S., Sequestro e attuazione delle
garanzie sulla nave tra pluralita di procedure e
pluralita di ordinamenti, Dir. mar. 85, 1983, 145
57.LA CHINA S.,Il sequestro đella nave e la Novella
del 1990, in Studi in onore di Enzio Volli, Trieste,
1993; Dir.Mar.l993, 3.
58.LANGENSKIOLD Henrik,INT.BAR.ASSN.,Maritime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 27, Finland
59.LANGENSKIOLD Henrik, Arrest of ships. 5, Lloyd's
of London Press Ltd., str.19, Finland
60.LILAR & VAN DEN BOSCH, Les Conventions
Intemationales de Bruxelles du 10 mai 1952 pour
1'unification de certaines regles relatives a la
246
competance penale et civile en matiere d' abordage et en
matiere de saisie conservatoire des navires,
UNIDROIT,1952, p.340 ss.
61.LOPEZ DE GONZALO M.,Indicazioni della
giurisprudenza francese in relazione alla Convenzione di
Bruxelles 1952 sul sequestro di navi, Dir. Mar. 83, 1981,
82
62.LOPEZ DE GONZALO M., Sequestro di nave e
giurisdizione italiana Dir. mar. 84, 1982, 574
63.LUKŠIĆ Dr. Branimir, Zaustavljanje broda kao mjera
osiguranja, Osignranje i privreda br. 6,84 str. 18
64.LYNDEN van, Carel HJ.H., Piercing the veil, P&I
Intemational, May 1988, Vol.2. No.5. str. 13, i Jean
Warot i dr., P&I Int. july 1987 i Henry Page, P&I Int.,
October 1987.
65.MANCA Plinio, International Maritime Law, Vol.l.,
str. 93 i sl.
66.MANCA Plinio, Commento alle convenzioni
internazionali marittime, I; 1974, p. 135 ss.
67.MATTHEWS P.B., Releasing Ships From Arrest
Lloyd's Maritime and Commercial Law Quarterly, 1983, 99
68.MAVROYANIS Panos D., Arrest of ships. 6, Lloyd's
of London Press Ltd., str. 15, Greece
69.McHOSE John C..INT.BAR ASSN., Maritime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 89, United States
70.MCHUGO John & BEECH Susan, Arrest of ships. 4,
Lloyd's of London Press Ltd., str. 53, Oman
71.MOLONEY G.John,INT.BAR ASSN.,Baritime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 51, Ireland
72.MORDIGLIA, La Convenzione di Bruxelles 20 Kaggio
1952 sul Sequestro Conder-vaivo di Navi a la sisa recente
entrata in vigore in Italia, 1981, Dir.ttar., 133.
73.NASCHIT2 Peter Gad,INT.BAK ASSN.,Maritime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 55, Israel
74.NUOVISSIMO DIGESTO ITALIANO.Vol.XVII, "Seqvestro"
75.PANAGOUPOLS P.C.,INT.BAR ASSN.,Maritime law,
Vol.1.,Arrest of ships, str. 47, Greece
76.PASANISI E., II progetto di convenzione
intemazionale per 1'unificaLZione delle regole in materia
di sequestro di navi. Dir.Mar. 1952, 316
77.PHILIP Allan, Arrest of ships. 6, Lloyd's of
London Press Ltd*, str. l, Denmark
78.PONTAVICE du, Le Statut des Navires, 1976
79.POTTS T.H.A.,INT.BAR ASSN.,Maritime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 67,Singapore
80.PRICE Richard & HOWELL David, Arrest of ships. 6,
247
Lloyd's of London Press Ltd., str. 69, Kuvait
81.PRICE Richard & PERRIN Christopher, Arrest of
ships. 5, Lloyd's of London Press Ltd., str. 43, Saudi
Arabia
82.PRICE Kichard & VHELAN James, Arrest of ships. 6,
Lloyd's of London Press Ltd., str. 79, Quatar
83.PROTETTI Etore, Il sequestro civile, Mapoli 1982
84.REIN Alex. INT.BAR ASSN.,Maritime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 63 , Norvay
85.RIGHETTI E., Note in tema di notificazione del
provedimento di sequestro di nave, Dir. mar. 1988, 214
86.RIPERT, Les Conventions de Bruxelles du 10 Mai
1952 sur 1' unification du Droit Maritime, 1952, DMF, 343
, 354
87.RODIERE, Le Navire, 1980
88.ROMLOV,Robert,INT.BAR ASSN.,Maritiine law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 81, Sueden
89.ROSSI P., Appunti in tema di revoca di sequestro
conservativo di nave e di aeromobile, Trasporti, 1983,
57.
90.RUŠINOVIĆ Dušanka, Postupak osiguranja
privremenom mjerom zaustavljanja broda, UPP 1-2 ( 125-
126) str. 23
91.SALDANHA Vinston: Arrest of ships,
2,Lloyd's of London Press Ltd.,London 1986: India,
str.72
92.SAMPSON D.H.,INT.BAR ASSN.,Karitime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 73, South Afrika
93.SASEGBON Fola, Arrest of ships. 4, Lloyd's of
London Press Ltd., str. 13, Nigeria
94.SCAGLIONI Alfredo, II sequestro nel processo
civile, Milano 1969
95.SCHLICHTING M.P., The Arrest of ships in German
and South African Law, Frankfurt a/M, 1991.
96.SOEHEING Kay,: Arrest of ships.l,Lloyd's of London
Press Ltd.,1985,str.51, The Federal Republic of Germany
97.SOLVENI, Sequestro conservativo di nave.
Fideiussione bancaria a garanzia del credito e
procedimento per la convalida del sequestro, Dir. Mar.
It. 1974, str. 361
98.TABBUSH S.J., Arrest of Ships Ovned by
Cbarterers, Lloyd's Maritime and Commercial Law
Quarterly, 1982, 585
99.TASSEL , Saisie Conservatoire du Navire,
Jurisclasseur de Droit Commercial, Issue No. 1105, 1,
1967, p.ll, No.73.
248
100.TETLEY Villiam, Maritime Liens and Claims, 1985
101.THEUNIS Jan, Arrest of ships-2,Lloyd's of London
Press Ltd.,London 1986, Belgium, str.l
102.TRIVA Prof. Dr. Siniša: Izvršenje i osiguranje
na brodovima. Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu, 1973,
str.279
103.TRIVA-BELAJEC-DIKA, Sudsko izvršno pravo, Zagreb,
1980,
104.VAN DEN BOSCH & LILAR, Les Conventions
Internationales de Bruxelles du 10 mai 1952 pour
l'unification de certaines regles relatives a la
competance penale et civile en matiere d' abordage et en
matiere de saisie conservatoire des navires,
UNIDROIT,1952, p.340 ss.
105.VERDE Filippo, II sequestro nella giurisprudenza,
Padova 1975
106.VIALARD, La saisie conservatoire du navire pour
dettes de 1'affreteur a temps, 1985 DMF, 579, 581
107.VILLENEAU Jacgues, INT.BAR ASSN.,Maritime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 31, France
108.VINCENZINI Enrico, Brevi note in tema di revoca
di sequestro conservativo di nave, Dir. Mar., 1987, str.
389
109.VINCENZINI Enrico, Il sequestro conservativo di
nave straniera, 1988,
110.VINCENZINI E., Sequestro conservativo di nave di
proprieta di stato estero, legge 15 luglio 1926, n. 1263
e principio internazionale di immunita ristretta, Dir.
mar. 1988, 1182
112.VUJOVIĆ Veljko: Referat za savjetovanje
privrednih sudova u pomorskim sporovima, Opatija
11.2.1988
113.VUN-PING Kav, Arrest of ships. 4, Lloyd's of
London Press Ltd., str. l, China
114.CMI Bulletin, No. 105.
115.Comite' Maritime International, XXXIII Int.
Conference, Lisbon 1985, Documents.
116.Report of the CMI on the Draft Revision of the
Int. Convention for the Unification of Certain Rules
Relating to the Arrest of Sea-going Ships, Brussels, 10
may 1992, CMI XXXIII, Int. Conference,Lisbon 1985.
249
II - DIO
MEĐUNARODNA KONVENCIJA
1952
UVOD
Kako sam već prije naveo, sudovi se nisu, pozivali
na konkretne propise iz Konvenciju iz 1952, prilikom
izdavanja privremenih mjera u našim lukama, a kada se je
radilo o brodovima koji su vili zastavu države
ugovornice.
Korisno je prema tome, u ovaj Uvod, navesti razloge
zašto je takav postupak sudova, po mom mišljenju,
nepravilan.
I prije, a i sada u Ustavu Republike Hrvatske,
postoje propisi o pravnom položaju međunarodnih
konvencija, koje su ratificirane i promulgirane. U Ustavu
R. Hrvatske, propisano je da konvencije imaju veću moć od
zakona. To je izrićito naveo i Vrhovni sud Republike
Hrvatske. 1
Tvrdim dakle, da ćim se u sudskom predmetu radi o
brodu koji vije zastavu države ugovornice, sud je DUŽAN
primjeniti konvenciju, a ne PZ. U priručniku, navedeni su
i naši i strani pravnici, kao i inostrana judikatura,
koja se poziva na primjenu konvencije. Postoje razlike
između konvencije i našeg zakona, koje su i bitne i
velike. U krajnjoj liniji Konvencija, koja je kompromis
common law-a i kontinentalnog sistema, ne može se
koristiti primjenom intencija našeg zakonodavca, u
slučajevima, gdje ne postoje sasvim jasni propisi i gdje
treba posegnuti za tumačenjem intencija. Doktrina ukazuje
da je nazivlje pojedinih instituta različito i ne uvijek
podobno za doslovni prijevod. 2 Razlike, koje su nekoć
postojale između pravnih sistema u pogledu odgovornosti
brodovlasnika, vozara, brodara, morale bi biti prebrođene
u povećanoj svjetskoj razmjeni dobara i pomorskim
prijevozima, jer su postojale bitne razlike. U pravnim
sistemima civilnog prava sva imovina dužnika, ukljućujući
i brodove, služila je za naplatu duga, pa se je mogla i
plijeniti, uključujući i brodove. U zemljama common law-a
brod se je mogao plijeniti samo za t.zv. pomorske
tražbine i to samo brod koji je odgovoran za pomorsku
tražbinu, ali ne koji drugi brod. To je bila bitna
razlika u pogledu svrhe privremene mjere, jer je u
civilnom pravu privremena mjera služila kao zasiguranje
za dug, a u zemljama common law-a, za pridobivanje
nadležosti pomorskog suda. Činjenica da naši sudovi nisu
zasnivali svoje odluke, na propisima konvencije, možda
je bio rezultat toga, da postoje različiti sistemi; kako
pojedine države uvode u svoj pravni sistem međunarodne
konvencije, kojih su članice. 3
Vjerujem da će sudovi, nakon gore citirane odluke
Vrhovnog suda Republike Hrvatske, konačno, početi
primjenjivati konvenciju 1952, a za nadati se je, i druge
konvencije, u kojima je Republika Hrvatska, država
ugovornica. 4
Konvencija je ratificirana od priličnog broja
zemalja, što dokazuje, njenu potrebu, no karakteristično
je da nije ratificirana od nekih važnijih zemalja, kao
biv. SSSR, SAD, Japana i Skandinavskih zemalja.
Konvencija ne rješava sve slučajeve već nastoji
unificirati, ono što je moguće. 5 pa na pr. nema propisa o
naknadi štete za neosnovano zaustavljanje broda 6, a
postoje i drugi slučajevi. Međutim Lisabonski nacrt je
predvidio izvjesne uslove u čl. 6., koji bi mogli biti
putokaz. U principu ima se primjeniti lex fori.
Korisno je i opet ponoviti da kada se primjenjuje
konvencija, treba smetnuti s uma naše pojmove iz
pomorskog prava i čak i izraze korištene u prijevodu
Konvencije, i nastojati se držati onih pojmova koji
postoje u pravima na kojima se osniva konvencija.
Koristio sam uz naprijed navedena djela, za ovaj dio,
naročito još:
ĆORIĆ Dorotea, Međunarodna unifikacija pravila o
postupku privremenih mjera zauskavljanja broda, UPP br.
1-2 (125-126), str. 41
BERLINGIERI F., Arrest of Ships, London, 1992.
++++++++
(1) Vrhovni suđ Republike Hrvatske.Broj: II-Rev-7/1939-2 od
3.12.1991; (VPS H. Pž-1207/88 od 6.6.1988; OPS RI P-1248/87 od
7.1.1988):
"U pogledu “ozakonjenja" članak 134. Ustava Republike Hrvatske
određuje da se međunarodni ugovori koji su skopljeni i potvrdjeni u
skladu s Ustavom i o b j - a v l j e n i čine dio unutarnjeg
pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona."
I dalje : "......ratificirani međunarodni ugovori postaju dio
unutrašnjeg pravnog poretka.....ozakonjeni objavljivanjem
(promulgacijom) i to u izvornom (potpisanom – ratificiranom)
sadržaju.”
(2) Izjava Cyril Miller-a na CMI Conference, Amsterdam 1949;
CMI Bulletin No, 104. p. 535: "..,...the unification of the law
relating to what we in England call "arrest" and what in the
continental system is called. "saisie conservatoire". We should not,
I think, make any recommendations with regard to the other for
"saisie" ("saisie executoire”), which we in England call
"attatchment"....,
(3) Berlingieri, F. “Arrest of Ships”, str. 29,: " Methods of
implementation, of international Conventions differ from country to
country and, sometimes, various methods are used, on different
ocasions, in the same country."
Vidi i(54) Rodiere, Le Navire, p.7.; du Pontavice, Le Statut des
Navires, Paris,1976, p.324; Tassel, Saisie conservatoire du Navire
Juricclasseur de Droit Commercial; issue No. 1105, 1, 1967, p.ll,
No.73.
Vidi vrlo ilustrativnu analizu za niz glavnih pomorskih zemalja
(str. 29 - 35).
(4) Zamišljam si da bi prijedlog za privremenu mjeru i
vjerojatno odluka, trebali u naraciji navesti:
1. Brod XY vije zastavu države Z.
2. Država Z, je država ugovornica Međ. konvencije o
privremenom zaustavljanju brodova, 1952,
3. Propisom čl. 8. st..2. primijeniti će se Konvencija
4. Zahtjev predlagatelja je osnovan propisom čl. 1. st.l.
točka ... Konvencije.
5. Vjerojatnost tražbine osniva se na......
6. Ističe se da Konvencija ne zahtjeva vjerojatnost osuječenja
i znatnog otežavanja naplate tražbine.
Itd.
Vice versa trebala bi glasiti i privremena mjera.
(5)DIKA, (str 522) :" Konvencija se odnosi samo na privremenu
mjeru zaustavljanja broda. U slučajevima na koje se ona odnosi
interno se pravo ne primjenjuje”.
(6) Konvencija 1952 nema dakle propisa glede naknade štete.
Međutim Lisabonski nacrt je predvidio izvjesne uslove u čl. 6., koji
bi mogli biti putokaz. U principu ima se primjeniti lex fori.
MEĐUNARODNA KONVENCIJA O PRIVREMENOM
ZADRŽAVANJU POMORSKIH BRODOVA
1952
ČL.1.
U OVOJ KONVENCIJI SLIJEDEĆI IZRAZI IMAT ĆE NIŽE
DANO ZNAČENJE :
1). "POMORSKO POTRAŽIVANJE" OZNAČAVA ISTICANJE PRAVA
ILI POTRAŽIVANJA NASTALIH IZ JEDNOG OD OVIH UZROKA:
A).ŠTETA UZROKOVANA OD STRANE BRODA SUDAROM ILI KOJIM
DRUGIM NAČINOM;
B).GUBITKA LJUDSKIH ŽIVOTA ILI TJELESNIH OZLJEDA
UZROKOVANIH OD STRANE BRODA ILI NASTALIH U VEZI S
ISKORIŠTAVANJEM BRODA;
C).PRUŽANJA POMOĆI I SPASAVANJA;
D).UGOVORA O ISKORIŠTAVANvJU ILI ZAKUPU BRODA,
BILO PUTEM BRODARSKOG UGOVORA ILI NA NEKI DRUGI NAČIN;
E).UGOVORA O PRIJEVOZU ROBE BRODOM, NA OSNOVI
BRODARSKOG UGOVORA, TERETNICE ILI NA NEKI DRUGI NAČIN;
F).GUBITKA ILI OSTEČENJA ROBE I PRTLJAGA KOJI SE
PREVOZE BRODOM;
G).ZAJEDNIČKE HAVARIJE;
H).POMORSKOG ZAJMA
I).TEGLJENJA;
J),PILOTAŽE;
K).DOBAVE BRODU PROIZVODA ILI
MATERIJALA,GDJE GOD ONA BILA IZVRŠENA, U SVRHU
IZKORIŠTAVANJA ILI UZDRŽAVANJA BRODA
L).GRADNJE;POPRAVKA ILI OPREMANJA BRODA ILI NAKNADE
ZA DOKOVANJE;
M).PLAĆE ZAPOVJEDNIKA BRODA. ČASNIKA ILI POSADE,
N).IZDATAKA ZAPOVJEDNIKA BRODA I IZDATAKA
KRCATELJA, NARUČITELJA PRIJEVOZA U BRODARSKOM
UGOVORU ILI AGENATA ZA RAČUN BRODA ILI NJEGOVA
VLASNIKA;
O).SPOROVA O VLASNIŠTVU BRODA;
P).SPOROVA O SUVLASNIŠTVU, POSJEDU,
ISKORIŠTAVANJU ILI O PRAVIMA NA PLODOVE
ISKORIŠTAVANJA BROBA U SUVLASNIŠTVU;
Q),POMORSKIH HIPOTEKA I MOTGAGEA.
2). "ZAUSTAVLJANJE" JE ZADRŽAVANJE BRODA ODLUKOM
NADLEŽNE SUDSKE VLASTI RADI OSIGURANJA POMORSKOG
POTRAŽIVANJA, ALI NE ZAPLJENA BRODA RADI IZVRŠENJA NEKE
PRESUDE.
3). "OSOBA" OBUHVAĆA FIZIČKE I PRAVNE OSOBE,
UDRUŽENJA OSOBA ILI KAPITALA; KAO I DRŽAVE, ORGANE JAVNE
UPRAVE I JAVNE USTANOVE.
4) PREDLAGAČ JE OSOBA KOJA TVRDI DA POSTOJI POMORSKO
POTRAŽIVANJE U NJENU KORIST.
Bilješka: HRVATSKA je preuzela
rezervu, po čl. 10., stavljenu od bivše
SFRJ.
++++++++++++
STAV 1.
Konvencija je vrlo detaljno specificirala,
"maritime claims", (po našoj uobičajenoj -
terminologiji t.zv. "pomorske tražbine" u čl. 878 st.2
PZ-a.
HIPOTEKA I PRIVILEGIJE.
I dok je PZ u čl. 876 st.l. 1 općenito naveo
"tražbine osigurane založnim pravom na brodu" (dakle
privilegije i hipoteke), u st.2. je pobrojao tražbine,
Konvencija je koristila drugu zakonodavnu tehniku, pa
je izvršila pobrojavanje.
Pokušao sam napraviti usporedni pregled čl.l.
Konvencije, čl. 878 i čl. 250 – 252/2.- PZ-a.
KONVENCIJA Č
L.
ČL.878
.st.
-PZ
ČL.
250-252-
stav-
-PZ
damaged caused by any
ship in collision
1
.A).
1 4
damage caused by any
ships “otherwise”
1
.A)
1 4
loss of life 1
.B)
2 4
personal injuries 1
.B)
2 4
Salvage 1
.C)
3 3
Agreement relating to
use or hire
1
.D)
4
Agreement relating to
carriage of goods
1
.E)
4
Loss of or damage to
goods incl. baggage
1
.F).
4 4
General Average 1
.G)
5 3
bottomry 1
.H)
- -
towage 1
.I)
10 čl.
218
pilotage 1
.J)
6 1
supplies of goods and
materials for operation or
maintenance
1
.K)
7 5
construction, repair or
equipment, dock charges,
dues
1
.L)
8 5
Wages Master, officers,
crew
1
.M)
9 2
Master’s disbursements
including disbursements
by...
1
.N)
10 5
disputes as to title to
or ownership
1
.O)
- -
disputes between co-
owners as to ownership,
1
.P)
- -
possession, employment,
earnings
mortgage or
hypothecation
1
.Q)
st.1. čl.977
/1
zakonska založna prava -
-
st.1. -
Treba naročito naglasiti činjenicu da dok naš zakon
koristi i općeniti izraz tražbine osigurane založnim
pravom dakle i sve privilegije našeg prava, Konvencija
nema takovog izraza već specificira samo hipoteke i
mortgejdž u toč. "q". Iz toga treba zaključiti da
eventualne privilegije stranog prava na brodu strane
zastave, koje nisu specijalno nabrojene u čl.l.
Konvencije kao "maritime claims", ne bi se mogle
koristiti kod primjene Konvencije. (Paradoksalno moglo
bi se, eventualno, primjeniti kod brodova koji viju
zastavu zemlje NE-ugovornice, primjenom našeg zakona
(čl.976 i 991 PZ).
ĆORIĆ 2 navodi :
" Iako neka potraživanja., koja zbog svoje povezanosti s pomorskim
poslovanjem, mogu biti okarakterizirana kao "pomorska", ona nisu ušla u listu
navedenu u konvenciji, kao premije osiguranja 3, provizije brokera, štete nastale
zagadjenjem, premije za socijalno osiguranje, potraživanja nastala na temelju ugovora
o eksploataclji ili prodaji broda," itd., i autorica nastavlja da "isto tako sva
potraživanja koja daju pravo na pomorski privilegij prema Konvencljl o pomorskim
privilegijama i hipotekama /1926/ nisu obuhvaćena u okvir pomorskih potraživanja
prema Konvenciji o zaustavljanju".4
VUJOVIĆ, piše (str. 12) :
" Ovdje mi želimo ukazati na jednu važnu okolnost. Ima slučajeva đa se uzima
bez rezerve da su odredbe našeg domaćeg prava o pomorskim potraživanjima iz čl.
981.st.l. ZPUP tj. one iz čl. 877. st.2 i 3. "iste" s onima iz Čl.l. konvencije. Mi
kategorički tvrdimo da to nije točno. Ima doduše odredbi koje su sukladne čak i po
"broju, rodu i padežu” ali ima i onih koje se razlikuju i to bitno. Baš ta sličnost i
"sličnost” tjera na oprez da se ne pogriješl u interpretaciji i primjeni regulativa. "
"Usporedi na pr. čl.1.st.1.toč.b). Konvencije i odredbu čl. 877 st.3.toč.2. ZPUP,
dok tekst ZPUP glasi tako , da se smatra pomorskom tražbinom onu koja je nastala
"zbog” iskorištavanja broda” tekst Konvencije smatra pomorskom tražbinom onu
"nastalu u vezi s iskorištavanjem broda” (podcrtao V.V.), dakle Konvenclja ima širi
pristup od domaćeg zakona, pa bi na pr. u slučaju zaustavljanja pomorskog broda
iranske zastave u predmetu VPSH br. Pž-695/87 jugoslavenski pomorac liječen u
Jugoslaviji a obolio na iranskom brodu, jer je oćito to bilo u vezi sa iskorištavanjem
broda imao privileglj pomorske tražbine po Konvenciji, za trošak liječenja od US$
3.000.- a po lex patriae tj. domovinskom pravu (ZPUP) to ne bi imao pravo. Ovaj
primjer naveli smo samo kao karakterističan slučaj koji upozorava na nužnost
sagledavanja konzekvenci sa svih jurističkih aspekata ali imajući u vidu
pravnopolitički faktor. “
Detaljnije, RUŠINOVIć, (str. 30) :
" Lista tzv. "pomorskih tražbina” taksativno usvoje-nih Konvencijom je znatno
šira od liste takvih tražbina propisanih ZPUP-om, premda on usvaja njena načela." i
dalje: “ Liste pomorskih tražbina naznačenih u ZPUP-i i u Konvenciji ne
podudaraju se u dijelu koji se odnosi na potraživanja iz pomorskog zajma, posjeda,
iskorištavanja ili o pravima na plodove iskorištavanja broda u suvlasništvu, utoliko
što su ova potraživanja obuhvaćena Konvencijom, a ispuštena ZPUP-om, premda
SFR Jugoslavija nije stavila rezerve i za naznačena potraživanja ( argr. iz čl. 1. st. 1.
t. h., st.1. t.q. Konvencije)."
U doktrini se dakle ističe da ima dosta sporova koji
proizlaze iz nejasnoće i nepotpunosti u
odredjivanju pojedinih potraživanja iz čl.l. st.l.
Konvencije 5 pa se u tom pravcu upućuje na cit. pisce.
C:\My Documents\1952-GOTOVO\KON-TEKST-II.Dio-04-05-
2003.doc
VJEROJATNOST TRAŽBINE i OPASNOST
Doktrina i judikatura razmatraju i uslove za
izdavanje privremene mjere po Konvenciji. Tako ima
mišljenja da u slučaju primjene Konvencije, nije potrebno
učiniti vjerojatnim opasnost (kako to traži čl. 265 ZIP),
a ima čak i mišljenja da ne treba učiniti vjerojatnim
niti postojanje potraživanja. 6 Tako se navodi da
francuski izraz creance ne odgovara u cjelosti engleskom
izrazu claim. Prema tome primjenjujući Konvenciju, sud ne
bi trebao utvrđivati postojanje tražbine, već bi trebao
izvršiti samo izvjesno prethodno istraživanje u pravcu da
li je postojanje zahtjeva razumno. 7 Međutim moglo bi
se smatrati da Konvencija ipak postavlja zahtjev u tom
pravcu, u čl.l. st. 4. i to je sporno. 8
U pogledu primjene lex fori, Ćorić, smatra da : “U
skladu s odredbom čl. 6. st. 2. Konvencije, zaključujemo
da će to biti prema pravu države u kojoj treba biti
izvršeno zaustavljanje.” 9
No, moglo bi se postaviti pitanje da li je
vjerojatnost opasnosti postupovni ili supstancijalni
propis, i mislim da je suptancijalni. 10 Upozorujem na
propis čl. 265/2 ZIP, u pogledu privremene mjere bez
vjerojatnosti opasnosti, ako bi dužnik eventualno
mogao pretrpiti samo neznatnu štetu, a što bi se moglo
smatrati da postoji, obzirom na to da dužnik može
osloboditi brod polaganjem novca ili davanjem
zadovoljavajuće garancije. Mislim da bi se taj propis
mogao koristiti i kod primjene Konvencije, jer se nastoji
Konvenciju liberalno primjenjivati.
Konvencija međutim ne govori o opasnosti, kako
je to izričito zahtjevao biv. čl. 979 ZPUP-a, a sada čl.
265 ZIP. Postavlja se pitanje: da li je obzirom na čl.
134 Ustava, budući je konvencija jača od zakona, sud
vezan propisom Konvencije tj. ne traženjem vjerojatnosti
postojanja opasnosti ili ZIP-om koji to traži. Mislim da
se u slučaju primjene Konvencije ne bi smjelo od strane
suda tražiti "postojanje...opasnosti..." 11
Privredni sud Hrvatske smatra međutim da je i kod
primjene Konvencije potreban "element subjektivne
opasnosti", za što nema osnova u Konvenciji. 12 Osim toga
zahtjevi suda su više nego zahtjevni, skoro kao u
postupcima in meritum. 13
Moram reći da smatram da u svakom slučaju kada se
vjerovnik poziva na privilegij ne treba dokazivati
opasnost jer je opasnost eo ipso sadržana u vrlo kratkom
roku zastare za privilegij. U talijanskoj doktrini, koja
obradjuje Konvenciju, smatra se na pr. da u slučaju kada
se privremena mjera traži na osnovu privilegija (maritime
lien) nema uopće potrebe dokazivati opasnost, 14 jer u
smislu talijanskih propisa (a tako i propisa našeg PZ
čl. 261 u vezi sa čl. 260 st.l. toč. 2) privilegij
prestaje ako se ne provede zaustavljanje broda unutar
zakonskog roka od jedne godine odnosno šest mjeseci. 15
Pošto se radi o stranom brodu, to privilegije na tom
brodu treba ocijeniti po zakonu zastave, jer čl. 991
st.l. toč. 2 PZ odredjuje da se stvarna prava na brodu
ocjenjuju prema pravu države čiju državnu pripadnost brod
ima.
S time u vezi, vidi i čl. 8. Konvencije, gdje se
raspravlja o primjeni konvencije i na brodove koji viju
zastavu država NE-ugovornica. Naime, u tom slučaju, na
brodove iz država NE-ugovornica, ne primjenjuje se
obavezno čl. 1. Konvencije, ali se može primjeniti, a
može doći do primjene i domaći (naš) zakon pa onda
dolazi do primjene čl. 976. st.l. PZ u vezi sa adekvatnim
propisom iz stranog prava, po zakonu zastave broda, (kao
što je čl. 250 i sl. u PZ). Ne dolazi automatski do
primjene Konvencija o privilegijama iz 1926, 1967 ili
1993, jer ih Hrvatska nije ratificirala. U praksi to
znači da vjerovnik mora dokazati da je po zakonu zastave
broda, njegovo potraživanje privilegij, ako svoj zahtjev
postavlja na temelju čl. 977 st.l. Postavlja se pitanje
da li vjerovnik može dokazivati da se po pravu zastave
broda primjenjuje Konvencija o privilegijama iz 1926 ili
iz 1967, ako je država zastave broda takovu konvenciju
ratificirala i ako je to u interesu vjerovnika. Mislim da
bi trebalo dozvoliti takovo dokazivanje, a time bi se i
pojednostavnilo dokazivanje jer bi se trebalo utvrditi da
li je konvencija ratificirana, a onda bi dalje
dokazivanje samoga prava bilo direktno dostupno i
strankama i sudu iz teksta takove konvencije.
Postavlja se pitanje, što kada se vjerovnik ne poziva
na privilegij nego na popis iz st.l. (ili se uopće ne
poziva na popis a tražbina predstavlja istovremeno i
privilegij - iura novit curia) ?
U praksi postaviti će se pitanje vjerovniku, da li mu
je jednostavnije dokazivati opasnost 16 ili dokazivati
privilegij, eventualno po pravu države zastave broda ili
eventualno Konvenciji iz 1926 ili 1967, ako ih je
ratificirala i primjenjuje ih država zastave broda ?
To znači da kada sud primjeni Konvenciju ne smije
zahtjevati da se opasnost učini vjerojatnom, dok po PZ to
mora učiniti i to je, mislim, jedan i te kako bitan dokaz
razlika između konvencije i PZ.
Inostrana doktrina razmatrala je gore spomenuti
problem.
Problem opasnosti mogao bi se eventualno posmatrati i
iz slijedećeg vidika: Konvencija nije spomenula uopće
privilegije, ali su u čl.l. navedene mnoge tražbine koje
su u stvari privilegiji. Notorno je da većina lokalnih
zakona, štiti privilegije i za njih ne treba dokazivati
opasnost. Možda je Konvencija htjela dati svim tražbinama
režim privilegija što se tiče vjerojatnosti opasnostl.
Naime, u prvom nacrtu teksta konvencije, u čl.2. bilo je
navedeno: "..juge. Celui-ci autorisera la saisie sur
simple verification de la vraisemblance de la creance,"
međutim je taj tekst kasnije brisan.
Komentirajući stupanje na snagu Konvencije u Italiji,
F. Berlingieri je istakao da čl 652 Codice di navigazlone
štiti privilegije, pa da ne treba dokazivati "il pericolo
di perdere garanzie del credito" međutim, da uvođenjem u
italijansko pravo Konvencije, praktički znaći prestanak
primjene u pomorskom pravu pojma "periculum in mora"....17
Inostrana doktrina i judikatura smatraju da Konvencija
uopće ne traži niti za bilo koju tražbinu vjerojatnost
otežanja naplate tražbine, dakle niti za one koje se NE
OSNIVAJU na privilegiju.
Komentatori iz perioda odmah poslije Napuljske
konferencija nisu imali jedinstveni stav. Tako je
Pasanisi 18 mišljenja da sudac mora prvenstveno
kvalificirati tražbinu da li ulazi u čl.l. i jasno,
također vjerojatnost tražbine, ali Pasanisi odmah nado-
daje da se tu završava aktivnost suca jer Konvencija ne
zahtjeva druge uslove, i da apsolutno ne spominje
opasnost od zakašnjenja ili bilo kakav drugi razlog
urgentnosti. Na osnovu toga zaključuje da je
Konvencija prihvatila drugi pristup nego što je to
pristup lokalnog zakona, i da prema tome za tražbine iz
čl.l. privremena mjera mora biti uvijek izdata. 19
G.Berlingieri, koji je aktivno sudjelovao na
Konferenciji, kao član Bureau Permanent, odgovarajući u
debati Prof. Spiriopulos-u također je naveo da sudac ne
treba razmatrati da li postoji opasnost. 20
A. Mordiglia, 21 smatra da svrha Konvencije,
jednoobraznost u međunarodnom pristupu, govori u pravcu
da se vjerojatnost opasnosti ne smije ocijenjivati, jer
neki pravni sistemi, kao na pr. anglosaxonski uopće ne
poznaju periculum in mora. 22 Slično i francuski sistem,
i sistem mnogih drugih pomorskih zemalja. 23
KVALITET TRAŽBINE
U pogledu kvalitete tražbine, karakteritično je
navesti mišljenje Lopez de Gonzala da tražbina može biti
nelikvidna, još nedospjela i pod suspenzivnim ili
rezolutivnim uslovom. 24
POPIS TRAŽBINA IZ ČL. 1
Judikatura se je upustila u razmatranje i pojedinih
izraza korištenih u konvenciji.
Tako je na pr. razmatrana širina značenja riječi, na
početku st.l., t.j. "nastalih iz jednog od ovih uzroka" ,
a povodom točke (d) i (e). 25
ad toč.(a)
Sudar obuhvaća i t.zv. indirektni sudar. 26
Izgleda da se kod sudara ne bi mogao zaustavio sister
ship. 27
ad toč.(b)
Ovaj propis ima šire značenje, pa se smatra da
obuhvaća i slučaj poskliznuća na palubi, pada sa broda
ako nema dovoljmno sigurne ograde, itd. 28
ad toč.(c)
Propis pokriva i štete nastale na spasavanom brodu. 29
ad toč.(d)
Smatra se da pokriva samo bare boat charter, dakle po
našem zakup. 30
ad toč.(e)
Ovaj propis pokriva ostale ugovore, kao time charter,
trip charter, voyage charter i sl., prijevoz temeljem
teretnice, waybills i sl. 31
Međutim zahtjev za vozarinu, nije uopće pomorska
tražbina, jer je upravljena od strane brodovlasnika
protiv čarterera ili korisnika prijevoza. 32
ad toč. (k)
Smatra se da se može primjeniti i na dobavu u
matičnoj luci, te da pojam dobava ne treba uvijek značiti
i kupoprodaju izvjesnog predmeta, već, u stanovitim
okolnostima i zakup i možda i najam stvari. Izraz
"iskorištavanje" je širi od nastavka putovanja, a
"uzdržavanje", je širi od očuvanja, koja su dva izraza
korištena u Konvenciji o pomorskim privilegijama iz 1926,
u čl.2. st. 5. 33
Italijanska sudska praksa i doktrina uključuje i
dobavu boje u privilegirne tražbine, pa time, pod
određenim uslovJLma, i u osnov za privremenu mjeru. 34
Također dobavu bunkera. 35
ad toč.(l)
Postavilo se je pitanje da li ovaj propis pokriva
samo popravak šteta ili može imati i šire značenje, pa se
smatra da izvjesni popravci, mogu doći pod pojam
"opremanja". I pojam"opremanja" može se šire shvatiti,
dakle više nego što je opskrba. Naknada za dokovanje
obuhvaćena je, izgleda, samo ako je zahtjevana od
popravljača broda. 36
ad toč.(m)
Smatra se da obuhvaća široki diapazon, kao hranarinu,
bonuse, dodatke, premije osiguranja posade, doprinose za
socijalno i mirovinsko osiguranje i sl. 37.
ad toč.(n)
Smatra se da komisije agencije i sl. nisu izdaci
predviđeni ovdje. Izgleda da je bitno da su izdaci
učinjeni na pr. za vlasnika broda. Konvencija koristi i
izraz " u ime broda", pa to stvara nesigurnost u
tumačenju. Ima različitih stavova. 38
ad toč. (p)
Doktrina smatra da se spor mora voditi između
suvlasnika a ne između partnera u poslu ili dionićara.
Dakle, ako je meneđment dat jednom poduzeću koje je
stvoreno u tu svrhu, spor u tom slučaju, nije između
suvlasnika. 39
ad toč. (q)
Problem koji se može pojaviti može biti u vezi sa
neregistriranim hipotekama i mortgejdžima, ili drugim
založnim pravima, te o hipotekama ili mortgejdžima na dio
broda. Mišljenja nisu jedinstvena. 40
Privredni sud Hrvatske je razmatrao takav jedan
slučaj i zauzeo stav da hipoteka mora biti upisana. 41
TIME i VOYAGE CHARTERER
Pomorsko potraživanje može biti i protiv time -
charterera i tada se može odnositi na slučajeve nabrojene
u st. 1. toč. b,e,f,g,i i j, dok protiv voyage -
charterera na točke b,e,f,g, dakle bez točke I. i J. 42
Kod voyage - charterera, talijanska judikatura
smatra da charterer preuzima položaj vozara, ako je
preuzeo obavezu da će teret predati u luci iskrcaja, pa
je time preuzeo komercijalno vodstvo broda. 43
Vidi toč. e) 1 pod "ad e).
STAV 2. - PRISILNO IZVRŠENJE
Na ovom mjestu prikladno je spomenuti, da ova
Konvencija, nema nikakove veze, sa prisilnim izvršenjem
na brodu, na osnovu, recimo, pravomoćne presude. To znači
da sud koji ima nadležnost za prisilno izvršenje, ne bi
mogao primjeniti propise ove Konvencije, ako se radi o
prodaji broda u izvršnom postupku, protiv osobe koja nije
brodovlasnik. Ne može se dakle sud pozivati na ovu
Konvenciju u izvršnom postupku. 44
STAV 4.
U prijevodu je korišten izraz "predlagač", dok je u
engleskom tekstu korišten izraz "claimant" a u francuskom
"demandeur". Čini se da je izraz predlagač više
procesualnog značaja, dok je izraz claimant više obveznog
značenja. Izraz "vjerovnik" iz PZ, bliži je pojmu
"claimant"/"demandeur", no to će ovisiti i o lex fori. 45.
Možda bi trebalo samo spomenutii da je st.3. i st.4.
čl.l. bio potreban zbog tužbe in rem i razjašnjenja u
vezi toga.
+++++++++++++
(1) Vidi I. Dio, čl. 978 PZ.
(2) Ćorić D., Međunarodna unifikacijska pravila o postupku
privremenih mjera zaustavljanja broda, UPP, br. 1. – 2., (125-126),
str. 41 i sl.
(3) Ali ima i drugačijih stajališta u inostranstvu. Smatra se da
su uključeni i hranarina, bonusi, mirovinsko i zdravstveno osiguranje
i sl. Vidi na pr.
The “Tergestre” 9 Asp.M.L.C., 346; The “Elmville” No.2., 10
Asp. M.L.C., 23; The “Gee Whiz” /1951/ 1 Lloyd’s Rep., 145; “Arosa
Star” /1959/ 2 Lloyd’s Rep. 396; “Arosa Kulm” No.2. /1960/ 1 Lloyd’s
Rep. 97.; “Fairport” /1965/ 2 Lloyd’s Rep. 183,; “Halcyon Skies”
/1976/ 1 Lloyd’s Rep., 461.
(4) Nisu prihvačene tražbine i nisu ušle u konvenciju:
- premije osiguranja
- stivadorski troškovi
- u nekim slučajevima zagađenja
- kuporpodaja brodova i sl.
(5) Ćorić, op.cit. str. 48.
(6) Berlingieri, Arrest, str. 120 et seg., analizira
pripremne radove za konvenciju 1952, judikaturu i doktrinu.
(7) Koristi se engleski izraz “reasonable”, dok ZIP u čl.
275. govori o “postojanju vjerojatnosti”. Ima mišljenja da se za
Konvenciju ne treba utvrđivati niti prima facie postojanje tražbine,
ali to je usamljeno mišljenje (Rodiere, Le Navire, 1980, p. 248).
Francuski izraz je “allegation d’un droit ou d’une creance”, engleski
“assertion of a right to something”.
(8) Vidi st. 4., engleski “who alleges”, francuski “invoquant
........ l’existence d’une creance maritime.”
(9) Ćorić, Međ. unifikacija .... UPP 125-126, 41, 49.
(10) Triva, Belajac, Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, para 1.
br. 3.: “Iako se zakoni koji reguliraju materiju izvršnog prava
obično smatraju procesnim zakonima, njihova je specifičnost ... u
tome, što oni ne sadrže samo odredbe o izvršnom postupku, već
propisuju i supstancijalnopravne (imovinskopravne i druge
građanskopravne, radnopravne, porodičnopravne, kaznenopravne itd.)
pretpostavke i posljedice provođenja tog postupka. Zbog toga
................ treba razlikovati norme izvršenog procesnog od normi
izvršnog supstancijalnog prava.”
(11) Izvjesne države jasno prave razliku da li se
zaustavljanje vrši po Konvenciji ili po lex fori. Tako npr. i
Francuska i Španjolska kod primjene Konvencije ne zahtijevaju niti
vjerojatnost tražbine. (Berlingieri, Arrest, str. 124 et seq.) U
Italiji se koriste dva izraza: jedan je fumus bonis iuris za prima
facie tražbine i drugi periculum in mora.
(12) PS H II Pž-2741/91 od 10. ožujka 1992., UPP 137-140 str.
169.
“Za postojanje hipoteke na brodu potreban je njen upis u upisnik
brodova. Ako hipoteka nije upisana presuda koja je donesena na osnovi
hipotekarne tužbe je ništavna. Ako su predlagatelji stranci koji
zahtijevaju da sud odobri privremenu mjeru zaustavljanja broda,
primjenjuje se Međ. konvencija o privremenom zaustavljanju pomorskih
brodova od 10.05.192. Prema toj konvenciji za zatraženu privremenu
mjeru zaustavljanja broda mora se raditi o pomorskom potraživanju.
Pomorsko potraživanje nije tražbina za isplatu cijene broda budući da
se ne radi o pomorskom zajmu već o ugovoru o prodaji broda. Navedena
se Konvencija ne primjenjuje ako je cilj privremene mjere da se
realizira dosuđeni iznos koji je bio predmet spora. Daljni preduvjet
za primjenu navedene konvencije je opasnost da će bez te mjere
naplata biti onemogućena ili otežana. Te opasnosti nema ako se radi o
domaćem brodu upisanom u hrvatski upisnik brodova, te ako dužnik
ništa ne poduzima da oteža ili osujeti vjerovnikovu tražbinu.”
Bilješka Prof. Dr. Branko Jakaša.
Ovo je i rijetka odluka koja se poziva na Konvenciju.
Iz obrazloženja:
“Za privremenu mjeru zaustavljanja broda nisu ispunjene
pretpostavke propisane odredbom čl. 1. i sl. Međunarodne konvencije
za izjednačenje nekih pravila o privremenom zaustavljanju pomorskih
brodova od 10.05.1952., odnosno vjerovnikova tražbina s naslova
isplate cijene broda “Danica I” nije pomorsko potraživanje iz toč. 1.
1. h. te Konvencije jer se ne radi o “pomorskom zajmu”, već o
tražbini iz ugovora o prodaji broda. Uostalom, iz daljnje odredbe čl.
1. st. 1. toč. 2. Konvencije također proizlazi da ovdje nije mjesto
izdavanju privremene mjere jer se njome želi postići cilj zapljene
broda radi izvršenja presude iz ovog spora. Konačno ne postoji ni
element subjektivne opasnosti, jer niti je dokazano da dužnik nešto
poduzima da osujeti vjerovnike u naplati tražbine, niti da će naplata
biti otežana. Konačno ne radi se o pretpostavci presumirane
opasnosti, jer se radi o brodu domaće zastave u zemlji u kojoj
vjerovnici imaju osigurano ugovorno založno pravo na brodu (clausula
intabulandi).”
Primjedba: Iako se odluka poziva na nekoliko propisa iz
Konvencije, ne poziva se niti na jedan propis u vezi s opasnošću, iz
čega bi se moglo zaključiti da jednostavno primjenjuje ZIP, iako
Konvencija ima veću snagu od zakona. Mislim da to nije osnovano.
Nije jasno što se je htjelo reći sa: “Ako su predlagatelji
stranci koji zahtijevaju ........ privremenu mjeru .........
primjenjuje se Međunarodna Konvencija.”
(13) PS H II-Pž-2917/90 od 23.10.1990.
Za privremene mjere brodova u gradnji ne primjenjuju se odredbe
Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi već odredbe Zakona o
izvršnom postupku ........ Ovo opasnost tražilac privremene mjere
mora dokazati ukazivanjem na konkretne radnje, odnosno na propuste
dužnika. Za sud nisu dovoljne objektivno postojeće činjenice kao
primjerice da se radilo o potraživanju većeg obima, postojanju više
vjerovnika, trajnijoj nelikvidnosti dužnika.
Iz obrazloženja:
“Opasnost da će dužnik osujetiti ili znatno otežati naplatu
potraživanja mora, međutim, biti subjektivne prirode, što znači da
vjerovnik mora ukazati na konkretne radnje, odnosno propuštanje
dužnika poduzetih svjesno radi ugrožavanja namirenja vjerovnikovih
potraživanja, a sud mora utvrditi postojanje takvih radnji, odnosno
propuštanja dužnika i subjektivni odnos dužnika prema njima. Ne može
se smatrati da je ta opasnost učinjena vjerojatnom već zbog same
objektivno postojeće činjenice da se radi o potraživanjima većeg
opsega, da je dužnik prezadužen, trajnije nelikvidan ili da izvršenje
zahtijeva više vjerovnika, na pravilnost ....... upućuje odredba čl.
265. st. 2. ZIP .......”
(14) Tribunale di Genova 31.01.1992, Boat Boero - Nave ROBERTA
FORESI, Dir. Mar., 1993, 424. Privilegi - Fornitura per la
conservazione della nave - Rientrano nell art. 552 n.b. cod. nav. -
Sequestro conservativo - Credito privilegiato - Periculum in mora -
Non e richiesto - Privilegi - Esercizio nei confronti del terzo
proprietario.
Per ottenere il sequestro conservativo della nave non occorre
che ili creditore privilegiato dia prova del periculum in mora. (2)
Il privileggio e esercitabile anche in pregiudizio del terzo
proprietario. (3)
Le spesa per la pitturazione della nave sono state ricomprese
fra quelle attinenti alla conservazione, previste dall’art. 552. no.
6. cod. nav., agli effeti del privileggio ivi stabiliti gia in App.
Firenze, 06.05.1958., Gorin c. Codecasa, in Giur.it., 1959, I,2,57 e
anche in G. Righetti, Codice della Navigazione, Milano, 1986, 663.
(2) Berlingieri, I Diritti di garanzia sulla nave ..........,
Padova, 1965, 94 e ss.
(3) Cass. 03.03.1965, n. 347, INPS c. Ditta Fratelli Neri
....., con nota, BERLINGIERI, Atti richiesti per impedire il decorso
del termine di estinzione dei privilegi nel caso di vendita
volontaria della nave gravata.
(15) Berlingieri, I diritti di garanzia sulla nave
.............., str. 572, 574, OPS Split, IX-I-R-29/90, vidi i
naprijed, uz čl. 974.
(16) Nije uvijek lahko dokazati opasnost, vidi čl. 974, 974-
06, čl. 974-16, odluku Pž-2927/90 UPP 133-134, str. 155., odluku Pž-
2917/90 od 14.02.1992.
(17) Berlingieri F., Ratifica delle Convenzioni di Bruxelles
10 Maggio 1952 ....... Dir. mar. 1978, str. 153: “L’introduzione nel
nostro diritto interno della Convenzione 1952 ha l’effetto pratico di
escludere praticamente in modo totale nel campo marittimo del
concetto di periculum in mora .....”
Vidi i Berlingieri F., Arrest ..., str. 33. Talijanski
unutrašnji propis zahtijeva i vjerojatnost opasnosti, ali periculum
in mora nije potreban za Konvenciju.
(18) E. Pasanisi, La Conferenza di Napoli di CMI; Dir, Mar.
1951, 574,
(19) Pasanisi, loc. cit.: “....... la convenzione infatti non
richiede altri elementi, in ispecie non parla di pericoli nel ritardo
o di altre ragioni di urgenza ...... (adotando) il .... criterio di
limitare la tutela del sequestro a favore di alcuni crediti, per i
quali quindi deve essere sempre concesso”
(20) “.... il giudice (potesse) sempre esaminare se vi fosse
per lo meno l’apparenza del diritto vantato, ma che egli non dovesse
altresi esaminare se il creditore coresse ili rischio di perdere la
garanzia del proprio credito.” Bull. CMI, 105.
(21) A. Mordiglia, La Convenzione di Bruxelles 10 Maggio 1952
..... Dir. Mar. 1981, str. 133
(22) U pogledu engleskog prava navedeno je: “In order to
obtain an arrest it is merely necessary to state on affidavit the
nature of the claim and circumstances giving rise to it and that the
claim has not been satisfied.”
(23) Mordiglia, op. cit.: “Under French Law it is not
necessary to prove conclusively that a valid claim exist. The Decret
of 24.2.1971 states that arrest can be granted as soon as it is shown
that there is the likely-hood of a valid claim.”
(24) M. Lopez de Gonzales, komentatorska bilješka, uz presudu
Tribunale di Commercio di Nouema, 17.11.1979, Dir. Mar. 1981, p. 82:
“... e pacifico che il sequestro possa essere ottenuto anche a
garanzia di crediti illiguidi, non esigibili, sottoposti a termine
non ancora scaduto o a condizione sospensiva o risolutiva.”
Za judikaturu vidi op. cit. notu 7. na str. 84.
(25) Judikatura je razmatrala značenje riječi “nastalih iz”
(engleski “arising out of”, francuski “ayant l’une des causes
suivantes” u predmetu Samick Lines Ltd. v. Owners of the Ship
“Antonis P. Lemos” /1985) 1 Lloyd’s Rep. 283. gdje se je raspravljalo
od Kuće Lordova u pogledu štete iz delikta na brodu počinjene od
strane sub-čarterera ulazi u čl. 1. toč. (d) i (e). Kuća lordova je
potvrdila IIst. odluku Apelacionog suda, analizirajući uže značenje
izraza “arising under” od izraza “in connection with”.
Vidi i Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 55.
(26) House of Lords held in The “Eschersheim” that although
the ship itself must be actual instrument by which the damage was
done, “physical contact between the ship, and whatever object
sustains the damage is not essential” /1976/ 2 Lloyd’s Rep. 1.
(27) Doktrina piše u tom smislu, npr. TETLEY, op. cit. str.
463: “A Claimant who may have a maritime lien for collision damage
against the offending ship, does not obtain an equal maritime lien
against the sister ship. Only offending ship is subject to the
maritime line (The Acrux /1965/ p 391).
Opaska: Tetley govori o “LIEN” a ne o “maritime claim”
(28) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 58
(29) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 59
Vidi Lisabonski nacrt čl. 1. para. 1. (d)
(30) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 59: “..... it
probably covers only bareboat charters.”
Vidi engleski tekst konvencije i toč. (e) koja se odnosi na time
charter.
(31) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 60
Vidi presudu Gatoil Inc. v. Arkwwright-Boston Manufacturers
Mutual Ins. Co. - “The “Sandrina” - /1983/ 2 Lloyd’s Rep. 63
Vidi Lisabonski nacrt čl. 1. para. 1. (g).
Vidi i Samick Lines Ltd. v. Owners of the Ship “Antonis P.
Lemos” /1985/ 1 Lloyd’s Rep. 283;
(32) Berlingieri, I crediti del nollegiante e del vettore sono
“maritime claims”?, Dir. Mar. 1991, 409:
“Poiche il credito del noleggiante e del vettore nei confronti
del noleggiatore o del caricatore/ricevitore non puo certo essere
realizzato sulla nave che ha compiuto il viaggio o eseguito il
trasporto, tale credito non e, in base all' interpretazione
complessiva degli artt. 1, 2 e 3 della Convenzione, un maritime
claim.”
(33) Opskrba može biti i u luci upisa. Smatra se da se mogu
uključiti i predmeti uzeti u zakup, ili leasing, bunker itd.
Vidi Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 65.
Vidi “The River Rima” /1988/ 1 Lloyd’s Rep. 193, 195.
Vidi protivno “The River Jimini” 29.06.1984, Ship en Schade No.
127, cited by Sheen J. in “The River Rima” /1987/ 2 Lloyd’s Rep. 106,
108.
U pogledu razlika pojmova “iskorištavanje” (operation) i
“nastavka putovanja” vidi Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 67 i
Tribunale di Ravena, 24.01.1987, Trademar Conasa S.A. v Line Island
Marine Co. Dir. Mar. 1988, 804.
(34) Tribunale di Genova 31.01.1992, Boat Boero - Nave ROBERTA
FORESI
Privilegi - Fornitura per la conservazioene della nave -
Rientrano nell art. 552 n.b. cod. nav - Sequestro conservativo -
Credito privilegiato - Periculum in mora - Non e richiesto -
Privilegi - Esercizio nei confronti del terzo proprietario.
Le spese per la pitturazione della nave sono state ricomprese
fra quelle attinenti alla conservazione, previste dall’art. 552. no.
6. cod. nav., agli effeti del privilegio ivi stabiliti gia in App.
Firenze, 06.05.1958, Gorin c. Codecasa, in Giur. it., 1959, I,2,57 e
anche in G. Righetti, Codice della Navigazione, Milano, 1986, 663.
(35) Tribunale di Genova, 22.03.1994, Dir. Mar., 1994, 531.
“Il credito marittimo, ai sensi dell’ art. 1. para 1. (k) della
Convenzione di Bruxelles del 1952 sul sequestro di navi il credito
per fornitura di combustibile (2)”
(36) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 68.
(37) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 69. Vidi i:
The “Tergestre”, 9 Asp. M.L.C., 345;
The “Elmville” No.2., 10 Asp. M.L.C., 23
The “Gee Whiz” /1951/ 1 Lloyd’s Rep. 145
The “Arosa Star” /1959/ 2 Lloyd’s Rep. 396;
The “Arosa Kulm” No. 2. /1960/ 1 Lloyd’s Rep. 97.
The “Fairport” /1965/ 2 Lloyd’s Rep. 183;
The “Halcyon Skies” /1976/ 1 Lloyd’s Rep. 461.
Vidi drugačije stajalište koji je iznijela Ćorić.
(38) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 70.
Vidi protivno: The “Westport” /1966/ 1 Lloyd’s Rep. 342; Grčka:
Single Member First Instance Court of Piraeus, Decision No.
8647/1979, Maritime Law Review, Vol. 9. (1985), p. 6.
(40) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 72.
(36) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 73
Naša judikatura razmatrala je problem. Vidi odluku PS H II Pž-
2741/91 od 10. ožujka 1992, UPP 137-140 str. 169.
(41) Vidi odluku PS H II Pž-2741/91 od 10. ožujka 1992., UPP
137-140 str. 169, gore.
(42) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 102.
Tako se smatra da obuhvaća:
TIME CHARTERER
(B) - loss of life or personal injury
(E) - agreement relating to the carriage of goods
(F) - loss or damage to goods
(G) - General average when time charterer is the carrier
(I) - if the hire is at risk for the time charterer, in respect
of towage
(J) - in connection with pilotage
VOYAGE CHARTERER
ISTO kao kod T/C GORE, samo BEZ toč. (I) i (J)
Vidi “The Span Terza” /1982/ 1 Lloyd’s Rep. 225 (C.A.) i fusnotu
218 na str. 103.
Vidi i Lisabonski nacrt.
(43) Tribunale di Genova 13.01.1990.
Compagnie General Maritime et al. c. Ado Ter Mar, Dir. mar.
1991, 408
“Il noleggiante ili quale impegni la nave per un determinato
viaggio acquista la qualita di vettore quando assume l’obbligo della
riconsegna del carico e, in funzione del medessimo, la gestione
commerciale della nave. (1)
Sussiste il periculum in mora, richiesto per la conessione del
sequestro conservativo di una nave, quando il debitore, proprietario
della nave, riconosce il mancato pagamento, quest’ultimo costituendo
prova di impotenza economina. (2)
La revoca del sequestro conservativo di una nave mediante
deposite di libretto bancario, non impedisce la convalida del
sequesto. (3)
(1-3) Navodi se literatura i presude.
(2) - kritička nota F. Berlingieri.
(44) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 93 na str. 93 do
105,
“The Convention deals only with the arrest as a conservative
measure and does not apply, as it clearly appears from the definition
in Art. 1. para 2., to the seizure of a ship in execution or
satisfaction of a judgment.
Consequently, the judicial authority competent for the execution
or satisfaction of a judgment cannot, in order to establish whether
the ship can be seized and sold in a forced sale in satisfaction of a
judgment against a person other than the owner of that ship, apply
the provisions of the Arrest Convention.”
(45) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 127
ČL.2.
BROD KOJI VIJE 2ASTAVU DRŽAVE
UGOVORNICE M02E BITI ZAUSTAVLJEN NA
PODRUČJU NEKE DRŽAVE UGOVORNICE SAMO
RADI POMORSKOG POTRAŽIVANJA. NlČIM SE
U OVOJ KONVENCIJI NE PROŠIRUJU ILI
SUZUJU PRAVA ILI OVLAŠTENJA KOJA
IMAJU DRŽAVNE JAVNE ILI LUČKE VLASTI
NA OSNOVI SVOJIH UNUTRAŠNJIH ZAKONA
ILI PROPISA DA ZAUSTAVE, ZADRŽE. ILI
NA DRUGI NAČIN SPRIJEČE ISPLOVLJENJE
BRODA SA SVOG PODRUČJA,
Područje države dijeli se na područja sudova pa se
prema tome, za teritorijalnu nadležnost, primjenjuje
lex fori.
U pogledu izdavanja privremene mjere tokom
plovidbe, ta mogućnost postoji kada se brod nalazi u
teritorijalnom moru. 1 (vidi naprijed uz čl. 974 P2 (pod
974 - 15)
Pošto drugi dio ovog člana govori o državnim,
javnim i lučkim vlastima, vrlo vjerojatno se
teritorijalna nadležnost neće pokrivati sa sudskom.
Pomorska potraživanja su detaljno nabrojena u
čl.l. i propis čl.2. određuje da se istima a i inače,
ne mogu niti proširiti niti suziti prava i ovlaštenja
državnih, javnih ili lučkih vlasti. No sudovi su
ograničeni temeljem čl.l. 2
Ovaj član treba povezati sa čl. 8.st.2. Konvencije
radi distinkcije u pogledu brodova koji viju zastavu
jedne države NE-ugovornice za koje proizlazi da se mogu
zaustaviti i za sva potražlvanja navedena u čl. 1
Konvencije, kao i za potraživanja prema propisima zemlje
gdje se izdaje privremena mjera.
S tim u vezi postavlja se jedno pitanje. Naime,
mislim, da obzirom na činjenicu da je R. Hrvatska
prihvatila Konvenciju, a temeljem čl.134 Ustava R.
Hrvatske 3 sudovi su dužni direktno primjenjivati
Konvenciju, koja ima veću snagu od zakona da bi zapravo
osnov za izdavanje privremenih mjera pa prema tome i
navodjenje propisa na osnovu kojih je privremena mjera
izdata trebala uvijek polaziti od čl. 8.st.2. Konvencije,
kojim se na neki način, dolazi do primjene unutarnjih
propisa na one bro-dove koji imaju stranu zastavu,
tj. zastavu države NE-ugovornice. Sva rješenja koje
sam imao prilike vidjeti, a odnose se na strane brodove,
pozivala su se prije na ZPUP pa čak i na ZIP. Da li
je pravilnije pozivati se u prvom redu na čl. 981 st.2.
ZPUP (čl.976 PZ) ili bi bilo potrebno to činiti preko
čl.8. st.2. Konvencije, možda i nije toliko važno, ali
je to stvar na koju se u medjunarodnoj praksi, ipak
gleda. Mislim da država koja je ratificirala
(promulgirala) konvenciju i koja daje konvencijama
takav tretman kakav je dat u Ustavu R. Hrvatske,
treba za bazu svojih sudskih odluka, u ovakovim pre-
dmetima, uvijek polaziti od medjunarodne konvencije da bi
došla do primjene svojih umitarnjih propisa.
Svakako privremena mjera protiv broda koji vije
zastavu jedne države ugovornice, može se donijeti
isključivo za potraživanja navedena u Konvenciji i
isključivo pozivanjem na propise iz Konvencije. Jasno ovo
se ne odnosi na brodove koji viju hrvatsku zastavu.
Zaustavljanje može odrediti samo sudska vlast (čl. 4)
ali čl. 2. to dopušta i određenim drugim organima.
Izgleda međutim, da citirani drugi organi nisu vezani
pomorskim potraživanjima.4
Treba smatrati da se i brod spreman za polazak može
zaustaviti.5 Vidi čl. 3. st. 1.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
(1) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 107.
(2) Tribunale di Genova 11.05.1988 Renzo Bacci C-S.p.A.,
Dir. Mar. 1989, 272
Poiche a norma dell’art.2. della Convenzione di Bruxelles 10
maggio 1952 .............. le disposizioni di tale Convenzione non
possono estendere o restringere il potere che le autorita degli Stati
contraenti hanno in tema di sequestro, in base alla loro legislazione
interna, deve essere escluso il diritto del creditore di sequestrare
una nave a garanzia di un credito nei confronti del noleggiatore
quando tale credito non sia garantito da privilegio speciale sulla
nave.(1)
La legge nazionale della nave non regola l’esistenza dei
privilegi, che deve essere accertata in base alla legge regolatrice
del credito, ma soltanto la loro disciplina.(2)
(1) vedasi in senso conforme, Trib. Genova 23.02.1987, Dir.
mar. 1989, 209, con osservazione perzialmente critica di F.
Berlingieri.
(2) Il principio affermato in questa sentenza contrasta con
l’opinione unanime della dottrina e della giurisprudenza.
Vidi loc. cit. za doktrinu i presude.
(3) “U pogledu “ozakonjenja” članak 134. Ustava Republike
Hrvatske određuje da se međunarodni ugovori koji su sklopljeni i
potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni čine dio unutarnjeg
pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona.”
Rješenje VS RH Rev. Broj: II-Rev-7/1989-2 od 3.12.1991.
(4) Tribunale di Genova 23.02.1987, Dir. mar. 1989, 209
Nonostante che l’art.3. della Convenzione di Bruxelles
10.05.1952 sul sequestro conservativo di navi consenta il sequestro
di una nave a garanzia di credito nei confronti del conduttore o
noleggiatore, l’istanza di sequestro per tale credito non puo trovare
accoglimento data la prevalenza, prevista dall’art. 2 della
Convenzione, della normativa interna su quella uniforme.
La statuizione nell’art.2. della Convenzione del 1952 ........
che le disposizioni uniforme non possono avere l’effetto di estendere
o restringere i poteri attribuiti a enti pubblici in tema di
sequestro o detenzione di navi deve essere collegata con
l’affermazione, che si trovi nello stesso articolo, secondo cui le
navi di nazionalita di Stati contraenti possono essere sequestrate
solo in relazione a crediti marittimi. La norma suddetta non puo
quindi essere utilizzata per escludere la facolta di sequestro
conservativo concessa dall’art. 3. para. 4. al creditore in relazione
a crediti sorti nei confronti del conduttore o del noleggiatore. A
tal fine puo invece essere utilizzata la statuizione, contenuta
nell’art.9., secondo cui la Convenzione non conferisce al creditore
alcun diritto di seguito che non sia ricnosciuto dalla legge
applicabile da parte del giudice davanti al quale l’azione e promossa
o dalla Convenzione di Bruxelles del
1926 sui pivilegi e ipoteche.
In argomento vedasi Trib. Ravenna, 24.01.1987, TRADEMAR COBASA
c. LINE ISLAND MARINE, Dir. Mar. 1988, 804, con nota di F.
Berlingieri.
(5) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 106.
ČL.3
1).POD UVJETIMA POSTAVLJENIM ODREDBAMA ST.4, OVOG
ČLANA O ČL.IO. PREDLAGAČ MOŽE ZAUSTAVITI ILI
BROD NA KOJI SE POTRAŽIVANJE ODNOSI, ILI NEKI
DRUGI BROD KOJI PRIPADA ONOME KOJI JE U VRIJEME KADA JE
POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO BIO VLASNIK BRODA NA
KOJI SE TO POTRAŽIVANJE ODNOSI, PA I U SLUČAJU KADA JE
ZAUSTAVLJENI BROD SPREMAN DA ISPLOVI, ALI RADI
POTRAŽIVANJA NAVEDENIH U CL.1. TOČ. 0), P) 1 Q) NE MOŽE
SE ZAUSTAVITI DRUGI BROD OSIM ONOG NA KOJI SE ZAHTJEV
ODNOSI.
2).SMATRAT ĆE SE DA SU BRODOVI ISTOG VLASNIKA AKO
SVI NJIHOVI DIJELOVI PRIPADAJU ISTOJ OSOBI.
3).BROD SE MOŽE ZAUSTAVITI, A JAMSTVO ILI DRUGO
OSIGURANJE ZA ISTO POTRAŽIVANJE OD ISTOG PREDLAGAČA
DATI SAMO JEDANPUT NA PODRUCJU JEDNE ILI VIŠE DRŽAVA
UGOVORNICA : AKO JE BROD BIO ZAUSTAVLEN NA NEKOM OD
SPOMENUTIH PODRUČJA I DATO JAMSTVO ILI DRUGO
OSIGURANJE U SVRHU DA SE UKINE ZABRANA PUTOVANJA
BRODA ILI DA SE TAKVA ZABRANA IZBJEGNE; SVAKO
NAKNADNO ZAUSTAVLJANJE TOG ILI BILO KOJEG BRODA KOJI
PRIPADA ISTOM VLASNIKU, IZVRŠENO OD ISTOG PREDLAGAČA,
RADI ISTOG POTRAŽIVANJA, BIT ČE UKINUTO, A BROD
OSLOBODJEN OD STRANE SUDA ILI DRUGE NADLEŽNE VLASTI TE
DRŽAVE OSIM AKO PREDLAGAC NE DOKAŽE SUDU ILI DRUGOJ
NADLEŽNOJ SUDSKOJ VLASTI DA SU JAMSTVO ILI DRUGO
OSIGURANJE BILI KONAČNO VRAČENI PRIJE NEGO ŠTO JE
IZVRŠENO NAKNADNO ZAUSTAVLJANJE ILI PRIJE NEGO JE NASTAO
DRUGI VALJANI RAZLOG DA SE ZAUSTAVUANJE ODRŽI NA
SNAZI.
4).U SLUČAJU ZAKUPA BRODA, KADA ZAKUPAC SAM ODGOVARA
ZA POMORSKO POTRAŽIVANJE KOJE SE ODNOSI NA TAJ BROD,
PREDLAGAČ MOŽE ZAUSTAVITI TAJ ILI DRUGI BROD KOJI
PRIPADA ZAKUPCU U SKLADU S ODREDBAMA OVE
KONVENCIJE, ALI NIJEDAN DRUGI BROD KOJI PRIPADA
VLASNIKU NE MOŽE SE ZAUSTAVITI ZBOG TOG POMORSKOG
POTRAŽIVANJA.
ODREDBE PRETHODNOG STAVA PRIMJENJUJU SE I U SVIM
OSTALIM SLUCAJEVIMA KADA ZA POMORSKO POTRAŽIVAMJE
ODGOVARA OSOBA KOA NIJE VLASNIK BRODA.
ČL. 3. sastoji se od 4 stavaka. l
St.l. govori samo o brodovima istog brodovlasnika i
to :
a). brodu koji se može zaustaviti, uključujući i
sister ship
b). slučaju kada je brod spreman za odlazak
c). pomorskim tražbinama iz čl.l. litt. (o), (p) 1
(q).
St.2. govori o predpostavkama kada se smatra da je
brod vlasništvo istog ili istih brodovlasnika
St.3. govori o dvostrukom zaustavljanju
St.4. se sastoji od dva dijela:
- prvi dio govori o zakupcu
- drugi dio govori o slučajevima odgovornosti za
pomorske tražbine osobe koja nije niti zakupac niti
vlasnik.
Prije upuštanja u razmatranje treba napomenuti
propis čl. 10. Konvencije, prema kojem su pojedine
zemlje članice mogle staviti rezerve. Takove rezerve je
stavila i biv. Jugoslavija, u pogledu litt. (o), pa se
prema tome ima smatrati da ista važi i za Hrvatsku. 2
Pri primjeni ovog propisa treba stalno imati na umu
finu razliku između pomorske tražbine i privilegije,
i porijekla jednog i drugog, jer privilegije su
porijeklom iz common law-a odnosno starog pomorskog
prava, dok su pomorske tražbine zapravo ustanovljene
Konvencijom odnosno lokalnim zakonima. 3
Ovaj član odgovara u glavnom čl. 977 PZ, no
razlikuje se po sadržaju i obimu.
STAV 1.
U stavu 1. je usvojen princip da odgovaraju:
- brod na koji se potraživanje odnosi i
-"sister ship", - u svim slućajevima navedenim u
čl.l. Konvencije osim za slučajeve iz čl.l. litt.
o). » sporova o vlasništvu;
p). sporova o suvlasništvu, posjedu,
iskorištavanju ili o pravima na plodove is-
korištavanja;
q). hipoteka i mortgejdža. Drugim riječima može se
zaustaviti drugi brod ako je vlasnik odgovoran za
tražbinu.
Prema ĆORIĆ traži se "..Istovjetnost vlasništva u
trenutku nastanka potraživanja i podnošenja prijedloga
za zaustavljanje. Znači ako dođe do promjene u osobi
vlasnika, onda se brod ne može zaustaviti zbog
potraživanja prema bivšem vlasniku. " ( str. 50).
Oćito ovdje nije razmatrana hipoteka koja ostaje na
snazi i privilegiji, jer oni prate brod i nakon promjene
vlasništva, dok je privilegij na snazi.
U pogledu sister ship relevantan je u pogledu
vlasništva čas privremene mjere. 5
Međutim st.4. ovog čl. 3. određuje za slučaj kada
je pomorsko potraživanje vezano na osobu koja nije
vlasnik već zakupnik i tada može doći do privremene
mjere na sister shipu vlasništvo zakupnika ali ne
na sister-shipu vlasnika prvog broda. Vidi st.4.
U ovaj stav ušla je i odredba o brodu koji je
"spreman da isplovi".
Talijanska doktrina i judikatura smatraju da
čl.3.st.l. dozvoljava sekvestar broda i onda kada je
vlasnik broda doduše različit od dužnika, ali je dužnik
vlasnik firme koja je upisana kao vlasnik broda (lifting
the veil). 6
U common law zemljama, u glavnom, dozvoljava se i
tzv. "lifting the veil". 7
Za Nizozemsku vidi Dir.Mar. 1994, 559.
STAV 2.
ĆORIĆ (str, 50) tumači ovaj stav na način:
" Ako se radi o suvlasništvu na brodu u odnosu na kojega je nastalo potraživanje, onda se u skladu sa čl.3., st.,2. Konvencije "sister ship" ne može zaustaviti, ukoliko nije u vlasništvu onih istih osoba, koje su bili vlasnici broda, u odnosu do kojeg da je nastalo potraživanje. Za potrebe Konvencije bit će dovoljno da "sister ship" bude u vlasništvu jedne ili više osoba (nije potrebno svih) koje su bile suvlasnici na brodu, u odnosu na kojega je nastalo potraživanje. Ali ne smije doći do promjena osoba suvlasnika. Medjutim, sve se ovo odnosi samo na slučajeve kad je odgovorna osoba ujedno i vlasnik."
Talijanska doktrina smatra da kvote suvlasništva mogu
biti različite na "sister ship-u", ali da suvlasnici
moraju biti isti. 8
Ima različitih stavova u doktrini i judikaturi. 9
Problem zaustavljanja broda postoji u slučaju ako
vije zastavu države NE-ugovornice i ako se radi o brodu
koji nije u vlasništvu dužnika. Francuska judikatura
dozvoljava razmatranje veze između vlasnika. Apelacioni
sud u Aix-En-Provence, u predmetu "MORGOL", donio je
odluku 29.03.1992, u kojoj je dozvolio temeljem lex
fori, zaustavljanje broda, pozivajući se na čl. 8(2)
Konvencije. Istovremeno je temeljem Čl. 3(2)
dozvolio zaustavljanje iako se formalno nije radilo o
istim brodovlasnicima , ali je kapital oba
brodovlasnika bio u vlasništvu iste pravne osobe. 10
STAV 3. - vidi iza St. 4.
STAV 4.
St.4. se sastoji iz dva dijela (pod-stava) i to
- charter by demise
- bilo koji drugi slučaj, kada se radi o osobi koja
nije registrirani brodovlasnik, koja je odgovorna za
pomorsko potraživanje, a odnosi se na taj brod. Smatra se
da se to odnosi na time charterera i katkada na voyage
charterera. (Ovo je izmjenjeno u Lisabonskom nacrtu).
St. 4. se mora komentirati prije st.3. jer se st.4.
nadovezuje na st.l., bacajući akcent na osobu koja je
nosilac pomorskog pothvata.
Mislim da je bitno istaknuti da prvi dio govori
samo o "CHARTER BY DEMISE". Kod zakupa, izgleda da nema
nekih problema.
Ovaj propis dozvoljava zaustavljanje broda za
potraživanje prema demise - chartereru. 11
Drugi dio ovog st. 4. nije jasan. ĆORIĆ ga tumači na
slijedeći naćin:
"Pravilnim tumačenjem ove odredbe dolazimo do mogućnosti da se može zaustaviti brod koji nije u trenutku nastanka potraživanja bio u vlasništvu odgovorne osobe, što je u suprotnosti s prije navedenim pravilom iz čl. 3. st.1. Znači da bi se istovjetnost vlasništva odnosila samo na "sister ship", a ne i na odredjeni brod u odnosu na kojega je nastalo potraživanje, što svakako mijenja smisao čl.3. st.l.
Mislimo da namjera Konvencije nije bila u davanju mogućnosti zaustavljanja broda u vlasništvu osobe koja nije odgovorna za potraživanje čije se osiguranje traži (40) i sve takve slučajeve treba isključlti, osim ako su oni dopušteni prema nekoj drugoj međunarodnoj Konvenciji ili mjerodavnom pravu."
U doktrini ima i drugih mišljenja a javlja se i
mišljenje da nije bitno da je sistership bio u vlasništvu
dužnika u času nastanka pomorskog potraživanja prema
drugom brodu. " 12
Medjutim, drugi dio st. 4. može se tumačiti i onamo,
da je identičan ili sličan propisu čl. 977 st.2. PZ u
dijelu koji glasi : "«....koji prema pravu koje se
primjenjuje u ugovornom odnosu izmedju njega i vlasnika
broda ili brodara sam odgovara trećim osobama.....".
Možda je odatle i došla inspiracija našem zakonodavcu da
onako stilizira citirani st.2.
TETLEY i FRANCHI su dali dosta jednostavni opis:
TETLEY:
"The Conventlon thus provides that the judicial
arrest of a ship, in respect of a maritime claim, is
confined to one ship, but that the ship may, in the case
of where the regristered owner is liable on the maritime
claim, be either the offending ship or any other ship in
the same ownership. Where the registered owner is not
liable, then either the offending ship or any other ship
owned by the person who is liable on the maritime claim,
may be arrested." 13
FRANCHI ističe (str. 1806):
"L'ultimo periodo del quarto comma sottolinea cio
aplicando la regola a qualsiasi persona che sia diversa
del proprietario e debbe soddisfare un credito marittimo.
Si pensi a una nave locata senza armamento ed
equipagiamento a una persona che provvede all'uno ed al'
altro e la da a noleggio a tempo: possono coesistere
crediti marittimi verso il proprietario, l'armatore
noleggiante e il noleggiatore. Naturalmente la pratica
conosce fattispecie anche piu complesse. Quel che conta e
che il non proprietario sia a sua volta armatore: il
problema si pone nei rapporti tra nolegglatore a tempo
che da a noleggio a viaggio e nei rapporti di
subnoleggio".
Doktrina je imala prilike u više navrata iznijeti
svoj stav. Berlingieri, razrađuje slućaj ako je brod
zaustavljen, a odgovorna osoba ne da garanciju ili polog,
pa dolazi do situacije kada to mora učiniti vlasnik,
pogotovo ako sud koji je zaustavio brod nema nadležnost
in meritum, što dovodi do kompliciranih situacija. 14
Činjenica je medjutim, da je već u Lisabonu 1985 na
Konferenciji CMI, i ovaj dio predstavljao problem, pa je
i u prijedlog teksta za novu Konvenciju, ušao tekst sa
varijantom. 15
Ovaj propis može postaviti i problem aktivne i
pasivne legitimacije, kao i procjene pravnog položaja
stranaka, obzirom na ugovor, koji će ugovor vrlo često
biti sklopljen temeljem inostranog zakona, pa će se
pojmovi pravnog položaja stranaka, vjerojatno razlikovati
od naših pojmova ( recimo brodar, vozar, time charterer,
nollegiatore, itd. itd.) Sud će dakle biti dužan, da
razmotri sve te probleme i primjeni ih na propis
konvencije, prije nego što odluči o privremenoj mjeri.
Može se dogoditi da ukidanje privremene mjere traži
osoba, koja uopće nije ugovorna stranka, jer
protivnik predlagača tvrdi da je, na pr.
potraživanje za bunker ili za radove na izvanrednom
održavanju broda, dugovanje treće osobe, itd.
SISTERSHIP - VLASNIŠTVO CHARTERERA
Postoji i slučaj sistership, koji su vlasništvo
charterera. Doktrina smatra da se može zaustaviti bilo
koji brod charterera. 16
Vidi čl. 10.
U izvjesnim slučajevima, smatra se da čl.2. i čl.6.
imaju prednost. I7
Izgleda čudno zaustavljanje broda, ako je pasivno
legitimiran u privremenoj mjeri jedan ćarterer, kada se
izvršenje prodajom ne može provesti protiv vlasnika, ako
se konvalidacijska tužba podigne protiv pasivno
legitimiranog čarterera u privremenoj mjeri. Uzimajući u
obzir propis čl.7. st.l i st.2., i ako brodovlasnik nije
lično odgovoran za pomorsko potraživanje, za koje je brod
zaustavljen, te ako ona osoba koja je odgovorna za to
pomorsko potraživanje, ne pruži zasiguranje, tada se može
dogoditi, da brodovlasnik, ako sud koji je
zaustavio brod, ima i nadležnost in meritum, dolazi u
situaciju da on, brodovlasnik, mora dati odgovarajući
iznos radi namirenja sudske odluke, na osnovu jedne
presude donesene od meritorno nadležnog suda. Drugim
riječima, brodovlasnik, mora platiti, bez obzira da li je
odgovoran ili ne.
POLOG – GARANCIJA
U stranoj sudskoj praksi, naročito u Engleskoj,
problem sudske nadležnosti u vezi sa davanjem pologa ili
garancije, bio je u nekoliko slučajeva razmatran.
Queen's Bench, Admiralty Court, razmatrao je predmet The
"PRINSENGRACHT" 18. U kratko, teret je na brodu bio
oštećen. Advokati vlasnika tereta zatražili su od
brodovlasnika/vozara naknadu štete. Prije dolaska broda u
luku iskrcaja u Engleskoj, zatražili su od advokata
brodovlasnika pismenu garanciju dajući predloženi tekst
iste, u kojoj je predviđena sudska nadležnost u
Engleskoj. Prije nego je izdan tzv. writ, advokati
brodovlasnika položili su kod Admiralty and Commercial
Registry t.zv. BAIL BOND (prema tekstu predviđenom u
Order 75, Rule 16 - to je dokumenat koji izdaju treće
osobe, ali koji ne sadrži priznanje nadležnosti za brod.)
Odmah nakon što je bio položen taj BAIL BOND advokati
tereta zatražili su zaustavljanje broda (arrest).
Brodovlasnik je zatražio sudsku odluku da li se može
aretirati brod, ako postoji BAIL BOND, smatrajući da BAIL
BOND predstavlja brod, t.j. RES.
Stav brodovlasnika bio je baziran na presedanima kao
The "Maifrid" /1943/ 77 Ll.L.R.,127, gdje je sudac
Bucknill, rekao:
"From the time the defendant to the action appeared
and the bail was put in, the bail represented the res. "
Sud je odlućio da je arrest opravdan.
Bit problema bio je u pitanju nadležnosti.
Čl.7. Konvencije 1952 određuje da sud države gdje je
brod aretiran, ima i u određenira slučajevima, nadležnost
u meritumu, iz čega slijedi da postoji nadležnost i za
mjeru osiguranja i za meritum. Treba povezati problem sa
čl. 3(2) Konvencije, prema kojoj aretiranje broda ne bi
bilo dozvoljeno ako je dat polog.
Doduše cit, čl. 3. dozvoljava ponovno zaustavljanje
ako postoji kakav drugi opravdani razlog. S druge strane
čl.7. ne daje osnova da bi se smatralo da je davanje
pologa ekvivalent aretiranju. Drugim rijećima, davanje
pologa ne bi stvaralo meritornu nadležnost.
Zbog toga je opravdano aretiranje. 19
POMORSKI ZAKONIK
PZ je izgleda spojio prvi i drugi dio st. 4. u jedan
propis i govori o "zakupac broda ili naručitelj" u čl.
977. st.2. ( čl. 463. st.l. t.l. i čl. 671-655 PZ-a), a
po mom mišljenju u pojam naručitelja, spada i time
charterer i voyage charterer, a možda i sub -charterer.
Po PZ svakako se može zaustaviti brod koji je
vlasništvo tog demise-charterera, time charterera,
voyage charterera (zakupca, narućioca).
Na pr. pojam "brodar" koji se spominje u našem
zakonu, ne spominje se u Konvenciji. Očito je da
originalni izrazi u engleskom i francuskom i naši izrazi
u prijevodu, mogu dovoditi do izvjesnih, pa i velikih,
razlika.
STAV 3.
Propis obrađuje nekoliko situacija, kada brod mora
biti oslobođen:
a). kada je brod već bio zaustavljen za istu tražbinu
b). kada je brod dao depozit
c). kada vjerovnik nije zapoćeo konvalidacioni
postupak o roku. 20
Postoje varijante:
- brodovlasnik je i odgovoran za zahtjev, dakle su
povezani, zahtjev, brod i brodovlasnik
- brodovlasnik je odgovoran, ali se zahtjev odnosi na
njegov drugi brod (sister ship)
- zahtjev se odnosi na hrod, a nije odgovoran na pr.
brodovlasnik ili zakupnik. 21
St.3. propisuje i slućaj zabrane odn. dozvole,
dvostrukog zaustavljanja broda. Iako možda lex fori, koji
se primjenjuje temeljem čl. 6. Konvencije, ne predviđa
mogućnost dvostrukog zaustavljanja, propis Konvencije iz
čl.3. st.3. ima jaču snagu od Zakona, temeljem čl. 134
Ustava, pa bi se dvostruko zaustavljanje, pod određenim
uslovima, moralo dozvoliti. 22
Ovaj stav praktički govori o istome što i čl. 979 PZ,
medjutim Konvencija NE traži reciprocitet, jer je
reciprocitet, konvencijska obaveza.
Karakteristično je medjutim, da Konvencija dozvoljava
dokazivanje da unatoć datog zasiguranja postoji "other
good cause for maintaining that arrest" tj. da se brod
ipak privremenom mjerom zaustavi. 23
Ponovni arrest se odnosi i na sister-ship.
U slučaju da se radi o brodu demise charterera ili
drugog charterera, izgledalo bi striktnim tumačenjem
teksta da bi to bilo isključeno. No propis govori o tome
da se za istu tražbinu neće davati zasiguranje više od
jedanput. Dakle ne bi se trebalo dopustiti zaustavljanje
drugog broda. Postoje međutim situacije kada bi se
zaustavljanje moglo dopustiti, npr. zasiguranje je bilo
dato od strane brodovlasnika, ali oštećenik ne može
ostvariti naplatu i tada bi drugo zaustavljanje bilo
opravdano, jasno, pod uvjetom da se prvo zasiguranje
oslobodi. Ovo vrijedi ako je prvi brod još pod
privremenom mjerom, kada je drugi brod, vlasništvo
dužnika, zaustavljen. 24
Može se dogoditi da oštećenik zaustavi brod
vlasništvo charterera i nakon toga brod na kojem je
nastala pomorska tražbina. U takovom slučaju može se
dopustiti zaustavljanje drugog broda, pod istim uvjetima,
kao kada bi brodovi bili u istom vlasništvu.
U slučaju kada dva vjerovnika traže, jedan iza
drugoga zaustavljanje broda, a prvi je dobio zasiguranje,
sud će morati procijeniti pravni i stvarni položaj drugog
vjerovnika.
Strana judikatura, koleba. 25
Smatra se da postoje još neki propisi koji djeluju u
pravcu oslobođenja broda i to su Konvencija o ograničenju
odgovornosti 1957. i ona od 1976.
PRISILNO IZVRŠENJE
Na ovom mjestu prikladno je spomenuti da ova
Konvencija nema nikakve veze s prisilnim izvršenjem na
brodu na osnovu, recimo, pravomoćne presude. To znači da
sud koji ima nadležnost za prisilno izvršenje, ne bi
mogao primijeniti propise ove Konvencije, ako se radi o
prodaji broda u izvršnom postupku protiv osobe koja nije
brodovlasnik. Ne može se dakle sud pozivati na ovu
Konvenciju u izvršnom postupku.
Preostaje, dakle, jedino da se st. 4. tumači usko.
Prisilno izvršenje mora se osnivati, eventualno, na nekoj
drugoj konvenciji, ili na lex fori.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
(1) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 75..
(2) Druge zemlje koje su stavile rezervu su Egipat, Njemačka,
Italija, Nizozemska, Kuba.
(3) Roger Heward, Judicial sales of vessels and priority of
claim - England and Wales, str. 54 pod 12.2
The law relating to maritime liens is almost entirely common
law, whereas law governing the arrest of vessels is statutory and, in
turn, derives from the 1952 Arrest Convention. Rights of arrest have
been extended to so-called “sister ships” (see Chapter 9 of Part I of
this Handbook), but the existence of maritime lien and the priority
afforded to such a lien has not been correspondingly extended. The
common law position was, and remains, that a maritime lien exists
only against the vessel in respect of which the claim arose,
notwithstanding that the Supreme Court Act 1981 provides a statutory
right against “sister-ships” in respect of most claims. When the
right to arrest a sister-ship is exercised, the claimant is not
enforcing a maritime lien and his claim has only a lowly priority -
see Chapter 14, below.
(4) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 91
Ako bi se mogla zaustaviti dva ili više brodova, vjerovnik je
dužan izabrati jedan. Vrijedi i za čl. 3. st. 3. i 4., tj. brod se ne
može više od jedan puta zaustaviti.
Vidi fusnote Berlingieri, loc. cit. 185, 186, 187, 188, 189 za
obilnu kazuistiku.
(5) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 89
(6) Vidi Dir. Mar. 1994, 218, s obilnom literaturom i
judikaturom u Italiji, Francuskoj, Engleskoj, Americi, Nizozemskoj i
općenito u F. Berlingieri, On arrest of Ships, London 1992, str. 77.
i sl.
(7) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 77
(8) Franchi, Leggi, civili commentate, 1978, str. 1806: “Ne
deriva che non importa che le quote siano diverse per ciascuna nave,
ma importa invece - in quanto esclude la fattispecie - che anche per
una minima parte un comproprietario sia diverso.”
(9) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 90: “Para 2. of
Art. 3. provides that ships shall be deemed to be in the same
ownership when all the shares therein are owned by the same person or
persons. “Share” in this context means a part of the property of in a
ship. The words “shares therein” in the English text, and “the parts
de propriete” in the French text, make this abundantly clear.
Therefore, two ships owned by two different companies whose shares
are owned by the same person or persons are not, for the purpose of
this provision, in the same ownership.
The reference to ships owned by the same persons applies in the
case of ships in co-ownership, and has the effect of excluding the
right of arrest of another ship which is not fully owned by the same
persons owing the ship in respect of which the claim arose; it is
however, sufficient that that ship is fully owned by one or more,
albeit not all of the persons owing the ship in respect of which the
claim rose. If the ownership in a ship “A”, in respect of which the
claim arose, is 20 shares owned by Mr. “W”, 20 shares by Mr. “X” and
20 shares by Mr. “Y”, and the ownership of ship “B” is 20 shares by
MR. “W” and 30 shares by Mr. “X” and 10 shares by Mr. “Z”, ship “B”
may not be arrested.
But ship “B” may be arrested if 50 shares therein are owned by
Mr. “W” and 10 by Mr. “X”.
_ _ _
Str. 90: “..... a trend ..... particularly in French
jurisprudence, to lift the corporate veil and to treat as in the same
ownership ships owned by different companies controlled by the same
group or the same persons ..........”
Vidi tamo str. 90, 91 fusnotu br. 181 za obilnu
kazuistiku.
_ _ _
Cour d’Appel di Rennes, 21.06.1989, Dir. Mar. 1990, 780
Sequestro conservativo - Conv. di Bruxelles del 1952 - navi
dello stesso proprietario - Fattispecie
Deve ritenersi appartenere allo stesso proprietario, ai sensi e
per gli effetti dell’Art. 3. para. 1 e 2. della Convenzione di
Bruxelles del 1952 sul sequestro conservativo di navi, una nave in
proprieta di una societa i cui azionisti sono quasi interamente gli
stessi di quelli della societa proprietaria della nave in relazione
alla quale il debito e sorto, con lo stesso presidente e lo stesso
segretario, gestita dallo stesso gestore e assicurato dallo stesso P
& I Club. (1)
(1) daju se presude i literatura
(10) Dir. Mar. 1993, 851.
Vidi i Cour de Cassation 27.11.1991, Constance Navigation c. Cia
Corunesa de Navegacion, Dir. Mar. 1993, 509
M. Lopez de Gonzalo, La giurisprudenza francese sul sequestro di
navi appartenenti a “Single ship companies””, Dir. del comm. int.
1992, 639
(11) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 76
(12) FRANCHI, Leggi, civili commentate, 1978, str. 1806: “Nota
2. Pertanto non importa che la sister ship fosse in proprieta del
debitore al momento del sorgere del credito riguradante l’altra nave.
Cfr. Lilar e Van Den Bosch, op. ult. cit. p. 372 ss”.
(13) TETLEY William, Maritime Liens and Claims, 1985, str. 463
(14) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 93 na str. 93 do
105, detaljno razrađuje probleme u vezi s ovim propisom.
Ističe da je iz prvog i drugog dijela vidljivo da se odnosi na:
- charter by demise
za svaki slučaj kada je osoba različita od registriranog vlasnika
odgovorna za tražbinu koja se odnosi na drugi brod i nastavlja da se
to odnosi na time charterera i katkada na voyage charterera. (ovo je
izmijenjeno u Lisabonskom nacrtu).
Berlingieri nastavlja da je čudno da se dopušta zaustavljanje
broda, kada se izvršenje prodajom ne može provesti ako je pasivno
legitimiran u arrestu jedan čarterer a izvršenje prodajom bi trebalo
provesti protiv vlasnika.
(15) ĆORIĆ str. 50 fusnota 39. (poziva se na CMI Bulletin No.
105. str. 44.)
(16) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 89
(17) Tribunale di Genova 23.02.1987, Dir. mar. 1989, 209
“Nonostante che l’art. 3. della Convenzione di Bruxelles
10.05.1952 sul sequestro conservativo di navi consenta il sequestro
di una nave a garanzia di credito nei confronti del conduttore o
noleggiatore, l’istanza di sequestro per tale credito non puo trovare
accoglimento data la prevalenza, prevista dall’art. 2 della
Convenzione, della normativa interna su quella uniforme.
La statuizione nell’art 2. della Convenzione del 1952
............ che le dispozioni uniforme non possono avere l’effetto
di estendere o restringere i poteri attribuiti a enti pubblici in
tema di sequestro o detenzione di navi deve essere collegata con
l’affermazione, che si trovi nello stesso articolo, secondo cui le
navi di nazionalita di Stati contraenti possono essere sequestrate
solo in relazione a crediti marittimi. La norma suddetta non puo
quindi essere utilizzata per escludere la facolta di sequestro
conservativo concessa dall’art. 3. para 4. al creditore in relazione
a crediti sorti nei confronti del conduttore o del noleggiatore. A
tal fine puo invece essere utilizzata la statuizione, contenuta
nell’art. 8., secondo cui la Convenzione non conferisce al creditore
alcun diritto di seguito che non sia ricnosciuto dalla legge
applicabile da parte del giudice davanti al quale l’azione e promossa
o dalla Convenzione di Bruxelles del 1926 sui privileggi e le
ipoteche. In argomento vedasi Trib. Ravenna 24.01.1987, TRADEMAR
CONASA c. LINE ISLAND MARINE, Dir. Mar. 1988, 804, con nota di F.
Berlingieri.”
(18) /1993/ 1 Lloyd’s Rep. 41 - Mr. Justice Sheen.
(19) Berlingieri F., Legittimit di un sequestro dopo la
concessione di garanzia; l’art 7, para 1., della Convenzione di
Bruxelles sul sequestro di navi, Dir. Mar. 1993, 854 i /1993/ 1
Lloyd’s Rep., 41
(20) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 138.
(21) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 75
(22) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 128
Kao primjer navodi se da je brod zaustavljen jednom, u jednoj
državi, a sada se traži zaustavljanje u drugoj državi, što bi se
trebalo dopustiti, pod uvjetom da se onda oslobodi u prvoj.
(23) FRANCHI, Leggi, civili commentate, 1978, str. 1806: Non
e’ escluso tuttavia che a un sequestro o cauzione o altra garanzia
sostitutiva segua un altro sequestro se esiste una ragione valida,
come l’acertamento in base a circonstanze sopravenute che il credito
e maggiore di quello inizialmente vantato.”
Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 112. i 113.; La China,
Due novita, supra, Note 65., Foro Italiano, IV 255.
(24) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 113
(25) Tribunale di Trani 30.01.1991, Dir. Mar. 1993, 416
Cap. Ivanov Zdenko c. Sadav Lines S.r.1., - Nave “Zamet”
Sequestro conservativo - Conv. Bruxelles del 1952 - Nave
sequestrata dal ricevitore del carico - Altro sequestro del
noleggiatore a tempo - E’ contrario all’art. 3. para 3. della
Convenzione - Revoca
........ il sequestro .... garanzia della .... ricevitrice ....
Su sucessiva istanza della .... noleggiatrice a tempo della nave
........ autorizz ...... un alteriore sequestro della nave a garanzia
dell’ eventuale credito della ... (noleggiatrice) .... nell’ipotesi
in cui .... (si) avesse proposto una azione nei confronti della ....
(noleggiatrice) .... per i dani subiti.
U postupku je zabrana u korist “noleggiatrice” dignuta.
(1) Ova odluka o ukidanju drugog rješenja o zaustavljanju se
kritizira.
“.... l’art. 3. para 3. della citata Convenzione dispone che il
divieto di procedere ad un secondo sequestro sulla nave opera
allorguando la misura cautelare viene richiesta con riguardo allo
stesso credito marittimo “by the same claimant” ............ Vedi,
amplius Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 198 e ss. spec. 114,
115: “The prohibition (of a second arrest) does not operate if the
claimant is not the same. If such a situation does occur, the courts
will exercise their good judgment in order to establish whether the
second claimant has a cause of action......”
ČL.4
BROD SE MOŽE ZAUSTAVITI SAMO PO ODOBRENJU SUDA
ILI NADLEŽNE SUDSKE VLASTI DRŽAVE UGOVORNICE U KOJOJ SE
VRŠI ZAUSTAVLJANJE.
I Doktrina smatra da je
originali nacrt sa francuskog
kasnije loše preveden na
engleski, i da se u stvari
radi isključivo o “nadležnoj
sudskoj vlasti”. 1
Zaustavljanje može odrediti samo sudska vlast, (ali
vidi i čl.2. gdje se to dozvoljava i određenim drugim
organima). 2
Spominjanje "države ugovornice" od važnosti je za
utvrđenje postupovnog zakona koji će se primjeniti.
Odnosi se, u glavnom, na period koji prethodi
zaustavljanju, tj. od časa kada je vjerovnik podnio
prijedlog za zaustavljanje.
Vidi i čl. 6., 5. i 7.
Doktrina smatra da se kod primjene Konvencije ne
može zaustaviti brod u jednoj državi na osnovu odluke u
drugoj državi i time se izbjegava sukob nadležnosti, ako
je meritorni postupak započet u jednoj državi a
privremena mjera u drugoj. 3 Smatra se da činjenica da je
meritorni postupak započet u jednog državi, ne daje
osnova za prigovor litis pendencije za privremenu mjeru
u drugoj državi. 4 To se odnosi i na slučaj kada su
stranke ugovorile meritornu nadležnost kod drugo suda a
ne onoga koji je zaustavio brod i koji na osnovu
sporazuma nema nadležnost.
U slučaju ugovorene nadležnosti in meritum, ista ne
vrijedi za nadležnost za zaustavljanje.
Na primjer brod je zbog defekta na stroju vučen
tegljaćem za Chioggia, gdje su brodovlasnici odbili
platiti naknadu za vučenje, koju su unaprijed
platili vlasnici tereta. Brod je zaustavljen u
Chioggia. Brodovlasnici su poveli postupak u Londonu i
predložili oslobođenje broda, jer da je zaustavljanje u
Italiji, protivno ugovorenoj klauzuli o nadležnosti.
Sud u Londonu je odbio taj zahtjev, jer je smatrao
da klauzula o nadležnosti ne isključuje postupak za
zaustavljanje broda u jednog drugoj nadležnosti.
RETENCIJA
Postavlja se pitanje retencije broda po domaćem
pravu i privremene mjere po konvenciji.
Talijanska doktrina izričito smatra da nema prava na
retenciju. 5
Što se tiče brodova koji viju zastavu države NE-
ugovornice, mislim da će ovisiti o stanovištu da li se
konvencija primjenjuje u svojim ostalim članovima (t.j.
osim čl. 2 – za ovo pitanje vidi komentar uz čl. 8), i na
brodove koji viju zastavu države NE-ugovornice, ili se
ne primjenjuje.
++++++++
(1) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 126.
(2) Smatra se da samo sud u državi ugovornici gdje je brod
zaustavljen ima nadležnost za zaustavljanje. Spominjanje u čl. 6. o
državi gdje se podnese zahtjev za zaustavljanje, izgleda da se odnosi
samo na utvrđivanje zakona koji se primjenjuje na predmet.
(Berlingieri, Arrest, str. 117)
(3) Berlingieri, Arrest, str. 117
(4) Berlingieri, Arrest. str. 118.
(5) Franchi, str. 1807: “ E dunque innanzi tutto esclusa
l’autotutela cautelare del creditore marittimo.”
ČL.5 .
(1) SUD ILI DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST NA ČIJEM
JE PODRUČJU BROD BIO ZAUSTAVLJEN DOZVOLIT ĆE UKIDANJE
ZABRANE PUTOVANJA BRODA AKO BUDE DANO DOVOLJNO JAMSTVO
ILI DRUGO OSIGURANJE, OSIM U SLUČAJEVIMA KADA JE BROD
BIO ZAUSTAVLJEN RADI POMORSKIH POTRAŽIVANJA NABROJENIH
U ČL.1. TOČ.O) 1 P).U TOM SLUČAJU MOŽE SUD ILI
DOZVOLITI POSJEDNIKU BRODA DA ISKORIŠTAVA BROD AKO OVAJ
DADE DOVOLJNO OSIGURANJE, ILI DONIJETI DRUKČIJU ODLUKU O
POSLOVODSTVU BRODA ZA VRIJEME ZAUSTAVLJANJA.
(2)AKO SE STRANKE NE MOGU SPORAZUMJETI O TOME DA
LI JE JAMSTVO ILI DRUGO OSIGURANJE DOVOLJNO, SUD ILI
DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST ODREDIT ĆE NJIHOVU NARAV I
IZNOS.
(3)ZAHTJEV DA SE UKINE ZABRANA PUTOVANJA BRODA U
ZAMJENU ZA OVAKVO OSIGURANJE NEĆE SE TUMAČITI NI KAO
PRIZNANJE ODGOVORNOSTI NI KAO ODRICANJE OD PRAVA
ZAKONSKOG OGRANIČENJA ODGOVORNOSTI VLASNIKA BRODA.
+++++++++++
STAV 1
Oslobadjanje broda je moguće ako se položi
zadovoljavajući iznos pologa, ali to nije dozvoljeno,
ako se radi privremenoj mjeri temeljem Čl.l. st.l.
litt. o) i p). 1 Stoga očito proizlazi da je potrebno u
sudskom rješenju točno navesti propis iz Konvencije na
osnovu kojega je izdata privremena mjera, jer o tome
ovisi i daljni razvoj odnosa stranaka.
Moguće je medjutim, da se osobi koja je u «POSJEDU"
broda (a ovdje dolazimo možda blizu pojma brodar)
dozvoli, uz davanje osiguranja, da koristi brod za
vrijeme dok je pod privremenom mjerom. 2
Međutim za slučaj iz toč. (o) i (p), propis veli :
"ili donijeti drukčiju odluku o poslovodstvu broda za.
vrijeme zaustavljanja". Engleski tekst je "or may
otherwise deal with the operation of the ship during the
period of the arrest", a francuski : "..ou regler la
gestion du navire pendent la dure’ de la saisie."
Postavlja se pitanje što to u praksi znači ? Očito
je da brod mora biti zaustavljen. Nakon toga može
uslijediti nečiji prijedlog da se brod "iskorištava" za
vrijeme dok je pod privremenom mjerom. Da li od
posjednika ? Izgleda da ne, jer posjednik može dati
zasiguranje. Izgleda dakle da netko drugi. Možda to
znači da bi se brod mogao dati u bare - boat charter,
eventualno u time - charter, (ostaje problem posade),
ili u management, iako nije baš jasno pod kojim
uslovima. Svakako mislim da bi osoba koja bi
predlagala tu "drukčiju odluku" morala dati ne samo
prijedlog, nego kompletan elaborat o poslovodstvu. 3
Pitanja u vezi sa pologom, ili jamstvom ili
garancijom, također mogu predstavljati teškoće. Možda je
dovoljno ukazati na to da je logično da se polog
(depozit) smatra kao personifikacija broda, a to može
vrijediti i za recimo štednu knjižicu koja se deponira
kod suda. Drugačije je ako se radi o garanciji
(jamstvu).
Engleska judikatura odavno smatra da jamstvo
personificira brod. I to, kako je spomenuto u predmetu:
The "Maifrid" /1943/ 77 Ll.L.R.,127, gdje je sudac
Bucknill, rekao:
"From the time the defendant to the actlon appeared
and the bail was put in, the bail represented the res. "
U inostranoj doktrini naišao sam na raspravu o
tome u talijanskom doktrini i judikaturi, koji smatraju
da se polaganje štedne knjižice kao garancije treba
smatrati kao promjena na osnovu koje se jamstvo u
obliku zaustavljenog broda, pretvara u polog određenog
novca. 4 U pogledu bankovne garancije u vezi sa
konvalidacionom tužbom, doktrina koleba i smatra da ako
je data bankovna garancija da tada ne bi sud imao
nadležnost u meritumu, (ako ga inače ne bi imao) no
postoje i druga mišljenja. 5
Vidi i čl. 978 PZ.
STAV 2
Konvencija izrićito spominje da se stranke mogu
dogovoriti o visini pologa odnosno zasiguranja, a ako to
stranke ne postignu to će odrediti sud. 6 Iz
dikcije ovog propisa («sud. . .odredit će njihovu
NARAV i IZNOS"), treba se zaključiti da je sud dužan
odrediti kakovo će se zasiguranje tražiti i visinu
istog.
Postoji nekoliko elemenata na koje bi sud trebao
paziti kod određivanja zasiguranja 7, kao što su narav
i iznos, te uslovi. U pogledu naravi, čl.5. govori ili
o pologu ili o drugoj vrsti zasiguranja (garanciji
banke, ili drugog garanta, na pr. P&I kluba). O
iznosu govori zakođer čl. 5., time da mora biti
"dovoljno". Ako se stranke ne sporazume o tome što je
dovoljno, sud će odrediti iznos. Što se tiče uslova,
oni moraju biti takovi da štite interese stranaka.
čl.7.st..2. također ima propise u vezi sa
zasiguranjem. Bitne su riječi Iz čl.7. st.2.
koje glase: «. . .THE COURT......SHALL SPECIFICALLY
PROVIDE THAT IT IS GIVEN AS SECURITY FOR THE
SATISFACTION OF ANY JUDGMENT WHICH MAY EVENTUALY BE
PRONOUNCED BY A COURT HAVING JURISDICTION SO TO
DECIDE...."
Konvencija nema propisa u vezi problema potrebe
priznavanja meritorne presude kod suda gdje se nalazi
zasiguranje. Izgleda da bi, obzirom na ćinjenicu da je
Konvencija izričito unijela taj propis, trebalo
smatrati da nema potrebe za priznavanjem inostrane
presude, već da bi se predlagatelj/tužitelj mogao
direktno naplatiti kod suda gdje se nalazi zasiguranje.
Međutim, u praksi se zahtjeva priznanje, vjerojatno zbog
toga što sud kod kojega se nalazi zasiguranje, ne želi
inostranu presudu, na svoj rizik, ocijenjivati, bez
propisanog postupka. Naime, sigurno je da kada se brod
ne bi bio oslobodio, jer nije bilo dato zasiguranje,
prisilno izvršenje protiv broda, ne bi se moglo provesti
bez propisanog postupka priznavanja inostrane presude.
Vidi čl. 2. st.4. i čl. 5. st.l. Konvencije o
ograničenju, 1957 i Konvenciju o ograničenju ogovornosti
za pomorske tražbine 1976.
Vidi čl.7.
STAV 3.
Zadnji stav 3. ovog člana Konvencije govori isto što
i čl. 980 PZ. 8
Davanje jamstva, garancije ili kakovog drugog
zasiguranja, ostavlja izvjestan prostor, kojeg treba
ispuniti.
U slučaju ako je zasiguranje (jamstvo) pruženo od
strane osobe koja je odgovorna za pomorsku tražbinu, a
ta osoba nije brodovlasnik, vjerovnik će moći provesti
prisilno izvršenje na zasiguranju, kada bude imao
pravomoćnu presudu odn. drugi izvršni naslov protiv te
osobe.
Međutim, ako je zasiguranje (depozit, jamstvo) dao
brodovlasnik, a na osnovu lex fori suda koji je izdao
privremenu mjeru (arrest), potraživanje se ne može
provesti protiv broda (in rem), vjerovnik neće dosegnuti
koristan rezultat, ako nema izvršni nslov protiv
brodovlasnika in personam, nego samo protiv osobe koja
je odgovorna za pomorsku tražbinu. Naime, u vezi
sa izvršenjem protiv zasiguranja (depozita, jamstva,
garancije), vjerovnik ne može biti u boljoj poziciji
nego što bi bio u izvršenju protiv broda, koje ne bi
mogao provesti, ako brod nije stranka u postupku, dakle
tko nije u pravnom sistemu gdje je dozvoljen postupak in
rem. 9
U slučaju ako sud koji je izdao privremenu mjeru ima
i nadležnost u meritumu, Konvencija ne daje rješenja što
mora biti navedeno kao uputa/obaveza kada se daje
zasiguranje (jamstvo). Međutim konvencija određuje upravo
to u čl. 7.st.2., ako sud nema nadležnosti in meritum. 10
Vidi čl. 7.st.2.
Izgleda dakle da to praktički znači da kod nas, gdje
se ne može tužiti in rem odnosno zaustaviti in rem, ne
može se dakle niti provesti izvršenje, ako vlasnik nije u
presudi ili drugom izvršnom naslovu, in personam
presuđen, recimo kada je presuda in meritum protiv
charterera.
To će se morati rješiti po lex fori.
U praksi trebati će prilikom podizanja
konvalidacijske tužbe predvidjeti ili solidarnu obavezu
ili na neki drugi način uvesti osobu koja je dala
zasiguranje u meritorni postupak, pa dakle i u dispozitiv
presude.
Vidi i čl. 197 ZPP.
Obzirom da su Hamburška pravila (HAMP) stupila 11
na
snagu, vidi tamo čl. 21. "Sudbenost", iz kojega slijedi
niz sudbenosti, kada se radi o teretu (čl.1.st.1.toč. e).
1 f). Konvencije 1952), mogući su problemi koji bi
nastali u vezi sa privremenim mjerama i sudbenosti po
HAMP. 12
(1) PZ je to riješio na način da je u čl. 978 naveo da se
može osloboditi brod polaganjem depozita i sl., kada se radi o
“novčanim tražbinama”.
(2) U principu brod se ne smije osloboditi zabrane u
slučajevima toč. (o) i (p) iz čl. 1. Konvencije, ali se može odobriti
iskorištavanje. To međutim nije slučaj za države ugovornice koje su
se koristile pravom rezerve iz čl. 10. Rezerve su dale: Egipat,
Italija, Nizozemska, biv. Jugoslavija (za toč. (o)) i Kuba.
Propis odlučuje i o oslobađanju broda, tj. ukidanje odluke o
privremenoj mjeri, ako je dato jamstvo ili garancija.
Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 159
Tribunale di Genova 13.01.1990, Compagnie General Maritime et
al. c. Ado Ter Mer., Dir. mar. 1991, 408
“Il noleggiante il quale impegni la nave per un determinato
viaggio acquista la qualita di vettore quando assume l’obbligo della
riconsegna del carico e, in funzione del medessimo, la gestione
commerciale della nave. (1)
Sussiste il periculum in mora, richiesto per la conessione del
sequestro conservativo di una nave, quando il debitore, proprietario
della nave, riconosce il mancato pagamento, quest’ultimo costituendo
prova di impotenza economina. (2)
La revoca del sequestro conservativo di una nave mediante
deposito di libretto bancario, non impedisce la convalida del
sequesto. (3)
(1-3) Navodi se literatura i presude.
(2) - kritička nota F. Berlingieri.
(3) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 159
(4) Dir. Mar., 1994, 194, Tribunale di Ancona 02.06.1992,
Texaco Ltd. c. Magin Ferrer Trave S.A. et al.; Compagnie General
maritime c. Adorter Mar S.r.l., Dir. Mar. 1991, 408
(5) Talijanska doktrina i judikatura nisu složne u pogledu
nadležnosti za konvalidaciju sekvestra, ako je jamstvo dato u obliku
garancije, bankovne ili kakove druge, smatrajući da garancija nije
predmet, a da jamstvo mora biti ili predmet ili npr. novac ili štedna
knjižica. Vidi Dir. Mar. 1994, 214 i tamo navedene presude i
literaturu (naročito: La China, Il sequestro di nave e la novella del
1990, Dir. Mar. 1993, 3.)
(6) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 138
(7) Očekuje se da se stranke sporazume o prirodi, vrsti i
iznosu, a ako to ne mogu postići, odlučuje sud odn. organ i narav i
visinu. Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 139.
(8) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 146
(9) U nacrtu Pomorskog Zakonika R. Slovenije, uveden je
postupak in rem kod privremenih naredbi. Čl. 985 nacrta: “V postopku
za izdajo začasne odredbe z ustavitvijo ladje se šteje ladja, ki jo
neposredno bremeni pomorska terjatev ali terjatev zaradi onesnaženja
morja, po predlogu upnika kot samostojna pravdna stranka. - Izdaja
začasne odredbe se v primeru iz prejšnjega odstavka vroči poveljniku
te ladje. Če poveljnik ladje odkloni sprejem odredbe, se opravi
vročitev tako, da se odredba nalepi na oplato ladje, zoper katere je
izdana in tudi na oglasno desko sodišča.”
Možda je trebalo predvidjeti i: na oglasnu ploču u Lučkoj
Kapetaniji.
(10) U slučaju kda je zasiguranje dato od osobe koja je i
odgovorna za tražbinu, vjerovnik će postići svrhu postupka, jer će
moći, na osnovu kondemnatorne presude, povesti prisilno izvršenje na
pologu. U slučaju ako je zasiguranje dato od jedne osobe (na pr.
brodovlasnika (koji je dao zasiguranje), a presuda je protiv druge
osobe, dužnika, presuda se neće moći prisilno provesti. U konvenciji
nije nigdje rečeno, kako mora glasiti tekst zasiguranja, ako sud
zaustavljanja ima i meritornu nedležnost. Međutim ako sud
zaustavljanja nema meritornu nadležnost, tada temele+jem čl. 7.st.2.
mora točno odlučiti u pogledu zasiguranja da će isto služiti za
zadovoljenje presude, koju će eventualno donijeti sud koji ima
meritornu nadležnost. Berlngieri, F. Arrest of Ships, str. 101. Vidi
čl. 7.st.2. Konvencije.
(11) Vidi, Ivković, Hamburška pravila, Priručnik, Piran 1994
(12) Vidi: Berlingieri, Arrest str. 153.
ČL.6.
(1) SVI SPOROVI U VEZI S ODGOVORNOŠĆU
PREDLAGAČA ZA ŠTETE PROUZROKOVANE ZAUSTAVLJANJEM BRODA
ILI ZA TROŠKOVE DAVANJA JAMSTVA ILI DRUGOG OSIGURANJA
RADI OSLOBODJENJA ILI SPREČAVANJA ZAUSTAVLJANJA BRODA
UREDJUJU SE ZAKONOM DRŽAVE UGOVORNICE NA ČIJEM JE
PODRUČJU ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO ILI ZATRAŽENO.
(2) PRAVILA POSTUPKA O ZAUSTAVLJANJU BRODA,
O DOBIVANJU ODOBRENJA IZ ČL.4. I SVA OSTALA PITANJA
POSTUPKA KOJA SE MOGU POJAVITI USLIJEB ZAUSTAVLJANJA,
UREDJUJU SE ZAKONOM DRŽAVE UGOVORNICE U KOJOJ JE
ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO ILI ZATRAŽENO.
STAV 1.
Ovaj Stav rješava pitanja koja rješava čl. 274 ZIP i
primjeniti će se baš taj propis i u slučaju primjene
Konvencije.
STAV 2.
Stav 2. govori o proceduralnim pitanjima i
prepušta ih propisima suda gdje je izdata privremena
mjera.
Tako DIKA: " Po Konvenciji, za sva procesna pitanja
u vezi sa zaustavljanjem broda (uključujući i
samo zaustavljanje) mjerodavno je pravo države
zaustavljanja (čl.6.st.2.). - str. 525
Međutim, ako bi došlo do postupka za ponovno,
drugo, zaustavljanje broda, može doći do primjene
Konvencija i to njezin čl.3. st. 3. 1
Vidi čl. 3. st.3., čl. 5.
Vidi i Hamburška pravila čl. 21.
+++++++++++
(1) Berlingleri, F.,Arrest of Ships, str.128.
ČL.7
1). SUDOVI ZEMLJE U KOJOJ JE IZVRŠENO
ZAUSTAVLJANJE BIT ĆE NADLEŽNI DA ODLUČUJU O PREDMETU
SPORA;
-AKO SU NADLEŽNI PREMA UNUTRAŠNJEM PRAVU ZEMLJE U
KOJOJ JE ZAUSTAVLJANJE IZVRŠENO,
-U JEDNOM OD SLIJEDEĆIH SLUČAJEVA :
A).AKO PREDLAGAČ IMA REDOVNO BORAVIŠTE ILI GLAVNO
POSLOVNO SJEDIŠTE U DRŽAVI U KOJOJ JE
IZREČENO ZAUSTAVLJANJE;
B).AKO JE POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO U ZEMLJI
UGOVORNICI U KOJOJ JE IZVRŠENO
ZAUSTAVLJANJE
C).AKO JE POMORSKO POTRAŽIVANJE NASTALO U TOKU
PUTOVANJA ZA VRIJEME KOJEGA JE IZVRŠENO
ZAUSTAVLJANJE;
D).AKO JE POTRAŽIVANJE NASTALO IZ SUDARA
ILI OKOLNOSTI PREVIDJENIH U ČL.13.
MEDJUNARODNE KONVENCIJE ZA IZJEDNAČENJE
NEKIH PRAVILA O SUDARU BRODOVA, POTPISANE
U BRUXELLESU 25.9.1910; 1
E).AKO JE POTRAŽIVANJE NASTALO USLIJED PRUŽANJA
POMOĆI ILI SPASAVANJA;
F).AKO JE POTRAŽIVANJE OSIGURANO POMORSKOM
HIPOTEKOM ILI MORTGAGEOM NA ZAUSTAVLJENOM
BRODU.
2).AKO SUD NA ČIJEM PODRUČJU JE BROD ZAUSTAVLJEN
NIJE NADLEŽAN ZA ODLUČIVANJE O PREDMETU SPORA. TADA
JAMSTVO ILI DRUGO OSIGURANJE DANO U SMISLU ČL.5. RADI
UKIDANJA ZABRANE PUTOVANJA BRODA IMA SLUŽITI KAO
OSIGURANJE ZA IZVRŠENJE PRESUDE KOJA ĆE BITI DONESENA
OD SUDA NADLEŽNOG ZA IZVRŠENJE PRESUDE KOJA JE DONESENA
OD SUDA NADLEŽNOG DA ODLUČUJE O PREDMETU SPORA, A
SUD ILI DRUGA NADLEŽNA SUDSKA VLAST MJESTA
ZAUSTAVLJANJA ODREDIT ĆE ROK UNUTAR KOJEG JE PREDLAGAČ
DUŽAN PODNIJETI TUŽBU NADLEŽNOM SUDU.
3).AKO JE SPORAZUMOM STRANAKA PREDVIDJENA
NADLEŽNOST DRUGOG SUDA ILI ARBITRAŽE, SUD MO2E
ODREDITI ROK U KOJEM OSOBA KOJA JE TRAŽILA
ZAUSTAVLJANJE BRODA MORA PODIČI TUŽBU O PREDMETU SPORA.
4).AKO U SLUČAJEVIMA PREDVIDJENIM U PRETHODNA DVA
STAVA TUŽBA NIJE PODIGNUTA U ODREDJENOMROKU. OSOBA ČIJI
JE BROD ZAUSTAVLJEN MOŽE ZATRAŽITI UKIDANJE ZABRANE
PUTOVANJA BRODA I VRAČANJE JAMSTVA.
5).OVAJ SE ČLAN NEĆE PRIMJENJIVATI U
SLUČAJEVIMA NA KOJE SE PROTEŽU ODREDBE IZMIJENJENE
KONVENCIJE O PLOVIDBI NA RAJNI OD 17.10.1868.
+++++++++++
Riječi “ima služiti” možda ne
davaju pravo značenje. Engleski tekst
je “..shall specifically provide” a
francuski “....devra garantir
l’execution”. Moglo bi se dakle
zaključiti da bi kod davanja jamstva
ili garancije, trebala biti uključena
klauzula da će jamstvo ili garancija
biti podložni čl 7. st.2. Konvencije.
Vidi kod st.2.
Ovaj član rješava važna pitanja iz meritorne
nadležnosti. Treba ali spomenuti, da situacija u pogledu
nadležnosti nije rješenja, na pr. kod primjene Hamburških
pravila, koja u svom čl. 21 , imaju propise koji su
prilično u suprotnosti sa propisom ove konvencije. 2
Prema ČORIĆ (str. 52), Konvencija je preuzela
koncepciju engleskog prava jer je predvidjela uvjete pod
kojima sud može steći nadležnost u meritumu, i nastavlja:
" Ali da bi bar donekle stvorila kompromisno rješenje, Konvencija je uvjete pod kojima sudovi zemlje u kojoj je izvršeno zaustavljanje mogu biti nadležni odlučivati o predmetu spora, podijelila prema dva kriterija. Prvi kriterij više odgovara zemljama kontinentalnog prava, i tu spadaju uvjeti opće naravi ( nadležnost utvrđjena unutrašnim pravom zemlje u kojoj je izvršeno zaustavljanje, redovno boravište ili poslovno sjedište predlagrača, mjesto nastanka pomorskog potraživanja i vrijeme nastanka pomorskoga potraživanja) i drugi kriterij povezan s prirodom potraživanja (ako se radi o potraživanjima nastalim u povodu sudara, spašavanja, mortgageom ili pomorskom hipotekom na brodu).(48)"
Ista autorica, ukazuje na tom mjestu na vrlo važnu
okolnost, da Konvencija nije riješila pitanje da li je
potrebno tražiti priznanje presude na temelju koje se
traži eventualno izvršenje u zemlji koja nije zemlja u
kojoj je brod zaustavljen.
Autorica na str.53 ukazuje i na problem da li postoji
meritorna nadležnost prema Konvenciji, ako do
zaustavljanja uopće nije došlo, jer je dano odgovarajuće
jamstvo ili drugo osiguranje. Mislim da to pitanje koje
može biti interesantno u inostranstvu, ne bi došlo do
primjene kod nas, jer se kod nas ne može dati jamstvo bez
privremene mjere, odnosno ako se takovo jamstvo daje ono
se daje obično na osnovu vansudskog dogovora, i u takovom
dogovoru može se ugovarati i nadležnost.
Vidi st.3.
Mislim da bi po našem pravu, novčani polog, položen
kod nas, stvarao forum imovine. U stvari, mislim, i jedan
manji formalni iznos položen kod nas stvarao bi forum
movine, a ostatak bi se mogao pokriti garancijom ili na
koji drugi način. Osim toga domaći vjerovnici i
zahtjevaju domaću nadležnost (inače ne prihvaćaju
garanciju P&I kluba) a inostrani vjerovnici postupaju,
shodno gornjem, prema svojim interesima. Konvencija nema
propisa u vezi problema potrebe priznavanja meritorne
presude kod suda gdje se nalazi zasiguranje. Izgleda da
bi, obzirom na činjenicu da je Konvencija izričito
unijela taj propis, trebalo smatrati da nema potrebe
za priznavanjem presude, već da bi se
predlagatelj/tužitelj mogao direktno naplatiti kod suda
gdje se nalazi zasiguranje. Međutim, izgleda da se u
praksi zahtjeva priznanje, vjerojatno zbog toga što sud
kod kojega se nalazi zasiguranje, ne želi inostranu
presudu, na svoj rizik, ocijenjivati, bez propisanog
postupka. Naime, sigurno je da kada se brod ne bi bio
oslobodio, jer nije bilo dato zasiguranje, prisilno
izvršenje protiv broda, ne bi se moglo provesti bez
propisanog postupka priznavanja inostrane presude.
Garancije koje se daju prema standardnom tekstu
P&I udruženja sadrže i ugovorenu nadležnost. Istina je
da ta sama ugovorena nadležnost ima formalne manjkavosti,
jer je ugovara P&I, a spor se kod nas vodi "ad personam"
protiv (obično) vlasnika broda, ali tuženi ne prigovaraju
nadležnosti, jer bi imali poteškoća sa P&I, koji je za
njih dao garanciju i pristao na ugovorenu nadležnost, a i
snašanje troškova postupka itd.
STAV 1
Propis prvenstveno ostavlja meritornu nadležnost koja
postoji i po lex fori.
Meritornu nadležnost, propis daje i za točno određene
dodatne slućajeve, što znači da će sud zaustavljanja
imati meritornu nadležnost i onda, ako je po lex fori ne
bi imao, a meritorno odlučivanje odnosi se na jedan od
nabrojanih slučajeva. Litt.a), daje meritornu nadležnost
sudu zaustavljanja, koja, po našem pravu, ne bi
vjerojatno inače postojala. Slično se može reći i za
litt. b)., c)., d)., e). i f)., odnosno u praksi, je
monogo jednostavnije pozivati se na kogentni propis
konvencije, nego na propise našeg prava. Važno je
istaknuti na pr. da konvencija (litt.a).) daje
nadležnost, po tužiteljevom boravištu ili sjedištu,
kao što to na pr. daje čl.52 ZPP u odredjenim
slučajevima. Litt. b). nije po forum solutionis nego po
forum nascendi, po litt. c)., prema vremenskom (?)
odnosno subjektivnom elementu, jer je pojam "putovanje"
vrlo nedefiniran pojam.
BERLINGIERI je dao definiciju putovanja u smislu
konvencije. 3
Prema litt.d)., i ostalima naš sud može dobiti
nadležnost, koju inače ne bi imao, jer prema tekstu
konvencije, postoji nadležnost suda zaustavljanja, ako
inače ne bi imao nadležnost, za, recimo, spasavanje,
sudare i sl. za koje, možda, po ZPP ili drugom zakonu ne
bi naš sud inače imao nadležnost. Međutim judikatura
zauzima i drugačija stajališta pa smatra da Konvencija,
ako brod ne vije zastavu države članice, i dolazi do
privremene mjere, sud nema nadležnost. Tako Kasacioni sud
smatra da talijanski sud nema nadležnst u nekim
slučajevima tražbina inostranih pomoraca. 4 Vidi i
čl.8.st.2.
Litt. f). je vrlo važna jer ona daje meritornu
nadležnost nad stranim brodom, na kojem se nalazi
hipoteka odn. mortgejdž. Naši sudovi bi prema tome, u
takovom slučaju, djelovali u slijedećim fazama bazirano
na konvenciji:
-(A) izdavanja privremene mjere,
-(B) meritorno odlučivanje o stranoj hipoteki odn.
mortejdžu. Međutim tim propisom Konvencije, dobili bi
nadležnost i inostrani sudovi, za meritorno
odlučivanje o našim hipotekama i mortgejdžima.
Pošto se u čl. 991. st.1. toč.2. PZ određuje da se na
stvarna prava primjenjuje zakon državne pripadnosti, to
znači da sud mora prvenstveo utvrditi koji se zakon
primjenjuje na stvarna prava i onda podredno primjeniti
taj zakon. Konkretno u slučaju mortgejdža, treba
primjeniti i davanje u posjed vjerovniku, ako taj to
zatraži, na osnovi ugovora o mortgejdžu. To davanje u
posjed morao bi sud provesti, po potrebi, na zahtjev, i
prisilnim putem. To zahtjeva Konvencija u ovom propisu, a
dozvoljava i naš zakon u čl. 202. st.l. i čl. 977. st.l.
PZ.
STAV 2
Propis daje i rješenje, ako sud nema meritornu
nadležnost, kako će se u tom slučaju postupiti u pogledu
zasiguranja, na osnovu konvencije i u pogledu roka za
ulaganje tužbe. 5
U pogledu zasiguranja, mora biti jasno određeno u
pravcu da će zasiguranje služiti za izvršenje presude
meritorno nadležnog suda. 6
Po mom mišljenju, u rješenjima koja se osnivaju na
propisima Konvencije, odredbu o sudu kod kojega se mora
uložiti tužba, trebalo bi bazirati na propisu čl.7., i
tek dodatno na propisu iz domaćeg prava i to navesti u
rješenju. To zahtjeva ZPP u članu 338 st. 4.
Ističe se da se u st.2. veli SHALL FIX THE TIME, a u
st.3., kada se stranke sporazume o nadležnosti, veli se
MAY FIX THE TIME. 7
St. 2. odredjuje da sud zaustavljanja mora odrediti i
rok u kojem se mora podnijeti tužba nadležnom sudu, ako
sud zaustavljanja nema nadležnost za meritum. 8 Taj će
rok morati odrediti odmah, ako nema meritorne
nadležnosti. 9 Prema propisu st.2. izgledalo bi da sud
mora odrediti rok u kojem se mora podignuti tužba samo
onda ako taj sud istovremeno nema i nadležnost in
meritum. Mislim da to nije logično, jer ostavlja previše
slobode predlagatelju. U ostalom, mislim da bi
određivanje tog roka trebalo smatrati kao postupovno
pitanje, koje se dakle određuje po lex fori.Postavlja se
pitanje da li je naš sud u takovom slućaju vezan odredbom
čl. 981 st.2. P2 (15 dnevni rok) ili ima ovlaštenje da
odredi razuman rok. Mislim da kada dodje do prim-jene
konvencija, sud ima pravo dati razuman rok i nije vezan
odredbom cit. člana PZ-a. Ističe se da je 15 dnevni rok,
katkada prekratak, naročito ako je ugovorena arhitraža u
New Yorku ili Londonu, i sl.
Propis na neki način rješava slučaj postupaka u dvije
ili više nadležnosti. Zasiguranje određeno od strane
jednog suda u postupku zaustavljanja ostaje na
raspolaganje da se namiri presuda izrečena od drugog suda
koji sudi in meritum.
St. 2. propisuje i u vezi sa zasiguranjem. Bitne su
riječi koje glase: SHALL SPECIFICALLV PROVIDE THAT IT IS
GIVEN AS SECURITY FOR THE SATISFACTION OF ANY JUDGMENT
WHICH MAY EVENTUALLY BE PRONOUNCED BY A COURT HAVING
JURISDICTION SO TO DECIDE...."
STAV 3.
Ako stranke ugovore nadležnost in meritum, nekog
drugog suda ili arbitraže, tada sud zaustavljanja može
odrediti i rok u kojem se tužba kod tog drugog suda ili
arbitraže mora podignuti na traženje 10 stranke ili
stranaka. 11
STAV 4.
Predviđa se pravo traženja oslobađanja broda i/ili
zasiguranja, ako tužba nije podignuta u roku. Lex fori će
određivati eventualnu dužnost tužitelja da obavjesti spis
privremene mjere o podizanju tužbe, kao i pružiti dokaz o
tome.
U stranoj sudskoj praksi, naročito u Engleskoj,
problem sudske nadležnosti u vezi sa davanjem pologa ili
garancije, bio je u nekoliko slučajeva razmatran.
Queen's Bench, Admiralty Court, razmatrao je predmet
The "PRINSENGRACHT" 12. U kratko, teret je na brodu bio
oštećen. Advokati vlasnika tereta zatražili su od
brodovlasnika/vozara naknadu štete. Prije dolaska broda u
luku iskrcaja u Engleskoj, zatražili su od advokata
brodovlasnika pismenu garanciju dajući predloženi tekst
iste, u kojoj je predviđena sudska nadležnost u
Engleskoj. Prije nego je izdan tzv. writt, advokati
brodovlasnika položili su kod Admira.lty and Commercial
Kegistry t.zv. BAIL BOND (prema tekstu predviđenom u
Order 75, Rule 16 - to je dokumenat koji izdaju treće
osobe, ali koji ne sadrži priznanje nadležnosti za brod.)
Odmah nakon što je bio položen taj BAIL BOND advokati
tereta taražili su zaustavljanje broda (arrest).
Brodovlasnik je zatražio sudsku odluku da 11 se može
aretirati brod, ako postoji BAIL BOMD, smatrajući da BAIL
BOND predstavlja brod, t.j. RES,
Stav brodovlasnika bio je baziran na presedanima kao
The "Maifrid" /1943/ 77 Ll.L.R.,127, gdje je sudac
Bucknill, rekao:
"From the time the defendant to the action appeared
and the bail was put in, the bail represented the res.”
Sud je odlučio da je arrest opravdan. Bit problema
bio je u pitanju nadležnosti.
Čl. 7. Konvencije 1952 određuje da sud države gdje je
brod aretiran, ima i nadležnost u meritumu, iz čega
slijedi da postoji nadležnost i za mjeru osiguranja i za
meritum. Treba povezati problem sa čl. 3 (2) Konvencije,
prema kojoj aretiranje broda ne bi bilo dopušteno ako je
dat polog. Doduše cit. čl. 3. dopušta ponovno
zaustavljanje ako postoji kakav drugi opravdani razlog. S
druge strane čl. 7. ne daje osnova da bi se smatralo da
je davanje pologa ekvivalent aretiranju. Drugim riječima,
davanje pologa ne bi stvaralo meritornu nadležnost.
Zbog toga je opravdano aretiranje.13
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
(1) Čl. 13. Konvencije o sudarima, 1910: “Odredbe ove
konvencije primijenit će se i na naknadu štete koju je neki brod
nanio drugom brodu, njegovu teretu ili osobama na njemu, vršenjem ili
propuštanjem nekog manevra ili nepridržavanjem propisa, pa čak i ako
nije došlo do sudara.”
(2) Može doći do sukoba između propisa dviju konvencija. Za
kraći opis problema vidi Ivković, Hamburška pravila, Priručnik, 1944,
str. 123, 125.
(3) (3) BERLINGIERI: Ratifica delle Conv. Bruxelles 1952
........, Dir. Marittimo 1978, p. 148 “..... nell’ambito di uno
stesso viaggio tutti i crediti che sono sorti nel corso della
navigazione della nave, se questa e adibita ad una linea, della
partenza da un porto capolinea all’arrivo nell’altro porto capolinea
alla fine del viaggio semicircolare laddove, nel caso di impiego
della nave in base a charter-party, occore distinguere a seconda che
la nave compia o meno un periodo di navigazione in zavorra: in caso
affermativo, se la nave compie una navigazione in zavorra, per
viaggio deve intendersi il viaggio circolare, o comunque alla
navigazione compiuta con carico a bordo, deve aggiungersi la
navigazione compiuta in zavorra per raggiungere il successivo porto
di caricazione.”
(4) Corte di Cassazine 25. svibnja 1993 No. 5848, Equinox
Shipping Co. Ltd. c. Ryszard Lyko et. al., Dir. Mar. 1994 str. 157;
Vrlo kritična nota Berlingieri-a.
(5) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 118. Vidi: The
“Nordglimt” /1987/ 2 Lloyd’s Rep. 470, 481.
(6) To bi značilo da ako sud određuje narav, iznos itd. morao
bi u privremenoj mjeri navesti otprilike: “Sud će osloboditi brod ako
protustranka položi kod suda iznos od ..........................,
koji će iznos temeljem čl. 7. st. 2. Konvencije ......... 1952,
služiti za izvršenje presude koju će donijeti meritorno nadležan
sud.” Ili slično.
(7) (7) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 153.
(8) (8) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 153.
(9) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 154. “The obvious
consequence is that the time within which the claimant must bring an
action on the merits must be fixed by the court that authorizes the
arrest concurrently with such authorization.
The court that authorizes the arrect must, therefore, make a
preliminary assessment of whether it has jurisdiction to decide
upon merits or not, since if it has no such jurisdiction it must,
when authorizing the arrest, imediately fix the time within which
the claimant shall bring an action on the merits before the competent
court.»
(10)Berlingieri, F.,Arrest of Ships, 8tr.l53.
(11) Ističe se da se u st.2. veli SHALL FIX THE TIME, a u
st.3., kada se stranke sporazume o nadležnosti, veli se MAY FIX
THE TIME, dakle ovisi o sudu. - Berlingieri, F.,Arrest of Ships,
str.151.
(12) /1993/ 1 Lloyd's Rep. 41 - Mr. Justice Sheen.
(13)Berlingieri F., Legittimita di un sequestro dopo la
cconcessione di garanzia. l'art. 7, para 1., della Convenzione đi
Bruxelles sul sequestro di navi, Dir.Mar. 1993, 854.
ČL.8.
1).ODREDBE OVE KONVENCIJE PRIMJENJIVAT ĆE SE U
DRŽAVAMA UGOVORNICAMA NA SVE BRODOVE KOJI VIJU ZASTAVU
JEDNE OP DRŽAVA UGOVORNICA.
2).BROD KOJI VIJE ZASTAVU DRŽAVE NEUGOVORNICE MOĆI
ĆE BITI ZAUSTAVLJEN NA PODRUČJU DRŽAVE UGOVORNICE
RADI JEDNOG OD POTRAŽIVANJA NABROJENIH U ČL.1. ILI
DRUGOG POTRAŽIVANJA ZA KOJI NACIONALNI ZAKON TE
DRŽAVE UGOVORNICE DOPUŠTA ZAUSTAVLJANJE.
3).MEDJUTIM, SVAKA DRŽAVA UGOVORNICA MOŽE U
CIJELOSTI ILI DJELOMIČNO USKRATITI BLAGODATI OVE
KONVENCIJE DRŽAVAMA NEUGOVORNICAMA I OSOBAMA KOJE U
VRIJEME ZAUSTAVLJANJA NEMAJU REDOVNO BORAVIŠTE ILI
GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE U *** DRŽAVI UGOVORNICI.
4), NIČIM SE U OVOJ KONVENCIJI NE MIJENJA NITI DIRA
U UNUTRAŠNJE ZAKONE DRŽAVA UGOVORNICA KOJI SE ODNOSE
NA ZAUSTAVLJANJE BRODA NA PODRUČJU DRŽAVE ČIJU
ZASTAVU BROD VIJE OD STRANE OSOBE KOJA IMA REDOVNO
BORAVIŠTE ILI GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE U TOJ DRŽAVI.
5). RADI PRIMJENE OVE KONVENCIJE SMATRAT ĆE SE DA
SVAKI TREĆI, OSIM IZVORNOG PREDLAGAČA, KOJI JE
STEKAO POMORSKO POTRAŽIVANJE SUBROGACIJOM , CESIJOM
ILI NA DRUGI NAČIN, IMA ISTO REDOVNO BORAVIŠTE
ILI ISTO GLAVNO POSLOVNO SJEDIŠTE KAO I IZVORNI
VJEROVNIK. ***Veza st.3. : U engleskom
tekstu glasi: “in one of the
Contracting States”, francuski
“dans une Etat contractant”,
talijanski “in uno Stato
Contraente” – pa bi možda bilo
bolje prevesti “u jednoj” od
država ugovornica.
STAV 1.
Prema tekstu stava 1. nema spora da se Konvencija
mora primjeniti na sve brodove koji viju zastavu
zemlje ugovornice. 1 - U pogledu pitanja u kojem času
treba ocijeniti zastavu, koju vije brod smatra se
općenito u doktrini, da je bitan čas zaustavljanja
broda. 2
Može se postaviti pitanje, da li se konvencija
primjenjuje i na slučajeve, kada brod nije sposoban za
plovidbu, kada je brod na pr. nasukan, potonuo ili
oštećen tako da se praktički više ne može popraviti.
Doktrina smatra da bi se moglo primjeniti stajalište
zauzeto u vezi sa konvencijom o privilegijama i
hipotekama, gdje se je u glavnom zauzelo stajalište da se
privilegiji i hipoteke ne gase u gore spomenutim
slučajevima. 3 Prema konvenciji o upisu, brod ima
pripadnost prema zastavi, koju ima pravo vijoriti. 4
Postoji i problem eventualne dvostruke registracije.
Nema definitivnog stajališta, jer čl.8. ne daje odgovor,
pa postoji mišljenje da bi se ipak moglo smatrati da se
treba ravnati prema zastavi koju brod vije, ali to nije
sigurno. 5
Ovaj stavak postavlja i neka sporna pitanja.
Pitanje primjene Konvencije došlo je u postupku koji
se je vodio kod OPS Rijeka u predmetu V-R-I-28/89-2, u
kojem je predlagatelj bila jedna italijanska firma, koja
je snabdjela gorivom brod BORAS, čiji je vlasnik bila
turska firma, i koji je brod vijao tursku zastavu.
Turska nije država ugovornica. Snabdjevanje gorivom je
"maritime claim" po čl.l. st.l. toć. k), a i po tada
važećem čl. 677 st.3. toč.7. ZPUP (čl. 678 PZ).
Prvostepeni sud je primjenio odredbe čl. 979 do 993
ZPUP-a, iako je u prijedlogu za privremenu mjeru bilo
traženo da se primjeni Konvencija, istićući da su i
Italija i Jugoslavija ratificirale i promulgirale
navedenu Konvenciju. I drugostepeni sud je zauzeo
stajalište:
PSH u Rješenju II-Pž-2202/89-2 (OPS RI V-R-I-
26/89-2):
"...prvostepeni sud nije primjenio odredbe
Konvencije, već odredbe ZPUP-a, a što je u skladu
sa odredbom čl. 867.st.l. toga Zakona prema kojoj
odredbi se pravilo o postupku izvršenja i osiguranja na
brodoviaia iz tog zakona odnose na sve brodove koji se
nalaze na obalnom moru i unutrašnjim vodama
SFRJ".(Cl.867.st.l. ZPUP).» Odredbama ovog dijela zakona
odredjuju se pravila o postupku izvršenja i osiguranja
na brodovima koji se nalaze na obalnom moru i
unutrašnjim vodama SFRJ." (Slično i čl. 867 PZ).
Iako brod nije imao zastavu države ugovornice,
stajalište je II.st. suda da se ne primjenjuje
konvencija već ZPUP, temeljem čl. 867.st.l. ZPUP
(667 PZ). Mislim da je ovo stajalište bilo
neprihvatljivo i u vrijeme donošenja istog, a pogotovo
sada nakon Ustava R. Hrvatske, koji u čl. 134, propisuje
da konvencije imaju veću snagu od zakona. 6 Čak i u
slučaju neprimjene konvencije, mislim, da bi polazni
propis trebao biti Čl.8. konvencije a ne čl. 867.st.l.
ZPUP.
U gornjem primjeru, vjerovnik je firma iz Italije, a
Italija je ratificirala konvenciju, pa bi, po mom
mišljenju, trebalo utvrditi činjenicu (redovno
boravište ili glavno poslovno sjedište vjerovnika u
državi ugovornici) u smislu čl.6. st.3. Konvencije i
onda utvrditi da brod vije zastavu zemlje NE-ugo-vornice
i konačno da li će se primjeniti na takav brod u smislu
čl.8. st.2. i Konvencija i lex fori, primjenom čl. 976.
st.2. PZ (prije čl. 981 ZPUP) i ograničiti samo na
pomorske tražbine iz čl. 878.st. 1. i 2. PZ, u vezi sa
uzajamnošću, ili će se primjeniti ZIP jer nema
uzajamnosti. Smatra se da se Konvencija primjenjuje i na
brodove koji viju zastavu države Neugovornice, kada se
zaustavljaju u državi ugovornici.
Vidi st.3.
ĆORIĆ na str. 53. ukazuje na još jedan problem:
"Ako brod koji vije zastavu države neugovornice može biti zaustavljen u odnosu na pomorska potraživanja koja nisu priznata prema lex fori, može se postaviti pitanje da li se u tom slučaju i druge odredbe Konvencije mogu primjeniti.
Smatramo da bi se i druge odredbe Konvencije (npr. one koje se odnose na regulaciju pitanja koji brod može biti zaustavljen) mogle primjeniti(55)."
Pitanje je dakle, da li se na pr. propis Čl. 3.
Konvencije o tome koji se brod može zaustaviti
primjenjuje i na brodove koji viju zastavu države NE-
ugovornice ? O tome je pisao vrlo interesantno
Berlingieri, a u vezi sa presudom jednog talijanskog
suda. 7 Njegovo je stajalište, u skladu sa stajalištem
ĆORIĆ-eve tj. da bi se zapravo trebalo primjeniti ostale
propise konvencije makar se radi o brodu koji vije
zastavu države NE-ugovornice. 8 U tom pravcu izjasnila se
je i italijanska judikatura. 9
U svom osvrtu na knjigu Vincenzinia, 10 Berlingleri je
to pitanje razradjivao i dalje 11 gdje doslovce piše:
"Sembra peraltro che, sebbene l'applicazione
dell'art,2. nella parte che esclude l'ammissibilita' del
sequestro per crediti diversi da quelli elencatl
nell'art.l sia espressivamente esclusa, quella di
numerose altre norme della convenzione discenda,
necessariamente dal richiamo, contenuto nell'art.8 para
1. all art. 1. Cio’ vale per le disposizioni, contenute
nell'art.3. paras. 1,2 e 4, che individuano le navi in
relazione alle quali il sequstro e’ consentito; per
quelle dell'art.5 che regolano alcuni aspetti
procedurali; per quelle del art.6 che individuano la
legge applicabile con riguardo alla responsabilita' per
danni e, in genere, alla procedura; per quelle
dell'art,7., che prevedono i casi in cui il giudice del
sequestro ha giurisdizione sul merito. Cio' trova
conferma nel disposto del successivo para.3. dell
art.8. il quale dispone che gli Stati contraenti hanno
la facolta' di escludere in tutto o in parte dai benefici
della convenzione qualsiasi Stato non contraente o
qualsiasi persona che non ha, al momento del sequestro,
la sua residenza abituale o il centro principale dei
propri affari in uno Stato contraente. Poiche' questo
paragrrafo inizia con una congiunzione avversativa
(toutefois-nevertheless), e' indubbio il collegamento con
il paragrafo precedente. Cio' porta alla conclusione che
il disposto del para 2. ha 1'effetto di applicare
tutta la normativa uniforme (fatta eccezione per
l'art.2, nella parte sopra indicata) alle navi che hanno
nazionallta' dl stati non contraenti, in difetto di
esclusione (parziale) da parte degli Stati contraenti."
Stav BERLINGIERI-a, koji ga je prvi puta iznio
ranije, a sada ga detaljnije potvrdio, dovodi u sumnju i
stav naših sudova, kao na pr. onaj naveden gore u
predmetu Pž-2202/89.
Činjenica je da je taj stav BERLINGIERI-a dosta
osamljen, i da je na pr. u protivnosti sa stavom
VINCENZINI-a, ali je takodjer ćinjenica da se je o
primjeni Konvencije relativno malo pisalo.
Postavlja se pitanje primjene Konvencije i u slučaju
kada se radi o brodu koji je pod bare - boat charterom, 1
ima pravo da vije zastavu temeljem registracije (upisa) u
registar koji to dozvoljava (Vidi čl. 202 st.l.
toč.l.PZ.). Smatra se da će se Konvencija primjeniti u
državi X gdje se brod zaustavlja, ako vjerovnik, stranka
predlagatelj, ima redovno boravište ili glavno
poslovno sjedište u državi X i ako je brod zapravo osnov-
no pripadao pod zastavu države X ( Vidi st.4. ovog Čl.),
ali privremeno vije drugu zastavu države Y.
Konvencija se neće primjeniti ako se radi o brodu
koji vije zastavu države X, samo na osnovu bare-boat
chartera, i zaustavlja se u državi X. 12
Vidi i čl. 976 PZ.
Vidi čl. 16 "Promjena zastave", Konvencije
o privilegijama.....l993, prijevod mg. Dorotea Corić,
UPP 3-4 (-135-136).
STAV 2.
Propis omogućava da se brod koji vije zastavu države
NE-ugovornice može zaustaviti za pomorske tražbine iz
čl.l. konvencije, a i za pomorske tražbine koje propisuje
fori lex. Kod nas to znači prvenstveno props čl.
976.st.l. i 878. PZ., odnosno čak i svih potraživanja u
slučaju primjene čl. 976. st.2. tj. ako ne postoji
uzajamnost. 13 Ovakav propis bio je i intencija
sastavljaća konvencije. 14
Prema tome se može zaključiti da obzirom da se jedan
brod može sekvestrirati i zbog potraživanja koja nisu
navedena u konvenciji, slijedi da tada kada se zaustavlja
na osnovu lokalnih propisa, a ne na osnovu pomorskih
tražbina iz čl. 1., dolaze do primjene i svi ostali
rekviziti iz lokalnih propisa. Tako na pr. talijanska
doktrina smatra da u slučaju zahtjeva za
zaustavljanje stranog broda koji vije zastavu države NE-
ugovornice, treba dokazati i periculum in mora, jer to
traži talijanski zakon, iako to ne traži konvencija. l5
Dapače, u cit. predmetu, iako se je radilo o potraživanju
koji je naveden i u čl.l., ali se je radilo o brodu koji
vije zastavu države NE-ugovornice, ipak je primjenio
lokalni zakon, tj. razmatrao je da li je zadovoljen
zahtjev o postojanju periculum in mora, i kada je
utvrdio da ne postoji, odbio je zahtjev. 16
Postoje međutim i druga mišljenja prema kojima ako se
radi o potraživanju koje je navedeno u čl.l. konvencije,
ne bi trebalo primjeniti ostale rekvizite lokalnog
propisa. 17
U slučaju zaustavljanja broda koji vije zastavu
države NE-ugovornice, doktrina u Italji nije jedinstvena.
Ima mišljenja da bez obzira na propise Konvencije, treba
utvrđivati periculum in mora, dok dio doktrine smatra da
to ovisi o tome, da li se je odlučilo u smislu čl. 8. st.
2. primjeniti "maritime claims" iz čl.l. Konvencije ili
lex fori. Taj dio doktrine smatra da ako se primjenjuje
čl.l. Konvencije, da se tada imaju primjenitl i ostali
propisi iz Konvencije, u pozitivnom i negativnom smislu,
pa prema tome ne treba niti utrđivati vjerojatnost
opasnosti (periculum in mora), dok bi to trebalo
utvrđivati, ako se primjeni lex fori (koji to traži).
Konkretno kod nas ZIP traži vjerojatnost opasnosti ali
Konvencija to ne traži. 18
Problem zaustavljanja broda postoji u slučaju ako
vije zastavu države NE-ugovornice i ako se radi o brodu
koji nije u vlasništvu dužnika. Francuska judikatura
dozvoljava razmatranje veze između vlasnika. Apelacioni
sud u Aix-En-Provence, u predmetu "MORGOL", donio je
odluku 29.03.1992, u kojoj je dozvolio temeljem,
zaustavljanje broda, pozivajući se na čl. 8(2).
Istovremeno je temeljem čl. 3(2) dozvolio zaustavljanje
iako se formalno nije radilo o istim brodovlasnicima, ali
je kapital oba brodovlasnika bio u vlasništvu iste pravne
osobe. 19
Prema dikciji čl. 10 Konvencije, ovu primjenu ne
treba prijaviti kao rezervu.
STAV 3.
U pogledu eventualne primjene popisa pomorskih
tražbina iz čl.l., ovdje se propisuje da se ostavlja
mogućnost državama ugovornicama da odluće da li će ih
primjeniti ili ne, na brodove koji viju zastavu države
NE-ugovornice, kao i na osobe koje u vrijeme
zaustavljanja broda nemaju redovno boravište ili glavno
poslovno sjedište u jednoj državi ugovornici. To se
odnosi na slučajeve kada je npr. vlasnik kompanije u
jednoj državi a brod vije zastavu druge države.
Vidi st. 1.
Za naglasiti je da to pravo rezerve nije navedeno u
čl. 10 Konvencije, pa se može zaključiti da ne treba biti
deklarirano u času polaganja ratifikacionih
instrumenata.20 Međutim, ipak bi to trebalo učiniti u
zakonu, propisu, što je, mislim, možda učinjeno u čl.
976. PZ, iako bi možda dikcija mogla biti jasnija ako se
je to želilo postići. U stvari sistem Konvencije je
prikladniji.
STAV 4.
Ovaj stav daje poseban procesni položaj osobi koja
ima redovno boravište ili glavno poslovno sjedište u
državi u kojoj se zahtijeva sekvestar, međutim, to pravo
je samo iskonsko, a ograničeno je propisom st. 5. za
slučaj derivativnog stjecanja aktivne legitimacije. 21 To
stavlja u dužnost sudu da razmotri i boravište odn.
glavno poslovno sjedište osobe koja je vjerovnik.
STAV 5.
Propis da svaki treći koji je stekao pomorsku
tražbinu na opisani način, zadržava u svrhu nadležnosti
suda redovno boravište odnosno sjedište, unesen je
vjerojatno iz razloga propisa čl. 7. st. 1. litt. a).
Konvencije, jer bi moglo doći do primjene konvencije i
tamo gdje ona ne bi dolazila do primjene, cediranjem u
korist osobe koja ima boravište ili sjedište u zemlji
zaustavljanja.
Smatram da bazirajući se na doktrini, treba imati na
umu činjenicu da se propisi konvencije razlikuju od PZ-a,
pa prema tome ovo pitanje primjene konvencije i na
brodove koji viju zastavu države NE-ugovornice, ima i te
kako važan značaj za praksu. U krajnjoj liniji, moglo bi
doći i do retorzije, ako se primjena konvencije isključi.
Doktrina prihvaća ovaj stav.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
(1) DIKA: “Konvencija se, pojednostavljeno rečeno, odnosi na
zaustavljanje brodova neke od država ugovornica na području bilo koje
države ugovornice, osim brodova koji viju zastavu države
zaustavljanja kada je zaustavljanje zahtijevala osoba koja ima
uobičajeno boravište ili glavno mjesto poslovanja u toj državi, i to
samo s obzirom na tzv. pomorske zahtjeve (potraživanja). str. 522 i
sl.”
(2) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 28: “Nothing is
said Art. 8. in respect of the time when the nationality of the ship
must be established. There seems, however, to be no doubt that the
relevant time is when the arrest is made.
Str. 22: “... ships flying the flag of a non-Contracting State
........ The correct view seems to be that all provisions of the
Convention, save that of Art. 2. ......... apply also to such
ships.62 It would in fact be difficult to understand why a claimant
can invoke the benefit of Art. 1 and 2 and not those of Art. 3.
paras. 1 and 4 or the benefit of Art. 7. para 1.63 This view is
supported by travaux preparatoires.”
(3) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 17: “... whether
the Convention applies to ships who are not capable of navigation
because they are stranded, sunken or damaged beyond repair. A similar
problem has been considered with respect to the extinction of
maritime liens and mortgages or hypotheques and the prevailing view
has been that security is not extinguished until the ship is
physically in existence.(55)
(55) Vidi fusnotu br. 55 na str. 17.
..... as regards the Arrest Convention is linked with the
registration of the ship. ......Art. 8, paras. 1 and 2., for the
Convention to apply a ship must fly the flag of either a Contracting
State or of a non-Contracting State ............. the right of to fly
the flag ...... is linked with the registration of the ship in the
ships register of such state, the Convention only applies to ships
which are registered. If, therefore, a ship is deregistered ........
the Convention does not apply any more ........ On the contrary, the
physical conditions of the ship do not affect the application of the
Convention, provided the ship continues to be registered.(57)
(57) Vidi fusnotu br. 57 na str. 17.
(4) Convention on Conditions for Registration of Ships 1986,
Ženeva, veljača 1986.
“... ships have the nationality of the State whose flag they are
entitled to fly.”
(čl. 4. para. 2.)
(5) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 18: “A ship may,
however, have a dual registration ....... The problem, therefore,
arises whether, for the purpose of the Arrest Convention, the
relevant flag is that of the State of temporary registration or that
of the State of the underlying register ......
.......... it is, on the basis of the text, impossible to
exclude from the scope of Art. 8, para 1. ships registered in non-
Contracting States temporarily flying the flag of a Contracting
State, it seems rather difficult to apply at the same time this
provision to ships registered in a Contracting State, but temporarily
flying the flag of a non-Contracting State.”
(6) (1) Vrhovni sud Republike Hrvatske, Broj: II-Rev-7/1989-2
od 3.12.1991; (VPS H. Pž-1207/88 od 6.6.1988; OPS RI P-1248/87 od
7.1.1988):
“U pogledu “ozakonjenja” članak 134. Ustava Republike Hrvatske
određuje da se međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u
skladu s Ustavom i objavljeni čine dio unutarnjeg pravnog poretka
Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona.”
(7) BERLINGIERI: “Note sull’ambito di applicazione della
Convenzione di Bruxelles del 1951 sul sequestro di navi e sulla
sequestrabilita di navi non appartenenti al debitore”. Il Diritto
Marittimo 1988, str. 804:
SLOBODAN PRIJEVOD:
Iz obrazloženja presude vidi se da je brodovlasnik
sekvestriranog broda, po nacionalnosti s Cipra, prigovorio primjeni
Konvencije iz 1952, jer čl. 8. para. 2. upućuje na lex fori u pogledu
primjene zakona za brodove koji nemaju zastavu države ugovornice, a
prigovorio je i nadležnosti suda u Raveni u pogledu nadležnosti za
meritum.
Prvi prigovor je ispravno odbijen od strane suda u Raveni jer
čl. 8. para. 2. jasno propisuje da brodovi koji viju zastavu države
koja nije članica, mogu biti sekvestrirani u jednoj državi ugovornici
bilo zbog bilo kojeg pomorskog potraživanja navedenog u čl. 1. para.
1. bilo zbog bilo kojeg drugog potraživanja u pogledu kojega je
dozvoljen sekvestar temeljem lex fori. Nesporno je prema tome da se
čl. 1. para. 1. primjenjuje i na brodove koji viju zastavu zemalja
NE-ugovornica, dok se para. 2 u svom prvom dijelu, koji izostavlja
sekvestar brodova koji viju zastavu zemalja ugovornica za
potraživanja koja su različita od onih pobrojanih u čl. 1. para. 1.,
ne primjenjuje.
Drugi prigovor mogao bi imati osnov u tekstu čl. 8. para. 2.,
koji se limitira potvrditi da brod koji ima nacionalnost zemlje NE-
ugovornice, može biti sekvestriran za potraživanja pobrojana u čl. 1.
para. 1.. Obzirom da uistinu čl. 8. para. 1. predviđa primjenu
Konvencije na brodove koji viju zastavu zemlje ugovornice, limitirana
formulacija para. 2. mogla bi opravdati tezu da se ne primjenjuje na
brodove zemalja NE-ugovornica cijela konvencijska normativa, nego
samo čl. 1. para. 1. (i treba dodati čl. 2.). Sud u Raveni odbio je
ovu tezu o ograničenju, zbog sadržaja narednog para. 3. u čl. 8.,
koji priznaje državama pravo da odbiju u cijelosti ili u dijelu
prednosti Konvencije u korist država NE-ugovornica, ali taj para. 3.
ne čini nikakovu razliku unutar tog svog propisa a osim toga zbog
sadržaja čl. 7. koji predviđa jedino, za svoju primjenu, da je
proveden sekvestar broda a ne i to da brod vije zastavu jedne države
članice.
Ovaj posljednji argument ne izgleda uvjerljiv, jer primjena
Konvencije ne treba se opetovano navoditi u svakom propisu Konvencije
pa je prema tome primjena čl. 7. na brod koji vije zastavu jedne
države NE-ugovornice neovisan od formulacije čl. 7. već ovisi o
primjeni Konvencije, koja proizlazi iz pravilnog tumačenja čl. 8.
Prvi argument izgleda čvršći, naročito u vezi s povezivanjem
između drugog i trećeg paragrafa čl. 8. Taj zahtjev postoji i u
pogledu prvog paragrafa, pa se treba upitati da li pravo dato
državama iz para. 3. mora se povezati sa para . 2. ili sa para. 1.,
ili pak i sa jednim i sa drugim.
Čini mi se da treba prije svega razmotriti različite formulacije
para. 1. i para. 2. Dok, u stvari para. 1. predviđa primjenu propisa
Konvencije na sve brodove koji viju zastavu država ugovornica, para.
2. se limitira da predviđa mogućnost sekvestra za brod koji vije
zastavu jedne države NE-ugovornice za potraživanja pobrojana u čl. 1.
para. 1. uz one za koje je sekvestar dopušten po lex fori.
Formulacija para. 2. može se odrediti iz namjere da se limitira
primjena uniformnih propisa na brod koji vije zastavu jedne države
NE-ugovornice po čl. 1. para. 1., odnosno isključiti primjenu, za
takove brodove, iz čl. 2. gdje se zabranjuje sekvestar za
potraživanja koji se razlikuju od onih pobrojanih u čl. 1. para. 1.
Iako upotrebljena formulacija nije najsretnija, treba smatrati da je
posljednja ispravna.
Ako se dakle, na brod koji vije zastavu jedne države NE-
ugovornice primjenjuje čl. 1. para. 1., potrebno je da se primjenjuju
i sve ostale odredbe Konvencije koje su povezane s tim propisom, koje
su dakle sadržane u čl. 3 - 8.
Ako se čl. 1. para. 1. primjenjuje, potrebno je da se može
utvrditi koji brodovi mogu biti sekvestrirani i u tu svrhu treba
primijeniti para. 1. čl. 3., koji dopušta sekvestar sister ship-a i
brodova koji su spremni za isplovljenje, para. 2. koji utvrđuje
kriterije za individualizaciju sister ship-a, para. 4. koji dopušta
sekvestar za jamstvo potraživanja u pogledu broda (?) (“conduttore”).
Para. 3 čl. 8., koji počinje razdvojnim veznikom (“nevertheless”
“toutefois”) dopušta državama ugovornicama da isključe u cijelosti
ili djelomično beneficije Konvencije državama NE-ugovornicama i
osobama koje u času sekvestra nemaju uobičajeno boravište ili
poslovno sjedište u jednoj državi ugovornici. Ovaj propis treba
svakako biti povezan sa para. 1., jer brod koji vije zastavu jedne
države ugovornice može biti vlasništvo osobe ili društva koje nema
uobičajeno boravište ili poslovno sjedište u jednoj državi
ugovornici. Na svaki način smještaj ukazuje na mogućnost koja
predviđena i u vezi sa para. 2. tj. za brod koji vije zastavu jedne
države NE-ugovornice. Ako je to točno, kao što smatram da jeste,
slijedi zaključak da svi propisi koji štite vlasnika sekvestriranog
broda primjenjuju se i na brod koji vije zastavu jedne države NE-
ugovornice. Tako para. 3. čl. 3., koji isključuje novi sekvestar
istog broda, čl. 4. koji predviđa da brod može biti zaustavljen samo
od sudske vlasti, čl. 5. koji predviđa obavezu sudskih vlasti da
oslobode sekvestrirani brod ako se dade kaucija i čl. 9. prema kojem
Konvencija ne daje pravo progona.
Taj princip međutim ne vrijedi za čl. 6 i 7.
Sud u Raveni mora se je nakon toga upustiti u drugi problem, tj.
o mogućnosti sekvestra broda koji nije vlasništvo dužnika. U stvari
sud si nije niti postavio taj problem, jer je iz prirode pomorskog
potraživanja radi kojeg je zatražen sekvestar zaključio da se brod
može sekvestrirati.
Rješenje problema, zahtjeva ispitivanje čl. 3. para. 4. i
povezivanje sa čl. 9. Kao što je poznato, čl. 3. para. 4. dopušta
sekvestar broda datog u najam (locazione), radi garantiranja
potraživanja protiv brodara (conduttore) i utvrđuje da se taj propis
primjenjuje u svakom slučaju u kojem je osoba različita od vlasnika
broda, odgovorna za pomorsko potraživanje.
_ _ _
Iako ne sasvim izričito čl. 9. objašnjava da Konvencija 1952,
nije imala cilj da stvara nova prava, različita od onih predviđenih u
nacionalnim zakonima i Konvencije o privilegijama i hipotekama iz
1926.
(7) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 22: “.... ships
flying the flag of a non-Contracting State ...... The correct view
seems to be that all provisions of the Convention, save that of Art.
2. ....... apply also to such ships.62 It would in fact be difficult
to understand why a claimant can invoke the benefit of Art. 1 and 2
and not those of Art. 3. paras. 1 and 4 or the benefit of Art. 7.
para. 1.63 This view is supported by travaux preparatoires.”
(8) Tribunale di Genova, 22.03.1994, Dir. Mar. 1994, 531 i
sl.
“Le dispozioni della Convenzione di Bruxelles del 1952 sul
sequestro di navi sono applicabili, ai sensi del suo Art. 8. para 2.,
anche a navi battenti la bandiera di Stato non contraente (3).
(3) vedasi, in senso conforme, Tribunale Ravenna 24.01.1987,
Trademar c. Line island Marine Co., Dir. Mar., 1988, 804; Trib.
Ravenna 12.03.1994, Secnav Marine c. Petromin, Dir. Mar. 1994, 217;
In senso contrario Cassazione, 25.05.1993, n. 5848, Equinox
Shipping c. Ryszard Lyko, Dir. Mar. 1994, 157; Trib. Napoli,
19.03.1983, O.M.I. c. Somali shipping Ag., Dir. Mar. 1985, 65.”
(9) VINCENZINI E., Il sequestro conservativo di nave
straniera, 1988
(10) BERLINGIERI, Dirrito Marittimo, 1990, str. 1251. Slobodan
prijevod:
Čini se da iako je primjena čl. 2. u dijelu koji isključuje
dopuštanje sekvestra za kredite koji su različiti od onih navedenih u
čl. 1., izričito navedena, primjena mnogih ostalih propisa konvencije
proizlazi očito iz pozivanja, sadržanih u čl. 8. para 1., na čl. 1.
To vrijedi za propise, sadržane u čl. 3. para. 1, 2 i 4 koji
individualiziraju brodove u vezi kojih je sekvestar dopušten; za
propise iz čl. 5. koji reguliraju izvjesne procesne aspekte; za
propise iz čl. 6. koji individualiziraju zakon koji se primjenjuje u
vezi sa naknadom štete i, općenito, na proceduru; za propise iz čl.
7. koji predviđaju slučajeve kada sud koji je donio rješenje o
sekvestru ima i nadležnost u meritumu. Ovo nalazi potvrdu u propisu
slijedećeg para 3. čl. 8., koji određuje da države ugovornice imaju
pravo da isključe u cijelosti ili djelomično svaku državu NE-
ugovornicu ili bilo koju osobu koja nema, u času sekvestra, svoje
uobičajeno boravište ili glavno sjedište svojih poslova u jednoj
državi ugovornici, od beneficija koje daje konvencija. Budući da taj
paragraf počinje sa riječi (toutefois - nevertheless), nesumnjiva je
povezanost s prethodnim paragrafom. To dovodi do zaključka da propis
para. 2. ima efekt da se cijela konvencija (osim čl. 2. u dijelu koji
je gore naznačen) primjenjuje na brodove koji imaju nacionalnost
država NE-ugovornica, osim za ono za što je izuzeto (djelomično) od
strane država ugovornica.
(11) Berlingieri, F., Arrest ......, str. 27
(12) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 21: “Art. 8, para.
2. extends the right in respect of maritime claims also to ships
flying the flag of a non-Contracting State but does not extend to
these ships the benefit granted by Art. 2 (i.e. the limitation of the
right of arrest to maritime claims). Ships flying the flag of a non-
Contracting State may be arrested also in respect of any non-maritime
claim for which the lex for permits arrest. That means that in civil
jurisdiction where arrest is a “conserving” measure which may be
executed against any asset of a debtor as security for any claim
ships flying the flag of a non-Contracting State may, subject to the
conditions set forth by lex fori be arrested in respect of any claim
against the owner.
...
“.... lex for .... (of) the State in whose jurisdiction the ship
has been arrested ....”
(13) Prof. Ripert, CMI Bull. n. 105, 310
Drugi stavak (čl. 8) odnosi se na slučaj broda koji vije stranu
zastavu zemlje koja nije članica konvencije a koja se nalazi u luci
države članice konvencije.
Htjeli smo da konvencija omogućava sekvestar broda koji ne
pripada državi ugovornici.
Brod može biti sekvestriran ili na osnovu propisa konvencije ili
na osnovu lokalnih propisa.
Bez sumnje, sa stanovišta međunarodnih propisa, može izgledati
presmiono primijeniti međunarodnu konvenciju na brodove koji viju
zastavu zemlje nečlanice, ali ako se konvencija ne primijeni, dati
ćemo tim brodovima prednost u odnosu na brodove koji viju zastavu
države ugovornice.
To je razlog zbog čega je bilo odlučeno da se takovi brodovi
mogu sekvestrirati i na osnovu konvencije i na osnovu lokalnih
propisa.
(14) G. Berlingieri, Dir. Mar. 1994 str. 187 i sl.
(15) Vidi i obilnu literaturu i kazuistiku u Dir. Mar. 1994,
str. 187 i sl.
(16) Dir. Mar. 1994. 218: “.... la prima massima potrebbe
considerarsi ridondante in quanto il credito azionato dalla
sequestrante rientrava tra quelli elencati all’art. 1. della
Convenzzione del 1952 e pertanto, essendo la Convenzione applicabile
in base al suo art. 8. para. 2. il requisito del periculum non e
necessario.”
(17) Detaljno, s doktrinom i judikaturom, vidi G. Berlingieri,
komentar uz odluku Tribunale di Ancona, 08.04.1992. Scanports
Shipping Ltd. c. Petromin. Dir. Mar. 1984. 187 et seq.
(18) Dir. Mar. 1993, 851.
Vidi i Cour de Cassation 27.11.1991. Constance Navigation c. Cia
Corunesa de Navegacion; Dir. Mar. 1993, 509
L. Lopez de Gonzalo La giurisprudenza francese sul sequestro di
navi appartenenti a “Single ship companies”, Dir. del comm. int.
1992, 639
(19) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 23
Tassel, “Saisie Conservatoire du Navire”, p.4. is of the opinion
that the power to decide on the exclusion belongs to the State and
not to the court. This view is undoubtedly correct.”
Doktrina dakle smatra da to treba biti u zakonu a ne u odluci
suda.
(20) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 26, 28.
(21) Berlingieri, F., Arrest of Ships, str. 28: “....Art. 8.
para. 5. ...applies to both paras. 3 and 4. of Art. 6., as well as to
Art. 7. para 1(a). Therefore, the assignment of or subrogation in a
claim cannot have the effect of modifying the scope of the Convention
as established in respect of original claimant.”
ČL.9
(1) NE MOŽE SE SMATRATI DA BILO ŠTO U OVOJ
KONVENCIJI DAJE PRAVO NA TUžBU KOJE NE BI POSTOJALO.
AKO SE IZUZMU ODREDBE OVE KONVENCIJE; PO ZAKONU SUDA
PRED KOJIM SE VODI SPOR.
(2) OVA KONVENCIJA NE DAJE PREDLAGAČU NIKAKVO
DRUGO PRAVO POTJERE, OSIM ONOGA KOJE JE SADRŽANO U
SAMOJ KONVENCIJI ILI MEDJUNARODNOJ KONVENCIJI O
POMORSKIH PRIVILEGIJAMA I HIPOTEKAMA, AKO SE ONA
PRIMJENJUJE.
Konvencija ne daje nikakovo pravo potjere, osim onoga
prava koje proističe iz ove konvencije ili međunarodne
konvencije o pomorskim privilegijama i hipotekama, ako se
ona primjenjuje.
Nije sasvim jasno, kako se ima tumačiti izraz "ako se
ona primjenjuje". Naime, da li ako konvenciju o
privilegijama i hipoteci, primjenjuje sud zaustavljanja
po svom lex fori, ili ako cit. konvenciju primjenjuje
država čiju zastavu brod vije ? O tumaćenju tog izraza
ovisiti će velike razlike.
Treba istaknuti da je u francuskom tekstu upotrebljen
izraz «droit de suite", a u engleskom "maritime liens", u
italijanskom "diritto di perseguire un bene", a u našem
jeziku je prevedeno kao "pravo potjere". **
Nije jasno zašto su u francuskom i talijanskom
tekstu korišteni izrazi koji nisu sasvim adekvatni
engleskom izrazu.
Vidi Lisabonski nacrt, čl. 6. st.3.
Vidi i čl. 986 - ad a).
** Izgleda da prijevod na hrvatski nije najsretniji,
osim ako se shvati da je "pravo potjere", pravo da
privilegij slijedi brod bez obzira na promjenu
vlasništva.
ČL.10
VISOKE STRANE UGOVORNICE MOGU U TRENUTKU POTPISIVAN-
JA, POLAGANJA RATIFIKACIONIH ISPRAVA ILI
PRISTUPANJA STAVITI OVE REZERVE;
A).PRAVO DA NE PRIMJENJUJU OVU KONVENCIJU NA
ZAUSTAVLJANJE BRODA ZA JEDNU OD POMORSKIH
POTRAŽIVANJA NABROJENIH U TOČKAMA O) I P) čl.l. VEČ DA
NA TAKVO ZAUSTAVLJANJE PRIMJENJUJU SVOJ NACIONALNI ZAKON;
B).PRAVO DA PRVI STAV ČL. 3. NE PRIMJENE NA
ZAUSTAVLJANJE BRODA NA SVOM PODRUČJU KADA SE RADI 0
POTRAŽIVANJIMA IZ TOČ. Q).ČL.l.
+++++++++++
Republika Hrvatska je stavila rezervu samo u
pogledu čl.l.st.l. toč.(o).
Doktrina smatra da postoji niz teškoća, pa tako
VUJOVIĆ:
"Koliko su medjutim, pojedina pravna pitanja složena,
najbolje govore završne odredbe konvencije o rezervama
koje mogu staviti članice koje je prihvate i o arbitraži
za tumačenje pojedinih njezinih odredbi koje mogu. biti
sporne i u interpretaciji i u primjeni. "
"....toč.b)....se odnosi na pomorsku hipoteku i
pravni institut angloameričkog prava "mortgage", po
kojem vjerovnik može tražiti predaju broda u posjed i
prije dospjelosti potražlvanja, odnosno i prije nego što
se može tražiti namirenje njegova potraživanja. Ovaj
posljednje spomenuti institut ("mortgage") je pokriven
riječima iz st.l, čl. 982 ZPUP."
Vidi čl.8. st.3.
+++++++++++
ČL.ll
VISOKE STRANE UGOVORNICE OBVEZUJU SE DA ĆE POVJERITI
ARBITRAŽI SVAKI SPOR MEDJU DRŽAVAMA 0 TUMAČENJU ILI
PRIMJENI OVE KONVENCIJE; BEZ UTJECAJA, MEDJUTIM, NA
OBVEZE VISOKIH STRANA UGOVORNICA KOJE SU SE SPORAZUMJELE
DA SVOJE SPOROVE PODVRGNU MEĐUNARODNOM SUDU PRAVDE.
Vidi čl.10
KONVENCIJA - INDEX
NB: PRVI BROJ ZNAČI ČLAN, - DRUGI STAV, - SLOVO
ZNAČI KATKADA TAKOĐER STAV, - KATKADA TOČKU U STAVU. Arrest
vidi zaustavljanje, 1(2)
Brod
gradnja, 1 (1)(1)
iskorištavanje, l(l)(k)
opremanje, 1(1)(1)
popravak, 1 (1)(1)
spreman za isplovljenje, 3(1)
uzdržavanje, l(l)(k)
zakup, 1(1)(D), 3(4)
Brodarski ugovor, 1(1)(D), 1(1)(E)
Claim
maritime, 1(1)
vidi: Pomorsko potraživanje,
Dobava brodu, l(l)(k)
Dokovanje broda
naknada, 1(1)(1)
Država ugovomica, 2
Države ugovornice
spor, 11
Generalna havarija, 1(1)(G)
vidi Zajednička havarija
Gradnja broda, 1(1)(1)
Gubitak
života, 1(1)(B)
robe, 1(1)(F)
Hipoteka, l(l)(q)
Iskorištavanje
spor, 1(1)(p)
Iskorištavanje broda, l(l)(k)
Izdaci
agenta, l(l)(n)
krcatelja, l(l)(n)
naručitelja, 1(1)(n)
za račun broda, l(l)(n)
za vlasnika broda, l(l)(n)
zapovjednika, l(l)(n)
Izraz značenje, 1
Jamstvo
samo jedanput, 3(3)
služi za izvršenje presude
meritomog suda, 7(2)
sud zaustavljanja nema meritornu
nadležn., 7(2)
ukinuće zabrane, 3(3)
vračanje, 3(3)
vračanje, tužba, propust roka,
7(4)
vidi: zasiguranje
Konvencija
država NE-ugovomica, 8(2)
država ugovornica, samo iz čl.l., 8(2)
gl. poslovno sjedište predlagača, 8(4)
pravo na tužbu, 9(1)
primjena, država ugovornica, 8(1)
primjena, zastava broda, 8(1)
redovno boravište predlagača, 8(4)
spor Međ. sud pravde, 11
tumačenje spor, 11
unutrašnje pravo, 8(4)
uskraćenje prava, bez
boravišta,8(3)
uskraćenje prava, bez
gl.posl.sjedišta, 8(3)
uskraćenje prava NE-ugo-
vornicama,8(3)
zastava države NE-ugovomice, 8(2)
Lex fori, 6(2)
Lex fori
vidi unutrašnje pravo, 9(1)
Maritime claim, 1(1)
Meritorna nadležnost čl.13.
Međ. konv. o sudaru,
l(l)(q) l(l)(hL 7(l)(d)
glavno poslovno sjedište, 7(1)(a)
hipoteka, 7(1)(F)
lex fori, 7(1)
mortgejdž, 7(1)(F)
pom. potraživanje tokom putovanja, 7(l)(c)
pom.potraživanje nastalo u zemlji zaustavljanja, 7(l)(b)
pružanje pomoći, 7(1)(E)
redovno boravište pred1agača, 7(l)(a)
spasavanje, 7(1)(E)
sporazum o arbitraži; 7(3)
sporazum stranaka, 7(3)
sporazum stranaka, tužba rok, 7(3)
sudar, 7(l)(d)
Meritorna nadležnost
vidi Meritorna, 7(1)
Mortgage; 1(1)(q)
vidi Hipoteka
Oštećenje robe, 1(1)(F)
Opremanje broda, 1(1)(1)
Osoba
pojam, 1(3)
Ozlijeda
tjelesna, 1(1)(B)
Peljarenje, 1(1)(j)
Pilotaža, l(l)(j)
Plaća
zapovjednik, l(l)(m)
Plaće posade, l(l)(m)
Plodovi pravo spor 1(1)(p)
Pomoć pružanje, 1(1)(C)
Pomorski zajam, l(l)(h)
Pomorsko potraživanje, 1(1), 1(2), 1(4), 2
uzrok, 1(1)
Popravak broda, 1 (1)(1)
Posada plaće, l(l)(m)
Posjed spor, l(l)(p)
Potjera
pravo, 9(2)
pravo Međ.konv. pom.privilegije i
hipoteke, 9(2)
Potraživanje
isto, 3(3)
pomorsko, 1(1)
Predlagač, 1(4)
Predlagač
cesija, 8(5)
izvorni, 8(5)
pravo potjere, 9(2)
predmjeva boravišta/sjedišta, 6(5)
Prijevoz robe, 1(1)(E)
Priznanje zahtjeva, 5(3)
Prtljaga
gubitak,oštećenje, 1(1)(F)
Pružanje pomoći, 1(1)(C)
Remorkiranje, l(l)(i)
Rezerve
čl. 3., 10(B)
čl.3. veza čl. 1. toč. (g), 10(B)
potpis,ratifikacija, 10(A)
Rezerve čl.l. toč. (o) i (p), 10(A)
Roba
gubitak, 1(1)(F)
oštećenje, 1(1)(F)
prijevoz, 1(1)(E)
Sister ship
zaustavljanje, 3(1)
Spasavanje, 1(1)(C)
Spremnost za isplovljenje, 3(1)
Sporazum
stranaka, zasiguranje, 5(2)
Sud
meritorna nadležnost, 7(1)
Sudar brodova, 1(1)(A)
Sudska vlast, 4
Suvlasništvo spor, l(l)(p)
Tegljenje, l(l)(i)
Teretnica prijevoz po, 1(1)(E)
Tjelesna ozlijeda, 1(1)(B)
Tužba
opravdanje sporazum stranaka rok, 7(3)
pravo na, 9(1)
za opravdanje rok, 7(2)
Tumačenje konvencije
spor, 11
Ugovor
brodarski, 1(1)(D)
Ugovor o iskorištavanju broda,
1(1)(I5)
Ukidanje zabrane, 5(1)
Ukidanje privr.mjere
tužba propust roka, 7(4)
Unutrašnje pravo, 8(4), 9(1)
Unutrašnje pravo
vidi lex fori, 9(1)
Uzdržavanje broda; l(l)(k)
Vlasništvo
svih dijelova broda, 3(2)
Vlasništvo broda
spor, l(l)(o)
Vlasti
državne, javne, lučke, 2
Zabrana
ukidanje, 3(3), 5(1)
Zahtjev
priznanje, 5(3)
Zajam
pomorski, l(l)(h)
Zajednička havarija, 9
Zakon
države zaustavljanja, 6(2)
unutrašnji, 2
Zakup
broda, 1(1)(D), 3(4)
Zapljena
izvršenje presude, 1(2)
Zapovjednik
plaća, l(l)(m)
Zasiguranje
narav i iznos, 5(2)
sud određivanje, 5(2)
vidi jamstvo, garancija, 3(3)
zabrana ukidanje, 5(1)
Zastava
vijanje, 2
Zaustavljanje, 1(2)
Zaustavljanje
drugog broda, 3(1)
naknada štete, 6(1)
naknadno, 3(3)
sud, 4
ukidanje zahtjev, 5(3)
valjani razlog, 3(3)
zakup broda, 3(4)
Život
gubitak, 1(1)(B)
INFORMACIJA: TEKSTOVI KONVENCIJA, RATIFIKACIJA,
REZERVI i sl.
VIDI NA INTERNETU.
USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
Članak 134
Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u
skladu s Ustavom i objavljeni, čine dio unutrašnjeg
pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad
zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati
samo uz uvjete i na način koji su u njima uvršteni, ili
suglasno općim pravilima međunarodnog prava.
Ustav sadrži posebnu odredbu o primjenjivanju medju-
narodnih ugovora od strane sudova. Sudovi neposredno
primjenjuju samo one medjunarodne ugovore koji su
objavljeni (promulgirani).
Ustav naglašava, prije svega, neposrednu primjenu
medjunarodnih ugovora zato što medjunarodni ugovori mogu
biti posredno primjenjeni tj. primjenom zakona ili drugog
propisa u koji je unešena sadržina ugovora. U tom slučaju
sudovi primjenjuju ugovor primjenjujući zakon ili drugi
propis. Ako odredbe medjunarodnog ugovora nisu prenesene
u zakon ili drugi propis, sudovi, kao i svi drugi organi,
dužni su da primjenjuju neposredno medjunarodni ugovor,
ali u tom slučaju postoji posebno pravilo za sudove, tj.
da oni mogu neposredno primjenjivati medjunarodni ugovor
samo pod uslovom da je taj ugovor objavljen. Ova odredba
ima svoj osnov u javnosti i kontraditornosti sudskih
postupaka u kojima i stranke moraju znati sadržinu
pravnog akta na osnovu kojeg se donosi sudska odluka.
Vrlo je važan dio koji govori o snazi konvencija da
su iznad zakona.
VUJOVIC,Ref.str.l3.
" ....jer je za sud dominantno načelo "iura
novit curia" a pod pravom podrazumijevamo po čl.210
Ustava SFRJ i ratificirane i objavljene konvencije, koje
su jugos1avenski sudovi dužni da neposredno primjenjuju.
Budući da je to u našoj pos1ijeratnoj judikaturi bilo
sporno, na inicijativu Višeg privrednog suda Hrvatske to
je stavljeno na dnevni red XVIII Koordinacionog
sastanka privrednog sudstva Jugoslavije i o tome je
donesen i zajednički stav. Na taj je način stav priv-
rednog suda Hrvatske izražen u predmetima iz sporova o
primjeni Varšavske i Čikaške izražen u odlukama Pž-
475/83, Pž-703 i Pž-704/86 dobio potvrdu i u vidu
zajedničkog stava privrednog sudstva Jugoslavije.
Judikatura slijedi taj stav sada bez ikakvih rezervi."
Ovo bi moglo biti sporno, jer su i PSH i
Vrhovni sud Hrvatske zauzimali stanovište da su na
pr. Haška pravila u biv. Jugoslaviji bila uvrštena u
ZPUP, pa su u sudskoj praksi primjenjivali pravila
prema tekstu ZPUP-a, a ne prema tekstu Haških Pravila,
kako su promulgirana.
Taj je stav napušten od Vrhovnog suda Republike
Hrvatske u Rješenju br. 1I-Rev-7/1989-2 od 3.12.1991. 1
Stav VS. RH da se ima primjeniti konvencija bazira
se na propisu čl. 134 Ustava Republike Hrvatske, pa bi
se morao primjeniti u cjelosti i na Konvenciju 1952.
++++++++++++++++++++++++
(1) za puni tekst odluke vidi: Ivković, Haška i Haška Visbi
Pravila, Priručnik, 1994, Anex 1.
+++++++++++++++++++++++++++
ZAKON O IZVRŠNOM POSTUPKU
( od 30.03.1978)
Čl. 1.
(3) ODREDBE OVOG ZAKONA PRIMJENJUJU SE NA IZVRŠENJE 1
OSIGURANJE NA BRODU I ZRAKOPLOVU SAMO AKO JE TO
POSEBNIM ZAKONOM ODREDJENO.
Čini se da se kod donašanja sudskih rješenja, ne
pazi uvijek na ovaj strogi propis, koji daje potpunu
prednost PZ-u u svemu što se odnosi na brodove t.j. na
ono što regrulira PZ. Tako se nalaze u sudskim rješenjima
pozivanja na članove ZIP-a, koji rješavaju zapravo iste
materije kao pojedini propisi PZ-a.
VUJOVIĆ: "Zakon o izvršnom postupku se odnosi prema
Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi kao opće prema
posebnom, pa se zato primjenjuje supsidijarno
(supletorno). Najćešće mogu doći, ili dolaze do primjene
osnovne odredbe (čl.l do 68) i odredhe o postupku u
privremenim mjerama osiguranja (čl. 262 do 274).
Direktno-povezujuća odredba, o supsidijarnoj primjeni
općih pravila izvršenja i osiguranja sa pravilima
sadržanim u PZ, sadržana je u čl . 974. st. 1 . PZ .
Negativno odredjenje t. j. što ne može biti objektom
izvršenja ili osiguranja taksativno uredjuje čl. 869 PZ."
ČL.8
PROTIV RJEŠENJA DONESENOG U PRVOM STUPNJU MOŽE SE
IZJAVITI ŽALBA, OSIM AKO JE OVIM ZAKONOM DRUGAČIJE
ODREDJENO.
PROTIV RJEŠENJA 0 IZVRŠENJU DUŽNIK MOŽE IZJAVITI
PRIGOVOR(ČL.4O) ,
ŽALBA I PRIGOVOR SE IZJAVLJUJU U ROKU OD OSAM DANA OD
DANA DOSTAVE PRVOSTEPENOG RJEŠENJA, AKO OVIM ZAKONOM NIJE
DRUGAČIJE ODREDJENO.
PROTIV RJEŠENJA DONESENA 0 PRIGOVORU M0ŽE SE IZJAVITI
ŽALBA.
ŽALBA I PRIGOVOR NE ODGADJAJU IZVRŠENJE, AKO OVIM
ZAKONOM NIJE DRUGAČIJE ODREDJENO.
ODLUKA DONESENA 0 ŽALBI PRAVOMOĆNA JE.
PROTIV ZAKLJUČKA NEMA MJESTA PRAVNOM LIJEKU.
PRAVNI LIJEKOVI
Bivši čl. 993 ZPUP nije ostavljen više u P.Z.
Treba dakle posegnuti za ZIP. čl. 8. ZIP govori o:
-rješenju donesenom u prvom stepenu
-rješenju o izvršenju
-rješenju donesenom o prigovoru
-odluci po žalbi
-zaključku.
Čl. 48. ZIP. određuje da dužnik rješenje o izvršenju
može pobijati prigovorom, osim ako pobija samo odluku o
troškovima.
Prema Crnić, 2 jedino pravno sredstvo dužnika i
trećih osoba protiv rješenja kojim prvostepeni sud
prihvaća prijedlog za izdavanje privremene mjere (čl. 265
i sl. ZIP) jest prigovor. 0 njemu odlučuje sud koji je
izdao privremenu mjeru. Protiv rješenja donesenog po
prigovoru dopuštena je žalba (čl. 244., 8, 48, 49. i 56.
ZIP.)
Treća osoba može uložiti prigovor i nakon osam dana
od dana primitka završen platnog naloga sve dok izvršni
postupak ne bude završen.
ČL.9
PROTIV PRAVOMOĆNE ODLUKE DONESENE U POSTUPKU
IZVRŠENJA I OSIGURANJA NIJE DOPUŠTENA REVIZIJA NITI
PONAVLJANJE POSTUPKA,
ČL.14
U POSTUPKU IZVRŠENJA I OBEZBJDJENJA SHODNO SE
PRIMJENJUJU ODREDBE ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU, AKO
OVIM ILI DRUGIM SAVEZNIM ZAKONOM NIJE DRUKČIJE ODREDJEN0.
ČL.48
RJEŠENJE 0 IZVRŠENJU DUŽNIK M0ŽE POBIJATI
PRIGOVOROM,OSIMAKO POBIJA SAMO ODLUKU 0 TROŠKOVIMA.
ČL. 49
0 PRIGOVORU ODLUČUJE SUD KOJI JE DONIO RJEŠENJE 0
IZVRŠENJU.
ČL.50
PRIGOVOR PROTIV RJEŠENJA 0 IZVRŠENJU MOŽE SE
PODNIJETI IZ RAZLOGA KOJI SPREČAVAJU IZVRŠENJE, A
OSOBITO;
A). AKO, ....,,....
ČL . 52
PRIGOVOR SE DOSTAVLJA VJEROVNIKU.
VJEROVNIK MOŽE U ROKU OD OSAM DANA OD DANA DOSTAVE
PRIGOVORA PODNIJETI ODGOVOR NA PRIGOVOR.
ČL.53
KAD PRIMI ODGOVOR NA PRIGOVOR ILI KAD PROTEKNE ROK ZA
ODGOVOR SUD ĆE PREMA OKOLNOSTIMA SLUČAJA, ZAKAZATI
ROČIŠTE ZA RASPRAVLJANJE O PRIGOVORU ILI ĆE DONIJETI
RJEŠENJE BEZ ODREĐIVANJA ROČIŠTA, OSIM U SLUČAJU IZ ČL.
54. OVOG ZAKONA.
RJEŠENJEM DONESENIM O PRIGOVORU, PRIGOVOR SE USVAJA
ILI ODBIJA ILI SE ODBACUJE KAO NEPRAVOVREMEN, NEPOTPUN
ILI NEDOPUŠTEN.
AKO USVOJI PRIGOVOR NENADLEŽNOSTI, SUD ĆE STAVITI VAN
SNAGE SVOJE RJEŠENJE, UKINUTI ĆE PROVEDENE RADNJE I
USTUPITI PRIJEDLOG NADLEŽNOM SUDU.
AKO USVOJI NEKI DRUGI PRIGOVOR, SUD ĆE, PREMA
OKOLNOSTIMA SLUČAJA, OBUSTAVITI IZVRŠENJE U CIJELOSTI ILI
DJELOMICE I UKINUTI PROVEDENE RADNJE.
_ _ _
ČL. 56
OSOBA KOJA TVRDI DA U POGLEDU PREDMETA IZVRŠENJA IMA
TAKOVO PRAVO KOJE SPREČAVA IZVRŠENJE MOŽE PODNIJETI
PRIGOVOR PROTIV IZVRŠENJA KOJIM TRAŽI DA SE IZVRŠENJE NA
TOM PREDMETU PROGLASI NEDOPUŠTENIM.
_ _ _ _ _ _ _ _ _oooooooooo _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
ATLANTIC MOON
OPS Split R-1/93 od 15.01.1993.
Voće Export c/a Atlantic Harrison Shipping Co.,
Rotterdam., “ATLANTIC MOON”
PS H-II-Pž-557/93-2 od 16.03.1993.
Rješavajući 2. žalbe treće osobe Atlantic Harison
Shipping Corp., Monrovia, Liberia.
“Ukida se u cijelosti rješenje OPS Split broj R-1/93
od 15. siječnja 1993. kojim je taj sud odbacio prigovore
trećeg, tvrtke “Atlantic” Horizon Shipping Corp. Monrovia
- Liberia i predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.
Ukida se i dio izreke stava prvog rješenja OPS Split
br. R-1/93 od 18. siječnja 1993. kojim je konstatirano da
se u ovoj pravnoj stvari obustavlja postupak u odnosu na
ovu treću osobu, pa se predmet vraća ...................”
Iz obrazloženja:
“..... protiv navedenog dužnika kao protivnika
predložene privremene mjere tvrtke “Atlantic” Harison
Shipping Co. Rotterdam, ovaj postupak ne teče jer
rješenje tome dužniku nije dostavljeno, ali je položio u
sudski depozit 589.713,75 DEM, treći “Atlantic” Horizon
Shipping Corporation, Monrovia Liberija putem “Splitske
banke” .... pa je tek nakon toga taj sud oslobodio
spomenuti brod ....... pa se zato ..... ukida rješenje o
izdanoj privremenoj mjeri od 8. siječnja 1993.
Sporna je procesna pozicija treće osobe tvrtke
“Atlantic” Harison Corporation Monrovia iz Liberije
........... Prema tome u ovom prigovoru sada treba
odlučiti i o tome da je ta privremena mjera neosnovano
bila izdana u odnosu na trećega i da su njegovi
execitorni prigovori osnovani što znači da ima to za
posljedicu i oslobađanje sudskog pologa koji tereti za
sada njega trećeg.
Protiv tog rješenja OPS Split kojim su odbačeni
prigovori treća osoba “Atlantic” Horizon Shipping Corp.
Monrovia, podnijela je pravodobno žalbu ....... u žalbi
navodi da svoje pravo kao zainteresirane strane ...
temelji na odredbi čl. 207. st. 1. i 2. ZPP-a u svezi s
čl. 14. ZOP-a i čl. 877. st. 5. PZ-a i naročito na
odredbi čl. 56. st. 1. ZIP-a, koji daje pravo prigovora
trećoj osobi .......... (i poziva se na) S. Triva, V.
Bjelajac, M. Dika u “Sudskom izvršnom pravu” ..........
str. 331. .........”
““Opće ovlaštenje na odgovarajuću primjenu odredaba o
postupku izvršenja na postupak osiguranja upućuje
zaključak o mogućnosti shodne primjene općih pravila o
pravnim sredstvima koja neposredno ili posredno predviđa
ZIP ........””
Drugostepeni sud prihvaća pravno shvaćanje žalitelja.
Iz odredbe čl. 56. st. 1. preuzetog ZIP-a koji se ovdje
supsidijarno primjenjuje u smislu odredbe čl. 867. st. 5.
preuzetog PZ-a, proizlazi da opća odredba čl. 8. ZIP-a o
prigovoru dužnika ovdje se ne primjenjuje, jer važi
specijalna odredba iz čl. 56. st. 1. ZIP-a koja daje
pravo na prigovor trećoj osobi.
...... iz isprave Charter party ..... vidi se da je u
rubrici 9. naveden kao Owners “Atlantic” Horizon Shipping
Corp. Liberija Monrovia “Atlantic Moon” ...... Spomenuta
treća osoba, koja podnosi prigovor “Atlantic” Horizon
Shipping Corp. Monrovia, Liberia itekako je
zainteresirana za disponiranje brodom “Atlantic Moon”
.............. de facto ovdje je sadržajno dužnik baš ova
treća osoba koja se poziva na svoje izlučno pravo i zato
traži da se usvoji njen prigovor.
O ovom prigovoru će prvostepeni sud odlučiti kao
remonstrativnom pravnom sredstvu. Nakon što provede
postupak i utvrdi relevantne činjenice glede ovog trećeg
pa će tada u odnosu na njega donijeti novo rješenje kojim
će odlučiti o opravdanosti postojanja bankarske garancije
(sada je bankarska garancija uvjetovana pokretanjem
postupka protiv dužnika). Dužnik se ovdje nije ni javio
niti je njemu postupak dostupan jer njemu nije ni
dostavljeno rješenje već je ovdje na inicijativu ove
treće osobe oslobođen brod “Atlantic Moon” koji disponira
ova treća osoba.
.......... Ujedno je usvojena žalba ove treće osobe
....... jer se ovdje postupak ne obustavlja u odnosu na
ovu treću osobu, ona ga je inicirala s ovim prigovorom i
postupak će se u odnosu na nju provesti tako da se utvrdi
je li opravdano bila izdana spomenuta mjera ili nije i
zavisno od rezultata postupka odrediti sve ono o čemu
stranka tvrdi tj. oslobođenju položene bankarske
garancije i o troškovima ovog postupka.
Okolnost što je brod već oslobođen ovdje nema
utjecaja na donošenje nove pravilne odluke u odnosu na
ovo pravno sredstvo spomenute treće osobe već se o njemu
mora raspraviti u smislu odredbe ZIP-a.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
NB. Drugi dio postupka u predmetu broda “ATLANTIC
MOON”, primljen je nakon što je završen rukopis, pa je na
ovom mjestu umetnut.
-------ooooooo-------
OPS Split XII-IR-30/93 od 01.12.1993.
“Prigovor trećeg, tvrtke “Atlantic Horison Shipping
Corporation” Monrovia, Liberija protiv rješenja Okružnog
privrednog suda u Splitu broj IR-1/93 od 15. siječnja
1993., odbacuje se kao nedopušten i obustavlja izvršenje
i u odnosu na trećega.”
Iz obrazloženja:
“Prema stanju spisa proizlazi da je u ovoj pravnoj
stvari prvostupanjski sud najprije donio svoje rješenje
br. IR-1/93 od 08. siječnja 1993. god. kojim dopušta
privremenu mjeru zaustavljanja broda “ATLANTIC MOON” radi
osiguranja novčanog potraživanja vjerovnika u svoti od
589.713,75 DEM i s pp. i zabranio odlazak broda iz luke
Ploče, da bi privremena mjera zaustavljanja broda bila
ukinuta spomenutim rješenjem.
Polazeći nadalje iz stanja spisa:
- da ni rješenje kojim se dopušta privremena mjera,
ni rješenje kojim se ista ukida i postupak obustavlja
nije dostavljeno niti dužniku (zbog diplomatske dostave)
niti inozemnoj tvrtki “Atlantic Horizon Shipping
Corporation, Monrovia, Liberija (u procesnom smislu nije
ta inozemna tvrtka niti vjerovnik niti dužnik, pa nije ni
stranka u postupku);
- da je “Atlantic Horizon Shipping Corporation,
Monrovia, Liberia podnijela sudu podnesak koji navodi kao
prigovor zainteresirane stranke;
- da u tom podnesku ta tvrtka pobija rješenje kojim
je dopuštena privremena mjera zaustavljanja broda
ističući materijalno-pravne prigovore nedostatka aktivne
i pasivne legitimacije kao i u odnosu na visinu zahtjeva,
pa dakle time nepostojanje uvjeta za izdavanje privremene
mjere;
- da i predlažu da sud usvoji prigovor i ukine
privremenu mjeru;
- da je istoga dana ta tvrtka obavijestila sud da je
položena od strane “ABN AMRO BANK” Amsterdam kod
“Splitske Banke Split” u ovaj spis u korist vjerovnika
bankarska garancija u iznosu od 589.713,75 DEM, te kako
izdata bankarska garancija predstavlja osiguranje
raspoloživo i prenosivo u korist vjerovnika predlaže
ukidanje određene privremene mjere (nije se dakle radilo
o sudskom depozitu iz članka 33. preuzetog zakona o
izvršnom postupku - u daljnjem tekstu: ZIP);
- da je dana 18. siječnja 1993. god. “Splitska banka
Split” dostavila svoju garanciju br. 2472 (93 od 18.
siječnja 1993., na iznos od 589.713,75 DEM po nalogu
“AMRO BANK”, Amsterdam, po tekstu kako je traženo, a da
original garancije slijedi redovnom poštom;
- da je dana 18. siječnja vjerovnik zatražio ukidanje
privremene mjere i obavijestio sud da je ishodio
bankarsku garanciju (što je u stvari povlačenje
prijedloga);
- da je dana 18. siječnja 1993. god. sud i donio
rješenje kojim se postupak obustavlja i ukida rješenje,
te dopušta odlazak broda ..... iz luke Ploče;
_ _ _
- da je dana 28. siječnja 1993. “Atlantic” Horizon
Shipping Corporation, Monrovia, Liberia podnio žalbu
..............
- da je .......... AHSC, Monrovia, Liberia .........
dostavila u spis potvrdu od 24. kolovoza 1988., te fax
poruku ministarstva od 08. studenog 1993. godine iz kojih
je vidljivo da je vlasnik broda AHSC, Monrovia, Liberia.
Ovaj sud smatra da je kod takvog stanja u spisu,
najprije potrebno ocijeniti u ovom stadiju postupka
pravnu narav podneska ove tvrtke AHSC, Monrovia, Liberia.
I pored toga što je navedeno u tom podnesku da se
radi o prigovoru zainteresirane strane i što tako
označeni prigovor ne poznaje ZIP, što sadržajno prigovor
predstavlja prigovor dužnika, jer se ističu prigovori
materijalno-pravne prirode i što sadržajno taj prigovor
predstavlja prigovor protiv rješenja, a ne prigovor
protiv izvršenja i što se njime ne traži da se proglasi
nedopuštenim izvršenje u pogledu predmeta izvršenja, već
ukidanje rješenja o izvršenju (kojim se dopušta
izvršenje), ovaj sud sada, jer ga na to upućuje
drugostupanjska odluka, prihvaća i ocjenu da se radi o
prigovoru treće osobe iz članka 56. ZIP-a.
Međutim ovaj sud ne može prihvatiti u cijelosti
shvaćanje o odgovarajućoj primjeni i tumačenju
odgovarajuće primjene, te postupanja suda, u pogledu
prigovora treće osobe protiv izvršenja (članak 56. do 58.
ZIP-a), kako na to upućuje odluka drugog stupnja koja
prihvaća pravno shvaćanje žalitelja o specijalnoj odredbi
iz članka 56. stavak 1. ZIP-a, a koje se opet zasniva na
pravnoj književnosti na koju ukazuje žalitelj.
- ........... trećemu ... primjenom odredbe članka
867. stavak 5. preuzetog ZPUP, odnosno članka 244. ZIP-a,
trećem, ... treba priznati pravni interes i pravo da u
postupku izdavanja privremene mjere podnosi prigovor.
- ....... kod ocjene podneska AHSC, Monrovia, a
upravo zbog sadržaja .... sud je ocijenio da se radi o
prigovoru koji može isticati samo dužnik, pa u procesno
pravnom smislu tada ocijenio da se radi o prigovoru iz
članka 8. ZIP-a, te zbog toga taj prigovor bio i odbačen
kao nedopušten.
Sada, kada se radi o prigovoru treće osobe u smislu
odredbe članka 56. ZIP-a, po shvaćanju ovog suda, nema
uporišta u Zakonu da bi se odredbe treće osobe koja se
protivi izvršenju, primjenjivala na odgovarajući način,
tako da bi u stvari taj prigovor trećeg - sudionika u
izvršnom postupku koji u procesno-pravnom smislu nije
dužnik, sadržajno prihvatio kao stranka u postupku
izdavanja privremene mjere, odnosno kao dužnik.
U prvom redu treba istaći da sud .... odlučuje na
temelju same vjerojatnosti, ....... da vjerovnikovo pravo
prema dužniku postoji, pa je zbog toga samo dužniku
priznao pravo pobijati rješenje .... remonstrativnim
pravnim lijekom.
Ukoliko bi se institut prigovora trećega, u praksi
primjenjivao na odgovarajući način ...... bi to značilo
da bi treća osoba imala ovlaštenja koja pripadaju samo
dužniku, već bi to pravno sredstvo, suprotno svojoj
pravnoj naravi - pravnog sredstva protiv rješenja o
dozvoli izvršenja, a ne protiv samog izvršenja. Drugim
riječima postalo bi pravni lijek iz članka 8. ZIP-a, a na
koja su ovlaštene samo u izvršnom postupku stranke u
procesno-pravnom smislu.
- ...... Došlo bi do spajanja dvaju odvojenih
procesnih stadija s različitim ciljevima i metodama
ostvarivanja (stadij u kojem izvršni sud određuje
izvršenje i kada odlučuje ima li zakonskih pretpostavki
za provođenje izvršenja u korist vjerovnika i drugog
stadija kada se provodi sudsko izvršenje radi
ostvarivanja vjerovnikovih potraživanja - stadij
provođenje izvršenja).
Nadalje izvršni sud bi preuzimao ovlaštenja koja mu
ni po Zakonu ne pripadaju, ....
_ _ _
Članak 56. ZIP-a određuje da osoba koja tvrdi da u
pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprječava
izvršenje, može podnijeti prigovor protiv rješenja kojim
traži da se izvršenje na tom predmetu proglasi
nedopuštenim.
Takav prigovor može se podnijeti do okončanja
izvršnog postupka, a prema odredbi čl. 57. ZIP-a, ako se
vjerovnik u propisanom roku ne izjasni o prigovoru ili se
usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora
uputiti da protiv vjerovnika ....... pokrene parnicu radi
proglašenja da je izvršenje na tom predmetu nedopušteno.
Iz navedenih normi dakle slijedi: ne samo da prigovor
treće osobe nije pravni lijek u smislu čl. 8. ZIP-a, već
specifično pravno sredstvo za obranu njegovih prava, ali
u odnosu na predmet izvršenja. Otuda i daljna posljedica
da podnošenje tog prigovora nije vezano za rok,
........... Prihvaćanjem stajališta, ........ (da) taj
institut - prigovor treće osobe, treba primijeniti samo
kao torso, a ne imati na umu cjelinu tog instituta,
značilo bi, pored svega iznijetog, da bi treći
................ došao u povoljniju situaciju nego što je
to dužnik koji je u procesno-pravnom smislu stranka u
izvršnom postupku i dužnik svoje prigovore može isticati
samo u roku od 8 dana.
_ _ _
Daljnji zaključak koji se nameće sam po sebi, ukoliko
bi bilo prihvaćeno stajalište treće osobe, posljedica bi
bila pravna nesigurnost. Vjerovnik .... pouzdajući se u
odredbe ........... ne bi se morao niti izjasniti o tom
prigovoru, očekujući od suda izvršenja, da će sud
postupiti u smislu čl. 57., a što dalje znači, da će
vjerovnik svoju tezu i svoje tvrdnje obraniti u parničnom
postupku, ukoliko, nakon njegovog izjašnjenja ili šutnje,
izlučna tužba bude uopće podnijeta.
Konačno, ukoliko bi bilo prihvaćeno stajalište treće
osobe ...... trećoj osobi bi onda valjalo priznati sva
ona ovlaštenja koja ZIP priznaje samo dužniku, koji je
pored vjerovnika, jedina stranka u procesno-pravnom
smislu ......, kao što su: polaganje garancije na
prijedlog dužnika, odredbe o garanciji kao uvjetu za
određivanje privremene mjere, ukidanje privremene mjere
na prijedlog dužnika iz čl. 273. ZIP-a, odredbe o
obustavi postupka, o naknadi štete u izvršnom postupku, a
što je sve očigledno u suprotnosti s pravnom naravi tog
prigovora koji bi onda sadržajno predstavljao, suprotno
Zakonu, primjenu čl. 8. ZIP-a o prigovoru dužnika.
- ......... ako vjerovnik izjavi da priznaje pravo
trećoj osobi, sud bi trebao obustaviti postupak
.......... U protivnom, došlo bi do primjene čl. 57, 58.
ZIP-a.
U konkretnom slučaju i pored toga što se vjerovnik
usprotivio prigovoru trećega, sud nalazi da je iz drugih
razloga postupak valjalo obustaviti i u odnosu na trećeg,
a ne upućivati ga na parnicu, jer je privremenom mjerom
istina brod bio zaustavljen, ali navedenim rješenjem sud
je ukinuo svoje rješenje u određenoj privremenoj mjeri i
oslobodio brod, jer je vjerovnik povukao svoj prijedlog,
pa je postupak obustavljen u odnosu na stranke i
sudionike izvršnog postupka, a što ujedno znači da je
udovoljeno pravnom interesu iz prigovora treće osobe, pa
je i zbog nedostatka pravno-zaštićenog pravnog interesa
valjalo riješiti kao u izreci.
Dosljedno time ....... sud nije ni u mogućnosti
cijeniti pitanje opravdanosti ili neopravdanosti
postojanja daljne bankarske garancije. Iz spisa je
vidljivo, da se nije radilo o sudskom depozitu, a ni
garanciji iz čl. 33. ZIP-a, prema kojem kad ovaj Zakon
propisuje polaganje jamstva, iznos jamstva se polaže u
gotovom novcu. Isto tako, iz spisa je vidljivo, da nije
treća osoba dala garanciju, već je garanciju dala
“Splitska banka d.d., Split”, a po nalogu “AMRO BANKE”,
Amsterdam .... a jasno je da je AMRO BANK .......
garantirala za trećega.
_ _ _
Dosljedno .............. kada je postupak trebalo
obustaviti po čl. 37. ZIP-a i kada garancija nije predmet
izvršenja, već je to bio brod ............ sud nije
ovlašten ocjenjivati ........ da li je opravdano bila
izdata garancija .........
- ..... garancija “Splitske banke”, koja nije sudski
depozit, po pravnoj naravi nije ništa drugo nego upravo
garancija iz čl. 1083 ZPP-a, a nastanak, trajanje i
prestanak kao i sva pitanja za taj pravni institut, .....
imaju se riješiti u parničnom postupku, a ne u izvršnom
postupku.
Dakle, treća osoba je zaštićena, i bez da je sud
upućuje na parnicu, jer u tom smislu, treća osoba u ovom
postupku i to svoje pravo može ostvarivati u posebnoj
parnici pod posebnim uvjetima.
Sve kad bi sud u procesno-pravnom smislu i mogao
odlučivati .............. o opravdanosti daljnjeg
postojanja bankarske garancije ........... ocjenu o tome
morala bi tražiti samo banka koja je takovu bankarsku
garanciju izdala.”
Bilješka: Rješenje (dalje R.) otvara, tako rekuć,
nepregledan niz problema. Možda bi trebalo prije svega
naglasiti da R. zapostavlja ZPUP, kao lex specialis, i
stavlja u prvi plan ZIP.
1). U prigovoru je stavljen prigovor pomanjkanja
aktivne legitimacije. O tom prigovoru R. od 15.1.93. nije
uopće razmatralo. U svim dosadašnjim postupcima sudovi su
uvijek na to polagali naročitu važnost, i odbijali
privremenu mjeru (PM) ako aktivna legitimacija nije bila
dokazana (PS H Pž-1518/93 str. 72; PS H Pž-3033/93 str.
47; OPS Rijeka IX-R-126/93.)
2). Prigovor promašene pasivne legitimacije nije
razmotren, iako je u spisu na listu 25-31 (vidi IIst. R.
od 16.3.1993) UTVRĐENO da je treća osoba VLASNIK i
BRODAR. U dosadašnjem sudovanju takav prigovor je
rješavao sud dozvole i to čak bi se moglo reći, u
inkvizitorskom postupku. Tako je OPS Rijeka u predmetu R-
I-17/85 (vidi str. 42) nakon stavljenog prigovora, od
strane treće osobe, vlasnika broda, po službenoj dužnosti
zatražio od Lučke kapetanije izvještaj i pregled
dokumenata oduzetih brodu i kada je utvrdio da dužnik
naveden u R. nije vlasnik, ukinuo je rješenje.
3). R. utvrđuje da R. o privremenoj mjeri nije
dostavljeno ni dužniku “zbog diplomatske dostave”.
Međutim, očito je to R. dostavljeno zapovjedniku broda.
Koga je predstavljao u tom času zapovjednik? Nije
predstavljao AHSC, AMSTERDAM (dužnika iz R.) jer AHSC
AMSTERDAM nije vlasnik broda, pa zapovjednik nema
legitimaciju ex lege. Dakle, onda postupak uopće nije
započet. Dakle postupak se vodi samo uz vjerovnika, još i
s trećom strankom koja, mora se istaknuti, je
obaviještena, jer je NJEZIN zapovjednik primio rješenje!
I jer je NJEZIN brod zaustavljen tim R.!
4). R. ističe da je treća osoba u prigovoru stavila
materijalnopravne prigovore pomanjkanja aktivne i
promašene pasivne legitimacije. Nije jasno da li se time
smatra da se takvi prigovori u postupku privremene mjere,
ne smiju stavljati? I da su, izgleda, nevažni? I da ih
sud ne treba cijeniti i donijeti rješenje o njima? Nije
jasno kakovo bi stajalište zauzelo R. da je zatražilo
dokumente broda od Lučke Kapetanije ili ocijenilo
dokumente u spisu na listu 25-31 (vidi gore pod br. 2.).
5). Smatram da se ne radi o sudskom depozitu iz čl.
33. ZIP, nego o “osiguranju ili drugoj imovinskoj
vrijednosti ......” iz čl. 983. ZPUP.
6). Da R. obavijest vjerovnika da je ishodio
bankarsku garanciju tumačenjem poistovjećuje sa
povlačenjem prijedloga.
7). Da R. sadržajno prigovor ocjenjuje kao prigovor
protiv rješenja a ne prigovor protiv izvršenja tj. ne
traži se proglašenje nedopuštenim izvršenje u pogledu
predmeta izvršenja (misli se valjda na brod). No u
prigovoru se ističe da je brod vlasništvo podnosioca
prigovora AHSC MONROVIA, što bi se tumačenjem trebalo
shvatiti kao prigovor nedopuštenog izvršenja.
8). R. navodi da je prigovor “upravo zbog sadržaja”,
ocijenjen kao prigovor koji može isticati samo dužnik, pa
da je to prigovor iz čl. 8. ZIP. Ovo ne djeluje
uvjerljivo. Čl. 867. st. 5. ZPUP izričito propisuje da se
“NA ODGOVARAJUĆI NAČIN” primjenjuju propisi općeg I.P. a
na pr. Triva-Belajec-Dika, Sudsko izvršno pravo, 1980, na
str. 101 navode: “Da bi ovi treći mogli ostvariti zaštitu
svojih prava ........ treba im ... priznati status
specifičnog procesnog sudionika”. Dakle sudionika i to
SPECIFIČNOG, u općem IP postupku, a u postupku PM na
brodu, najvjerojatnije SUPER SPECIFIČNOG! Brod nije
obična pokretnina, brod je SPECIFIČNA pokretnina, čije
stajanje košta svaki dan i za čije bi stajanje tokom
parnice, vjerovnik morao i te kako dati protu-polog.
Doktrina zbog toga i kod običnih predmeta ističe: (op.
cit. str. 293): “Izvršni sud nije ovlašten meritorno
odlučivati o osnovanosti izlučnog prigovora, ali je dužan
poduzeti što je potrebno da se u odnosu na izlučivane
predmete obustavi izvršenje.” To sud nije učinio, a nije
ga na to upozorio niti IIst. sud. Zapravo mislim, i nadam
se ne pogrešno, da je položaj treće stranke, baš obzirom
na materijalni propis čl. 982, bliži suparničaru iz ZPP
nego trećoj stranci iz ZIP, KADA SE RADI O BRODU!
9). R. navodi da je postupak valjalo obustaviti i u
pogledu trećega a ne upućivati ga na parnicu, jer je
vjerovnik povukao svoj prijedlog, pa je postupak
obustavljen za stranke i sudionike .... a što ujedno
znači da je udovoljeno pravnom interesu iz prigovora ove
treće osobe. Međutim u izreci je navedeno da se
obustavlja izvršenje i u odnosu na trećeg. Tek usput se
ističe da je u IIst. R. Pž-365/94 navedeno “...
prvostupanjski sud je ........ DO DALJNJEG OBUSTAVIO
POSTUPAK IZVRŠENJA I U ODNOSU NA PODNOSITELJA PRIGOVORA”.
(podvukao Đ.I.). Quid nunc?
10). Ima nejasnih situacija u R. Tako je u R. od
8.1.1993. pod IV. izričito navedeno da je vjerovnik dužan
u roku od 15 dana dostaviti dokaz da je pokrenuo postupak
protiv dužnika. U R. od 1.12.1993. dakle nekih 11 mjeseci
kasnije, R. razmatra da li može ili ne može ocjenjivati
opravdanost postojanja daljnje bankarske garancije. Ni
riječi o tome da li je vjerovnik pokrenuo postupak i da
li protiv dužnika?
11). R. od 8.1.1993. naglasilo je da vjerovnik mora
učiniti vjerojatnim postojanje tražbine, što je i propis
čl. 979. ZPUP. Nije jasno kako je nakon prigovora, kada
je stavljen prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, R.
od 15.1.1993., ocijenilo da vjerovnik ima aktivnu
legitimaciju? Teretnica nije bila prikazana!
Treća osoba je uložila žalbu.
VTS RH Pž-365/94 od 2. studenog 1994.
“Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje
Trgovačkog suda u Splitu broj I R-30/93 od 1. prosinca
1993.”
Iz obrazloženja:
«Nije sporno da podnositelj prigovora kao
zainteresirana treća osoba po čl. 56. ZIP-a, kao osoba
koja tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja (broda), ima
takovo pravo koje spriječava izvršenje, može podnijeti
prigovor protiv izvršenja kojim traži da se izvršenje na
tom predmetu proglasi nedopuštenim. Doduše,
prvostupanjski sud je prvi puta odbacio prigovor kao
podnesen od neovlaštene osobe, te je ovaj drugostupanjski
sud svojim rješenjem ukinuo to rješenje i vratio na
ponovni postupak. U ponvno postupku je prvostupanjski
sude prihvatio stav drugosupanjskog suda da po čl. 56
ZIP-a podnositelj prigovora treća osoba ovdje ima pravo
na podnošenje prigovora, ali je svojim novim rješenjem –
pobijanim rješenjem odbacio prigovor treće osobe iz
sasvim drugih razloga. Naime, nakon što je vjerovnik dao
izričitu dispoziciju suda dana 15 siječnja 1993 g. da
zbog dobivenog osiguranja u vidu bankarske garancije
predlaže ukidanje privremene mjere, prvostupanjski sud je
po odredbi čl. 987 ZPUP bio dužan donijeti baš ovakovo
rješenje kao što je pobijano rješenje tj. da se ukida
izdana privremena mjera spomenutim rješenjem od 6.
siječnja 1993 br. R-1/93.
Cilj podnošenja prigovora je bilo ukidanje rješenja o
izvršenju. Nakon što je vjerovnik izjavio da je dobio
osiguranje i da baš radi toga predlaže ukidanje
privremene mjere prvostupanjski sud je ukinuo privremenu
mjeru, pa je time postignut i cilj iz podnesenog
prigovora i time je iscrpljen pravni interes žalitelja na
podnošenje prigovora.
Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja žalitelja da on
ima pravni interes da se raspravi o prigovoru jer se o
prigovoru ne može raspraviti kad rješenja o privremenoj
izdanoj mjeri više nema.
Isto tako prvostupanjski sud je po odredbi čl. 987
ZPZP zbog dobivenog osiguranja vjerovnika za ovu pomorsku
tražbinu iz čl. 877. st. 3 toč. 4 ZPUP opravdano do
daljnjeg obustavio postupak izvršenja i u odnosu na
podnositelja prigovora.
Što se tiče bankarske garancije njena sudbina je
uređena odredbama ZOO (čl. 1083), ta bankarska garancija
dana je od strane banke jamca na dispoziciju sudu da o
njoj odluči u skladu sa pravomoćnom sudskom odlukom kojom
će se odlučiti o potraživanju vjerovnika iz odredbe
toč.4. rješenja br. R-1/93 od 8 siječnja 1993.
Vjerovnik je izvršio svoj izbor opredelivši se za
bankarsku garanciju, pa se treču zaintreresiranu osobu
tj. žalitelja više ne tiče što će dalje biti sa
realizacijom bankareske garancije, jer to nije predmet
ovog izvršnog postupka.
Međutim ovim se ne utiče na posebno pravo vjerovnika
(?!? -- vjerojatno dužnika) ako misli i uspjehu se nada
da zahtjeva naknadu štete od vjerovnika ukoliko misli da
je neopravdano bila izdana predložena privremena mjera.»
Bilješka:
21. IIst. rješenje (P2) navodi da je vjerovnik
dao izričitu dispoziciju sudu, dok R-l/93. navodi da je
vjerovnik obavjestio sud da je ishodio bankarsku
garanciju "(što je u stvari povlačenje prijedloga)".
22. R. R-l/93 od 18. siječnja 1993, izriče u izreci:
"...pa se postupak obustavlja i ukida rješenje ovog suda
pod br. R-l/93 od 8. siječnja 1993. g.» To znači da je
ukinuta i obaveza u toč.4. rješenja od 8 siječnje 1993,
da je vjerovnik dužan pokrenuti postupak. Naime i Rl.
broj R-30/93 od 1. prosinca 1993, nakon 11 mjeseci,
također "obustavlja izvršenje."
23. R2 naprotiv navodi u obrazloženju da je Rl "do
daljnjeg obustavio postupak izvršenja» ! Član 983 ZPUP
veli : " oslobodlti brod zaustavljanja ili čuvanja...." a
nigdje ne kaže da će "obustaviti izvršenje" ili da će
"do daljnjeg obustaviti postupak izvršenja".
24. Nevjerojatno zvuče za jedan sudski dokumenat
riječi "...pa se treću zainteresiranu osobu tj .
žalitelja više ne tiče što će biti dalje sa realizacljom
bankarske garancije,...." kada je u IIst. rješenju od
16.3.1993 navedeno da je baš AHSC, MONROVIA "...položila
depozit u sudski polog OPS u Splitu. To proizlazi iz
bankarske garancije Splitske banke na llstu splsa br.
52.....". Dakle bankarsku je garanciju ishodila AHSC,
MONROVIA, koja je žalitelj, ali se ne tiče sudbina
garancije, iako ona plaća i komisiju banci za izdavanje
garancije i konačno i iznos garancije, ako se garancija
realizira !
I upravo citirano iz R2, izdano je od istog suda koji
je u Rješenju Pž-557/93 od 16 ožujka 1993 naveo na str.
4. " NAKON ŠTO PROVEDE POSTUPAK I UTVRDI RELEVANTNE
ČINJENICE GLEDE OVOG TREĆEG PA ĆE TADA U ODNOSU NA NJEGA
DONIJETI NOVO RJEŠENJE KOJIM ĆE ODLUČITI 0 OPRAVDANOSTI
DALJEG POSTOJANJA BANKARSKE GARANCIJE (SADA JE BANKARSKA
GARANCIJA UVJETOVANA POKRETANJEM POSTUPKA PROTIV
DUŽNIKA)".
25. Analiza čl. 1085 ZOO ne dovodi do zaključka R2/
tj. da bi "sudbina" garancije bila takova da osoba, koja
je dala nalog banci za izdavanje garancije, ne bi bila
više zaintereslrana. Možda treba ukazati na stajalište
Vizner/Bukljaš Komentar Z00, na str. 2893 gdje se
doslovce navodi da:
"Bankarskom garancijom banka se obavezuje vjerovniku da će mu
namiriti dospjelu obavezu ako je dužnik ne ispuni i ako budu ispunjeni svi uvjeti navedeni u garanciji".
Autori navode da bankarska garancija ima po pravilu
«akcesorni karakter". I dodaju : " Kad prestane dužnikova
obveza, prestaje i garancija." I navode đalje: " SUBJEKTI U
GARANCIJSKOM POSLU. IZ POJMA 0 BANKARSKOJ GARANCIJI
PROIZLAZI DA SU SUDIONICI BANKARSKE GARANCIJE
VJEROVNIK......... DUŽNIK, I BANKA KOJA GARANTIPA ZA
ISPUNJENJE DUŽNIKOVE OBVEZE."
Perović/Stojanović, Komentar ZOO, str. 1068:
"....u odnosima koji se nastaju u vezi sa bankarskim garancijama
pojavljuju se tri lica. To su: banka koja daje garanciju, primalac ili korisnik garancije i treće lice u vezi sa čijom obavezom banka izdaje garanciju. To treće lice možemo označiti kao nalogodavca, jer ono daje nalog banci da izda garanciju korisniku. Pošto su u pitanju tri lica, postoje i tri odvojena pravna odnosa. To su odnos izmedu nalogodavca i korisnika garanclje, odnos između nalogodavca i banke i odnos između banke i korisnika garancije".
Analizom tih odnosa dolazi se do zaključka da je
jedna ugovorna strana, budući nalogodavac, preuzela
obavezu da će drugoj ugovornoj s-trani, budućem
korisniku garancije pribaviti bankarsku garanciju. Drugi
odnos je onaj između nalogodavca i banke i u tom odnosu
banka ima pravo na proviziju (komisiju). Teorija izričito
smatra da su garancije, ovakove, kakova je data u ovom
sporu, akcesorne prirode, te je tesno povezana sa
obavezom nalogodavca prema korisniku. Autori nastavljaju
dalje:
"...obaveza banke iz bankarske garancije je uslovna. Tek ako o
dospjelosti svoje obaveze prema korisniku iz osnovnog posla nalogodavac ne izvrši tu obavezu, korisnik garancije se može obratiti banci sa zahtevom da ona izvrši svoju ohavezu iz garancije. Kad je u pitanju akcesorna garancija, u odgovoru na takav zahtjev korisnika banka se može braniti svim prigovorima koje bi prema korisniku mogao ds ističe nalogodavac. "
++++++++++++++++++
"ATLANTIC MOON"
OPS / TS - Split PS H / VTS RH Redni broj
I-R-1/93-
08.01.1993
01
I-R-1/93-
15.01.1993
02
I-R-1/93
18.01.1993
03
II-PŽ-557/93
16.03.1993
04
XII-IR-
30/9303.12.1993
05
II-PŽ-365/94
02.11.1994
06
Zaključci:
31. Prvostupanjski sud postavlja kao osnov svojih
rješenja, ZIP, a to indirektno prihvaća i drugostupanjski
sud u svojoj odluci Pž-365/94 od 2. studenog 1994. ZPUP
je lex specialis, a ZIP samo subsidirani propis.
32. Polazni propis za rješavanje problema, kojim se
bavi ovaj spor je ZPUP i to čl. 982, kojim je točno
određeno koji se brod može zaustaviti i pod kojim
slovima.
33. Iz toga slijedi da je sud koji donosi rješenje o
zaustavljanju broda DUŽAN utvrditi da li su ispunjeni
uslovi čl. 982. Ako tih slova nema, nije se mogla niti
izdati PM zaustavljanja broda. Ili, ako sud već nije
utvrđivao te uslove, a kasnije je prigovorom treće osobe
upozoren na pomanjkanje uslova, onda je dužnost tog istog
suda da taj uslov razmotri, utvrdi i donese rješenje o
tom prigovoru.
34. Iako je brod temeljem čl . 169 ZPUP pokretna
stvar, brod je u režimu nepokretnosti, što se tiče upisa
u upisnike itd. Prema tome za brod se dokazuje vlasništvo
temeljem dokumenata koje ima i mora imati svaki brod.
ZPUP dođuše ne traži /kao čl . 142 ZIP-a/ da se uz
prijedlog podnese izvod iz upisnika, ali čim se u tom
pravcu stavi prigovor od strane zainteresirane treće
osobe, sud je DUŽAN ZATRAŽITI od vjerovnika da dokaže da
je brod moguće zaustaviti temeljem jednog od uslova iz
čl. 982 ZPUP-a. Sud može i mora dokumente zatražiti i od
Lučke Kaptanije koja je bila dužna brodu oduzeti
dokumente. Ako to nije učinjeno, brod je protuzakonito
zaustavljen temeljem čl. 982. Toliko što se tiče broda pa
bi brod trebao biti oslobođen i mjera ukinuta a postupak
obustavljen.
35. Kakova je situacija ako je pravi vlasnik (treća
osoba) dao garanciju ? Postavlja se pitanje, da li
garancija zamjenjuje brod, barem u pogledu naknade štete
/ako ga već/ u užem smislu riječi - ne personificira !
Cijeli postupak nema niti smisla niti logike, ako pravni
položaj treće stranke postaje slabiji zbog toga što je
data garancija, koja, po logici same stvari mora
vjerovniku biti korisnija, zbog svoje likvidnosti, od
broda kojeg tek treba prodavati na javnoj dražbi, poslije
predugačkog postupka. I jer je davanje garancije, u
krajnjoj liniji izvršavanje zakonske obaveze o
smanjivanju štete od strane svake stranke u postupku, pa
tako i treće stranke. Treba dakle logikom same stvari,
omogućiti fleksibilnost položaja treće stranke. Treba
dakle i nakon što je treća stranka dala garanciju, ako se
kasnije utvrdi, da je privremena mjera izdata bez
potrebnih uslova iz čl. 982 ZPUP, donijeti rješenje o
oslobađanju broda, ukidanju provedenih radnji i obustavi
postupak, donosno osloboditi garanciju ili, u krajnjoj
liniji ostaviti garanciju na snazi ali naložiti
vjerovniku polaganje kontrapologa ili garancije, za
štetu koja bi nastala trećoj osobi. Na taj način
uspostaviti ravnotežu između stranaka.
36. Smatram da je oslobođenje broda rezultat
nepostojanja uslova iz čl. 982 izjednačeno sa
oslobođenjem garancije uslijed nepostojanja uslova za
zaustavljanje broda. Inače dolazi do nemoguće
situacije, da se brod mora osloboditi jer nema uslova za
zaustavljanje broda, ali se o garanciji ne odlučuje !
37. Ako bl ovakovo stajalište ostalo u praksi, to bi
značilo da:
1). treća osoba, makar vlasnik broda, ne može davati
garanciju da oslobodi brod, a što je dužnost svake strake
u pogledu smanjivanja štete,
2). već mora ostaviti brod da se u parnici utvrdi
proglašenje nedopuštenosti izvršenja
3). i valjda tražiti protu-polog od strane
vjerovnika, za štetu koja bi nastala ako treća osoba
uspije u parnici.
4).i tek nakon toga u smislu propisa čl.274 ZIP. kod
suda koji je izdao privremenu mjeru tražiti naknadu štete
od vjerovnika.
38. Da li je to procesna ekonomika, treba ozbiljno
razmisliti! Jer šteta koja nastaje nalogodavcu zbog
izdate garancije je uvijek i svakako manja nego šteta
koja mu nastaje stajanjem broda za svo vrijeme dok se
vodi parnica o nedopuštenosti izvršenja ili parnica po
konvalidacionoj tužbi vjerovnika.
39. Čl . 982 je materijalni propis, koji spada
isključivo u nadležnost rješavanja prvostupanjskog
suda, prije izdavanja privremene mjere, odnosno odmah
nakon što su uslovi iz Čl . 982 stavljeni u sumnju, bez
obzira od koga, pa čak i ex ufficio. No ako je ZIP tako
priljubljen, može se i temeljem čl . 142 ZIP. zatražiti
dokaz o vlasništvu.
40. Konačno, treba naglasiti da u spisu postoje
dokazi o vlasništvu treće osobe, kako je to vidljivo iz
IIst. rješenja od 36.3.1993 - list spisa 25-31. To znači
da sudovi, iako znaju i utvrđuju da je treća stranka
vlasnik broda, ne nalaze u zakonu osnova da to pravo
trećoj stranci priznaju oslobađanjem garancije, već
omogućuju vjerovniku koji je ishodio privremenu mjeru,
protivno zakonskim uslovima iz čl. 982 da oštećuje
vlasnika broda, koji mora plaćati banci komisiju za
garanciju ! A pravilno bi bilo da vjerovnik mora dati
protu-polog, jer je već prima facie, krivo označio
dužnika u prijedlogu tj. promašio pasivnu legitimaciju.
41. Prema tome ako se već operira od strane cit.
rješenja sa pojmom pravne nesigurnosti, onda se ta pravna
nesigurnost pojavljuje na štetu treće osobe, a ne
vjerovnika, kako to netoćno zauzimaju stajališta cit.
rješenja, jer treća osoba unatoč dokaza da nije
postojao uslov iz ćl . 982 i unatoč toga da je dala
garanciju, dolazi u daleko slabiji položaj nego
vjerovnik, koji je ishodio nezakonitu privremenu pnjeru !
42. Konačno treba ozbiljno razmisliti i o situaciji
koja je omogućena primjenom ZIP-a tj. čl . 269, kada
vjerovnik unaprijed izjavi da će se zadovoljiti
polaganjem određenog iznosa na ime jamstva od strane
dužnika. U tom slučaju ne dolazi uopće do zaustavljanja
broda, već do polaganja gotovine po čl. 269 ZIP, odnosno,
mislim i do davanja "osiguranja ili druge imovinske
vrijednosti ........"temeljem čl. 978 PZ (čl.983 biv.
ZPUP), koji je LEX SPECIALIS za privremene mjere u
vezi sa brodom. Dakle, treba zaključiti, da ako iznos
može po ZIP-u zamjeniti brod, ili ako to može osiguranje
ili druga imovinska vrijednost, i ako se u takovom
slučaju mora sa tim pologom odn. osiguranjem i imovinskoj
vrijednosti postupati kao da je zaustavljen brod, nije
jasno, zašto bi se pravna i faktićna situacija mijenjala,
ako je najprije zaustavljen brod, a onda dat polog,
osiguranje ili imovinska vrijednost, a brod oslobođen?
43. Možda bi ipak trebalo dozvoliti reviziju u
predmetima privremenih mjera protiv broda, kao casus
specialis.
++++++++++++++++++++
ČL. 83
PRODAJA POPISANIH STVARI SE MOŽE SPROVESTI TEK PO
PRAVNOSNAŽNOSTI RJEŠENJA 0 IZVRŠENJU, OSIM AKO DUŽNIK
PRISTANE DA SE PRODAJA RANIJE IZVRŠI, ILI SU U PITANJU
STVARI KOJE SU PODLOŽNE BRZOM KVARENJU, ILI AKO POSTOJI
OPASNOST OD ZNATNOG PADA CIJENA POPISANIH STVARI.
IZMEDU DANA POPISA I DANA PRODAJE MORA PROTEĆI
NAJMANJE PETNAEST DANA .
PRODAJA SE MOŽE SPROVESTI I PRIJE TOGA ROKA IZ
RAZLOGA NAVEDENIH U ST.l. OV0G ČLANA.
Engleska teorija i praksa smatra da postoje uslovi da
se brod proda pendente lite. 4 Dužnost stranaka da smanje
štetu pa bi se prema tome moglo smatrati da dužnik koji
se protivi prodaji pendente lite, u slučajevima, kada je
očito da će troškovi za vrijeme postupka prodaje biti
nesrazmjerni postignutoj cijeni prodanog broda, postupa
nerazumno i protivno načelu da treba smanjiti štetu.
Konačno, ako bi od postignute cijene nešto preostalo
za dužnika, taj bi iznos bio veći, ako bi troškovi bili
manji.
Propis dakle, očito nije predvidio i troškove koji
mogu nastati tokom postupka. Kod broda su ti troškovi
ogromni i kod manjih brodova, vrlo često iznose više nego
što je postignuta cijena. Postupak naime traje vrlo dugo. 5
Dražbe su često neuspješne. Razdioba diobne mase po
čl. 938 PZ, po kojem privilegije imaju prvi red,
hipoteke drugi, a ostali vjerovnici treći, je
katastrofalna, jer privilegiji obuhvaćaju po čl. 250 P.Z.
i sudske troškove, troškove čuvanja, lučke naknade, plaće
posade, itd. itd. Za vjerovnika koji je tražio prodaju,
obično ostane malo ili ništa. Za dužnika još manje. Bilo
bi ekonomski opravdano da se uzimaju u obzir i svi ti
iznosi, pa da se pod pojmom "znatan pad cijena popisanih
stvarl" razumije i iznos koji će ostati, nakon odbitka
svega predviđenog u čl. 938, 250 itd. PZ. U konačnoj
liniji ipak se postupak vodi radi zaštite vjerovnikovih
potraživanja, a tek podredno dužnikovih.
Iako ne spada dlrektno u problematiku privremenlh
mjera, činjenica je da u praksi, brod koji je
zaustavljen, ako nije položeno jamstvo ili na drugi način
oslobođen, a vodi se konva-lidascijski postupak, može,
u slučaju prigovora, žalbi, izvršnog postupka, dražbi
itd., biti zaustavljen nekoliko godina.
ČL.260
(1) SUD ĆE NA PRIJEDLOG DUŽNIKA, OBUSTAVITI
POSTUPAK I UKINUTI PROVEDENE RADNJE;
. ...
(4) U TIM SLUČAJEVIMA DUŽNIK IMA PREMA
VJEROVNIKU I PRAVO NA NAKNADU NANESENE ŠTETE.
(5) POSTOJANJE I VISINU ŠTETE UTVRDJUJE
SUD RJEŠENJEM NA PRIJEDLOG DUŽNIKA.
(6)ŽALBA PROTIV RJEŠENJA IZ ST.5. OVOG
ČLANA ZADRŽAVA NJEGOVO IZVRŠENJE.
Vidi čl. 274.
ČL.265
PRIVREMENA MJERA ZA OSIGURANJE NOVČANOG POTRAŽIVANJA
M0ŽE SE ODREDITI AKO JE VJEROVNIK UČINIO VJEROJATNIM
POSTOJANJE POTRAŽIVANJA I OPASNOST DA ĆE BEZ TAKOVE
MJERE DUŽNIK SPREČITI ILI ZNATNO OTEŽATI NAPLATU
POTRAŽIVANJA TIME ŠTO ĆE SVOJU IMOVINU ODNOSNO SVOJA
SREDSTVA OTUDJITI, PRIKRITI ILI NA DRUGI NAČIN NJIMA
RASPOLAGATI.
VJEROVNIK NE MORA DOKAZIVATI OPASNOST AKO UČINI
VJEROJATNIM DA BI PREDLOŽENOM MJEROM DUŽNIK PRETRPIO SAMO
NEZNATNU ŠTETU.
SMATRA SE DA OPASNOST POSTOJI AKO BI SE POTRAŽIVANJE
IMALO OSTVARITI U INOZEMSTVU.
VPS H, izjasnio se je tako, da kad je vjerovnik iz
inozemstva ustvrdio da je za njega SFRJ inozemstvo pa da
zato vojuje presumpcija iz čl. 265 s-b.3. ZIP u njegovu
korist, da ta tvrdnja, nije u skladu sa zakonom.
«.......jugoslavenski sudovi interpretiraju odredbu
čl. 265. st.3, onako kako ona glasi s aspekta njene
primjene u SFRJ a ne s aspekta njezine primjene s
pozicija inozemnih povjerilaca (npr. jahta «PAULA» u luci
Pula nije «inozemstvo») makar je predlagač Yahting Club s
podrućja Savezne Republike Njemačke» - Vujović, str.9.
(VPS H Pž-1285/87 od 11.8.1987.
Vidi i čl. 974 P2 i presude VPH Pž-725/91 i Pž-
737/91- (brod CHAMPION).
ČL.266
RADI OSIGURANJA NOVČANOG POTRAŽIVANJA M0ŽE SE
ODREDITI SVAKA MJERA KOJOM SE POSTIŽE SVRHA TAKVOG
OSIGURANJA A OSOBITO :
1). ZABRANA DUŽNIKU DA RASPOLAŽE POKRETNIM STVARIMA
TE ČUVANJE TIH STVARI;
PRIVREMENOM MJEROM NE STJEČE SE ZALOŽNO PRAVO.
ČL.267
RADI OSIGURANJA NENOVČANOG POTRAŽIVANJA M0ŽE SE
ODREDITI PRIVREMENA MJERA AKO JE VJEROVNIK UČINIO
VJEROJATNIM POSTOJANJE POTRAŽIVANJA I OPASNOST DA ĆE SE
INAČE OSTVARENJE POTRAŽIVANJA SPRIJEČITI ILI ZNATNO
OTEŽATI.
PRIVREMENA SE MJERA MOŽE ODREDITI I KAD VJEROVNIK
UČINI VJEROJATNIM DA JE MJERA POTREBNA DA BI SE
SPRIJEČILA UPOTREBA SILE ILI NASTANAK NENADOKNADIVE
ŠTETE.
ODREDBE ČL. 265. ST. 2. I 3. OVOG ZAKONA PRIMJENJUJU
SE I U POGLEDU PRIVREMENE MJERE ZA OSIGURANJE NENOVČANIH
POTRAŽIVANJA.
ČL. 268
RADI OSIGURANJA NENOVČANOG POTRAŽIVANJA MOŽE SE
ODREDITI SVAKA MJERA KOJOM SE POSTIŽE SVRHA TAKVOG
OSIGURANJA, A OSOBITO:
1). ZABRANA OTUĐENJA ILI OPTEREĆENJA POKRETNIH STVARI
NA KOJE JE UPRAVLJENO POTRAŽIVANJE, A I ČUVANJE TIH
STVARI;
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
PS H-II-Pž-367/90-2 od 14.02.1990., UPP 1-2 (129-
130), 139
«Ne može se zahtijevati privremena mjera osiguranja
potraživanja na način da vjerovnik zahtijeva predaju
stvari (broda) o kojemu teče s dužnikom sudski spor - Za
privremenu mjeru osiguranja potraživanja izdavanjem
zabrane dužniku da otuđeni brod daje u zakup te da
obavlja i druga ograničenja raspolaganja osnovnim
sredstvima, zahtjev, da bi bio prihvaćen, mora biti
određen prvenstveno u pogledu predmeta na koji se zahtjev
odnosi - Pored toga ... vjerovnik mora učiniti
vjerojatnim postojanje svoga potraživanja i vjerojatnost
postojanja opasnosti da će mu .......... spriječiti ili
znatno otežati naplatu svojega potraživanja.
Iz obrazloženja:
“U konkretnom slučaju vjerovnik je u svom prijedlogu
.... postavio ovakav zahtjev:
“Određuje se privremena mjera zabranom
protupredlagatelju da otuđi (proda ili da u zakup) bilo
koje od osnovnih sredstava (remorkere, plovne dizalice,
pilotske i privezivačke čamce, opremu iz lučkog
kontrolnog centra i slično).”
.... ovakav prijedlog nije određen .....
Vjerovnik je morao točno navesti i to
individualizirano svako plovilo i druge predmete za koje
traži zabranu otuđenja i davanja u zakup.
Stoga je prvostepeni sud trebao najprije u smislu čl.
109. ZIP u vezi sa čl. 14. ZIP pozvati vjerovnika da svoj
prijedlog ispravi i dopuni tako da bi sud mogao dalje
postupati.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
ČL.269
VJEROVNIK MOŽE U PRIJEDLOGU ZA ODREDJIVANJE
PRIVREMENE MJERE ILI NAKNADNO IZJAVITI DA SE,
UMJESTO PRIVREMENE MJERE, ZADOVOLJAVA POLAGANJEM
ODREDJENOG IZNOSA NA IME JAMSTVA DUŽNIKA.
POLAGANJE JAMSTVA, UMJESTO PRIVREMENE MJERE, MOŽE SE
ODREDITI I NA PRIJEDL0G DUŽNIKA.
AKO DUŽNIK POLOŽI JAMSTVO, SUD ĆE OBUSTAVITI
POSTUPAK I UKINUTI VEĆ PROVEDENE RADNJE.
269.01 PONUDA VJEROVNIKA ZA POLOG
Interesantno je različito odlučivanje u vezi sa
prijedlogom da se brod oslobodi i ako stranke nadju
rješenje van suda, recimo dobivanjem garancija P&I
klubova i sl. Vjerovnici katkada traže već u prijedlogu
da sud donese rješenje kojim će se brod osloboditi, ako
dužnik postupi:
a) polaganjem depozita,
b). davanjem "druge imovinske vrijednosti " ili
c) pismenom obavjesti sudu od strane vjerovnika da je
primio garanciju koju prihvaća i predlaže da se brod
oslobodi.
Sudovi najčešće taj prijedlog ignoriraju, ali ga
katkada i uvrste, pa tako na pr. OPS RI u Rješenju V-
R-181/87-3 od 9.11.1987 toč.4. odredjuje:
"SUD ĆE UKINUTI OVU PRIVRFMEMU MJFRU I OSLOBODITI
BROD OD ZAUSTAVLJANJA AKO PROTIVNICI PREDLAGATELJA POLOŽI
NA RAČUN OVOG SUDA BROJ. ........ .KOD. . BANKE IZNOS
OD........ US $, (slovima ............) RADI POKRIĆA
GLAVNOG DUGA I SPOREDHIH POTRAŽIVANJA ILI DADU KAKOVU
DRUGU IMOVINSKU VRIJEDNOST OD ..........- US DOLARA, UZ
UVJET DA JE TA DRUGA IMOVINSKA VRIJEDNOST RASPOLOŽIVA
I PRENOSIVA U KORIST PREDLAGATELJA, ILI DADU KAKOVU
DRUGU GARANCIJU NA KOJU PRISTANE OBAVJESTI SUD."
TS Koper, na pr. uopće ne stavlja u svoja rješenja
bilo što u vezi sa polaganjem novčanog iznosa, "druge
imovinske vrijednosti" ili garancije, kada je i u
prijedlogu vjerovnik već napisao da predlaže da sud
donese rješenje u kojem će navesti iznos pologa koji je
vjerovnik stavio u prijedlog.
Tako je u prijedlogu za brod YAHYA bilo navedeno, da
se predlaže da se u izreku uvrsti :
«Sud će ovu privremenu mjeru ukinuti ukoliko
protustranka položi na račun kod banke.........iznos
od $ 722.000.- ili pruži kakovo drugo osiguranje t.j.
drugu imovinsku vrijednost u iznosu od $ 722.000.-
koja je prenosiva u korist predlagatelja ili ako
stranke sporazumno ugovore garanciju na koju će
pristati vjerovnik, koji bi o tome pismeno obavjestio
sud u pravcu da sud donese rješenje kojim se brodu
dozvoljava isplovljenje, odnosno sud će na
prijedlog protustranke osloboditi brod ukoliko
vjerovnik ne pokrene parnicu u roku od 15 dana i o
tome obavjesti spis."
Sud medjutim to nije prihvatio i cijela izreka
rješenja Rg-50/68 od 7.3.88 glasi:
" l . PREDLOGU UPNIKA SE UGODI IN SE DOVOLI
ZAČASNA ODREDBA
Z ZAUSTAVITVIJO LADJE DOLŽNIKA M/ JEHUA, DRŽAVNE
PRIPADNOSTI PANAMA, KI SE SEDAJ NAHAJA NA OBMOČJU LUKE
KOPER ZARADI ZAVAROVANJA TERJATVE UPNIKA V VIŠINI
600.000.- US DOLARJEV.
2. TA ZAČASNA ODREDBA TRAJA 60 DNI OD DNEVA IZDAJE.
3. V OSTALEM SE PREDLOG ZAVRNE».
To je cijeli tekst izreke.
Točno je da zakon ne traži izričito da se unese u
izreku iznos depozita kojeg spominje vjerovnik, medjutim
TRIVA smatra da se takva facultas alternativa MORA
staviti u izreku, ukoliko je zahtjev za to stavljen u
prijedlogu.
TRIVA, Sudsko izvršno pravo na str. 356 :
" Ova specifična izvršna facultas alternativa koju vjerovnik nudi dužniku mora se saopćiti dužniku, pa će sud, ako dužnik prihvati ponudu i položi zatraženi iznos, ukinuti provedene radnje i obustaviti potupak osiguranja (269/3 ZIP-a).»
Naime, u praksi, a naročito kada se radi o
zaustavljanju brodova pod stranom zastavom, zapovjednik
zaustavljenog broda i njegov agent, obično prevedu
rješenje na strani jezik i teleksom ili telefaxom ga
dostave brodaru. Ako rješenje nije navelo iznos itd.,
pologa koji je kao facultas naveden od vjerovnika,
nastaju pregovori, koji, ako se stranke sporazume,
zapravo vode istom rezultatu, kao kada je takav depozit
odredjen u rješenju, samo što treba više vremena.
269.02 BANKARSKA GARANCIJA
Treba spomenuti i problem eventualne bankarske
garancije. Naime vjerovnik katkada traži izričito
bankarsku garanciju.
Radi se redovito o zaustavljanju stranog broda, pa je
normalno da brodar (brodovlasnik) daje garanciju putem
svoje, inostrane banke. Vjerovnik nije dužan prihvati
takovu garanciju jer ona može eventualno dovesti do
potrebe priznavanja hrvatske presude, (u konvalidacionom
postupku) u zemlji inostrane banke.
Medjutim postavlja se pitanje da li bi mogao dužnik
zatražiti od suda da odluči da li takova garancija
inostrane banke zadovoljava. Mislim da sud ne bi mogao
odlučiti da takova garancija zadovoljava baš iz razloga
eventualne potrebe priznavanja hrvatske presude.
Rješenje je u potvrdjivanju takove inostrane
garancije od strane jedne hrvatske banke, kako to
predvidja Z00 u Čl. 1085 uz eventualni dodatak "bez
prigovora" i sl. u smislu čl.1087 Z00.
Visoki Trgovački sud R. Hrvatske, zauzeo je stav da
je garancija domaće banke zadovoljavajuća. 6
269.03 GARANCIJA P & 1 KLUBOVA
U praksi se najčešće brod oslobadja na osnovu
garancije izdate od P&I klubova.
Ukoliko tu garanciju prihvati vjerovnik, on o tome
prihvatu obavještava pismeno sud, te sud oslobadja brod.
Druga je situacija, ako ne prihvaća garanciju P & I
kluba, pa dužnik zahtjeva od suda da sud ocijeni da li
garancija P & I kluba zadovoljava zahtjevima zakona. Ovo
pitanje treba rješavati u smislu čl. 983. st. 1 PZ-a.
RUŠINOVIC na str. 36 i sl. detaljno razmatra pravni
status garancije P&I, i navodi da prema jednom stanovištu
iznijetom na savjetovanju iz veljače 1988 u Opatiji,
garancija P&I kluba, koja bi sadržavala klauzulu "bez
prigovora" ili "na prvi poziv" i ukoliko bi bila
potvrdjena od strane jugoslavenske banke trebala bi se
prihvatiti.
Autorica medjutim smatra da se garancije P & I kluba
trebaju:
".....svrstatl pod režim ugovora o jamstvu iz glave XXIX ZOO. U tom slučaju "garanciju P & I kluba " koju u postupku osiguranja nudi dužnik treba smatrati ponudom učinjenom vjerovniku da zaključi ugovor o jamstvu s P & I klubom.................Sud osiguranja ne može sam odlučivati o tome hoće li osloboditi brod zaustavljanja na temelju "garancije P & I kluba", nego mora biti rukovodjen voljom vjerovnika, koju će on izraziti u pismenoj formi, u bilo kojoj fazi postupka. Sud osiguranja ne moze prisiliti vjerovnika da prihvati "garanciju P & kluba"....Slijedi nadalje zaključak da "garancija P & I Kluba" nije "raspoloživa i prenosiva u korist vjerovnika" u smislu zakonskog teksta."
269.04 TR0ŠKOVI I IZNOS POLOGA
U praksi se je prije pojaviljivao problem obzirom na
činjenicu da se u prijedlogu za privremenu mjeru traže i
kamati, a i troškovi privremene mjere, troškovi
eventualnog postupka za konvalidaciju privremene mjere,
pa čak i za buduće eventualno prisilno izvršenje.
Praksa sudova nije bila ujednačena.
Pojedini sudovi unatoč prijedloga da se za depozit
odredi iznos koji će pokriti sve gore navedeno, odredjuju
samo iznos glavnice. Drugi odredjuju zatraženi iznos koji
pokrlva i kamate, troškove itd.
Sada je to rješeno propisom čl. 978 st.l. PZ. TRIVA,
str. 409 :
"(01) Ponudjeno osiguranje mora biti vrijednosni ekvivalent potraživanja radi čijeg se budućeg ostvarenja odobrava privremena mjera zaustavljanja.
(02) Ograničenje odgovornosti broda - Čl. 380-396. (03) Svote ograničenja odgovornosti " čl. 380,381."
ČL.270
SUD M0ŽE, NA PRIJEDLOG VJEROVNIKA, ODREDITI
PRIVREMENU MJERU I KAD NIJE UČINIO VJEROJATNIM POSTOJANJE
POTRAŽIVANJA I OPASNOST AKO PRETHODNO POLOŽI U
OSTAVLJENOM MU ROKU, IZNOS KOJI SUD ODREDI KAO JAMSTVO ZA
ŠTETU KOJA BI DUŽNIKU MOGLA BITI NANESENA ODREDJIVANJEM
I PROVODJENJEM PRIVREMENE MJERE.
SUD MOŽE, NA PRIJEDLOG DUŽNIKA, PREMA OKOLNOSTIMA
SLUČAJA, POSTUPITI PO ODREDBI ST.1. OVOG ČLANA I KAD JE
VJEROVNIK UČINIO VJEROJATNIM POSTOJANJE POTRAŽIVANJA I
OPASNOSTI.
STAV 1
Obzirom da je u PZ određeno da se ZIP koristi kao
opći propis (čl. 974 PZ), očito je da se nakona stupanja
na snagu PZ, mora moći koristiti i st. 1. čl. 270 ZIP, pa
ponuditi u prijedlogu za privremenu mjeru određeni iznos
odn. zatražiti od suda da taj iznos odredi. U praksi će
to biti dosta neprikladno jer je najčešće zaustavljanje
vrlo hitan zahtjev a sud može i ne rješiti, najhitnije,
koliki iznos bi bio potreban.
STAV 2.
Primjenjuje se i u slučaju brodova, jer PZ nema
specijalni propis o protupologu. Praksa je kolebala. U
glavnom stanovište sudova je:
a) . sud može na prijedlog dužnika narediti vjrovnika
da položi protu-polog za štetu koja bi dužniku mogla
nastati postupanjem vjrovnika. Medjutim ovo se može
odrediti samo onda ako dužnik nije položio svoj polog i
postigao oslobodjenje broda (pokretnina). 7 - Doktrina
smatra, izgleda, da se protu-polog može odrediti.
RUŠINOVIć, str. 33.: "Kako dužnik u fazi donošenja rješenja o
zaustavljanju u pravilu ne sudjeluje, nego je o dopuštenoj privremenoj mjeri
obaviješten nakon što primi sudsko rješenje o zaustavljanju broda, restriktivno
tumačenje odredbe čl. 270. st.2. ZIP-a onemogućilo bi dužnika da uopće traži
polaganje "kaucije".
TRIVA-BELAJAC-DIKA, str. 355; "Trebalo bi zajedno sa GORŠIĆEM
(Tumač, str. 550) uzeti da je moguće da sud, uslijed izmenjenih okolnosti, i
naknadno, u toku provođenja odobrene privremene mjere, odluči o dužnosti
vjerovnika, da položi osiguranje ili da položeno osiguranje povisi, te da od polaganja
zatraženog iznosa ućini zavisnim dalje ostvarivanje privremen mjere, koja je u toku".
b). protu-polog se nemože odrediti, ako je
dužnik već položio polog i na taj način oslobodio brod
(pokretninu) jer je polaganjem pologa dužnik izvršio
izbor.9 Izgleda da je ovo stajalište u suprotnosti sa
doktrinom (vidi gore RUŠINOVIC i TRIVA-BELAJAC-DIKA).
Vidi i čl. 987.04
Bivši I.P. (1930) imao je u para. 349. propis:
"Obezbedjenje, koje je dao predlagač da se pokriju troškovi ili zahtevi za naknadu štete ( para 339 i 347), vratiće se stranci tek pošto proteče petnaest dana otkada je zaključak, kojim je ukinuta privremena naredba, postao pravosnažan. Ako u ovom roku protivnik predlagača stavi zahtjev za naknadu štete u smislu para. 343, onda se obezbeđenje, pre nego što odluka u ovom
zahtevu postane pravosnažna sme povratiti samo, ako na to pristane protivnik predlagača.”
Goršić navodi: “.... protivnik predlagača stiče mogućnost stavljanja
svojih zahtjeva tek onda, kada postane zaključak pravomoćan, kojim je ukinuta privremena naredba.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
VPS II-Pž-491/85-2 od 14.3.1985. (OPS RI R-I-22/85-7
od 6.3.85).
“...žalba predlagača se uvažava te se ukida rješenje
OPS Rijeka br. R-I-22/85-7 od 6.3.1985. i predmet vraća
prvostepenom sudu na ponovni postupak.”
Iz obrazloženja:
“Prvostepeni sud je na prijedlog protivnika
predlagača, temeljem čl. 270. st. 2. ZIP-a u vezi s čl.
867. st. 5. PZ, rješenjem broj R-I-22/85 od 6.3.1985.
naložio predlagaču da u roku od pet dana računajući od
dana primitka rješenja položi na račun toga suda iznos od
US$ 80.000.- kao jamstvo za štetu koja bi protivniku
predlagača mogla biti nanesena sprovođenjem privremene
mjere zabrane odlaska broda iz luke Raša s tim da ukoliko
predlagač u ostavljenom roku ne dostavi dokaze tom sudu
da je uplatio navedeni iznos da će sud privremenu mjeru
određenu rješenjem br. R-I-22/85 od 11.2.85. ukinuti,
obustaviti postupak osiguranja, te osloboditi brod od
zabrane odlaska iz luke Raša.”
Bilješka: ovo je slučaj kada
zaustavljeni brod nije dao polog već je ostao
zaustavljen.
_ _ _
PSH - Rješenje II-Pž-2201/89-2 od 24.10.1989. (OPS RI
V-R-26/89-13 od 2.8.89.).
“U prvom redu sud može, ali ne mora, odrediti
jamstvo, prema okolnostima slučaja, na prijedlog dužnika
(čl. 270. st. 2. ZIP-a). Ovo iz razloga što je privremena
mjera koja se je sastojala u zabrani dužnicima da
raspolažu pokretnim stvarima (rolama papira) ukinuta
rješenjem br. V-R-I-26/89 od l. 78.89 i br. V-R-I-26/89
od 2.8.89. žalitelji ukazuju na stanovište pravne teorije
po kojem se vjerovniku može naložiti polaganje osiguranja
i naknadno u toku provođenja odobrene privremene mjere sa
čime se ovaj sud može suglasiti , ali to nije odlučno.
Naime, u konkretnom slučaju radilo se o privremenoj
mjeri iz čl. 266. st. 1. toč. 1. ZIP-a, a koja se sastoji
u zabrani dužniku da raspolaže pokretnim stvarima kao i
čuvanje tih stvari. Ta mjera se provodila samo do prvog
odnosno do drugog kolovoza 1989. kada je ukinuta. Radnje
koje se nakon toga poduzimaju u postupku osiguranja ne
mogu se okvalificirati kao radnje kojima se provodi ta i
takva privremena mjera. Točno je da postupak osiguranja
još traje, ali privremena mjera je ukinuta. Sud više ne
može poduzimati nikakove radnje koje idu za provođenjem
zabrane dužnicima da raspolažu sa stvarima niti može
poduzimati radnje u svrhu čuvanja stvari. Položeni iznos
na ime jamstva od strane dužnika nikako se ne može
sadržajno izjednačiti s privremenom mjerom zabrane
raspolaganja i čuvanja stvari. To sasvim jasno proizlazi
iz teksta propisa čl. 269. ZIP-a, jer se jamstvo polaže
umjesto privremene mjere. Dakle privremene mjere više
nema niti se provodi, a i umjesto nje postoji jamstvo.
Nakon što su dužnici položili jamstvo, i sami predložili
ukidanje privremene mjere ne mogu više zahtijevati
osiguranje kao uvjet za određivanje i provođenje te mjere
koja je već ukinuta. To jedno drugo isključuje.
Dužnici su mogli odlučiti da polože jamstvo i time
ishoditi ukidanje zabrane raspolaganja sa stvarima (što
su i učinili) ili pak trpiti zabranu, s tim da vjerovnik
uplati određenu svotu na ime osiguranja. Dužnik može
izabrati samo jednu ili drugu mogućnosti, a nikako ne
može kumulativno zahtijevati jedno i drugo, jer to
pojmovno i logično nije moguće. Dužnici su svojom voljom
položili jamstvo i time ishodili ukidanje privremene
mjere. Kada bi im sada položeni iznos bio vraćen, cijeli
postupak bio bi besmislen i značilo bi isto što i odbiti
pružanje pravne zaštite vjerovniku. Da su dužnici
predložili, a sud prihvatio i odredio vjerovniku da
položi određenu svotu na ime osiguranja, za vrijeme dok
je još vrijedila zabrana dužnicima da raspolažu stvarima,
onda bi vjerovniku bila pružena mogućnost da se odluči,
tj. da položi zahtjevani iznos ili pak da odustane od
prijedloga za određivanje privremene mjere. Treba imati u
vidu da je upravo vjerovnik ponudio da dužnici umjesto
privremene mjere u sudski depozit uplate US$ 63.300, što
je u skladu s čl. 269. st. 1. ZIP-a, a dužnici tu ponudu
prihvatili. Sada od tog ne mogu odustajati, a zahtjev da
sada i vjerovnik položi US$ 78.000 predstavljalo bi
upravo odustanak od prihvata. Ne mogu dužnici naknadno
postavljati uvjete kada su već vjerovnikovu ponudu
prihvatili. Dužnici su položili jamstvo od 63.000 US$
upravo sa svrhom da izbjegnu štetu koja im je mogla
nastati provođenjem privremene mjere. Naravno moguće je
da će trpjeti štetu i zbog toga što su položili u depozit
63.000 US$, ali za osiguranje potraživanja po tom osnovu
ZIP ne predviđa polaganje osiguranja od strane
vjerovnika, što je i razumljivo, jer bi onda i vjerovnik
nakon što bi uplatio 78.000 US$ mogao zahtijevati od
dužnika da i oni polože osiguranje za štetu koju će
trpjeti polaganjem te svote, tako bi se to moglo
nastaviti u nedogled što očito nije bila svrha zakona.”
-----------
PSH Pž-238/89 od 21.2.1989. (OPS RI R-I-23/88 od
13.1.1989.)
“Preinačuje se rješenje OPS RI br. R-I-23/88-16 od
13.1.1989. u dijelu u kojem je prihvaćen prijedlog
protivnika predlagatelja i sudionika RO “J” OOUR M.T.,
Rijeka za polaganje jamstva kao uvjeta za određivanje
privremene mjere, te u dijelu u kojem je predlagatelju
naloženo da na prolazni depozit suda uplati $ 100.000.-
ili kakvu drugu imovinsku vrijednost u roku od 30 dana, a
u protivnom da će sud osloboditi depozit kojeg su
uplatili protivnik predlagatelja odnosno sudionik RO “J”
OOUR M.T., Rijeka ..... i rješava:
Odbija se prijedlog protivnika predlagatelja i
sudionika ............ da sud naloži predlagatelju da
uplati na ime jamstva iznos od $ 100.000.-
Iz obrazloženja:
“Zajedničkim podneskom od 9. studenog 1988. protivnik
predlagatelja i sudionik su predložili da sud odredi
jamstvo odnosno kontragaranciju, uz obrazloženje da je
vjerovnik pokrenuo parnicu pod brojem P-2270/88 radi
opravdanja privremene mjere, a spor će objektivno trajati
najmanje pet godina. Kamate na devize iznose 8% godišnje
..... na iznos od $ 825.000.- a na koji depozit ne teku
kamate, to bi izgubili za razdoblje od 5 godina $
334.000.-
Protiv tog rješenja žalbu je podnio vjerovnik .......
«Žalba je osnovana»
.
Rješenjem br. R-I-23/88 od 13. srpnja 1988. g.
prvostepeni sud je odredio privremenu mjeru zaustavljanja
broda, .......... (čl. 980. PZ-a). Prema čl. 983. st. 1.
PZ-a, ako se privremena mjera određuje radi osiguranja
novčanih potraživanja sud može osloboditi brod ...... ako
budu dana osiguranja ili druge imovinske vrijednosti u
visini svote potraživanja za koju se traži zaustavljanje
...........
Osloboditi brod zaustavljanja znači ukidanje
privremene mjere. Jamstvo za štetu koja bi dužniku mogla
nastati određivanjem i provođenjem privremene mjere
pretpostavlja da je postupak u toku za njezino izdavanje
ili barem provođenje. Nakon što je ukinuta, jamstvo se
više ne može odrediti.
Prema čl. 987. PZ-a postupak osiguranja obustavit će
se i određena privremena mjera ukinuti, ako se udovolji
kojoj od pretpostavki iz čl. 977. st. 2. (ispravno st.
4., Đ.I.) t. 1. do 3. tog Zakona. Pretpostavka iz čl.
977. st. 4. t. 1. PZ-a sastoji se upravo u tome da dužnik
položi sudu svotu potraživanja koja se osigurava s
kamatama i troškovima.
Pogrešno je prvostepeni sud primijenio odredbu čl.
270. st. 2. ZIP-a. Već sam naslov iznad tog člana glasi:
“Jamstvo kao uvjet za određivanje privremene mjere”.
Dakle, polaganje jamstva od strane predlagatelja je uvjet
za izdavanje privremene mjere. Ne može se takva obveza
nametnuti predlagatelju nakon što je privremena mjera već
izdana, a posebno ne u vrijeme kada je već ukinuta.
Prema propisima općeg izvršnog postupka (čl. 269. st.
1. ZIP-a) jamstvo umjesto privremene mjere predstavlja
specifičnu izvršnu facultas alternativu tj. ponudu
vjerovnika učinjenu dužniku koju ovaj može prihvatiti ili
odbiti. Ako dužnik prihvati ponudu i položi jamstvo
postupak se obustavlja a već provedene radnje ukidaju
(čl. 269. st. 3. ZIP-a). U suštini isti značaj polaganja
jamstva ima i prema odredbama PZ-a, s tim što to ne mora
biti svota novca (čl. 983. PZ-a). Pitanje da li se u
smislu čl. 270. ZIP-a može odrediti da položi određenu
svotu na ime jamstva samo dok nije određena privremena
mjera ili to može učiniti i u toku provođenja privremene
mjere, može ostati po strani iz razloga što je u ovom
slučaju privremena mjera zaustavljanja broda ne samo
izdana, već i ukinuta u momentu kada je odlučeno u
jamstvu.
Dužnik je svojom voljom odlučio uplatiti $ 850.000
(ispravno 825.000) i time ishoditi ukidanje privremene
mjere. Prilikom uplate tog iznosa protivnik predlagatelja
je imao mogućnost zahtijevati da sud obveže predlagatelja
na polaganje jamstva za štetu koju će eventualno
pretrpjeti.
Ne mogu se predlagatelju nametati obveze nakon što je
brod oslobođen zaustavljanja. Dužnik je mogao dati i neko
drugo osiguranje (npr. garanciju banke, osiguratelja i
sl.), pa ne bi trpio štetu uslijed toga što mu na iznos u
sudskom pologu ne teku kamate, ali to nije od značaja za
rješenje ove pravne stvari.
Odluka suda da će osloboditi depozit u iznosu od $
825.000, ako vjerovnik ne uplati svotu od $ 100.000, ne
temelji se na zakonskim propisima. Ne može se naknadno
raspravljati da li je dužnik osnovano ili neosnovano dao
osiguranje, jer ga na to nije prisilio sud svojom
odlukom. To je bila njegova volja. Ako je smatrao da nije
bilo uvjeta za izdavanje privremene mjere, mogao je
koristiti pravne lijekove. Iznos položen u sudski depozit
predstavlja sigurnost za predlagatelja da će naplatiti
svoje potraživanje pod pretpostavkom da uspije u parnici,
pa se ne može dovoditi u pitanje do okončanja parnice.
Vraćanjem deponiranog iznosa dužniku nakon što je on
ishodio oslobođenje broda od zaustavljanja, značilo bi u
osnovi da se vjerovniku uskraćuje pravna zaštita, a sve
do sada provedene radnje bile bi bez ikakvog smisla.
Vjerovnik je ishodio izdavanje privremene mjere
zaustavljanja broda i rješavanje suda o tome je postalo
pravomoćno. Time je on stekao sigurnost da će naplatiti
svoje potraživanje ako se u parnici utvrdi da
postoji........
Ako zaustavljanje broda ni od suda ni od dužnika nije
bilo uvjetovano prethodnim ispunjenjem bilo kakovih
obveza sa strane predlagatelja, onda ni davanje
osiguranja ne može biti uvjetovano ..........
Da je dužnik predložio, a sud prihvatio i obavezao
predlagatelja da položi jamstvo u iznosu od $ 100.000.-
dok je postupak izdavanja privremene mjere bio još u toku
kao uvjet za daljnje zadržavanje broda u luci, vjerovnik
možda ne bi ishodio privremenu mjeru u svoju korist jer
možda tu svotu nema na raspolaganju ili bi došao do
zaključka da mu se pod tim uvjetima ne isplati
zahtijevati izdavanje privremene mjere.”
Bilješka: Stav 2. čl. 270. govori
o prijedlogu dužnika i u zakonu nigdje
nema ograničenja do kada dužnik može
tražiti protu-polog od predlagača.
_ _ _
PS H II-Pž-2202/89 od 24.10 1989. (OPS RI V-R-I-
30/89-2 od 1.8.89. i R-I-30/89-7 od 15.8.1989.)
“Pravilno je prvostepeni sud postupio kad je
rješenjem br. V-R-I-30/89-7 od 15. kolovoza 1989. godine
odbio prijedlog protivnika predlagatelja u kojem traži da
sud naloži predlagatelju da uplati jamstvo.
U prvom redu, sud može, ali ne mora, na prijedlog
protivnika predlagatelja odrediti jamstvo kao uvjet za
određivanje privremene mjere (čl. 270. st. 2. ZIP-a).
Privremena mjera zaustavljanja sastoji se u zabrani
odlaska broda iz luke odnosno pristaništa (čl. 980. PZ-
a). Jamstvo kao uvjet za određivanje takve mjere ima
smisla, samo dok takva mjera traje tj. dok vrijedi
zabrana odlaska broda iz luke. Protivnik predlagatelja je
9.8.1989. godine položio sudu svotu potraživanja koja se
osigurava i predložio ukidanje privremene mjere. Nakon
toga ne može zahtijevati da vjerovnik dade jamstvo kao
uvjet za izdavanje ili za održavanje privremene mjere. To
jedno drugo isključuje. Protivnik predlagatelja je mogao
odlučiti tj. položiti svotu potraživanja i time ishoditi
ukidanje zabrane odlaska broda iz luke (što je on i
učinio), ili pak trpiti da brod ostane zaustavljen i
tražiti da vjerovnik položi jamstvo.
Jamstvo za štetu koja bi protivniku predlagatelja
mogla nastati određivanjem i provođenjem privremene mjere
pretpostavlja da je u toku postupak za njezino izdavanje
ili barem provođenje, a nakon što je ukinuta jamstvo se
ne može odrediti. Jamstvo umjesto privremene mjere
predstavlja specifičnu facultas alternativu tj. ponudu
predlagatelja učinjenu protivniku koju ovaj može
prihvatiti ili odbiti. Prema propisima općeg izvršnog
postupka, ako dužnik prihvati ponudu i položi jamstvo,
postupak se obustavlja, a već provedene radnje ukidaju
(čl. 269. st. 3. ZIP-a). U osnovi isti značaj polaganja
jamstva ima i prema odredbama PZ-a (čl. 983).
Protivnik predlagatelja je svojom voljom u sudski
depozit uplatio 36.800 US$ i time ishodio ukidanje
privremene mjere. Ne mogu se predlagatelju nametati
obveze nakon što je brod oslobođen zaustavljanja. Odluka
suda da će osloboditi iznos od 36.800 US$ iz depozita
ukoliko vjerovnik ne uplati svotu od 50.000.- US$ ne bi
bila utemeljena na zakonu. Na taj način bi protivnik
predlagatelja faktički izigrao propise. Da je protivnik
predlagatelja predložio i sud prihvatio te naložio
predlagatelju da uplati 200.000. US$ (odnosno sada
50.000.- US$), za vrijeme dok je brod još bio zaustavljen
u luci, onda bi predlagatelju bila pružena mogućnost da
odluči da položi zahtjevani iznos ili pak da odustane od
prijedloga za određivanje privremene mjere. To je međutim
osujetio sam protivnik predlagatelja koji je davanjem
jamstva ishodio ukidanje privremene mjere. Kada bi sada
sud odredio povrat protivniku predlagatelja i svote od
36.800.- US$, predlagatelju bi time bila uskraćena pravna
zaštita pred sudom, a cijeli postupak izdavanja
privremene mjere bi bio bez ikakvog smisla. Konačno, kada
se polaganje jamstva ne bi shvatilo samo kao uvjet za
određivanje privremene mjere, a u najboljem slučaju kao
uvjet za njezino održavanje na snazi, onda bi trebalo
dozvoliti i predlagatelju da traži daljnje jamstvo od
protivnika predlagatelja za štetu koju bi pretrpio
polaganjem u sudski depozit svote od 50.000.- US$ i tako
ne bi bilo nikad kraja.” PNz - 15/117
“Ako je sud na osnovi čl. 272, st. 1. ZIP izdao
privremenu mjeru prije podnošenja tužbe i u njoj odredio
vjerovniku rok za podnošenje tužbe, odnosno prijedloga
radi opravdanja privremene mjere, smatra se da vjerovnik
nije postupio po nalogu suda u određenom roku kad je
tužbu podnio sudu koji je izdao privremenu mjeru umjesto
inozemnoj arbitraži koja je ugovorena za rješavanje tog
spornog odnosa (čl. 16. u vezi sa čl. 472. ZPP)”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
čl. 273.
AKO VJEROVNIK U ODREĐENOM ROKU NIJE PODNIO TUŽBU
ODNOSNO NIJE POKRENUO DRUGI POSTUPAK RADI OPRAVDANJA
PRIVREMENE MJERE ILI JE VRIJEME ZA KOJE JE ODREĐENA
PRIVREMENA MJERA PROTEKLO, SUD ĆE, NA PRIJEDLOG DUŽNIKA,
OBUSTAVITI POSTUPAK I UKINUTI PROVEDENE RADNJE.
NA PRIJEDLOG DUŽNIKA, POSTUPAK ĆE SE OBUSTAVITI I
UKINUTI PROVEDENE RADNJE AKO SU SE OKOLNOSTI ZBOG KOJIH
JE MJERA ODREĐENA KASNIJE PROMIJENILE TAKO DA VIŠE NIJE
POTREBNA.
POSTUPAK ĆE SE OBUSTAVITI I UKINUTI PROVEDENE RADNJE
U SLUČAJEVIMA NAVEDENIM U ČL. 260. OVOG ZAKONA.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
OS Zagreb Gž-3768/81 od 16.6.1981. PNz 19/145.
Radnje provedene na osnovi privremene mjere mogu se
ukinuti samo na prijedlog dužnika, a ne i po službenoj
dužnosti.
Vidi i odluku VPS H-Pž-985/88-2 od 26.4.88. uz čl.
986.
_ _ _ _ _ _ _
PS H II-Pž-3072/88-2 od 19.09.1989., UPP 1-2 (129-
139), 129.
Ako je pravomoćnom presudom utvrđeno da ne postoji
zahtjev na temelju kojega je ova privremena mjera
dopuštena, ona prestaje pravomoćnošću te presude - Na što
ne utječe ni okolnost da se između istih stranaka vodi
drugi spor na temelju iste pravne osnove.
Iz obrazloženja:
“Neosporno je da je parnični predmet br. P-54/87 OPS
Rijeka pravomoćno okončan tako što je odbijen tužbeni
zahtjev ............. i da je u tom predmetu izdana
privremena mjera koja je trajala do okončanja toga spora.
Prema tome, ne postoji više ni izdana privremena mjera od
trenutka okončanja toga predmeta ......”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Čl. 274.
DUŽNIK IMA PREMA VJEROVNIKU PRAVO NA NAKNADU ŠTETE
KOJA MU JE NANESENA PRIVREMENOM MJEROM ZA KOJU JE
UTVRĐENO DA JE BILA NEOSNOVANA ILI KOJU VJEROVNIK NIJE
OPRAVDAO.
U TOME SE SLUČAJU NA ODGOVARAJUĆI NAČIN PRIMJENJUJU
ODREDBE ČL. 260. ST. 5 I 6 OVOG ZAKONA.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Čl. 260 u st. 5. određuje da će se naknada štete
utvrditi rješenjem od strane suda, na prijedlog dužnika.
TRIVA-BELAJEC-DIKA u vezi toga navode:
“... o zahtjevu za naknadu ove štete neće se moći - barem bi to trebalo posredno zaključiti iz zakona - voditi samostalna parnica, jer o njenom postojanju i visini odlučuje, na prijedlog dužnika, sud osiguranja svojim rješenjem. Odredbu bi trebalo shvatiti kao pravilo kojim se u ovoj materiji isključuje tzv. redovni put pravne zaštite - parnični postupak, mada bi, zbog nepovoljnih konsekvencija koje odatle proizlaze, bilo bolje kad taj zaključak ne bi bio nužan. Iako se, naime, u ovom incidentalnom postupku odlučuje o jednom supstancijalnom ovlaštenju o kojemu bi inače trebalo voditi redovitu parnicu, sa svim procesnim garancijama koje su joj svojstvene, ovdje su stranke primorane da se povinuju odluci suca pojedinca i u stvarima velike vrijednosti, da se odreknu obvezne rasprave pred sudom, da se liše prava na dvostranu žalbu protiv presude i prava na reviziju i na ponavljanje
postupka.”11
Starija judikatura potvrđuje nadležnost suca
pojedinca.
Vrhovni privredni sud Sl-595/91 od 10.4.1961.
“Kada je u pitanju utvrđenje štete koju je pretrpeo
protivnik predlagača privremene naredbe, pošto je
utvrđeno da zahtev predlagača za čije je obezbeđenje
izdejstvovana privremena naredba pravno ne postoji,
postupak provodi i donosi rešenje sudija pojedinac (čl.
11. i čl. 16. st. 2. Zakona o privrednim sudovima).”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
VPS SRH Pž-1524/82 od 14.6.1983, UPP br. 103-104 str.
547
“Izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu
prouzrokovanu neosnovanom privremenom mjerom
zaustavljanja broda uspostavlja se između predlagača
privremene mjere kao štetnika i protivnika predlagača kao
oštećenika. Slijedom toga, obveznik prava na naknadu ove
štete je predlagač privremene mjere, a ovlaštenik prava
je protivnik predlagača ili osoba na koju je on svoja
prava prenio, ili, za slučaj da je protivnik predlagača
treća osoba temeljem posebnog pravnog osnova naknadila
štetu koju je on pretrpio zadržavanjem broda za vrijeme
dok je brod bio zaustavljen po privremenoj mjeri,
ovlaštenik prava na naknadu ove štete, po osnovu prava
regresa, je ova treća osoba koja je isplatom dužnog
iznosa ušla u prava neposrednog oštećenika.
Prekostojnice - zadržavanje broda na temelju
privremene mjere zaustavljanja broda - aktivna i pasivna
građanskopravna legitimacija za zahtjev za naknadu za
prekostojnice iz drugog po redu potprijevoznog pomorsko-
vozarskog ugovora i za naknadu štete prouzročene
neosnovanom privremenom mjerom zaustavljanja broda -
iskrcajem tereta, po prirodi same stvari, prestaju teći
prekostojnice, a time i pravo na naknadu za prekostojnice
određene ugovorom. U trenutku kada je teret iskrcan i
predan primatelju, a brod zaustavljan na temelju
privremene mjere, nastupila je nova pravna osnova
zadržavanja broda i za slučaj da je privremena mjera
neosnovana, suglasno pravnim pravilima izvršnog postupka,
uspostavlja se izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu.
Ovlaštenik prava na naknadu za prekostojnice iz
potprijevoznog pomorsko-vozarskog ugovora je naručitelj,
a ne brodar, s obzirom da se direktan pravni odnos između
brodara i podnaručitelja uspostavlja samo u pravcu
brodareve obveze prema podnaručitelju, a ne i u pravcu
njegovih prava prema ovom (arg. iz čl. 21, st. 2, 3 i 4.
ZUIPB). Ako je brodar broda kojim je izvršen prijevoz
treća osoba (A), a ne osoba koja je u pomorsko-vozarskom
ugovoru označena kao brodar (B), onda je takav ugovor
potprijevozni pomorsko-vozarski ugovor, u kojem je B
naručitelj, a druga ugovorna stranka podnaručitelj C
..........”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
VPS H Pž-491/85-2 od 14.3.85 (OPS RI R-I-22/85)
“Prema stajalištu ovog žalbenog suda, sud neće
prihvatiti prijedlog dužnika i odrediti iznos za jamstvo
za štetu koja bi dužniku mogla biti nanesena određivanjem
i sprovođenjem privremene mjere u slučaju ako je
privremena mjera dozvoljena radi osiguranja namirenja
potraživanja koje dužnik (protivnik predlagača) u
cijelosti ili djelomično priznaje.
Svrha je jamstva da se dužniku omogući da će se moći
iz iznosa kojeg odredi sud kao jamstvo naplatiti za štetu
koju bi mogao imati pozivom na odredbu čl. 274. ZUP-a, a
naknadu štete dužnik u tom slučaju može zahtijevati
ukoliko je utvrđeno da je privremena mjera bila
neosnovana ili ako vjerovnik privremenu mjeru nije
opravdao.”
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
VPS H Rješenjem II-Pž-562/85-2 od 2.4.85. odbio je
žalbu i potvrdio Ist. rješenje.
Iz obrazloženja:
“Odbacivanje prigovora treće osobe ima mjesta jer sve
kada bi prigovor treće osobe bio osnovan ona od odluke
suda u povodu prigovora ne bi imala drugačiju zaštitu od
one koju već ima nakon donošenja rješenja Ist. suda kojim
se privremena mjera ukida i postupak izvršenja
obustavlja.
Pravni interes treće osobe u tom stadiju postupka
postojao bi samo u odnosu na troškove postupka koje je
imala podnošenjem prigovora. U konkretnom slučaju međutim
treća osoba, nezavisno od rezultata postupka, nema pravo
na troškove postupka iz razloga jer nije u zahtjevu
određeno navela troškove za koje traži nadoknadu (čl.
164. st. 2. ZPP u vezi s čl. 14. ZIP-a)
Time što u određenoj fazi postupka, zbog nedostatka
pravnog interesa, nije riješeno o prigovoru treće osobe,
ne utječe na pravo treće osobe da pod određenim uvjetima
traži od vjerovnika naknadu štete koja je nanesena
privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila
neosnovana ili koju vjerovnik nije opravdao.”
_ _ _
VPS NRH 16.12.1961., naknada štete za promašeni rok
podnašanja tužbe, UPP xii, 35.
Privremena naredba zaustavljanja broda - Predlagač je
dužan nadoknaditi štetu brodaru za zaustavljanje broda,
ako u predviđenom roku ne podnese tužbu za opravdanje
privremene naredbe. - Za promašenje roka podnašanja tužbe
odgovara se po načelu kauzaliteta, tj. bez obzira na
razlog zbog kojega tužba nije podnesena.
Iz obrazloženja:
“Tužbeni zahtjev pravno je osnovan na pravnom pravilu
čl. 343 biv. Zakona o izvršenju, koji se primjenjuje u
praksi privrednih sudova na osnovu čl. 4. Zakona o
nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 1941. i za
vrijeme okupacije. Odgovornost za štetu nastalu uslijed
izdavanja privremene naredbe, koja nije pravovremeno
opravdana tužbom, ocjenjuje se po principu uzročnosti, a
u ovom sporu nesporno je da tuženik nije u naređenom roku
ustao tužbom radi opravdanja privremene naredbe. Motivi
zbog kojih tuženik nije na vrijeme pokrenuo parnicu nisu
relevantni; naprotiv sama činjenica da to nije učinio
dovoljna je da nastane neoboriva pravna predmjeva, da je
predlagač zahtijevao izdavanje privremene naredbe bez
pravne svrhe, koje bi ju opravdavale, a to ga ujedno čini
odgovornim za štetu koju je posljedicama ishođenja
privremene naredbe, tj. zaustavljanja broda nanio
protivnoj strani.” Bilješka: brod je bio zaustavljen
cijelo vrijeme trajanja roka za
podnošenje tužbe. Tužbu za naknadu
štete zbog zaustavljanja je
brodovlasnik podnio tek nakon proteka
tog roka.
Postavlja se dakle pitanje: da li brodovlasnik ima
pravo na naknadu štete i onda kao je pristao na primanje
pologa ili garancije, pa nije predlagač podnio tužbu?
Mislim da to pravo ima.
I dalje: da li ima pravo na naknadu štete ako se u
podignutoj parnici utvrdi da je nepravilno zaustavljen.
Mislim da ima.
Nije jasno zašto onda kad primi polog ili garanciju
nema pravo tražiti protupolog za eventualnu štetu!
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
(1) Čl. 8. ZIP.:
Protiv rješenja donesena u prvom stepenu može se izjaviti žalba,
osim ako je ovim zakonom drugačije određeno.
Protiv rješenja o izvršenju dužnik može izjaviti prigovor (čl.
48).
Žalba i prigovor se izjavljuju u roku od osam dana od dana
dostave prvostepenog rješenja, ako ovim zakonom nije drugačije
određeno.
Protiv rješenja donesena o prigovoru može se izjaviti žalba.
Žalba i prigovor ne odgađaju izvršenje, ako ovim zakonom nije
drugačije određeno.
Odluka donesena o žalbi pravomoćna je.
Protiv zaključka nema mjesta pravnom lijeku.
(2) Crnić, Izvršni postupak u praksi, Zagreb 1989, str. 68.,
gdje se poziva na Opću sjednicu Vrhovnog suda Slovenije od 24. i
25.VI.1986.,
(3) PS H, II-Pž-578/90-2 od 08.01.1991, UPP 3-4 (135-136),
297.
(4) Roger Heward, Judicial sales of vessel and priority
claims, ENGLAND AND WALES
2.2. Sale pendente lite
It is common in England especially in mortgage
enforcement actions, for vessels to be sold pendente lite (ie before
judgment is given on the merits of the claim): The court’s
jurisdiction derives form RSC Order 29 rule 4. The leading case is
Mytro /1977/ 1 Lloyd’s Rep 243. The approach of the courts is as
follows. When a vessel is arrested in respect of a claim, it is the
responsibility of the shipowner to provide security for the claim so
that the vessel may then be released from arrest. If a shipowner is
unable provide security, that inability will be regarded prima facie
as tending to show that the shipowner is insolvent and likely to be
unable to pay for vessel’s continuing outgoings (such as port
charges, insurance and watchmen). If the shipowner cannot or does not
pay the vessel’s outgoings, the vessel will be regarded as a wasting
asset and, upon application by the plaintiff, an order will usually
be given that it be sold pendente lite. The plaintiff should
demonstrate to the court that he has a claim which is likely to
succeed. Most mortgage claims fall into that category. When a writ in
rem is served upon a vessel the defendant shipowner has 14 days in
which to enter an acknowledgement of service. As soon as an
acknowledgement has been entered, the plaintiff may apply for sale
pendente lite. Notice of the application must be given to the
defendant shipowner. If no acknowledgement is entered within 14 days,
the plaintiff my thereafter apply for a sale order without giving
notice to the defendant.
(5) Tek primjera iz nedavne prošlosti: Brod CHERSO,
zaustavljen u brodogradilištu u Izoli (Slovenija) 16.04.1993., prva
neuspjela dražba je bila 08.07.1994., druga neuspjela 09.09.1994. i
treća uspjela 29.09.1994. Dakle nakon 17 mjeseci.
(6) Visoki Trgovački Sud Republike Hrvatske II-Pž-1529/94-2
od 03.05.1994. odbio je žalbu.
Iz obrazloženja:
“U konkretnom slučaju predlagatelj je zahtijevao određivanje
privremene mjere radi osiguranja novčanog potraživanja u iznosu od
29.508,08 DEM, Riječka banka d.d. Rijeka, prihvatila je garanciju
Kredit Anstal Bankferin Wien, izdajući svoju garanciju broj 1002
kojom se obvezuje platiti Trgovačkom sudu na pismeni zahtjev iznos
koji ne premašuje 30.000 DEM uključujući kamate i troškove. Sredstva
su prenosiva u korist Trgovačkog suda, a preko sudskog depozita po
rješenju suda i u korist predlagatelja Marina Punat čije potraživanje
je ovom garancijom osigurano. Zato je pravilna ocjena prvostupanjskog
suda da su ispunjeni svi uvjeti iz odredbe čl. 978. Pomorskih
zakonika da se oslobodi brod zaustavljanja i čuvanja.”
(7) PSH - II-P-2201/89-2 od 24.10.89.: “..... sud može, ali
ne mora, odrediti jamstvo, prema okolnostima slučaja, na prijedlog,
dužnika (čl. 270. st. 2. ZIP-a).”
(8) RUŠINOVIĆ, str. 33: “Premda poglavlje u Zakonu o izvršnom
postupku koje govori o “jamstvu” naslovno obrazlaže “jamstvo” kao
uvjet za određivanje privremene mjere, odredba čl. 270. ZIP-a ima se
tumačiti šire, tj. da se “jamstvom” može uvjetovati privremena mjera
nakon što je već dopuštena. U tom slučaju “jamstvom” se uvjetuje
izvršenje privremene mjere. Naime “jamstvo” se određuje tek prema
prijedlogu dužnika.”
(9) PSH II-Pž-2201/89-2 od 24.10.89.: “Dužnici su mogli
odlučiti da polože jamstvo i time ishoditi ukidanje zabrane
raspolaganja sa stvarima (što su i učinili) ili pak trpiti zabranu, s
tim da vjerovnik uplati određenu svotu na ime osiguranja. Dužnik može
izbrati samo jednu ili drugu mogućnost, a nikako ne može kumulativno
zahtijevati jedno i drugo jer to pojmovno i logično nije moguće.”
Vidi i Rješenje PSH Pž-238/89 od 21.2.89.: “Pogrešno je
prvostepeni sud primijenio odredbu čl. 270. st. 2. ZIP-a. Već sam
naslov iznad tog člana glasi: “Jamstvo kao uvjet za određivanje
privremene mjere”. Ne može se takova obaveza nametnuti predlagatelju
nakon što je privremena mjera već izdana, a posebno ne u vrijeme kada
je već ukinuta.”
(10) VPS H Pž-491/85-2 od 14.3.1985.: “.... ističe se da je
prvostepeni sud mogao naložiti predlagaču da na depozit suda položi
novčani iznos u ime jamstva u roku koji je kraći od roka za
podnošenje žalbe. Ako u ZPUP nema posebnih odredbi, u postupku
izvršenja osiguranja na brodovima na odgovarajući (način) primjenjuju
se propisi općeg izvršnog postupka u postupku izvršenja i osiguranja
(čl. 867. st. 5. ZPUP).
Prema čl. 8. st. 7. ZIP-a žalba ne odgađa izvršenje ako tim
Zakonom nije drugačije određeno.”
(11) TRIVA-BELAJEC-DIKA: Sudsko izvršno pravo, para 52/23.
str. 340.
UPOREDNI PREGLED ČLANAKA
PZ. i ZPUP.
PRIVREMENENA
MJERA
974/979
975/980
976/981l
977/982
978/983
979/984
080/965
981/996
982/987
983/988
984/989
985/990
986/991
987/——
988/992
POSTUPAK
IZVRSENJA
I OSIGURANJA
867/867
868/868
869/869
870/870
871/871
872/——
872/872
874/——
875/——
876/874
877/875
OGRANIČENJE
IZVRŠENJA
878/877
879/879
880/880
DRŽAVNA
PRIPADNOST
193/166
194/167
195/168
196/169
197/170
198/171
199/172
200/——
——/173
UPIS I
BRISANJE
BRODOVA
201/174
202/175
203/176
204/177
20S/178
206/179
209/180
210/181
211/182
212/183
213/184
214/185
215/186
UPIS I BRI-
SANJE BRODICA
216/——
217/——
218/——
219/——
220/——
220/——
221/——
222 /——
STVARNA PRAVA
PRAVO VLASNIŠTVA
223/189
224/199
225/200
226/-—
227/198
228/190
229/194
230/191
231/193
232/192
233/197
HIPOTEKA
234/201
235/——
236/202
237/203
238/204
239/205
240/206
241/207
242/208
243/209
244/210
245/211
246/212
247/213
248/214
249/215
PRIVILEGIJI
NA BRODU
250/216
251/217
252/218
253/222
254/223
——/224
255/226
256/227
257/228
258/229
259/231
260/232
261/233
262/234
263/235
264/236
265/237
266/238
POSTUPAK
IZVRŠENJA
867/867
868/868
869/869
670/870
871/871
872/——
873/872
874/---
875/——
876/-—
877/---
OGRANIČENJE
IZVRŠENJA
878/877
879/879
880/880
681/882
882/883
MJERODAVNO
PRAVO
990/995
991/996
992/997
993/998
994/999
995/1000
996/1001
997/1002
998/1003
999/1004
1000/1005
1001/1006
1002/1007
1003/1008
1004/1009
1005/1010
1006/1011
1007/1012
1008/1013
1009/1014
118
TEKST GARANCIJE
(ovo je uobičajeni tekst P & I garancije)
UNIJETI : A -adresa primaoca garancije B -brod C -dogadjaj ili B/L ako se radi o teretu D -teret - ako se primjenjuje ili imena oštećenih i datum F -iznos G -sud H -ime kluba i autorizacija I -datum garancije
IN CONSIDERATION OF AND UPON CONDITION THAT YOU RELEASE AND/OR
REFRAIN FROM ARRESTING OR OTHERWISE DETAINING THE ABOVE VESSEL OR ANY
OTHER VESSEL IN THE SAME OR ASSOCIATED OWNERSHIP OR MANAGEMENT IN
CONNECTION WITH THE ABOVE INCIDENT AND THAT YOU REFRAIN FROM COMMENCING
AND/OR PROSECUTING LEGAL OR ARBITRATION PROCEEDINGS (OTHERWISE THAN
BEFORE THE COURT OR TRIBUNAL REFERRED BELOW) AGAINST THE OWNERS OF
THE ABOVE VESSEL THEIR SERVANTS OR AGENTS IN CONNECTION90N WITH THE ABOVE
INCIDENT WE HEREBY UNDERTAKE TO PAY ON YOUR DEMAND ANY SUM TOGETHER
WITH INTEREST THEREON AND COSTS NOT EXCEEDING ""FFF"" WHICH MAY EITHER BE
AGREED BETWEEN PARTIES TO BE DUE TO YOU IN RESPECT OF THE ABOVE INCIDENT
OR WHICH MAY BE ADJUDGED TO BE DUE TO yOU IN RESPECT HEREOF FROM OWNERS OF
THE ABOVE VESSEL, BY COMPETENT COURT AT ""GGG"".
"III»
X.Y. In the name and on the account of ""HHH""
--------------
Obzirom na dole iznesenu obavezu pod uslovom da
oslobodlte i/ili se uzdržite od sudskog zaustavljanja
ili drugačijeg zadržavanja gore navedenog broda ili
bilo kojeg drugog broda pod istim vlasništvom ili
suvlasništvom ili upravljanjem a u vezi sa gore
navedenim dogadjajem te da se uzdržite od započinjanja
ili nastavljanje sudskog ili arbitražnog postupka (osim
pred sudom koji je dolje naveden), protiv vlasnika gore
imenovanog broda, protiv njegovih službenika ill
agenata a povodom gornjeg slučaja mi se ovime
obavezujemo da ćemo vam platiti na vaš zahtjev bilo
koji iznos zajedno sa kamatima i troškovima time da ne
prelazi iznos od ""FFF"", a koji iznos može biti ili
dogovoren izmedju stranaka da Vam se plati u vezi
gornjeg dogadjaja ili koji može biti dosudjen da Vam se
plati u vezi istoga od strane brodovlasnika i to od
strane nadležnog suda u ""GGG""
X.Y. U ime i za račun.........""HHH"
119
LITERATURA
l.ALBRECHT Dr.H.-Chr,INT.BAR.ASSN..Maritime law,
Vol.l..Arrest of ships, str. 35, Germany
2.ANDERS Przeniyslaw, Arrest of ships. 7, Lloyd's of London
Press Ltd., str. 69, Poland
3.ASSER & MILLER.Report of International Commission, Bulletin
No.105, Naples Conference 1951
4.BEHRENDT-POULSEN E.,INT.BAR ASSN..Maritime law,
Vol.1.,Arrest of ships, str. 12,Denmark
5.BERLINGIERI F., I diritti di Garanzia sulla nave,
1'aeromobile e le cose caricate, Padova 1965
6.BERLINGIERI F. :Ratifica delle convenzioni di Bruxelles 10
aaggrio 1952, II Diritto Marittimo,1978,148
7.BERLINGIERI F., Enrico Vincenzini: Il sequestro
conservativo di nave straniera , u Diritto Marittimo,
1990, str. 1251
8.BERL1NGIERI F.,Nota in margine al sequestro conservativo
Dir. mar. 82,1980, 694
9.BERLINGIERI F. Custodia, conservazione e vendita della nave
sequestrata in common law e in dintto italiano: un
raffronto, Dir. Mar. 1988, 252
10.BERLINGIERI F., Note sull'ambito di applicazione della
Convenzione di Bruxelles del 1952 sul sequestro di navi e
sulla sequestrabilita di navi non appartenenti al
debitore Dir.Mar. 1988, 804
11.BERLINGIRI F., L'art.4. BIS para 1., delle Hague-Visby
Rules; a quali azioni applicabile ?, Dir.mar. 1990, 1197.
12.BERLINGIERI F., Arrest of Ships, London 1992
13.BERLINGIERI F., I crediti del noleggiante e del vettore
sono "maritime claims", Dir.Mar., 1991, 408
14.BOMELLI,La responsabilita,della Societ Controllante per
gli Illeciti delle Proprie Controllate, 1985, Dir.Mar.,
968.
15.CHAKRADARAN Casipillai, Arrest of ships. 3, Lloyd's of
London Press Ltd., str. 81, United Arab Emirates
16.CARBONE , Contratto di trasporto Marittimo di Cose, Milano
1988
17.CHAMBERLAIN J., Arrest of Vessels under English Law, Dir.
mar.83, 1981, 476
18.CLARINGBOULD Marten:Arrest of ships-2,Lloyd's of London
Press Ltd.,,London,1986: The Netherlands,str.30
19.COLLAZOS Nelson Carrey, Arrest of ships. 3, Lloyd's of
London Press Ltd., str. 37, Panama
20.CONIGLIO A., Il sequestro giudiziario e conservativo,
Milano 1953
21.CRNIć Ivica, Izvršni postupak u praksi, Zagreb 1989
22.CUNNINGHAM John R.,INT.BAR ASSN.,Maritime law,
Vol.1.,Arrest of ships, str. 17, Canada
120
23.ĆORIĆ Doroteja, Medjunarodna unifikacijska pravila o
postupku privremene mjere zaustavljanja broda, UPP 1-2
(125-126), str. 41
24.DELWAIDE L., Saisie Conservatoire des navires de mer en
Belgique, DMF 36, 1984, 248
25.DEROGE Roosmalen Emily J.C.M., Piercing or lifting of the
corporate veil in relation to the arrest of ships in the
Netherlands, Dir.Mar., 1994, 559.
26.DIKA Prof.Dr. Mihajlo, Privremene mjere osiguranja na
brodu, Privreda i pravo, 1989, str. 521 i sl.
27.DRURY Stephen, Arrest of ships. 51, Lloyd's of London
Press Ltd., str. 51, Hong Kong
28.FARRUGIA,R.,INT.BAR.ASSN., Maritime law, Vol.l..Arrest of
ships, str. 55, Malta
29.FELTZ Baron van der, Dr.F.,INT.BAR ASSN..Maritime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 59, The Netherlands
30.FRANCHI Giuseppe, Convenzioni di Bruxelles sul sequestro
conservativo delle navi e sulla competenza civile e
penale in caso di abbordaggio, LEGGI CIVILI COMMENTATE,
1978, str. 1800 ss.
31.GANADO Max, Arrest of ships. 3, Uoyd's of London Press
Ltd., str. 1, Malta
32.GEORGHADJIS Andreas, Arrest of ships. 7, Lloyd's of London
Press Ltd., str. 1, Cyprus
33.GOLDREIN, Iain S., Ship Sale and Purchase, Lloyd's of
London Press Ltd., London 1985
34.GORŠIĆ Dr. Franjo, Tumač zakona o izvršenju i
obezbedjenju, 1930
35.GRABOVAC Ivo: Konvencije pomorskog imovinskog prava s
koimentarom, Split,1986
36.GRIGOS J.G.R., INT.BAR ASSN..Maritime law, Vol.l.,Arrest
of ships, str. 85, United Kingdom
37.HARE John, Arrest of ships, 5. Lloyd's of London Press
Ltd., str. 57,, South Africa
38.HAFIZULLAH H., Arrest of ships. 5 Lloyd's of London Press
Ltd., str. l, Bangladesh
39.HELMER Christie: Arrest of ships.-l,Lloyd's of
London Press Ltd.,1985,str.81, The United Ststes of
America
40.HILL Christopher: Arrest of ship, 5.1,Lloyd's of
London Press Ltd.,1985.str.l, England and Vales
41.HOSOI Tameyuki.: Arrest of ships.l,Lloyd's of
London Press Ltd.,1985,str.67, Japan
42.HOYL Mark, Arrest of ships. 7, Lloyd's of London Press
Ltd., str. 31, Egypt
43.IHRE Rolf & PEHRSON, Arrest of ships. 3, Lloyd's of London
Press Ltd., str. 65, Sueden
44.INGLIS Ian G., Arrest of ships. 4, Lloyd's of London Press
Ltd., str. 71, Scotland
45.IVALDI, Diritto Uniforme dei Trasporti e Diritto
Internazionale privato, Milano 1990
121
46.IVKOVIĆ Đorđe: Arrest of ships, 2,Lloyd's of
London Press Ltd.,London 1986: Jugoslavia,str.l02
47.IVKOVIĆ Đorđe, Haška i Haška-Visby Pravila, 1994
48.IVKOVIC Đorđe. Hamburška Pravila, 1994
49.JACKSON D.C., Enforcement of Maritime claims, Lloyd's of
London Press Ltd,.London 1985
50.JAKAŠA Branko: Udžbenik plovidbenog prava ,Zagreb 1983
51.KARIŽ Anton, Revizija medjunarodne konvencije za
izjednačenje nekih praivila koja se odnose na
zaustavljanje pomorskih brodova, 1952. UPP br. 105-106
str. 86
52.KAZMI M.H., Arrest of ships. 7, Lloyd's of London Press
Ltd., str. 47, Pakistan
53.KEGELS Tony.INT.BAR ASSN.,Maritime law, Vol.l.,Arrest
of ships, str. 13, Belgium
54.KONING de John,INT.BAR ASSN.,Maritime law, Vol.l.,Arrest
of ships, str.l, Australia
55. LA CHINA, Due novita ( d' antica data ) nel campo del
diritto processuale civile internazionale marittimo: Le
convenzioni di Bruxelles del 10 maggio 1952, Foro
Italiano, 1979,V,254
56. LA CHINA S., Sequestro e attuazione delle garanzie sulla
nave tra pluralita di procedure e pluralita di
ordinamenti, Dir. mar. 85, 1983, 145
57.LA CHINA S.,Il sequestro đella nave e la Novella del 1990,
in Studi in onore di Enzio Volli, Trieste, 1993;
Dir.Mar.l993, 3.
58.LANGENSKIOLD Henrik,INT.BAR.ASSN.,Maritime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 27, Finland
59.LANGENSKIOLD Henrik, Arrest of ships. 5, Lloyd's of London
Press Ltd., str.19, Finland
60.LILAR & VAN DEN BOSCH, Les Conventions Intemationales de
Bruxelles du 10 mai 1952 pour 1'unification de certaines
regles relatives a la competance penale et civile en
matiere d' abordage et en matiere de saisie conservatoire
des navires, UNIDROIT,1952, p.340 ss.
61.LOPEZ DE GONZALO M.,Indicazioni della giurisprudenza
francese in relazione alla Convenzione di Bruxelles 1952
sul sequestro di navi, Dir. Mar. 83, 1981, 82
62.LOPEZ DE GONZALO M., Sequestro di nave e giurisdizione
italiana Dir. mar. 84, 1982, 574
63.LUKŠIĆ Dr. Branimir, Zaustavljanje broda kao mjera
osiguranja, Osignranje i privreda br. 6,84 str. 18
64.LYNDEN van, Carel HJ.H., Piercing the veil, P&I
Intemational, May 1988, Vol.2. No.5. str. 13, i Jean
Warot i dr., P&I Int. july 1987 i Henry Page, P&I Int.,
October 1987.
65.MANCA Plinio, International Maritime Law, Vol.l., str. 93
i sl.
66.MANCA Plinio, Commento alle convenzioni internazionali
marittime, I; 1974, p. 135 ss.
122
67.MATTHEWS P.B., Releasing Ships From Arrest Lloyd's
Maritime and Commercial Law Quarterly, 1983, 99
68.MAVROYANIS Panos D., Arrest of ships. 6, Lloyd's of London
Press Ltd., str. 15, Greece
69.McHOSE John C..INT.BAR ASSN., Maritime law, Vol.l.,Arrest
of ships, str. 89, United States
70.MCHUGO John & BEECH Susan, Arrest of ships. 4, Lloyd's of
London Press Ltd., str. 53, Oman
71.MOLONEY G.John,INT.BAR ASSN.,Baritime law, Vol.l.,Arrest
of ships, str. 51, Ireland
72.MORDIGLIA, La Convenzione di Bruxelles 20 Kaggio 1952 sul
Sequestro Conder-vaivo di Navi a la sisa recente entrata
in vigore in Italia, 1981, Dir.ttar., 133.
73.NASCHIT2 Peter Gad,INT.BAK ASSN.,Maritime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 55, Israel
74.NUOVISSIMO DIGESTO ITALIANO.Vol.XVII, "Seqvestro"
75.PANAGOUPOLS P.C.,INT.BAR ASSN.,Maritime law, Vol.1.,Arrest
of ships, str. 47, Greece
76.PASANISI E., II progetto di convenzione intemazionale per
1'unificaLZione delle regole in materia di sequestro di
navi. Dir.Mar. 1952, 316
77.PHILIP Allan, Arrest of ships. 6, Lloyd's of London Press
Ltd*, str. l, Denmark
78.PONTAVICE du, Le Statut des Navires, 1976
79.POTTS T.H.A.,INT.BAR ASSN.,Maritime law, Vol.l.,Arrest
of ships, str. 67,Singapore
80.PRICE Richard & HOWELL David, Arrest of ships. 6, Lloyd's
of London Press Ltd., str. 69, Kuvait
81.PRICE Richard & PERRIN Christopher, Arrest of ships. 5,
Lloyd's of London Press Ltd., str. 43, Saudi Arabia
82.PRICE Kichard & VHELAN James, Arrest of ships. 6, Lloyd's
of London Press Ltd., str. 79, Quatar
83.PROTETTI Etore, Il sequestro civile, Mapoli 1982
84.REIN Alex. INT.BAR ASSN.,Maritime law, Vol.l.,Arrest of
ships, str. 63 , Norvay
85.RIGHETTI E., Note in tema di notificazione del
provedimento di sequestro di nave, Dir. mar. 1988, 214
86.RIPERT, Les Conventions de Bruxelles du 10 Mai 1952 sur 1'
unification du Droit Maritime, 1952, DMF, 343 , 354
87.RODIERE, Le Navire, 1980
88.ROMLOV,Robert,INT.BAR ASSN.,Maritiine law, Vol.l.,Arrest
of ships, str. 81, Sueden
89.ROSSI P., Appunti in tema di revoca di sequestro
conservativo di nave e di aeromobile, Trasporti, 1983,
57.
90.RUŠINOVIĆ Dušanka, Postupak osiguranja privremenom mjerom
zaustavljanja broda, UPP 1-2 ( 125-126) str. 23
91.SALDANHA Vinston: Arrest of ships, 2,Lloyd's of
London Press Ltd.,London 1986: India, str.72
92.SAMPSON D.H.,INT.BAR ASSN.,Karitime law, Vol.l.,Arrest of
ships, str. 73, South Afrika
123
93.SASEGBON Fola, Arrest of ships. 4, Lloyd's of London Press
Ltd., str. 13, Nigeria
94.SCAGLIONI Alfredo, II sequestro nel processo civile,
Milano 1969
95.SCHLICHTING M.P., The Arrest of ships in German and South
African Law, Frankfurt a/M, 1991.
96.SOEHEING Kay,: Arrest of ships.l,Lloyd's of London Press
Ltd.,1985,str.51, The Federal Republic of Germany
97.SOLVENI, Sequestro conservativo di nave. Fideiussione
bancaria a garanzia del credito e procedimento per la
convalida del sequestro, Dir. Mar. It. 1974, str. 361
98.TABBUSH S.J., Arrest of Ships Ovned by Cbarterers,
Lloyd's Maritime and Commercial Law Quarterly, 1982, 585
99.TASSEL , Saisie Conservatoire du Navire, Jurisclasseur de
Droit Commercial, Issue No. 1105, 1, 1967, p.ll, No.73.
100.TETLEY Villiam, Maritime Liens and Claims, 1985
101.THEUNIS Jan, Arrest of ships-2,Lloyd's of London Press
Ltd.,London 1986, Belgium, str.l
102.TRIVA Prof. Dr. Siniša: Izvršenje i osiguranje na
brodovima. Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu, 1973,
str.279
103.TRIVA-BELAJEC-DIKA, Sudsko izvršno pravo, Zagreb, 1980,
104.VAN DEN BOSCH & LILAR, Les Conventions Internationales de
Bruxelles du 10 mai 1952 pour l'unification de certaines
regles relatives a la competance penale et civile en
matiere d' abordage et en matiere de saisie conservatoire
des navires, UNIDROIT,1952, p.340 ss.
105.VERDE Filippo, II sequestro nella giurisprudenza, Padova
1975
106.VIALARD, La saisie conservatoire du navire pour dettes
de 1'affreteur a temps, 1985 DMF, 579, 581
107.VILLENEAU Jacgues, INT.BAR ASSN.,Maritime law,
Vol.l.,Arrest of ships, str. 31, France
108.VINCENZINI Enrico, Brevi note in tema di revoca di
sequestro conservativo di nave, Dir. Mar., 1987, str.
389
109.VINCENZINI Enrico, Il sequestro conservativo di nave
straniera, 1988,
110.VINCENZINI E., Sequestro conservativo di nave di
proprieta di stato estero, legge 15 luglio 1926, n. 1263
e principio internazionale di immunita ristretta, Dir.
mar. 1988, 1182
112.VUJOVIĆ Veljko: Referat za savjetovanje
privrednih sudova u pomorskim sporovima, Opatija
11.2.1988
113.VUN-PING Kav, Arrest of ships. 4, Lloyd's of London Press
Ltd., str. l, China
114.CMI Bulletin, No. 105.
115.Comite' Maritime International, XXXIII Int. Conference,
Lisbon 1985, Documents.
116.Report of the CMI on the Draft Revision of the Int.
124
Convention for the Unification of Certain Rules Relating
to the Arrest of Sea-going Ships, Brussels, 10 may 1992,
CMI XXXIII, Int. Conference,Lisbon 1985.
125