NEFORMALNO OBRAZOVANJE, KULTURA, SPORT I RODNA RAVNOPRAVNOSTAUTORICE: NAIDA FERIZOVIĆ I TAMARA VUJINOVIĆ
JAVNA POLITIKA
UVOD
Rodno osviještena politika je uključivanje rodne perspektive u
svaku fazu političkog procesa – planiranje, provedbu, praćenje i
evaluaciju – u svrhu promicanja ravnopravnosti žena i muškaraca.
To znači procjenu utjecaja političkih mjera na život i položaj kako
žena tako i muškaraca – i preuzimanje odgovornosti da ih se po po-
trebi preispita. Ovo je način da se rodna ravnopravnost učini konk-
retnom realnošću u životu žena i muškaraca stvaranjem prostora za
svakoga, kako unutar institucija, tako i u zajednicama – da se dopri-
nese procesu oblikovanja zajedničke vizije održivoga humanoga
razvoja i njegovoga provođenja u stvarnosti. Rodno osviještena
politika dovodi iskustvo, znanje i interese i žena i muškaraca na istu
razinu važnosti. Institucije i organizacije možda će trebati promijen-
iti ciljeve, strategije i aktivnosti kako bi i žene i muškarci sudjelovali
u razvojnim procesima i imali koristi od njih.
Cilj ove javne politike je uključivanje žena, muškaraca, djece i mla-
dih u obrazovanje, kulturno djelovanje i sport. S obzirom da je ovo
rodno osviještena politika, njen cilj je prije svega preobrazba ner-
avnopravnih društvenih i institucionalnih struktura u ravnopravne i
pravedne strukture i za muškarce i za žene, a time i iskorjenjivanje
1
2016. GODINA
diskriminacije na osnovu pripadnosti pojedinom rodu. Fokus ove
javne politike je na neformalnom obrazovanju, kulturi i sportu u lo-
kalnoj zajednici, odnosno na učešću muškaraca i žena, dječaka i
djevojčica u tim aspektima društva i lokalne zajednice.
Uzimajući u obzir što se podrazumijeva pod neformalnim učen-
jem/obrazovanjem, cilj nam je ukazati na važnost promovisanja
neformalnog i cjeloživotnog oblika učenja putem različitih oblika
edukacija, seminara, kurseva, između ostalog, uz podršku društa-
va i organizacija koje nisu nužno vezane za institucije formalnog
obrazovanja. S obzirom da su kultura i sport usko vezani za oblast
obrazovanja, kako formalnog, tako i neformalnog, cilj ove politike je
također upozoriti na važnost kulturnog i sportskog aspekta života,
te njihova razvoja i očuvanja. Osnovne odlike sporta su timski duh,
solidarnost i poštena igra što ga čini pozitivnim faktorom lokalne
zajednice, a osim toga važan je i zbog promicanja tjelesnog i men-
talnog
zdravlja zajednice, što pridonosi rastu i razvoju lokalne zajednice
i spaja ljude. Oblast kulture važna je za društveni i kulturni, ali i za
ekonomski razvoj lokalne zajednice. Ulaganje u kulturu i neprestani
rad na njezinom očuvanju i razvoju, te ravnomjerno uključivanje
svih stanovnika i stanovnica lokalne zajednice u njezin rad, ključni
su za unaprijeđenje kulturne i ekonomske infrastrukture zajednice.
1. Šta je neformalno obrazovanje?
Europska komisija (2001) definira neformalno obrazovanje/učenje
kao:
„Učenje, koje se ne odvija u obrazovnim ustanovama ili srednjim
2
strukovnim školama, i za koje se obično ne dobija certifikat. Is-
tovremeno je sistematično (u pogledu ciljeva, trajanja i sredstava
učenja). Sa stajališta učenika/ice usmjereno je ka izvesnom cilju“1
Neformalno učenje je nezavisno od obrazovnih institucija. Među-
tim, i takvom obliku obrazovanja/učenja je potrebna struktura. St-
jecanje znanja se događa vrlo svjesno, pri čemu učenik/učenica
ostvaruju neki cilj učenja.
Neformalno obrazovanje nudi mnoštvo programa edukacije, koji se
mogu svrstati u dvije široke kategorije:
Obrazovni program (za sticanje različitih znanja i vještina)
Programi koji se tiču vaspitanja (učenje stavova i pozitivnih
životnih vrijednosti)
Ovi programi namijenjeni su najrazličitijim ciljnim grupama:
Za neke osobe ono može biti jedino moguće, i jedino dos-
tupno obrazovanje, jer su im, iz raznih razloga, vrata formal-
nog, institucionalnog obrazovanja zatvorena (npr. imi-
granti, različite marginalizirane i manjinske društvene grupe
i sl.)
Odraslima, pri čemu ga određujemo kao učenje i osposo-
bljavanje odraslih za rad, život, društvene aktivnosti, koje
ne podliježu direktno standardizaciji i strogim postupcima
verifikacije.
Mladima, u omladinskim klubovima, nevladinim organizaci-
jama, u slobodnim aktivnostima poslije škole, na ulicama i sl.1) Europska komisija (2001): Saopštenje komisije: Stvoriti europski prostor za cjeloživotno učenje str.33
3
Roditeljima, radi lakšeg snalaženja u novoj životnoj ulozi.2
2. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA
Neformalno obrazovanje
Iako je formalno obrazovanje još uvijek vodeći oblik učenja i st-
jecanja profesionalnih kvalifikacija i životnih vještina, neformalno
i informalno učenje godinama su sve prisutniji na globalnom i lo-
kalnom nivou društva. Da bi naglasili razliku između neformalnog i
informalnog obrazovanja, u nastavku dajemo definiciju informalnog
obrazovanja: „Učenje koje se odvija u svakodnevnom životu,
na radnom mjestu, u obiteljskom krugu, ili u slobodno vrijeme. Ono
nije (u smislu ciljeva učenja,vremena ili poticaja učenja) strukturira-
no, i u pravilu ne vodi ka certificiranju. Informalno učenje može biti
ciljano, ali je u većini slučajeva nenamjerno/nesvjesno.“ 3 Osnovna
razlika između neformalnog i informalnog obrazovanja je u tome
što neformalno obrazovanje, iako se ne odvija u obrazovnim usta-
novama, ima strukturu i cilj učenja, dok se informalno obrazovanje
ili tzv. životno učenje odvija nesvjesno.
Razlog sve češćoj prisutnosti neformalnog i informalnog učenja
u društvu jeste što su građani i građanke prepoznali neophod-
nost usavršavanja kroz cijeli život, odnosno, shvatili su neospor-
nu važnost cjeloživotnog učenja. Konceptom cjeloživotnog učenja
obuhvaćeno je formalno, neformalno i informalno obrazovanje. Iako
se u našem društvu i lokalnim zajednicama sve više budi svijest i
spoznaje važnost cjeloživotnog učenja, uz sport i kulturu, ove kom-
ponente društva suočavaju se s određenim problemima, počevši
2) Marjanović, M. i ostali.; Neformalno obrazovanje: Nevidljiva snaga društva; Beograd, 2003, str 10 i 11.3) Europska komisija, 2001, str 35.
4
od formalnog, institucionalnog obrazovanja.
Jedan od važnijih problema u formalnom obrazovanju jeste posto-
janje nesrazmjera u obrazovanju žena i muškaraca, dječaka i dje-
vojčica. Iako prema zakonskim propisima koji se odnose na oblast
obrazovanja u Bosni i Hercegovini ne postoji diskriminacija na osn-
ovu spola, rezultati u praksi pokazuju drugačije. Prema konstataci-
jama iz Gender akcionog plana za BiH, „generalno, veći broj dječa-
ka završava osnovno i srednje obrazovanje, dok je broj djevojaka
koje diplomiraju na fakultetima veći od broja dječaka. Ipak, broj
muškaraca magistara nauka i specijalista, te doktora nauka veći je
od broja žena s ovim zvanjima.“ 4 Nadalje, postoji razlika u obra-
zovanju žena i muškaraca u odnosu na sredinu u kojoj žive, tako
da postoji jaz u obrazovanju između žena iz urbanih, suburbanih i
ruralnih sredina.
Spolna segregacija u obrazovanju također je prisutna, tako da žene
dominiraju u društvenim i medicinskim, a muškarci u tehničkim
oblastima obrazovanja. Na području Bosne i Hercegovine prisutna
je i diskriminacija romske manjine, odnosno postojanje neadek-
vatne obuhvaćenosti obrazovanjem, što rezultira visokom stopom
nepismenosti i malom stopom obuhvaćenosti ove populacije os-
novnim, srednjim i visokim obrazovanjem.5
Iako je u teoriji neformalno obrazovanje namijenjeno svima koji žele
učiti i usavršavati se, ono je prije svega od velike pomoći određen-
im društvenim skupinama, obično skupini ljudi koji su na neki način
marginalizirani. Stoga kažemo da je neformalno obrazovanje usko
vezano s pojmom društvene ravnopravnosti, odnosno, davanje jed-
4) Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine za period 2013 - 2017.godina, str. 9.5) Ibidem. str.10
5
nakih mogućnosti svima. Kao što je već spomenuto, postoje razlike
u pristupu formalnom obrazovanju žena i muškaraca, a naročito
onih koji dolaze iz ruralnih sredina. Različito tretiranje se ogleda pri-
je svega u oblasti obrazovanja i zapošljavanja, i upravo neformalno
obrazovanje ima za cilj da smanji taj prisutni jaz i pomogne pri ost-
varivanju života i zaposlenja u gradskim i ruralnim područjima. Nad-
alje, u Bosni i Hercegovini postoji generalni problem koji se ogleda
u tome što obrazovni sistem nije prilagođen potrebama tržišta. Taj
problem se ogleda i u marginaliziranju neformalnog obrazovanja
odraslih.“ Od aktivnosti cjeloživotnog učenja, najzastupljenija je
obuka i obrazovanje odraslih. Ona se obavlja u redovitim stručnim
školama, prema Nastavnim planovima i programima preuzetim iz
formalnog obrazovanja, s istom metodologijom rada kao i za re-
dovito školovanje u stručnim školama.“6 Također, kada govorimo o
neformalnom obrazovanju odraslih, bitno je naglasiti da u Bosni i
Hercegovini postoje samo tri centra koja se bave dokvalifikacijom i
prekvalifikacijom u BiH, u Bihaću, Sarajevu i Širokom Brijegu, što je
nedovoljno da bi se zadovoljile potrebe stanovnika i stanovnica za
tim vidom usavršavanja.
Nadalje, pojedine analize i istraživanja su ukazala na probleme koji
postoje u oblasti neformalnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini:
• mali je postotak diploma i certifikata koje izdaju organi-
zacije neformalnog obrazovanja svojim uspješnim polaz-
nicima, a koji su priznati;
• neformalno obrazovanje je nedovoljno razvijeno da bi
moglo odgovoriti modernim zahtjevima tržišta rada;
6 Kuka, E., Aktualno stanje neformalnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, Stručni rad, 2012.
6
• u nedovoljnoj mjeri je prisutno strateško planiranje u ne-
formalnom obrazovanju, što je uzrokom nedefiniranog i
neplanskog funkcioniranja.7
Ono što je bitno naglasiti jeste da pored formalnog obrazovanja,
našem društvu je potrebna i konstantna prisutnost promicanja ne-
formalnog ili cjeloživotnog učenja jer to pridonosi većoj mogućno-
sti zapošljavanja i konkurentnosti na tržištu rada te ekonomskom
rastu države.
Kultura i sport
Ustav Bosne i Hercegovine iako se u preambuli poziva na Međun-
arodne paktove o građanskim i političkim pravima, odnosno o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i Deklaraciju o
pravima nacionalnih manjina, u svom sadržaju ne spominje područ-
je kulture, kao područje od posebnog interesa za državu Bosnu i
Hercegovinu. „Pri tome valja naglasiti kako je člankom 15. Međun-
arodnog pakta o građanskim, socijalnim i kulturnim pravima (koji se
nalazi u popisu Aneksa 1. Ustava BiH) jasno priznato pravo svakog
građanina na sudjelovanje u kulturnom životu, uživanje pogodno-
sti znanstvenog napretka i njegove primjene, te koristi od zaštite
moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz bilo kojeg znanst-
venog, književnog ili umjetničkog djela kojega je osoba autor.“8
Sport predstavlja važnu javnu društvenu djelatnost, koja ima važan
utjecaj na psihofizičko zdravlje osobe. Prema istraživanju Komisije
za mlade pri Vijeću ministara BiH, svaka druga djevojka/žena i svaki
treći muškarac se ne bavi rekreativnim aktivnostima. U navedenom
7 Ibidem, str 7. i 8.8 Završni izvještaj:GAP analiza Zakonodavstva Bosne i Hercegovine u području kulture, 2012, str.12
7
istraživanju se navodi: “45% mladih se uopće ne bavi rekreativnim
aktivnostima koje
bi vodile održavanju tjelesne kondicije i očuvanju zdravlja, a isto
toliko njih se bavi aktivnostima barem jedanput sedmično. Ostali
upražnjavaju ovakve aktivnosti jednom dnevno (13%), jedanput do
tri puta sedmično (28%) ili rjeđe (13%). Procenat neaktivnih je znača-
jno veći kada su u pitanju žene (56%) nego muškarci (33%)”.9 Kad
govorimo o stanju sportskih objekata u našoj državi, sa sigurnošću
možemo reći da je većina objekata u lošem stanju i zapuštena. To
svakako umanjuje mogućnost bavljenja naših građana i građanki
profesionalnim i vrhunskim sportom, a također sprječava i uspješan
razvoj sporta u našoj državi i lokalnim zajednicama.
Analizirajući stanje kulture i sporta, primijećene su brojne sla-
bosti kao što su: kolektivna nebriga za kulturnim naslijeđem i
sportskim objektima, nepostojanje dovoljnog kadrovskog potenci-
jala za sistemsko bavljenje problemom, politizacija kadrova, nere-
dovno i nedovoljno izdvajanje sredstava u općinskom budžetu,
neprilagođenost i nepostojanje objekata, nizak stepen kvalite-
ta kulturnih i sportskih manifestacija, povećan broj manifestaci-
ja zabavnog u odnosu na kulturni karakter, značajan broj neafir-
misanih/nevalorizovanih lokaliteta kulturno-historijskog naslijeđa,
nedostatak takmičarskih manifestacija, loša stimulacija kulturnih
stvaralaca, nedovoljna fabrikacija i afirmacija kulturnih proizvoda,
slab PR kulturnih i sportskih subjekata itd. Nezanemariv problem
kojem se treba posvetiti posebna pažnja je zaštita kulturno-histori-
jskog naslijeđa. Rješenje se zasniva na očuvanju i zaštiti svih oblika
naslijeđa od kojih je najveći dio onih koji spadaju u tradicionalne
9) Strategija razvoja sporta u BiH 2010-2014, 2010, str.9 i 10.
8
kulturno-umjetničke forme i manifestacije. Pristup njihovoj zaštiti i
očuvanju ovisi od prirode ovih dobara, ali svaki od njih ima za cilj
sačuvati njihovu autentičnost, odnosno izvornost.
3. INSTITUCIONALNI MEHANIZMI
Prema članu 8. Zakona o načelima lokalne samouprave Feder-
acije Bosne i Hercegovine, u vlastite nadležnosti jedinice lokalne
samouprave spada i:
- osnivanje, upravljanje, unaprjeđenje i financiranje ustanova i grad-
nja objekata za zadovoljavanje potreba stanovništva u djelatnosti
kulture i sporta;
- ocjenjivanje rada ustanova i kvalitete usluga u djelatnosti zdravst-
va, socijalne zaštite, obrazovanja, kulture i sporta, te osiguravanje
financijskih sredstava za unaprjeđenje njihovoga rada i kvalitete
usluga, sukladno potrebama stanovništva i mogućnostima jedinice
lokalne samouprave.
Nadalje, Bosna i Hercegovina je „ zajedno s ostalim zemljama Ju-
goistočne Evrope, potpisnik Memoranduma o cjeloživotnom učen-
ju. Potpisivanjem Memoranduma, Bosna i Hercegovina
je preuzela obveze u oblasti cjeloživotnog učenja, gdje stoji da će
strane surađivati na podizanju općeg i srednjeg stručnog obrazo-
vanja, uključujući i neformalno obrazovanje.“10
Vijeće ministara je 2014. godine donijelo Odluku o usvajan-
ju strateške platforme razvoja obrazovanja odraslih u kontekstu
cjeloživotnog učenja u Bosni i Hercegovini za period 2014-2020.
10) Kuka, E., Aktualno stanje neformalnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, Stručni rad, 2012, str. 3
9
Prema čl.1, stavovima 1, 2 i 3 ove Odluke, Strateška platforma usvo-
jena ovom odlukom
predstavlja pravni okvir i osnov za djelovanje i saradnju nadležnih
organa, institucija, organizacija i pojedinaca na svim nivoima vlas-
ti u Bosni i Hercegovini, na planu usvajanja i pune implementaci-
je neophodnih strateških i/ili drugih razvojnih dokumenata o i u
vezi s obrazovanjem odraslih. Strateškom platformom se utvrđuju
globalni pravci razvoja obrazovanja odraslih u Bosni i Hercego-
vini, za period 2014 - 2020. godina, kao zajednička platforma za
razvoj savremenih politika obrazovanja odraslih u Bosni i Herce-
govini, zasnovanih na konceptu cjeloživotnog učenja. Strateška
platforma uspostavlja osnovu za sistemski međusektorski pristup
strateškom planiranju razvoja obrazovanja odraslih u Bosni i Her-
cegovini i inicira neophodne reformske procese u ovoj oblasti koji
treba da doprinesu većoj konkurentnosti na tržištu znanja i rada,
povećanoj mobilnosti i profesionalnoj fleksibilnosti pojedinca, te
društveno-ekonomskoj revitalizaciji.
Također, u Bosni i Hercegovini postoji i Zakon o principima obrazo-
vanja odraslih u Federaciji Bosne i Hercegovine, dok je u Republici
Srpskoj 2009. godine donesen Zakon o obrazovanju odraslih, čime
se uređuje obrazovanje i cjeloživotno učenje odraslih.
4. PREPORUKE
Neformalno obrazovanje
- kroz redovna budžetska izdvajanja osposobljavati organizacije
koje se bave neformalnim obrazovanjem, a kako bi implemen-
tirale aktivnosti osposobljavanja za zapošljavanje ljudi (dokval-
10
ifikaciju, prekvalifikaciju, stručno usavršavanje, stjecanje novih
znanja i vještina);
- u skladu sa postojećom zakonskom regulativom na entitetskom
nivou definirati standarde i kriterije koje moraju zadovoljiti or-
ganizacije civilnog društva koje nude različite programe nefor-
malnog obrazovanja, a koje su korisnici/e budžetskih sredstava
općine;
- identificirati teže zapošljive kategorije stanovništva i organizo-
vati programe neformalnog obrazovanja;
- poticati saradnju organizacija civilnog društva i poslodavaca sa
ciljem realizacije zajedničkih programa neformalnog obrazo-
vanja;
- raditi na povećanju svijesti stanovništva o ulozi i značaju nefor-
malnog obrazovanja, kao i o uključenosti svih društvenih part-
nera u datom procesu;
- kroz budžete lokalnih zajednica podržati programe neformal-
nog obrazovanja u skladu sa potrebama tržišta rada;
- osnivanje Centra za zdravo djetinjstvo koji bi svoje djelovanje usmjerio na konkretne radionice i vršnjačku edukaciju s ciljem prevencije i rješavanja problema nasilja među djecom.
Kultura
- Izraditi startegiju razvoja kulture za svaku lokalnu zajednicu;
- Analizirati poslovanje svih javnih ustanova i udruženja iz
oblasti kulture kako bi se spriječili budući gubici i nenam-
jensko trošenje budžetskih sredstava;11
- Održavati neformalne kulturne radionice za učeničku pop-
ulaciju;
- Promovirati kulturu putem lokalnih medija;
- Sanirati i adaptirati prostore domova kulture i postojećih bib-
lioteka;
- Obnoviti i opremiti kulturne ustanove;
- Budžetskim sredstvima podržati organizacije koje rade na
promicanju kulture i pružaju kulturne sadržaje.
Sport
- Izraditi strategiju razvoja sporta za svaku lokalnu zajednicu,
čiji će sastavni dio biti plan povećanja i redovnih izdvajanja
budžetskih sredstava za potrebe implementacije strategije
i realizacije projekata u oblasti sporta;
- Analizirati poslovanje svih javnih ustanova i udruženja iz
oblasti sporta kako bi se spriječili budući gubici i nenam-
jensko trošenje budžetskih sredstava;
- Provođenje kampanje koja će imati za cilj promociju zdravih
stilova života u kojima dominira redovna fizička aktivnost;
- Stvaranje uvjeta za permanentno stručno usavršavan-
je kadrova za realizaciju sistema „Sporta za sve“, a ko-
jim bi se radilo na promociji i podizanju svijesti javnosti o
važnosti sporta i uključivanju građanki i građana u sports-
ko-rekreativne aktivnosti;
12
- Osigurati besplatno treniranje sve djece u lokalnim klubovi-
ma koje finansira općina;
- Subvencioniranje troškova treniranja djece u lokalnim klubo-
vima koje ne finansira općina;
- Organizovati sportska takmičenja za mlade i sportske
klubove;
- Subvencionirati odlaske učenika na kulturne i sportske man-
ifestacije;
- Sanirati postojeće i izgraditi nove sportske objekate kroz
javno privatno partnerstvo;
- Dati podršku lokalnim sportskim klubovima;
- Dati finansijsku podršku pripremnim treninzima za državna,
međunarodna takmičenja sportistima i sportskim klubovima
sa područja općine (besplatno treniranje ako se odvija na
području općine ili finasiranje treninga izvan općine).
13
LITERATURA:
1. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegov-
ine; dostupno na: www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2006/zakoni/
34bos.htm
2. Europska komisija: Saopćenje komisije: Stvoriti europski prostor za
cjeloživotno učenje. 2001.
Dostupno na: http://www.mladi.org/.../informalno%20i%20neformal-
no%20uenje.pdf
3. Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine za period 2013.-2017.godi-
na, 2013. Dostupno na:http://www.alvrs.com/v1/media/djcatalog/Gen-
der%20akcioni%20plan%20za%20BiH%202013.%20-%202017.%20go-
dine.pdf
4. Analiza situacije: Izvještaj o stanju ravnopravnosti spolova u Bosni i Her-
cegovini, 2009.Dostupno na:
http://www.unicef.org/bih/ba/Izvjestaj_o_stanju_ravnopravnosti_
polova_u_BiH.pdf
5. Završni izvještaj: GAP analiza Zakonodavstva Bosne i Hercegovine u po-
dručju kulture, 2012. Dostupno na:
http://www.cultureshutdown.net/wp-content/uploads/2012/07/GAP-
ANALIZA-KULTURE-BIH-ZZ.pdf
6. Strategija razvoja sporta u BiH 2010-2014, 2010, dostupno na:
http://www.ada.gov.ba/dokumenti/ostali/strategija_razvoja_sporta.pdf
7. Izborni program SDP BiH
8. Marjanović, M. i ostali.; Neformalno obrazovanje: Nevidljiva snaga društ-
va; Beograd, 2003, Dostupno na: http://www.hajdeda.org.rs/08_down-
load/nfo/neformalno_obrazovanje_web.pdf
14
9. Odluku o usvajanju strateške platforme razvoja obrazovanja odraslih u
kontekstu cjeloživotnog učenja u Bosni i Hercegovini za period 2014-
2020., Dostupno na: https://www.ilo.org/dyn/natlex/docs/ELECTRON-
IC/99393/118628/F1893753487/BIH-2014-M-99393.pdf
10. Kuka, E., Aktualno stanje neformalnog obrazovanja u Bosni i Hercegovi-
ni, Stručni rad, 2012, Dostupno na:http://hrcak.srce.hr/95820
15