KOPNENI EKOSUSTAVI I BIOMI4. razred gimnazije

Predmet: Biologija

Profesor: Antonija Jurčić

Gimnazija Ljubuški

KOPNENI BIOMI

• Na kopnene ekosustave znatno utječu abiotički čimbenici okoliša (temperatura, svjetlo, vlaga, oborine, tlak, vjetar)

• Glavni kopneni biomi su:•Tropske vlažne šume

•Bjelogorične šume umjerenog pojasa

•Tajge

•Tundre

•Travnjaci

•Makije

•Pustinje

BIOMI

• Biomi su velika geografska područja unutar kojih se nalaze skupine ekosustava

• Granice bioma su određene:• Geografskom širinom

• Nadmorskom visinom

• Priroda bioma ovisi o:• Reljefu

• Klimatskim uvjetima

• U pojedinim biomima mogu se naći vrlo različite biljne (fitocenoza) i životinjske (zoocenoza) zajednice prilagođene uvjetima okoliša

• Različite biocenoze se pravilno izmjenjuju u horizontalnom i vertikalnom smjeru

Ekolozi razlikuju 8 velikih

bioma i nekoliko manjih!

BIOMI S OBZIROM NA KOLIČINU PADALINA I TEMPERATURU

➢ Usporedimo li biome s

temperaturom i količinom

oborina, uvidjet ćemo

određenu pravilnost

Biomi Prosječna godišnja

temperatura

Prosječne godišnje

padaline

Tlo Vegetacija Karakteristične

životinje

Tundra Od -26 °C do 12°C (polarna klima)

< 250 mm Vlažno, trajno smrznut sloj tla, malo hranjivih tvari;

blago kiseo

Mahovine, lišajevi, trave,

malo drvenastih biljaka

Guska, sob, snježna sova,

arktička lisica, polarni

medvjed

Tajga Od -10 °C do 14 °C (planinska klima)

350 – 750 mm Malo hranjivih tvari; jako kiseo

Crnogorična vazdazelena

šuma

Zec, ris, vuk, medvjed,

jelen

Šume umjerenog

pojasa

Od 6 °C do 28 °C

(kontinentalna klima)750 – 1250 mm Vlažno; umjerena

debljina površinskog sloja

tla i hranjivih tvari

Bjelogorična šuma i

grmlje ili crnogorična

vazdazelena šuma

Vjeverica, rakun, lisica,

jelen, vuk, medvjed

Tropska šuma Od 20 °C do 34 °C(vlažna topla klima)

2000 – 4000 mm Vlažno; tanak površinski sloj tla, malo hranjivih

tvari

Vazdazelena šuma i

grmlje

Majmun, zmija, gušter,

ptice, kukci

Travnjaci (stepe,

prerije, pampas)

Od 0 °C do 25 °C

(topla kontinentalna

klima)

250 – 750 mm Dubok površinski sloj tla; vrlo bogato hranjivim

tvarima

Visoke trave na vlažnom

a niske trave na sušnom

području

Bizon

Savana Od 16 °C do 34 °C(topla, umjerena

klima)

750 – 1500 mm Sušan, tanak površinski sloj šupljikava tla; malo

hranjivih tvari

Visoke trave i raštrkano

drveće

Slon, žirafa, zebra,

gazela, gnu, antilopa, lav

Makija i šikara Od 10 °C do 18 °C (mediteranska klima)

< 250 mm Stijene, tanak površinski sloj tla; malo hranjivih

tvari

Vazdazeleno grmlje i

nisko drveće

Kukci, glodavci, gušteri,

zmije, jeleni

Pustinja Od 7 °C do 38 °C(suha, topla klima)

< 250 mm Sušno, većinom pjeskovito tlo; malo hranjivih tvari

Sukulentno bilje i

raštrkana trava

Pustinjski miš, zmije, pauci

TUNDRA• Zaleđena ravnica pod nazivom tundra okružuje vrh sjeverne hemisfere

• Karakteriziraju je mahovine i šaševima bogate močvare

• Vegetacija, slična arktičkoj tundri javlja se na velikim nadmorskim visinama, na planinama širom svijeta, a naziva se alpska tundra

• I alpsku i arktičku tundru karakteriziraju niska temperatura, kratka vegetacijska sezona i mala količina oborina

• Od biljaka su česti sitnolisni, zimzeleni i na hladnoću otporni patuljasti grmovi (borovica, breza, erikaceje i niske vrbe)

• Raznolikost faune je mala

• Beskralješnjaci su uglavnom vezani za površinu tla, te biljni pokrov

• Na tlu i u tlu tundri mogu se naći neki maločetinaši, beskrilni kukci, dvokrilci

• Kukci su u velikoj mjeri prisutni ljeti, a osobito su brojni komarci

• Dominantni kralješnjaci su biljojedi (glodavci poput leminga, soba, losa, mošusnog goveda, arktičkoga zeca)

• Herbivornih je ptica vrlo malo, česte su, primjerice, alpska snježnica te neke vrste gusaka

• Glavni predatori su vuk, arktička lisica, bijeli medvjed, bijela sova i pomornici

• Mnoge migratorne vrste ptica hrane se kukcima

• U alpskim tundrama, proširene su u Euroaziji, razne vrste ovaca i koza: muflon, planinska divokoza, alpski kozorog

TRAVNJACI (TRAVNJACI UMJERENOG POJASA)• Travnjaci umjerenog pojasa u prošlosti su pokrivali otprilike 42 % kopna na Zemlji, a danas travnjačka vegetacija čini manje od 12 % Zemljine površine

• Većina je pretvorena u obradive površine ili pašnjake

• Travnjaci se nalaze na ravnom terenu, a obilježavaju ih životinje koje pasu ili kopaju nastambe pod zemljom

• Biljne vrste koje naseljavaju travnjake su trave, ali pojavljuju se i mnoge mahunarke, te glavočike

• U različitim dijelovima svijeta ove travnjake nazivaju različitim imenima:• 1. Stepa je naziv za travnjake umjerenoga pojasa u Europi

• 2. Prerija je naziv za travnjake umjerenoga pojasa u Sjevernoj Americi

• 3. Pampa je naziv za travnjake umjerenoga pojasa u Južnoj Americi

• Spomenuti tipovi travnjaka razlikuju se međusobno, dakako, sastavom biljnih i životinjskih vrsta

TRAVNJACI (TROPSKI TRAVNJACI)• Tropski travnjaci najčešće su poznati pod imenom savana

• Važno je napomenuti da savanu uvijek sačinjava travnjačka vegetacija, a drvenaste biljke pojavljuju se u većem ili manjem broju

• Vlažnost, obilnost i raspored padalina te sastav tla određuju pojavu drvenaste vegetacije

• Uglavnom su to biljke kratkoga životnoga vijeka (nekoliko desetljeća), izuzev afričkoga baobaba

• Savana pokriva najveći dio srednje i južne Afrike, zapadnu Indiju, sjevernu Australiju, velik dio sjeverozapadnog Brazila, Kolumbiju i Venecuelu te jedan dio Malezije

• Savane su podložne povremenim požarima, pa je stoga vegetacija prilagođena ovim izazovima

• Afričke savane imaju mnoštvo velikih preživača: slon, zebra, žirafa, razne antilope i gazele, nosorozi. Iako su lako uočljivi i relativno veliki, ovi biljojedi konzumiraju samo 10 % primarne proizvodnje nastale u savanama

• Sitni biljojedni beskralješnjaci, ali i detritivorni termiti glavni su potrošači biljne biomase, osobito u afričkim savanama

MEDITERANSKA VEGETACIJA• Grmolika vegetacija je u suhim ili polusuhim područjima svijeta klimazonalna

• U pet mjesta na svijetu koja leže između 32° i 40° sjeverno i južno od ekvatora, nalaze se područja s mediteranskom klimom: Kalifornija, središnji Čile, Sredozemlje, vrh Afrike, te sjeverozapadna i sjeveroistočna Australija

• U tim područjima raste posebna vegetacija koja se naziva mediteranska vegetacija

• U Sredozemlju, u dugo naseljenim krajevima, gdje već tisućljećima djeluje erozija, šuma je pretvorena u zimzelenu šikaru tzv. makiju ili čak u kamenjar s niskim grmovima (garig)

• Makija, dakle, nastaje degradacijom šumske zajednice koju u ovom području sačinjavaju hrast crnika, plutnjak i oštrika, te maslina i rogač

• Priključuju im se razni sredozemni borovi — pinija i alepski bor

• U zajednicama makije i gariga pojavljuju se i brojni zimzeleni grmovi (borovica, planika, štipavac) te penjačice

• Od sisavaca možemo spomenuti čaglja i divljeg kunića

• U našem priobalnom području obitava mnoštvo endemičnih guštera

• U umjerenom se pojasu grmolika vegetacija i šikara razvijaju na mjestima gdje je došlo do degradacije šuma

• Biljni sastav ovakvih šikara je promjenjiv, a od faune mogu se pronaći vrste koje žive u rubnim područjima, ali i specifične baš za ovakav ekološki sustav

• U Europi, u zajednicama šikara i živica žive vrste ptica koje su posve ovisne o njima: grmuša pjenica, juričica, kos i žuta strnadica

PUSTINJE • Pustinje su rezultat djelovanja kretanja zračnih masa i reljefa

• Sve pustinje imaju nisku količinu vlage

• Druga bitna karakteristika je veliko dnevno kolebanje temperature: danju do +40 °C, noću oko 0 °C

• Kada pada, kiša je obično u obliku pljuskova, tako da većina vode ne stigne biti upijena u tlo, nego površinski otječe

• Postoje tople i hladne pustinje, vlažne i ekstremno suhe

• Najveća pustinja na svijetu je Sahara

• U pustinji se pojavljuju tri osnovna životna oblika biljaka:• 1. Jednogodišnje zeljaste biljke pojavljuju se samo u vrijeme veće vlažnosti, a iščezavaju s početkom suše

• 2. Višegodišnje kserofitske vrste — vrste s grmolikim i trnovitim habitusom; listovi su reducirani, a korijenje vrlo duboko usađeno

• 3. Sukulenti su sposobni akumulirati veće količine vode, a imaju relativno plitak korijen

• U pustinjama se mogu naći razne vrste životinja, koje su uglavnom aktivne noću: kornjaši skakavci, gušteri, zmije, ptice i sisavci

• Fauna ovisi o tipu pustinje i njezinom položaju.

TAJGA

• Najveća vegetacijska formacija na Zemlji je tajga

• To je pojas šuma četinjača koji se pojavljuje na sjevernoj hemisferi, a pokriva 11 % ukupne kopnene površine Zemlje

• Hladna je kontinentalna klima s velikim sezonskim varijacijama karakteristična za pojas tajgi

• Ljeta su kratka, hladna i vlažna, a zime duge i suhe; snježni se pokrivač dugo zadržava

• Zbog duge i hladne zime mnoge se životinje sele u južnije krajeve; to osobito vrijedi za velike sisavca i ptice

ŠUME UMJERENOG POJASA• Rasprostranjene su od nizina do planinskih visina, odnosno od toplih i suhih do hladnih i vlažnih staništa

• Uključuju vazdazelene šume četinjača i listopadne šume

• Vegetacija šume stvara svojevrsnu vertikalnu slojevitost, koja je karakteristika ekološkog sustava

• U pojedinim slojevima nalaze se staništa različite osvijetljenosti, vlage, temperature, strujanja vjetra i količine CO2

• Životinjski svijet je raznolik i ovisi o tipu šume

• Kao i u tajgama, većina životinja tijekom zime spava zimski san, a mnoge kopaju podzemne nastambe

• U florističkom smislu to su šume bukve i hrasta

• Najveća raznolikost živoga svijeta u šumi je na tlu i u sloju tla odmah ispod površine

ŠUME TROPSKOG POJASA• Tropska kišna šuma uglavnom je ograničena na ekvatorijalno područje, a obilježava je topla i vlažna klima tijekom cijele godine

• Najveća tropska šuma razvijena je u području rijeke Amazone u Južnoj Americi

• Tropske kišne šume pripadaju područjima s najvećom bioraznolikošću na Zemlji

• Broj drvenastih vrsta biljaka procjenjuje se u tisućama

• Tropska kišna šuma ima dobro izraženu vertikalnu slojevitost (oko 5 slojeva), a također i obilje epifita, penjačica i povijuša

• Općenito se smatra da u tropskim šumama raznih dijelova svijeta obitava nekoliko milijuna biljnih i životinjskih vrsta

• Druga značajna posebnost ovih područja je velik broj mutualističkih odnosa unutar biocenoze

• 98 do 99 % cvjetnica oprašuju životinje, dok se vrlo malo biljaka oprašuje vjetrom

• Oprašivači pripadaju različitim veličinskim i taksonomskim skupinama: ptice (kolibrići), sisavci (šišmiši) i kukci

VERTIKALNI RASPORED BIOCENOZA

• Na kopnu je vertikalna struktura uvjetovana biljkama

• Njihova visina, razgranatost, količina lišća određuju

temperaturu, količinu vlažnosti i svjetla u zajednici

• Biljke čine „kostur” zajednice, u koji se onda uklapaju

životinjske vrste

• Dobro razvijena šuma, primjerice, sadrži više „katova”

vegetacije

• Tako postoji: sloj visokoga drveća, niskoga drveća,

grmolike vegetacije, zeljastoga bilja, a površinu tla

prekriva mrtva organska tvar biljnog (otpalo lišće) ili

životinjskog porijekla

• Najvažniju ulogu u vezivanju energije imaju krošnje

drveća, koje u tropskom području mogu izrasti vrlo

visoko i imati više katova od šuma umjerenog pojasa

Slika 1. Vertikalni raspored biocenoza na kopnu

Vertikalni raspored biocenoza u

Hrvatskoj:

Hrastova šuma – bukova šuma –

miješana šuma bukve i jele –

pretplaninska bukova šuma

(smrekova šuma) – šuma klekovine

bora – planinska šikara – planinski

travnjaci (rudine)

RASPORED BIOCENOZA S OBZIROM NA GEOGRAFSKU ŠIRINU I NADMORSKU VISINU

• Povećanje geografske širine i

nadmorske visine podrazumijeva

sve ekstremnije prilike, te se stoga

sastav i izgled zajednica mijenjaju

• Ekološka niša je mjesto i položaj koji zauzima jedna vrsta u spletu međusobnih odnosa, posebno odnosa prehrane u životnoj zajednici, točnije njen funkcionalni položaj

• Areal je ukupan prostor na kojem je rasprostranjena neka vrsta

• Kozmopolit je vrsta koja ja rasprostranjena u različitim biomima (npr. lisica), dok su endemi vrste koje žive na ograničenom području (npr. velebitska degenija, čovječja ribica)

• Vegetaciju čine sve biljne zajednice nekog područja, a floru čine sve biljne vrste nekog područja (npr. flora otoka Krka, flora cijele Hrvatske)

• Fauna obuhvaća sve životinjske vrste nekog područja (npr. fauna Jadranskog mora)

• Relikti su biljne ili životinjske vrste koje su bile rasprostranjene u prošlim geološkim dobima, a na nekim su se područjima održale i do danas (npr. hrvatska sibireja koja je i endem i relikt)

• Fenološke pojave su periodično sezonske promjene kao što su seobe životinja, listanje i cvjetanje biljaka, opadanje lišća i drugo

• Fenološke promjene se očituju u sastavu, strukturi i izgledu biocenoza

SAMOSTALNI RAD

1. Definiraj i nabroji biome.

2. Usporedi šume umjerenog pojasa i tropske šume.

3. Objasni razliku između endema i relikta, i navedi primjere.

4. Što čini floru a što faunu?

5. Analiziraj i prosudi kako čovjek utječe na biocenoze.

LITERATURA

1. Lichtenthal, M., Bogut, I., Čerba, D., Marceljak Ilić, M., (2011), Biologija 4, Alfa, Zagreb

2. Springer, P. O., Papeš, D., Kalafatić, M., (2005), Biologija 4, Tisak, Zagreb