divlja kruška
DESCRIPTION
dTRANSCRIPT
Divlja kruška (Pyrus piraster) Wild Pear - Poire sauvage
Opis:
Divlja kruška je listopadno drvo, visoko do 20 m, sa širokom gustom krošnjom i kratkim,
dosta pravim masivnim stablom. Listovi su jajasto okruglasti, zašiljeni, na licu tamnozeleni i
sjajni, na naličju svetliji, po obodu talasasto naborani i sitno testerasti. cvetovi su beli sa
crvenim prašnim kesicama, pojedinačni ili u gronjastim cvastima. Cveta od aprila do maja,
istovremeno sa listanjem. Cvetanje jednog stabla traje 10-14 dana. Daje obilno nektara i
cvetnog praha. Zastupljena je u brojnim šumskim zajednicama, pojedinačna stabla se mogu
naći na južnim padinama planina i do 1500 mnv. Razmnožava se semenom
Upotreba:
Divlja kruška se koristi kao lekovita biljka i u voćarstvu kao podloga za kalemljenje plemenitih
sorti krušaka. Koristi se plod koji ulazi u sastav raznih voćnih i šumskih čajeva
Divlja kruška (Pirus amygdaliformis)
Proglašena je prirodnom rijetkošću kao pojedinačno stablo 1961. godine, a nalazi se na
području općine Selca na otoku Braču. Raste na nadmorskoj visini od cca 320 m. Visina
stabla iznosi 5 m , a prsni promjer 32 cm. Krošnja je kišobranasta, a promjer je 6m.
Pretpostavlja se da je stara više od 100 godina.
Ovo stablo kao sastavni element naših sredozemnih i susjednih toplijih područja predstavlja
ostatak ranijih bujnijih šuma potisnutih razornim djelovanjem čovjeka
DIVLJA KRUŠKA - Pyrus piraster
Drugi nazivi: divlja kruska .
Latinski naziv: Pyrus piraster .
Opis biljke: Divlja kruška je
listopadno drvo, visoko do 20 m, sa
širokom gustom krošnjom i kratkim,
dosta pravim masivnim stablom.
Listovi su jajasto okruglasti, zašiljeni,
na licu tamnozeleni i sjajni, na nalicju
svetliji, po obodu talasasto naborani i
sitno testerasti. cvetovi su beli sa
crvenim prašnim kesicama,
pojedinacni ili u gronjastim cvastima.
". . . . ,
Stanište: Cveta od aprila do maja, istovremeno sa listanjem. Cvetanje jednog stabla traje
10-14 dana. Daje obilno nektara i cvetnog praha. Zastupljena je u brojnim šumskim
zajednicama, pojedinacna stabla se mogu naci na južnim padinama planina i do 1500 mnva.
. .. .
Lekoviti deo biljke: Droga je zreo plod.
Lekovito delovanje: . : Divlja kruška se koristi kao lekovita biljka i u vocarstvu kao podloga
za kalemljenje plemenitih sorti krušaka. Koristi se plod koji ulazi u sastav raznih vocnih i
šumskih cajevaa .
Divlja kruška
Drugi nazivi: kruska
Latinski naziv: Pyrus piraster
Opis biljke: Divlja kruška je listopadno drvo, visoko
do 20 m, sa širokom gustom krošnjom i kratkim, dosta pravim masivnim stablom. Listovi su
jajasto okruglasti, zašiljeni, na licu tamnozeleni i sjajni, na nalicju svetliji, po obodu talasasto
naborani i sitno testerasti. cvetovi su beli sa crvenim prašnim kesicama, pojedinacni ili u
gronjastim cvastima.
Stanište: Cveta od aprila do maja, istovremeno sa listanjem. Cvetanje jednog stabla traje 10-
14 dana. Daje obilno nektara i cvetnog praha. Zastupljena je u brojnim šumskim
zajednicama, pojedinacna stabla se mogu naci na južnim padinama planina i do 1500 mnva.
Lekoviti deo biljke: Droga je zreo plod.
Lekovito delovanje: Divlja kruška se koristi kao lekovita biljka i u vocarstvu kao podloga za
kalemljenje plemenitih sorti krušaka. Koristi se plod koji ulazi u sastav raznih vocnih i
šumskih čajeva.
Oskoruša
Dragocjena biljka
Oskoruša je najdugovječnije listopadno drvo i važi za jednu od najotpornijih vrsta na
aerozagađenje. Njen rod ne napada nijedan parazit, pa zato ona i ne zahtjeva nikakvu zaštitu. U gradovima je ovo voće gotovo nepoznato, pa stoga mnogi misle da je oskoruša sitna mušmula ili divlja kruška.
Prava oskoruša danas uspijeva u Alžiru, Tunisu, na Krimu i u Turskoj. U Srbiji je ima na području između Stare planine i Homolja.
Plodovi oskoruše se jedu samo kad ugnjile. Ne sadrže nijedan štetni agens (oksidansi, fenolna jedinjenja itd). Ovakvim sastavom blagovremeno djeluje na redukcioni proces u ćelijama, zatim na žuč, jetru, ćelije mozga, cjelokupan nervni sistem. Plod ove voćke bez bojazni mogu jesti dijabetičari zbog minimalne zastupljenosti saharoze. U nekim krajevima oskorušu smatraju snažnim afrodizijakom, a žene vjeruju da pomaže u trudnoći.
U porodičnoj medicini sprečava zatvor, anemiju, koristi se za jačanje organizma i rada srca. U šumarskoj literaturi oskoruša se pominje kao drvo dobro za namještaj.
Oskoruša - staro skoro zaboravljeno eko voće
Oskoruša (sinonimi: Skorš, Oskorš, Skurš, Skruš, Skoruša) – latinskog imena (Sorbus
domestica), kod nas je vrlo rijetko drvo. Ta voćna vrsta polako izumire, jer se u prirodi
teško razmnožava. Ta vrsta drveta je izvanredno tvrda i žilava, pa su ga naši preci
upotrebljavali za izradu raznih kotača i zupčanika za vodene mlinove, za izradu
okretnih osi tzv. svijeće kamenih utega preša za grožđe te zbog lijepog dekorativnog
drveta upotrebljivanog u stolarstvu. Nekada je bilo poželjno da je stablo oskoruše
uspijevalo na svakom domaćinstvu, jer ljekovitost plodova, posebno sušenih, koji su
se kuhali za ljekovite čajeve, za mljeveno brašno koje se je dodavalo u kruh, kompot
od suhih plodova oskoruše, miješan sa drugim voćem je posebnog okusa.
Oskoruša je prilagodljiva za različita podnebja, prilagođava se na zapuštena i suha zemljišta;
jedino je važno da ima dovoljno svjetlosti, a otporna je na sušu i niske temperature. Deblo joj
je ravno i prekriveno sa tankom sivo-smeđom korom; koja je raspucana i vrlo slična deblu
kruške. Krošnja oskoruše je okruglasta ili piramidasta oblika, razgranata, glavne grane su
snažno uspravne, a sa strane na krajevima su više vodoravne. Listovi su neparni (pernati) i
sastavljeni od 13 do 21 streličastih dlakavih listića. Pupovi i cvjetni i lisni su poludugi,
zašiljeni, ljepljivi, te pokriveni sa nježnim dlačicama, lišče i stablo je lijepo i dekorativno i
može nam služiti kao voćno i ukrasnu drvo.
Oskoruša puna plodova
u jesen
Mlada cijepljena sadnica
puna zrelih plodova
Najstarije stablo oskoruše
u Sloveniji
Oskoruša cvijeta u svibnju ili lipnju, cvjetovi su bijeli, skupljeni u skupinu cvjetova. Plodovi su
jabukolikog ili kruškolikog oblika, više je oblika (tipova, vrsti); debeli su od 2-5 cm, na jednom
sucvijeću ih je cijeli buket, čak i preko 10; a može i manje, što ovisi od oprašivanja, od sorte,
tla i međusobne udaljenosti. Plodovi na drvetu su blijedo-zelene boje, na sunčanoj strani
malo crvenkasti. Kad dozrijevaju u rujnu ili listopadu, tada požute i počinju postupno padati
sa drveta. Možemo ih otresti, ali moramo pričekati da plodovi posmeđe i da se umede. Meso
je isprva tvrdo i jako trpko, a plodovi postanu ukusni tek nakon kraćeg ili dužeg vremena
umeđivanja. Nekada su oskoruše medili u slami ili sjenu na sjenicama, gdje je temperatura
bila viša. Danas oskoruše možemo mediti ubrane u gajbe poslagane u podrumu, skladištima
ili smočnicama, gdje na umjetan način prilagođavamo zračnu vlagu i visinu temperature.
Plodovi oskoruša su višenamjenski, koristimo ih umedene, sušimo ih, radimo iz njih kompote,
namačemo ih u rakiju, a kod kuhanja žestokog pića daju jako kvalitetan liker. Ljekoviti plodovi
se upotrebljavaju za uravnoteženje probave (želučane i crijevne probleme). Naši preci su
govorili da su gradska gospoda jako cjenila rakiju od oskoruša. U kvalitetu žestokog pića
oskoruše sam se sam uvjerio, no ono mora neko vrijeme odležati, a njegov okus i kvaliteta
samo time pridobivaju na kvaliteti.
Završetak cvatnje Plodovi prije zriobe Ubrani plodovi s grančicom
Stabla oskoruša su rasla na svakom seoskom dvorištu i bila su hrana i lijek, naših predaka,
jer u staroj Austro-Ugarskoj državi je vladarica Marija Terezija imala zapovijest da se mora
zasadivat oskoruša, tepka i jabuke bobovac, carjevič, kanada, mošancel i druge, zbog gladi i
zdravije prehrane dijece i pučanstva. Oskoruši su jako cijenjeni u Francuskoj i Njemačkoj,
gdje su vrlo traženi u prehrambenoj industriji, te ih uzgajaju u nasadima, a upotrebljavaju za
izradu voćnog vina i soka. Naši preci su također sok od oskoruša dodavali voćnom moštu,
posebno od tepke i vinske mosnjače (moštnice) jer se je tako jako poboljšalo njegovu čistoću
i postojanost.
S obzirom na njegu i uzgoj, oskoruša je vrlo skromna biljka, obrezivanje se vrši samo ako je
nužno. Pri sađenju se iskopaju veće jame, koje pognojimo; prvih godina potrebno je više
puta prekopati zemlju pod sadnicom, da je bez korova, po potrebi dognojimo tako da sadnica
čim prije izraste i oblikuje se u drvo – koje je lijepo i dekorativno. Oskoruše dočekaju zavidnu
starost – više stotina godina. Kod nas, na našem području rastu oskoruše zavidne starosti.
Izmjeren je opseg 5 stabla, mjerenje 1,3 m od tla. Najdeblije i najstarije stablo oskoruše kod
nas u Sloveniji ima obseg stabla 3,76 m, i procjena je da je staro oko 500 godina, poznaje se
mu starost, oštečeno je od strijela i vremenskih nepogoda. Drugo stablo oskoruše ima opseg
stabla 2,95 m. Treče stablo ima opseg 2,45 m, četvrto 2,05 m, a peto 1,98 m. Sva čet iri
stabla su vitalna sa velikim, snažnim krošnjama, te velikom rodnosti. Na fotografijama se vidi
njihova snažna krošnja.
Stablo oskoruše staro
oko 500 godina
Plodovi oskoruše
u rakiji
Svaku jesen se kod nas u Krškoj vasi kod Brežica mogu pogledati plodovi različitih sorti
oskoruša. Svježi i sušeni, te u boce umočeni u domaću rakiju se mogu i degustirati. Sadnice
oskoruša su cijepljene i ne narastu visoko, petu godino poslije sadnje, daje rod. Nekada su
sadnice oškoruše uzgajivali sa sjemenom, takvu stablo dugo raste i je kasno zarodilo.
Rasadnik cijepi sadnice oskoruše tako da brzo zarode, sade se krajem listopada i u proljeće
kad popusti zima. Za eventualna pitanja možete se obratiti autoru ovoga članka.