didaktika dani

5/13/2018 Didaktika Dani - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/didaktika-dani 1/10

PITANJA IZ DIDAKTIKE (1.ROK):

1. Što su vještine, a što navike?

2. Što je učenje?

3. Što je znanje i koje su razine znanja?

4. Što su mediji i kako ih dijelimo?

5. Što je predmet proučavanja didaktike po Komenskom, a što po Ratkeu?

6. Što je kurikulum?

7. Što je nastavni plan,a što nastavni program?

8. Koje su faze izvedbenog programa?

9. Koja je razlika između koncentričnog i spiralnog rasporeda?

10. Koje su etape (faze) nastavnog procesa?

11. Koje su podfaze realizacije?

12. Što je evaluacija?

13. Čemu služi ocjena i koji su kriteriji?

14. Što je nastavna cjelina?

15. Što je artikulacija?

16. Koji su zadaci didaktike kao znanstvene discipline?

17. Koji su deskriptivni i eksplikativni zadaci didaktike?

18. Navedi zadatke objektivnog tipa.

19. Što je didaktički formalizam, a što didaktički materijalizam?

20. Koje su kategorije afektivnog i psihomotornog područja Bloomovetaksonomije?

21. Za koga je obvezna državna matura?

22.Tko sve polaže državnu maturu?

23.Što se polaže na državnoj maturi?

1



24. Koji su zadaci nastave, nabroji i opiši?

25. Planiranje i programiranje kao proces

26. Koji su ciljevi nastave?

27. dijelovi programa

28. diferencijacija

29. principi nastave ???

Odgovori:

1. Vještine predstavljaju mogućnost svakog pojedinca da brzo, precizno i točno izvrši

određenu aktivnost, a razvijaju se procesom vježbanja. Pretpostavljaju određeni stupanj

automatizacije radnje, fleksibilnost, koordinaciju i posjedovanje znanja.

Navike su automatizirane vještine u koje je ugrađena i potreba da se obavlja neka aktivnost.

2. Učenje je promjena ponašanja pojedinca koja je izazvana vanjskim i unutrašnjim

poticajima (utjecajima sredine i potrebama pojedinca). Učenje je i centralni pojam didaktike,

a također je i trajno i progresivno mijenjanje ponašanja pojedinca.

3. Znanje je sustav činjenica i generalizacija koje je netko u procesu obrazovanja usvojio i

trajno zadržao u svojoj svijesti. Razine usvajanja znanja (ovise o dubini i opsegu znanja):

- znanje prisjećanja (sjećanje nekih sadržaja)- znanje prepoznavanja (identificira se sadržaj, ali se ne zna objasnit)

- znanje reprodukcije (znanje je usvojeno, ali njegova bit nije razumljiva)

- znanje operativnosti (sadržaj se zna i primjenjuje u konkretnim situacijama)

- kreativno, odnosno stvaralačko znanje (najviši nivo znanja, na temelju stečenog znanja

rješavaju se problemske situacije)

4. U kolokvijalnom jeziku izraz mediji označava sredstvo prenošenja informacija, odnosno

sredstvo komuniciranja. U didaktici, pojam mediji označava nosioca, odnosno posrednika

2



informacija u nekim didaktičkim funkcionalnim vezama.

Podjela medija ostvarena je prema osjetilima koja su relevantna za njihovo korištenje:

vizualni, auditivni i audiovizualni mediji. U vizualne medije, ubrajaju se i tekstualni mediji,

kao najbrojnija skupina. Postoje još i kompjutori i fonolaboratoriji – kibernetska tehnika.

(Didaktika medija – posebna didaktička disciplina koja proučava didaktičko oblikovanje,

izradu te izbor i korištenje medija u odgojno-obrazovnom procesu.)

5. Predmet proučavanja didaktike po Komenskom nije samo vještina učenja, već vještina

odgoja i obrazovanja, odnosno sveopća vještina svih da se svemu i sasvim nauče. On pripada

pravcu pedagoškog naturalizma – uzima prirodu djeteta kao polazište odgoja , a predstavnik

je i pedagoškog senzualizma – ništa nije u razumu što prije nije bilo u osjetilima. On je i

tvorac predmetno-razredno-satnog sustava škole.J.W.Ratke ističe da je didaktika umjetnost poučavanja, učenja te da je praktična pedagoška

vještina.

6. Kurikulum je nastojanje da se poboljša proces planiranja i programiranja, da se u taj

proces uključe oni koji neposredno izvode odgojno-obrazovni rad. Kurikulum je pokušaj da se

preko reforme procesa planiranja i programiranja reformira školski sustav.

(Postoje razne izrade kurikuluma: nacionalni, oficijelni, realni, kurikulum škole, kurikulum

nastavnika i skriveni kurikulum.

U novije vrijeme se smatra novom filozofijom odgoja i obrazovanja, a kurikulum i

kurikularna teorija pokušavaju se izjednačiti s didaktikom, pa se umjesto pojma didaktike

uvodi pojam kurikularne teorije – Klafki. To gledište je odbačeno, a kurikularna teorija je

značajan aspekt didaktike.)

7. Nastavni plan je službeni, oficijelni dokument kojim se određuje broj nastavnih predmeta

koji se ostvaruju u određenom tipu škole, redoslijed ostvarivanja nastavnih predmeta i vrijeme

ostvarivanja svakog nastavnog predmeta – fond sati. Također obuhvaća i osnovne

informacije o materijalno-tehničkim uvjetima koji su potrebni za ostvarenje plana. Nastavani

plan ima nekoliko dijelova: obvezni, izborni, fakultativni dio te izvanškolske i izvannastavne

aktivnosti. Nastavni plan je obvezan za svaku školu, a nastavnik u njegovu stvaranju nema

značajne uloge.

Nastavni program je operacionalizacija nastavnog plana. Odnosi se na nastavni predmet ili

područje. Kao instrumentarij za rad nastavnika obuhvaća opseg sadržaja, dubinu (redoslijed,

intenzitet) sadržaja i redoslijed nastavnih sadržaja po nastavnim predmetima. Postoji okvirni

3



(globalni) program (za nastavni predmet i za neki tip škole, koji se propisuje na razini države,

a kojeg dobivaju sve škole određenog tipa) i izvedbeni (operativni) program za konkretnu

školu i razred, a proizlazi iz okvirnog programa.

8. Faze izvedbenog programa:- raščlanjivanje sadržaja programa

- osnovne metode i metodičke varijante

-oblici rada

- nastavna sredstva i pomagala (nastavni mediji)

- izvori za pripremanje učenika i izvori za pripremanje nastavnika

- element evaluacije programa

- element povezivanja sadržaja programa između nastavnih cjelina

9. Koncentrični raspored podrazumijeva ponavljanje sadržaja, koje istovremeno znači

proširivanje i produbljenje sadržaja, dok spiralni raspored podrazumijeva da se sadržaji ne

ponavljaju , već se proširuju s mogućnošću da se u svakoj fazi realizacije programa može

vratiti na prethodne dionice programa, bez nepotrebnog ponavljanja sadržaja.

(Linijski, odnosno sukcesivni raspored podrazumijeva realiziranje sadržaja bez ponavljanja.)

10. Etape nastave:- faza preparacije (pripremanje za proces učenja i nastave)

- faza realizacije (izvođenje nastavnog procesa)

- faza evaluacije (vrednovanje nastavnog procesa)

11. Podfaze realizacije (još se nazivaju i didaktičko-metodički ciljevi učenja):

- obrada novih nastavnih sadržaja (usvajanje novih znanja; ima središnje mjesto ali ne bi

smjela oduzimati više od 50% vremena)

- ponavljanje (učvršćivanje, produbljenje novih znanja)- vježbanje (znanja su upotrebljiva)

- sistematiziranje i generaliziranje

12. Evaluacija je proces praćenja, provjeravanja i vrednovanja, a predstavlja određenu

kontrolu ostvarenja nastavnih zadataka i ciljeva. Može značiti i prikupljanje podataka o tome

kako se učenici približavaju očekivanim ciljevima i zadacima nastave. Prikupljanje tih

podataka o učeniku ostvaruje se usmeno, pismeno, promatranjem psihomotornih radnji te

praktičnim radovima.

4



(1) EVALUACIJA

− završna faza; vrednovanje ostvarivosti koje se manifestira kroz postignuće i razvoj učenika.

− može se mjeriti po unutrašnjim kriterijima (interna evaluacija), unutar škole, institucije koja

radi planove i programe; i po vanjskim kriterijima (eksterna evaluacija), odnosno po

standardima nacionalnih curriculuma.− evaluacija je uvijek evaluacija učenikovih postignuća i razvoja te nastavnikova rada.

− evaluacija je i početna faza jer služi kao osnova za reprogramiranje i poboljšanje procesa

nastave i učenja.

13. Ocjena je čin prosuđivanja, odnosno sud o učenikovom postignuću i uspjehu, nakon

nastavnog procesa. Kod učenika se ocjenjuje njegovo znanje, vještine, navike, ponašanje,

reagiranje, snalaženje i sposobnosti. Ocjena može biti informativna, motivacijska, selektivna,

prognostička, dijagnostička, promotivna, klasifikacijska.

14. Nastavna cjelina je dio izvedbenog programa koji obuhvaća neki cjeloviti sadržaj iz

kojeg proizlaze neke zakonitosti, zakoni, pravila i postupci. To je dio programa povezan

nekim zajedničkim svojstvom, a raščlanjuje se na nastavne jedinice.

(Nastava jedinica je najmanji dio nastavnog programa koji se ostvaruje u nekoj situaciji

učenja, stoga se može zvati i nastavna situacija ili situacija učenja.)

15. Artikulacija je raščlanjivanje procesa nastave na određene elemente, faze, operacije i postupke koji čine okosnicu procesa nastave i procesa učenja. Pri artikulaciji nastavnih

procesa može se govoriti o 2 osnovna aspekta artikulacije: makroartikulaciji (opće, globalne

komponente nastavnog procesa) i mikroartikulaciji (oblikovanje nastavne jedinice u okviru

predmetno-razredno-satnog sustava).

16. Zadaci didaktike kao znanstvene discipline su:

- deskriptivni (opisivanje i klasifikacija didaktičkih problema i fenomena)

- eksplikativni (njima objašnjavamo što je bit nekih didaktičkih fenomena i zakonomjernost

razvoja tih problema; odnosno objašnjenje didaktičkih fenomena)

- normativni (traženje putova i načina za primjenu u neposrednoj praksi)

- prognostički (predviđanje budućeg razvoja u smislu poboljšanja nastave i obrazovanja za

buduće vrijeme)

17. Deskriptivni zadaci didaktike odnose se na opisivanje predmeta proučavanja,

određivanje kategorijalnog aparata, klasifikaciju fenomena i problema koji se proučavaju te

opisivanje razvoja proučavanih pojava u prošlosti. Ovi se zadaci svode na opisivanje i

5



klasifikaciju didaktičkih problema i fenomena što ulaze u predmet didaktike. Ovim zadacima

ne ulazimo u bit pojave.

(odnose se na opisivanje i klasifikaciju didaktičkih problema i fenomena te opisivanje razvoja

promjena u prošlosti)

EKSPLIKATIVNI (EKSPLORATIVNI) ZADACI - pored deskriptivnih, ove zadatke

postavljamo da bismo mogli razumjeti bit pojedinih problema i didaktičkih fenomena, utvrditi

uzročno-posljedične veze, razvojno-genetičke veze te sistemsko-strukturalne veze unutar

pojedinih didaktičkih problema i fenomena, između didaktičkih fenomena unutar predmeta

didaktike i između didaktičkih fenomena i fenomena koji ulaze u druge znanosti. Njima

objašnjavamo što je bit nekog didaktičkog fenomena, zakonomjernost razvoja tog problema, u

čemu se manifestira taj problem, koje su njegove komponente, faktori uvjetovanosti (npr. za

nastavni proces).

18. Zadaci objektivnog tipa:

- zadaci dosjećanja i nadopunjavanja

- zadaci alternativnog izbora

- zadaci višestrukog izbora

- zadaci povezivanja i sređivanja

19. Didaktički materijalizam – u procesu učenja učenik treba steći što više znanja, činjenica

i generalizacija te će se time same po sebi razvijati određene forme mišljenja. Nastavnik je u

ovom slučaju posrednik znanja ili onaj koji upućuje učenika na izvore znanja. Takvo

mišljenje zastupalo se u staroj školi, gdje se zastupao materijalni (obrazovni) zadatak.

Didaktički formalizam - zagovornici nove škole ističu funkcionalni zadatak nastave: nije

važno što se uči, već kako se uči i koliko je učenik misaono angažiran i kroz druge aktivnosti.

Iz takve orijentacije proizlaze pristupi iz obrade sadržaja, metoda, oblika rada, traže se aktivne

metode oblika učenja, metode samoaktivnosti (samorada) učenika. Što će se učiti određuju

zajedno nastavnici i učenici, a polazi se od interesa učenika. To je kopernikovski obrat u

didaktici poznat i pod nazivom “metoda prelazi u ruke učenika”.

(DIDAKTIČKI UTILITARIZAM - zadatak nastave je usvajanje korisnih znanja, onih

znanja koja će koristiti pojedincu, koja će imati primjenu. Ni didaktički utilitarizam ne može

se u potpunosti prihvatiti jer obrazovanje ima šire značenje od uskog utilitarizma.

6



DIDAKTIČKI HUMANIZAM - nije važan ni obrazovni ni funkcionalni zadatak jer se

mnoga znanja zaborave. Važno je samo koliko ta znanja doprinose humanizaciji ličnosti.)

20. (Bloom je sa suradnicima nastojao izraditi taksonomiju ili sustav klasifikacije zadataka na

kognitivnom (spoznajnom), psihomotornom i afektivnom (voljno-emocionalnom) području.

Određena su područja, definirane osnovne kategorije unutar područja, učenikova aktivnost i

operacionalizirani elementi, odnosno komponente za svaku kategoriju (taksonomijski

stupanj).

Kategorije područja Bloomove taksonomije:

1. Kategorije kognitivnog (spoznajno-intelektualnog) područja: znanje, primjena,

analiza, sinteza, evaluacija

2. Kategorije afektivnog (spoznajno-intelektualnog) područja: primanje, reagiranje,

usvajanje, sistematiziranje, kategorizacija ličnosti

3. Kategorije psihomotornog (vještine, navike) područja: imitacija, manipulacija,

precizacija, analiza, naturalizacija

21. Obvezu polaganja državne mature od školske godine 2009./2010. imat će učenici

gimnazija, dok učenici strukovnih i umjetničkih škola državnu maturu polažu samo ako

planiraju nastaviti svoje obrazovanje na nekom od visokih učilišta. Učenici strukovnih i

umjetničkih škola čije srednjoškolsko obrazovanje traje najmanje četiri godine, obavezni su

na kraju srednjoškolskog obrazovanja izraditi i obraniti završni rad u organizaciji i provedbi

škole. Dakle, državnu maturu će prvi imati prilike polagati gimnazijalci koji su prvi razred

srednje škole upisali 2006./2007. godine. (Državna matura se razlikuje od školske mature po

tome što ju u suradnji sa školom provodi potpuno neovisno tijelo u sustavu obrazovanja

pod nazivom Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Cilj državne mature je

provjera i vrednovanje postignutih znanja, vještina i sposobnosti učenika koje su stekli tijekom obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi prema propisanim nastavnim planovima i

programima. Kandidati za studij koji su četverogodišnje srednje obrazovanje završili prije

2010. godine, a s danom 31. siječnja 2010. godine još nisu navršili 24 godine, također

polažu ispite iz obaveznog i izbornog dijela državne mature. Ti kandidati polažu one

predmete koje zahtjevaju visoka učilišta na koja se kandidati želi prijaviti. No, na visoka

učilišta se mogu prijaviti i ako ne polože te ispite, ali u tom slučaju ne dobivaju bodove

koji se odnose na taj dio vrednovanja, već za upis konkuriraju samo s ocjenama koje su

stekli tijekom srednjega obrazovanja.)

7

http://www.ncvvo.hr/




















22. Od školske godine 2009./2010. državnu maturu polažu svi gimnazijalci i učenici srednjih

strukovnih i umjetničkih škola koji žele upisati fakultete.

23. Na državnoj maturi se polažu hrvatski, matematika i strani jezik. Dvije iznimke ovom

pravilu su:

• učenici klasičnih gimnazija će umjesto stranog jezika moći polagati državnu maturu iz

grčkoga ili latinskoga jezika

• učenici škola koje nastavu provode na jezicima nacionalnih manjina polagat će

državnu maturu iz hrvatskoga jezika, svojeg materinjeg jezika, a kao treći ispit iz

obvezanog dijela državne mature moći će izabrati između matematike ili stranog

jezika.

Ispite iz stranog jezika obaveznog dijela državne mature učenik prijavljuje iz onog stranog

jezika koji je učio u školi kao nastavni predmet kroz cijelo svoje srednje obrazovanje, dok u

izbornom dijelu učenik može prijaviti i strani jezik koji je učio izvan škole. Uz obvezne

predmete, učenici će na vlastiti zahtjev, a prvenstveno kako bi mogli zadovoljiti upisne

zahtjeve i kriterije koje postavljaju visoka učilišta, moći u sklopu državne mature polagati i

ispite iz izbornih predmeta po vlastitom odabiru. Broj dodatnih izbornih predmeta koje će

učenici moći polagati nije ograničen. Važno je znati da mimo triju obveznih predmeta, učenici

na državnoj maturi ne moraju polagati niti jedan izborni predmet ako to ne žele. Zbog

različitih zahtjevnosti programa hrvatskih srednjih škola državna matura omogućuje polaganje

ispita iz obveznih predmeta u dvije razine zahtjevnosti:

• A - višoj

• B - osnovnoj

Učenik se sam opredjeljuje za razinu koju će polagati na ispitu državne mature nakon uvida u

zahtjeve studijskih programa.

Položena viša razina (A) obaveznog predmeta omogućuje kandidatu za studij pristup i onim

studijskim programima koji traže osnovnu razinu (B), dok kandidati za studij koji polože

osnovnu razinu (B) nemaju mogućnost prijave na studijski program koji traži položenu višu

razinu (A).

8



24. Zadaci nastave predstavljaju operacionalizaciju ciljeva kroz sustav zadataka.

Postoje 3 skupine zadataka koji cjelovito pokrivaju proces nastave i učenja:

1. Obrazovni (materijalni) zadaci ili informativni zadaci - podrazumijevaju one zadatke koji

se odnose na usvajanje novih znanja. U operacionalizaciji se postavlja pitanje što učenik treba

naučiti (koja znanja, vrijednosti, informacije itd. učenik treba usvojiti, i na kojoj razini

odnosno dubini).

- informativni - radi se o prenošenju informacija u različitim predmetima.

- materijalni - usvajanje znanja predstavlja materijalnu osnovu prenošenja i primjene znanja.

Bilo je pokušaja da se materijalni zadatak naglasi kao primarni zadatak nastave , ali usvajanje

znanja usmjerava se i na razvoj različitih psihofizičkih sposobnosti kao i sposobnosti

općenito.

2. Funkcionalni ili formalni zadaci - zadaci usmjereni na razvoj sposobnosti, vještina, navika

te na razvoj i angažiranje voljnoemocionalnih karakteristika. Postavlja se pitanje koje se

sposobnosti, vještine, navike, interesi, motivacije razvijaju u određenoj situaciji.

Formalni (formativni) zadaci predstavljaju razvoj sposobnosti.

3. Odgojni zadaci - ako se polazi od činjenice da je nastava odgojno-obrazovni proces, pod

odgojnim se zadacima podrazumijevaju zadaci koji se odnose na formiranje i samoformiranje

ličnosti. Osobine ličnosti koje se razvijaju u procesu nastave i učenja su npr. preciznost,

točnost, stavovi, uvjerenja, kooperativnost. Mogu se odrediti za svaku nastavnu jedinicu.

25. Planiranje i programiranje treba shvaćati kao proces koji obuhvaća nekoliko faza:

(1) KONCIPIRANJE, osmišljavanje cjelokupnog procesa planiranja i programiranja.

(2) IZRADA DOKUMENATA (PLANA I PROGRAMA) - izrada nastavnih planova i

programa za određenu razinu škole, tj. izrada obaveznih okvirnih planova i programa nastave

za određeni tip škole.

(3) OPERACIONALIZACIJA PLANA I PROGRAMA za konkretnu školu, konkretno

odjeljenje i konkretno sociokulturalno okruženje; oni nisu identični za sva odjeljenja ni posadržaju ni po dubini.

(4) OSTVARIVANJE PLANOVA I PROGRAMA - svi se elementi programa u konkretnom

ostvarivanju operacionaliziraju do razine izvedbe.

(5) EVALUACIJA - vrednovanje ostvarivosti planova i programa. Pokazuje koliko je

uspostavljen odnos između onoga što je predviđeno (zamišljeno) i onoga što je ostvareno u

konkretnim uvjetima. U svrsi je poboljšanja planova i programa, a služi i za ponovno

planiranje i programiranje, odnosno reprogramiranje. Evaluacija je orijentir za ponovno

planiranje i programiranje u odnosu na sadržaje, didaktičko-metodičke odluke, predviđeno

vrijeme itd. Ona predstavlja završni čin u procesu planiranja i programiranja, ali jeistovremeno i početna faza za novi ciklus planiranja i programiranja.

9



26. Ciljevi nastave : - društveno-ekonomske potrebe društva

- razvojne tendencije društva

- specifičnosti ii potrebe učenika

- razvijenost i struktura pojedinih područja znanosti i znanja

- pedagoško-psihološke zakonitosti

- socio-kulturalne zakonitosti

- ishodišta cjelovitog nastavnog procesa

27. Dijelovi programa:

- zadaci odgoja i obrazovanja

- nastavni program

- programske cjeline

- nastavne cjeline

- nastavne jedinice

28. Diferencijacija – 1. s obzirom na dob (predškolska, osnovna, srednja, visokoškolska,

andragoška..)

- 2. s obzorom na integraciju s drugim znanostima (medijalna, algoritamska, teledidaktika,

ergodidaktika...)

10

didaktika dani

Documents