didaktika

2010/2011.

Didasko (poučavan) Didaktikos (poučan) Didaskalos (učitelj)

Pitanja: Ko, Kako, Šta, Kada, Gdje, Čime, Zašto, Koja namjera

Kategorijalni pojmovi: Nastava Nastavni proces Učenje Poučavanje

DIDKATIKA: teorija nastave teorija obrazovanja teorija obrazovnih sadržaja i

nastavnih planova i programa teorija učenja i poučavanja teorija upravljanja procesom učenja

i poučavanja

Komenski – poučavanje svakoga svemu

“Znanost o poučavanju i učenju” (H. Meyer)

“Pedagoška disciplina koja istražuje zakonitosti odgojno-obrazovnog procesa” (Bognar, Matijević)

“Teorijsko promišljanje nastave”

DIDAKTIKA – znanstvena refleksija organiziranih procesa podučavanja i učenja

Komenski – poučavanje svakoga svemu

Nastava Učenje Poučavanje

Didaktiku zanima djelotvorno uspostavljanje veze i odnosa između onoga što je u nastavi realno dato (učenik, sadržaj, aktivnosti učenja i onoga čemu se u nastavi teži – obrazovanje i odgoj.

Uvjetno dva perioda: prije 17. stoljeća

poslije 17. stoljeća

I. Prvi period- Antički svijet (Grčka i Rim) - Sofisti (Protagora, Gorgija, Hipija, besjedništvo i vještina raspravljanja) - Sokrat (Protiv sofista; Sokratovska metoda, ironija, majeutika) - Platon (mišljenje, ideje dobra i lijepog, Pedagoški pogledi u

Državi) - Aristotel (periodizacija razvoja ličnosti – do 7, od 7 do 14, od 14

do 21) - Kvintilijan (Obrazovanju govornika - veliki utjecaj na kasniji

razvoj didaktike). - Stara Kina, Indija, Egipat, Persija, hebrejska i sumerska civilizacija

- Srednjevjekovni period (Evropa i islamski dio svijeta)

- Humanizam i renesansa

Montenj (Ogledi o odgoju)

E. Roterdamski

II. period – nastanak i razvoj didaktike kao pedagoške discipline

XVII, XVIII i XIX stoljeće („Stara škola“):

Ratke (po nekima i osnivač didaktike, didaktička načela, didaktički postupak u nastavi, važna priroda učenika i struktura nastavnog gradiva, „Memorial“).

Komenski („Velika didaktika“, priroda prvi i osnovni izvor znanja, periodizacija: materinska škola do 6. g., škola materinskog jezika od 6. do 8. g., latinska škola ili gimnazija od 12. do 18. g.,akademija od 18. do 24. g.; Razredno-satni sistem, nastavni sat, nastavni predmeti, školska godina, didaktički principi i pravila).

Lok („Ogledi o ljudskom razumu“, „Misli o odgoju“)

Ruso (prvi učitelji su priroda, iskustvo i ljudi, prepuštanje prirodi, periodizacija: od rođenja do 2. g., od 2. do 12. g., od 12. do 15. g., od 15. g. do punoljetnosti)

Feldbiger („Knjiga o metodama“)


1. XVII, XVIII i XIX stoljeće („Stara škola“ – Didaktički materijalizam):

Tešedik (učenja sa radom)

Lehotsky (značaj individualnih razlika i uzrasne dobi djece)

Pestalozzi (promatranje, apstrahovanje i općavanje, princip očiglednosti)

Herbart (pedagogija kao samostalna naučna disciplina, tri oblika nastave: opisni, analitički i sintetički; uloga nastavnika i njegovog obrazovanja; artikulacija nastavnog procesa)

Disterveg (didaktički principi, obrazovanje učitelja od kojih traži temeljno poučavanje – prava mjera u prezentiranju gradiva)

Ušinski (nastava maternjeg jezika, princip aktivnosti)

Linder („Opće poučateljstvo“)


2. XX stoljeće („Nova škola“, didaktički reformizam i funkcionalizam):

E. Key – švedska učiteljica, „Stoljeće djeteta“ (1900)

M. Montessori – važnost didaktičkog materijala, djeca sama biraju

sredstva i način rada (Montessori škola)

R. Steiner – nastavni rad se izvodi iz antomski – fizioloških i

psihopedagoških potreba djeteta (Waldorfska škola)

O. Dekrolli – belgijski pedagog, gradivo iz dječije prirodne okoline,

poučavanje životu putem života.

A.Ferijer – švicarski pedagog – Aktivna škola i Škola podobnosti,

samoradnja i aktivnost učenika



Dž. Djui (pragmatizam):

kritika herbartianizma (verbalizma i dogmatizma u nastavi) temeljenje nastave na psihofizičkom potencijalu i interesovanjima

učenika aktivnija uloga učenika sadržaje bira nastavnik uvažavajući potrebe i sposobnosti učenika grupna nastava

P. Peterson - kulturni i socijalni aspekt nastave,

Jena-plan: radne grupe kao životne zajednice a ne klasični razredi.



H. Parkhurst – bila pod utjecajem montessori ideja i Djua,

Dalton plan: individualni rad učenika (učenici dobijaju zadatke unaprijed sa uputama

za rad. tri načina rješavanja zadataka: minimalni, srednji i maksimalni. tempo rada individualiziran nastava se odvija u laboratorijama koji su opremljeni materijalom nastavnika daje upute zajednička nastava u muzici, vjeronauci i za teže dijelove gradiva

U nekadašnjem SSSR- u se razvio sličan sistem pod nazivom „Laboratorisko-brigadni sistem“. Razlika je bila u tome što radne zadatke nisu dobijali pojedinci (Dalton – plan) nego grupe (brigade) do 15 učenika.



K. Vošbern – odbacuje sistem razredne nastave

Winnetka – plan:

učenici uče po predmetima, kada savladaju jedan prelaze na drugi. u jednom predmetu mogu biti u „nižem“ a u drugom u „višem“

razredu osim individualnog rada razvija i grupni radi razvoja individualiziranog

načina učenja udžbenici prilagođeni samostalnom radu razlikovanje između individualnih stjecanja uznanja i različitih

društvenih i kolektivnih stvaraličkih aktivnosti unaprijedio neke slabosti Dalton-plana



W. H: Kilpatrik – Projekt – metod:

nastava se izvodi u dogovoru sa učenicima po projektima dobro razrađene upute za samostalan istraživački rad projekti su praktičnog karaktera nema predmetne podjele sadržaja nego se sadržaji „sintetički“

formiraju oko problema koji se rješavaju a koji imaju praktični karakter

rješavanje različitih problema može vremenski različito trajati problemi se daju pojedincima i manjim grupama učenika učenici ipak ne dobijaju sistematizovana znanja ali se uvažavaju

njihovi interesi i sposobnosti



Eksperimentalna didaktika – stjecanje znanja u nastavi na eksperimentalnoj provjeri iskustva

W.Lay – eksperimentalna didaktika (Mojman, Bine, Torndajk, Biz, Dotran, Mialare)

nastavni rad utemeljen na psihologijskom shvatanju ličnosti



Radna škola – spremanje učenika za rad i život u društvu

G. Keršenštajner – radna škola pod utjecajem Djua

nastava ručnog rada manuelni rad kao didaktičko načelo manuelni rad ključ obrazovanja



Radna škola – spremanje učenika za rad i život u društvu H. Gaudig – radna škola ali uz neke razlike u odnosu na

Keršenštajnera kritika didaktičkog materijalizma slobodni duhovni rad koncentrirana nastava u kojoj je učitelj organizator dječijeg

stvaralaštva manuelno izvršavanje zadataka uz upotrebu duhovnih

sposobnosti i znanja (planirati, uraditi nacrt, skicu, objasniti, izvesti zaključke)

ovo kasnije prihvata i Keršenštajner

P. Blonski – radna škola prilagođena potrebama u nekadašnjem SSSR-u

politehnička radna općeobrazovna škola

Prisjeti se pojmova odgoj i obrazovanje

Nastava: šta se sve ubroja pod „nastavu“? nastava višedimenzonalni, slojeviti,

složeni fenomen sistematski i planski organizirani

proces odgoja i obrazovanja sa tačno utvrđenim ciljevima koji se odnose na fizički i duhovni razvoj pojedinca, nastavnim planom i programom u okviru institucije koju zovemo škola.

Unutarnje protivurječnosti nastave:odnos sa širim sistemom u kojem

funkcionišedruštveno i individualnovrste nastaveprošlo, sadašnje i buduće u nastaviprotivurječnosti faktora nastaverazličiti procesi u nastaviporodica i nastava

Učenje i poučavanje kao najjednostavnijepedagoške kategorije u kontekstu nastave.

protivurječnost učenja i podučavanja (dinamika nastave)

dijalektička povezanost učenja i poučavanja

Znanje („skup činjenica“):prisjećanjeprepoznavanjereprodukcijaprimijenjeno-operativni nivo znanjastvaralačko znanje

Gardner i Hač: logičko-

matematička lingvističkamuzičkaprostornatjelesno-

kinestetička interpersonalna intrapersonalna

Terston:verbalno shvatanjefluencija riječinumerički faktorprostorna

sposobnostperceptivna brzinarezonovanje

(logičko razmišljanje)

Sposobnosti („obavljanje neke aktivnosti“):

Vještine („naučena sposobnost tačnog izvođenja motornih operacija“:vježbanje (upućivanje,

demomnstriranje, oponašanje i ponavljanje)

Navike (automatizovane voljne radnje)

Učenik Nastavnik Nastavni sadržaj

Didaktički trougao

U – N – S “ja angažirano” učenje U – S – N

N – U – S (inter)aktivno učenje S – U – N

N – S – U “pasivno” učenje S – N - U N

a s

t a

v n

i

p r

o c

e s

Faze (etape):- Uvođenje- Obrada- Utvrđivanje- Vježbanje- Ponavljanje- Provjeravanja

Odgojni

Obrazovni

Funkcionalni

Različiti kriteriji: institucija, naučna oblast, funkcija, oblik komunikacije, objekat izvođenja, upotreba medija, didaktičko modelovanje

Osnovne odrednice nastavne kominikacije (nastava je i međuljudski odnos)

Intrapersonalna, interpersonalna i masovna komunikacija

Personalna i apersonalna komunikacija Verbalna i neverbalna komunikacija Jednosmjerna i dvosmjerna komunikacija Neposredna komunikacija i

telekomunikacija Autoritarna i demokratska komunikacija Nasilna i nenasilna komunikacija

Zakonitosti nastave Principi: očiglednosti i apstraktnosti; sistematičnosti i postupnosti, pristupačnosti uzrastu učenika; svjesne aktivnosti; princip naučnosti; princip racionalizacije i ekonomičnosti; individualizacije; suvremenosti

Obrazovni sadržaji i »obrazovno dobro«

Izvori obrazovnog sadržaja u nastaviIzbor nastavnih sadržajaVilotijević (2001: 7 – 18); Tomić, Osmić (2006: 34 – 39); Slatina (1998: 27 –

38)

Obavezno pročitati:Marsh, C.: Curiculum

20.4.2023akademska 2010/2011. godina

•Da li sadržaj sam po sebi odgoja i obrazuje ?•Da li postoje sadržaji koji su a priori dobri/nisu dobri za odgoj i obrazovanje?•Koja je funkcija obrazovnih sadržaja?

OBRAZOVNODOBRO

obrazovanje sposobnosti opažanja i promatranja

obrazovanje sposobnosti pamćenja

obrazovanje sposobnosti mišljenja

Obrazovanje volje

Obrazovanje osjeća(n)ja

Obrazovanje mašte

Slijev

anje u

ljud

sku p

rirod

u

SPECIFIČNA LJUDSKA OBILJEŽJA – ŽIVOTNE SNAGE ČOVJEKAONO ŠTO JE OSTALO NAKON ZABORAVLJANJA

SADRŽAJI NASTAVE enkulturacija/akulturacija

eocijalizacija/internalizacijaindividuacija/personalizacija

diferencijacija/integracijaučenje/podučavanje

Koja i kakva obilježja

Šta se slilo

?Kome se slijevaKako se slijevaŠta se slijevaKoji je smisao

? STRUKTURIRANJE UPRAVLJENJE NASTAVE NASTAVOM

Nastavni sadržaj treba da bude predmet razvijanja i/ili potvrđivanja neke od suštinskih snaga čovjeka (treba ga prinijeti uhu , oku, srcu, razumu, mašti, duši učenika).

„Nastoj da svako obrazovno dobro „prineseš“ svim prirodnim i duhovnim snagama učenika tj. omogući da se pomoću obrazovnog dobra individualne snage učenika dijelom potvrđuju a dijelom razvijaju u procesu nastave“ (Slatina, 1998: 29)

• društvene potrebe• individualne potrebe• naučna dostignuća• karakteristike učenika

Komentar ?

humanističnost naučnost postupnost historičnost sistematičnost aktualizacija pristupačnost i primjerenost uzrastu

Komentar ?

• teorija didaktičkog formalizma (razvoj umnih sposobnosti)

• teorija didaktičkog materijalizma (veliki obim znanja)• teorija didaktičkog utilitarizma (priprema za

praktičnu djelatnost)

Osim njih imaju još: • teorija egzemplarizma• problemsko kompleksna teorija• teorija strukturalizma• funkcionalističko – materijalistička teorija

Nastavni predmeti – „paketi“ didaktički prerađenih

sadržaja

Nastavni planNastavni predmet

Raspored nastavnih predmeta u nastavnom planuNastavni program

Raspored sadržaja u nastavnom programu pojedinih predmeta

Vilotijević (2001: 21 – 31); Tomić, Osmić (2006: 40 – 59);

Obavezno pročitati:Marsh, C.: Curiculum

20.4.2023akademska 2010/2011. godina

Temeljni (osnovni) školski dokument kojim je određeno:

struktura nastave za pojedinu vrstu i tip škole (redovna nastava, dopunska, dodatna, fakultativna nastava, vannastavene aktivnosti)

nastavni predmeti za pojedini tip i vrstu škole

redoslijed učenja predmeta po razredima

sedmični broj nastavnih sati za predmete

Raspored nastavnih predmeta:

LINEARNI (SUKCESIVNI) – predmeti se izučavaju jedan za drugim

KONCENTRIČNI (SIMULTANI) – istovremeno izučavanje više predmeta

KOMBINOVANI – kombinacija prva dva

Temeljni (osnovni) školski dokument kojim je određeno šta se izučava u pojedinim predmetima predviđenim nastavnim planom.

Jedinstvo sa nastavnim planom

OBIM (ŠIRINA ili EKSTENZITET) SADRŽAJA–

Širina znanja, vještina i sposobnosti. Kvantitet činjenica i generalizacija

DUBINA (INTENZITET) SADRŽAJAStepen analitičnosti i stepen kvaliteta REDOSLIJED SADRŽAJASukcesivni, koncentrični, kombinovani

Sukcesivni (progresivni, linearni) raspored nastavnih sadržaja

Sadržaji jednog predmeta u jednom razredu (ili više razreda) linijski se distribuiraju jedan za drugim bez

ponavljanja (npr. Historija)

Koncentrični (spiralni)Nastavni sadržaji se raspoređuju

(distribuiraju) po koncentričnim krugovima. Gradivo se iz razreda u razred proširuje po obimu i dubini po koncentričnim krugovima (npr. matematika)

Kombinovani (linijsko – spiralni)U toku školske godine postepeno se se

sadržaji proširuju i popunjavaju

NASTAVNA CJELINA/OBLAST sadržajna, logička i predmetna cjelinaNASTAVNA TEMA dio nastavne cjeline, sadržajno i logički zaokružen dio cjelineNASTAVNA JEDINICA dio nastavne teme predviđen za jedan nastavni sat

Npr.: nastavni predmet Bosanski jezik i književnostNastavna cjelina/oblast: JezikNastvna tema: GramatikaNastavna jedinica: Buduće vrijemeNpr.: nastavni predmet Matematika Nastavna cjelina/oblast: Skup NNastvna tema: Sabiranje u skupu NNastavna jedinica: pismeno sabiranje do milion

Ukoliko se želi napraviti svojevrsna diferencijacija između udžbenika i drugih školskih knjiga onda se, uvjetno kazano, možemo poslužiti osnovnim komponentama razlikovanja nastave od drugih oblika odgojno – obrazovnog procesa. Ono što čini specifičnost nastave jeste:

njena utemeljenost na planu i programu, njena ciljna usmjerenost i vremenska

određenost, kao i njeno upravljenje i vođenje od strane

nastavnika.

vrsta distribuiranosti nastavnih sadržaja u programu (linijski, koncentrični, spiralni i kombinovani raspored nastavnih sadržaja),

raspoređenost sadržaja kroz dijelove nastavnog programa (nastavna oblast, nastavna cjelina/tema, nastavna jedinica),

ekstenzitet i intenzitet nastavnih sadržaja (psihofizičke sposobnosti učenika kojima je namijenjen udžbenik),

korelacija sa sadržajima ostalih nastavnih predmeta ili nastavnih područja (vertikalna i horizontalna povezanost udžbenika).

S obzirom da je jedan od stalnih izvora saznanja u nastavi udžbenik nužno sadrži i teleološku dimenziju. To znači da se on mora kreirati na način da bude u funkciji ostvarivanja ciljeva, zadataka i svrha koje se postavljaju u nastavi pojedinih nastavnih predmeta. Ti ciljevi se, uvjetno, mogu svrstati u tri skupine: odgojni, obrazovni i funkcionalni. Sve ono što se na odgojno – obrazovno – funkcionalnom planu treba ostvariti kod učenika u okviru pojedinih nastavnih područja ili predmeta mora imati svoju refleksiju i u samim udžbenicima. „Naučne, logičko – metodološke, pojmovno – semantičke, didaktičko – metodičke i druge vrijednosti koje udžbenik sobom može da nosi, najbliže koreliraju sa ishodima nastave. Međutim, ove vrijednosti nisu nikada dovoljna garancija ostvarivanja pojedinih ciljeva i zadataka nastave.“ (Slatina, 1998: 137). Ostvarivanje ciljeva i ishoda nastave se postiže tako što se prilikom izrade udžbenika zadovoljavaju sljedeći zahtjevi:

Odgovarajuće didaktičko oblikovanje udžbenika

Odgovarajuće grafičko – likovno i tehničko oblikovanje udžbenika

Odgovarajuće grafičko – likovno i tehničko oblikovanje udžbenika

Odgovarajuće zdravstveno – higijensko oblikovanje udžbenika

Ispunjavanje svih navedenih kriterija za izradu savrenih udžbenika neće samo po sebi dovesti do ispunjavanja svih funkcija koje udžbenik ima. Korištenje i upotreba udžbenika u nastavi je „u tijesnoj povezanosti sa kreativnim radom nastavnika“ (Slatina, 1998: 137). Ovaj rad podrazumijeva da nastavnik pomaže učenicima da se koriste udžbenikom na najadekvatniji način koji će dovesti do toga da oni budu osposobljeni za nadopunjujuće korištenje udžbenika u jednom savremenom multimedijalnom okruženju

Nastavni sistem: Cjelovito oblikovanje ili

strukturiranje nastavnog procesa. svojevrsna struktura veza i odnosa

između osnovnih faktora nastave odnos između osnovnih faktora

nastave može biti razlićit pa se razvilo više nastavnih sistema

Drugi nazivi: didaktički sistem, sistem nastave, nastavne strategije

Heuristička nastava Otkrivavjuće vođenje Obrazovni značaj imaju sadržaji koje učenici u potpunosti

razumiju. Materijal za učenje se ne prezentuje u finalnoj formi nego

se on mora reorganizovati i transformisati u neke ranije oblike uključene u kognitivne strukture – „learning by discovering“

Misaono vođenje učenika do shvaćanja obrađivanih nastavnih sadržaja uz pomoć nastavnika (razvojna nastava, genetička nastava, induktivna nastava).

Misaono vođenje učenika do potpunog shvaćanja sadržaja.

Znanje postaje operativno, funkcionalno i primjenjivo. Otkrivanje treba da obuhvati sve komponente nastavnog

procesa Veoma važna dobra pripremljenost nastavnika

Prednosti: potpunije shvatanje nastavnih sadržaja nastavnik direktno komunicira s učenicima i s

nastavnim sadržajem komuniciranje nastavnika i učenika je dvosmjerno

jer učenici posredstvom natavnika upoznaju sadržaje

Nedostaci: teško je aktivirati sve učenike za otkrivanje i

shvatanje, nastavnikova uloga je dominantna u vođenju i

otkrivanju učenici nemaju direktan odnos prema nastavnim

sadržajima manji stupanj samostalnosti učenika

Programirana nastava

pokušaj da se ostvari povratna veza o postizanju ciljeva u nastavnom procesu

zadržavanje bitnih a ostranjivanje nebitnih sadržaja rastavljanje sadržaja na manje (sitnije) dionice –

osnovne elemente savladavanje dionica od lakšeg ka težem samostalno rješavanje problema od strane učenika

po unaprijed dobivenom uputstvu napredovanje učenika po individualnom tempu stalna povratna informacija koja je važna za stalan

uvid u tačnost rješavanja zadataka i postizanja cilja razrađeni nastavni sadržaji i proces usvajanja

sadržaja

Temeljni pojmovi: Program: precizno je izložen u kibernetičkom smislu, sadržaji su

podijeljeni u manje i logički podijeljene dijelove koji se moraju postepeno savladavati i usvajati jedan za drugim (bez preskakanja)

Dijelovi programa: Tema: sadržajno i logički struktrirana zaokružena cjelina

programa (npr. planine, imenice, sisari). Sekvenca: logički strukturiran dio teme (npr. niske planine,

vlastite imenice, čovjek). Tema može imati više sekvenci. Članak: najmanja jedinica u nastavnom programu, učenik radi

na članku kad rješava jedan zadatak. Sekvenca može imati više članaka a učenik mora rješavati svaki članak jedan za drugim bez preskakanja.

Članak se sastoji od sljedećeg: Informacija za učenike o rješavanju zadatka Zadatak Učenička aktivnost (rješavanja zadatka) Povratna informacija

- programirana nastava podrazumijeva i posebno urađene programe: Skiner (1954) linearni programi

Članci određeni pravolinijski (step by step)

1 2 3 4

Učenici sami formulišu odgovore i provjeravaju tačnost odgovora

Svi učenici istovremeno rade po istom programu Napredak učenika je po vlastitom tempu (moguće je i

preskakti pitanja) Ovi programi ne daju mogućnost dodatnih pojašnjenja i

informacija osim onih koje su uključene u zadatak tj. nije moguće nigdje „skrenuti“ sa određenih pitanja. Učenici koji imaju problem sa jednim zadatkom imaju zastoj u savladavanju programa.

Linearnim programom individualizira s erritam rada a se ne uvažavaju razlike u sposobnostima

Krowder – razgranati programi Pokušaj otklanjanja slabosti pravoliniskog programa Članci poredani pravolinijski ali i skokovito (a) i bočno (b).

Uz svaki članak dato više odgovora a učenik bira onaj kojeg smatra tačnim.

Nakon izbora odgovora učenik se upućuje na mjesto u udžbeniku gdje je naveden tačan odgovor

Brže napredovanje učenicima sa većim sposobnostima.

Omogućava se učeniku da onaj zadatak – članak kojeg zna preskoči, a za onaj zadatak – članak kojeg ne zna date su dopunske informacije u bočnom članku.

Omogućava se individualizacija tempa učenja ali i diferencijacija nastavnih sadržaja i postupaka.

Kombinovani programi Kombinacija lineranog i razgranatog

programa Iskorištavanje prednosti jednog i drugog i

izbjegavanje slabosti Dvije vrste:

Modificirani linearni program (omogućeno preskakanje članaka)

Linerani program sa potpravcima (dodatni sadržaji i zadaci za učenike koji žele da nauče više)

Odlike programa za programiranu nastavu:RazumljivostOdređenostRezultativnost

Sastavljanje programa za programiranu nastavu: Razlaganje općihciljeva na konkretne ciljeve nastave Sastavljanje tematskog plana nastave Neprogramirani izlaganje ukupnog nastavnog gradiva

koje treba predvidjeti za programiranu nastavu Raščlanjivanje pojedinih sadržaja na teme, a tema na

sekvence a sekvence na sitne članke (korake, doze) Izdvojeni ćlanci (koraci, konkretni zadaci) se unose u

matricu koja je osnova budućeg programa za programiranu nastavu (najteži dio posla)

Razrada operativnog provođenja svakog članka (koraka, zadatka) sa formiranjem povratne informacije i kontrole rada učenika

Razrada uvodnih i zaključnih izlaganja za svaku grupu tema i izrada uputstava za nastavnika o korištenju programa

Provjeravanje programa u nastavnom radu sa manjom grupom učenika („isprobavanje“ da se poboljša)

sadržaji svih predmeta mogu se koristiti za programiranje u programiranoj nastavi

programirana nastava je najpogodnija kod obrade sadržaja i usvajanja vještina i navika i transformacije znanja

neracionalna je kod ponavljanja ili proširivanja ranije usvojenih znanja

(Primjeri: vidjeti u Vilotijević od 250 do 269 stranice)

Egzemplarna nastava exsemplar – primjer 1952. godina

Osnovno polazište da se znatno povećava količina novih saznanja koja ulaze u nastavne programe i koje učenici treba da savladaju

Preovladavanje opširnosti sadržaja Izdvajanje tipičnih sadržaja iz nastavnog programa koji

mogu biti reprezentativni primjeri za jednu nastavnu cjelinu

Izdvojeni nastavni sadržaji se obrađuju detaljno kao uzor tj. primjer

Nakon toga učenici analogno uzorno obrađenim sadržajima samostalno obrade slične sadržaje iz nastavnog programa

Faze:

I – selekcija sadržaja

II – obrada egzemplarnog sadržaja

III – samosatalan rad učenika nqa analognim sadržajima

IV – utvrđivanje i sistematizacija svih sadržaja

Zadaci: Obrada sadržaja na visokom didaktičko –

metodičkom nivou Osposobljavanje učenika za samostalan rad

Prednosti: uspješnija obrada opširnijih nastavnih cjelina osamostaljivanje učenika i samoučenje stvaralački pristup nastavnika obradi egzemplarnih sadržaja osposobljavanje učenika za uočavanje bitnih elemenata,

sličnosti i razlika unutar srodnih nastavnih sadržaja Nedostaci:

Učenici uče po modelu, po obrascu nastavnika Poteškoća u utvrđivanju tipičnih (egzemplarnih) sadržaja Potrebno dobro poznavanje nastavnog programa i didaktičko-

metodičkih zakonitosti nastave Mogućnost da se izjednače razlike između egzemplarnih i

analognih sadržaja pogodna kod obrade novih nastavnih sadržaja i to kod

opširnih nastavnih cjelina

Problemska nastava

Učenje putem rješavanja problema, problem – nastava, problemsko učenje, nastava putem problema i sl.

nastava se odvija uz rješavanje problema radi razvijanja stvaralačkog mišljenja

učenej putem rješavanja problema u nastavi – mentalna aktivnost u kojoj dominira rješavanje spornih i složenih saznajno – praktičnih problema u nastavnim sadržajima, a koje je praćeno intenzivnom misaonom aktivnošću, stvaralačkim i samostalnim radom učenika i čiji je produkt stalno progresivno mijenjanje ličnosti i postizanje boljih rezultata u nastavi

učenici se susreću sa posebnim zahtjevima koji traže pronalaženje novih rješenja a ne gotova znanja

zadatak je širi od pojma problem problem je onaj zadatak koji ima: nešto nepoznato, različit broj mogućnosti za

rješavanje, kompleksnost, rješenje ne pomoću nekog algoritma već uz stvaralački misaoni pristup, mogućnost povećavanja znanja i razvijanja mentalnih sposobnosti

između cilja (rješenja) i onog što je zadato postoji nesklad

Etape u rješavanju problema u nastavi: Upoznavanje problema Sužavanje – reformulacija problema Postavljanje hipoteza analizom datog i zadatog Provjeravanje hipoteze

Etape nastavnog sata: Stvaranje problemske situacije (Uvodni dio) Rješavanje problema Vježbanje i utvrđivanje Domaći zadatak (samosatalan rad)

Faktori koji utiču na primjenu problemske nastave: Uzrast učenika Priroda nastavnih sadržaja

Problem povratne informacije u samostalnom rješavanju problema

Nastavnikovo vrednovanje nastavnog sata problemske nastave

Vanjska i unutarnja organizacija nastave

Elementi unutarnje organizacije nastave

Elementi vanjske organizacije nastave

Školska godina, radni dan, nastavni dan

Strukturiranja i uvezivanje vanjskih faktora od kojih zavisi organizacija nastavnog procesa.

U te faktore spadaju: mjesto za izvođenje nastave

nastavni prostor učionice prostori izvan škole ekskurzije

školski namještaj i fizički raspored učionica i drugih školskih prostora

odgovarajuća nastavna sredstva, tehnička pomagala vremenska artikulacija nastavnog procesa:

sat – raspored nastavnih sati: simetrični i asimetrični,

dan – radni, nastavni, neradni, sedmica, školska godina

Artikulacija nastave i mikropedagoške komponente nastave: strukturiranje unutarnjih faktora nastave:

Unutarnja organizacija nastavnog sata Unutarnja organizacija nastavnog dana Organizacija rada u kombinovanim

odjeljenjima

Samostalan rad i domaći rad učenika

Pojam nastavni sat Tipovi:

Sat uvođenja Sat obrade Sat utvrđivanja Sat vježbanja Sat ponavljanja Sat provjeravanja

Etape (faze, dijelovi): uvođenje obrada utvrđivanje vježbanje ponavljanje provjeravanje

Pojam oblik rada u nastavi Frontalni oblik rada Grupni oblik rada Rad u paru Individualni oblik rada Kombinacija oblika rada u nastavi

Pojam nastavna metoda/nastavni metod Klasifikacija: metoda usmenog izlaganja,

razgovora, ilustrativno – demonstrativna metoda, metoda praktičnih radova, pisanja, rada na tekstu)

Nastavno sredstvo – izvori znanja u nastavi Tehničko pomagalo – omogućavaju tehničku primjenu i

korištenje nastavnih sredstava Nastavna sredstva: auditivna, vizuelna, audio – vizuelna,

multimedijalna Modernizacija nastave je vidljiva svugdje u svijetu. Sugdje

se čine napori da se naučna saznanja što efikasnije koriste u nastavi (Sjeti se napetosti u savremanom svijetu: odnos između velike „proizvodnje znanja“ i ljudske sposobnosti da to sve „primi“).

Upotreba nastavne tehnologije (NS i TP) iziskuje borbu protiv enciklopedizma, pretjeranog memorisanja i golog reprodukovanja znanja (pretežno dobijenog od učitelja), učenja samo iz udžbenika, a nekada, nažalost, samo iz bilježaka po diktatu učitelja, pasivne uloge učenika u nastavnom procesu (sjeti se ovdje učenja putem utiskivanja, urezivanja i bilježenja tragova kao i učenja putem pokušaja i pogreški).

Uzajamna povezanost između onoga što se vidi, čuje, shvata i pamti jeste ono što se nauči (sjeti se konfluentnog obrazovanja). Zato ne treba misliti da nastavna sredstva i tehnička pomagala predstavljaju samo „sprave“ za puko ulijevanje sadržaja u „glavu učenika“. O njima je bolje misliti kao sredstvima koja stimulišu učenika na učenje.

Danas se u situaciji preopširnosti nastavnih sadržaja uočava težnja da se ustaljeni načini učenja i podučavanja zamijene takvim koji bi obrzbjeđivali da se mnogo veći broj učenika, za znatno kraće vrijeme, uspješno osposobljava za aktivno učešće u daljnjem razvoju nauke, tehnologije i sveukupnosti života. Zato nastavna sredstva i tehnička pomagala treba posmatrati kao značajan element itenzifikacije nastave.

Nužno je također i sistematsko i naučno unošenje elemenata savremenog života i potreba savremenog čovjeka u nastavne sadržaje i nastavni proces. To se dijelom može postići i osmišljenom upotrebom nastavnih sredstava. Time ostvarujemo aktualizaciju nastave

Praćenje i posmatranje nastave – modeli praćenja i posmatranja:

Morš – 160 elemenata (ostalo 40 elemenata)

Parametri didaktičke evaluacije efikasnosti nastavnog sata (časa)opće konstatacije (predmet, nastavnik,

tip sata, ciljevi i zadaci)priprema nastavnika i učenika za nastavni sat,

način planiranja i pripremanja nastavnog sata (načini i oblici pripreme za sat)

pedagoško – psihološki konstruk sata (pedagoško – psihološke zakonitosti nastavnog procesa, npr: prilagođenost uzrastu, komunikacija i interakcija, interpersonalni odnosi, uvažavanje zakonitosti ljudskog učenja, uticaj na spoznajnu, emocionalnu i voljno – djelatnu sferu, razvijanje aktivnih crta volje i karaktera, nastavni sat kao sadržajna, logička i psihološka cjelina i dr.)

metodički konstrukt sata (odabir i kombinavija nastavnih metoda, oblika rada, nastavnih sredstava i tehničkih pomagala, upravljanje i vođenje nastavnog sata, tok nastavnog sata i njegove faze)

SVE OVO U ODNOSU NA POSTAVLJENI CILJ I ZADATKE NASTAVNOG SATA U OKVIRU CILJEVA I ZADATAKA NASTAVNOG PREDMETA

Pristupi kontroli sata (časa) Nastavni rad vrlo složen, odgovoran i

osjetljiv posao koji je uvijek ciljno usmjeren i upravljen

Kontrola nastavnog sata ima osnovnu funkciju u unapređivanju nastavnog rada

Sumativni i formativni pristup kontroli sata

Nastavnikova samoevaluacija nastavnog sata (časa)

Osnova za svaku evaluaciju nastavnog sata. Zbog toga svaka evaluacija nastavnog sata podrazumijeva prije svega i samoevaluaciju nastavnika.

Nastavnici trebaju izrađivati i koristiti već gotove instrumente za samoevaluaciju

Zašto je potrebno planiranje i pripremanje?

Nastavnim planom za svaki razred predviđeni su nastavni predmeti a u nastavnom programu su dati sadržaji svakog predmeta

Kako se ovi sadržaji trebaju rasporediti u toku školske godine, koliko vremena treba biti određeno za obradu pojedinih nastavnih sadržaja, kojim tempom treba obrađivati pojedine nastavne sadržaje, koliko i koje tipove nastavnih sati treba odrediti za pojedine cjeline u programu (nastavna cjelina, nastavna jedinica) ne može biti dokraja propisano i određeno nastavnim planom i programom.

Ova pitanja mora riješiti sam nastavnik prema konkretnim uvjetima škole ili odjeljenja u kojima radi.


Nastavni programi različitih predmeta nisu uvijek urađeni u skladu sa principom sistematskog i postupnog redoslijeda prelaska pojedinih dijelova nastavnog programa kao ni u skladu sa zahtjevom korelacije nastavnih sadržaja sa programima drugih predmeta.

Ovo također konkretno rješava samo nastavnik. U postupcima planiranja i pripremanja nastave on usklađuje nastavne sadržaje pojedinih predmeta (razredna nastava) ili se više nastavnika mora dogovoriti oko usklađivanja svojih sadržaja (predmetna nastava).


Nastavni rad ne smije biti niz izolovanih sati (časova) nego skladna cjelina u kojoj svaki sat predstavlja neophodnu etapu kroz koju učenici nužno prelaze u procesu obrazovanja.

Zbog toga svaku ovu etapu (svaki sat) i čitav put (sistem sati – nastavni proces – školska godina) moramo organizirati, planirati i pripremati se za nju.

Pojmovi: planiranje i pripremanje PLANIRANJE je intelektualni i misaoni rad

koji se odnosi na izradu određenog plana prema kojem se svjesno i ciljano usmjerava nastavni proces, odnosno odgojno – obrazovni proces u nastavi u skladu sa zahtjevima koji se postavljaju naspram razvoja individue i razvoja društva.

PROGRAMIRANJE je pojam kojim se označava niz metodologijski i metodički precizno određenih postupaka i pravila koje prethode odgojno – obrazovnom procesu u nastavi – proces odlučivanja o programima odgojno – obrazovnog procesa u nastavi.

Vrste planairanja i programiranja : godišnje (globalno), školsko i operativno

Školsko (odnosi se na školu kao instituciju) – odnosi se na izradu godišnjeg programa rada škole koji predstavlja osnovni plansko – programski okvir za sve aktivnosti u školi na nivou jedne školeske godine (škole su ga dužne izraditi i predati nadležnom organu na početku svake školeske godine):

opći podaci o školi prostorni i materijalni uvjeti rada u školi broj razreda i odjeljenja nastavnici i podjela predmata na nastavnike nastavne, vannastavene i ostale aktivnosti u školi


Globalno (godišnje – odnosi se na nastavne premete i neposredni nastavni rad) – utvrđivanje opće programske sheme za školsku godinu za svaki predmet, formira se programski sistem, utvrđuju programske smjernice: redoslijed izvođenja nastavnih sadržaja tempo realizacije nastavnih sadržaja tipologija nastavnih sati korelacija unutar nastavnog predmeta i između

nastavnih predmeta (zato je ovo zajednički posao svih nastavnika u školi i to isključivo njih a ne pedagoškog zavoda)

U sebi sadrži još i mjesečno planiranje i programiranje (sve ovo gore navedeno za pojedine mjesece u toku školske godine).


Operatino (mjesečno) – odnosi se na neposredni rad nastavnika na pojedinim nastavnim predmetima i odgojno – obrazovnim područjima kao i godišnje samo što se odnosi na svaki pojedini mjesec u toku školske godine.

Proizilazi iz godišnjeg jer uvijek se prvo izradi godišnje pa se na osnovu toku radi mjesečno.

Pripremanje nastavnika i učenika

Priprema nastavnog sata (časa)

Svakom nastavnom radu predstoji određena priprema. Opći zadatak pripreme sastoji se u obavljanju svih potrebnih predradnji materijalno-tehničkog, spoznajnog, psihološkog, organizacijskog i metodičkog karakera s ciljem uspješnog izvođenja nastavnog rada.

Pripremanje nastavnika i učenikaPriprema nastavnog sata (časa)

Planiranjem jednog nastavnog sata treba odrediti nekoliko elemenata na konkretnom satu i to: nastavnu temu, nastavnu jedinicu, tip sata, nastavne metode, oblike rada, nastavna sredstva i tehnička pomagala, cilj i zadatke.

Velik broj nastavnika svakodnevno se priprema za nastavni sat u vidu pismene pripreme koja treba da bude selekcija misli, stavova, didaktičkih rješenja, jednog predhodnog studioznog rada, a sve to treba u pripremi iskazati i ilustrovati u vidu teza.

Pripremanje nastavnika i učenika

Priprema učenika Pripremanje učenika: za nove nastavne

oblasti i cjeline, za pojedine tipove nastavnog sata i za realizaciju nastavne jedinice.

OCJENJIVANJE JE VID (OBLIK) UČENJA I PODUČAVANJA. OCJENA TREBA DA JE U SLUŽBI ODGOJNOG I OBRAZOVNOG RAZVOJA UČENIKA. (Slatina)

UČITELJ NE UČI SAMO ONDA KADA POUČAVA TIME KAKO POUČAVA, NEGO ISTO TAKO I TIME KAKO ISPITUJE I KAKO OCJENJUJE. (Marinković)

Čovjek ima potrebu da se vrijednosno odnosi prema sebi i svom radu.

Svaki vid ljudske djelatnosti podliježe čovjekovom procjenjivanju i ocjenjivanju.

Pri tome čovjek otkriva različite funkcije vrednovanja.

Vrednovanje je istodobno i antropološka i društvena karakteristika čovjekovog života i rada.

Škola bez ocjena bi bila umjetna sredina, lažni život u kojem bi uprkos tome neki sisitem ocjenjivanja ipak postojao.

Pitanje je samo kakav, domišljen i odgovoran ili ne.

Promišljanje obrazovanja bez nekog njegovog vrednovanja je zabluda.

Vrednovanj(valorizacija,evaluacija,verifikacija) postignuća je integralni dio nastavnog procesa.

Tipovi nastavnog sata:- Uvođenja - Obrade- Utvrđivanja- Vježbanja- Ponavljanja- Provjeravanja

Dijelovi nastavnog sata (faze nastavnog procesa):- Uvođenje - Obrada- Utvrđivanje- Vježbanje- Ponavljanje- Provjeravanje

Nema posebno određenih sati za ocjenjivanje u nastavi pojedinih predmeta (program mnije predvidio takve sate)

FUNKCIJA SAVREMENOG VREDNOVANJA:

INFORMATIVNA, REGULATIVNA, PREVENTIVNA, KOREKTIVNA, MOTIVACIONA ODGOJNA.

Opsežnost – valja obuhvatiti edukacijski razvoj učenika u njegovoj cjelosti (znanje, sposobnosti, kritičko mišljenje, interesovanje i stavove, ličnu i društvenu prilagodbu učenika). Učitelj treba da vodi rast i razvoj učenika ne samo u pogledu nastavnog predmeta koji izvodi nego u pogledu cjelovitog razvoja, ne samo u pogledu kognitivnog nego i afektivnog i voljno-motivacionog rasta i razvoja svakog učenika.

Integriranost – procjene i ocjene do kojih dolazimo različitim tehnikama, postupcima i aktivnostima valja pretočiti u cjelovitu sliku.

Kontinuiranost – ne može se pratiti napredovanje učenika ukoliko vrednovanje nije neprekidno u procesu učenja/poduke

Učiteljova ocjena nije samo ocjena učenikovog znanja. Ona je istodobno i ocjena njegova ličnog uspjeha, isto što nije puka konstatacija o učenikovu znanju nego istodobno i učiteljovo sredstvo odgojnog djelovanja.

Ocjena mora da unapređujuće djeluje na duhovni rast i razvoj učenika. Ona ne smije zavisiti od raspoloženja učitelja njegove "tvrdoće" ili "mehkoće", nego od onog čime se označava put duhovnog napredovanja, čime se postiže jedna od pedagoških svrha.

Spretno obrazložen odgovor i onda kada je netačan postaje vredniji od odgovora koji je tačan, ali ne obrazložen, ili je njegovo obrazloženje samo naučeno.

Vrednovanje obrazovanja podrazumijeva procjenjivanje razvoja i napredovanja učenika u pogledu ciljeva i vrijednosti nastavnog programa. Svrha vrednovanja je da se pruži niz podataka koji će pokazati stepen napredovanja učenika u pogledu ostvarivanja pedagoških svrha nastave.

Ocjenjivanje i vrednovanje zadiru u složene međuljudske odnose. Njima se na zoran način praktikuju različite vrijednosti (saznajne, moralne, pravne, društvene). To ih čini teškom odgovornom i složenom djelatnošću:

AL – Mutaffifûn (“Teško onima koji pri mjerenju

zakidaju” – LXXXIII [1])

Jevanđelje (Mjerom kojom mjerite mjeriće vam se. Vagom kojom vagate vagat će vam se-4, 24)

Narodna mudrost (Učin – doček)

Elementi umijeća ocjenjivanja Najvažnija pitanja

Ocjenjivanje edukacijskog rada je pravovremeno, temeljito i konstruktivno.

Primjenjuju se različiti načini procjenjivanja i ocjenjivanja postignutih uspjeha.

Cilj povratnih informacija o uspjehu ne sastoji se samo u ispravljanju i ukazivanju na probleme nago i poticanju na rad i građenju samopouzdanja učenika

Postoje razne vrste evidencije obrazovnom i odgojnom napretku učenika

Pružiti priliku za samocjenjivanje i međusobno ocjenjivanje

Odredi koja su to problematična područja, koliko je podučavanje bilo uspješno i je li postavljen čvrst temelj za dalji obrazovni napredak

Ocjenjivanje je vid učenja i podučavanja

1. Služim li se raznovrsnim ocjenji- vačkim aktivnostima ?

2. Služim li se različitim svrhama ocjenjivanja i metodama praćenja uspjeha ?

3. Pazim li da svaku ocjenjivačku aktivnost primjerim namjeri ?

4. Ispravljam li ocjenjivačke zadatke pravovremeno i jesu li povratne informacije dovoljno brze, konstruktivne, temeljite i korisne tako da omogućuju pažnju i samopouzdanje za dalji razvoj znanja?

5. Pomažem li u pripremi-kako najlakše postići uspjeh?

6. Jesu li ocjenjivačke aktivnosti primjerene sadržajima i sposobnosti ?

7. Omogućuju li ocjenjivačke aktivnostii dobar uspjeh ?

8. Pomažem li razvoju spsobnosti za samoocjenjivanje?

9. Temelje li se moje bilješke o spoznajnom razvoju na različitim vrstama ocjenjivačkih aktivnosti

Usmeno ocjenjivanje – podstičuće djelovanje Pismeno: Test, ZOT

Pitanja (ajtemi):

dopunjavanja:

“Kvadrat na d hipotenizom jednak je zbiru____________________________________________________

višestrukog izbora:

»Odaberi i zaokruži one riječi koje označavaju imenice:

kuća

brzo

trava

trčanje

čovjek

alternativnog izbora:

Hidrogen se nalazi na prvom mjestu u periodnom sistemu elemenataa) DA b) NE

pridruživanja:

Na lijevoj strani su napisani glavni gradovi a na desnoj nazivi država. Svakoj državi pridruži njen glavni grad

Italija Beč

Španija Madrid

Poljska Rim

Grčka Varšava

Austrija Atina

Postoji niz faktora koji školsko ocjenjivanje čine nepouzdanim. Često je za dobijanje neke ocjene važnije koji učitelj ispituje učenika nego kolikim fondom znanja učenik stvarno raspolaže. Način ispitivanja učitelja je njegova tehnika mjerenja. Njome se dolazi do određene veličine koju izražava ocjenama u skali od 1 do 5 i sl.

Ocjene su slab metrijski materijal. Nisu uvijek pouzdan i valjan indikator znanja. Učitelji ne ocjenjuju znanje učenika nego njihove odgovore. Odgovoru nisu često adekvatni znanjima učenika. Profesor je svojevrsni instrument mjerenja i od njega ne bi trebala da zavisi ocjena nego od učenika. U praksi je često drugačije pa je za studente počesto važnije ko ih ispituje a ne koliko je njihovo poznavanje predmeta.

Faktori koji utiču na nepouzdanost školske ocjene:

pomanjkanje određenih kriterija, lična jednadžba nastavnika, greške kontrasta.

KOMPLEKSNO VREDNOVANJE REZULTATA RADA Znanje Motivacija (potrebe, želje

interesovanja) Sposobnosti Radne navike Subjektivne mogućnosti Objektivne mogućnosti

Ocjenjivanje i sposobnost davanja odgovora su vrijedni ciljevi. Zadatak je stvoriti sistem kojim će se korisno i pravično ocjenjivati ono do čega nam je stalo i koji neće negativno uticati na proces učenja. (T. Sizer)

Učenje je konstantno u stanju promjene. Zbog toga se mora održati permanentnost ocjenjivanja.

Bitnije je otkriti šta učenik zna i može nego šta ne zna i šta ne može

Autentično ocjenjivanje treba da:

Ukaže na kvalitet svakog učenika, a ne da istakne neuspjeh

Pruži informaciju za nastavni proces ukazujući na ono čemu podučavati i kako

Bude sastavni dio nastavnog procesa

Bude višedimenzionalno, podjednako se usmjeravajući na socijalni i emocionalni razvoj, kao i na spoznajni razvoj

Predstavlja odraz aktivne saradnje učitelja i učenika

Naglasi značaj učenja

Unaprijedi uspjeh i optimalno sticanje znanja svih učenika

Bude posve razumljivo i učiteljima i učenicima

Ocjenjivanje može i treba da ima različite namjene:

Učenici postaju svjesni svoga znanja i upravljaju svojim učenjem

Učitelji efikasnije usmjeravaju nastavu

Učitelji određuju kojim je učenicima potrebno više pomoći

Uprava saznaje kako grupe učenika napreduju u procesu učenja

Bitan elemenat autentičnog ocjenjivanja. Učenicima se time daje mogućnost da vrednuju vlastiti napredak i preuzmu odgovornost za taj proces, kao i za njegov rezultat. Trud kojeg učenici ulože u proces učenja i kvalitet rada rastu ukoliko oni učestvuju u postavljanju ciljeva za sebe i ocjenjivanja vlastitog napretka.

PROCES EVALUACIJE JE SVAKAKO PROCES IZGRADNJE MEĐUSOBNOG

RAZUMIJEVANJA I POVJERENJA.

Pojam inovacije u nastavi Načini inoviranja u nastavi »Škola koja uči« i inoviranje

nastave Upravljenje kvalitetom nastave kao

komponenta razvoja škole Inovacije u nastavi i

profesionalizacija nastavnika

didaktika

Documents