DANIEL POLANSKY

GRAD SJENA........................................................

POLJUBACOTRICE

Prevela s engleskogJana Merlin

Naslov izvornikaDaniel Polansky

The Straight Razor CureCopyright za hrvatsko izdanje Znanje d.o.o. 2013

1. POGLAVLJE

U prvim danima Velikog rata, na bojitima Apresa i Ivesa, stekao sam sposobnost odbacivanja sna treptajem oka. Bila je to nuna prilagodba jer bi se vrsti spavai probudili uz prizor drenskih komandosa s maetom. Tog traga svoje prolosti rado bili se rijeio kada se sve uzme u obzir. Rijetke su situacije u kojima je potrebno ukljuiti sva osjetila i svijet je uglavnom bolji dok se samo mutno nazire.

Naprimjer, moja je soba mjesto koje je bolje gledati kroz polusan ili pijanu letargiju. Kasno jesenje sunce prodiralo je kroz pranjavi prozor te je soba, ionako samo korak od pravog svinjca, izgledala jo manje privlano. ak i po mojim kriterijima, to je bila rupa, a moji su kriteriji niski. Jedini namjetaj, osim kreveta, bila je otrcana komoda i okrhnuti stol, a sloj prljavtine prekrivao je pod i zidove. Pomokrio sam se u nonu posudu i izlio sadraj u uliicu pod prozorom.

Grad sjena bio je u punom zamahu, ulicama je odjekivala vriska ribarskih baba koje su oglaavale dnevni ulov radnicima koji su nosili sanduke sjeverno u Stari grad. Na trnici nekoliko ulica istonije, trgovci su za komadie bakra prodavali ispodprosjenu robu posrednicima, a dolje u Ulici svjetla ulina je djeurlija umornim i nepopustljivim oima vrebala neoprezne trgovce i plemie koji su odlutali predaleko od doma. Na uglovima i u uliicama, muke su se prostitutke oglaavale kao i ribarske babe, ali oni su govorili tie i naplaivali vie. Ispijene kurve koje je zapala jutarnja smjena mlako su prizivale prolaznike u nadi da e svoj izblijedjeli arm pretvoriti u zalihu alkohola ili daha za taj dan. Opasni mukarci uglavnom su jo spavali, njihove otrice bile su u koricama pored kreveta. Zbilja opasni mukarci bili su budni ve satima i svojim su perima marljivo ispisivali poslovne knjige.

Podigao sam runo ogledalo s poda, ispruio ruku i pogledao se. U najboljim okolnostima, ja sam ruan mukarac, ak i kad se namiriem i manikiram. Baburast nos visi mi ispod prevelikih oiju, usta mi stoje poput loe centrirane rane od noa. Moju prirodnu ljepotu naglaava niz oiljaka kakvih bi se i mazohist sramio. Oiljak od

rapnela koji me je skoro pokosio, svjetliji od koe, protee mi se obrazom, otkinut komad lijevog uha svjedoi o ulinoj tunjavi u kojoj sam zavrio na drugom mjestu.

Boica vilinskog daha mamila me s tronog stola. Otvorio sam je i umrkao njezin sadraj. Pretjerano slatka para ispunila mi je nosnice, a to je pratilo ve poznato zujanje u uima. Zatresao sam boicu bila je poluprazna, brzo se potroila. Obukao sam koulju, obuo izme, zgrabio torbu koja je bila ispod kreveta, prebacio je preko ramena i siao sam ususret kasnom jutru.

U ovo doba dana u Teturavom grofu bilo je tiho jer nije bilo svjetine pa je glavnom prostorijom dominirala golema pojava iza anka Veliki Adolphus, suvlasnik i krmar. Usprkos visini za glavu je nadvisivao mojih metar i osamdeset dva njegov je bavasti trup bio toliko irok da je izgledao ugojeno, no bolji pogled otkrio bi da su to miii. Adolphus je bio ruan i prije nego to mu je drenska strijela odnijela lijevo oko, a nije pomoglo ni crno platno koje je sada nosio zavezano preko duplje ni oiljak koji mu je sjekao izbrazdani obraz. Zbog toga, kao i zbog mrkog pogleda, izgledao je poput razbijaa i tupana, a iako nije bio nijedno od toga, zbog takva su dojma ljudi uglavnom bili pristojni u njegovu drutvu.

istio je ank i popovao jednom od treznijih gostiju o najnovijim nepravdama. To je bio popularan oblik razonode. Priao sam i sjeo na najii stolac.

Adolphus je bio previe zadubljen u rjeavanje dravnih problema da bi svoj monolog prekinuo obinim pozdravom, tako da mi je samo usputno kimnuo. Dakle, sigurno se slaete sa mnom sada kada smo uvidjeli da je Njegova Milost promaaj u ulozi kancelara. Neka opet vjea pobunjenike kao izvritelj pravde prijestolja barem je za tu zadau bio sposoban.

Ne znam o emu govori, Adolphuse. Svi znaju da su nai vode mudri koliko i poteni. Nego, je li prekasno za porciju jaja?

Okrenuo je glavu prema kuhinji i zareao: eno! Jaja! Nakon te digresije okrenuo se natrag prema svom pijanom taocu.

Pet godina dao sam Kruni. Pet godina i oko. Adolphus je volio ubacivati svoju ozljedu u svakodnevne razgovore, ini se da je

imao dojam da je bila neprimjetna. Pet godina do grla u govnima i prljavtini, pet godina dok su se bankari i plemii kod kue bogatili na mojoj krvi. Pola okra mjeseno nije puno za pet takvih godina, ali moje je i proklet bio ako im dopustim da to zaborave. Bacio je krpu na ank i uperio svoj kobasiasti prst u mene elei me potaknuti da neto kaem. To je i tvojih pola okra, prijatelju. Neobino si tih za nekoga koga je zaboravila i njegova zemlja i njegova kraljica.

to rei ? Kancelar e raditi to eli, a naklapanja biveg kopljonoe bez oka nee puno utjecati na njega. Neodreeno sam progunao. Adeline, tiha i mala, suta suprotnost suprugu, izala je iz kuhinje, ponudila mi tanjur i blago se osmjehnula. Prvo sam uzeo, a drugo uzvratio. Adolphus je nastavio svoju tiradu, ali ja sam se usredotoio na jaja i ignorirao ga. Prijatelji smo ve desetljee i pol jer mu opratam brbljavost, a on meni utljivost.

Dah je poeo djelovati. Osjetio sam kako mi se ivci smiruju i vid mi postaje otriji. Natrpao sam usta peenim crnim kruhom i razmislio o poslu koji me ekao. Namjeravao sam posjetiti svoju vezu na carini prije etrnaest dana obeao mi je ispravne propusnice, ali jo nije odrao rije. Osim toga, ekali su me uobiajeni obilasci distributera koji su kupovali od mene: sumnjivih pipniara i malih dilera, svodnika i preprodavaa. Naveer sam trebao navratiti na zabavu blizu Korovih Visova rekao sam Yanceyju Rimotvorcu da u ga posjetiti prije veernjeg nastupa.

Na glavnoj pozornici pijanac je nekako uspio prekinuti Adolphusovu bujicu kvazikoherentne kritike drutva. Jeste li uli to o malenoj?

Div i ja tuno smo se pogledali. Hulje su beskorisne, rekao je Adolphus i vratio se ienju. Prije tri dana dijete lukog radnika nestalo je iz uliice pred kuom. Otad je mala Tara postala poznat sluaj ljudima iz Grada sjena. Ribarski ceh ponudio je nagradu, Crkva Praeta ponudila je obred za nju, ak su i uvari odbacili letargiju na nekoliko sati i zalupali na vrata te zavirili u bunare. Nisu nita pronali, a sedamdeset i dva sata je dugo za dijete koje se izgubilo na dva i pol najgue naseljena etvorna kilometra carstva. Ako je to akrina volja, djevojica je dobro, ali ja se ne bih kladio na to u svojih neisplaenih pola okra.

Spominjanje djeteta izazvalo je omanje udo jer je uspjelo zaepiti Adolphusa. Zavrio sam doruak u tiini, odgurnuo tanjur i ustao. Preuzmi moje poruke vraam se nakon mraka.

Adolphus mi je mahnuo u znak pozdrava.Izaao sam u podnevni kaos Grada sjena i krenuo na istok

prema pristanitu. Jednu ulicu dalje uoio sam Kid Maca, svodnika i vrhunskog ubojicu, kako sa svojih metar i ezdeset sedam mrko stoji naslonjen na zid i mota cigaretu. Zurio je preda se tamnim oima koje su se nalazile iznad izblijedjelih oiljaka od dvoboja, a odjea mu je, kao i uvijek bila savreno usklaena, od irokog oboda eira do srebrne drke rapira1 (1franc, ravan ma zaotrena vrha i tankih otrica, op. ur.). Naslonio se na cigleni zid zauzevi stav koji je bio spoj prijetnje nasiljem i potpune ravnodunosti.

Otkad je stigao u susjedstvo, Mac je tijekom godina uspio zauzeti mali teritorij spojem vjetine rukovanja otricom i potpune posveenosti svojih kurvi koje su sve do jedne bile zaljubljene u njega kao majka u prvoroenca. esto sam mislio da Mac ima najlaki posao u Gradu sjena, izgledalo je da najveim dijelom brine da se njegove prostitutke ne poubijaju natjeui se za njegovu panju, ali to ne biste pomislili kada vidite mrki izraz koji mu je trajno bio urezan u lice. Imali smo prijateljski odnos otkad sam pokrenuo svoj posao, razmjenjivali smo informacije i povremeno radili usluge jedan drugome.

Mac.Warden. Ponudio mi je svoju cigaretu.Zapalio sam je ibicom iz remena. Kako su cure?Istresao je malo duhana iz kesice i poeo motati novu

cigaretu. Zbog onog izgubljenog djeteta uzrujanije su od jata kokoi. Crvena Annie toliko je ridala da pola noi nitko nije mogao spavati sve dok je Euphemia nije napala skakavcem.

Ba su osjetljive. Posegnuo sam u torbu i neprimjetno mu predao njegovu poiljku. Ima li novosti o Eddiju Pizdi? pitao sam mislei na njegova suparnika kojeg su ranije tog tjedna istjerali iz Grada sjena.

Radi korak od stoera, a misli da ne mora potplatiti hulje?

Eddie je preglup da bi preivio. Nee doekati kraj zime kladio bih se u argent. Mac je smotao cigaretu jednom rukom, a paket ubacio u stranji dep drugom.

Ne bih prihvatio tu okladu, rekao sam.Mac je turio cigaretu u usta izvijena u podrugljiv osmijeh. Sa

svog poloaja gledali smo promet kako jenjava. Jesi li ve dobio one propusnice? upitao je.

Danas u svratiti do svog ovjeka. Uskoro bih trebao imati neto za tebe.

Promrmljao je neto to je moda bila suglasnost, a ja sam htio krenuti. Treba znati da deki koji rade za Zeju Usnu prodaju istono od kanala. Uvukao je dim i napravio dva savrena kruga koji su slijedili jedan drugog prema milostivom nebu. Cure ve nekih tjedan dana povremeno viaju njegovu ekipu.

uo sam. Kloni se nevolja, Mac.Ostavio sam ga da i dalje izgleda opasno.Ostatak popodneva dostavljao sam robu i obavio nekoliko

poslia. Moj slubenik na carini napokon je nabavio propusnice iako, s obzirom na brzinu kojom je napredovala njegova ovisnost o vilinskom dahu, to bi mogla biti i zadnja usluga koju e mi moi uiniti.

Posao sam zavrio u predveerje i zastao sam kod svog najdraeg ulinog tanda po zdjelicu govedine u umaku od ilija. Jo sam se trebao nai s Yanceyjem prije njegova nastupa za neke snobovske aristokrate blizu Starog grada pa me ekala duga etnja. Udario sam preac uliicom jer sam elio utedjeti na vremenu, kada sam ugledao neto zbog ega sam stao tako brzo da sam se zamalo sruio.

Rimotvorac e priekati. U uliici preda mnom nalazilo se maleno tijelo djeteta, stravino zgreno i omotano plahtom promoenom krvlju.

ini se da sam pronaao malu Taru.Bacio sam ostatak veere u kanalizacijski otvor. Odjednom

nisam bio gladan.

2. POGLAVLJE

Stao sam i sagledao situaciju. takori u Gradu sjena nisu poznati po plaljivosti i zakljuio sam da joj je tijelo nedavno ovdje ostavljeno jer je bilo netaknuto. unuo sam i poloio dlan na njezina malena prsa bila su hladna. Umrla je prije nego to je baena ovdje. Izbliza sam jasnije vidio sramotu koju joj je nanio muitelj. Zadrhtao sam i odmaknuo se istovremeno primijetivi i neobian miris, ne onaj odvratno slatkasti vonj lea u raspadanju, ve otri alkemiarski miris koji mi je ostavio opor trag u grlu.

Povukao sam se iz uliice na glavnu cestu i dozvao dva ulina balavca koja su dangubila ispod oblinje nadstrenice. Moje ime ima odreeni sitni znaaj medu niim klasama pa su mi prili mislei da sam ih odabrao za neki zloinaki plan, uzbueni to im se prua prilika. Onom koji je izgledao tupavije dao sam bakreni novi i rekao mu da pronae uvara. Kada je skrenuo iza ugla, okrenuo sam se prema drugom djeaku.

Polovicu uvara iz Grada sjena snabdijevam kurvama i razvodnjenim pivom pa oni nee predstavljati problem. Meutim, ovakvo ubojstvo zahtijevat e pozornost agenta, a osoba koju poalju mogla bi biti dovoljno luda i osumnjiiti mene. Morao sam se rijeiti robe.

Djeak me gledao smeim oima duboko usaenim na blijedom licu. Poput veine uline djeurlije bio je mjeanac, crte lica triju rigunskih naroda izmijeale su se s nizom stranih rasa. Bio je uasno mrav, ak i za jednog beskunika, koate lopatice i laktovi ocrtavali su se ispod dronjaka koje je nosio.

Zna tko sam?Ti si Warden.Zna za Teturavog grofa?Kimnuo je, a njegove tamne oi bile su raskolaene, ali jasne.

Ispruio sam torbu prema njemu.Odnesi ovo onamo i predaj kiklopu iza anka. Reci mu da sam

ja rekao da ti duguje argent.

Posegnuo je za torbom, a ja sam mu zario prste u pregib vrata. Znam svaku kurvu, depara, narkomana i nasilnika u Gradu sjena i upamtio sam tvoje lice. Ako me paket ne bude ekao, morat u te potraiti. Jasno? Pojaao sam stisak.

Nije se lecnuo. Nisam varalica. Iznenadilo me hladno samopouzdanje u njegovu glasu. Odabrao sam pravog derana.

Bjei onda. Pustio sam torbu, a on je odjurio iza ugla.Vratio sam se u uliicu i popuio cigaretu dok sam ekao

hulje. Trebalo im je due nego to sam oekivao, s obzirom na ozbiljnost situacije. Uznemiravajue je otkriti da je nisko miljenje o predstavnicima zakona i dalje preutno pohvalno. Nakon to sam popuio dvije cigarete, djeak se napokon vratio s dvojicom uvara.

Znao sam ih iz vienja. Jedan je bio nov, u slubi tek est mjeseci, ali drugog sam godinama potplaivao. Vidjet emo kakve u koristi imati od toga ako to krene po zlu. Zdravo, Wendelle. Pruio sam mu ruku. Lijepo vas je opet vidjeti, ak i u ovim okolnostima.

Wendell mi je energino zatresao ruku. I tebe, rekao je. Nadao sam se da djeak lae.

Nisam imao to odgovoriti na to. Wendell je kleknuo pored tijela, a kaput mu se vukao po blatu. Iza njega, njegov je mladi kolega problijedio do one nijanse bijele koja obino prethodi povraanju. Wendell mu je preko ramena doviknuo ukor: Dosta! Kvragu, uvar si budi muko! Ponovo se okrenuo prema truplu,

nesiguran u svoj sljedei potez. Pretpostavljam da bih sad trebao pozvati agenta? upitno je izjavio.

Pretpostavljam, odgovorio sam.Otri u stoer, Wendell je naredio podreenom, i reci im da

poalju jezu. Reci im da poalju dvojicu.uvari provode gradske obiaje i zakone kada nisu plaeni

da zamire ali istraivanje zloina uglavnom je izvan njihova dosega. Ako ubojica ne stoji iznad trupla s krvavim noem u ruci, nisu od neke koristi. Kada se dogodi zloin koji je vaan nekome istaknutome, alje se agent Krune, slubeno ovlaten za izvrenje pravde Prijestolja. Ledeni, hladni, snjeni ili sivi vrazi, zovite ih kako elite, ali pognite glavu kada prolaze pored vas i brzo odgovarajte ako

vas neto pitaju jer jeza nije uvar, a od nesposobne policije opasnija je samo sposobna. Tijelo baeno u Grad sjena obino ne privlai njihovu pozornost injenica koja ini uda kada se uzme u obzir stopa ubojstava ali ovo nije pijanac utopljen u lokvi ili zaklani narkoman. Za ovakvo to alje se agent.

Nakon nekoliko minuta na scenu se vratio mali odred uvara. Dvojica su poela ograivati podruje. Ostali su stajali i izgledali vano. Nije im ba polazilo za rukom, ali nisam im imao srca to rei.

Kada mu je dosadilo ekanje, ili je moda htio dojmiti doljake svojim autoritetom, Wendell se odluio okuati u policijskom poslu. Vjerojatno neki heretik, rekao je eui duplu bradu. Prolazio je kroz pristanite na putu do Kirengrada, ugledao je djevojicu i... Uinio je nagli pokret rukom.

Da, ujem da se to esto dogaa.Ukljuio se i njegov partner djeakog lica punog otrova, daha

oporog od gorine koju je pokuao suspregnuti. Ili Otoanin. Znate kakvi su oni.

Wendell je mudro kimnuo. Uistinu, znao je kakvi su.uo sam da u nekim novijim odjelima za duevne bolesnike

luacima i mentalno zaostalima daju rutinske zadae. Moraju ivati gumbe na hrpama tkanina, a beskoristan rad na njihove unitene umove djeluje poput melema. Ponekad se pitam jesu li uvari nastavak te terapije u puno veem omjeru, razraeni drutveni program osmiljen radi podarivanja iluzije korisnosti onima koji slabo funkcioniraju.

Bilo kako bilo, nema smisla kvariti zabavu pacijentima. inilo se da je nalet pronicljivosti iscrpio Wendella i njegova suradnika, te su utonuli u tiinu.

Rana jesenska veer otjerala je posljednje tragove svjetlosti s obzora. Zvukove potene trgovine ukoliko takva postoji u Gradu sjena zamijenila je nervozna tiina. Netko u oblinjoj zgradi zapalio je vatru, pa je miris dima ubrzo prekrio smrad trupla. Smotao sam cigaretu kako bih ga potpuno blokirao.

Osjetili smo njihov dolazak prije nego to smo ih vidjeli; nabijena gomila iz Grada sjena micala se s puta poput brodskih olupina koje odnosi poplava. Jo nekoliko sekundi i razaznat emo ih u kretanju

gomile. Ledeni su se diili identinou svojih uniformi, svaki je bio zamjenjivi lan male vojske koja je kontrolirala grad i vei dio naroda. Dugi kaput ledeno sive boje, podignuti ovratnik i eir irokog oboda iste boje. Kratki ma sa srebrnom drkom visio im je na pojasu, a bio je i umjetniko djelo i savren instrument nasilja. Zagasit dragulj optoen srebrom visio im je oko vrata Krunino Oko, slubeni simbol njihove moi. Bili su utjelovljenje reda, eljezni stisak iza privida uglaenosti.

Iako to nikada neu rei naglas, iako se sramim same pomisli na to, nisam mogao lagati nedostajala mi je ta jebena odora.

Crispin me prepoznao s udaljenosti od jedne ulice i lice mu se ukoilo, ali nije usporio korak. Nije se puno promijenio u pet godina. Isto plemenito lice gledalo me ispod oboda eira, isto uspravno dranje nijemo je svjedoilo o mladosti provedenoj pod tutorstvom uitelja plesa i ponaanja. Njegova smea kosa nije bila bujna kao prije, ali orlovski nos i dalje je trubio dugu povijest njegove krvi svakom tko je htio pogledati. Znao sam da ali to me susree kao to sam ja alio to su pozvali ba njega.

Nisam prepoznao drugog agenta sigurno je bio nov u slubi.Poput Crispina i on je imao rouenderski nos, dug i arogantan, ali

njegova je kosa bila toliko plava da je gotovo bila bijela. Osim platinste grive bio je prototip agenta, njegove svijetloplave oi bile su analitike, ali nisu osuivale, tijelo ispod uniforme bilo je dovoljno vrsto i lako bi vas uvjerilo da bi mogao predstavljati prijetnju ukoliko niste bili dobro upueni.

Zastali su na poetku uliice. Crispinov je pogled preletio preko prizora, zastao na prekrivenom leu i zaustavio se na Wendellu koji je sada ukoeno stajao u stavu mirno i davao sve od sebe kako bi izgledao poput policijskog slubenika. uvaru, rekao je Crispin kratko kimnuvi. Drugi agent, i dalje bezimen, nije ponudio ni to, ve je zastao vrsto prekrienih ruku s podrugljivim izrazom na licu. Nakon to je dovoljno pozornosti obratio na protokol, Crispin se okrenuo prema meni. Ti si je pronaao?

Prije etrdeset minuta, ali bila je ovdje ve neko vrijeme. Bacio joj je tijelo ovdje nakon to je zavrio s njom.

Crispin je polako napravio krug oko mjesta zloina. Na sredini

uliice drvena su vrata vodila u naputenu zgradu. Zastao je i poloio ruku na vrata. Misli da je doao ovuda?

Ne nuno. Tijelo je dovoljno maleno da ga se sakrije u malu krinju, moda prazan sanduk za pivo. U sumrak ova ulica nije jako prometna. Mogao se rijeiti tijela i nastaviti hodati.

Djelo sindikata?Zna da nije. Nedirnuto dijete prodaje se za petsto okara na

posjedima Bukhirra. Nijedan trgovac robljem ne bi bio toliko glup da izgubi takvu zaradu, a da je tako, naao bi bolji nain da se rijei tijela.

Crispinov partner iskazao je i previe potovanja strancu u iznoenom kaputu. Polako mi je priao, uznesen arogancijom koja se javlja kada se nasljedni osjeaj superiornosti zacementira pristupanjem u javnu slubu. Tko je ovaj ovjek? to je radio kada je pronaao tijelo? Podrugljivo me pogledao. Moram priznati da je savladao taj izraz lica. Iako ga esto susreemo, to nije izraz koji svatko moe usavriti.

Meutim, nisam reagirao pa se okrenuo prema Wendellu. Gdje su njegove stvari? to ste pronali dok ste ga pretraivali?

Pa, gospodine, rekao je Wendell, a njegov se naglasak, tipian za stanovnike Grada sjena, pojaao. Budui da je on prijavio

tijelo, zakljuili smo... elim rei... Debelom rukom obrisao je nos i izmucao odgovor. Gospodine, nismo ga pretraili.

Zar tako izgleda istraga kada je vode uvari? Osumnjieni je pronaen pored tijela ubijenog djeteta, a vi s njim ljubazno razgovarate iznad lea? Radi svoj posao kako treba i pretrai ga!

Wendellovo priprosto lice se zacrvenilo. Ispriavajui se, slegnuo je ramenima, priao mi i poeo me pretraivati.

To nee biti potrebno, agente Guiscard, prekinuo ga je Crispin. Ovaj ovjek je... stari saveznik. Nije osumnjien.

Uvjeravam vas, samo u ovom sluaju. Agent Guiscard, znai ? Slobodno me pretraite, agente Guiscard. Opreza nikad dosta. Tko moe rei da nisam oteo tu djevojicu, silovao je i muio, rijeio se njezina tijela, priekao sat vremena i pozvao uvare? Guiscardovo lice

postalo je tamnocrveno, neobian kontrast njegovoj kosi. Pravo smo udo od djeteta, zar ne? Pretpostavljam da takva pamet dolazi u paketu s vaim pedigreom. Guiscard je stisnuo aku. Ja sam se nacerio.

Crispin se ubacio izmeu nas i poeo izvikivati naredbe: Dosta! Imamo posla! Agente Guiscard, vrati se u Crnu kuu i reci im da poalju vidovnjaka; ukoliko pouri, moda jo stigne togod otkriti. Vi ostali zatitite podruje. Ovdje e za deset minuta biti pedeset ljudi, a ne elim da nam unite mjesto zloina. I, za ljubav akrinu, neka netko pronae roditelje ovog jadnog djeteta.

Guiscard me nemono pogledao, a zatim je odjurio. Istresao sam malo duhana iz kesice i poeo motati cigaretu. Ima pune ruke posla s novim partnerom. iji je on neak?

Crispin se slabano osmjehnuo. Neak grofa od Gremvicka.Lijepo je vidjeti da se nita nije promijenilo.Nije tako lo. Ti si ga izazivao.Lako ga je bilo izazvati.Neko se to i za tebe moglo rei.Vjerojatno je imao pravo. Godine su me opustile ili sam barem

volio tako misliti. Ponudio sam cigaretu bivem partneru.Prestao sam guilo me. Stavio sam je u usta. Godine prijateljstva nelagodno su se

protezale izmeu nas.Ako neto otkrije, doi k meni. Nemoj sam nita poduzimati,

rekao je Crispin tonom glasa na granici molbe i naredbe.Ne rjeavam zloine, Crispine, jer nisam agent. Kresnuo sam

ibicu o zid uliice i zapalio cigaretu. Ti si se pobrinuo za to.Sam si se za to pobrinuo. Ja sam samo promatrao tvoj pad.Ovo je dovoljno dugo trajalo. Osjetio sam nekakav miris na

leu. Moda je sada ve nestao, ali isplati ga se istraiti. Nisam se mogao natjerati da mu poelim sreu.

Napustivi zaklon uliice, vidio sam kako se formira grupa promatraa kao i uvijek ideja, ljudskog jada privlaila je ljude. Vjetar se pojaao. vrsto sam se ogrnuo kaputom i ubrzao korak.

3. POGLAVLJE

U Teturavom grofu bila je guva tipina za vikend. Adolphusov pozdrav odjeknuo je od zidova dok sam se gurao kroz guste redove gostiju i sjeo za ank. Natoio je au piva i nagnuo se prema meni dok mi ju je predavao. Djeak je donio tvoj paket. Stavio sam ti ga u sobu.

Nekako sam i oekivao da e se deran iskazati.Adolphus je tjeskobno stajao ispred mene sa zabrinutim izrazom

na unakaenom licu. Rekao mi je to si pronaao.Otpio sam gutljaj pia.Ako eli razgovarati...Ne elim.Pivo je bilo gusto i tamno. Popio sam est aa kako bih iz glave

izbacio sliku prepletenih ruku i blijede, izranjavane koe. Svjetina se kovitlala oko mene; tvorniki radnici koji su odradili svoju smjenu i hvalisavci koji planiraju none ludorije. Takve me veeri podsjete zato sam suvlasnik krme, ali hrpa srdanih propalica koji lou jeftinu cugu nije pomogla u popravljanju mojeg raspoloenja.

Iskapio sam pie i ustao.Adolphus je odmahnuo muteriji i priao mi. Odlazi? Potvrdno sam progunao. Pogled na mom licu sigurno je

nagovjetavao nasilje jer mi je Adolphus poloio svoju ogromnu apu na ruku.

Treba otricu? Ili drutvo?Odmahnuo sam glavom, a on je slegnuo ramenima i vratio se

avrljanju s gostima.Posjet Tancredu Zejoj Usni ekao me otkad sam prije pola

mjeseca vidio jednog od njegovih kurira kako prodaje snenotrs na mom teritoriju. Tancred je bio sitna riba i uspio je ugrabiti neznatan poloaj bljutavom kombinacijom jeftinog nasilja i sitnog lukavstva, ali nee to moi zadrati due od nekoliko sezona. Premalo e platiti svoje deke ili e pokuati prevariti uvare i ne isplatiti im njihov postotak, ili e

naljutiti sindikat i umrijet e u uliici od uboda bodeom. Nisam nikada osjetio potrebu ubrzati njegov sastanak s Onom Koja eka Iza Svega, ali u naem poslu pogreke nisu doputene. Prodajom na mom teritoriju poslao mi je poruku, a pravila ponaanja zahtijevala su od mene odgovor.

Zeja Usna iskamio je komadi zemlje zapadno od kanala blizu Okuke pa je svoje poslove vodio iz rupe, bara koji se zvao Krvava djevica. Najvie je zaraivao od trgovine koja je dekima iz sindikata bila previe neznatna ili gadna, dilao je zmajevac i uzimao novac za zatitu od susjednih trgovaca koji su bili dovoljno jadni ili glupi da mu ga daju. Do njegova brloga ekala me duga etnja, ali barem u imati vremena razbistriti glavu od cuge. Popeo sam se u sobu po boicu vilinskog daha i krenuo.

Zapadni dio Grada sjena bio je tih, trgovci su otili svojim kuama, a noni ivot preselio se juno prema pristanitu, tako da sam dvanaest ulica do kanala preao u relativnoj samoi. Tako kasno naveer most Herm nije izgledao samo ruevno, ve i sablasno, vrijeme i erozija izbrisali su mramorne detalje s njega. Krhotine ruku kamenih Deva izvijale su se prema nebu u molitvi, a jedini vidljivi detalji na njihovim licima bile su raskolaene oi i razjapljena usta. Ispod mosta, rijeka Andel tekla je lijeno i sporo, dostojanstveno je nosila gradski izmet prema luci i moru. Nastavio sam koraati i zaustavio sam se na ulazu u neistaknutu zgradu osamsto metara zapadnije.

Buka s drugog kata dopirala je do sjena pred zgradom. Umrkao sam dah, a zatim sam to inio sve dok nisam ispraznio boicu i dok mi zujanje u uima nije postalo glasno kao roj pela. Razbio sam boicu o zid i pojurio stepenicama preskaui dvije odjednom.

Krvava djevica bila je rupaga, mjesto nakon kojeg na izlasku poelite istrljati kou luinom u usporedbi s ovom, atmosfera u Teturavom grofu bila je poput zakuske na kraljevskom dvoru. Baklje su bacale mutnu svjetlost na neukusni interijer, raspadajua lamperija bila je postavljena u nekoliko prostorija koje je Zeja Usna iznajmljivao po satu, kao i svoje ocvale kurve. One su ujedno bile i konobarice, a slabo je svjetlo otkrivalo njihovu dugu posveenost toj profesiji.

Ugrabio sam mjesto preko puta rupe u zidu koja je sluila kao prozor i mahnuo konobarici. Zna tko sam? pitao sam. Kimnula je.

Tamna kosa prekrivala joj je izduenu glavu, a njezine razroke oi bile su prazne i mirne. Donesi mi neto u to nitko nije pljunuo i reci efu da sam ovdje. Dobacio sam joj bakreni novi i promatrao kako umorno odlazi.

Dah me sada jako lupao i vrsto sam stisnuo ake uz tijelo kako mi se ruke ne bi tresle. Oprezno sam prouavao goste i razmiljao koliko bi jedan dobro podmetnuti poar poboljao ovo susjedstvo.

Konobarica se vratila nekoliko minuta kasnije donijevi napola pun vrem s poklopcem. Brzo e doi, rekla je.

Pivo je najveim dijelom bila sama kinica. Natjerao sam se da ga progutam i pokuavao ne misliti na dijete.

Otvorila su se stranja vrata i uao je Zeja Usna s dvojicom svojih momaka. Tancred je imao prikladno ime rascjep mu se protezao od brade do nosa, defekt koji ni njegova gusta brada nije uspijevala sakriti. Nita drugo na njemu nije bilo vrijedno spomena. Tijekom vremena nekako je stekao reputaciju nemilosrdna ovjeka, ali smatrao sam da je to najveim dijelom proizilo iz njegove deformiranosti.

Dva priljepka izgledala su glupo i ratoborno vrsta jeftinih ulinih nasilnika kakve je Tancred volio imati uza se. Prvog sam znao Pauk je bio zbijen, tamnokos, napola Otoanin s lijenim okom koje je zadobio jer je bio preglasan pored grupe uvara. Prije se smucao s grupicom rijenih takora, nou su provaljivali na teglenice s teretom i krali to bi nali. Drugog nisam prije vidio, ali njegovo izbrazdano lice i kiselkasti vonj govorili su o njegovim loim genima jednako jasno kao njegovo okruenje i odabir profesije. Pretpostavio sam da su obojica naoruani, iako je samo Paukovo oruje bilo vidljivo, gadan no koji mu je nametljivo strio na remenu.

Rairili su se i okruili me. Zdravo, Tancrede, rekao sam. to ima novoga?

Nakesio mi se, a moda i nije promijenio izraz lica nisam bio siguran zbog usne.

ujem da tvoji ljudi u zadnje vrijeme imaju problema sa stranama svijeta, nastavio sam.

Sada sam bio prilino siguran da se kesi. Problema, Wardene?

Kako to misli?Kanal je linija izmeu naa dva obrta, Tancrede. Zna kanal.

Ona velika jama istono od tebe ispunjena vodom.Nasmijao se, a trule desni jasno su se vidjele kroz procjep ispod

njegova nosa. To je granica?U naem je poslu vano pamtiti dogovore. Ako ti je to teko,

moda je vrijeme da potrai posao koji je vie u skladu s tvojim prirodnim talentima. Bio bi ljupka koristica.

Jezik ti je bri od pameti, zareao je.A tvoj je prevrtljiv, ali onakvi smo kakvima nas je Stvoritelj

uinio. Meutim, nisam doao raspravljati o teologiji trenutno me zanima geografija. Dakle, podsjeti me gdje je granica.

Zeja Usna povukao se jedan korak, a njegovi deki su se pribliili. Meni se ini da je dolo vrijeme da prekrojimo kartu. Ne znam kakav dogovor ima sa sindikatima i ne zanima me koliko si blizak s uvarima nema snagatore pomou kojih moe zadrati podruje koje snabdijeva. Koliko ja vidim, ti si nezavisan poduzetnik, a ovih dana nema mjesta za takve.

Nastavio je govoriti nastojei se ohrabriti za nadolazei sukob, ali jedva sam ga uo kroz zujanje u uima. Meutim, detalji njegova monologa nisu ni bili vani. Nisam doao raspravljati s njim, a on je iz istog razloga dovukao svoje snagatore.

Zujanje je oslabjelo, a Tancred je napokon izrekao nekakav ultimatum. Pauk je poloio ruku na no. Bezimeni nasilnik polizao je zube iroko se osmjehujui. Nekako su stekli dojam da e ovo biti lagano radovao sam se prilici da ih razuvjerim.

Otpio sam zadnji gutljaj piva i lijevom sam rukom ispustio vr. Pauk je gledao kako se razbija na podu, a ja sam ga opalio i smrskao mu nos. Prije nego to je njegov partner stigao izvaditi oruje, omotao sam mu ruke oko ramena i bacio nas obojicu kroz otvoreni prozor iza njegovih leda.

Pola sekunde uo sam samo fijuk vjetra i brze otkucaje svog srca. Pali smo, sa svojih sedamdeset i sedam kila zakucao sam ga u blato, a po zvuku sam znao da je u padu slomio nekoliko rebara. Otkotrljao sam se s njega i uspravio se. Mjeseina je obasjavala

mranu uliicu. Duboko sam udahnuo i osjetio kako mi se glava bistri. Izbrazdani se pokuao podignuti pa sam ga opalio izmom u glavu. Zastenjao je i prestao se micati.

Nejasno sam osjeao da je pad neto uinio mom glenju, ali bio sam previe ulagiran da bi me boljelo. Morao sam ovo brzo zavriti, prije nego to moje tijelo shvati kakvu sam mu tetu nanio.

Uetao sam nazad u Djevicu i ugledao Pauka kako juri niz stepenice. Krv mu je curila iz nosa, a u ruci je drao no. Zareao je i divljaki pojurio na mene to je bilo glupo, ali Pauk je bio tip mukarca kojeg bi malo boli izbacilo iz takta. Doekao sam ga na pola stubita, sagnuo sam se, nabio ga ramenom u koljena i poslao ga naglavake niz stepenice. Okrenuo sam se elei ga dokrajiti, ali ugledao sam bijelu kost koja mu je strila iz ruke i znao sam da nema potrebe za dodatnim nasiljem. Ostavio sam ga da se dri za ruku i vriti kao novoroene.

Na drugom kam veina gostiju stisnula se uza zid gdje su ekali ishod. Dok sam se ja dolje zabavljao, Tancred je zgrabio teku, drvenu batinu i sada je njome udarao po dlanu. Njegovo iskrivljeno lice imalo je ubojiti izraz, drka batine bila je prekrivena urezima, ali oi su mu bile raskolaene i znao sam da e lako pasti.

Sagnuo sam se dok je njegova toljaga letjela preko moje glave, a zatim ga akom opalio u trbuh. Tancred je posrnuo unazad sopui i nemono lamatajui toljagom. Kada je zamahnuo drugi put, primio sam ga za zglob, divljaki mu ga iskrenuo i privukao ga k sebi, a on je zaurlao i ispustio oruje. Gledao sam ga u oi dok su mu unakaene usne drhtale, a zatim sam ga opalio tako da su ga izdale noge.

Leao mi je pod nogama i dirljivo jecao. Grupica oevidaca zurila je u mene, gomoljasti nosovi pijanaca, mongoloidne oi idiota, zvjerinjak nakaza parenih u bliskom srodstvu, kretena i oloa. Osjetio sam poriv da zgrabim Tancredovu batinu i napadnem ih, da samo ponem lupati po glavama, krc, krc, krc, da natopim piljevinu krvlju. Oslobodio sam se tog poriva i uvjerio se da je to samo uinak daha. Kucnuo je as da ovo zavrim, ali ne prebrzo. Teatralnost je bila vana htio sam da ovaj olo razglasi to su vidjeli.

Odvukao sam Tancredovo mlitavo tijelo do oblinjeg stola i poloio mu ruku na drvenu povrinu. Lijevom rukom pritisnuo sam

njegov dlan, a desnom sam mu vrsto primio mali prst. Gdje je granica? upitao sam i slomio mu prst.

Zaurlao je, no nije odgovorio.Gdje je granica? nastavio sam te mu slomio i sljedei prst.

Sada je jecao, nestajalo mu je zraka i snage, vie nije mogao govoriti. Morat e se potruditi. Zaokrenuo sam mu jo jedan prst. Ima i drugu ruku koju jo nisam dodirnuo! Smijao sam se, a ni sam nisam bio siguran je li to dio predstave. Gdje je granica?

Kanal! kriknuo je. Kanal je granica!Jedini zvuk u baru bilo je njegovo stenjanje. Okrenuo sam glavu

prema publici, uivajui, a zatim sam nastavio dovoljno glasno da me uje prvi red gledatelja. Tvoj posao staje kod kanala. Ako opet zaboravi, pronai e te kako pluta u njemu. Povukao sam njegov zadnji prst i pustio ga da se srui na pod, a zatim sam se okrenuo i polako izaao iz bara. Pauk je sjedio pogureno na dnu stubita i odvratio pogled dok sam prolazio.

Dvanaest ulica istonije uinak daha se istroio, rukom sam se primio za zid uliice i povraao sve dok vie nisam mogao disati, te sam utonuo u blato i prljavtinu. Neko sam vrijeme tamo kleao i ekao da mi se otkucaji srca vrate u normalu. Dok sam ustajao, noga me je izdala i morao sam kupiti taku od lanog bogalja kako bih mogao odepati ostatak puta kui.

4. POGLAVLJE

Probudio sam se s takvom glavoboljom da je bol u oteenom glenju bila poput drkanja kurve koja naplauje deset okara po satu. Pokuao sam ustati, ali zamutilo mi se pred oima, a eludac me obavijestio da e ponoviti sinonju izvedbu pa sam sjeo. U piku Praetinu, da vie nikada ne taknem vilinski dah, bit e prebrzo.

Kroz prozor je prodiralo sunce, to je znailo da je prolo podne. Uvijek sam smatrao da, ako propusti jutro, moe jednostavno preskoiti i popodne, ali imao sam posla. Priekao sam da doem k sebi, a zatim sam navukao odjeu i siao.

Sjeo sam za ank. Adolphus je zaboravio prekriti oko pa me udubina u njegovoj lubanji gledala kao da se negoduje. Prekasno je za jaja. Nemoj ni pitati. Mislio sam da je u jedan poslije podne doruak vjerojatno zavrio, ali nije me radovalo to mi je potvrdio sumnje. Deko od sino eka ve tri sata da se probudi.

Ima li barem kave? I gdje mi je sjena?Nema i eka te u kutu.Okrenuo sam se, a mladac od sino odlijepio se od zida. Imao

je neobian dar zahvaljujui kojem je znao biti neprimjetan ili je mamurluk bio gori nego to sam mislio. Gledali smo se bez rijei,

neka ga je uroena zadrka spreavala zapoeti razgovor. Nisam ja potratio pola jutra pred tvojim vratima, rekao sam. to hoe?

Posao.Barem je bio izravan, a i saet i to je neto. U glavi mi je

tutnjilo i pokuavao sam smisliti gdje u nabaviti doruak. Kakve bih ja koristi imao od tebe?

Mogu obavljati poslove za tebe. Kao sino.Moda misli da esto nalazim leeve nestale djece, ali ono

to se dogodilo sino ne dogaa se esto. Ne vjerujem da bih trebao zaposliti nekoga na puno radno vrijeme u sluaju da se to ponovi. Ova

primjedba nije ga poljuljala. to ti misli, ime se ja bavim?Prepredeno se nasmijeio, kao da je uinio neto nevaljalo i rado

e mi to dati do znanja. Upravlja Gradom sjena.Hm, to je zbilja divan posjed. uvari se moda ne bi sloili s

tobom.Frknuo je. Ta je izjava zasluila frktanje.Imao sam napornu no. Nisam raspoloen za ovu glupost.

Nestani.Mogu obavljati zadatke, prenositi poruke, to god treba. Znam

ulice kao svoj dep, znam se boriti i nevidljiv sam kada to elim.Gle, mali radim sam. A kad bih poelio partnera, prvi uvjet

bio bi da su mu se jaja spustila.Uvreda ga nije omela. Nisam sumnjao da je uo i gore. Juer

sam se iskazao, zar ne?Juer si se proetao est ulica i nisi me zajebao. Za to mogu

istrenirati i psa, a njega ne moram platiti.Daj mi onda neki drugi posao.Dat u ti batine ako ne nestane, rekao sam i zamahnuo

rukom kao da mu prijetim.Sudei po nedostatku reakcije, prijetnja ga nije zadivila.Tako mi Izgubljene, zbilja si iritantni mali gad. Hod niz

stepenice probudio je otru bol u mom glenju, a razgovor mi je uznemirivao eludac. Posegnuo sam u dep i izvukao argent. Odjuri na trnicu i kupi mi dvije crvene narane, porciju marelica, ue, torbicu za novie i depni no. A ako mi pola novca ne vrati u sitniu, znat u da si varalica ili da si preglup da se iscjenka za potenu cijenu.

Odjurio je toliko brzo da sam se zapitao hoe li sve zapamtiti. Bilo je u njemu neto zbog ega se ne bih kladio protiv njega. Okrenuo sam se natrag prema anku i ekao doruak, ali ometalo me mrtenje s vrha Adolphusova tijela.

eli rei neto?Nisam znao da toliko oajno eli partnera.to sam trebao, opaliti ga? Polako sam trljao sljepoonice

prstima. Ima li novosti?Za nekoliko sati odrat e se Tarin sprovod pred Crkvom

Praeta. Pretpostavljam da ne ide.Dobro pretpostavlja. to jo krui?Proulo se o tvom susretu sa Zejom Usnom, ako si na to

mislio.Jesam.Pa, proulo se.Negdje u tom trenutku moj se mozak odluio osloboditi dugih

godina tamnice i zapoeo je bjesomuno, iako neuinkovito, probijanje puta kroz svoj oklop. Adeline je iz stranje sobe primijetila moju agoniju i pristavila lonac kave.

Pio sam drugu alicu, crnu i slatku, kada se djeak vratio. Torbu s robom odloio je na ank, a ostatak novca pored nje.

Ostalo ti je sedam bakrenih novia, rekao sam. to si zaboravio?

Sve je ovdje. Nije se ba smjekao, ali zatitrali su mu kutovi usana. Maznuo sam depni no.

estitam, ti si depar. To je zbilja ekskluzivan klub. Uzeo sam naranu iz torbe i krenuo je guliti. Od koga si kupio voe, Sare ili Yepheta Otoanina?

Otoanina. Sarino je polutrulo. Pojeo sam kriku narane. Je li Otoaninu danas pomagao sin

ili ki?Ki. Sina nema ve nekoliko tjedana.Koje je boje bila koulja koju je nosila?Zastao je. Nosila je sivu tuniku. Vratila se naznaka

smjeka. Ali ne moe znati jesam li u pravu jer jo nisi izaao iz bara.

Znao bih da mi pokua lagati. Dokrajio sam naranu i bacio koru na ank, a zatim sam dva prsta poloio na njegova prsa. Uvijek u znati.

Kimnuo je i nije odvratio pogled.

Preostale novie ubacio sam u torbicu koju je kupio i pruio je primamljivo ispred sebe. Ima ime?

Druga djeca zovu me Cari.Ovo ti je ostatak tjedne plae. Dobacio sam mu kesu. Potroi

dio na novu koulju izgleda poput propalice. Zatim navrati kasnije predveer. Moda u imati posao za tebe.

Ovakav je razvoj situacije prihvatio bez komentara ili ikakva izraza lica, kao da je moja odluka, kakva god bila, nevana.

I prestani krasti, nastavio sam. Ako radi za mene, onda ne prisvaja stvari iz susjedstva.

to znai prisvajati?U ovom kontekstu, krasti. Trgnuo sam glavom prema

izlazu. Bjei. Polako se uputio prema izlazu. Izvadio sam jo jednu naranu iz torbe. Adolphus se opet mrtio. eli neto rei?

Odmahnuo je glavom i krenuo istiti ae od prole veeri.Ti si zbilja poput kamena. Ispljuni to to te gui ili me prestani

strijeljati pogledom.Nisi kamenorezac , rekao je.Koji e mi vrag onda ovaj no? upitao sam vitlajui njime.

Adolphusove grube usne i dalje su bile stisnute u crtu. Dobro, nisam kamenorezac.

A nisi ni kova.Nisam ni sumnjao u to. Adolphus je naglo spustio pehar i u bljesku njegova bijesa sjetio

sam se onog dana na Apresu kada su te masivne ruke razbile drensku lubanju lako kao da razbijaju jaje, ostavljajui krv i mozak koji su curili iz nje. Pa, ako nisi klesar ni kova, koji e ti onda vrag egrt? Zadnju je reenicu ispljunuo na mene zajedno s dobrom koliinom, hm, pljuvake.

Bio je u nepravednoj prednosti zbog praznine na mjestu gdje mu je bilo lijevo oko i ja sam prvi skrenuo pogled. Ne osuujem te zbog tvog posla. Ali, nije to posao koje bi dijete trebalo nauiti.

to je loe u tome to mi kupuje doruak?

Adolphus je slegnuo ramenima kao da ga nisam razuvjerio.Pojeo sam drugu naranu i preao na marelice u relativnoj tiini.

Uvijek me uznemiri kada vidim da je Adolphus loe volje, djelomino jer me svaki put podsjeti kako e ga, ako ikada poludi, polovica hulja u gradu jedva obuzdati, ali najvie zbog toga to je jednostavno neugodno gledati debelog ovjeka kada je bezvoljan. Vidim, danas si dobre volje, zapoeo sam.

Njegovi debeli obrazi su se objesili, ali ne zbog godina. Dijete, rekao je.

Znao sam da ne govori o djeaku koji je upravo otiao. Bolestan je to svijet, ali to smo znali i prije ovog sluaja.

Tko e djetetu donijeti pravdu?uvari e to istraiti. Shvaao sam da je to neuvjerljiva

utjeha.uvari ne bi pronali piku u bordelu.Pozvali su Krunu. Dva agenta u najljepim odorama. ak su

pozvali vidovnjake. Pronai e neto.Ako ta djevojica treba ekati Krunu da joj donese pravdu,

dua joj nikada nee pronai mir. Nije micao oko s mene.Ovaj se put nisam trgnuo. To nije moj problem.Dopustit e da silovatelj proe nekanjeno? Adolphus bi

za vrijeme svojih estih patetinih izljeva pojaao svoj skythanski naglasak. Da die na zrak, da zagauje nae bunare?

Je li tu negdje? Reci mu da izae i opalit u ga po glavi neim tekim.

Ti bi ga mogao potraiti.Pljunuo sam koticu marelice na pod. Tko je maloprije isticao

kako ovih dana ivim na krivoj strani zakona?Slegni ramenima, rugaj se, izigravaj ludu. Lupio je akom po

pultu od ega se teko drvo zatreslo. Ali ja znam zato si sino izaao i sjeam se kako sam te odvukao s polja u Giscanu nakon to su svi ve pobjegli, a mrtvi su sezali do neba. ank se prestao tresti. Ne pretvaraj se da ti ne smeta.

Problem sa starim prijateljima je to to pamte dogaaje koje biste vi najradije zaboravili. Naravno, nisam morao ostati s njime i prisjeati se. Pojeo sam zadnju marelicu. Moram neto obaviti. Baci ostatak ovog smea i daj deku veeru ako se vrati.

Nagli kraj prepirke ispraznio je Adolphusa, raniji je bijes nestao, u oku mu je bila bol, a na licu umor. Dok sam izlazio iz krme, on je izgubljeno brisao pult i pokuavao suspregnuti suze.

5. POGLAVLJE

Izaao sam iz Grofa mrzovoljan. Raunam na Adolphusa za dozu jutarnje neozbiljnosti i nisam bio spreman poeti raditi bez nje. Suoen jo i s runim vremenom zaalio, sam to sam odbacio raniju ideju i to popodne ne provodim pokriven u krevetu puei snenotrs. Najbolje to zasad mogu rei o ovom danu je injenica da je napola zavrio.

Zbog sinonjeg neoekivanog pronalaska nisam posjetio Rimotvorca to sam morao ispraviti. Oprostit e mi nedolazak, vjerojatno je ve i uo razlog, ali ipak smo trebali porazgovarati. U ovo doba dana nastupa na pristanitu ili radi u majinoj kui. Njegova majka obino me pokuavala upoznati sa enama iz svog susjedstva pa mi je bilo drae zakljuiti da je u luci i odepao sam u tom smjeru, a bol u glenju odbijala se rasplinuti jednako tvrdoglavo poput one u lubanji.

Yancey je vjerojatno bio najtalentiraniji glazbenik u Gradu sjena, a i prokleto koristan poznanik. Upoznao sam ga dok sam bio agent pripadao je skupini Otoana koji su svirali i pjevali na balovima za dvorske dunosnike i aristokrate. Jednom sam mu pomogao izbjei uhienje zbog droge, a on mi je zauzvrat prenosio informacije gluposti i sitnice. Nikada nije nikoga izdao. Otad su putanje naih karijera otile u suprotnim smjerovima i ovih su dana njegove vjetine bile traene na svim ekskluzivnim okupljanjima u glavnom gradu. Nastavio je oslukivati, no sada sam njegove podatke koristio u drugaije svrhe. Obojica smo bili svjesni ironije.

Pronaao sam ga nekoliko metara dalje od zapadnog mola okruenog aicom nezainteresiranih prolaznika. Svirao je kpanlogo i recitirao ritmike stihove po kojima je dobio ime. Iako iznimno vjet, Yancey je vjerojatno bio najgori ulini izvoa kojeg sam ikad susreo. Nije primao narudbe, volio je stari na mjesta na kojima nije bilo pjeaka i bio je neprijazan prema promatraima. Uglavnom je imao sree kad bi zaradio nekoliko bakrenih novia, to je bila skromna nagrada za ovjeka njegovih sposobnosti. Ipak, svaki put kada bili ga ugledao, bio je veseo i mislim da je uivao pokazujui svoje izuzetne sposobnosti nezahvalnoj publici. Ionako je dovoljno zaraivao svirajui gornjem sloju, stoga mu sitni zaraen na ulici nije puno znaio.

Smotao sam cigaretu. Yancey je mrzio da ga se prekida usred nastupa, bez obzira na to gdje bio. Jednom sam ga morao odvui s dvorjanina koji se neprimjerno nasmijao za vrijeme njegove svirke. Imao je nepredvidivu narav karakteristinu za malene mukarce, bijes koji naglo i nasilno bukne prije nego to jednako brzo nestane.

Ubrzo je zavrio rimu, a majuna publika reagirala je mlakim pljeskom. Nasmijao se i ignorirao njihov manjak entuzijazma, a zatim podigao pogled prema meni. Ma, je li to Warden vidim da si napokon naao vremena posjetiti svog Yanceyja. Glas mu je bio bogat i ugodan.

Neto me sprijeilo.uo sam. alosno je odmahnuo glavom. Gadno. Ide na

sprovod?Ne.A ja idem pa mi pomozi ovo spakirati. Poeo je rastavljati

set i svaki je mali bubanj presvuen koom zamotao u pamunu vreu. Uzeo sam najmanji bubanj i uinio isto to i on, a istovremeno ubacio i aku narkotika. Inae je Yancey bio spreman ozlijediti svakog dovoljno ludog da dotakne njegove instrumente, ali znao je to smjeram pa nije komentirao. Plemii su se razoarali to sino nisi doao.

Njihova mi tuga stie grud.Siguran sam da nisi oka sklopio. Ako se eli iskupiti za to,

moe navratiti na imanje vojvode od Illadora u utorak oko deset naveer.

Zna da mi je vano to velikai misle o meni. Pretpostavljam da oekuje uobiajeni postotak?

Osim ako ga ne eli poveati.Nisam to elio. Nastavili smo u tiini sve dok nas gledatelji vie

nisu mogli uti. Kau da si je ti pronaao, nastavio je Yancey.Svata govore.Dri se?Poput klimavog zuba.Kimnuo je suosjeajno. Gadno. Spremio je bubnjeve u debelu

platnenu torbu koju je prebacio preko ramena. Kasnije emo jo

razgovarati. Sada elim zauzeti pristojno mjesto na trgu. Kucnuli smo se akama u znak pozdrava pa je otiao. Ne daj se.

Pristanite je bilo prazno, uobiajena gomila radnika, trgovaca i kupaca davno je otila na sprovod. Poput Yanceyja, rado su odbacili nekoliko sari posla kako bi sudjelovali u spektaklu javne alosti. Sada se preko pristanita slegla tiina, neobian kontrast uobiajenoj vrevi trgovine. Uvjerio sam se da nitko ne gleda te posegnuo u torbu za dahom i umkao. Glavobolja mi je popustila, a bol u glenju se smanjila. Gledao sam kako se sivo nebo odraava na vodi i prisjeao sam se dana kada sam ovdje stajao s pet tisua drugih mladia i spremao se ukrcati na brod za prijevoz trupa u Galliju. Tada sam razmiljao kako mi je lijepa uniforma, a moj elini ljem sjajio se na suncu.

Razmiljao sam bih li zapalio doint snenotrsi, ali predomislio sam se. Nikad nije dobra ideja unititi se kad si sjetan trs pojaa tjeskobu umjesto da je zatupi. Samoa mi nije odgovarala i noge su mi same krenule na sjever prema crkvi. inilo se da ipak idem na sprovod.

Kad sam stigao, obred je ve poeo i Trg milosti bio pun ljudi pa se podij jedva nazirao. Obiao sam gomilu, uuljao se u uliicu pored glavnog trga i sjeo na naslagane sanduke. Bio sam predaleko da bih uo to vrhovni sveenik Praeta govori, ali bio sam siguran da je jako lijepo ne doete do toke u ivotu gdje vam ljudi stavljaju zlato na odjeu ako ne znate rei jako lijepe stvari u prikladnim trenucima. Ionako je puhao vjetar pa veina ljudi nije mogla uti govor. Prvo su se gurali blie i naprezali ui elei ga uti. Kada to nije upalilo, postali su nervozni, djeca su povlaila roditelje, radnici su se premetali s noge na nogu nastojei otjeran hladnou.

Na pozornici, pristojnih deset koraka iza sveenika, sjedila je djetetova majka, ak i s ove udaljenosti bilo ju je lako prepoznati po izrazu lica. Bio je to izraz koji sam vidio u ratu na licima djeaka koji su izgubili udove, pogled nekoga tko je zadobio ranu koja je trebala biti smrtonosna, no nije bila. Takav pogled ima obiaj uglaviti se poput mokre buke, trajno se usadi u kou. Zakljuio sam da e to biti maska koje se ova jadnica nee moi rijeiti, osim ako bol ne postane prejaka i jedne hladne veeri ne poloi otricu na zapee.

Sveenik je doao do crescenda ili sam barem ja mislio da je

tako. I dalje nisam nita uo, ali njegove pompozne geste i blaeno mumljanje svjetine ukazivalo je na neku vrstu klimaksa. Pokuao sam upaliti cigaretu, no vjetar mi je gasio plamen i potroio sam est ibica prije nego to sam se predao. Bilo je to takvo popodne.

Tada je obred priveden kraju, sveani govor zavrio je, kao i prizivanje. Sveenik je visoko podigao pozlaenu ikonu Praete i siao s podija, a slijedili su ga nosioci lijesa. Dio gomile otiao je s povorkom. Veina nije. Ipak je zahladilo, a do groblja ekala ih je duga etnja.

Priekao sam da se trg isprazni, a zatim sam se digao sa sjedala. U nekom trenutku za vrijeme govora koji nisam uo, odluio sam prekriti svoj samonametnuti egzil, vratiti se u Orlovo gnijezdo i porazgovarati s Plavim dralom.

Jebeni sprovodi. Jebena majka. Jebeno dijete.

6. POGLAVLJE

Orlovo gnijezdo caruje iznad Grada sjena poput akre Prvoroenca iznad Cinvata. Savreno uspravan stup, tamnoplavi kontrast sivilu zgrada i skladita, die se u beskraj. Uz iznimku kraljevske palae sa svojim ogromnim kristalnim utvrdama i irokim alejama, u gradu nema velianstvenije zgrade od ove. Gotovo trideset godina ona gospodari nebom i nudi velianstveni kontrast siromanim etvrtima koje je okruuju. Pruala mi je utjehu dok sam bio mladac, bila je vidljiv dokaz da ono to vidi nije sve da postoji ivot nezagaen smradom i mokraom.

Naravno, nada se ispostavila lanom, ali iskljuivo mojom grekom. Prolo je puno vremena otkad sam na toranj gledao kao na ita drugo, osim podsjetnika na prekrena obeanja i lude nade ludog djeaka.

Sruili su cijeli jedan kvart kako bi napravili mjesto za Trg trijumfa, kako je nazvano zemljite koje je okruivalo Orlovo gnijezdo, ali nitko se nije bunio. Tada su bila teka vremena nakon velike kuge, a stanovnitvo Grada sjena smanjilo se na djeli onoga to je neko bilo. Na mjesni zgrada sagraen je labirint od bijelog kamena koji je okruivao i sam toranj, a bio je zamren i sloen, iako visine jedva do struka, te ste ga mogli, ukoliko ste htjeli izgledati blesavo, prijei preskakujui zidie. Kao dijete proveo sam nebrojene sate u njemu i igrao se takora u rupi ili izbijanja klina, vrebao sam iza granitnih zidova ili sam trao po zidinama na prstima.

Trg je vjerojatno bio jedini dio Grada sjena koji stanovnitvo nije aktivno pokualo unititi. Nema sumnje da je dralov ugled jednog od najvjetijih arobnjaka u Kraljevstvu djelomino bio odgovoran za spreavanje razaranja, ali istina je da je gotovo svaki ovjek iz Grada sjena idealizirao svog zatitnika i nije doputao oskvrnue njegova spomenika. Govoriti loe o dralu znailo je traiti batine u bilo kojoj krmi izmeu pristanita i kanala, a no u crijeva u nekoj od surovijih. On je bio naa omiljena linost, cjenjeniji od kraljice i patrijarha zajedno, financirao je est sirotita, a zahvalna javnost rado je primala njegovu milostinju.

Stajao sam ispred doma svog najstarijeg prijatelja i zapalio cigaretu jer je vjetar dovoljno zamro i dopustio mi taj sitni uitak. Postojali su dobri razlozi zato svog mentora nisam posjetio pet godina i, otpuhujui duhanski dim u prohladni zrak, naslagao sam ih jednog na drugog dok nisu nadvisivali hir koji me doveo ovako daleko. Jo je bilo vremena da prekinem ovu ludoriju, vratim se u Grof, zapalim malo snenotrsi i spavam do jutra. Slika mekih plahti i raznobojnog dima oslabjela je im sam zakoraio u prvi nadsvoeni prolaz, noge su koraale naprijed usprkos instinktu koji sam u zadnje vrijeme esto ignorirao.

Proao sam kroz labirint, napola zaboravljena sjeanja vodila su me lijevo i desno. Cigareta mi se ugasila, ali nisam imao energije ponovo je upaliti pa sam spremio opuak u dep kaputa jer nisam htio uprljati dralovo dvorite.

Jo jedan zavoj i stao sam ispred ulaza, obrisa vrata na ravnom tirkiznom zidu, bez alke ili drugih oitih znakova da se radi o ulazu. U udubini uklesanoj na zdanje sjedila je vodoriga od istog bijelog kamena poput labirinta, eljusti razvuenih u neto to je vie nalikovalo podrugljivom cereku nego prijeteem izrazu. Sekunde su prolazile. Bilo mi je drago to u blizini nema nikoga tko bi posvjedoio o mojem kukaviluku. Napokon sam zakljuio da nisam uzalud proao kroz labirint i dvaput sam pokucao na obris vrata.

Pozdrav, mladiu. Glas koji je dral stvorio za svojeg uvara bio je u neobinom neskladu s njegovom funkcijom. Bio je vedar i prijazan, a to ovjek ne bi oekivao gledajui ga. Cementne oi polako su me odmjerile. Moda vie i nisi tako mlad. Gospodar je obavijeten i primit e te u potkrovlju. Naredio mi je da te uvijek pustim unutra, u sluaju da se odlui vratiti.

Napuklina u fasadi se proirila, kamen se pomicao preko kamena. Vodoriga iznad ulaza samodopadno me pogledala, to nije bila mala gesta za stvora napravljenog od minerala. Premda nisam mislio da u ga ikad morati posluati.

Nisam se prvi put zapitao to je, u ime Prvoroenog, spopalo drala da svojoj kreaciji podari dar sarkazma kada ga ne manjka ni meu ljudima. Uao sam u predvorje ne odgovorivi.

Bilo je maleno, platforma za dugo kruno stubite koje je vodilo

prema nebu. Poeo sam se uspinjati, a put su mi osvjetljavali jednako udaljeni zidni svijenjaci koji su proputali jasno bijelo svjetlo. Na pola puta zastao sam jer mi je ponestalo daha. Ovo je bilo puno lake kada sam kao djeak jurio oblim kamenom zaletom osobe koja nije tvrdokorni ovisnik o nikotinu. Nakon odmora, nastavio sam se uspinjati i svakim korakom borio sam se sa eljom da se vratim.

Prostrani dnevni boravak zauzeo je veinu prostora na zadnjem katu Orlova gnijezda. Namjetaj je bio uredan i funkcionalan, a svojom je ljepotom nadoknaivao manjak raskoi. Dvije ogromne stolice stajale su ispred uskog kamina ugraenog u pregradni zid koji je dijelio ovaj prostor od gospodarevih privatnih odaja. Dekor je bio isti kao i kada sam prvi put bio ovdje pa su mi navrla nepozvana sjeanja na poslijepodneva provedena uz vatru i djetinjstvo koje bi bilo najbolje zaboraviti.

Gledao sam ga kako stoji ispred velikog staklenog prozora i gleda na jugoistok prema luci. Na toj se visini izgube smrad i vriska Grada sjena, a otkrije se beskrajni ocean u daljini.

Polako se okrenuo i poloio svoje sasuene ruke preko mojih. Svjesno sam elio odvratiti pogled. Previe je vremena prolo, rekao je.

Vrijeme je uinilo svoje. dral je uvijek bio suh, premrav za svoje visoko tijelo, a slabani uperci bijelih vlasi nicali su mu po glavi i koatoj bradi. Ipak, uz to je posjedovao nevjerojatnu energiju koja je lagala o njegovim godinama. Vie je nisam uoavao. Koa mu je bila napeta preko kostura, tanka poput papira, a bjeloonice nezdravo ute. Barem mu je odora ostala ista, jednostavna halja, bogato plave boje poput svega ostalog u njegovoj utvrdi.

Pozdravljam vas, Magistre, rekao sam. Cijenim to me primate bez najave.

Magistre? Tako pozdravlja nekog tko ti je mazao oderana koljena i pripremao ti vruu okoladu elei otjerati hladnou?

Bilo je jasno da mi nee olakati dolazak. inilo mi se nepristojno pretpostaviti da smo i dalje bliski.

Izraz mu je postao kiseo i strogo je prekriio ruke. Razumijem tvoje oklijevanje oko povratka ak i kao dijete bio si ponosniji od

polovice kraljevskog dvora. Ali nemoj misliti da sam ja tebi okrenuo leda ili da bih to ikada uinio. ak i nakon to si napustio slubu Kruni i... zapoeo svoj novi posao.

Mislite, nakon to su mi oduzeli in i nakon to sam poeo prodavati drogu na ulici?

Uzdahnuo je. Sjetio sam se kako je taj isti zvuk proizvodio kada bih mu doao s masnicom na oku nakon tunjave ili kada bi shvatio da sam ukrao neku novu igraku kojom sam se igrao. Godinama sam te pokuavao rijeiti te navike.

Koje navike?Gorine kojom sve shvaa kao uvredu. To je znak niskog

roda.I jesam niskog roda.Ali mogao bi se vie potruditi to sakriti. Nasmijeio se i otkrio

sam da i ja inim to isto. No, vratio si se i, premda sam zahvalan to te vidim, moram se zapitati emu dugujem povratak svog razmetnog sina? Ili si se samo pojavio na mom pragu nakon pet godina jer si me elio upitati za zdravlje?

Kada sam bio dijete, dral je bio moj dobroinitelj i zatitnik, te mi je ukazivao svu dobrotu koju je najopakije dijete Grada sjena moglo prihvatiti. Kao agent esto sam mu dolazio i po savjet i po usluge njegove nevjerojatne vjetine. Meutim, premda sam imao prakse, teko mi ga je bilo ponovo neto moliti i jedva sam istjerao rijei iz grla. Trebam tvoju pomo.

Lice mu se ukoilo, bila je to normalna reakcija na molbu za pomo od ovjeka kojeg nije vidio pola desetljea, pogotovo kada je taj ovjek na krivoj strani zakona. A kakvu uslugu treba?

Ja sam pronaao malu Taru, rekao sam, i elim znati jesi li uo to putem svojih kanala. Ako postoji proricanje koje bi moglo biti korisno, molim te da i to uini, ali da ne obavijesti Crnu kuu ili nadleno ministarstvo.

Mislim da je bio uvjeren da sam doao radi novca ili neeg protuzakonitog. Otkrie da nije tako, probudilo je povratak njegovog uobiajenog ponaanja, drutvenog i pomalo nestanog. ini se da sam krivo shvatio puni raspon tvojih novih dunosti.

Nisam siguran razumijem li te, rekao sam premda sam ga razumio, naravno.

Onda u biti jasniji. Kako se tono pronalazak ubojice djeteta uklapa u opis tvog trenutnog posla?

Kako pomaganje kriminalcu spada u dunosti prvog arobnjaka kraljevstva?

Ha! Prvog arobnjaka! Zakaljao se u dlan, a kaalj mu je bio vlaan i neprijatan. Nisam bio na dvoru od Kraljiina jubileja. Ne znam ni gdje su mi halje.

One porubljene pozlaenim koncem koje vrijede kao polovica pristanita?

Proklete bile, greble su me za grlo! dralov je smijeh bio usiljen i, kada je prestao, popodnevna svjetlost obasjala je umornog starca. ao mi je, prijatelju, ali mislim da ti nita ne mogu ponuditi. Juer naveer, kada sam uo za zloin, poslao sam poruku kontaktu u Birou maginih poslova. Kau da su zadatak predali vidovnjaku, ali da nije nita otkrio. Ako oni nisu nita otkrili, sumnjam da u ja imati vie sree.

Kako je to mogue? upitao sam. Je li neto blokiralo viziju?arobnjak bi trebao imati nevjerojatne sposobnosti potpunog

prikrivanja svih tragova svoje prisutnosti. U cijelom Rigusu nema dva tuceta maga sposobnih za neto toliko komplicirano, a smatram da se nitko od njih ne bi upustio u tako ogavan poduhvat.

Mo nije garancija potenja, esto je ba suprotno ali priznajem da bi mag takvih sposobnosti imao jednostavnije metode za zadovoljavanje svojih elja kada bi one naginjale u tom smjeru. Osjetio sam kako mi stari miii opet rade, kako se otresaju umrtvljenosti nakon godina zanemarivanja. Prolo je puno vremena otkad sam neto istraivao. to bi jo, osim magije, omelo vizije?

Uzeo je vr gadne zelene tekuine s police iznad ognjita te ju natoio u aicu. Lijek za grlo, objasnio mi je i u jednom brzom gutljaju ispraznio aicu. Ako joj je tijelo detaljno oieno ili sanirano nekakvom kemikalijom. Ako je odjea koju je nosila samo kratko bila u kontaktu s njom, i to bi moglo utjecati. To nije moja specijalnost zbilja nisam siguran.

Miris koji sam osjetio na tijelu djevojice moglo je biti sredstvo za ienje. Mogla je biti i hrpa drugih stvari, ali sada sam imao nekakav trag.

Barem znam odakle poeti. Sada kada sam napokon skupio hrabrost i vratio se, oklijevao sam oko odlaska. Dio mene htio je sjesti u njegove svijedoplave stolice i utonuti u njih, popiti alicu aja sa starim mentorom i razgovarati o prolosti. Cijenim tvoju pomo. I cijenim to to si me primio. Javit u ti ako ita otkrijem.

Nadam se da e pronai osobu koja je to uinila i nadam se da ovo nije tvoj zadnji posjet. Nedostajao si mi, i ti i nevolja koju mi donosi na prag poput make lutalice s mrtvim golubom.

Uzvratio sam mu osmijeh i krenuo prema izlazu, ali njegov me glas, odjednom strog, zaustavio. Celia te eli vidjeti prije nego to ode. Pokuao sam se ne trgnuti na zvuk njezina imena, ali mislim da nisam uspio. U stakleniku je. Sjea se puta. To nije bilo pitanje.

Kako je ona?Za nekoliko tjedana bit e promaknuta u arobnjaka prvog

reda. To je velika ast.arobnjak prvog reda bio je najvii red koji je arobnjak mogao

primiti. Imalo ga je moda dvadeset arobnjaka u Kraljevstvu i svi su oni izvrili plemenita djela u interesu zemlje ili su pravim ljudima uinili prave usluge. dral je bio potpuno u pravu bila je to velika ast, pogotovo za nekog Celijinih godina. Meutim, to nije bio odgovor na moje pitanje. A kako je ona?

dralov je pogled odlutao i dobio sam jedini odgovor koji sam trebao. Dobro, odvratio je. Ona je... dobro.

Siao sam niz stepenice i stao ispred zamagljenih staklenih vrata kat ispod vrha. Odupro sam se porivu da posegnem u kaput i umrem dah. Bolje je ovo uiniti brzo i trijezno.

Staklenik je bio prelijep, kao i sve u Orlovu gnijezdu. Biljke iz Trinaest Zemalja bujale su u sparnom okruenju, a boje njihovih cvjetova nadopunjavale su plavi kamen zdanja. Jarko ljubiaste kite kraljiina prsta virile su preko loze naranaste zmajeve koe, pupovi devinih kitica irili su prostorijom svoj miris, a bilo je i udnijih biljaka koje su bujale u vlanom stakleniku.

ula je da sam uao, ali nije obratila pozornost. Zalijevala je malu paprat u kutu iz boce od filigranskog srebra. Plava haljina bila joj je napeta na stranjici i prestajala je tono ispod bedra, no kada se uspravila, pala joj je do koljena. Okrenula se, pozdravila me i napokon sam ugledao njezino lice, poznato usprkos razdvojenosti, meku smeu kosu iznad tamnih bademastih oiju. Njezin vrat boje meda obujmila je jeftina ogrlica, lakirani drveni medaljon kroz koji je bila provuena ica, a na njemu su bili naslikani kirenski znakovi.

Vratio si se. Iz njezina tona glasa nisam mogao razaznati to o tome misli. Daj da te pogledam. Pribliila je ruke mom licu kao da e me pomilovati ili oamariti. Oboje bi bilo prikladno. Ostario si, rekla je konano, birajui ono prvo, i prela je prstima po mojoj gruboj koi.

Doe to s godinama. Meutim, dok je tijekom godina moje lice oronulo i naboralo se, na nju je vrijeme djelovalo iskljuivo pozitivno.

Tako kau. Kada se nasmijeila, ugledao sam traak djevojke kakva je nekad bila, u njezinom otvorenom i prijateljskom pogledu, u brzini kojom mi je oprostila odsustvo, u svjetlosti kojom je zraila instinktivno i nenamjerno. Mjesec dana svaki dan dolazila sam u Grof nakon to si otiao iz Crne kue. Adolphus je govorio da te nema. Stalno je to ponavljao. Nakon nekog vremena prestala sam dolaziti.

Nisam nita odgovorio. Nisam pokuao ispraviti njezino uvjerenje da sam napustio slubu Kruni niti sam pokuao objasniti svoje odsustvo.

Ostavi nas na pet godina, samo nestane, bez traga i glasa. Nije izgledala ljutito, ak ni tuno, rana vie nije bila svjea, ali jo je bila vidljiva. A sada ne moe ni pokuati objasniti?

Imao sam svoje razloge.Nisu bili dobri.Moda. Donosim puno loih odluka.Slaem se. Nije to ba bila neka ala, ali bilo je

dovoljno. Drago mi je to si doao, rekla je tada, a svaka joj je rije predstavljala muku, kao da eli rei jo neto.

Zurio sam u svoje izme. Nisu mi rekle nita to ve nisam znao. uo sam da e te promaknuti u arobnjaka prvog reda.

estitam.Nisam sigurna zasluujem li tu ast. Gospodareva je rije

svakako puno olakala moj uspon.Znai li to da ima slobodne ruke unititi svaku zgradu koja ti

se ne dopada i neposlune sluge pretvarati u glodavce?Lice joj se ukoilo, kao to se esto dogaalo dok je bila dijete

kada nije shvaala alu. Obuila sam se slijediti gospodareve stope i dosad sam uila specijalnosti koje je on usavrio alkemiju, ari zatite i lijeenja. Gospodar nije smatrao prikladnim nauiti ari kojima arobnjak ini zlo drugima, a ja ne bih istraivala puteve koje je on odluio ignorirati. Samo odreene vrste ljudi uope mogu baratati tamnijim nijansama magije ni on ni ja nismo sposobni za to.

Svatko je sposoban za sve, pomislio sam, no nisam nita rekao.Nevjerojatan je. Mislim da to nismo u potpunosti shvaali

kao djeca. Imali smo ast uiti od njega... Podigla je svoje malene ruke na prsa i odmahnula glavom. Shvaa li to je njegov ar zatite uinio za ovaj grad? Za ovu zemlju? Koliko je ljudi umrlo od kuge? Koliko bi umrlo da nas njegova zatita ne uva jo dandanas? Prije njegovih ari, krematorij je ljeti radio dvadeset i etiri sata na dan samo da moe pratiti broj umrlih a tada je epidemija odnosila najmanje rtava. Kada nas je napala crvena vruica, vie nije bilo ljudi koji bi se rjeavali tijela.

Nepozvana uspomena pala mi je na pamet, dijete od est ili sedam godina njeno gazi po leevima susjeda, pazi da ne stane na njihove ispruene udove, bez prestanka vriti traei pomo koja nikada nee stii. Znam to je njegova magija znaila.

Ne zna. Mislim da to nitko stvarno ne zna. Ne znamo koliko je bilo rtava medu Otoanima i lukim radnicima u Gradu sjena. S obzirom na tadanje zdravstvene mjere, moglo se raditi o treini, polovici ili vie njih. Zahvaljujui njemu, pobijedili smo u ratu. Bez njega ne bi bilo dovoljno ivih mukaraca za borbu. Oi je pobono podigla prema nebu. Nikada mu neemo moi zahvaliti na svemu to je uinio za nas. Nikada.

Nisam odgovorio pa se malo zacrvenila i odjednom se zbunila. Opet sam se raspriala. Njezin iroki osmijeh otkrio je tanku

mreu bora koje su se protezale preko njezine koe, linije koje su bile u neskladu s mojim sjeanjima na nju iz doba mladosti, sa slikom za koju sam znao da je prolost, ali nisam je mogao odbaciti. Sigurno se nisi vratio jer si se zaelio mojih starih hvalospjeva gospodaru.

Ne ba.Prekasno sam shvatio da joj je moj poluodgovor dao priliku

da sama smisli objanjenje mog dolaska. Trebam li na silu izvui odgovore? Trebam li te zavezati i izvui odgovore iz tebe?

Nisam joj planirao rei, ali nisam uope planirao susresti Celiju. Bolje je da zna prave razloge mog dolaska nego da potie fantaziju koje se drala grevito poput utopljenika. ula si za malu Taru?

Problijedjela je, a njezin je provokativni osmijeh nestao. Nismo toliko udaljeni od grada koliko ti misli.

Juer sam pronaao njezino tijelo, rekao sam. I navratio sam vidjeti zna li gospodar to o tome.

Celia je grickala donju usnu barem je taj tik zadrala jo od vremena kada smo bili djeca. Zapalit u svijeu da Praete donesu utjehu njezinoj obitelji i jednu Lizbenu da djevojicina dua pronae put kui. Ali, iskreno, ne razumijem kako se to tebe tie. Pusti da se Kruna pobrine za to.

Ajme, Celia to zvui poput neeg to bih ja rekao.Opet se posramljeno zacrvenila.Zakoraio sam prema ogromnoj biljci u punom cvatu, donesenoj

iz nekog udaljenog kutka zemlje. Miris joj je bio opojan i teak. Jesi li sretna ovdje idui njegovim stopama?

Neu nikada biti vjeta poput njega, niti u vladati magijom poput njega. Ali ast je biti dralova nasljednica. Uim dan i no kako bih postala dostojna te privilegije.

eli ga zamijeniti?Ne zamijeniti, naravno, nitko ne bi mogao zamijeniti

gospodara. Ali on nee zauvijek biti s nama. Netko se mora pobrinuti da se njegov rad nastavi. Gospodar to razumije, to je dijelom i razlog zato dobivam promaknue. Isturila je bradu, a njezino samopouzdanje graniilo je s bahatosti. Kada za to doe vrijeme, bit

u spremna tititi stanovnike Grada sjena.Sama u tornju? Zvui samotno. dral je bio preao srednje

godine kada se povukao ovamo.rtva spada u moje dunosti.to je bilo s tvojim inovnikim poloajem u Birou maginih

poslova? pitao sam prisjetivi se mjesta na kojem je radila kada smo zadnji put razgovarali. Koliko se sjeam, uivala si u tome.

Shvatila sam da moje ambicije nadilaze to da ostatak ivota provedem gurajui papire po stolu i svaajui se s birokratima i slubenicima. Njezine bademaste oi postale su hladne, tuan kontrast ranijoj slatkoi. Znao bi to da si se u proteklih pet godina potrudio razgovarati sa mnom.

U tome joj nisam mogao proturjeiti. Ponovo sam se okrenuo prema zelenilu.

Bijes je istekao iz Celije i trenutak kasnije opet je bila vesela. No, dosta o tome moramo nadoknaditi godine i godine!

ime se bavi sada? Kako je Adolphus?Nita dobro nije moglo proizii iz produivanja ovog razgovora,

za nijedno od nas. Bilo te lijepo vidjeti. Nalazim utjehu u tome to znam da i dalje pazi gospodara. I da on i tebe dalje pazi.

Osmijeh joj je zatreperio na licu. Znai, vratit e se sutra? Doi na veeru postavit emo tanjur za tebe, kao nekad.

Udario sam po latici cvijeta u koji sam zurio, a zrnca peludi poletjela su u zrak. Zbogom, Celia. Budi dobro koliko moe. Izaao sam prije nego to je stigla odgovoriti. Kad sam stigao do dna stubita, ve sam trao. Gurnuo sam vrata tornja i odjurio u ranu veer.

Pola ulice nakon Trga trijumfa naslonio sam se na zid uliice i tapkao po torbi traei dah. Ruke su mi drhtale i jedva sam odepio boicu, jedva sam izgurao ep i gurnuo boicu pod nos. Polako sam i duboko umrkao a zatim opet.

Nisam bio siguran na nogama dok sam se vraao u Grofa i bio bih laka meta svakom nasilniku koji bi me poelio napasti, da je ikoga bilo oko mene. Ali nije. Nije bilo nikoga osim mene.

7. POGLAVLJE

Djeak je sjedio za stolom preko puta Adolphusa iji su mi irok osmijeh i jako gestikuliranje rekli da je usred neke preuveliane anegdote i prije nego to sam uo to govori.

A porunik kae: >Zato misli da je istok tamo?< A on kae: >Jer mi jutarnje sunce tue u oi ili sam zaslijepljen vaim genijem, a da je ovo drugo, znali biste koristiti kompas.

nakon to je naredio onaj juri na Reaves.Otkrili smo da je iskrvario kada se nije pojavio na budnici tako da dosta s dobrim starim danima. Uope nisu bili

jebeno dobri.Adolphus je zakolutao okom i ustao. Tako mi Prvoroenog,

zbilja si loe volje.Nije se varao. Imao sam teak dan.Doi, naroit u ti pivo. Preselili smo se za ank i natoio

mi je visoki vr piva. Pijuckao sam dok smo ekali poetak veernje guve.

Svia mi se djeak, rekao je Adolphus kao da je u tom trenutku to shvatio. Ne promakne mu puno toga, premda uti o onome to vidi. Zna gdje spava?

Valjda na ulici. Ulina djeurlija obino tamo ivi.Nemoj biti toliko sentimentalan zamrljat e mi ank

suzama.Zna li ti koliko izgubljene djece ima u Gradu sjena? Ovaj nije

ni po emu poseban nije mi rod. Do juer naveer nisam ni znao da postoji.

Zbilja misli da u to vjeruje?Teret dana klatio se na mojim ramenima. Preumoran sam da se

s tobom svaam, Adolphuse. Prestani okoliati i reci to eli. Htio sam ga pozvati da spava otraga. I Adeline je prirastao

srcu.Bar je tvoj, Adolphuse, radi to eli. Ali, kladim se u okar da

e nestati s tvojom prostirkom za spavanje.Moe. Reci mu kad se vrati ja imam posla.Gosti su poeli kapati i Adolphus se vratio poslu. Sjedio sam,

pio pivo i po glavi premetao tune misli. Djeak se brzo vratio nosei malu zdjelicu govedine s umakom od ilija. Imao je otar sluh to u upamtiti. Uzeo sam posudu i poeo jesti. Adolphus te nahranio?

Djeak je kimnuo.Jesi i dalje gladan? Kada sam bio tvojih godina, bio sam stalno

gladan.Nisam. Maznuo sam neto s ribljeg tanda na povratku, rekao

je kao da je to neto ime se treba ponositi.Jutros sam ti dao novac, zar ne?Aha.Ve si ga potroio?Ni novia.Onda ne treba krasti hranu. Samo degenerici kradu kada ne

moraju ako je to put koji si odabrao za sebe, onda me se kloni. Ne elim na zadatke slati manijaka koji krade torbice jer ga to uzbuuje.

Sudei prema njegovoj grimasi, nije mu se svidjela moja usporedba ali nije mi odgovorio.

Gdje spava?Na raznim mjestima. Dok je bilo toplo, spavao sam ispod

etalita u luci. U zadnje vrijeme imam leaj u naputenoj tvornici blizu Brernnocka. Imaju uvara, ali on provjerava samo jednom nakon mraka i jednom prije zore.

Adolphus kae da smije spavati otraga. Adeline e ti vjerojatno sloiti krevet.

Oi su mu se stisnule u male bijesne proreze. Ovakvo pripitomljavanje bilo je krajnja uvreda za divljeg mladia. Traio sam posao, nita drugo ne trebam tvoju milostinju.

Neto mora znati o meni, mali, ukoliko si preglup da to sam shvati ne dijelim milostinju. I boli me gdje e spavati spavaj u Anelu ako eli. Prenosim ti divovu ponudu. Ako je eli prihvatiti, samo daj. Ako nee, ja se sutra neu sjeati ovog razgovora. Vratio sam se piu da mu to i dokaem, a trenutak kasnije on se izgubio u guvi.

Zavrio sam obrok i popeo se u sobu prije nego to je u baru nastala guva. U nekom trenutku etnje iz Gnijezda, ozlijeeni gleanj opet me poeo boljeti pa je kratki uspon bio neugodniji nego to je to trebao biti.

Legao sam na krevet i smotao dugi doint snenotrsi. Prohladna veer ulazila mi je u sobu i izvjetravala vlagu. Zapalio sam doint i

razmiljao o sutranjem poslu. Ono to sam namirisao na tijelu bilo je jako, jae od ikojeg sredstva za ienje kuhinje ili kupaonice. Kuanski proizvod za ienje ne bi zaustavio dobrog vidovnjaka. Moda neto iz tvornice sapuna ili jedne od tvornica ljepila koja proizvodi jaka otapala. Kireni su imali monopol nad takvom vrstom posla, zato sam poslao djeaka da razjasni moj dolazak njihovu poglavaru. Ne bi bilo pametno stvoriti probleme u svom pravom poslu dok se bavim ovom diverzijom.

Ugasio sam fenjer i otpuhivao krugove arenog dima u zrak. Ovo je bila dobra mjeavina, slatka na jeziku i jaka u prsima, a ispunila je sobu nitima boje mjedi i izgorjele zemlje. Popuio sam pola cigarete, ostatak ugasio na donjoj strani kreveta i zaspao, a slaba euforija koja mi se irila tijelom utopila je buku gostiju ispod mene.

U snovima sam opet bio dijete, izgubljeno i bez doma; majku i oca odnijela je epidemija, a mlada sestra umrla je tri tjedna ranije, zdrobljena za vrijeme itnih buna koje su unitile ostatke dravnog autoriteta. To je bio moj prvi pad na ulice Grada sjena. Tada sam nauio to znai poput glodavca traiti hranu i cijeniti prljavtinu zbog topline koju je u snu oslobaala oko tijela. Tada sam prvi put shvatio na koje e se razine obian ovjek spustiti i saznao to se moe dobiti ako zagazite dublje.

Bio sam u stranjem kutu uliice, noge sam vrsto stisnuo uz tijelo, kada me zvuk njihovih koraka razbudio.

Pederu. Hej, pederu! to radi na naem teritoriju? Trojica njih, stariji od mene, moda samo nekoliko godina, ali tih nekoliko bilo je dovoljno. Jedna od najudnijih injenica o crvenoj vruici bila je to to je potedila djecu ne bi bilo udno da su to bili najstariji ivi ljudi u cijelom susjedstvu.

Nisam posjedovao nita vrijedno moju odjeu inile su prnje koje bi se raspale da se skinu s tijela, a cipele sam izgubio u nekom trenutku tijekom prolomjesenog kaosa. Nisam jeo dan i pol, a spavao sam u rupi koju sam iskopao uza zid pokrajnje uliice. Meutim, oni od mene nisu eljeli nita osim prilike da vjebaju nasilje jer je nae okruenje izotrilo prirodnu okrutnost djece do samog vrhunca.

Podigao sam se na noge, a i ta lagana vjeba umorila me zbog gladi. Onda su mi prili mladii u prnjama, njihova odjea

i izgled nisu bili puno bolji od mojeg. Govornik je preivio vruicu, ljuti irevi koji su mu se gnojili na licu svjedoili su o tome da je za dlaku pobijedio u borbi s kugom. Drugo ga nita nije posebno isticalo od njegovih vrnjaka, glad i bijeda uinile su ih neprepoznatljivima, postali su ispijeni strvinari, leinari usred ruevina.

Ima petlje, pederino, doi na na teritorij, a nisi ni toliko pristojan da trai doputenje.

Stajao sam tiho. ak i kao djetetu, besmislene izmjene koje prethode nasilju smatrao sam besmislenima. Hajde vie!

Nema mi nita za rei? Voa se okrenuo drugoj dvojici kao da je okiran mojim manjkom pristojnosti, a zatim me opalio postrance po glavi te sam se stropotao na do. Leao sam i ekao batine za koje sam znao da e uslijediti, previe ozlijeen da bih se pitao o pravdi, previe ozlijeen da ita uinim, samo sam krvario. Udario me u sljepoonicu i vid mi se zamutio. Nisam zavritao. Mislim da nisam imao snage.

Moja ga je utnja iritirala i odjednom mi je bio na prsima, koljenima me pribio na pod, a podlakticom mi je gurao vrat. Pederu! Jebeni pederu!

Iz daljine, uo sam napadaeve ortake kako ga pokuavaju zaustaviti, no njihovi su protesti bili jalovi. Nakratko sam se opirao, ali opet me opalio u lice i dokrajio moj maloduni pokuaj obrane.

Leao sam na tlu s njegovim laktom na grlu, zemlja se okretala oko mene, krv mi je bila gusta na jeziku i pomislio sam: Znai, to je smrt. Dugo joj treba da stigne. Meutim, Ona Koja eka Iza Svega sigurno je te godine imala posla u Gradu sjena, a ja sam bio samo djeak. Moglo joj se oprostiti tako neznatan prijestup, pogotovo sada kada je dola ispraviti svoju pogreku.

Svjetlo je poelo blijedjeti.Ui mi je ispunilo snano huanje, poput grmljavine vodopada.Zatim se moja ruka stisnula oko neeg vrstog i tekog, pa

sam udario djeaka kamenom po sljepoonici, pritisak na mom vratu se opustio, a ja sam podizao ruku sve dok njegov stisak nije posve popustio i sada sam ja bio na njemu, shvativi da je zvuk koji ujem njegovo vritanje pomijeano s mojim, i nastavio sam dalje sve dok ja

nisam bio jedini koji je vritao.Uslijedila je tiina, stajao sam iznad djeakova tijela, a njegovi

se prijatelji vie nisu smijali, ve su me gledali kako me jo nitko dotad nije gledao i, premda su bila dvojica i bili su vei od mene, udaljili su se, prvo oprezno, a zatim su udarili u bijeg. Dok sam gledao kako se povlae, shvatio sam da mi se svia pogled koji sam vidio u njihovim oima, svidjelo mi se to ga ja nemam na licu. Ako je to znailo da ruke moram umoiti u komadie djeakova mozga, onda neka bude, to nije bila velika cijena, uope nije bila velika.

Tada mi se iz utrobe nadigao divlji smijeh, a ja sam ga donio na svijet.

Kada sam se probudio, osjetio sam pritisak u prsima, a disanje mi je bilo isprekidano. Polako sam se podigao i prisilio srce da se umiri brojei otkucaje, jedan-dva, jedan-dva. Uskoro e svanuti. Obukao sam se, obuo i siao.

Bar je bio tih gosti su otili svojim domovima istui ene ili prespavati pijanstvo. Sjeo sam na stolac i nekoliko minuta sjedio u mraku, a zatim otiao otraga.

Od vatre je ostala samo eravica pa je u prostoriji bilo hladno. Na podu pored pei leala je neiskoritena posteljina. Djeaku nije bilo ni traga.

Izaao sam na prednja vrata Grofa, naslonio se na zid i, tresui se, smotao cigaretu. Jo je trebalo proi nekoliko minuta prije nego to svane i grad je u sumraku bio boje dima. Moj mokri kaalj, koji je potakla jesenska hladnoa, glasno je odzvanjao pustim ulicama. Zapalio sam cigaretu kako bih ga smirio. Pijetao je u daljini obznanio da je stigla zora.

Kada pronaem kukina sina koji je sredio djevojicu, ono to se dogodilo Zejoj Usni izgledat e poput milovanja novog ljubavnika. Tako mi svegasvetog, umirat e polako.

8. POGLAVLJE

Osam sati i est okara kasnije nisam bio blie cilju. Bio sam u svakom pogonu koji proizvodi ili koristi jaka otapala od iroke do Ulice svjetla. Ni traga. Obino je dovoljno nekoliko bakrenih novia da dobijem informacije ako to ne upali, izvuem papir na kojem pie da sam uvar i ispitujem manje prijazno. Nije bilo teko doi do odgovora uvijek je lako pronai odgovore koji nikamo ne vode.

Cari me pronaao nedugo nakon to sam krenuo iz Grofa. Nije ponudio objanjenje za svoj nestanak, nije uope progovorio, samo je ulovio korak iza mene. Postajao je nemiran, valjda je mislio da rad za mene nee biti tako dosadan. Ni ja nisam uivao u trenutnoj situaciji. Kako se istraga nastavljala, inilo mi se besmislenijim to sam ishod istrage povjerio svom osjetilu njuha i prisjetio sam se kako je jedna od mnogih vrlina mog novog zanimanja to to ljudi potrae tebe, a ne obrnuto. Meutim, sjeanje na mrtvu djevojicu i uroena tvrdoglavost tjerali su me naprijed, a protivno zdravom razumu, nadao sam se da e mi se posreiti.

Za istroenim pukom sjedila je jednako istroena baka ije se sivo lice nije pomaklo ni milimetar tijekom itava razgovora. Ne, nitko od njezinih radnika nije u zadnja tri dana izbivao. Samo dvije osobe rade za nju, obje ene, i rade est dana tjedno od zore do ponoi.

Njezina pria nije bila dovoljno zanimljiva, stoga nije zasluila tri komadia bakra koja sam joj dao.

Iz duania sam izaao na kasnu popodnevnu svjetlost. Razmiljao sam o predaji, vraanju u Grofa gdje bili razmislio to dalje, kada je vjetar promijenio smjer i donio poznati miris. Usne su mi se polako izvile u osmijeh. Cari je to zapazio i znatieljno je nakrivio glavu. to je bilo? upitao je, ali ignorirao sam ga i poeo koraati u vjetar.

Dvije ulice dalje otri se miris pojaao. Jo nekoliko koraka i bio je gotovo prejak, a nakon jo nekoliko koraka shvatio sam zato. Pred nama se nalazila ogromna tvornica ljepila, kamena vratarska kuica vodila je u prostrano dvorite u kojem je mala eta Kirena umakala

kosti i modinu u uzavrele bave. Bio sam blizu. Otvorio sam vrata i uao, a Cari je bio pola koraka iza mene.

Brzo pokazivanje lanih papira i upravitelj je bio slika i prilika pristojne pokornosti. Namjerno sam govorio loijim kirenskim. Radnici svi tu zadnja tri dana? Netko ne? Poloio sam argent na stol i oi su mu zasjale. Vaan podatak, velika cijena.

Pola sekunde bilo je potrebno da mu savjest opravda to to pripadnika svoje rase prodaje strancu, novi je nestao i diskretno je uperio prstom prema radniku u dvoritu.

Bio je vei od mene, vei od skoro svih Kirena koje sam ikad vidio heretici su obino bili niski i ilavi. Nosio je ogromnu vreu praha prema bavi u dvoritu, a pokreti su mu bili spori i teki. Na desnom obrazu imao je lagane masnice, kakve bi mlada djevojka nanijela napadau panino se pokuavajui obraniti od njega. Naravno, mogao ih je zadobiti i na tisuu drugih naina.

Meutim, nije.Osjetio sam ono staro uzbuenje kako mi zuji u preponama,

filtrira mi se u prsima i prelazi u udove. To je bio on mrtve oi samo malo nalik onima njegovih kolega, izraz lica koji odaje zloin ak i s ove udaljenosti. Neobian osmijeh preletio mi je preko lica, a nisam ga imao otkad mi je oduzet autoritet Krune. Duboko sam udahnuo otrovan zrak i progutao hihot.

Deko, vrati se u Grofa. Gotov si za veeras. Nakon to je toliko vremena proveo u potrazi, Cari je,

naravno, htio sudjelovati u obraunu. Ostajem.Kiren mi je sada uzvraao pogled i odgovorio sam ne maknuvi

pogled s njega. Nisi mi ravnopravni partner, ti si mi potrko. Ako ti kaem da proguta vrui ugljen, ti e otrati do najblie vatre, a ako ti kaem da ode, ti e nestati. A sada... nestani.

Cari je jo trenutak stajao ukopan prije nego to se okrenuo. Zapitao sam se hoe li otii u bar ili e nestati na ulicama gdje e se osvetiti za moju uvredu. Zakljuio sam ovo potonje, ali nije me bilo briga.

Kiren je pokuavao odgonetnuti uzrok mog interesa. Sada mu zloini nepozvani prolaze glavom, mozak mu pokuava uvjeriti ivce

da je moja pozornost nevina, sigurno je tako, nema anse da ja znam.Jo sam jedan argent poloio na stol i vlasniku rekao na

iskrivljenom jeziku: Nisam bio ovdje. Upravitelj mi se ponizno naklonio i argent je nestao u naborima njegove halje, a na lice je zalijepio tupi cerek.

Uzvratio sam osmijeh, no oi mi nisu napustile metu. Stanka od nekoliko sekundi jer sam htio da bude na iglama i naglo sam se okrenuo te napustio zgradu.

Ovakvu bi operaciju bilo bolje izvesti s barem jo tri mukarca jedan bi motrio svaki izlaz i jo jedan za svaki sluaj, ali nisam se brinuo. Vjerojatno nee riskirati i prekinuti smjenu. U mislima sam ga mogao vidjeti u pranjavom dvoritu kako se pokuava uvjeriti da su mu strahovi neopravdani, da sam samo neki neuki guai lo i da je, na kraju krajeva bio pametan, oprezan s tijelom, da ju je ak oistio kiselinom koju je ukrao na poslu. Nitko ga nije vidio. Zavrit e smjenu.

Sjedio sam na bavi u uliici nasuprot glavnom ulazu i ekao da se sjene produlje. Dok sam bio agent, jednom sam kleao ispred kupleraja osamnaest sati odjeven u prosjaka sve dok moja lovina nije izala te sam ga opalio takom po glavi. Meutim, tada sam bio u formi strpljenje je vjetina koja brzo splasne kada se ne koristi. Borio sam se s porivom da smotam cigaretu.

Proao je sat, a zatim jo jedan. Osjetio sam zahvalnost kada je zvono iznad vrata odjeknulo i

obznanilo kraj radnog dana, te su Kireni brzo izali iz tvornice. Podigao sam ukoeno tijelo sa sjedala i zauzeo mjesto pri kraju gomile. Moja je meta nadvisivala svoje kolege i to mi je prualo prednost u slijeenju koju nisam trebao, no ipak sam je iskoristio. Svjetina je krenula na jug i ula u krmu oznaenu kirenskim znakovima koji mi nisu bili poznati. Nekoliko sam minuta puio cigaretu. Ugasio sam je i uao.

Krma je bila tipina za heretike, iroka i slabo osvijetljena, ispunjena redovima drvenih stolova. Osorno i nemarno osoblje donosilo je zdjelice gorkog, zelenog kisvasa svakome tko je imao dovoljno novca. Sjeo sam uz stranji zid svjestan toga da sam jedini nekiren u krmi, no nisam dopustio da me to omete. Konobarica, ije

je lice izgledalo kao da ju je netko opalio hrastovom granom, prola je pored mene te sam naruio au onog to prolazi kao pie medu strancima. Donijela mi ga je iznenaujue brzo i pijuckao sam dok sam pregledavao prostoriju.

Nije me iznenadilo to je sjedio sam. Njegova vrsta izopaenosti obino obiljei ovjeka i vlastito iskustvo govori mi da ljudi to doslovno namiriu. Naravno, njegovi kolege s posla to ne bi tako opisali. Rekli bi da je udan ili tih, ili da su mu zubi truli i da se ne pere ali time misle da neto nije u redu s njim, neto to se moe osjetiti, ali ne i imenovati. Oni zbilja opasni to naue sakriti, prikriju svoje ludilo morem banalnog nemorala koje ih okruuje. Meutim, ovaj nije bio dovoljno pametan za to pa je sjedio sam na dugakoj klupi, samotna figura usred skupina nasmijanih radnika.

Pretvarao se da me ne vidi, no strusio je pie brzinom koja je pobijala lanu oputenost. Iskreno, bio sam zadivljen to je toliko sabran iznenadilo me i to to je bio toliko hladnokrvan da se nakon posla drao svoje rutine. Provjerio sam imam li u torbi britvu koju sam nosio privrenu za platno. Bila je premala da je koristim kao oruje, no dobro e mi doi za ono to sam kasnije planirao. Mahnuo sam mu. Problijedio je i istog je trenutka odvratio pogled.

Bilo je vrijeme za sljedei korak. Ispio sam ostatak kisvasa, napravio grimasu zbog kiselog okusa koji mi je ostao u ustima, ustao sa stranjeg stola i pridruio se lovini. Kada je shvatio to radim,

stisnuo je usta u crtu i zabuljio se u svoje pie. Mukarci oko njega zabrinuto su me pogledali, a odbojnost prema kolegi borila se protiv instinktivnog antagonizma svake skupine ljudi sline boje prema uljezu druge nijanse. Razoruao sam ih irokim osmijehom, polusmijehom, pretvarajui se da sam pijan. Kisvas, hao chi! kisvas, dobar zaorio sam i protrljao eludac.

Umirio sam im sumnje te su mi uzvratili osmijeh, radovalo ih je to bijelac glumi ludu. Razgovarali su meusobno, ali prebrzo da bih ih razumio.

Moja meta nije dijelila njihovo veselje niti je pala na moju varku. To nisam ni htio. Spustio sam se na klupu nasuprot njemu i ponovio mantru Kisvas, hao chi! rekao sam i rairio osmijeh gotovo do imbecilnosti. Nu ren mlada djevojka hao chi ma? pitao

sam. Znoj oaja probio mu je utu kou. Ponovio sam to glasnije. Kisvas, hao chi! Nu ren, hao hao chi!

Divovski Kiren naglo je ustao i provukao se kroz uski prolaz u dugom redu stolova. Ustao sam, blokirao mu put i pribliio sam mu se dovoljno da osjetim kiseli smrad njegovog neopranog tijela, dovoljno blizu da me uje kako odbacujem pijano glumatanje i optuujem ga na nezgrapnom, no razumljivom kirenskom: Znam to si uinio djevojci. Bit e mrtav unutar sat vremena.

Svojom masivnom apom gurnuo me u prsa i posrnuo sam na stol. Gosti su se nasmijali, a ja sam im se pridruio, zaurlao sam od smijeha uivajui u svojoj predstavi, uivajui u cijelom pothvatu. Leao sam na stolu, sluao porugu heretika i kroz iroke bone prozore gledao sam ga kako bjei. Kada mi je nestao iz vida, siao sam sa stola i brzo izaao kroz prljavu kuhinju mrmljajui o zlu pia. Progurao sam se van i udario u trk u nadi da u mu presjei put tamo gdje pokrajnja ulica izlazi na glavnu cestu.

Stigao sam na krianje i leerno sam se naslonio na zid uliice, kao da tamo stojim cijeli dan. Kiren je skrenuo iza ugla ogledavajui se preko ramena i, kada me ugledao, koa mu je toliko pobijelila da je mogao proi kao Rouender. Zagrizao sam jezik kako ne bih prasnuo u smijeh, a njegov je strah bio opojan poput estice. U kurac akrin, nedostajalo mi je ovo postoje radosti u ivotu koje ivot kriminalca jednostavno ne moe pruiti.

Naklonio sam mu se dok je prolazio pored mene, a zatim sam se odlijepio od zid