Da li je moral realtivan pojam ili ne?

Postoje dvije oprečne teorije po ovom pitanju. Jedni misle da je moral relativan pojam. Ovo

mišljenje zastupaju filozofi koji se ubrajaju u skupinu empirista. Također, veliki broj današnjih

zapadnih filozofa zastupa ovu tezu, dok islam tvrdi da pojam morala nije relativan.

Šta oni koji tvrde da je moral relativan pod tim misle?

Opet ćemo se osvrnuti na islamsko mišljenje o ovom pitanju. Islam tvrdi da ahlak ima svoje

koriejne i da izvire iz niza osobina koje su prirođene čovjeku, koje su dio njegove prvostvorene

prirode, dio njegovog fitreta. S obzirom da je fitret, ta čovjekova primordijalna priroda, stalan i da su

sve osobine koje izviru iz fitreta stalne, nepromjenjive i uvijek važeće, dakle, ona osnovna

prvostvorena priroda se ne mijenja, onda i etika, odnosno moralne vrline čovjekove imaju stalni i

apsolutni karakter jer izviru iz te prirode. Ovdje govorimo o moralnim načelima. Moralna načela su

ono što se ne mijenja i što izvire iz ljudske prirode, ljudskoga fitreta, a naravno, moguće je da se neke

moralne osobine čovjeka, tj. njihovo vanjsko ispoljavanje, mijenja sa vremenom zavisno od okolnosti

u kojima čovjek živi. Kao primjer navest ćemo laž. Laž je sa stanovišta morala ružno i nemoralno

djelo, ružan i nemoralan čin. Ali, ponekad laž može spasiti život nekog čovjeka, spasiti čitavu

zajednicu, ili bi ponekad reći istinu na nekom mjestu značilo potpunu propast za određenu grupu ljudi,

i tada se stvari mijenjaju. Ovdje ta moralna osobina iskače iz onih ustaljenih principa, iz okvira o

kojima smo na početku govorili. Međutim, oni koji tvrde da su moral i moralna načela relativni, oni

svoju tvrdnju temelje na tome da moral čine vrijeme, okolnosti, uslovi, pojedini ljudi ili čitavo jedno

društvo. Od njih zavisi da li je nešto moralno ili ne, a s obzirom da je sve navedeno promjenjivo, onda

je i sam moral promjenjiv i ne može biti apsolutan, ne može uvijek biti općevažeći. Dakle, po ovom

mišljenju, s obzirom da je ono što uzrokuje moral, što uspostavlja moralna načela, promjenjivo, onda

je i moral kao posljedica tih uzroka promjenjiv.

Ako pretpostavimo da moral jeste relativan pojam, nužno ćemo se suočiti sa nekim poteškoćama.

Koje su to poteškoće?

Prvi problem je u tome što prihvatanjem ove teze da je moral relativan obezvređujemo sve

moralne vrline i ne ostaje nam ništa što bismo mogli nazvati moralom. Ako je moral relativan, onda se

postavlja pitanje da li on uopće postoji. Pod takvim okolnostima, bilo koju pojavu da prokomentiramo

i kažemo da je dobra, u nama će se javiti sumnja, odnosno javit će se negacija te naše tvrdnje, jer smo

rekli da je moral relativan. Javit će se jedno novo mišljenje koje nam kaže: Jeste dobro, ali je to dobro

relativno, to je dobro trenutno ili to je dobro pod drugim okolnostima, ali ne sada. Ako prihvatimo tezu

da je moral relativan pojam, time ćemo se svrstati na stranu onih koji slijede Nietzschea i njegovu

filozofiju, filozofiju koja kaže da je vrlina savršenog čovjeka u nadmoći, a da se ta nadmoć nad

ostalim ljudima temelji na sili, na većoj snazi, na sposobnosti uništavanja drugih, slabijih od sebe.

Ubijanje ili uništavanje slabijih od sebe time biva najvećom, najuzvišenijom moralnom vrlinom. Sve

je to proizvod prihvatanja teze da je moral relativan pojam, i onda kada bismo rekli da je ubijanje

slabijeg moralna vrlina, niko nam ne bi mogao prigovoriti ako prihvata početnu tezu da je moral

relativan. Prihvatanjem ove teze imamo puno pravo i da to tvrdimo. Da zaključimo, prva poteškoća

koja se javlja prihvatanjem teze da je moral relativan pojam jeste potiranje svih moralnih vrlina

i svih ljudskih vrijednosti.

Objasnite islamski stav o relativnosti ili apsolutnosti morala!

Odgovor: Rekli smo da islam moralna načela smatra apsolutnim, stalnim i nepromjenjivim. Prije

svega, smatra ih univerzalnim i općevažećim za sve ljude, za sva vremena i sve prostore. Smatra ih i

apsolutniim jer se ne mijenjaju s vremenom. Ne možemo reći da je prije hiljadu godina laž bila loša

osobina, a da je sada dobra zato što je čovjek napredovao dovoljno i sada može lagati koliko hoće.

Naravno, govorimo o univerzalnosti i sveobuhvatnosti moralnih načela. Naravno, pojedina vanjska

ispoljavanja moralnih osobina podložna su stanovitim promjenama zavisno od okolnosti. Islamski stav

o moralu, odnosno ahlaku, može se porediti sa fikhom, islamskim pravom. Načela islamskog prava,

osnove fikha stalne su i nepromjenjive, ali se pojedini detalji, pojedini konkretni fikhski propisi mogu

mijenjati u određenim okolnostima, i to govori o fleksibilnosti islamskog prava. Ista stvar je i sa

moralom. Moralna načela stalna su i nepromjenjiva.

U čemu je razlika između nauke o moralu i filozofije morala?

Nauka o moralu bavi se, prije svega, podsticanjem na pozitivne moralne osobine, na milosrđe,

dobročinstvo, pomaganje nevoljniku itd. Podstiče čovjeka na udaljavanje od negativnih i loših

osobina. Jednom riječju, nauka o moralu govori čovjeku šta je dobro a šta loše, a filozofija morala

govori zašto je nešto dobro, a zašto je nešto loše. Odgovara na pitanja zašto je pravda dobra, zašto je

dobročinstvo dobro itd. Zbog toga se najčešće i kaže da je filozofija morala iznad nauke o moralu.

Dakle, bitnija je i važnija od same nauke o moralu. Zato je vrlo bitno odgovoriti na ovo pitanje.