CRKVENO GRADITELJSTVO

KIPARSTVO t SLIKARSTVO

S .odobrenjem duhQvne oblasti zagrebačke nadbiskupije

br. 1902./44.

PredgovorUdovoljavajući opetovanoj želji mnogih sveće-

"(lika objelodanjujem moja ovogodišnja predava-nja iz crkvene umjetnosti na bogoslovnom fakul-tetu hrvatskog sveučilišta. U tim ,je predavanjimaprikazan razvitak kršćanskog graditeljstva, slikar-stva i kiparstva od prvih kTŠćanskih vremena dodanas. Uvodno predavanje uvodi slušače, odnosnočitatelje, u razmatranje bitnih vlastitosti i izra-,žajnih sredstava svake od spomenutih likovnihumjetnost'i. U svom sam se razlaganju ograničiona najbitni,7e, jer su to tražile prilike vremena.Oni, kojima je dobro poznat razvitak graditelj-stva, slikarstva i kiparstva, ne će stoga naći novihpodataka. Nije to ni svrha ovih predavanja. Želimsamo svojim slušačima i svećenicima u pastvi datikratki poviestni priegled o razvitku crkvenog gra-diteljstva, slikarstva i kiparstva, koji će im moćiposlužiti ,za prvu orientaciju u pitanju umjetničkihstilova. Pri tom je moralo izostati mnogo djelo imnogo ime, koje bi se ma i u najkraćem obćeni-tom prikazu razvitka likovnih umjetnosti moralospomenuti. Ali svrha je mojih predavanja nešto'uža, jer se ne odnosi na likovne umjetnosti uobće,nego samo na crkvenu umjetnost. Ovo je, kolikoznadem, prvi pokušaj, da se na hrvatskom jezikudade priegled crkvene likovne umjetnosti kaotakve. Kritičari i poznavaoci razvitka likovnihumjetnosti dobro će učiniti, ako uoče ovu okolnost.Tu će i za njih biti možda gdjekoji novi pogled.Crkvena se umjetnost ne može promatrati samo

s gledišta obćeg umjetničkog mzvitka, nego je va-1.70. promatrati i .)gledišta Crkve. koja 11 svojimhramovima i bogoslužju širom otvorila vmta svim~mjetn?stima. Ovo sam gledi,šte objasnio u pro-slogodlsnpm predavanjima, koja su izašla pod na-slovom: Crkvena umjetnost, Zagreb 1943.. Na mudroslovnorn se fakultetu, kako jei pravo1 potrebno, poviest umjetnosti preda,je posve obće-mto, tako, da je 11 ta mzmatmnja uključena i svje-tovna i crkvena umjetnost, s osobitim, obziro~l ~wpoviest ljudske uljudbe. Tu sc uljudbeno-poviest-nim i psiholožkim načinom upoznaje mzvitakumjetničkog stvaranja i oblikovanja. Svemu tomuval/a da u predavan.jima na um.;etničko,j akade-ml?l pn~ođe i upoznavanje s1'edstava likovnog iz-m~avanJa, to će reći tehničko upoznavanje umjet-mcke, g~~đe (kamena, bronce, drva, boja). S pra-vom lz.nce prof. Ljubo Babić želju, da bi preda-vanJa 12 poviesti umjetnosti na umjetničkoj aka-demiji imala biti vi.še predavanja me ti era(umjetničke vještine), o. manje preda'vanja o životusamog umjetnika. Slu.šači bogoslovnog fakultetatreb.a da kao budući svećenici u predavanjima izpomestl crkvene umjetnosti budu upozoreni i, naCTkveno gledište, prema kojemu svak~ umjetniBcodje,lo u crkvi treba biti sveto po svom sadržaju, ([obcemtoi doista' umjetničko po Svom obliku. Prvise zahtjev ne kosi ni s razložnomi potrebitomumjetnikovom slobodom, ni s umjetnošću samo'rn.Kod izvedbe Hiindelova omto1'ijal\.I e s s i a s IL

Londonu prisustvovao je i veliki Hiindelov štova-telj kralj Đuro II. Nakon izvedbe rekaoie krai'iHiindelu s puno priznanja: »Zahvalan sa;n \/am',:Jer ste Nam pružili veliki užitak«, Hiindel se po-klonio i odgovorio: » Veličanstvo, onda je mo'ie na-stojanje bilo uzalud. Jer ja nisarn htio' dl< ljudi umO:Jem djelu uživaju, nego samih želio ]Jotw;i, dabudu bolji". To, i ništa drugo, želi CTki'U, had jeuzela liepe umjetnosti u svoju službu. sr žzakona kršćanske umjetnosti., o kojima !can.

1164 §I. crkvenog zakonika. A kad se umjetnik nebi držao oclih zakona kršćanske umjetnosti, tadamu Crkva, počevši od tridentskog sabora do kan.1279, crkvenog zakonika zatvara vrata svojih hra-mova, jer ne može dopustiti, da u hramu buduizložene slike, koje bi izkrivile katoličku nauku, ilibi vrieđale potrebitu čednost i pristojnost, ili b'idale povoda, da se neuki zavedu u bludnju. Tutreba onda i s na,še strane iZTeći .jasnu rieč, kojomse ni na.jmanje ne dira ni u umjetnikovu osobu niu formalne umjetničke vlastitosti njegova djela,

U ovoj je knjižici prika.zan samo razvitak nkve-nog graditeljstva, slikarstva i kiparstva u stranomsvietu. U XX.-XXI. svezku Cro o. t i o. S o. cro.prikazao sam ra,zvitak crkvenih likovnih umjet-nosti u Hrvatskoj. Tako se obje ove studije me-đusobno nadopunjuju.

U Cro cl t i et S o. cro. mogao sam ra.zvitakcrkvene umjetnosti u Hrvatskoj ilustrirati s d1Ja-desetak slika. Ovaj obći. priegled razvitka crkvenelikovne umjetnost-i ne mogu nažalost uresit'iilu-st1'acijama,

U ovoj sam knjižici odustao od navođenjacbilne književnosti, kojom sam se slu.žio prircđu-'iući ova predavanja, Poznavaocima je poznata i oni('e lako zapaziLi koliko i gdje se njome slu.žim. Apočetnici,ma, kojw1U je ova Tlccmien,iena,nije ni potrebna ni pristupačna.

Dođe li jednom u mirniji,m 1J1'emenima do dru-gog izdan.ja, trebat: će razvitak nkvene umjetnosti.1L H1'vatskoj OTganički povezati srazvitkomcrkvene um:ietnosti uobće. U z ostale nadopvneb'ebat će tada dodati Hustracije i iitwraturn,

U Zagrebu, dne 1. siečnja 1944.

o>l-v')

..-.-JWI--cl«~(9Ozw>~~U

Kršćansko graditeljstvoGraditelj podiže zgrade, koje služe u više ili mil-

nje prq~tičnes:vrhe: posebničke stanove, obćillSkcviećnice;'tiieae;kazališta, tvornice, muzeje, palače.:škole, bolnice i crkve. Svaka od ovih zgrada trebaodgovarati onoj posebnoj svrsi, lwjoj je namienjena.I upravo po tomu razpoznaje se dobar graditelj, štoje čitava zgrada >~dobro građena«, što je trajna. i:što u svom tlocrtu, prerezu i u svim pojedinostimaodgovara onoj posebnoj svrsi, kojoj je namienjena.

Ali g:r'c1ditelj može uz to biti i umjetnik. On to;postaje ~Jl;;n časom, kad strogoj svršnosti zgrade,lwju gradi, pridoda onaj višak, koji sa svršnošćuJwo takvom nema nikakve veze. Taj se :višak zove:sldad, ljepota, stil. Ako je graditelj pazio na to, dazgrada, kojugr~ld:, ne služi samo određenoj prak-tičnoj svrsi, nego da 11 svim svojim dielovima dje-luje kao skladna cjelina, tada ova zgrada postajeltie})om. Za to nije potreban nikakav osobiti ures;dovoljno je, da vlada sklad među dielovima i cje-linom. Pridođe li još prikladni ures pojedinih dielo-va, tada se može govoriti o »stilu«, kojim je zgradagrađena. Stil, t. j. način, kako je proveden sklad iures, ovisi o samOm graditelju i o ukusu i shvaća-nju onoga doba i kraja, u kojem graditelj gradi.

Graditelj se dakle kao umjetnik u tome razli-'kuje od umjetnika - slikara i umjetnika - kipara, štopodiže zgrade, koje obično služe u praktične svrhe.AJi da se ta zgrada može smatrati umjetninoill,mora njezinoj čistoj svršnosti pridoći sklad i ljepo- ,ta .li vjekovnom razvitku graditeljstva· kao umjet-

nosti razlikujemo onda ~ upravo kao i u slikar-stvu i kiparstvu- različite stilove ili slogo~ve.

Bez slika bi i bez kipova čovjek ~ konacnomogao živjeti, ali se teže dade zamisliti ljudski ži.~vot bez kuće i kućišta, bez krova nad glavom, kOJLnas štiti od vremenskih nepogoda i od različitih po-gibli i neprilika. Velika je dakako razlika izmeđuprimitivnog skloništa, pa i između tvorničke 7,gradeili američkih nebodera, što su ih sagradili vještiinžiniri, i palače ili hrama, što ga je izgradio umjet-nik. Ta se razlika sastoji 11 tomu, što način, kako'je građena palača ili hram, privlači naše oko i uz-·rokuje naše divljenje, premda nema, kao takav.n:kakve praktične svrhe. Upravo je graditeljstvoočiti dokaz da svršnost i umjetnička ljepota nisU'u ;leprem~stivoj opreci. Čak su u graditeljstvuupravo one gradnje, koje služe 11 neku ruku i prak-tičnim svrhama, redovno veće umjetnine od onih"koje ne služe nikakvoj praktično.i svrsi. Tako su napr: crkve i palače u većoj mjeri »umjetničke(nego slavoluci ili (arhitektonski) spomenici.

Nesamo slikar i ldpar, nego i graditelj-umjetnikizrazuje jedan veliki, čuvstvom naglašeni doživlja.i-Taj j~ iz'ražaj doduše neukom čovjeku u p.oje~ino-stima težko shvatljiv, jer kamen u gradItelJstvuostaje kamen i djeluje kao kamen, dok u plasti6Ile djeluje kao kamen, nego kao prilika neke osobe.Pa i pojedini građevni oblici, sami za sebe, ne ka-zuju ništa, osim što možda odaju izvjestnu funkcijuli strukturi čitave zgrade. Ali kod graditeljstva"upravo kao i u glasbi, pojedini oblik, pojedini zvuk,.pojedini elemenat, ne znači sam za sebe ništa, nego,tek u vezi s drugima dobiva vriednost, sadržaj Lboju. Zato su i prozvali arhitekturu kamenomglasbom.

Svaka je umjetnost po svojoj biti simbolička"jer duševno izrazuje sjetiinim i tvarnim izražajerr~.Najviše se umjetnička simbolika očituje u gradI-teljstvu i uglasbi. Gotički je hram drugačije građeIltod gotičke viećnice, premda SU građeni istim stilom,

istim načinom i istom građom. Gotički hram sim-bolizira jedan snažni akord Sursum corda, te se diženebu u visine. A gotička se viećnica, uza svu mno-gobrojnost tornjeva i tornjića, proširila i učvrstilana zemlji kao simbol zemaljske obćine, kojoj služLKraljevska je palača opet drugačije građena, a dru-gačije dvorac ili zaselak imućnog posebnika. I ti

tlocrtu i u visinskom nacrtu mjerodavna je pri tomdakako praktična svrha, kojoj ima zgrada služiti.Ova okolnost daje u mnogom smjer gradnji i nje-noj s:mbolici. A ono, što graditelj ne može izrazitisamim arhitektonskim oblicima, to ,prepušta kiparui slikaru.

Glavna je zadaća svake gradnje da zidom omeđiodređeni prostor i da ga pokrije krovom, i to tako,da u zgradu dolazi dovoljno svietla i zraka i da seu zgradu može ulaziti i iz nje izlaziti. Sve se todade postići i na vrlo primitivan način: deblima,zemljom, daskama i slamom. Isto se, i mnogo bolje,postizava i ciglom i tesanim kamenom i armiranimbetonom. Ali dOkgraditelj).1 ,lebdi pred očima samoovaj praktični cilj i ništa v:še, dotle ne možemogovoriti o umjetnosti. Čim graditelj počne u razpo-red pojednih prostorija i njihovih d:elova unositiono, što smo nazvali skladom, stilom, uresom, okojemu ne ovisi ni praktična korist ni udobnost tihprostorija i njihovih sastavnih dielova, nego samonjihova »ljepota«, tim časom poč:nje i graditeljskaumjetnost u svom djelovanju. Od ljepotnih je ele--mena ta u gra'diteljstvu najvažniji s:'mbolički izraženodnos sile i teže u visinu, izvjestne simetrije lievoi desno, te omjer prostora i arhitektonskih d:elova.Sve to valja da bude istinsko, a ne varavo i izvješ-tačeno.

Kolone egipatskih i grčkih hramova, koje nosekameni arhitrav, liepo odražavaju izjednačenje silei tereta: težki arhitrav stoji na vitkim kolonama,koje uzprkos svoje vitkosti imadu toliku snagu, daga drže u visini, gdje treba da bude. Isti je omjersile i tereta izražen u zidovima starokršćanskih ba-

zilika, koji počivaju na vitkim kolonama, a zidovinose težkoi široko krovište. To se, na drugi načiil,opetuje i u romaničkim i renesansnim i baroknimhramovima, kao i u bizantskom slogu, gdje sam3'1 stupa nose kupolu, koja se nadvija nad hramomi dominira čitavom gradnjom. Gotičke katedrale ulsvojoj konstrukciji neSamo da izražavaju nošenjetereta, da ostane tamo, gdje mu je mjesto, negosimboliziraju i svladavanje tereta, kao da ne po-stoji sila teže: ovdje naoko reakcija sile kao qanije jednaka akciji teže, kao da je daleko nadvi-suje i kao da se s njom igra.

Bez simetrije, bar naoko, ne može se zamislitiliepa građevina. Tu mora biti sredina, lievo i desno.Sredina je bujnija, viša i slobodnija, »lievo« i »de-sno« niže i konstruktivnije. Matematička simetrijanije potrebna, osobito u pokrajnim lađama velikih-hramova.

Omjer svih arhitektonskih dielov~l traži ponaj-prije da se sve ravna prema jedinstvenom smjeru:»]1apred«, sredina, »natrag« i to i centralno i longi-hidii1:alno. U vertikalnom smjeru mora biti jasnorazlučeno, a opet dobro povezano: »dolje«, srediIni »gore'. Sredina je puna života i smjelo se dižeuvis. Vrh je jednostavniji i lag-aniji, a donji vid-ljivi dio valja da je označen kao onaj, koji nosi isredinu i vrhunac, pa zato treba da je solidan itež; od sredine. Sve je to dosljedno provedeno veću egipatskim piramidama.

Konstruktivni dielovi, koji nose teret zidova ikrovišta, ne smiju biti sakriti, već kao kod ljudskogkostura treba da budu tako obaviti, da se kod sva-kog vidi i razaznaje, koja mu je funkcija dodieljena,Ovi dielovi daju čitavoj gradnji značaj i razpored,Vanjština mora odgovarati nutrašnjosti u okomi-tom i vodoravnom smjeru. Pročelje ne bi smjelobiti samostalno građena bez organičke veze s nu-trašnjosti, kako to vidimo na pr. na mnogobrojnimbaroknim crkvama.

~a gradnju se upotrebljava drvo, opeka, kamen.,ar.mIram beton. Svaka od ovih građa ima svoje vla~St1t~ z~kone, kojih Se valja držati. Zidovi, koji sugrađe~~ od neplemenite građe, na pr. od opeke, be-t~~l!1Ih netesanog kamena, moraju se ožbukati injIhove se plohe rado rese slikama. Plemenitu' <Yra-du .(t~sani kamen, osobito mramor), ne valja Žbu-katI 111?ojadi~ati, jer ona djeluje najljepše onakva,kakVa Jest. U drugu ruku ne valja ni žbuku ili~~t?n naoko ~ak~ udesiti, da se na prvi mah pri-cll1Ja kao da Je ZId građen od tesanog kamena. ToJe. prevara, a prevara nikad nije liepa, ona uviekvneđa.

Ures je izgrađenog prostora arhitektonski i slo-boda~. Arhitektonskim seuresom postizava, dasvakI ..~rhitektons.ki član bude iztaknut u svojoj~unkcIJI, da bude ]asno određen, ograničen i zaokru-zen, a opet skladno povezan s drugima. Tako ko-lona ili stup prelazi iz okomitog smjera u vodo-r?v.nu crtu bazom i kapitelom. Lisene i frisi odje-!JuJu, uzklađuju i razčlanjuju prostor, upravo kaoI kolone, arhitravi, arhivolti, svodovi i lukovi. Slo-bodan je ures slikarski ili kiparski. Zovemo "'H

»slobodnim«, jer nije prieko potreban, ali nije »si~-bodaJ1\( u tom smislu, da se ne bi trebao obaziratina ~rhitektoniku, koja vlada čitavom zgradom.~vakl ures mora, nasuprot, biti podređen konstruk-tl.vnom značaju čitave gradnje i svakog njezinogdiela, te ne smije umanjivati arhitektonskog utis-ka, .~ego ga 11'1Oraizticati i biti u najmanju rukus nJIm u punorn skladu. Tu neriedlw dolazi do su-koba izmedu arhitekta i kipara, odnosno slikara..~li~ sl~um cuique i ovdje znači najbolje i najljepšenesen.Je. Slikarski i kiparski ures nije zato tu, daga se priliepi na stupove, koji imadu nositi zid ikrov, ili čak da se ti stupovi izc1ubu u niše samozato: ~a se ~ te niše mogu staviti kipovi. To je ne-loglCln i nehepo, jer stup ima samo nositi i ništadrugo, a ona1;:av prošupljeni stup Dcma za našeoko - snage da nosi ,~id i krov. Na,šc oko mora

imati na podređenim plohama i mal~ odm~ra: sa-.svim je dovoljno, ako vidi konstruk~~vne dielov:. uizražaju njihove arhitektonske funkciJe, a na veCimplohama slobodni slikarski i'F kiparski ures. Svakui najmanju plohu uresiti znači prenatrpanost, asvaka je hipertrofija nezdra:va i neliepa. U dr~gusu ruku velike neurešene plohe dosadne. Ures Je udonjem dielu zgrade teži i grublji, .~.srednjem r:aj~ljepši, u gornjem lakši, širi i zračll1Jl. Sve to vnedlnesamo za one gradnje, koje su građene kamenom,neO'o i Za one koje su građene betonom, premdabetonska oTadnja ima više čisto tehnički, negoumjetničktznačaj. Betonska je gradnj~ u m.0~ernoO'raditeljstvo uniela zahtjev »stvarnostl«, kOJi Jedo neKe granice - i umjetnički opravdan, jer gaopravdava sam način gradnje.

Staro kršćansko dobaPrvi je kršćanski hram bila ona dvorana u Je-

rusalemu, gdje je Isus sa svojim učenicima po-sljednji put blagovao vazmeno janje i gdje je prviput prikazana novozavjetna žrtva Jaganjca Božje-ga. Ova je dvorana na razvitak kršćanskog hi'amautjecala samo toliko, što se žrtva novog zavjeta upočetku prikazivala svagdje u posebničkim, za tusvrhu više ili manje prikladnim odajama. što jeviše rastao broj vjernika i što Se više razvijalakršćansko bogoslužje, to je bilo prirodnije, da seuz kršćanski žrtvenik podignu i kršćanske crkve.No ovaj su prirodni razvitak kršćanskog gradi-teljstva priečili progoni. Kršćanstvo je bilo reli-gio illicita i zato je - osobito na zapadu-glavno sastajalište kršćana za prva tri vieka bilaprivatna basilika i katakombe. Nije vjerojatno, dase u katakombama održavalo redovito i obćenobogoslužje, jer su za tu svrhu katakombe bile ~a-svim neprikladne. Katakombe su bile zakonom za-štićeno utočište mrtvih kršćana, gdje su se i živikršćani uglavnom slobodno sastajali na pogrebneobrede i molitve i na godišnjicu smrti. Ali uzkihodnici i mala cubicula nisu bila prikladna završenje redovitog bogoslužja. Ovo se bogoslužjeobavljalo u vrieme progona u posebničkim oda-jama. Vrlo je vjerojatno, da je i na zapadu većprije Konstantina Velikoga bilo javnih, posebno utu svrhu sagrađenih kršćanskih hramova, koje sukršćani podigli za mirnih epoha. Nije nevjerojatno,da je među onim »bazilikama«, što ih je Diokle-

cian dao u Rimu porušiti, bilo i tako vih, koje subile sao-rađene upravo za bogoslužje. Neriedko su~e i privatne basilike pregradile u kršćansku basi-liku, te i danas još postoje u Rimu takove crkvekao na pr. crkva sv. Ivana i P.wla (titulus By-zantii) sv. Pudenciane (titulus Pudentis), sv. Su-zane (~itulus Gaii), sv. Križa (basilica Sessoriana).Tek kad je Konstantin Veliki 313. milanskimediktom dao kršćanima slobodu vjeroizpoviedanja,moglo je i kršćansko bogoslužje nesmetano graditisvoje hramove. Bogato razvijena liturgija i hier~u-hija i množtvo vjernik.a z(lhtievali su sada velJke

, . . o_o '.",.",. "v . -",

bogoslužne zgrade, prikladne za vršenJe svec:mlD1itul~gijskih čina. .

Kršćanski graditelji 4. stolje(~a nisu stvorili ]lo- ~sve novu građevInu.B.az il ika tako Se ZViLIJkršćanski hram -- oslarlja'še na dotadašnje antiknegrađevine, na basilica privata, a možda donekle ina basilica Jorensis. Ali nutrašnju je stlykturukršĆanske basnlke: stvorila liturgija 4. stoljeća.St;l:~kršćanska basilika nije samo »mjesto za sku-pove vjernih«, ona se ne razlikuje samo time odneznabožačkog hrama, koji je »stan božanstva«Prvi kršćani nisu svoj hram shvaćali samo kaosvoje stajalište, gdje će slušati rieč Božju i pje:3tiGospodinu pjesme slave. Na svojim su sastanClm'i.prvi kršćani lomili hljeb i imali su svoj žrtvenik,na kome se prinosila novozavjetna žrtva, od (~su onda svi prisutni blagovali. Prema tomu bije :;ukršćanske basilike od prvoga početka u izvjesino!l1smislu nesamo sastajalište vj ernika, nego i stanBožanstva. Kad se prvi kršćani nisu više moralisakrivati, kad su prestali biti pred rim.skim zako-nom religio micita, tada su svoj žrtvenik i bazilikutako uredili i uresili, da ,je svakomu na ;:)(\,1 po-gled jasno: h'ic darnu" Dei est. Pa i samo se i~ebazilika sada. tako ela je to preblval1sleKralja Kraljeva.

Nije, u drugu ruku, točno ni to, da je nakonKonstantina Velikoga sviet okrenuo leđa starojkulturi i posve iz temelja stao graditi sve, što da-nas ljudstvo ima - sve iz temelja, do posljednjesitnice, .. Stvarno su prvi kršćanski graditelji u'1. i 5, stoljeću sve uzeli od antike, i u Rimu i naiztoku, sve osim same ideje kršćanskog hrama, pri~lagođenog potrebama kršćanske liturgije'E:I:šćan-ske su ideje bile nove i one su se i u doba pro-gOna, kao i u doba svoje pobjede odjenule haljinomantikne umjetnosti. Nutrašnji je dakle razporedkršćanskih baz:lika doista posve nov, ali sam je;način Gradnje još uviek antilmi. Često su puta an-tikne ;rivatneili javne zgrade naprosto preude-šene za liturgijske potrebe, a nebrojeno se putapreuzimiju spaliu poganskih hramova i ostalihantiknih zgrada, osobito stupovi, koji nose zidovekršćanskih basilika pomoću arhitrava ili arhivolta.Tako su na pr. prekrasne kanelirane kolone u S.Sabina u Rimu jednostavno uzete iz Dianina hra-ma, Malo je po malo nestajalo antiknih stupova,koji su resili porušene poganske hramove. A ne-stajalo je i antiknog shvaćanja. Utjecaj sc grčkogduha sve više oubio jer su sa sjevera pri dolazili»barbari « i don~sili ;a' so bom nove elemente umjet-ničkog shvaćanja. Tako sve više i 11 samom Rimunestaje savršepih klasičnih oblika i oni ustupaj umjest'o novoj umjetn~sti, koju je nekoliko stoljećanakon Konstantina Velikog stvorila l\:ršćanskaEuropa. No nije tek možda romantičko doba iliBizant pronašao formulu Za zidanje kršćanskoghrama. Ta je formula bila pronađena već u 4. i 5.stoljeću i njezin je pronalazak bio sasvirn.)edno-stavan, jer .ie trebao samo tadašnju tehniku igrađu prilagoditi potrebama kršćanskog kulta.Kršćanski graditelji nisu bili neki revolueioneri 11

tehničkom smislu rieči: to nije bio. uostalom, ninjihov zadatak. Njihova je zadaća bila mnogojednostavnija. Oni su trebali da dotadašnjom gra-đom i tehnikom izgrade kršćanski hram, kojega

je nutrašnju strukturu diktirao sastav kršćanskogkulta. Kršćanske su bazilike 4. i 5. stoljeća, dakle,nove po liturgijskom sadr'žaju i cilju, a u teh-ničkom se i građevnom pogledu oslanjaju na an-tikne oblike. Ali upravo toga radi, jer je nutrašnjasadržina kršćanskog kulta bila nešto novo i revo-lucionarno u tadašnjem svietu, predstavljaju ikršćanske basilike 4. i 5. stoljeća nOVe tvorevine,koje su proizašle iz amalgama grčko-rimskog gra-diteljstva s kršćanskom liturgijom. Na ovom te-melju gradi tada kršćansko graditeljstvo malecrkve i velike katedrale i samostanske hramovesve do danas.

Do u novije se doba iztraživala uglavnom samozapadna umjetnost. Ako se već spomenula iztočnaumjetnost, tada je to bilo samo zato, da se »bizant-ska šablona« suprotstavi bujnoj zapadnoj umjet-nosti. Međutim je iztočna crkvena umjetnost sta-rija od Carigrada, a domaja su joj oni krajevi, ukojima je sv. Pavao i ostali apostoli propoviedaovjeru Kristovu. Kasnije je bujica islamskog prodi-ranja uništila kršćanske hramove u Siriji, MalojAziji i Africi. Danas poznamo tek njihove ruše-vine. Ali što iztraživanje dalje napreduje, to bivajasnijim, da je postojala bujna crkvena umjet-nost, posebno graditeljstvo, nesamo na zapadu,nego i na iztoku.

Kršćanski zapad gradi uglavnom čiste bazilike,a na iztoku se osim bazilika s ravnim stropom.koji počiva na stupovima, podižu i crkve sa svo-dovljem. Od početka 6. stoljeća dalje gradi iztokpod utjecajem Bizanta pretežno centralne crkve.

Hoćemo li da sebi predočimo neke vrste tipičnubaz i Ii k u, treba da promotrimo sve one pojave,koje su zajedničke svim bazilikama. Tako dobivamonajjednostavniji oblik, kako nam se sačuvao na pr.11 S. Sabina (za pape Celestina 1. 422.-32.),S. Maria Maggiore (za Siksta III. 432.-40.)u Rimu i S. Apollinare Nuovo u Raveni (6.stoljeće). Iz predvorj.a ulazimo u samu baziliku,

koja ima oblik pačetvorine, što je s 2 uzdužna zidarazdieljena u 3 diela. Ove zidove pomoću arhitravaili arhivolta podupire dugi niz stupova. Tako do-bivamo tri lađe. Srednja je lađa 2 puta tako vi-soka i široka kao pokrajne. Srednja se i glavnalađa završuje s velikim arcus triumphalis. Ovajobično počiva na dva stupa i sačinj<lY.St,.l?I~~.::,_laz iz srednje lađe u absidu, polukružl'liilf više-l{'utfiT . završetak glavne lađe, li k'oJ~m' senaJazižrtveu'il{."S~e· nas upozoruje, da j~ absida glavni.dio bazilike. Čim stupimo u baziliku, odmah nampada u oči povišeni žrtvenik, okružen absidom inadvišen njenim ljušturastirn svodom zvanimconcha. Drugi red stupovlja vodi od ulaza uglavnu lađu do slavoluka, koji nam svojim visokimlukom pušta! slobodan pogled na povišenu absidu ižrtvenik. Nad žrtvenikom se diže ciborium. Okožrtvenika, a u polukrugu abside,namještena su(kamena) sjedala. Nasuprot žrtveniku, na krajnjojtočki abside, vode stepenice do katedre, koja jeodređena za biskupa. To je presbiterij, gdje biskup,okružen čitavim klerom, zajedno s prisutnim sve-ćenicima prikazuje svetu žrtvu. Absida je ogra-đena ogradom zvanom cancelli. Uz ogradu sepodižu amboni, s kojih se vjernomu puku čita po-slanica i sv. evanđelje. Često je puta trebalo ovajsvećenički prostor proširiti, pa je tako nastala po-prečna lađa, koja upravo pred absidom sieče glavnulađu u obliku križa. Kad se već bila razvilasehala cantorum, doznačuje se pjevačima po-sebno ograđeni prostor unutar ograde, koja dieliabsidu od crkvene lađe. Široke su i velike plo-he zidova glavne lađe često urešene mozaikom, alii arkadama, koje su bile određene za djevice igospođe, pa se zato ove arkade zovu matronaeum.U svaku su lađu vodila po jedna vrata::'''Sfednja suse i glavna vrata zvala svećenička, desna su bilaodređena za mužkarce, alieva za žene.

Osim onih, koji su već primili sv. krst, te suprisustvovali svetim tajnama, pribivali su poučnom

dielubogoslužja i katehumeni. Ali ove je prlJe slu.•..ženja euharistijske tajne đakonodpuštao i oni, susei zajeqno s javnim pokorniđima, sklonuli lip.r:edv.orje, zvmfo pronaos ili" nartlpex. Kod ve~likih se crkva ovo predvorje, 'U:" smjer{lpok,rajnihlađa produžilo u peristil, kojega su arkade naulazu bile spojene u propileion. U sredini seovng .četverokutnog prostora, okružl'mog arkadama,n~laZlo Zcl~11~~",(~('L1'1t0a!us)Jkoji je služio vjer-nICIma za pranje ruku prije negoli stupe ucrkvu.,13erl1:nieve arkade pred crkvom sv. Petra uRimu nisu drugo nego takav peristil, a one ve-lebne fontane u sredini ovih arkada nisu drugonego prvotni cantharus.

Vanjština je zapadne bazilike posve jedno-stavna, gotovo neugledna. U Siriji je tehnika višegrčka nego rimska, a dojam je često upravo monu-mentalan. Nutrinja je bogato urešena. Pod je odmramora, koji potječe iz poganskih hramova.Stupovi su također od mramora, a često i od O'ra-nita. Zidne su plohe urešene mozaikom, isto tako iarcus triumphalis i absida, osobito njezinaconcha. Kroz prozore na gornjem dielu glavnej poprečne lađe i na pročelju, te u pokrajnim la~dama, prodiralo je il baziliku obilno, ali blago"vietlo. Prozori su dolje pravokutni aO'oreobliveliki, obično prekriti tankim mram~rnim bploča~a:~oje ..su bile ornamentalno prošupljene. Kroz te 'jesuplJll1e dolazilo svietlo i čisti zrak. Čitav uresstarokršćansk~ bazilike imade uglavnom slikarskiznačaj. Jedino se na vratima viđaju skulpture, kao'Ja pr. u S. Sabina. Strop je na zapadu uviek ravan,ana iztok u nalazimo Tsvoa:""

Dok je zapad zadržao baziI:ku i usavršivao je,iztokje.sve višeyolio ce,n tr a In e o' r a đ e vi n e.

,,," ".,', ,"" "', ' , "b

Već su stari Riii:i'1janiimali knižne hbimbve imauzoleje. Poganski običaj kružnih mauzoleja pri-hvatili su i kršćani, ali, ga nisu primienili samo nazemaljsku smrt, već ~ puni Pavlova duha .,--::epa-činju graditi centralne krstion'cehoteći time na-

značiti, da je oVdjeu~~,E§,!},l,JJ;nl~~s)~ričo~jek.SamKonstant~n _Y,~~~l':idao je u Rimu'sagraditi dvie vrlo'Ttep-e--c;e'jffi.:;"alnegrađevine: ina)lzolej KQnstancijes.uužnim tlocrtom i krstionicu na Lateranu S osme-J'okutnim tlocrtom.

Centralne su građevine llepe, veličanstvene i sli-kovite, ali njihova nutrašnja kompozicija manjeodgovara idejnoj strukturi krscanskog hrama.Zato je Rim doduše pojedine antikne centrainegrađevine pretvorio u kršćanske crkve (na pr.Pantheon i S. Stephano rotondo), a i kod nasse na pr. mauzolej cara Diokleciana pretvo-rio u splitsku katedralu, ali centralnih hramovazapad nije gradio. Iztok voli nasuprot slikovitu ve-ličanstvenost, pa već na prielazu iz 5. u 6. stoljećepodiže centralne hramove. J edna je od najljepših(en tr alnih erkVa,§~TI:.X.ttgl§.,JLJi'iY.f!H,?:~,započeta526. i posvećena 547. čitava komp6sitija, načingradnje i vanjske prilike jasno kažu, da je todjelo kršćanskog iztoka, i to Carigrada. Pod istimje prilikama nastala i milanska c~kva San Lorenza(oko 560.), koja je ka.sn:je nekoliko puta pre-građena.

Već na prvi pogled vidimo, da ovdje vladadrugo vrhovno načelo nego u rimskim bazilikama.U Rim!! odmah'vidimo, da je absida sažrtyepikomide-jno središte čitavog prostora, a u San Vitalese izprva ne možemo snaći. Stva,r:no~redi§te~~n-tralJl~ ..~Ea<'t~yj,tl~'je~,t,g~2Jn~trtj§!iQ,.§+:edlši~.:,flocrta,t. j. pr~ vilIli9~Terok~tl1ik,~ ..'51,'b§i4pW",!ioja je g~a-đeYllOppsveJ?()dređena. Nad osmerokutnikomsediže' velikakup6l~, koj~ nosi 8 velikihpilastera. Usredište prodire jako i koncentrično svietlo, dokje a'b~ida zavijena li mističl'li p()lull1l'~k. Uza svuslikovitost i vel1čanstvenost ove arhitekture nemožemo se ot~ti doj;nlu p:otivllrječja između ar~i-t~~~llEtilitllr~ije: arhitektonsko se središte nalazilzpo,d kupole,'a: liturgijsko iza kupole u absidi. Tosu osjećali i iztočni graditelji, pa su nastojali okotoga, kako bi arhitektonski izrazili, da je absida

liturgijsko središte i u centralnoj građevini s ku-polom. U carigradskoj crkvi sv. Sergija i Bakapostigli su dojam, kao da postoji neke vrste srednjalađa, koja vodi do abside. Ali absida je još uviekpodređena središnjem prostoru pod kupolom. Uza ..sve to se graditelji nisu htjeli odreći kupole. Zatosu pokušali da absidu i kupolu ko.ordiniraju: zatemeljni su tlocrt uzeli četvorinu, koja Se na svestrane lukovima proširuje, ali t~ko, da je konačnočitava crkva u tlocrtu slična bazilici. Vrhunac ovognastojanja tvori sv. Sofija u Carigradu. Čim stu-pimo u sv. Sofiju, odmah vidimo vrhunce kupole,ali i absidu iza nje. Graditeljima je dakle naokopošlo za rukom koordinirati liturgijsko sred:štes arhitektonskim i time je iztočna arhitekturi lo

sjajno riešila zadaću, što ju je sebi bila stavila.Crkvu sv....Sqfije u Carigradu sag-rad]i su

532.-537. Ari.themi:osiz Tralleisa i Isidoros. iz .Mi-leta na mjestu, gdje je bila crkva, što ju je daopodići Konstantin Veliki u čast Božje Mudrosti. Taje crkva 532. izgorjela. Na istom je mjestu carJustinian dao podići crkvu sv. Sofije. Ova je nakonpotresa 558. obnovljena. Kad su Turci osvojiliCarigrad, pretvorili su sv. Sofiju u mošeju, dodalisu minarete i premazali mozaike, ali inače nisu: di-rali u samu zgradu, koja je sve do danas ostalasačuvana.

Srednji viekU Rimu se još u 11. i 12. stoljeću grade čiste

basilike, kako to dokazuje na pr. S~ Clemente. Isto.. . . "._----

i kod nas u Dal:tD.aciji.No srednja Italija pod utje-cajem Longona~da mienja izvjestne konstruktivnep.lemente, a time i izgled basilike. Longobardi suu Italiju ponieli različite iztočne elemente, koje nazapadu prvi put susrećemo u Dioklecianovim ter-mama i u Dioklecianovoj palači u Splitu. Osim togautječe na razvitak crkvene arhitekture u sjevernojItaliji i Ravenna kao središte iztočno~rimsk~ kul-ture u ItaIG["K'~i'dje Karlo Veliki 774. osvojio lon-gobardsku državu prestaje ovaj. utjecaj,. jer 'jeKarlo Veliki sve više nastojao<()k6~:.kulturnog je-diilstva s Rimom. On uvodi u svbj~h\i:eliko carstvorimsku liturgiju i potiskuje stare »galikanske« bo-gOštovne obrede. S tim je u vezi, da se u njegovu~arstvu uglavnom grade bazilike. Ipak je dvorskakapela u Aachenu centralna građevina, sagrađenapo .uzoru San Vitale u Ravenni. Sve su ovo jošuviek traženja prelaznog doba, koje nastoji usa-.vršiti tehničku konstrukciju basilike. Možda je bilo.najY~~l1~j~..pitanjel~'fL Bazilike i ima?u.~~y~ndrveni ·Strop. Taj u jednu ruku nije' davorjna tra-'jall7'1t"~u~druguje ruku vrlo pogibeljan, jer pružanajbolju hranu možebitnom požaru. Stoga se na-stojalo oko toga, kako bi se"oasliika pokrila traj-':riijimi sigurnijim stropom. Počelo se upotrebljavatisvod. Ali valjkasti ili badnjasti svod ne pritište

,'s;:t.mou okomitom pravcu, poput drvenih greda do-tadašnjeg drvenog stropa, nego i postrance. Prema

tomu same kolone i relativno slabi zidovi nisu višemoglL.izdržatiovaj pritisak. Trebalo jeizmienitičitavu konstrukciju i mjesto kolona postaviti jačeIJil~~tr;~,'.a mjesto laganih zidova podići masivne

·zf<i0ve.' Kad se unakrste dva valjkasta ili badnjastaSva"da: nastaje križni ili unakr$tni svod. Njegov sepritisak može svesti na 4 ugla. Unakrstni svod po-čiva dakle .n<:i.,4oSlloyna pilasJ:r.?<. To se dešava ionda, ako je konstrukciji-i'iiiakrstnog svoda takva,da ga kao konstruktivni elemenat tvore dva <Una-krstna rebra. U tlocrtu je ovo polje, omeđeno pi-lastrima, četvorina. Ona četvorina, u kojoj se ukr-štava glavna lađa s poprečnom, postaje jedinicom~Jedna se takva četvorina dodaje prema iztoku,jugu i sjeveru. Iztočna se četvorina zatvara absi-dom, a južna i sjeverna sačinjavaju poprečnu lađu.Prama zapadu se stavljaju po tri ili četiri ovakavečetvodne i one sačinjavaju glavnu lađu. Na tlocrtupokrajnih lađa vidimo isto takve četvorine, samosu OVepo dužini i po širini dva puta" manje odosnovnih četvorina, dakle u kvadraturi 4 put ma-

j

nje. Između dva osnovna pilastra glavne lađe na·lazi se po jedan manji, koji nosi.,~er€t svoda po-krajne lađe. Tako dobivamo u najglavnijim crta-ma konstrukciju romaničke crkve.

Već se kod basilike moglo opaziti, da je malabasilika, koja je imala služiti kao sastajalište malogbroja vjernika u manjem mjestu, u svom tlocrtumnogo jednostvnija od velike bazilike u biskup-skom gradu. To se još više opaža kod romaničkihcrkava. Male se seoske crkvice u svom tlocrtu .irazporedu znatno razlikuju od velikih biskupskihkatedrala, a ove opet od velikih samostanskihcrkva. Presbiterij se u većim crkvama često diženad kriptom, pa je tako još više uzdignut. Pres bi-terij je odieljen od glavne lađe ogradom, zvanOIll!:~XJ,.e'l"- (od Lectorium), s koje se čitalo pukuevanđelje. Neriedko imade i poprečna lađa, odnosnosvaka pokrajna lađa, svoju manju absidu. U tu seabsidu stavlja žrtvenik. Bazilika pozna samo jedan.

irtvenik. U romaničkim se crkvama podižu većbroj ni žrtvenI ci:"To"j'e"'posljedica'I)r'6mieriJeniIC~pN':"....:Iika i sve većeg poštivanja svetaca, kojima se 11

čast podižu kapele i oltari. Prvotno je u bazilici bilai u nedjelju samo jedna misa. pa i ondje, gdje jebilo više svećenika. Biskup je koncelebrirao sa či-tavim prisutnim klerom, onako, kako to i danas čini:kod ređenja novih svećenika. NO poći kraj I.tisuć:ljeća služili su samostanci, a i. drugi sve~~mi?i,~v..Misl1.svakidan,paj više puta u isti dan. Time' je:nastala potreba, da se umnoži broj žrtvenika li

crkvi. U samostanskim crkvama vidimo, da je okosvetišta podignuta kao neka druga manja absida,:zapravo neke vrste galerija, u' kOJOJ se'"nalazebrojni oltari za privatno služenje sv. Mise. I kripta,U kojoj su se sahranjivali odličnici, dobiva svojoltar, a isto tako i »zapadni kor« ,koji se podiže na:zapadnom kraju glavne lađe. Tu je obično oltar li

čast svetačkih moći, koje su ~e čuvale u toj crkvi.Uz zapadni se kor gradi, povezan s ostalom grad-njom, po jedan ili dva tornja. Između tornjeva senalazi često bogato urešen glavni ulaz. Ali i 1)0-prečne lađe imadu sa sjevera i juga također po-sebne ulaze. Starog je predvorja pred bazilikom ne-stalo. Ono više nije bilo ni potrebno, jer više nijebi~o katekumena. Nekadašnji se kqnthQrY8..Jiačuvaojoš na ulazuu sa.ll1ucrkvu u oblIku posude za bla-gosr6vlJenuvoclu.·· 0.

0

•

Kolone, na kojima kadgod počiva konstrukcijaromaničkih crkva, samo su još u Italiji i u južnojFrancuzkoj građene po klasičnom uzoru. Inačenailazimo na dosta grube oblike, a kasnije na za-vijene, pleterom obavijene i različito ukrašene ko-lone. Nakon neuspjelog nasljedovanja korintskogkapitela ustalio se kapitel u obliku kocke, doljezaobljep, gladak, ili bogato ukrašen. Pilastri su upočetku sasvim jednostavni, kasnije bivaju razčla-njeni u polukolone i rebraste lukove. Pilastri suoznačeni i na vanjskom zidu romaničke crkve. Nadnu ih povezuje okolo naokolo osnovni rub, preuzet

od atičkih kolona, a na vrhu su Iisene, t. j. male'arkadice u obliku izbočenih lukova, koji nose ruhokrovišta.

Rom a n i č kaje crkva dakle od starog viekapreuzela basiliku, pa ju je prema novim prilikamapreudesila primjenjujući mnoge nove elemente.

Justinijan je 536. dao pregraditi Konstantinovu.basiliku u čast sv. apostola u Carigradu. Tako jenastala crkva s tlocrtom u obliku križa, s 5 kupolai s emporama. q.r~.Ya".'§:v:.•,,~:MarJmu Veneciji (1094.)nadovezuje mi'" .1iistiiiijahovu crvu sv. apostola li

Carigradu. Bizantski je utjecaj u· 12. stoljeću bioosobito jak u južnoj Italiji. Tu nastaju u Apuliji iSiciliji crkve, pune bizantsko-arabske razkoši:dvorska kapela u Palermu (1129.-1140.), stoinacrkva u Cefalu (1148.) i stolna crkva u Monreale(1170.). Talijanska je romani-l<a doživjela svojvrhunac 11 Toskani. U Pisi je tiekom druge polo-vice 11. pa sve do kraja 12. stoljeća izgrađivana je-dinstvena skupina, koju sačinjava stolna. crkva,kosi toranj, krstionica i Campo Santo. Na stupo-vima se i kupolama ovih građevina već opaža svla-davanje težkih oblika romaničkog doba. To u još·većoj mjeri vriedi za krstionicu i za crkvu San Mi- .niato u Firenzi.

I u Francuzkoj se osjeća bizantski utjecaj, kakoto svjedoči St Front u Periguexu sa tlocrtom 11

obliku grčkog križa i 5 kupola. AH sve je to tvrdoi težko. Na tornju se iste stolne crkve jasno videi oznake novoga stila, koji' na kruništu na vrhutornja podsjeća čak na Pisu. Ali to je, uzpoređenos Pisom, još vrlo nesigurno. U južnoj se Francuzkojdosljedno primjenjuje bačvasti svod. Nutrašnjostje u ovim crkvama tamna i težka. Pročelje im jeurešeno arkadama i kipovima svetaca, kako to vi-dimo na pr. na pročelju stolne crkve u Poit;iersu.

U Njemačkoj je Karlo Veliki .dao sagraditidvorsku kapelu U ,Aachenu .(796,-804.) po uzoruSan Vita le ~ RavenntAil centralni se tlcicrt ni 11Njemačkoj nije mogao održ.at( Velike crkve zadr:-

žav.aj~. i ovdje tlocrt basilike i dalje ga razvijaJU..NaJpTlJe dobIva svaka lađa svoju :1,bSldu(St. Em-meram u Regensburgu 768.), taKo7"""1';dase sadagrade .~kye s tri aosAe. Tada se dodaje poprečIlal~~a, Ih ypodzemna kripta, iznad koje se diže sve-tlste sa .zrtvenikom. Do svetišta se iz srednje lađeodređene za, vjernike, ide stepenicama (St. Georg:Ober.zell:Relchenau, krajem 10. stoljeća). Konačnose dodaje na ulazu sa zapadne strane još jedan korodređen za sv. moći. Nacrt velike samostansk~crkve u St. Gallenu oko 830. ujedinjuje već u sebiSve ov~ novosti. Ali strop je još uviek. drven i ra-van. :Iekom 11. pa do početka 12. stoljeća razvijase knpta u podzemnu, nizku, presvođenu trobrodnucrkvu na ~tu~ovim~. Zapadni kor postaje emporomza redovlllce 1 s nJIm u vezi uvodi se druCTa za-d y b ,pa na, poprecna lađa. Tako dobiva tlocrt oblik dvo-struk?g kr~ža (St. Michael u Hildesheimu). Sve dopolOVIce12. stoljeća ostaje u Njemačkoj crkvenistrop o~ ~rva gotovo pravilom, premda su krajem11. stoljeca stolne crkve u Speieru, Mainzu iW or~su presvođene. Cistercite prodiru konačno

-~OI?VICOm12. stoljeća s presvođenim stropom. Pro-celje je romaničkih crkava u Njemačkoj često bo-g~to razčlanjeno, a portal dubokoprofiliran .luko-Y~ITla(Schott~nkirche u RegEmsburgu, druga polo-VIca 12. stoljeća). Najljepši su romanički portalt. zvozlatna vrata na stolnoj crkvi li Freiburgu i B(1235.-1240.). . .

Kao što ro:nanički slog nadovezuje na basiliku,ta~oCTn~dovezuJe. i ~~~,,!,.L~_.~_i.~,L~J:?naromanički.Ah ",otIka unOSI u arhItekturu sustavnu primjenuunak~stnog~~?,r:astog.f?ygqSL,,,~}ljatQg,J]lka i pod-POJ:'p.Ja.Svaki .Je od ovih bitnih elemenata CTotičkoo>~ra~iteljstva postojao već prije. No u s~stavnojl'svJestnoj kombinaciji pojavljuju se ova tri ele-meht~arhitektonske konstrukcij~,p()d kraj drugepolov::~2-~;,:.~~~i~".u sjevernoj FrancuZkOrT'''pr'O=lzvo?e.~acin gradnje, kakav se prije nije m'agao nizamIslIti.

Kod unakrstnog je rebrastog svoda" pritisak·' sve-den nasaina re1ira~,L@pilastre, koji nose rebra.Stoga se rebra:-i pilastri grade od tesanog kamena.U sredini, gdje se sieku rebra, mora bitiumetmittako~-~iik' i težak kamen; da svojim pritiskomprama d()ijepOveže napetost, koja vlada u rebriIl1ai da onemogući, da se ta napetost razrieši. .Jerrazriešenje bi ove. napetosti značilo razpad samihrebara. Ovakav način gradnje omogućuje da čitavistrop stvarno počiva na unakrstnim rebrima i nji-hovim nosiocima, pi1astrima. Zid, kQji se nalazi iz-među pilastera, ne nosi više ništa. Zato može ovajzid biti sasvim :agan. upravo toliko, da zatv'oriodređeni prostor i' da se sam od sebe ne sruši. Istotako i oni lučni izsječci između unakrstnih rebanisamo zatvaraju prostor, a ne nose ništa. Prematomu mogu i oni biti sasvim lagano građeni. Nji-hovu težinu nose unakrstna rebra i preko njihpilastri. Pilastri su razčlanjeni i profilirani premarebrima i šiljatim lukovima, kojih težinu nose.

Često misle neupućeni, da je šiljasti lUk bitniznak gotike. To nije sasvim točno. Šiljati se lukjavlja već prije na iztoku, onda u Siciliji i južn.ojFrancuzkoj u građevinama, koje nisu gotičke. si-ljati je luk doista jedna od bitnih značajka gotičkearhitekture, ali ne sam za sebe, niti samo kaoukras, nego kao konstruktivni elemenat u z~jednicii:lrebrastim.svoclQll1, prenosnim lukovima i podpor-njem .. šiIjatiluk dozvoljava, da Se mogu do Istevisine svoda presvoditi ne samo kvadratična, negoi pačetvo'rinska polja u tlocrtu. Time je šiljati lukomogućio, da glavna lađa dobije isto toliko pre;-svođenih polja, kao i pokrajna, dok je to u roma-ničkom slogu bilo nemoguće. U drugu ruku ne pr~-tište šiljati lUk u tolikoj mjeri postrance kaookrugli, nego više prama. dolje. Uslieii toga mogugotičke crkve hiti znatno više od romaničkih. Savse pritisak prama dolje prenosi s unakrstrJ..t~.,[~;bara u svodu i sa šiljastih lukova napilastre. Asav se pritisak na stranllpreriosipreko krova po:

krajnih la ela pomoću prenosnih lukova na ja}<.epod-pornjes izvarJ.j~str.8:Ilep()kr:ajnih lađa. ., .-----'S·vjestno·l 'sustavno povezivanje rebrastog svoe

da sa. šiljatim lukbll,ptenosnim lukovima i pod~pornjima omogućuje gradnju visokih crkva stan-kim zidovima, u koje se po volji mogu umE)IPutivrlo Veliki prozori, jer ti zidovi nose samo sebe, astrop. nosi spomenuta gotičkćt konstrukcija.

Ovaj je arhitektonski sustav primienjen u go-tičkim crkvama i na empore, prozore, žrtvenike,

"svetohranište i uobće na· čitav namještaj i ukras.Rebrasti svod, šiljati luk, prenosni lukovi i pod'-pornji samo, su okosnica ovog sustava: sve je toobavijeno fialama i ukrašeno tornjićima i križnimružama na vrhu. Rebrasti svod i šiljati luk popri-maju u kasnOj gotiei, o§obito u Englezkoj, razli-čite oblike. Tako nastaju svodovi puni najbujnijemašte i čudnih izgleda, te čovjek gotovo i ne vje-Iuje, da je sve to doista izgrađeno u kamenu i dase ne će sruš:ti. Ali uza svu tu promjenu obllkanlltrašnja konstrukcija ostaje ista.

OnaJ2Q.lut~a, koja se opaža u gotičk:mcrkvama, ne dolazi"'od same arhitekture, nego odvelikih bojadisanih prozora. Prozori su se u go-otičkim katedfalamaupravo zato bojadisali, jer biradi svoje veličine inače propuštali i odviše svietla.

GotičkE) se .crkve grade osobito u Francuzkoj,Njemačkoj,}j:l1g1e2:}{oj. Uza sve pojedinačne razlikezadržaje gotička arhitektura s ovu stranu Alpasvoju konstruktivnu jedinstvenost i te[lg,encijuprama visini. U Italiji se gotika nije nikad mogla'uzsfallU:·'·A""'Tone crkve, koje su u Italiji građenegotikom, na prvi se pogled, razlikuju od gotičkihcrkva preko Alpa, jer su građene od mramo,raL jerne idu toliko u visinu, koliko u širinu.

l;{:;tl~§I·~9.g~r;;·1?rancuzKorjjttpada stoIna crkvaup~'ri~~~·tNot~e·Dame), koja se naslanja na grobnucrkvufrancuzkih kraljeva u St. Denisu. ParižkaNotre Dame je građena 1163,~1235. Visokoj se go-tici mogu pripisati crkve uChartresu (1199.---'1260.),

.Jleimsu (1213.-1241.) i Amiensu (1218.-1268.), teSfe··ChapeHe ...:JJ. Parisu (1243-1248). Sa, stol..,nom cr:Kv()m"'iiBeauv~isu (1225-:-1272) počinje kas-na francuzka gotika, koja se u 14. i 15. st.nastav-lja. Kasna gotika postupa s kamenom građom kaoda nije od tvrda kamena, a logičnu konstrukcijučitave gradnje sve više zaodieva li nemirne igrarije.

U Njemačku j,e prenesena gotika iz Laona (korstolne crkve u Magdeburgu 1208. i stoIna crkva li

Limburgu 1220-1235), iz So:ssona (Trier 1227 do1270., St. Elisabeth u Marburgu 1235-1283), izAmiensa (stoIna crkY\l,,).l.J.~.Qlnu.(1248-1322) i St.Denisa (stollla,,,,,wcrk~au Strassburgu 1250-1270).Oko 1300. prekinuta je veza'''~njemačke gotike sfrancuzkom. Istodobno počinje kasna njemačka go-tika. Dok§~ Jrancuzke .gotičkekatedrale iztiču svo-jim pročelj~ma, za njemačku su gotiktibsbbilo'z11a-čajni tornjevi (jedail u Freiburgu i Ulrriu, dva Il

Magdeburgu, Regensburgu i Kalnu). U iztočnoj seNjemačkoj kod gradnje gotičkih crkava upotreb-ljava već od druge polovice 13. st. umjesto kamenai pečena cigla (Brandenburg i Danzig).

Iz Francuzke prenesena je gotika u Englezku,španiju i Italiju. Ali u svakoj se od ovih zemaljadrugačije razvila.

U Englezkoj su gotičke crkve vrlo dugačke. auzke i nisu visoke. U sredini imadu jednu ili dviepoprečne lađe. Razlikuju Se tri razvojna stupnjaenglezke gotike: Lancet (1190-1245), Decorated(1245-1390) i Perpendicular (1390-1560). Kaoprimjer za tro spratni Lancet može služiti kor u'Canterbury (1185). Za Decorated su značajnizvje-zdasti i lepezasti svodovi (Westminster 1245), a zaPerpendicular (WinchesterJ993.) okomita crta, ukojoj stupovi dosižu du stropa i t. zvoTudor - luk.

U španiji su francuzki graditelji podigli gotič~ekatedrale u Burgosu 1221. Toledu 1227, u LeonJl.Domaćem su duhu više prijale vanredno bogatourešene crkve u Sevilli (1403), Salamanki (1500do 1560), Segovii (1522--1590) i Granadi (1521).

Bogati ~e u.res ovih crkava mješavina gotike, maUf-sko~ ~tlla 1. renesanse. U španjolskim je crkvama po:sredIm podIgnuta Capilla mayor za žrtvenik i Coro.za kler. Tu ~e,.~ velikoj visini, odvija bogoslužje, a?a pu~ ne Vidi 1 gotovo i ne čuje šta se zbiva kod.zrtvemka.." U Italiju su gotiku preni eli najprije cisterci!;e

(Fcssanuova 1187-1208) t· f ., ..,,,,~,,,_...,.f' . " ' a za Im ranJevcl (Sta

",,~10ce u FIrenCI 1294-1330). TaliJ·anslC·--'······· t'k~"';-r~'l'" ',.' a Je go 1 a~. ~UlJI sas~~m »negotička«. Umjesto u vis, ona se~Irl na .:e~IJl. Pokrajne su lađe visoke i time posta-JU suvlsn~ma. prenosni lukovi i podpornji. Umjestokonstrukhvn:h elemenata naglašuje se mramornom:prevlakom slikovitost ·OSO·bl·t y '" .',...... :...,...:;;~ ". . . o su paznJu po8vecl~'Va.b~ ItalIjI slIkovitim gotičkim pročeljima. Kao'p~lmJer mogu sl~žiti pročelje U Sieni (1284), 01'-vleto (1290), MIlano (1387) i Certosa di Pavia(1396).

Novi viekPrve renesansne građevine nastaju u Italiji, kao

što je Italija domovina i pravo tlo renesanSeuobće. Naprama romaničkom i gotičkom stilu re-nesansaj~ .nešto.sasvim no~o. Renesansa ne na-stavlja tamo, gdje je započela ili dovršila romanika,Hi gotika, nego Se ogra,~CLklasičnoj antiki, i od njeuzima i konstrukciju i konstruktivnediefove i ures~Dok je najveći dio romaničkih i gotičkih graditelja"kao i umjetnika uobće, ostao nepoznat, renesansuIII graditeljstvu označuju imena velikih graditelja,.koji zna.du biti ujedno i slikari i kipari, pa i pjesnici..Romanika je, a osobito gotika, gradila u prvomLredu crkve, a tek u drugom redu svjetovne palače ..Renesansa gradi u prvom redu palače svjetovnihtknezova, a tek u drugom redu crkve. Razumije sesamo po sebi, da je ova značajka renesanse u znat-)10j mjeri utjecala na način gradnje i onda, kadsučmajstori reneSanse gradili crkve. Renesansne sU'erkve građene više kao palače nego kao hram, gle-·dan gotičkirri očima.

Izhodište je i središte r ane r ene s a n s eu'.graditeljstvu,BruIlellescNeyCi .. l~upola na ,stolno.f'Crkvi u Firen~~':""~eritr~'ska' je' stalna crkvazapo-četa 1294. u romaničkom slogu. Kupola je široka 41'm. Ona počiva na osmerokutu, s kojega vodi u vis~8 rebara u šiljatom luku. Ali ova se rebra izvana'.:ne sastaju, nego podržavaju osmerokutnu lanternu,_na \Trh17kllpole. Brunelleschi je ovu kupohi gradi(j)1420:fS1f"'po uzoru kupole na rimskom PantheonU1 ..U Firenzi je Brunelleschi izgradio CappeHa Pazzi,.

-gdje sa svake strane pročelja počiva po jedan arhi-itrav na tri kolone skorintskim kapitelima. U sre-dini se nad ovim arhitravima podiže visoki arhivolt,kao ulaz u predvorje. Glavna lađa BruneIleschieva8an Lorenza u Firenzi podsjeća na stare basilike s'klasičnim kolonama i arhivoltom, a nad pokrajnim,se lađama podižu kupole. Uz BruneIleschia valjakao osnivača rano-renesansnog graditeljstva spo-menuti i A-L1;l.~rtia(1404./72.). Alberti je gotičkucrkvu San Francesco u Rimini pretvorio li rene-sanSnu time, što joj je pročelje dao izraditi kaoneke vrste, antikni slavoluk, a Sa strane je zidoveprovidio oblim lukovima i stupovljem. U S. Mariau Firenzi postavio je Alberti prvi put sa svakestrane pročelja glavne lađe, koje je više od pro-čelja pokrajnih lađa" sliepe volute, da time prekrijepogled na etažno razcjepkano krovište.

§,J?X.Slrp,all.teorn,,(1444./1514.) počinjev i.~,Ol~ar e ri'e"š"anš'a''''''l.t'"'gr'aaiteljstvu (1500./28. )':'N3:k6;1izgradnje'ćfRVeS.Maria deLle Grazie u Milanu po-lazi Bramante u Rim i tamo gradi CanceHeriu, paTempietto u dvorištu San Pietro i,n Montorio sokruglom kolona dom. Na toj kolonadi počiva okru-gli arhitrav i galerija, a nad ovom se, nad samimmalim hramom, podiže kupola. U Rimu je Bramanteizradio i nacrt za najveću crkvu svi eta, sv. Petarna Vatikanu. Uz ogromne dimenzije odlikuje se,ovaj nacrt klasičnim proporcijama, tlocrtom uobliku grčkog križa i kupolom nad stjecištem jed-

'nakih križnih stranica. Ovaj je tlocrt i nacrtkasnije izmienjen. Kupolu je podigao Michelangelo(1547.-1564.), koji se može smatrati glavnim pred-stavnikom kasne renesan~e. Kupola sv.Petra počiva ria 4 golem~cpiras't~a. Glavna je lađapresvođena jednostavnim oblim svodom. kojega sepritisak prenosi na velike pilastre. Ovi su izvanabogato obloženi mramorohl i djelomice kanelirani.Glavni je žrtvenik s konfesijom sv. Petra točno

\jzpod kupole. Time je uzsklađena centralna gradnjas liturgijskim shvaćanjem. Kor Se nalazi iza ćibo-

rija. I bez obzira na sjaj i bogatstvo, kojim je ure-šena crkva sv. Petra, po svojoj samoj konstru~cijipruža ona dojam više jedne representativne palačeili dvorane, nego crkve. Pokrajni su oltari smješteniu pokrajnim kapelama i ne smetaju cjelokupni je-dinstveni dojam glavne lađe i svetišta. Rimska isu-;sovačka crkva Il Gt;$U služi kao uzor mnogimkasnijiim isus ovaČkihi , crkv!ama. Nacrt je izradioMichelangelov učenik G'13' Vignola. Kad je usredgradnje 1573. Vignola--umro,nastavio je j d{)vršiogradnju ove crkve Vignolin učenik Giacorno deJlaPorta .. 'Tlocrt je izrađen u obliku latin§kog križa.Nad';tjecištem se kr:žnih greda podiže kupola, kojupomoću pandantifa nOSe jaki pilastri. Glavni ježrtvenik pomaknut li dno apside. Poprečna se lađagotovo i ne vidi iz glavne, a pokrajne su lađe za-kržljale, jer se sastoje samo od kapela i oltara. Po-prečna je lađa zajedno s oltarima u pokrajnim ka-pelama određena više za posebničku pobožnost, aglavna ima obuhvatiti skup vjernika kod svečanogbogoslužja i propoviedi. Najčišće »klasične« crkvegradi Pal1adio: S. Giorgio i Il Redentore li Vene-ciji 1577.

Vignola, Giacomo della Porta i Palladio spadajujoš u kasnu renesansu,koja s ".M::l:g~~B;!Rr,~i\:.~".~n.P.1..i.,.nienl PtE;)l~ti U}:)p"lP,.k Ma~er~9; Je 1614. dovršIOproduŽenj~ .crkve sv. 'Petra 'Yi "'Rimu. Tako je umje-sto Bramanteova .grčkog križa u tlocrtu sv. Petranastao latinski križ. Produženje je iznosilo čitavih50 m. Maderna je izgradio i veliko predvorjeyrll:vesv. Petra, a Bernini je 1655./7. podigao veličan-stvenu kolonadupred crkvom. Berniniev takmacFrancesco Borromini (1599.-1667.) gradi u RimuS. Carlo alle quatro fontane i S. Agnese su piazzaNavona. Borrromini prelama i zavija arhitektonskecrte ostavljajući ravnu crtu samo još tamo, gdje ni .njegova fantazija nije mogla pronaći kako bi semogla primieniti jedna krivulja, kao na pr. kodvratiju i kod donjeg diela prozora. Borrominievučenik Isusovac Andrea PozZ'O (1642.-1709.) slika

li St. Ignazio u Rimu na presvođenom stropu glavnelađe i u kupoli triumf sv. Ignacija Lojole usredumjetne arhitekture u vještačkoj perspektivi. B'a-rokna arhitektura 17. stoljeća u Italiji vrlo je ne-mirna. Svaka se i najmanja ploha bogato ukrasuje,bez obzira na to, da se time prekrivaju arhitek-tonski oblici stvarne konstrukdje i da oko nemagdje da počine. Pročelje je bogato urešeno i nemanutrašnje veze s arhitektonskom konstrukcijom.Tek u 18. stoljeću smiruje se barokna arhitekturaIl Italiji i stvara opet doista monumentalna djela,kao na pr. Alessandro Galilei 1735. novo pročeljeS. Giovanni in Laterano u Rim'l.

Kao što Italija nije bila podesno tlo za gotiku,tako se i renesansa tek polako mogla uComiti izvanItalije. Najprije je renesansna arhitektura prešlapreko Alpa u Francuzk~, Onamo je. Karlo VI!!.1495. pozvao 22 talijanska umjetnika. Izvan ItalIjegradi ren~sanSa II ...počet!rllllg!ll:.YI1.0]Jl ..samopalač~sVjetovnih~nezova irfiogućnika. U FrancuzkoJ,kao' i U Njem'ičkoI (jšf:ije' kod' crkvenih građevinauglavnom još gotiČka konstrukcija, a ~~_~~~!lisu oblici samo neko »moderno« odielo stare grad-nj e," 'lj$P~Diji 'gr adi'reneEfaris;c1563:Es'coria{' ·pa.sto1'ileerkve u Zan',gossi i Valladolidu. U Englez.koJnastaje polovicom 16. stoljeća ~. zvo Elizabet-stil,neka mješavina gotike i renesanse. Srednja i sje-verna Europa ostaje tiekom 16. stoljeća još uviekuglavnom kod gotike, premda je ta gotika većoslabila i prožeta renesansnim uresnim oblicima.Ipak su Isusovci 1597. u ~i.inchenu sagradil~ St.1Vl'icha?Lpo uzoru II Gesu u RimU. Nutrašnjost St.Michaela odgovara zahtjevima tadašnjeg ukusa, alii danas još djeluje monumentalno i skladno. Tri-desetgodišnji je rat spriečio' svaku veću umjetničkudjelatnost u srednjoj Europi. No 1680.-1750. na-stupa razdoblje južno-njemačkog i austrijskog ba-roka, koji je gradio osobito mnogQ redovničkihcrkvi. Ove se gradnje od talijanskog baroka razli-

kuju osobito time, što idu mnogo, više u vi~inu,'kao na pr. crkva posvećena sv. KafluBoro-mejskom u Beču,. što ju je gradio BernhardF'ischerYQnErlach(1723.) . Najprije podižu barokne crkveu južriojNjell1ačkoj i Austriji talijanski graditelji,pa i čitave njihove porodice (Cm'lone); a zatim već·i njemački majstori. Osim Bernharda Fischera von.Erlach (Sv. Karlo u. Beču) spominjemo JakobaPrandauera (t 1726.), koji je sagradio Sti.ft MeLkna Dunavu i Baltasara Neumanna (1687.-1758.),koji je sagradio Schonbornkapelle u stolnoj crkvi uWi.irzburgu, Kiippelle kod Wi.irzburga i proštenjar-sku crkvu Vierzehnheiligen. U 17. stoljeću gradeSe u Njemačkoj crkve po uzoru Rima. Tako na pr.theatinska dvorska crkva sv. Kajetana u Munchenu(1661.-1675.) i stoina crkva u Salzburgu (1628.).

Oko 1720, počinje na njemačko graditeljstvoutjecati P:lris. Franjo Cuvillies daje oblik uređenjl1 .već spomenutoj Cajetanhofskirche u Mi.inchenuapomaže mu Joseph Effner iz Munchena., kojije učiou Parisu (t 1745.). Krajem 17. stoljeća počinje

.Francuzka preuzimati vodeće mjesto ugraditel.i-stvu. Ali kao uzori ne služe crkve, kode nastaju zaLjudevita Xly., regenta Filipa i Ljudevita XV.(1735.-1770.), nego razkošni dvorovi i palače, kaošto je palača markize.de Rambouillet, Louvre, Ver-sailles, te razni dvorci, nazvani: Eremitage, Soli-fude,Sansouci, Monrepos. Barok Ljudevita XIV. i

. rokoko Ljudevita XV. postaju u dvorovima i veli-kim europskim gradovima velikom modom, koja seod spomenutih profanih građevina prenosi i nacrkve. Doba t. zvo rok o k o a . mOgli .bismo naj-bolje. tako označiti, .da u graditeljstvu····niJe"~..'Vi'ševažno pitanje konstrukCije, nego je jedino' 'vazno;da se svako mjesto i svaka plaha što više' 'uiitrpakrivul.iastim i nemirnim ukrasima, koji podplil:i'O'za-krivaju konstrukciju:J'Tako postupa theatinac Gua-rini (1624.-1683.) u Messini i Turinu, tako Churri-guerau španiji (kor katedrale u Toledo i Gra:dada,sakristija kartuzije u Granadi).

Već. se graditelj crkve sv. Karla Boromejskog uBeču Bernhard Fischer von Erlach 01723.) ododviŠe nemirnih baroknih oblika djelomice opet obra-tio klasičnim oblicima, kako to vidimo na pr. napredvorju crkve sv. Karla· u Beču. No tek u kasnom18. st. nastaju izrazito k.L9-..s..i.c..i.sti.č.kecrkve li

Njemačkoj. One .uzimlju'kao uzor Panteon u Rimu .To je na pr. St. Hedwig li Berlinu i St. Blasie'fl. uSchwarzwaldu. U Francuzkoj je klasicizam prodroza Ljudevita XVI. i održao se i za Napoleona.Vignon gradi u Parisu crkvu sv. Magdalene 1766.do 1828., posve po uzoru rimskih, odnosno grčkihhramova. Ovaj hladni i ukočeni stil, bez osjećaja,nije drugo nego reakcija na odveć ,:,eliku.živahn~~tiosjećajnost baroka i rokokoa. All ta Je reakcIJ:lbila odveć jaka i nije mogla stvoriti mai samoosnov za daljni razvitak. Tako je u 19. stoljeću ne·stalo klasicizma. I tad se jedni vraćaju gotici, drugirenesansi i baroku, treći romanici i bizantskomslogu. No sve to nije drugo, nego više ili manje lošakopija. Devetnaesto stoljeće nije bilo kadra ni dasamo nešto stvori u arhitekturi, ni da dobrokopira.

Podkraj 19. stoljeća javlja se 1110denw sa za-htjevom pravilne obradbe građevnog"" rna:teriala:Secesija je stvorila dosta svjetovnih građevina,all'gotovo nijednu crkvu. Istod'obno dolazi i P. Desi-derius Lenz O. S. B. sa zahtjevom podpune hiera-tičnosti. B e u I' o n c i grade kapelicu sv. Maura,ali im veće crkve ne uspievaju. Iza svjetskog ratasve se više upotrebljava u profanom graditeljstvua rmi I' a n i bet o n. pa se ovaj način gradnjepočeo primjenjivati i 11 crkvenom graditeljstvu.Tako je nastao zahtjev »stvarnosti«, koji kod be-tonske gradnje uključuje sasvim gladke velikeplohe, bez ikakva uresa, osim, oplate ili slikarstva.Zidovi počivaju na relativno slabim stupovima.Ovakve su gradnje prikladne za nove dielove ve-likih O'radova kOJ'ise izgrađuju ovim načinom. Bu-dućno~t će p~kazati, da li betonska gradnja u sebi

krije one mogućnosti, koje je Viollet lte Duc(1814./79.) predviđao za željeznu konstrukciju.Župna crkva sv. Duha uRiederwald - Frankfurta. M. izgrađena je kosturom od ocjeli u vezi s triol-kamenom. Kao primjer gradnje u armiranom be-tonu navodimo crkvu Notre Dame du Raincy, što;su je 1923. sagradili August i Gustav PeTret. Bene-diktinac Dom Paul BelIot gradi u Nizozemskojcrkve od raznobojnih i jednobojnih opeka, kojepodsjećaju na iztočne i maurske građevine (Noord-1l0ek) ili na gotiku (Oosterhoul). Drugi i danas još:mitiraju gotiku i druge stil ove. Jednom rieči: našed"ba nema sv ()ga stila, ono još nije našlo vla-sWi arhitektonski oblik, kojim bi se gradile krš-ćanske crkve 20. stoljeća. Svjetovna je arhitekturaprilaE;odila svoj nač:n gradnje armiranom betonu itime se znatno udaljila od modernog ekspresionizmau slikarstvu i kiparstvu. Moderna je betonska arhi-tektura obilježena »stvarnošću« betonske gradnje,koja je sasvim tvarne prirode. Slikarski i kiparskiekspresion:zam počiva, nasuprot, na posve oprečnimpredpostavkama, koje idu za izrazom duševnosti.Tako je ovaj nesklad modene arhitekture s jednestrane i modernog slikarstva i kiparstva s drugepo~ljedica nesklada, koji vlada u duši čovjekadanašnjice.

CRKV.ENO SLIKARSTVO

Kršćansko slikarstvoSlikarstvo ne prikazuje stvari kakve jesui oble

uglate, u trodimenzionalnom prostoru, nego ihprika:zuje plani!Iletrijski, plošno, ali ipak tako, daimamo iluzi}utl:~d{n{enzionalnosti. Slikar može umnog() većem stupnju od kipara dovesti osobu, stvarili pojavu u vezu i odnos prama ostalom svietu. Sli-karska građa nije odporna poput kiparske, nego jepoc1puno podatna. Kipar se često odriče prirodneboje, a slikar se mora odreći prirodnog trodimenzicdnaInog oblika i prostora, pa stvara umjetni pro-stor i)lllZiju trodimenzionalnostL Prostorno se dje-'lovanje na naše oko, izraženo kistom, bojom ili cr~težom, očituje osobito u izvjestnim promjenama tje-lesnih crta i oblika, njihova skraćenja i međusob-nog pomaknuća, što ih prouzrokuje različita uda-ljenost od našeg oka. Ovu iluziju trodimenzijalnogprostora na dvodimenzionalnoj. plohi zovemo !~,~atl1:?n1pers~.s.:-:.2~Uz perspektivu osnovni je za-

'Mri''''š1ik~rstvaTkor;:poslg1ja, koja daje svim OSđ-nama i stvarima na····šn~r3edinstveniorganički vez.Zakoni' su perspektive i konposicije u tolikoj mjeribitni slikarskoj umjetnosti, da im je u izvjestnimgral1icalt1apodložno i t. zvo monumentalno slikar-stvo, kao i relief, a donekle i skulpturna skupina.Monumentalno bismo slikarstvo mogli nazvati sli-'kanom skuloturom.a relief bi Se mogao zvati skult)~:tu i'l1il1lslikarstvo m.

~a~1~~~j~U:~~~~;;~·.~A;u~~~rn6!ti~Ž~~;;;~~lSlika~~tv6 vfšel1agiašav~'c~tui šrrokn

4t'

plošnost osnovnih boja bez znatnijih nian~a.,~~;;;pp(}lla je~m(a, jer nije vezana na strogu arhitek-t~.ri:sKu'ok'~Ih1u,mekanija u crti i bogatija u boji..Izmjenom svietla i sjene, t. zvo šatiranjem, posti-zava se iluzija trodimenzionalnosti, svjetlost slike irazličiti svjetlostni efekti. .C:;,{;~fa;~~~\l;r.Q.:Z2:Y$;!D.0'pr(jclil.'anjetame u sv:ietlo i obratno~ Kod Corregl&su' i sjene toliko svietle, da čine topao utisak. Kod~.ernbrandJ?'.zapažamo i u najtamnijem dielu ..slike.toliko svietla i toliko pojedinosti, da su se oduvieki umjetnici i publika divili ovoj virtuoznosti. Sfu-mato zaodieva pojave u tople sj.ene i time im odu-zimlje jasne i oštre crte, kako to vidimo kod Murilla_

I boja i svietlo i crtež podložni su zakonu zr.~čneperspektive, jer ih naše oko drugačije vidi iz razli-'čit:h daljina. Promjena boje u daljini nastaje usliednaslage zraka. što je predmet bliži, to je tamniji ioštriji u svoj:m konturam<:;.,a što je više udaljenodtnašeg oka, to je svjetliji i konture su mu mekanije_

Ni boja ni svietlo ni crtež nisu cilj, nego samOlizražajno sredstvo slikarevo. Isto vriedi i za per-spektivu. Studije i sk:ce mogu sebi postavili za ciljrješavanje pojedinih kolorističkih, svjetlostnih iperspektivnih problema i efekata. Ali kod gotovesl:ke to nije glavno. A ako jest glavno, tada se mo-že govoriti više o virtuoznosti nego o umjetnosti..Jer slikarst,,:oje još u 111nogo ve~oj mjeri od.kipar-stva·pr~inaHČno,·t. j.o·iio·svojim izraž8:jllirrl~m~d-stvima' prirt~{ij"~'jedan čin ili radnju. Da' setf1Jčin ili radnja što bolje 1 ljepše prikaže, tomu služii crtež i boja i svietlo i perspektiva. Veli~a)ep~eđ-nost slikarstva naprama kiparstvu li tomu, što sli-karstvo može svojim izražajnim sredstvima prika-zati najrazlič:tije pokrete čitavog. tiela, o<;ljeće,iz:-raz lica i očiju. A i na težu Se ne treba slikar kodsvog rada obazirati, jer laganu boju nanosi kistom.na drvo ili platno, te ne mora, poput kipara .,bitiu brizi, kako će njegove figure »stajati«.

.Svaka sEka ima stalnu udaljenost, s koje se naj-bolje vidi i gdje su dobro l"ll.zmještenii sredina slike

i pozadina i prednji dielovi. Prema veličini slike i:prema udaljenosti, iz koje najbolje djeluje (o!Ji§pJ),'dvostl'uka visina slike) još puni utisak svake' poje-dinOsti, treba da bude i točnost tehničke izradbe.Mali kabineti, koji se gledaju iz najveće blizine,zahtievaju Lnu tehniku do u najsitnije pojedinosti.Veće slike, koje Se promatraju iz daljine od 4 do5 metara, ne traže takovih potanko izrađenih poje-dinosti. Monumentalno slikarstvo, koje djeluje svo-jom cjelinom iz veće udaljenosti, treba da budeplošno, širokih boja i poteza, bez suvišnih pojedi-nosti, koje i onako ne mogu biti zapažene.

Prema tomu, od čega se sastoji ploha, na kojufllikar prenosi boju, i kakova je sastavina upotreb-ljenih boja, razlikujemo monumentalno ili zidno sli-karstvo od slikarstv,~ na Jrvu, na platnu, na staklu,.u emailu i na papiru ili pergameni (sitnosI:karstvo).

~;9n,\lijQ:~llt~1119,~lilgtl'.~t:V9,izpunja slikama velikeploheria 'zidovirmi;u absidama i kupolama crkve iyobće velikih javnih zgrada. Velike plohe, koje dje-luju samo iz daljine, traže jednostavnost konposi-cije, široke plošne boje i jasnoću crteža. Monumen-talno se slikarstvo obično služi ovim tehnikama:lempera, al tT~SCO, uljem i mozaikom.

A1Xe:rn-J2~rq..~načimiešanjie suhih mineralnih bo- ••...ja~~Rri~la~,~orri'fekli.ci~.~w·r·i~e:noš{;"nJ~··~~~Ir-b·oj~i.na. slilii",i'd,k03ije'premazan .v'~pnom'Tfr"grp'sonl~f\Ova' je tehnika laka i brza, a boje ne bliede.

p) .~dlc~~t{:SES81kako samo ime kaže, slika SE' na] O~i sY~~~"Y!.Pll:9,~~2j:.~.~",i~I2n~§'YJ4.tl7,~..~~~.Al fTe sco-f;hke su Jedno sla zidom. Veće izpravljanje jenemoguće, osim da~.se slikana partija odere Sa zi-da; Al fTesco-slikanje zahtieva veliku spremu,'spretnost i si~urnost u radu. To je monumentalnai trajnat~hnika.6J Vrto 'kasno se poč.elo na zidovima slikaJi, uljem,ali ta se tehnika nije održala, jer boje pomalo bliedc'i odliepljuju se od zida.f/~~!:~~,!c.je najmonumentalnijaslikarska tehnika .Raznobojni se kamečci i glin€:1i ili staklen: klinćiči

utiskuju u smjesu od mramo.t'llOg"praška i. vapna,'kojim. je presvučen zid. Dobro su izrađeni mozaici:trajni inerazorivi. Zlatom presvučeni klinčići, ai·.sve ostale boje, ljeskaju se li mirnom sjaju, što gamože proizvesti samo ova tehnika. Mozaikom sesluže umjetnici osobito na jugu i iztoku, a na sje-veru znatno manje. U crkvi sv. Petra i oltarne slikejzrađene su u mozaiku. Ali time je mozaik zapravoprestao biti ono što jest, jer ovim prenošenjem smonumentalnog slikarstva na »slikovite« konposi-cije renesansnih i baroknih slikara gubi mozaiksvoju monumentalnost. I najbolji slikari, koji nisuupućeni u tu tajnu, ne vjeruju izprva da su oltarne.slike u crkvi sv. Petra rađene u mozaiku, jer surađene velikom virtuoznošću. Ali to je samo virtu-oznost i ništa više.

Slike na drvu, kovini, slonovoj kosti, ,platnu, ilikoži ne djeluju onako monumentalno poputS'likariaslikanih izravno na zidu. Ploča se najprije pre-svuče lagan om naslagom krede, a tada se slikatern~pera~tehnikom ili uljem. Osobito je omiljela uljenaboja radi svog sjaja i bogate skale boja.

Akvareli ipasteli radi svoje netrajnosti ne do~laze u obzir kod crkvene umjetnosti, osim kao sldcei kartoni., Kršćansko je slik~rstvo u, kat8:kotrlbal11a"već

II.i,'i

kra~e~ 1. stolJeća~zra~ito.~2P~J~raln~.fm~lJ;,~:9g,~l}aGa.Ja.,Od tadašnJeg Je prora~iKarstvJi pre~;l'ižeIOtenniku i dekoraciju. Ali sadržaj je nov, krš~ćanski, pa i onda, kad nastupa pod mitologijskomkoprenom. U starokršćanskom je slikarstvu u kata-·kombama naglašen upravo sadržaj, koji se odnosina život u Kristu iza: tjelesne smrti. Sve je drugosamo simbol, uvjetovan u jednu ruku tadašnjimkulturnim stanjem, a u drugu opet kaoposljedakdisciplina arcani,

Slikarstvo li katakombama,povezano uz grob iprekogrobni život, treba jasno lučiti od slikarstva ukršćanskim basilikamaiza Konstantina Ve1ikog~'Nemožda zato,]er bi slikarstvo u katakombamabHćj

više posebničkog znacaJa od slikarstva u basilika-rna, nego zato, jer je cilj slikarskoguresa u kata"':k.o~bama. drugačiji od cilja slikarskog uresa u ba-sIlIkvarna.U katakombama imadu slike izrazitoesha",:

,tolozko-parenetsku svrhu kal . t 'k'l"'''d'''''''''-'.. ...,.,,,,,,.. ,,d,,".,,"",.'.,,. o., ,,,,, ., ,{O Je o u s aus

•Izrazito sepulkralni.tn značajem tih slika. U basili-]mma imadu slike nasuprot izrazito didaktičku svr-

,_!:,~;o.,.Didaktičnusvrhu zadržaje crkveno'šiik';;:~štvop~čevši.vod 4. stoljeća Sve do u kasni srednji viek.DldaktIcnu je funkciju svetih slika naO'lasio itr.identski crkveni sabor u svom zaključku ~ svetimslIk~ma :. :>,., prizori iz poviesti našega spasenja.nasllka~l~ lli drugačije prikazani, poučavaju pUk i~ltvr~U.lu?vau tome, da se sjeća glavnih istina vjere

r.!-<L~lhb:'lzno opetuje ... «I Kad Je dakle Crkva uv~la slikarstvo u katakom-, be i u hramove" nisu je pri tom vodili nikakvi arti-stički razlozi, nego sasvim triezna i praktična stvar-nost. Prvi su kršćani u slikarskom uresu u kata-kp~.?~~;;;~~lazili vjer~ku.ll,Ue.J:lU,a u slika~'~'"{;'b~="'.slhkama.vJerskuIlollku~ U jednom je i udru-gom Slučaju kršcansko slikarstvo bilo sim-bo!ično" Glavno, je bio, sa<iržaj, koji je trebaloprrkazat;L Sve je ostalo bilo samo sredstvokako da se prikladnim načinom izrazi taj sadržaj:Dakle neke vrsti. eks~resionizam, Tako je toostalo Sve do 13. i 14:' stoljeca. Oko 1400. do-ta?anji simboli dobivaju i naglasuju i svoju vlastituvrrednost i sada počinje 4~~ag:?;~m.sadržaj~i ob!ika.Crkva ostaje i dalje dOSljedna i nei;res"tan6' fii'l'rla-suje, da joj je stalo u prvom redu do sadržaja. bAliull1jetr:ici ~r,aže li prvom redu formu. Dotle, dOk su~e umJet~l.cI .uglavnom kretali unutar uzstaljenihlkono~;afIJskl~ oblika, bilo je to vrlo koristno, jer~~ krscanska lkonografija neprestano razvijala, AliClm umjetnik ostavi sigurno tlo uzstaljenih ikono-grafijskih oblika i stvara, već prema svom vlastitomshvacanju i ukusu, »neobične slike« u smislu can.1279. crkvenog zakonika, tada dolazi do sukoba iz-među crkvenog slwaćanja. i između onog gledanja,

~koje je vlastito umjetniku kao takvom, a osobitomodernom umjetniku. Jer kolikogod Crkva dopuš-tala slobode u formalno-umjetničkom pogledu, onase ne može odreći zahtjeva, da slike u crkvama.daju vje!:I3~~,~t~~l1~llt•.E-~~~,~~,...i.. p:-c:".l~~:_pa d~ zat~po svom sadrzaJu ne smIJU bItI protlvne vjerskojnauci i ćudoređu. I kolikogod umjetnik naglašavaosvoju slobodu u formalnom pogledu, u zbilji ne ćemoći Crkvi poreći pravo, da kod svetih slika netraži u prvom redu lartpourlarstističko rješavanjeformalno-slikarskih problema, negopr~ygyj~xnivjerski sadržaj, prikladno izražen umjetničkGu'obli-kom. Koji će to oblik biti, to ovisi o samom umjet-niku i o vremenu i kraju, u kojem umjetnik živi iradi. Crkva, uobće govoreći, ne ulazi u ova stilskapitanja, doklegod umjetnik vjerske istine izražava'jezikom, koji je dostojan kuće Gospodnje i koji jerazumljiv vjernicima. ..,

U slikarstvu možemo razlikovati dva osnovnashvaćanja, koja su poznata pJ(I imenom n§;tl1reIi~ai ideal:zilla. Nl;ttlll'~lizaITlide za tim, da prikaže po-ja~~, stvari, osbbei"dcigađaje onako, kakvi jesu uprirodi. Umjetnici, koji su se priključili ovojsyruji,swatraju svojim vrhovnim ciljem nasljedova~j~,pri-ro<ie i njezino prikaz{vanje onakvom, kakva uishnujest. Pri tom se često :-::austavljaju upravo na ono-mu, što je najružnije. Upravo protivno hoće postićiona struja, koju zOvemo ideali:::mom. Idel1U.zarnne-samo da ne smatra nasljedovanje' prirod~"'rprirodnihpojavnih oblika svojim vrhovnim ciljem, nego izumjetnosti izključuje nesavršene i ružne priro<in~1pojavne oblike, osim u svrhu, da se to jače iztakneono, što je liepo, savršeno i plemenito. Budući dasu prirodni pojavni oblici samo riedko dostigli ste-pen savršenosti, umjetnici, koji su se priključili ide-alističkom shvaćanju umjetnosti, »idealiz'craju« pri-rodu. To će reći: oni usavršuju prirodne pojavneoblike i daju im dublji duševni smisao i ljepšu vanj-štinu. Idealizam se ne zaustavlja kod zbiljskih po-jedinosti, nego traži i daje ono, što je zajedničko,

tipič.k~. Pri ~om se često služi »stilizacijom«, kakoto vIdImo vec kod Egipćana: kod Beuronaca~' l';Ja,tJJr9JI:<i13,!D'~jera.l1cl9krajl1{?i?ti,vQdido 'impre-Sl??lzllla. UmJetmk na kraju krajeva ne želi - a i~e mo~e biti - objektiv svjetlopisne kamere. ZatoJe .umJetnicima doskora doja.dilo sliepo nasljedovati'prr~odu, kakva u zbilji jest, pa su je počeli prikazi-~att o.nakvo.m,~akva se njima pričinja, kako Se njihC~SO.VItodOlmije. Od toga i ime ovoj' struji: iIllpr~-S.l:?lJIZl;tITl·Premda je izhodištna točka i kod natura-JIzm~ .~..kod impresionizma zapravo ista, jer obje~truJe. zele nap~os~voprikazati ono, što van: postoji,Ipak J~..natur~hstIcka slika istog predmeta sasvimdrug~cIJa od Im~~esion:stičke. Naturalista slika q<;l-l:osm pred.met I!l ?sob~ onakvima, kakvi u zbiljiJesu, sa SVImpOJedlllostlma, dok iIllpresionista slikQ'Sve to onako, kako to on vidi u cj~iinibezobzirana pojedinosti. '

I. id~alizam ima svoju krajnost. To je 1. zvo ek::;~/;p.r~!>lOmz.[t..rrt. I.de~lizam ide za tim, da pri-kaže »ide-':alno« utJelovIJerJec1ušev~9g sa<iržaja. Ekspresioni-zam .ide j.ošn:n~?"o dalje. Bez obZIra na svaki pri~Todm ~bhk vidljIVe zbilje izr13,žl;tvaekspresionizamsar:ro :bItn~st svake J?()jave.Tu odpadaju nesamo svepOJedmostl, nego i svi obziri anatomski točnoa cr-t:ža, ?~irodne boje, oblika. osvjetljenja. Ideal'izam»ldeahz:ra:<, usavršuje prirodne oblike i pojave, a~kspreslOmzam prelazi pre1:0 svih prirodnih oblika1 pojava i daje samo izražaj bitI1o~1;isvega.. T~ko se naturalizam razvija u impresionizam, aldeah.zam u ekspresionizam. I kako su god ideali-2am .: naturali~am oprečne ~mjetničke struje, takose njihov: kr.a]nosti u jednoj bitnoj točki dodiruju.Jer. ~ao sto .lmp~esioni~am ne nasljeduje prirodnihob~Ika, kakvI u zbilji jesu, nego ih prikazuje ona-kVl~a, kako. se. časovito d o i m 1j u umjetnika, takoSe : ekSpre$lQ.mz~mne obazire na slučajne prirodneobl~ke, nego IzraZava samo ono, što umjetnik m 1-

.~11 ~~ spada na bitnost onoga, što o n vidi ili hoćeIzrazItl. Na t:tj način unosi i impresionizam i ekspre-

(&ion.izamu umjetnost jednu čisto§l;!Jlj~.Js8y~i,~1&tcrtu, koja seudalj1J.je od objektivne zbilje.

'\l~Ćsmo vidjeli, da 'se kršćansko slikarstvo, na-kon svojih prvih početaka, koji su možda bili čisto

Idekorativni, oko god. 100. u katakombama pojav-djuje u obliku, koji bismo mogli nazvati ekspresi-onističkim. U bazilikama preotimije mah idealiza:m,koji se oko god. 600. ukrućuje u stilizaciji bizantskesheme. U doba romanike zamjenjuje bizantsku she-mu novi idealistički stil. Gotika se vraća oplemenje-

.noj prirodi, ali uvodi stilizaCiju, koja je u skladus gotičkom arhitekturom. Kad je ova stilizacijapre-

'vršila mjeru, prelazi gotika u naturalizam. Isto sedešava nakon polaganog prielaza i u Italiji, gdjerenesanSa zamjenjuje bizantsku shemu. Leonardoda Vinci i Rafael Santi idealiziraju, a Massaccio iMantegna uvode naturalizam. Michelangelo bi da-nas bio ekspresionista, a Rembrandt impresionista.Overbeck i njegovi Nazarenci vraćaju se u doba pri-je Rafaela, jer im je Rafael odviše naturalističan..O. Desiderije Lenz O. S. B. uvodi stilizaciju, kojuoznačuje njegov kanon tjelesnih oblika, boja i raz-mjera. Tako se u crkvenom slikarstvu na temeljuzakona o umornosti i zamjenjivanju jedne krajnostidrugom izmjenjuju nesamo stilovi u običnom smislute rieči, nego još i više: naturalizam, impresionizam,idealizam i ekspresionizam. Ovo je strujanje do unovije vrieme bilo samo utakmica naturalizma i ide-alizma, dok su impresionizam i ekspresionizam, kaosviestne struje i razrađene teorije, novijeg datuma.Od 19. st. amo vrlo je obična pojava, osim toga, jošieklekticizam koji mieša umjetničke stilove i stru-

",~"'·;\l'~~j'i.··i"""'","';·"':iI';';:"'"",~ . ' .. " .. '. . " •

janja, te od svakoga uzima ono. što mu se SVIđa., Ako slikar imade talenta i ako je savjestno radio,dadu se ovakve slike još podnieti. Ali pukokopi-ranjegotike, . renesanse ili baroka stvara pseudo-gotičke, pseudorenesansne ili pseudobarokne slike.Ovakve su slike nepodnosive. Jer umjetnost je usvakom slučaju stvaranje iz dubllit duše, a ne imi-tacija vanjskih oblika.

Starokršćansko dobaBit će, da su kršćani u apostolsko doba izbje-

gavali svako zorno prikazivanje Božanstva, No štoje više Grka i Rimljana pridolazilo u Crkvu, to je

. jače, premda neopazice, prodirao utjecaj grčko-rimskog duha. Drugim riečima: kršćansko slikar"stvo (i kiparstvo) prirodna je posljedica pokršte-rija Grka, Rimljana. Ipak je kroz prva tri stoljeća,adjelomice još i kasnije, strah pred idololatrijom,kojom su prvi kršćani bili odasvud okruženi, tedisciplina arcani, nalagala veliku umj erenost ioprez. Strah je pred' idololatrijom još 3Q6, bio li

španiji tolik, da je sinoda u Elviri odredil~, da sena crkvenim zidovima ne stavlja]uslike, da ne biizgledalo, kao da se Božanstvo, kome se izkazujepoštovanje, slika na zidu. A discipli1/,a /aY9ani jetražila da se najsvetije kršćanske tajne' ne' odajunevjernicima. Zato je kršćansko sI:karstvo u svomp<:lče~k1J..,simbolično.Iz samog se nadpisa: »Tko seogrieši 'cl ovaj grob, p{),ložit će račun Bogu« neIliože razabrati, je li to kršćanski ili poganski' nadepis. Tako su kršćani mogli P{)'f,ut pogana, ali uSvom smislu, pod pa.11p9mif~niks9rn razumievatineu!I1'Slostj uz}{,rsnuće,pod 'Orte.i~rri Isusa, podAl1lor()TIl(Psihom spasenje duše po .rsus1J..Neupu-ćerii nije' mogao ovog kršćanskog značenja ni na-slutiti. Videći naslikanu ili urezanu, ribu uz sidroili kruh, nije mogao ni Židov ni poganin razumjeti,da je riba lXTHYS, a kruh s ribom euharistija"I Židov je i'paganin mogao čitati Aberciev nadpis(oko 180.), ali razumjeti ga je mogao samo upuće-

ni, samo kršteni vjernik. Ni katekumeni nisu po-znavali ovih tajna.

Starokršćansko se slikarstvo prije .KonstantinaVelikog razvijalo osobito u katakomblOLrna.To ~arpažamo i na iztoku i na zapadu. Ali strokršćanskose slikarstvo nije ograničilo samo na katakombe.Bez sumnje su imućniji kršćani poput svojih su-gradjana dali s~ikarijama 'uresiH svoj d(}m.U ovimse slikarijama nije očitovala ona banalnost i poho-ta, kako je vidimo na slikama li Pompejima, nego jeto slikarstvo bilo oplemenjeno i pročišćeno. U dvo-ranama, u kojima SUBe prvi kršćani sastajali dalome hljeb, možda se išlo i korak dalje, pa se sim-bolički i oprezno prikazalo i. dogmatsko-liturgijski .sadržaj, neupadljiv i neshvatljiv svakomu, koji l:rijebio vjernik. Mnogobrojni ostatci staklenog posudjai geroa s kršćanskim uresom potvrđuju ovu pred-mnjevu. Činise, da se i u brojnim crkvama, koje subile izgradjene još prije KC'ustantina Velikog, poče~lo i bez simbo1ičke koprene, ,sasvim otvoreno, sli-kati kršćanske tajne, jet' se samo tako može, ra-zumjeti gore spomenuti kanon sinode u Elviri 306.No o've su crkve za Diokleciana porušene, a i do-mova je prv.!h kršćana nestalo. Zato se neko vrie~me mislilo, da je sta:rok~ćanska slikarska umjet-nost izključivo s~p~lkJ;!ll!J,E\:1jer se sačuvala samou katakombama.

Sudeći' po mnogobrojnim slikama, koje su osta-le sačuvane, osobito u rimskim katakombama, sta-,rokršćanski su pictores preuzeli jednosiavno su-,vremenu tehniku slikanja aL fresco, ,kao i tadašnjinačin izražav::tuja._Zato i nalazimo toliku tehničkusličnost izmedju slika, pronadjenih u Pompejima,i onih u katakombama. Sadržaj im je dakako posvedrugi. Razumije se samo po sebi, da u kršćanskqmslikarstvu nema ni traga poganskoj lascivnosti.Mnogi su ornamenti i motivi preuzeti iz reper;toaratadašnjih slikara. Ali pod koprenom ,se mitologij-ske simbolike sakriva kršćanski sadržaj. Ne mora,

mO upravo svagdjetra~iti s.imb'oliku,jer' JIr1'ade~takvih slikarskih ukrasa u katakombama, koji nis\ldrugO:nego čisto sepulkralni ornamenat. Ipak jehajveći dio slikarsk:h Irlotiva U katakombama dq'početka 2. st. simboličkog značaja. Tada počinjeprikazivanje i .poviesti st. i n.zavjeta. '

U ,cubiculum AmpLiati u rimskim katakombamasv. Domitile i u kripti sv. Januarija u katakomba-ma Pretekstata nema slikarski ures krŠĆanskogzn::tGaja. Ali u drugim prostor:jama Domitilinihkatakornba nalazimo Daniela medju lavovima, Noe,mudrace s iztaka, sv. Petra i Pavla,Isusa medjuapostolima, gostbu s kruhom i r~bom, dobrog pa-stira. Od simboličkih figura osobito često susreće-mo u katakombama dobrog pastira i orantu. Objesu figure po svojoj simboLci bitno kršćanske. Pa-stir označuje Spasitelja, a ovca dušu vjernog krš-ćanina. I aran ta je simbol kršćanske duše. Već usvom prvom simboličkom stadiju, stvorila je daklekršćanska umjetnost IXTHYS i različite simbole,kojioznačuju Spasitelja, dobrog pastira, iorantu.Bibl1jski motivi starog i novog zavjeta: Navješte-nje, Gospa s Djetetom, mudraci s iztoka, krštenjeISUSOVO, Isusova čudesa, euharistija, Mojsije, Abra-

\ ham, Noe, Daniel itd. stvaraju novi repertoar, izkojeg izvire početak krŠĆanske ikonografije.To jeujedno i fo~alno novi momenat u tadašnjojumjetnosti, jer je ovaj novi sadržaj traž'o i novu;kompoziciju. Muku Isusovu i ~azpeće nisu staro-kršćanski slikari II katakombama smjeli prikazi-vati radi discipLina arcani. Poznato je iz grafita uMuseo Kircheriano, kako su se pogani rugaii Raz-petomu Kristu. Zato, su prvi krš6ani izbjegava1izorni prikaz muke i .smrti Isusove na križu i zad~,voljavali,su se simboličkim slikalIla ,Abrahamovežrtve. Tako je sepulkralna UIlljetnost "kršćanskih,katakomba u svojoj cjelini, uia sve formalno oslarIijanje na antikmi tehniku, nešto novo, upravo kaošto jehova pojava u tadašnjem svietu kršćanska

vjera u život vječni onih, koji počivaju u katakolIl:-bama. Umjetnost Se u katakombama ne razlikujedakle od neznabožačke umjetnosti svoga doba je-di n opo motivima koje obradjuje i koje izbjegava(putenost i poganska mitologija kao takva). On?stoji doduše u tiesnoj vezi s' dekorativn'om umjet-noŠĆu u Pompejima, kako je to i posve prirodno.Ona svojim figurama nije doduše dala »izraz ne-vinosti i blaženstva«,kojibi možda po današnjemshvaćanju odgovarali reLgioznom idealu i moralukršćanstva - jer starokršćanski slikari u kata-kombama nisu poznavali današnjeg shvaćanja, nelgo su još -uviek, formalno govoreći, bili ukorienje-ni u antiknom shvaćanju. Bez sumnje b:smo danasGospu s Djetetom Isusom drugačije prikazali, negoje vidimo u katakombama sv. Priscile li Rimu (2.st.) ili u Caemeterium Maius (4. st.). Ali staro~kršćanski slikar 2. i 4. st. nije mogao govoriti n a-š i m jezikom, on je morao govoriti jez:kom svogadoba i svoje okoline. Ako i jest Gospa prikazanakao matrona, ili još bolje kao damina, kao odličnagospodja tadašnjeg doba, ako i jest tehnika i stilzapravo samo »dialekt antike«, ipak ne možemoreći, da je na ovim slikama »samo predmet kršćan-ski«. Osim predmeta kršćansko je i shvaćanje sa-mog slikara, i to nesamo osobno, nego i shvaćanjenjegove umjetnosti. Zato je i njegova umjetnostdoista kršćanska, ako i njegova tehnika i njegovj~zik još uviekpripadaju alltiki.

Slikari u kršćanskimkatakornbama nisu biliveliki majstori, nego Većinom samo slika,ri drugogi trećeg reda. Osim toga morali Su raditi u vrlotežkim' prilikama, uz vrlo slabo svietlo. Pa. ipak. sustvorili djela, koja u svojoj naivnosti i .dubokojvjeri oslobadjaju antiknu umjetnost neznahožač-tvai' njegove putenosti. Ali ovaj novi nazor o svi-etu, kojip.ačelno"zabacujeputene draž.i zemaljskogživota, ri'ije spriečio' dalji razvitak i izgradnjuumjetničke' predaje, niti je vod:o k nazadovanju.

Jer ovaj novi naz~r o svietu nije zabacio pravekrasote zemaljskog života, nego ju je čak i odkrio.Antikna Se umjetnost nije osnivala upravo naonim »krasotama i dražima zemaljskog života«,koje su naslikane u Pompejima. Zato protiveći seovima, nije kršćanstvo sprječavalo daljeg razvitkaantikne umjetnosti. Ono je, nasuprot, donielo, novepobude i nova shvatanja,koja bi bila kadra obno"viti i dalje razviti antiku, da ova nije već sama usebi nosila klicu smrti. Ant~knu je umjetnost u nje-zinom mitologijskom sadržaju i u njezinoj nagosti:i lascivnosti doista uništilo kršćanstvo. Ali .to sene odnosi na tehniku i umj.etničku formu uobće,'jer je kršćanstvo sve. to preuzelo 9'd antike ~ p:i-mienilo na l:oyusad~žajnost.i}:ll1~()YO. sl1vacanJe;koje je ono\108ilo sa sohom:-Da antikna un:jetno~~

.nije bila i sama u sehi u padanju ~..~~ se. ~llSU,Zbl!loni sudbonosni zahvati u čitavu clvlhzaclJu tadas-njeg doba, što iiI je proizvela seoba car~ke prie-stolnice iz Rima u Carigrad i onda, malo Iza toga, 'provala barbara sa sjevera, možda bi seantikn~umjetnost mogla održati u kršćanskom ruhu. ~.1Iantike je nestalo s pozornice svieta i ona ~e .111Jemogla sačuvati samo u umjetnosti. Nakon lZ~Je~~-ne stanke moralo j~ doći doba, kad se naJpr1Jeo'sjetio Jaki utjecaj izCl1rig:F~da.,.A o:lda,po~lije_ustošen:ja, koje ·su· proizveli barbarskI n::,rodl za;eobe naroda, morala je pai;1tatinova,,)1~~~t!;()~tsk~šćanskirri sadržajem, ..ali ne više u antIknoJ. for-mI jerje već antfknih spomenika bilo. gotovo 1 ne~stalo, a' još više antik~og duha. ~nbkl1~ for:m~ ~antikui duh. zamienila je nova umJetnost, u kOJOJse jasno I·azpoznaje jaki utjecaj sjevernih »bar-bara«. . .

O kršćanskom slikarstvu prije Konstantina Ve-likog na iztoku daje nam neki pojam slikars~i ..u~es3. st. u malim katakombama u AleksandTlJI 1 uDogrebnoj kapeli nehop~le El.'- Bagau~~, kojaSe može smatrati starokrs6anskIm PompeJlma ulibijskoj pustinji.

Iza Konstantina Velikogn8.$taje novo~doba zacrkvceno-sIikilrstvo. Iz· tanlnog. svieta podzemnihgrobova diže se kršćansko slikarstvo"! ulazi u sja}ne bazilike. Sada prestaje pretežno sepulkralni zna-čaj kršćanskog slikarstva. Nekadašnje alegorije isimboli nisu više dostajali. Sveta poviest., dogma,život i smrt krŠĆanskih mučenika, kojima se u častpodižu baZ'ili'ke,to je sada predmet krŠĆanskog sli-karstVa. Kao što su katakombe dale pečat prvomkrŠĆanskom slikarstvu, tako i sada razvitak krš-ćanskog života i kršćanske liturgije stavljaju krš-,ćansk6 slikarstvo pred nove zadaće. Dok je u kata-kombama značaj kršćiriskog slikiirstva: bio eshl1to-logijsko-parenetski, dob:va kršćanskp -likarstvo po-čevši od 4. st. u kršćanskim baziL<ama izrazitodog~~~2~S~~<!e(!f~i.§~iz~~~~j.U 4. i5. st. živu naj-veći crkveni otci i pisci.'To je viek prod()ra krŠĆa.~-stva iz osobnog i porodčnog u javni život. 'To jevi'ekvelikih dogmatičkih borba. Često su mozaici u krš-ćanskim bazilikama ovoga doba vidljivi trofeji po-bjede katolicizma nad krivovjerjem. Tako· je na pr.arcus triumphalis u Santa Maria Maggiore u Rin:;u,što ga je mozaicima, koji su do danas ostali sacQ.~vani i gotovo neoštećeni, dao ures'ti papa SikstoIII. (432.---':440.), zapravo veličanstveni' slavoluk,podignut u čast Gospe, kojoj je llI. efežki sabor432. protiv Nestorija u,~ klicanje vjernoga pukavindicirao slavni naslo...nTheotokos.

Središte je čitavog slikarskog uresa u.aQSidi ina. arcus triumpharis - osobno ili simbolično -uvie.k sam Spasitelj. To jeproslavljeni;Krist, koji.'sa svog vječnog priestolja vlada i upravlja svietomi nebom. Ovog Isusa navieštaju prerod, propovierdaju evandjeliste, sl[.ve andjeli, arh!1ndjeli i muče-nici. Ovaj Isus silazi u novozavjetnoj žrtvi otaj-stvenim načinom s nebesa na kršćanski žrtvenikpod prilikama kruha i vina.

Na prostranim zidovima, koji ~. diž~ nad kol?-nama, i koji omedjuju glavnu ladJu, slika .sem!:

slika iz starog i novog Zavjeta, koji je imao pri-·praviti i poučiti vjernike o otajstvu spasenja ljud-iskoga rcx:w.po KristQ..

Nazidovima se kršćanskih bazilika slika kon~kordancija starog i novog zavjeta: izsta.rog se·zavjeta izabiru oni dogadjaji i' :inotivi, koji su ti-povi dogadjaja u novom zavjetu.

'premda i na iztoku i na zapadu imade u bazi1i-kama ovog doba slika, slikanih al fresco, ipak suza. ovo razdoblje značajne slike u mozaiku, kojerese' basilike i crkvene građevine i na kršćanskomiztoku i na zapadu.'

• I

Od fresko-slika u Kmu spominjemo samo oneU katakombamasv. Petra i Marcellina iz 4. st., uSanta Maria Antiqua iz 8. st. i u donjoj (starijoj)bazilici sv. Klementa iz 10. st. I ovdje, kao i u ka-takombama, vriedi pravilo, da su slike to ljepše ivrjednije, što su starije.

Antika je mnogo upotrebljavala mozaik, zaukras poda. Ni u katakombama nije mozaik bio:sasvim nepoznat, premda se tamo primjenjuJeuglavnom Q.ornamentalne svrhe, a i to vrlo umje-reno. Najljepši se mozaik iz katakomba nalazi da-·nas u lateranskom muzeju u Rimu. To su dva me-daljona, od kojih jedan. predstavlja Flavia JuHa..Juliana, a drugi njegovu suprugu Mariju SimpliQ

ciu Rustiku. Ovi mozaični medaljoni potječu i~ka-takomba sv. Ciriaka u Rimu, a rađeni su oko god.300.

Od milanskog edikta 313. do Alarihova zauzećaRima 410. razvija se u Rimu monumentalno sli-karstvo u mozaiku, koje resi kršćanske basi1ike.Ovo slikkstvo nadovezuje na umjetničku predajuantiknog Rima. Najlj~pši je spomenikov;og .doba.mozaik u absidi Santq.. Pudenziq.na iz početka 5. st.No i iza opustošenja' g. 410. nastavlja Rim da mo-zaikom ukrasuje svoje bazilike. Tako je bazilikaSanta Sabina sagrađena »culmen. apostolicum cumCelestmus haberet Priinus, et in tota fulgeret epis-

copus orbe«, dakle 422.-432. Baziliku je sv. Sa-bine o svom trošku dao podi~i»presbyter UrpisIllyrica de gente· Petrus, pauperibus locuples, sibi'pauper«, kako svjedoči veliki nadpis u mozaiku.Gradnju je dovršio Siksto III. (432.--440.), kojije, kako smo. već vidjeli, dao mozaikom uresitislavoluk, a valjda i zidove u Santa Maria Maggiore.Mo~aicina zidovima u Santa Maria Magiore prika-zuju tipove iz st. zavjeta od Abrahama i Melkisede-ka do zauzeća obećane zemlje. Na slavoluku je pri-kazano izvršenje ovih starovjetnih tipova u Kr~stu.Mozaici u Santa Sabina bliži su antiknojpredaji iumjetnosti staroga Rima od onih u Santa MariaMaggiore, koji pokazuju znakove dekadanse. Uzasve to su i mozaici 11 Santa Maria Maggiore umnogim pojedinostima veliki u svojoj koncepciji iizradbi. S mozaikom 6. st. u absidi bazilike svKuzme i Damjana u Rimu počinje novi odlomak urazvitku rimskog monumentalnog mozaika. Tu seveć sasvim jasno očituje utjecaj iz Carigrada. Do-sad su osobe, prikazane na mozaiku, bile pravilnogradjene i nj,ihovo je odielo padalo u otmjenimnaborima. Odsad se opaža sve veća ukočenost, od-već stroga simetričnost u kompoziciji i pretjeranobogatstvo odiela. Ovaj je bizantski utjecaj većpodpuno razvit na slavoluku San Lorenza fuori lemura i u absidama sv. Teodora i S. Agnese.

Različite kušnje i stradanja, kojima je hip iz-lož·en sredovječni Rim, sprječa.vale su samoniklu isamostalnu umjetnost u Rimu u ovom razdoblju.Umjetnička iniciativa u Italiji sve više prelazi naRavennu i preko ove na Carigrad i iztok uobće.

Mozaici u Ravenni pripadaju rimskom, gatskomi carigradskom. razdoblju. Ove tri skupine mozaikau Ravenni sačinjavaju veliku sačuvanu zbirku, na-dasve važnu za razumievanje kršćanske umjetnosti,osobito mozaika, od 5. do 7; stoljeća..

Kad Je car Honorije.prenio priestolnicu zapad..;"~~"'f4;:t;~?:••~',!a::::~'7'Y:~<f~"":" .•••• •

nog rimskog carst.v::r'u·Ravennu. pOClil]eu ovom~, .._'

gradu velika umjetnička djelatnost. Ravenna do.-duše nadovezuje na tradicije rimske umjetnosti, al~.doskora zasjenjuje Rim, koji je počeo naglo opa-dati. Rimskom razdoblju pripadaju mnQgi mozaicili Ravenni, kojih je nestalo, a sačuvali su se samoprekrasni mozaici u krstionici pravoyjernih i u.mauzoleju Gal1e ·Placidije. Uz mozaik u absidiSanta Pudenziana uRimu predstavlj.aju mozaici umauzoleju Gal1e Placidije u Ravenni (449/50.)vr:llu:nq(;ril1J,sk~.ulnj~t:nos~~?l1J,ozaiku.. To vriediosobito zadobrdg ··pastira.u·· tom mauzoleju. ....>«

Ostrogotski kralj T'9€odor:illosvojio je 493.\Ra-vennu i sad počinje gotSko razdoblje. Ovo"razčl.obljetraje do propasti gotskecvla:stiu Ravenni 555. Utoni razdoblju nastaju mozaici u arianskoj krstio~nici, jedan dio mozaika u Sant' Apolli1:wre Nuovo,Teodorihov portret i mozaici u Santa Maria Mag-giore. .

Iza propasti ostrogotskog kraljevstva nastanioSe carski namjesnik u Ravenni. Sad nastaje opetprocvat umjetnosti u .Ravenni. Najljepše, što je uto doba stvoreno u Ravenni, bez sumnje su mozai-ci uS.(lnYit,~le. Oni su nastali u doba cara Justini-:ana, ddidJ""bdmah iza propasti Ostrogota. Sasvimsu slični onima, koji su odkriveni u Aja Sofija uCarigradu.

Kršćanski je iztok od 5. st. dalje sve više resiosvoje hramove mozaikom. Nažalost su Vandali,:ikonoklastičke borbe i na kraju Islam najveći diouništili. Ostali su samo još neznatni ostatci. Mozai-ke u crkvi sv. apostola u Carigradu izradio je 'Eu-1ali08, jedan od »prvaka u slikarstvu«, u doba Ju-stina II. (565/78.). I mozaici u Aja Sofiji nastalisu u isto doba, ali su kasnije, kad je Aja Sofijawetvorena u mošeju, prekriveni. Sada se nastojioko toga, da budu opet odkriveni. Kad ovi mozaiciopet zasjaju, moći će se mnogo više reči oi razvitkubizantske slikarske umjetnosti. U Solunu su se sa-čuvali mozaici li crkvi sv. Jurja i u crkvi sv. Deme-

trija. Ovi su posljednji odkriveni 1907., ali su naj-većim dielom uništeni velikim požarom 18. VID.1917.

Zlatno doba carigradske umjetnosti u mozaikup7'ekinule su na neko vrieme ikonoklastičke borbe.Nakon što je za IV. križarskel vojne 1203. Carigradibio opljačkan, počinje stalno opadanje umjetničkevriednosti bizantskog slikarstva, dok konačno nijei Carigrad. 1453. pao u turske ruke. Dalje živi bi-zantska umjetnost (kao shema gotovo bez duše).cnSobitona Athosu sve do danas.

Osim zidova, absida i kupola sa sl1karskim ure-som imamo već od 5. st. amo i na iztoku i na za-padu i slike, koje su rađene izravno ili neizravnona drvu, te email-slike u zlatu. Takva je slika t. zvoAheropita uRimu. Potječe iz 5. st., a čuva se ukapeli Saneta Sanetorum u Rimu. U istoj je kapelimeđu ostalim dragocjenostima nađen i križ s email-nim ukrasom, koji prikazuje neke prizore iz životaIsusova. Rađen je u 6. ili 8. st.

Srednji viekKao što se sačuvalo malo crkvenih građevina ti

Fr~~cuzkoj i~jem~~koj iz ~oba Mero\Vi~J~:3;..L~::lr:-lovlCa, tako 1 o nJIhovushkarskom ukrasuzna-d~mo dosta malo. Većinom su to bile al fresco-sItke. Ali veće su i znamenitije crkve zn~le bitiukrašene i mozaikom, kao na pr. Aix le Cha-'pell~ ~arla Velikog. U pitanju svetih slika po.,.s~avlOJe Karlo Veliki načelo; »Nec frangimus, necac~:?Fan:lJs<s.><.Ustvari je to. značilo .poqupiratiumJetmčku djelatnost u crkvenom slikarstvu. i za~uzet! pr~vovje:no gled'šte u pitanju poštivanjasve~lh sl~ka. ,Ltbri Carolini Č€sto spominju slike inpar::ete swe m tabu la. Sve je to propalo, izgorjelo.ull1steno. Ostale su još samo brojne sitnoslike uk~.deksim:::sv. Pisma i u liturgijskim knjigama. POnjIma mozemo sebi stvoriti neku predočbu i o mo-numentalnom slikarstvu ovog doba.

U Rimu odaju fresco-slike u Santa Maria An-hqua jz 8. st. snažan utjecaj miniatura iz RabulinaeV<aI:đ.elistčl!r~·(Razpeće). Važne su fresco-slik:e. li

dO~~~D.Cr:~Vl sv. K:Ie.l1len!a.Gornja je crkva iz-go.rJela 1084., kad je' Rob~rt Giuscard OSVOJioRim.SlIke u d0n,joj crkvi ostale su sačuvane i ~vjedočeo .~ek~~ansI tehn.i~e, ~li i o nastojanju da se pri-b~e ZIVOtU.. ~otJ.ecu.Iz 7.-11. st. Na jednoj slici",l~lmosv. :1:11a :. Metodija i Spasitelja, koji blago-SIlJe na ~rckI nacm. Na drugoj je opet slici prika-zan? s:recana sahr~na m::tvog tiela sv. Ćirila u ovojbaSII~cl.OVf s~ slIke vazne zato, jer prikazuju ta-dašnJe događaje, te se po njima mogu proučavati

liturgijski obredi i liturgijska od:ela. Mozaici ugornjoj basilici San Clemente iz 12. st., kao i mo-zaici u Santa Maria tras Tevere iz polovice 12. st.Ddaju u različitim pojed:nostima još uviek bizant-.ski utjecaj, ali i izvjestnu samostalnost. Spajanje.se rimskog i bizantskog shvaćanja očituje i utomu, ,što Isus i Gospa sjede na istom priestolu ;Rim' je dosad postavljao samog Spasitelja kao sre-dište, a Carigrad je volio da na priestol u sredinipostavi Gospu. Normanski je kralj Roger II. 1148.:stoinu crkvu u Cefalu u S~ciliji dao ukrasiti mo-zaicima, koji predstavljaju veličanstvenu. simbiozunormansko-carigradske umjetnosti. Ovoj vrsti pri-padaju i mozaici u CapeIla Palatina i u maloj crkviMartorana u Palermu, kao i u stolnoj crkvi u Mon~reale.

Ali nesamo Sicilija i djelomice Rim, nego i Mon-tecassino nema v:še u početku II. tisućljeća vlastiteumjetnosti. Radi nestašice domaćih umjetnika mo-rao je opat Desiderije 1071. pozvati umjetnike, izCarigrada, jer domaći umjetnici nisu više bili ';"'ještim()zaiku. Carigradski se utjecaj ne zapaža samo ujužnoj Italiji, nego i u sjevernoj, kao na pr. ll$anMarco uVeneciji, pa uMurano iu r:r?rcE:'llo.U stol-noj crk~i u Murano iu Torcello pr'ikazaii.a je Gospau središtu abside, posve po bizantskom običaju.

U Italiji je dakle nastupila neka stagnacijaumjetničkog stvaranja i napredovanja. Kao što 1'0-

maničko graditeljstvo nije nastalq u Italiji, takonije Italija bila ni prikladno tlo za l' o man i č k os 1 ik a rs tv o. Talijanska je umjetnost čekalasvoj čas da se probudi na nov život, a međutim suvodili sjeverni narodi, osobito Francuzka i Nje-mačka. I tamo se osjeća utjecaj iz Bizanta. To jei razumljivo u doba križarskih vojna. Ali taj seutjecaj očituje na sasvim drugačiji način. Roma-nička je arhitektura tako reći sama sebi stvorila isvoje slikarstvo. široke zidne plohe romaničkihcrkva, građene opekom, žbukom i netesanim kame-nom, tražile su slikarski ures. U romaničkim crkva-

ma doista vidimo, da se bojom i slikom rese ne-sa;:n0zido~i, nego i stupovi i portali i stropovi.SlIke ne djeluju ni plastički ni pers}Jektivno, negosamo plošno, poput ćilima, podpuno se prilagođu-jući arhitektonskom okviru. Tu često nema ni go~vora o kakvoj perspektivi ili anatomiji. Pojedinostisu, osob:to u prvo doba, i odviše grube, ali cjelinaje u svojem šarenilu boja, na modroj pozadini, po-Sve skladna. Slike imadu još uviek pretežno doO'~matsko-didaktični značaj. Slikari su velikim dielo~redovnici ili klerici. Stoga ova umjetnost živi usvetištu, daleko od svjetske buke i razkoši. Oveslike ne potiču samo na molitvu, one su same sla-vospjev Stvoritelju, Spasitelju i Gospi. Tehnički jepostupak prikazao svećenik TheofJ oko 1100. usvom djelu Schedula diversarum artium.

U Francuzkoj se iz tog doba malo sačuvalo.Najvažniji će biti ciklus slika u St. Savin u Poi-

..tiersli iz 12. st. To su slike, koje prikazuju prizoreizOdkrivenja, iz starog zavjeta i iz legende o sv.Savinu i sv. Ciprianu.

U Njemačkoj je ostalo sačuvano mnogo VISeslika. Primjera radi spominjemo Gospu na prie~,stolu, okruženu sa 16 anđela u crkvi Maria zw'Hi5he u oSoest. Bizantski je utjecaj i odviše očit.Unijetnikl:t1epošlo za rukom da freskom gotovopost:gnedojam mozaika. Nisu sve romaničke slikeu Njemačkoj u tolikoj mjeri ovisne od Bizanta, kaoone 'oli Soestu. Tiekomeielog je 13. stoljeća izradi-van niz slika u stolnoj crkvi u Braunschweigu, gdjese očituje život i utjecaj njemačkog srednjeg viekai hagiografije.

Visoki; ali bogato razčlanjen: zidovi g o t i č k i hcrkva nisu pogodovali razvitku slikanja na zidu.Zato se ovo slikanje nekako gubi u doba gotike.Ipak imamo. još sačuvane slike na pr. na ogradikora u stolnoj .crkvi u Kalnu oko 1300., uB1.lrgKarlstein i u samostanu Emaus k.,od'PraO'a iz doba

, b

KarIa IV. (1346.:---1378:), te Giottove freske u S.Francesco u ASi3is;.oZa gotiku je značajno slikanje

vltarnih ~lika :':la drvu T slikanje prozora na staklu.Već je prije . bilo slika, ..slikanih. na .drvu ili t~a-

nini kako·todokazuje na pr. A.heirbpeita ,u RimL!iz 6: stoljeća i kasnobizantska slika Spasiteljevalica u Rimu, poznata kao Veronikin suda!ium.1 Tosu bile slike, kojima su vjernici izkazivali osobitopoštovanje. Ali odkako se mjesto jed:lOgžrtv.:~i~au istoj crkvi podiže više žrtvenika u cast razlIcitlmsvetcima i odkako svećenik kod celebraCiie nijeviše okrenut prema puku, počelo se na htvenikestavljati najprije svete moći, a onda slike, reliefeili kipove svetaca. Tako se u gotička doba osobitora:zvilo slikarstvo na drvu.

Veliki su prozori gotičkih. crkva propuštali od-više svietla. To je svietlo"'fiffo"H6dviše jednolično ioštro. Zato se gotički prozori rese bojad~sanim. sli-kama, koje ublažuju prejako svietlo i nadomještajuslike na zidu.

Kod gotičkih slika na drvu možemo razlikovatirazličite škole. U Njemačkoj ima posebno mjestočeška škola, koja radi za Karla IV. (1346.---:;:1378.).The o dor i c hvo n Pra g (1348.-1367.) na-slikao je na drvu 133 velike svetačke polufigure,

1 Od mnogobrojnih je t. zvo pravih Isusovih slikasooobito znamenita Ver o n ika, t .. j. ver a i c on ucrkvi sv. Petra u Rimu. Ova se slika pok8.zivala llpdo,.častnicima, koji su iz dalekih krajeva dolazili u Rim,:Hodočastnici su je dugo promatrali s velikom pobož-nošću. U najvišim je vrhuncima Danteova neba namje-sto Beatrice preuzeo vodstvo sv. Bernardo. Dante po-ređuje (Par. XXXI. 103-111) svoja čuvstva, kad jeugledao sv. Bernarda, s pobožnim poštovanjem, kojhll'Su strani hodočastnici gledali t. zvo Ver o n i k u :.

Qual e colui che forse di Croaziaviene a veder la Veronica nostrache per l'.antica fama non si saziama dicenel pensier, fin che si mostra:»Signor mio Gesu Cristo, Dio verace,OI' fu si fatta la sembianza· vostra ?,«ta! era lo miran,do la vivacecarlta di cohil, che in questo mondocontemplando, gusto di quella pace.

koj:ma je obložen zid kapele sv. Križa u Karl-steinu. Snažne osobe,uzkih pleća, ali široke i ka-raktert~tiGne glave, blaga-izražaja u 1iCl,l"preuzetesu po Z.lvotU. yotički tip drvenih slika najpodpunije~e raz,?lo u Kolnu. MaJstorsko djelo starije k6lnskeskole Jest oltar sv. Klare u stolnoj crkvi u K6lnu.:zradili. s~ ga majstor W il he 1m (1378.) i nje-""o~ ucelllk Hermann Wynrich. POd otje-caJen:, Ec~arda Taulera i Susa prenosi umjetnost:s~etacke hkove sa zemlje u neku eteričku Sf,)I'U.VIs?ke i .vitke pojave ovainih lica, malenih i punihusta, bUjne plave kose, malenih ruku, živu nad-zem~ljskim životom, puni slađane pobožnosti i njež-JOStI .. Ka~. je već kčilnska škola bihi. u Opadanju.,ro~azl u, Koln oko 1430. iz Meersburga am Bodenseej~tJ~pan, L o c h ner j unosi u k6lnsku struju snažnilfe.a1lzam, spretno ga sjedinjujući s k6lnskim ide-(,f-hz~om. ~~jglavnije mu je djelo oltar svetih triju, ~r~lJa u Kolnu. Na glavnoj je slici ovog triptihona' jpnk~zano .~oklonstvo svetih triju kralja, a na po-

1bOčlllm krilima sv. Ursula i sv. Gereon. Ove slike:Z~VU ?ise:om u sveukupnom nizu njemačkih pohož"-:~Ih shka 1 s pravom poređuju Lochnera s fra Ange~:hc.om.. Nakon Lochnerove smrti (t 1451,) pre-<otnnlJe u kolnsk.oj struji mah nizozemski realizam::svete su osobe odjevene u bogate haljine tadaš-Jt1ji~e, biblijski Se prizori odigravaju u građanskojSObI, zlatna pozad'na ostaje još samo za zrak. Tako~lika Meister des Marienlebens, Meister der Lyver-schen Passion, Meister der heiligen Sippe. Uz svete~so?ei .biblijske. događaje prikazane su lll110ge PO~.~edlllostI tadašnjeg građanskog života u SVOm svo-Jem š~renilu. z:ti ,su lju~i, ili oni, koji rade zlo, pri-.ka.zall1 ~ao .ruZll1,. a~1 JOŠ uviek ne uspievapravoprikazatI ruzno ruzll1m, nego je to često puta i od-'Vratno i skoro s~ešno. ~~§t~~v~~1EB.i;.šk..Q!L.m:ipa<i"!,:Konrad von Soestl njegovo R8:žpeće u' Bad Wildun ..•~en: Fa~izeji i vojnici su westfalski plemići i se-]J~cI,prIkazani po prirodi, ali svete su žene na~shkane idealistički. Westfalska je škola rado slika1a

Razpeće s mnogo realizma, vjerojatno pod toskan-skim utjecajem preko papinskog Avignona. Budućida su židovi vojn:ci i sluge na tim Razpećima pri-kazani kao tadašnjiW estfalci, pala je rieč, da suKrista razapeli Westfalci. Najviše je »gotičkog<<:shvaćanja i idealizma sačuvao Meister von Liesborn1450. u svom Razpeću i 4 prizora iz ž:vota Isusovau benediktovskoj opatiji Liesborn. Najveću je slavu_od svih svojih sunarodnjaka stekao Mar t i 11'

Seh o n g aue r, učenik Kaspara Isenmanna iRogiera van der Weyden. Poznate su njegove ma-done, osobito Madona irn Rosenhag (1473.) i onau bečkom muzejtc. Svoju slavu zahvaljuje Schon:-gauermožda više svojim bakrorez:ma nego svojimslikama. Njegovo Veliko Razpeće, mala lVIac1onna"Sv. Mihael, jJosve su samostalna djela, puna ži--vota, izrađena majstorskom tehnikom. Kad je umro 'Schongauer (1491.), započeo je svojim radomHan s H o I b e i n st ari ji (H72.---1524.) ulAugšDurg'll..Upočetku je još ovisan od Schon-gauera, ali je jači od njega i nadvisuje ga kolori-tom, nježnošću i značajnošću. Na svojim slikamatml1ke Isusove nasljeduje dramatslm živahnost pasi-onskih igara i živo crta grubost slugu i vojnika ..Posljednjih 12 godina svoga života prekida Holbeins dotadašnjom njemačkom umjetničkom tradicijomi sviestno unosi u svoje slike renesansni ornamenatoslabađajući se realističkih spona. Holbein je stvo-rio skladne pojave idealne ljepote, u kojima se UL

jedno slieva Lochnerova nježnost i' harmonija tali-janske orenesanse. Glavno mu je djelo ovog raz:·dobIja oltar sv. Sebastijana sa sv. Elizabetom iBarbarom (u miinchenskoj Pinakotec:). Ovim svo-jim djelom postaje Holbein pionirom njemačkerenesanSe.

NizozeITlsk? je slikarstvo preko' braće Hubertai JaI1a''Va1}:'E:YGka.dalo pravac razvitku slikarstvatSV()g~"d~b~::it;tb-~-r} v<l I1<~,Y.Gk, rođen -oko god.1370., umro:-1426;,:'ci:"i':Ge'g~~;'mlađi brat Jan, stvorilisu ono djelo, kbje' im je premie10slavu za sva '"re'-

mena: znameniti olt~r l~c;~ntu. _SEke ovog oltaraprikazuju poviest -ljudš1{ogspa.senja po JaganjcuBožjem. Na ovih se 12 ploča skladno sjedinjuje veli-čanstveni idealizam s privlačivim realizmom, i zatoovaj oltat,danas jednim dieloln u St. Bavo uGentu, a dielom opet u Bruxelles i u Berlinu, ostajeuza svu svoju mistiku uviek razumljiv i bliz. R o-g i e r van der W e y den (1400.~1464.) radi uBruxelles; ugođaj je njegovi4 slika više liričan odvan Eycka, crtež oštar, kao da kleše u. kamenu,kompozicija dramatična. Najranije mu je djelo Raz-peće i Skidanje s križa u Escorialu, a najglavnij~posljednji sud u Beaune. Na slici; koja prikazuje trikralja (u miinchenskoj pinakoteci) dva su mudracas iztoka prikazana kao burgundski knezovi. Han sMe mli ng (t 1494.) predstavlja vrhunacnizo-zemskog slikarstva 15. st., a ujedno i prestanak oveškole. Njegove su slike još ljubkije od Rogierovih,sklad je između »gotike« i renesanse još veći, osobesu vrlo skladno građene, ali lica su im često pu-našna; sve je, do u najmanju s.:tnicu, najpomnij'eizrađeno. Priroda nije Melingu samo puka dekora-cija. Ornamenat mu je renesansni. Slikao j~ Ma-done, posljednji sud, muku Isusovu, seda:n žalostii sedam radosti.

Trinaesto stoljeće stoji u Italiji u znaku vjer-skog oduševljenja i zanosa,što ga je razbudio sv.Franjo Asiški. U isto doba,. kad se preko Alpa po-činj~.. razvijati gotička umjetnost, razbuđuje se 11

Ita:1J~,.posebice u Sieni i Firenzi, nova umjetnost.kOJa Je proizašla iz talijanske narodne duše. Ci-mabue, Giotto, Orcagna, fra Angelico, nemaju dru-ge veze s gotikom, osim okolnosti, da u njihovo do-ba preko Alpa živi gotika .. Zato ni mi ne ćemoo njihovim slikama govoriti ovdje, gdje razpravlja-mo o gotici, nego ćemo s njima započeti prikaz re-nesanse.

Početci renesanseVeć se na nekim mozaicima uRimu, tako napI'.

'tJ Santa Maria in Trg-stevere1291., opažaju znacioslobađanja od bizantske svečane. ukočenosti i vra-ćanjaživotu. Ali" ovaj prekid' s bizantinizmom nijeproveo Rim, nego Firenze i S~ena. .

Dva su imena, s kojima su povezani P98etcirenesansnog slikarskog umieća' u Firenzi: Cima1?uei Giotto.

Cenlli di Pepo Ci m a b u e (1240.~1303.) prvikonačno prekida s bizantskom manirom. Taj pre-kiđ nije podpun,alijekop?-čan, jer se više bizanti-nizam hikad ne vraća u Italiju. Cimabue je odgojen'još u' punom bizantinizmu. Ali nakon svogabo~ravka u Rimu 1272. daje Cimabue likovima, što ihslika njegov kist, život i kretnju, a kompoziciji čiJ

tave slike nutrašnji odnos i gotovo dramaticnost.l.Ygornjoj crkvi San Francesco u Assisi slika Cl-mabue oko 1280. snažno Razpeće, prizore iz Odkri-venja i anđele, a u kripti Gospu sa sv. Franjom,. 9,.l:~U,,"?,~~12?0§1gB~(~266.-1337.) ide jošJedan korak dalJe. (jn nastoJi svaki prizor i svakuosobu prikazati vjerno prema prirodi, onako, kakoSe to zbiva u životu. Taj je korak tako velik, da niGiottu nije pošlo za rukom sasvim se otresti svegaonoga, što je dotad sputavalo život u slikama. AliGiotto je smjelo zakoračio i time je postao prvimslikarom talijanske renesanse. Cimabue se odrekaobizantske neI!.Q.liIet!lQ.~JLL!3_hematičnosti, a GioUoje u život (kreti1ju unio du§il-'C'ošj'ecaj. Priroduslika Giotto još samo površno, ali on je vid i.

Glave su na njegovim slikama još p()llešfoualate,čelo je visoko, oči uzke i oštre, odielo'j;og;·{;9cl.višeplosnato, s oštrim naborima, TO su sve za.daće, koječekaju, da ih rieše kasniji majstori. Ali najveći jekorak učinjen: približellje,,grirodi.. Giotto slika u,')an Francesco u Ašslsr'švo1~':prve'slike. Zatimodi·-lazi u :Padovu i slika. ovdje. 1303/6 u Santa 1VI(J,Tiadell' _4rena život bI. Djevice i Isusa u 38' prizora.Tu se već u punoj mjeri očituju Sve odlike Giottovakista. Iz Padove vraća se Giotto u svoj rodni arad.Firen~u i ~amo' ostavlja brojne. svoje učenike, "'kojiIdu .n?ego.vlm stopama. Najvažniji su njegovi sljed~bemcl Spmello Aretil10 (i' 1410.) iOrcagl1a (i' oko1377.). S p i n e Ilo slika u Arezzo •.Firenzi i Pisii razvija dalje osjećaj prostorno~ti. Andtea d.iCio ne Oi e~ g na usavr§Vj~' pe!spekyvl1.~ra].{f.l.isvietla i ublažuje Giotto~u 'dramatiČn'ošt"Spomenaje vriedan osobito njegov Paradiso u kapeli StrDzzili S. Maria Novella u Firenze (slikao možda njegovbrat. NardoU 1365.), te oltama slika s Isusom,sv. Petrom i sv. Tomom).. .

o.".",'''

C'. v • • v '.' "',

I 0lene~am Vise vole IJubkuliriku'\ od~~a:lllatič~nosti. D u c c i o di Buoninsegrla;. suviemel1~k CIma-bua, postao je glasovit s velike oltarne slike zastolnu ~rkvu u Sieni. S prednje je strane ~aslikaoGospu, okruženu anđelima, a na stražnjoj strani' 27prizora.iz muke Gospodnje. Poradi nježneljubkostiDucciovih slika porediIisuga s majstorom Williel~mom u .Kolnu. Ducciov učenik Simone Mar t i n i(-t. 1344.) radi~ u Sieni, Pisi, Assisi,Napulju i Avi-gnonu. Njegove su slike u sebi sjed:nile i odlike imane sieneŽkog slikarstva onog doba: velilmJjub~kost anđeoskih i ženskih pojava i nedostatak nu~trašnjeg života u kompoziciji.

Različiti su firentinski i sienski umjetnici oVOO'

razdoblja slikali u Campo santo li Pisi. Uz slike i;poviesti spasenja iz st. i n. zavjeta iztiču se slik8pakla, posljednjeg suda i ttiumfasmrti iz polovice14. stoljeća.

U Firenzi, Sieni i Pisi pripremili su spomenutiumjetnici obnovu talijanskog slikarstva u 14. sL,:p()znatu pod imenom rane renesanse. Rana rene-~ansa u. sLka~stvu razvija se u Toskan:r'I'"'Urnl)rtji1 prelaZI u vIsoku renesansu uPadovi VeneeijiiB()logni. ' .

~ako,? Cimabue, Giotta i Oreagne pojavljuje seu FirenzI Tommaso di ser Giovanni, nazvan MaT"~acei o" rođen 1401., umro već 1428. U R,i~ltsl'ikil"U:"":5'anClemente mučenič'tvo sv. Katarine. a uFirenzi kapelu' Brancacciu Kar-melića'!lskoj c~kvi.Kažu, da su svi znatniji umjetnici pa i Rafael i. . . 'MIChelangelo, često dolazili u tu .kapelu da vide,kako treba slikati. Dub:na. prostora poznavanje

anat0tr!:ije i odražavC\.njezbiljskQO"žiydta to su od-like Masacclo·vlll'slik1t. Još se doduše za~ažaju tra-govi ~poze« modela, po kojima je slikao, ali to jeveć bIO odlučni korak dalje od Giotta i njegoveškole.

Uz Masaccia predstavljaju ranu renesansu u Fi-renzi fra Angelico da Fiesole, fra Filipo Lippi, Be,..nozo Gozzoli. Sandro Botieelli, Filippino Lippi iDomenico Ghirlandajo. . .

FJ':",~,-".~b~LY~l1l1.~i, nazvan"Al\g!'l.li~o, članreda'šv:"'15omhlr'f{'a"'~'uFiesole kod' Fltenze, rođen1387. boravi najprije u Cortoni, zatim dolazi 1436.li San Marco u Firenzi i polazi konačno 1447. napoziv pape Eugena IV. u Rim. Tu je i umro 1455.Sahranjen je u crkvi Santa Maria sopra Minerva liRimu. Od fra Angelikovih slika na drvu spomi-njemo triptihon1433. s Madonom i 12 anđela~glas-bara, zatim triptih on s krunjenjem BL Djevice li

Firenzi i oltarnu sliku snimanja s križa. Ovo sni-manje s kr:ža djeluje kao prava vizija nepristu-pačn~ velike umjetnosti. Pa ipak su fra Angelicovifresk1 u San Marco u Firenzi još ljepši, snažniji idublji. Mi spominjemo samo ova Razpeća i kru-njenje Marijino. U Rimu slika pod kraj svog života1440/5. kapelu sv. Lovre u Vatikanu. Fra Angeli-cove su slike prožete istinskom religijom. One 511

:p,;ne života u Bogl\i vječna Bogu posvećena:PJesma. Kažu, da· je fra Angelico slikajući pjevaopobožne pjesme i plakao od ganuća.SieneŽkaJjub-kost njegovih likova izvrstno je sjedinjena s clubo~kom ozbiljnošću i z:;tto je daleko od toga da djeluje.sladunjavo. Fra Angelico voli prirodu, dobro crtai vješto vlada kistom, pa tako stvara one nadze-maljske .Gospe i •anćtele, lwjima možda u eielomkršćans~om slikarstvu nema premca. U njemu sesjedinila mistična pobožnost s iskonskom umjet-ničkomsnagom, koja svu ljepotu vidi samo u Bogui u odrazu Božjem, kako se odrazuje u anđelima iljudima. Na njegovu grobu u Santa Maria sopra Mi-nerviL u Rimu stoji nadpis: »Hic j.acet venerabiliispictor Fr. lo. de Flor. Ordinis Praedieator. 1455« iepitafij, što ga je sasta.vio papa Nikola V.:

Non mihi sit laudi, quod eram velut alter Apel1es,Sed quod luera tuis omnia, Christe, dabam.

Altera nam terris opera extant, altera coelo:Urbs me IoanneIT).flos tulit Etruriae.U Strossmayerovoj galeriji slika u Zagrebu na-

lazi Se fra Angelicova Stigmatizaeija sv. Franjeasiškoga i Smrt sv. Petra mučenika.

Sasvim drugim putem ide fra Angelicov suvre-J!lenik, Karmelićanin FraFi lip oL) P p i. G.1452. boravi u Prato i slika u tamošnjoj stolnojcrkvi život sv, Iva'na i Stjepana.' Kad Se zagledao uLukreciju" Buti, ostavlja samostanski život i umireli Spoleto 1469. Njegove su Madone liepe Firentinkeonoga~oba, prikazane čarobnim koloritom. Anđelisu mu firen'tinski dječaci, odjeveni u andeosko ruho.Slikao je al .fresco ina' drvu, no najbolja su mudjela na drvu. Poradi svježe ljepote, pune živog, aliblagog realizma i sjajnog kolorita, mnogo su seeienile i ciene se i danas njegove Madone, tako onau Palazzo Pitti i u Uffizi.Fra Angelica je ljepotugledao drugim očima nego fra Filippo. Fra Angeli-

. cove su pojave 1iepe, ali djevičanskičiste a fraFilip o slika dražestnu čeljad ovog sVi~ta kaoCospu, anđele i svetce, /.

Sandro Boticelli (1447.-1510.) ide još idalje, te na svoje svete slike stavlja veći ili manjibroj portreta živih mogućnika, a dražestnu ljepotusvojih madona, anđela i svetaca zaokružuje blistavo-skladnim bojama i nekom tugaljivom nježnošću,koja mnoge ćudi privlači. Zato se mnogima i tolikosviđa Boticelliev tondo u Uffizi u Firenzi s Gospom,koja piše Magnificat,a diete Isus kao u ekstazivodi majčinu ruku. Boticelli se mnogo zanio zaDantea i - što zvuči gotovo kao paradoks - zaS<J,.YQnar9lu. Danteova su djela bila dobra hrana zaBoticellievu pje'sničku maštu. Ali kad je Savona-rola onako tragički završio svoj život, kao da jepresuš:o izvor Boticellievog pjesničkog zanosa. Napoziv pape Siksta IV. sudjeluje Boticelli 1482. sdrugim firentinskim i umbrijskim slikarima svogadoba u slikanju prizora iz st. zavjeta u sikstinskojkapeli u Rimu.

\

U Strossmayerovoj galeriji slika nalazi se Bogo--rodica s Isusom, djelo jednog nasledovača SandraBotticellia i Sv. Porodica s malim sv. Ivanom i sv.Margaretom, koja se pripisuje Filippinu Lippi(1457.-1504.), učeniku Sandra Botticellia.

I Domenico Gll i rIa nq aj o (1449.-1494.)slika' u sikstinskoj kapeli za'jedno s Botticelliempoviestne pr:zoreiz sv. Pisma. Do'Dće je poviestnosl:karstvo njegova najjača strana. U koru Sa1LtaMa7,'ia NoveIta u Firenzi s.lika prizore izživotaBl.Djevice i sv. Ivana. Ti su prizori preneseni u sve-čime divot-građevine ili prekrasne krf;l.jine. Osobesu sEkaneprema živim ljudima u Firenzi; a.njihqvesu, haljine kopirane s tadašnje firentinske nošnje.Na drvenim oltarnimslikama unosi Ghirlanda.joživot i pokret među svetcima tako, da ne slikasvet ce osamljeno poredane oko Gospe, nego kao dameđusQbno izmjenjuju misli, pa se obraćaju i. gle.,qaocu pozivajyći ga na. pobožnost. To je tip SantaConversazione. kojuje Rafaelu svojoj Disputii li

Atenskoj školi grandiozno razvio.

Firentinsko se slikarstvo pod kraj 15. st. uda-ljilo od duboke pobožnosti ft:a' Angelica da Fiesole:Dno slika doduše vjerske predmete, ali shvatanjeovih predmeta nije više vjersko, nego posve svje-tovno. G. 1492. umire knez Lorenzo. 1494. umireGhirlandajo. 1497. sakuplja svjetina pod vodstvomSavonarole ove svjetske taštine i baca ih na loma-ČU, koja Se razplamsala na trgu. 1498. uništava taista razorna sila vatre tielo plamenog Savonarole.U Firenzi je na čas morao prestati umjetnički rad,Sve je bilo uzrujano, zastra,šeno, poremećeno. Iz Fi:.renze prelazi umjetničko središte llUmbriju i ondau Rim.

Ranoj renesansi pripadaju Umbrijci: Piero dellaFrancesca i njegovi učenici Melozto da Forli, LucaSignot'elE, Pietro Perugino i Peruginov pomoćnikli sikstinskoj kapeli u Rimu Pintoricchio.,

Piero della Francesca (1420.-1492.)radi u ulju i al fresco ponajviše u svojoj užoj. do;-movini oko Arezza. Spominjemo Pierove freske licrkvi sv. Franje u Arezzu. MeI o zz oda For 1i(i' 1494.) naučio je od svog učitelja perspektivu,.ali ga nadvisuje izvanredno liepim oblicima.U Rimu je u crkvi sv. apostola slikao na stropl'tUzašašće Isusovo, poznato po prekrasnim anđelima-glasbarima. Luca S ig n ore lli (1441.~1523.,)slika na drvu i aL fresco, no značajn.ijesu njegovefresko-slike od njegovih ulja. U sikstinskoj kapeliti Rimu slika 1482. posljednje dane i smrt Mojsi-': (jevu; a 1499.-1506. »posljednje stvari« u stolnojcrkvi u Orvieto: pad Antikrlsta, lizkrsnuće mrtvih,pakao i flebo.U kompoziciji se kojiptlt čini, kaci dautire put Rafaelu. Stvarno je§.ignOreJEsvojQm ..Qb::.!radbom golog tielapredtečaMichelang~ibv. Pietro~~l·lJg.,L.t;lj~ (1446:-1524.) slika takođe~ u siks~tinskoj kapeli u Rimu 1482. (predaja ključeva sv.Petru). zatim u Santa Maria' Maddalena dei Pazzi uFirenci znamenito Razpeće sa sv. Benediktom iBernardom' i na drvu skidanje s križa. danas· u .ga~letiji Pitti. Perugino je b:oučitelj Rafaela SantL

Odviše se dao zanieti modom sanjive tugaljivosti islađanosti. Zato ga Je ..njegov učenik Rafael već zaživota dqJeko nadvisio. Perugino je uostalom pre-živio Rafaela. U Strossmayerovoj se galeriji slikačuva Kaiserova kopijaPeruginove slil<;:e:Isus nakriž.u. Pintoricchio (1445.-1513.) je pomagao Pe-!uginu kod slikanja Mojsijeva puta i Isusova kršte-nja u sikstinskoj kapeli u Rimu 1482. P~rygin(}jena.slikaoM()jsjevu i Isusovu glavu, a drugo je iz-radio P i n tor i c c h io. U Rimu slika Pintoricchioli Santa Maria in ara coeli li kapeli Bufallini oko1484. život sv. Bernardina, 1493./4. li appa.rtamentoBorgia u Vatikanu i oko 1505. na svodu Santa Ma-ria deL popolo (krunjenje Gospino, crkveni učitelji.evanđelisti i sibile ). Najljepše mu je djelo u knjiž-nici stolne crkve u Sieni, gdje je na 10 fresco-slikaprikazao poviest Eneja S]vija, kasnijeg pape PijaII. U Strossmayerovoj gal,eriji slika čuva se sv. Ka-tarina s Bogorodicom, koja se pripisuje BernarduPintoricchio (ili njegovoj školi).

Signo~elU).Perugino .ioPintoricchi9 već priprav-ljaju prIelaz izfane u visoku renesansu. Taj seprielaz sasvim jasno očituje· kod Mantegne u Pa··davi i kod porodice Vivarini i Bellini u Veneciji.

Mg.llt e.,g.Ha (1431.-'--1506.) se posve predaoantt1fnbT~tfujl i osobito stU.dUu perspektive. U nje-govim freskama u Padovi, gdje je prikazano muče-ničtvo sv. Kr:stofora i Jakoba, osobe su prikazanetoliko plastički, da ,se čini, kao da i nije slikano,':p.ego klesano. Arhitektura i kostimi su klasični,perspektiYa.,odlična. Studij perspektive naveo jeMantegnu i na neukusnosti, koje mogu dobro slu-žiti kao skice, ali nisu prikladne za oltarnu sliku(Pietd u milanskoj Breri). Mantegna je bio i do-bar bakrorezac i svojim je bakrorezima utjecao ina umjetnike preko Alpa. Đurer je u Veneciji ko-pirao nekoliko njegovih bakroreza.

U Veneciji rade istodobno dvie škole, zapravodvie ··umjetničke porodice: Yi'{aI;itli ..io13ellitli. Objestoje pod većim ili manjiinutj~caJem M:antegne,

ali mjesto plastičnosti volej)gjneL sjajne "kolo"ristične efekte. Najznamenitiji mletački slikar oVOgdoba jest (}i()\,<lcnIli13..~JJitlj (1428.-1516.). Po-znate su n]'egov'e' različite Santa Conversazione ti

ulju, oosobito ona u Akademiji i u S. Zaccaria. Đu-reI' je smatrao već ostarjelog majstora »najboljimslih.arom«. U Strossmayerovoj galeriji slika čuvajuse dvie odvojene ploče, na kojima je naslikan sv.Augustin i sv. Benedikto. Pripisuju se GiovanniBelliniu. U istoj galeriji nalazile su se i slike sv. Se-bastiana, te sv. Petra mučenika, što ih je slikaoVittore Car pa ce i o (1455.-1526.), učenik brataGiovannieva, Gentila Bellini.

Sv. Ivan Krstiteljj Sv .. Jeronim u stolnoj crkvili Trogiru pripisuju se Viktorl.;l, Car:paccio, učenikuGiovanni Bell:nia. Školi Viktora Carpaccia pripi-suju B(Jgorodicu sa svetcima i Auxilium christia-·;nmum u ;poljudu kraj. Splita. U samostanima fra-njevačke provincije sv. Jeronima imade mnogo sli-ka mlađih slikara Bellinieve i Carpacciove škole.

Visoka kasno renesansaV i s o k ure n e s a n s u obilježuju tri imema

talijanskih slikara: Leonardo da Vinci, ~a~faelIc:Santi i Michelangelo Buonarotti. Da Vmcl radllllajljepše stvari u Milanu, a Rafael i Michelan~elau R:mu.

Leonardo da Vinci (1452.--1519.), sa-učeriik:PfeU;ri.Ferugfiii;<biOje i slikar i. kir:a~ .~arhitekt i kemičar. U Firenzi slika Madonu u spIlJI.(danas uParisu i druga izradba u Londonu): UL

prekra-snoj romantičnojkrajini sjedi Gos~a, ~ pr.edlnjom se igra mali Isus s malim Ivanom I s ~e~nl1nanđelom. Nov.a koncepcija, koju ćemo susr~stl I kodlRafaela, ali bez one romantične pozadme. O~O:1482. polazi u Milan i tamo slika u blagovaomciLnekadašnjeg dominikanskog samosta~a NI~na delTeGrazie svoju veličanstvenu posljednju veceru. Ovaje slika u nebrojenim reprodukcijama posta~a svo-jinom čitavog kršćanskog svieta, bez obzIra n.llikonfesiju. To i nije euharistijska slika, negu .,Jeizabran momenat, kad je Spasitelj rekao SVOJIm!.učenicima da će aa jedan između njih izdati. Overieči proi~vode nabapostole veoma jak l1tisak: jedl1lise zgražaju, drLigi pitaju, tko je to, treći se grozeonomu koji će Učitelja izdat'. Izdajnik se u svomstrahU' sam izdaje. Kompozicija je .slike izvan-redno uspjela; razstavljena je u trokute, da. seipak sasvim prirodno ponovno u~r~o~o.či na Sp~-siteljevu liku. koji je u ovoj bun JedmlostaO) .ml-ran i blag. Nažalost se slika, uslied nove tehmk:7koju je primienio Leonardo, i uslied dnrg;i]JJ,lffieQJrll.-

;ika, nije dobro sačuvala, te je danas samo još.bi~r:i ostatak' onoga, što je Leonardo stvorio. INe]rmrm Leonardov duh V'odioga je odsad li Veneciju,pa opet u Firenze, ponovno u Milan, gdje je na~slikao svoju 'znamenitu§x:,.,.f\,q,M..s malom bI. dje-vicom i malim Isusom u novoj koncepciji (danas uLouvre), onda 1513. u Rim i konačno u Francuzkugdje je 1519.. umro. Leonardo je unio u s1ikarstv~svoj znameniti sfumato: pireli~ya,pj,~svi~ttqj§jY-Ile,kojim se postizava točniji odsjev' zbilje, negooštrim prielazima. Leonardove su boje svietle isjajne kao. n~l\ad dotad~ Tko zna, zašto mu nije bilodana, kad se 1513. nalazio u Rimu, da s Raafelomi Michelangelom svoje umieće j svoje znanje po-sveti crkvenoj umjetnosti. Možda je tomu bilakriva njegova nestalnost,koja se osnivala na nje-govom nastojanju, da se neprestano usavršava icl rješava uviek nove probleme. Možda i što drugo.

R a,f f CL ela, S an t i (1483.-1520.) ucw jeprve početke slikarskogumieća kod svog otca usvom ro(I~~qll1.:llljl?s.:t~.,J!:r?:n?Kao šestnaestgo-dišnji mladić došao je k P'i~~il~ll'..te se uživio umekoću Peruginovih slika.p:odk~~j·1504. dolazi uFirenzu i tamo je mnogo naučio od Leonarda, Mi"chelangela i fra Bartolomea. U ovo doba slika Ra~faelosobito .madonu kao liepu. i sretnu mladumajkll,. ()kru~enu liepomprirodolll. To su prekrasne!irske genre-slike, pune svježme i ljubkosti, ali nespadaju crkvu ni na oltar, a čini se, da nisu.bilen određene za tu svrhu. G. 1508. dolazi Rafael li

Rim i tu mu papa Julije II'.ina preporuku l?raman-tea povjerava umjetnički ukras t. '{".v.StanziZ u Va-tikanu. UStan?a deIl<;l...segrLatur(l~slik:aR<tfael1509.-1.511. al jrescoteologi]u (Disputa), filoZQ-fiju (atenska škola), umjetnost i pravo. U Stanza;d'ELiodoro. prikazuje simbolički pobjedu pape JulijaII. l1adpQlitičkim\ neprijateljima u freskama: misaod Boisene, Heliodor, Leo III.. i Atila, te izbavlje-nje sv. Petra iz tamnice. Utrcćojstanzi,nazvanojstanza del incendio, nastavlja Rafael.ufreskarna;

koje Ulje sam radio" nego je samo vodio posa.o,prikazivanje pontifikata Leona X. U četvrtojstanzi, nazvanoj po Konstantinu Velikom, Rafaelnije mnogo sudjelovao; za.vršio ju jenjego:v učenikGiuEo Romano 1525., kad je Rafael već bio mrtav.G. 1516. izradio je Rafael 10 kartona za zidne ći-lirne u sikstinskoj kapeli, na kojima su prikazaniprizori iz st. i novog zavjeta. l{~1'"~1)}:l[~•.č~i~~Jrnribo!O~oJJ:).o'. i.s pozvanjem .sv,E~tra smatraju se;;~j15b11fril~R~jfaeloviiU"'''dJelc;m uobće. IstodobnoBlikaRafa:ef'~:iJ~dh;;':'~ii svojim učenicima u vati-kanskim loggiama prizore iz st. i n. zavj.eta i ure-suje arkade grotesknim uresima. Nakon Bra-manteove smrti vodi gradnju nove crkve sv. Petrai ponovno se vraća slikanju Madone. Ove' su slike

-, ' . '.. .. . "1mEogo zrelije i dostojanstveriiJe od ,omh IZ ramJldgodina: MadonnadeIIa sedia (Firenze, Pitti), Ma-'.donna da FoIigno (V,atikan),Madonna Sistina (Dres-den). To su od reda oltarne slike. Glasovito jepreobraženje (u Vatikanu) Rafael samo započeo,ali je umro prije negoli ga je mogao dovršiti. Do,cvršili su ga njegovi učenici. Sahranjen je povlastitoj želji u Panteonu.' Nadgrobni mu je nadp:ssastavio kardinal Bembo, a na grobu je Bogoro-dičin kip od njegova prijatelja Lorenzettia.

U Strossmayerovoj se galeriji slika čuvaju ko-pije Raffaelovih slika: Bitka na milvijslwID mostu,Madonna s češljugarkom, Polaganje Isusa u grob,Madona s karanfilom, Misa od Bolsene i t. d. Ra-faelu pripisuje Bogorodicu s Isusom i anđelom ubiskupskom dvoru u Dubrovniku.

SasVim je suprotnog značaja' od veselog, aliblagog, mirnog i harmoničnog Rafaela bio njegovtakmac MichelangeLo Buonarotti (1475.~ 1564.). rto i Jtaoč6vjek i kao umjetnik. Michel-angelo točnOP2znaje anatomiju, ali u svojim seslikama i kipovima ne obazire na a.natomska pra .•vila. On sam, stvara svoje likove i on im daje,za-kone života. i ,mjere: Arhitekt, kipar, slikar ipjes-nik u jednoj osobi. Zapravo je, bio rođeni kipar.;,

. Njegove su slike .zapravqJ:l~klesana"sl~al1a skulp-tu:"a. Zato Michelangeto sLika na.go tiHo, a ne izkakovih drugih razloga. Uostalom su njegova nagatjelesa sve prije nego sjetiIna. U igri kretnje i na;-ponu mišića "izražava Michelangelo svoje misli. Bezsumnje je u tomu išao predaleko" kad je i najsvetijeprizore i osobe prikazao bez odiela, kao na pr'.Gospu i Spasitelja na posljednjem sudu u sikstin-skoj kapeli. Ali njegovoj se nakani ne može ništaprigovori.ti. Mladost je sproveo kod Ghirlandaja li

Firenzi. Tamo je naslikao svoju prvu sliku, svetuobitelj (danas u Firenzi) ,bez religijskog sadržaja,posve plastički. Papa Julije II. pozvao ga je u Rimda mu izradi nadgrobni spomenik, koji je, kakoćemo vidjeti, ostao samo veličanstveni torso. Urazdoblju 1508.-1512. sI:ka Michelangelo svodsikstinske kapele ležeći vodoravno na skelama slicem okrenutim prama gore. Na zidovima su maj-stori. stare renesanse prikazali lex, fegis i Iex gm-:tiae, a na sV10duprikazuje sada Michelangelole;x::aeterna, zapravo tipične pojave i prizore iz starog.za\iJe't~; koji predoznačuju Krista i njegovo' spa-senje. U šestdesetim godinama svoga života slikaMichelangelo na glavnom zidu sikstinske kapele1535.-1541. posljednji sud. To je u punom smislurieči dies ime Il duhu Savonamle,ali i u duhu Mi-chelangela::>a,moga.'Savonarola bi dao možda čita~vu sikstinsku kapelu sr1.j.šitiradi ovog posljednjegsuda. Da se ne mora čitava slika skinuti i uništitipovjereno je kasnije Danielu de Volterra da kako~tako .prekrije nag-ost onog množtva herkulskih tje-lesa na toj slici. Običnih se posjetnika Michelange-love fresko-slike na svodu i na pročelju s:kstinskekapele ne doirnlju osobito. U Michelangelov sesviet treba najprije uživjeti, i tek ga se onda možerazumjeti. A kad smo ga razumjeli, tada ćemoosjetiti, da imamo pred sobom djelo jednog titana.Mi ćemo se samo osjetiti pred njim malenima isićušnima, a on će pred nama izrasti kao terribile,Tako su ga zvali"dokje biq živ. '

S Michelangelovim posljednjim sudom i nje-govom smrću 1564. renesansa' je prošla zenit svoguzpona irni se nalaz~mo već u kasnoj r e n e-s a n S i, kbjapolako prelazi u barok Michelangeloje preživio mnoge svoje suvremenike i zato semoramo još načas vratiti natrag, da ukratko pri-kažemo najglavnije slikare 16. st. u Italiji i prekoAlpa.

Osim Leonarda, Rafaela i Michelangela pripa-daju visokoj renesansi u Italiji bvi slikari:

Fr::l;~~rt8JOllleo (1475.-1517.), bio je'veliki '"p~šti-vai~~'o S~~~narole. Postao je 1500. članreda sv. Dominika li San Marco u Firenzi. Njegovese slike odlikuju ozbJjnoš,ću i ljepotom. Prijeulazka u samostan slika al fresco u Sta MariaNuova u· Firenzi posljednji sud. Kao redovnikslika još samo uljem. Glavne su mu slike: MateTmisericordiae u Lucca, uzkrsnuli Spasitelj među 4evanđelista, mistično .vjenčanje sv. Katarineoplakivanje mrtvoga Krista. .

Sasvim proti\mim smjerom ide, Giovanni ,Anto-nio Bazzi, prozvan S o do ma (1477.-1546.), uSieni. On slika crkvene slike nesamo na posve svje"tovni način, nego unosi u njih upravo onaj ton, j{ojije toliko bio razplamtio Savonarolingnjev: li~pl:'žene i liepi nagi svetci, kao na pr. njegov sv. Se·bastian u Firenzi, tako su prikazani, da ni najmanjene potiču na pobožnost. Najbolje su mu slike u sa-mostanu Oliveto u oratoriju sv. Bernardina i oso-bito sv. Katarina u crkvi sv. Dom:nika.

Alltonio Allegri, nazvan G ~\rE~J?:".~,~,o(1494.-15:Vf) 'poput Michelangela 'kida, o sty?;g,i_Gijomcrkvenoga slikarstva, ali na drugi, način. Corfeggione slika dubokih misli poput Michelangela, negosamo vedro, gotovo razpušteno veselje svojih naegih i polunagih anđela, koji skaču po ~ebesko~nprostoru u kupoli stolne crkve u ParmI. !Q .Je»žablji ragout« izprepletenih nogu i ruku, sllkall1hmajstorskim karnatom i dobrom, ali smjelom per-spektivom. Bolje je i mirnije njegovo ulje »Sveta

110Ć« (danas u Dresdenu), ,gdje od' malog Isusaizlazi svietlo i čarobnim odsjevom Obasjava pri-s~tne i. čitavi .kraj. Dubljeg vjerskog osjećaja nemalli ovdJe. BolJe polaze za rukomCorreggiu slike izpoganske mitologije. Možda je Correggio prvi odjačih slikara, koji je doista razkršćanio »crkvenu«('umjetnost."·~·'-'~"""·'-": .

Mletčani Giorgione (1478.-1510.), Jacopo Pal-;ma V~cc~io, (1480.-1528.), Tizian Ve:ceUi (1477.-. 1576.); Jacopo Robusti nazvan Tintoretto (151R;-1594.) i Paolo Caliari Veronese (1528.-1588.)unose u crkveno slikarstvo dota,d n~.ču'V~~i,sjajboja i mnogo ovozemnog veselja::'-a ior;g'i'~ri'es~najviše bavi mitologijsldm'prizorima. Od crkvenihmu je slika najbolja Madona u Castelfranco sa:sv. Liberalom i sv. Franjom. Palma slika naj-više 1iepe mletčanke filliog teintu u bogatim halji":hama. Najboljom se crkvenom slikom Jak o b aP. al m e smatra njegova slika sv. Barbare za top-hlke u Veneciji. Pripisuju mu i slike u G'ospi od Su-nja u Lopudu i u stolnoj crkvi u Dubrovniku. l' i- ,iz i a~,5e nakon smrti Michelangela prvi dsTIka:jl/I,. ".:rraTIjft: "0 Najviše slika portrete i,.,mitologijske pri- J

:zore, a kao uzput i, crkvene ,slrl{e~Pa'jpak su mu-crkvene slike proniele slavu. U svemu je naslikaooko 1000 slika. Crkvene je slike slikao gotovo bezi'zuzeta 11. ulju. Spominjemo njegov najraniji rad)~g.<';~;~tP;t"'~i~'~~«'odje suprotstavlja plemenitu Isu-sovu gfavu podmuklosti njegova protivnika. Zatim:1~~y:?'}tH u Veneciji, J\tlaJJQnnu ...pf;,~,?:r:'0' kasnije iz-gorjelu sliku mučeničfva sv. Petra. mučenika, im,.~R:.13Pe,gtalllq-nj e~ml :'lljkI-LI\:()japrilwmj eprika-:zanje BI. Dj. li hramu. Od svih je Tizianovih sl:k'ls vjerskim sadržajem ova slika možda najvrj.~d-Ilij::Lpo svom ugođaju: mlet3Jčkepalače i mletačkipuk uokvir!uju stubište, po kojem;ulazi malenaDjevica k vratima hrama, gdje je čekaju staroza-vjetni svećenici. Uzprkos posve svjetovne okolinesama pojava male Djevice daje ovoj slici nekinježno-veličanstveni značaj. Na ostalim je brojnim

slikama, ,Tiziarta vjerski sadržaj običnozaodjeo ra'"došćl,l ovogasyie,ta" te od vjerskog sadržaja nije~talo mnogo više nego samo ime. Tizianu pri.;.pisuju oltarnu sliku sv. Magdalene udominikan ...skoj crkvi ,u ,Dubrovniku, te slike iz života sv.Lovre li Vrbovskoj na Hvaru. Tizianovoj školi pri-pada UznesenJe Marijino u stolnoj crkvi u Du;brovniklL ..~, to r,J;;tt,g je slikao vrlo mnogo,često i površn~zbiljno nastojao da u svo-jim slikaina sjedini odlike Michelangelova ki!St:j sTizianovim zlatnirnkolodtom. Njegove bolje slikezapanjuju, ali ostavljaju vjerski osjećaj podpunohladnim. Tintoretto je svoje slike vjerskog sadr-žaja izpunio banalnošću. Na njegovim se biblijskimg~s~bama:jede il?Jj~. U St.rossmayerovoj galerijislika čuva ~oret1x>va sl1ka: Zaruke sv. Kata-rine. Tintorettu se pripisuju slike u dominikanskomsamostanu u Bolu na Braču i u franjev2.čkom sa,..mostanu u šibeniku. Paolo seV e,r o n e s e odTintoretta razlikuje" svojim sivo:~~~tim ternom. Ni njegove slike vjerskog sadržaja nemajuobično nikakvog vjerskog značenja. Njegove su bi-blijske gostbe, slikane u samostanskim blagovaoni-cama, u stvari gostbe bogatih mletčana i mletčanki,zaokružene divotnom renesansnom l;trhitekturom.Pred crkvenim se sudom mo,rao opravdavati radi»luđaka, pijanica, patuljaka, i sličnih stvari« nasvojim slikama. U Strossmayerovoj se galeriji slikačuva Alegorija mudrosti i snage od Paola Veronese.Pripisuju mu i Krist i Zebedejeva žena.

Ne smijemo u ovom kratkom prikazu mimoićidviju slikarskih porodica, koje su u 16. st. mnogoradile za cr!rve u, Dalmaciji. To su porodice SantaCroc~ i~aš"s~6d1"cf··!3,a..)J._t.l;t. J.:; J OJ~,e pripa-daiu<si1karr'GlI'o1~rn() (1480::::'-15561'1>i"i""'Francesco(1516.-1584.). oVim se umjetnicima pripisujepoliptih u Košljunu , poliptih u Poljudu, oltarnaslika sv. Bartola u Kotoru, Bogorodi:ca u Poljudu,slike u Hvaru, Kni.pnju (Posljedn.ja večera), Du-baštici, Bakru (Presv. Trojstvo), Lopudu, Visu

i t. d, Mletačkim slikarima Jl;t.c;g~;~;§;~:.§:~.,~!lQC1515.~1592.} .iL~andro Bq,ssano (1551.-1622.)pripisuju Pieta u Hvaru, sv. Franjo PaoJskiuHvaru, Bagorodicd.. Ruža-rica u' Vrboskoj na otokuHvaru, Krist na križu u Hvaru, presveta Trojstvou' Korčuli, Rođ~nje Kristovo u Prčanju i Po,,:klonstvo pastira u Hvaru. U Stl'ossmayerovoj gal€-'riji čuvaju se ove slikeJ acopa Bassano: Kršte~jesv. LuciLe, sv: Ivana Krstitelja i Krist na maslin-skoj gori.

N j e~ a čk o slikarstvo 16.st. nadovezuje na.njeJ:1'l~člre~~~~~~l~.. st.,a od Italije preuzimaugla.vnom"sa.mo'<5rchifuenLku, koja podsjeća naantiku 1. arhitektonske motive. Velika je razlikaizmeđu njemačke i talijanske renesanse i li tomu,8to talijanskislil:ariEtoje ponajče:1će u službi papei svjetovnih knezova,' a njemač\l\t.(3.n{'9:D.+~.st. radeza crkvu i 'za građanske krugove" r' to 1./ doba, kadje Lute,r".r"az,k.inlioduh,o",vno.,,'j~d.lnst'lo rtjema,čko,g na-,roda i kad je počeo pokret za »posveduhovnim«kršćanstvom, koje je' odklatija1o oriu .'slUžbu, štoju je dotad vršila umjetnost 11 crkvi. Bez sumnjeje jedan od povoda ovom' novom ikonoklasticizmubio posvjetovnjačenje crkvene umjetnosti. Aliumjesto da se'· uzna:stoji 'oko toga, kako bi" Seumjetnost opetpovratila .u službu Crkve, "razkin'uta,je veza između umjetnosti. i novog krŠćanstva. sv~je to sputavalo djelatnosti razvitak njemačkogcrkvenog slikarstva u 16. st.

Četiri slikara valja spomenuti u to doba ti Nje~mačk,oj. To su Micll~~tPacller (t 1498.),. Albr~chtDUrer. 'et ,1528.)" Matl;iaf),.Griinewald ,(1475.?b'c15

i30.?) i :H~ru:L,.aol'beiriPl!l;t1U(1497.~1543.).J>;~~~er",>i~,p:o~r~()rez;bari slikar. Glavna Sl1

Wu·!'djm.·~'k"Hlnioltaru St.. Wolfgang kod Salz;1)l).rg~(1481.) i,'u,Brixenu (danas u Augsburgu ;jMijnchenu),Pacher je u PadoV:ibio učenik' Man+:tegne, pl;t,je od njega preuzeo rješavalljeperspelhtivt:4ih.problerna. Kod togapada\ Pacher· upretje"tanosti.

:p li y' ~,r je tvrdi, ali osjećajni Niemac. On je''''1~~~~;\4;;".. ,." .... , o,," .. o.' • .., •

vrlo 'QlfzPl'iro~i. On traži i daje kamkter1'stlcnu m-diVidualnost. Njegov put u Veneciju 1505. i prija-te1J§tv6 Bel1inijem otvara mu očLZfl boje, a put tl

Nizozemsku 1520. vraća mu opet veselje na boji,koje se bilo umanjilo uslied toga,što je m€đutimmnogo radio u bakrorezu i u drVorezu. Dlirer jeobje ove tehnike u mnogom unapriedio i svoju sla-vu ima ponajviše zahvaliti upravo svojiln bakro-rezima, koji su se posvuda proširili. Njegove slikeMadpJJ.l:l. s,P1.tčlC:PgJ",,(l?eI}jn) i /Rai1P~~y",(J:)re§~yn)jasno odaju neposredni utjecaj talijanske rene-sanse u Veneciji. NajboljamJJ j~,,§U~~,.1?r~~,Y:7:~Eg~-stvo, danas u Beču, nastala nakon što se vratlo IZ

Venecijeudomov~nu~ Niemcima se ova malenaoltama slika čini odviše šarenom, ali upravo ovošarenilo ponio je Diirer sa sobom iz Venecije. Htioje nasljedovati onaj bujni venecianski kolorit, ko-jemu se u Veneciji divio, ali ga nije mogao u pu-noj mjeri dostići, jer nije bio toliko vješt ruko-'vanju bojom, osobito na onako skučenom prostoru.na kojem je naslikao množtvo svetaca.' Diirerovidrvorezi i bakrorezi obrađuju život Gospin i mukU!.Isusovu na različit način: jednom kao genTe-slike,a drugi put opet tako, da se izostavlja sve suvišnoi čitava se pažnja sl\:reće samo na bitni biblijskidogađaj., Nakon povratka iz Nizozemske naslikaoje Dlir~I:4 evanđEf}i~.ta,koji su tako snažno prika:"zan~, da ih se s pravom označuje i kao 4 tempe-ramenta.

Grli lle\\ a 1cl je kao slikar možda i znatnijiod lJuretii:' Orije osamljen poputMiphelan~ela,melankoličan i nesretan u braku. R.adi snage nje-,gOya kistil i boje nazvali su ga njemačidni ,Coreg-giom. Ali Grline\vald ne slika bujnih druži' ov(),gasv~eta. On sene veseli s ovim svietom, negq svo,-jim kistom s1ika~elllnosrdnu,strah?v1tu z1)ilju. Onneposredno nad9\tezuje' 'na, njeina~k'o 'slikarstvo '15~st. i nema n:kakveveze' s Italijom. Najzna.člljnijasu mu djela: oltar, određen za Isenheim (dtiims 11

Kolmaru) i Razpeće iz Tauberbischofsheima (danasli Karlsruhe). Boja, ugođaj, crtež, sve je u, sJ1J~Qi

': -- . .'.'.' .' .' , • .' .',,; .-..,,:,,',..../, ".'··i.,,..:,.,,.,~,·,'i)~,'Y\''''·'''l\:'i';''''·.\·.':·~-3"*',.'C""'<.'~,·•.," ..•.." ", ... " .. ,'o •• ' ··,Ii·j:.';\\",""l;;1!;,:'t'~,;;'\"'l't·:.~_h:.

strahov:t9g,?~~J1ra,Jizl11a,kojim su slikana obq. (YvaRazpeća: To'j'e'··mclzQ'iC'"'!'"'granica,preko koje ćecrkvena umjetnost jedva moći prieći. Jedno RQ~,đenje Isusovo u Strossmayerovoj galeriji slika pri-,pisuju neki GrUnewaldu, a neki opet Luki Ley~dena.

H QJbei 11 mlađi spaja u sebi ren~sansnu fo{mui'""l1jenići1Člm ćud, reforinaciju i katolicizam.Posljednje je godine sVbga života proveo ULo'l1~

donu kao dvorski, slikar portreta kraljevske poro-dice i visoke' ar:stokracije. Načelnik graqa BapelaMeyer naručio je od njega poznatu sliku Gospe,koja nije ni protestantska ni katolička. GosPa jesnažna, bogato odjevena majka. 'KompoziciJa jeove slike slična kompoziciji talijanske Santa Con~versazione. Ali samo Mayer je sklopio ruke, samoon poštuje Gospu, njegov Se stariji sin igra s mla-đim bratom, a pokojna Mayerova žena i sadašnjažena, kao i kćerka, kleče doduše, kćerka s kruni-cOm u ruci, ali nekako čudno i prisiljeno: sifJnumtemporis. Gotovo istodobno (1522.) radi Holbein udrvorezu ilustracije za protestantsku 1. za kato-ličku bibliju. Osobito je popularan postao njegov'IPJfEt,.Q(!l?",},l kojem ne plešu više mrtvi sa živima,nego ,'š'a'ffi"R;"~smrtpleše s vaj ples ništeći ljudskeživote gdjegod stigne, a kad joj se ljudi najmanjenadaju. '

Utjecaj se talijanske visoke renesanse doskorapočinje zapažati u Nizozemskoj, Franc:uzkoji špa-niji. U ','N i z otze m sko j mu se opire Massys n

.. ~ / ;i" ,~,'j;o;l_'\O:':'''''''''''''~~'i':~~;iI'''t~:t1:~!~'t':~~.tt,l!;~~~,

1530.), "'ali' već Li1k:l:§>'van Leyden (t1533.) unosidosta talijanskih elemenata u svoje uostalom jošuviek nizqzemske sl:ke. Zastupnici romanističkogsmjera, kako su se sami zvali, jesu Jan Gossaertnazvan Mabuse cl' 1541.) i Barend van Orley (i'1541.). U F,,~:;l,lCB,z k(}j djeluju po pozivu Fra-nje 1. Leor{~rd'o'T"A'a{rre~,Q~L,§l'l.rto. Talijanskiumjetnici osnivaju svoju školu u Fontainebleau.

Ovaje škola imala uresiti. kraljevski dvorac. Stariji:smjer je više nacionalan i oslanja se na braću van$Y<1k.joši onda, kad je njihov utjecaj i u samoj-Nizozew.skqj·popustio ..Ovom smjeru pdpada minia-turist JeaIl Fo:uquet(t 1480.), a djelomice i Jean:Cous:n (1500.-1590.), slikar smjelo komponiran~gposljednjeg suda u Louvreu.

U,.~...p~,ftC':~,j",jjjeKarlo V. uveo u modu Tiziana ita:ko je polako iztisnut ni'zozemski utjecaj. Toled-skog s~ 8

v

l:kara ~~Y~;'T~t~(t 1579.) sami španjolciprozvah spanjolskimTizianom, aJuaga.; ...,cl~...~llll~.neg ct1579.) u Valenciji španjolskim' Rafaei~~.,LuisM6rales (t 1580.) i Juan de las Roelas Ci·1~25.) idu više putem dotadašnjeg španjolskog'shk?Tstva. Za crkvicu sv.' Duha u HvarunasHkaaje Ju~n Bos.ćhetto 1523. Silazak Duha Svetoga,Juan Je krajem 15. st. došao u Dalmaciju. Radio..je li šibeniku.

Od baroka do danasBarokno je sli·karstvo stvorilo' mnogo fresko-

islika u baroknim crkvama i još više slika u uljuna baroknim oltarima. Većinom su to ~elllirne,<go'-tovodiylj~korr~]Jozisije, slikane neugodnim smeđ1m.tonom, bez" dublJeg' crkvenog duha, pune vanjskeeksaltiranosti. Nemoguće je i nepotrebno navadatislikara po slikara u svakoj pojedinoj zemlji. Do-voljno je za našu svrhu da spomenemo samo naj-glavnije.

U Italiji su najprije počeli sliepo i bez duše na..sljedovati Michelangela. Ali ova je manira doskoradosadila. Oko Carraccia okuplja se tada u Bologniskup slikara, nazvanih eklekticima. Oni proučavajuRafaela, Leonarda i Michelangela, i uzimIju odnjih ono, što im se čini dobrim. U drugu se rukuoko9~~~~x.~~Q'~.~okupljajunaturaliste, koji traže isvoji'tmo(1elei svoj oblik u samoj prirodi, i to unajnižim slojevima talijanskih gradova i gradića.Te su dvie struje bile vrlo neprijateljski raspolo-žene jedna prama drugoj. Većina slikara obih sku-pina slika istodobno i crkvene slike i mitologijskeprizore, često pune najgrublje lascivnosti.

L odo v ic o .S! ..~Lri"~"g",Q::ci (1555.-1619.) sasvojim pranećacitiia Augustinc)"mi Hanibalom slikaal fresco u Pallazzo Farnese u Rimu 1597. mi-tologijske prizore, koji imadu prikazati svemoć lju-bavi. To je prvi i tipični primjer baroknog slikar-stva. Dom e n i ehi n o (1581.-1641.) nadovezujena dnquecento i na Rafaela u svojim fresko-

;/":

sk,ama u Sant Andrea della Valle u Rimu.Poznata je njegova sl:ka »Posljednja pričest sv.Jeronima«. G ue r c i n ova (t 1666.) sv. Petro-nella vriedi kao najbolja oltarna slika talijanskogbaroka. Sentimentalni Gu i do Reni (1' 16'12.)rado slika trnjem' krunjen:og~Kiista i žalostlmGospu, ali to nisu doista potresne slike, jer sedoimiju samo vrlo mekanih ćudi, a na ozbiljnije itvrđe djeluju gotovo teatraino. U Strossmayerovojse galeriji čuvaju dvie slike, slikane na način GuidaReui: Oplakivanje mrtvoga Krista i sv. Sebastian.U istoj se galerijii nalazi i stara kopija smrti sv.Petra (Vatikan).

Michelangelo Amerighi da Car a y a..g_gj..!J(1555.-1609.) unosi u svoje slike poše13nu"'Y:ažs'/:;8'-tu, zapravo neku podrumsku polutamu. Osobe sužarko osvietljene, a slikane su prema modelima iznajnižih slojeva. Vrlo su pokretne i uzrujane. CarloDolgj ('t 1696.) zanosi se mekušnom sentimental-,';~;"iIl.\'Ij,;..~k".,;:".j,;II',Ji>i',~(~·';·

nošću i. slika sladko-pobožne madone i svetice, tesvojim slikama postaje ljubimcem »kršćanki« svo-ga, a i našega doba. Najplodniji i najznamenitijitalijanski slikar 18. st., Gio\TanniB atJis t~Tie-p o 1o (1693.-1770.) slika u''Veneciji vJelik'~'fi~šlte16Ihl~ne slike pune svjetske razkoši. Tiepolovi susvetci zapravo neobuzdana, često i razuzdana djecasvoga doba.

U španiji Calderona, Cervantesa Lo~ez deVega postoje četiri slikarske škole: u Toledu, uValenciji, u Madridu i u Sevilli. U Toledu'fadiTi-zianov učenik Domenico Theotoc~p'Un:'"''po svomkretskom porieklu nazvan.:§19.{~~ o. (1548.--1625.). Njegove se sEke tek~"~~vUedoba osobitociene. Spominjemo samo Uzkrsnuće Isusovo (Pra-do) i Uznesenje BI. Djevice Marije. U Va.lePfijije kod Francisea Riba1ta učio J us,..~~P".t~"i'~!iEIi'a1589.-1652.). U Italiji je na nj utJecao Cara-

vaggio. Svjetlostni efekti i jaka čuvstva dolaze kodRibere do jakog izražaja. U Strossmayerovoj gale-

rij; nalazi sc njegov sv. Jeronim. Glavni je zastup-nikITl.il~ridske.škole piego deSilva xye la z~q u eZ(T599:'T,mt660.rdvorski slikar i marš~l Fi-lipa IV. Njegove se slike.odlikuju. POI'i.epnim.svi-etlom, koje je svuda prisutno. VelazqueZ:,illla smi-sla za zbilju, bJa ona liepa ili ružna. Uglavnomje slikao portr'ete i svjetovne predmete. Od riedkihvjerskih slika spominjemo njegovo Razpeće, kojeočituje sve odlike Velazquezova kista i sjedinjujeih s velikim dostojanstvom i mirom Razpetoga.Seyil!c;kl,l. školu predstavlja najveći crkyeni ..slikargpa~tJmške Bartolome EstebanM,llEiL!:Q (J617.--1682.), koji je čitav svoj život proveo slikajućisl:ke gotovo izključivo vjerskog sadržaja. U svemu

.je naslJmo oko,<~,2g""Hlj~.·NjegoY~,.,§M.,,~Ji..~~.l::.,J~B.~~.vJersk()Kzan?sa. eudo pod njegovim kistom po-st~lje dog~đa:lem, gdje se pred nama otvara neboi ~Jestaje razlike .u.,međučuda i obične stvarnosti,između neba i zemlje. Boje su mu sjajne, okru-žene divotniill svietlom njegovog vaporoso. Oko30 puta naslikao je svoju znamenitu l(lc;o"~Eep-cian, koja je ostala trajnom syojinom krŠćanskogpuka. Često je slikao 'i vrlo nježne genre-prizores Gospom, .Isusom i malim sv. Ivanom Krstiteljem.To su prizori iz kruga porodičnog života, vrlo njež-ni i dobro izrađeni, ali jedva da imadu i nešto"jerskogsadd.aja.

N:zozemska je odhranila dva velika slikara 17.st., jednog »}{fll9Ui;#:gg«i jednog »protestantskog«.Petar Pavao RU,b.e,fls (1577.-1640.), isu§oy~čk,iučenik, bogat i sretan u SVOmživotu, okr~Ž~~"'~j~-jem i velikom četom svojih učenika, naslikao je usvom životu oko 1400 slika. Od toga gotovo polo-vica obrađuje vjerske predmete. Druga polovicaobrađuje mitologiju, genre i krajinu. Ono, štosu Tizian i Correggio dali samo naslutiti, to izričeRubens sasvim otvoreno i bez suztezanja. ~pls.kr;vii ..qt~9'~~~,"..,s~r~tJi - to ...ie isto kao i njegoV:pcidp'lsna sIlel. Tako se Rubens podpisao na većini svojihslika s vjerskim sadržajem. On je »kentaur 1\;oji

-.,·,:c "",,,~;,,q;.,.,,,:,., ..,<",.,,,,?,.""'-"-"

proglasuje pravo mes&,strasti i opojnosti sjetila«.Najbolja-će mu slika biti »Skidl:tpjeskriža«(uAntwerpenu). Poznata je njegova slika'. kako sv.IgIi.acijeLojola oslobađa obsjednutoga (danas uBeču).'Kad.alika Gospu, tada prikazuje kruPllUodličnusvjetskudamuiništa v~še. Kad slika~sljednji sud, tada stvara samo jedno strahovito za-:mršenokltipkonagih tjelesa. Rubensov posljednjisud u .isll.sovačk6j'crkvi u Neuburgu morao je 1692.

,biti odstranjen. Mnogo se bavio ibakrorezom,paje i time dobro zasluživao. Umro je 1640. slavljenkao najveći slikar 'svoga ·doba.

Re m b r and t Harmensz van Ryn (1606.'--166!fr,~•.ti~"~,[lijehadaren od Rubensa, svrslO jenesretno, zapušfen i zanemaren od svih. Danas gamnogo ciene, osobito protestanti, koji smatraju, daje Rembrandt poznavao bibliju kao riedko koji sli-kar, da je mnoge biblijske događaje tek on odkrioze. umjetnost, i da je tek Rembrandt našao evan~đeosko razullli~vanje iskonskog kršćanstva. Zatose njegove slike vjerskog sadržaja smatraju tri-umfom protenstatizma. Tipove starozavjetnih oso-ba nalazi Itembrandt u židovskim četvrtima Amster-dama. On ih •odieva u iztočnjačko odielo i turban,onako nekako, kako je znao, da se odievaju Turcii Arapi. Svojim likovima daje Rembrandt pravuduševnost. čitav je prostor na Rembrandtovim sli-kama zaodievan li chiaro·schuro, t. j. li zlaćq.IlQsvi~tl?,. koje obdsjava / glavni dio slike,' a .':sv~ostalotitra u blagom sumraku, koji nije ni svietloni tama.

Francuzko se slikarstvo 17. st. u mnogom pove-zuje s talijanskim. Simon Vou e t (1590.-1649.),dugo boravi u Italiji i bio je smatran velikim sli-karom, jer je slikao velike slike. Ali tko će na pr. unjegovoj »Vjeri« u Louvreu prepoznati kršćanskovjerovanje? To je ugojena mlada žena, koja lievomrukom drži paominu granu, a desnom visoko podižesrdce, iz kojega izlazi plamen - i ništa više. rnajveći je francuzki slikar ovoga doba, Nicolas

Po~ssin {1593.-4665.)najvećidi~svoga.životaproboravi'o"l1 Iumu. Nije dakle čudo,dana njutje-če talijanska renesansa i antika. Uz rnitologijskeprizore slika POtlssin i slike iz vjerskog područja:.Njegovo mučeničtvo sv. Erasma u Vatikanu podi..sjeća na Domenichina i Caravaggia. Ova slika po'-kazuje, kud je crkvenu umjetnost doveo historijskinaturalizam: svezanam mučeniku namataju crievana debeli kolac ... Filip Cham p a i g n e (1602.-1674.) bio je jansenistički razpoložen i njegove suslike, kao na pr. posljednja večera (u Parizu), oz'-biljne, ali hladne i poza im je sasvim prozirna.Pierre Mignard (1612.-1695.) slika alfrescokupolu U Val de Grace. Eu~tahija Le S ue ur(1616.-....:1655.)poređ:ivali su Francuzi sllafaelom,jer je doista od Rafaela preuzeo mekOću linije: alii opet, vidi se poza modela. Glavno mu je djelo ve-liki ciklus iz života sv. Bruna, sada u Louvreu.Nije nam zadaća da ovdje prikazujemo daljnji raz-vitak slikarstva u Francuzkoj, gdje kulturne i poH-tičke prilike nisu dozvoljavale da se pravo razvije~rkvena umjetn.ost. Najviše se još možda izrađujusladunjave Madone, Magdalene, sv; . Sebastijan ...Umjetno~t je postala dvo~sRolll' svjetskom, subj~k-tivno-osje~l1JnOlll;pa sve te' svoje vlastitosti zađi'-žaje i onda,kad prelazi crkvena vrata. Promj~nanastaje~~E~a:vg. tek u 20. st. Pierre P uyi,§',({§c h,~ ,XA'*,n'~'s (1824.-1898.) nasUkao jeu 'pa>rižko~""Pahtheonu poviest sv., Genoveve, zaštitnicegrada Pariza. Njegove se slike odlikuju jasnimcrtežem mekanih oblika i dekorativnom monumen-talnošću. Puvis de Chavannes pripad~.romallt~čkblllsmjeru. Voda francuzkih novoromantika, ':MauricGDe nis,uresio je svojim slikama tri kapele u LeVešillet kod Pariz3J, zatim crkvu sv. Ljudevita uVincennes i absidu sv. Pavla u Ženevi. GeorgeDes val i ere s uvodi li svoje slike (kapela Rou~cl1e):uzsnažIiu dramatičnost i izvjestni reaLzam, kojise očituje u haljinama današnjice (Blagoviest, Raz-peće). Marcel Lenoir i Pauline Peugniez

crpu iz stare. umjetnosti, .ali slikaju ljude i djecusvoga doba (Pieta, Isus i djeca). I Gino Se v e-r i n i (Semsales) i Jeanne Luc i e n-S i m o n vra-ćaju se starim majstorima. Sasvim je moderanAngel Zar a g a (L' Assomption) i Felix B e lle-not (Polaganje Krista. u grob). Gustava Mo-l" e a u (1826.-1898.) spominjemo samo zatD, dase vidi, za kakve se sve efekte umjetnici znaduslužiti prizorima iz Sv. Pisma (Saloma).

Na~j:In~lČ~Qmpodručju grade se u 18. st.,osobito na.Jugu: u Bavarskoj, Tirolu i Austriji,mnoge barokne crkve. Njemački slikari slikaju nazidovima, u kupolama, na oltarima. Martin JohannS c 11. m i d t ('f' 1768.) naslikao je preko 1000 ulje-nih slika, a k tomu i mnogo velikih slika na zidu.U pojedinostima sve to ne zadovoljava osobito, alivalja priznati, da je dojam ovih crkvi jedinstveni da se ove akrobacije anđela i svetaca po obla-cima gotovo mogu mjeriti s Tiepolom u Veneciji.Uz to nastaju i pobožne slike, osobito sv. Obitelji,gdje se mali Isus igra ili spava, onako slično, kak.osmo to vidjeli u Italiji; samo Gospa nije više Tall-janka, negq Njemica. Winkelmannov prijatelj An-ton Raphael Me n g s (1729.-'-1779.) nasljeduje an-tiku i Rafaela. Za katoličku dvorsku crkvu u Dres-sdenu naslikao je nekoliko ~ltarnih slika, auS.Eusebio u Rimu uresio je svod slikama, koje pri-kazuju slavu sv. Eusebija.

Kad je Friedrich Ove 1" b e c k 1810. došao u:Rim okupili Su se oko nj~ga Schadow, Veit, Cor-nelius. Nastanili su se u napuštenom franjevačkomsamostanu St .. Jsi.dOT.Q. i zato su ih nazvali sa-mostanskom braćom ili NazareIlcirna. Duboko krš-ćansko gledanje na sviet dovelo ih' je do spoznaje,da moraju preskočiti mnoge vjekove i nadovez~tina crkvenu umjetnost srednjega vieka. Ali, premdaNiemci po porieklu, Nazarenci ne nadovezuju nanjemački srednji viek, nego na talijansku ranu re-nesansu. Svoj uzor nisu gledali u Rafaelu, nego uPeruginu i fra Angelicu. Overbeck (1189.-1869.)

~lika o~obito priz~re iz biblije i legend~.u Li.ibecku]enaslikao ulazak Ii>usovu Jeruzalem, u Frank-fu~tu tr~.umJ vjer~ nad umjetnostima, il' stolnoj ~r7'kV1 .U..~ol~uAk!,ilnJ~nje Gospino. U StrossmayerovojgalenJI slIka cilvaJu se Overbeckovi nacrti Za slikeu đ~kovačk?jstolnojGrkvi (slike nisu izvedene).?n~J~sto Over~ec~a, ~oji je već bio preslab za tajvelIkI posao, IzslIkalI Su đakovačku stoinu crkvuTlO svojim kartonima A. jvI.Sei.tz i Ljlldey!t Seitz.U Strossmayerovoj Se'galefiJi""ču~i:tJti~'i';~n~'k;ri'Sen:i()';:'"vi . kartoni, te »Kraljica anđela« od LjudevitaSeItz~ (1869.). 'Philipp V e i t '(1877.) slika mnogepobozn~ olta.rne slike. Eduard von Ste i n 1e (1'.18?6) I~ao Je mnogo uspjeha u slikanju malih po-b~zmh .slIka. U Strossmayerovoj galeriji čuvaju setn Stemleove slike. Snažniji je Joseph F i.iric 11.(1800.-1876.) u svojim slikama iz života Isusovai Marijina. N.ajjači među Nazarencima bio je Pe-tar 99rnel1 u.::; (1783.-1867.). U Ludwigskircheu Munchenu naslikao je al fresco rođenje Kri-stovo, .R:az~eće: stvorenje svieta i posljednji sud.S~e to I ld~Jno I formalno podsjeća na Michelangela.all u snaZI zaostaje za sikstinskom kapelom. Cor-neliuso~ ~čenik A. Maksimilian S e i t z (1811.-.1888.) I njegov sin Lodovico (1844.-1908.) slikalisu mnogo u Njemačkoj i Italiji. Lodovico je bioravnatelj vatikanske pinakoteke. Najvažniji su ni-zovi slika ovog »posljednjeg Nazarenca« u Loretuli Padovi i u Đakovu. '

U prvi mah začuđuje, da je smjer Overbecka iCorneliusa već pred 80 godina najoštrije odklonio~e~i~eriu~.,Sc~lLZ, osnivač. P~PJ·.Qn§k,~...llrojetničkeskole. Glaviiu-je·pogrješku ove struje Lenz vidio u!omu, što kod Nazarenae~l. nema monumentalnosti.sto ne:na. statik~. Živ~prirodanemastatike, u njojsve tece, I zato Je li ŽIVOjprirodi sve samo časovito.Lenz uvodi u umjetnQ§t9gJJhQy)j~.1;111:p~irodu, mo..~ume~talnost,. mir i stilizaciju, koj~"'ćrpe osobitoIz Eg.I~ta, ali' je i sam stvara. Beuronske freSke li

kapehcI sv. Maura, mozaici u Montecassino, križni

St ttg·:-.... kao i Regina . Martyrum liput li .li .....cu~u'. ...• .... ;',... .• '., ...; ...•.EIr)J).U~tt..J.{,Qi!,,~f~g~najbolji su pnmJen remekdJeIa /beu;bllSke"'SIi}iarske škole. Ova je škola pod V;od-Stvorn·P. Dešiderija Lenza O. S. B. svies.tno na.PU·-stila .sYa.~Lna.tura.H2ia.:n;t..i uvela. hiera.tični ideal\Zam,koji' p~svojoj stilizaciji,svoj~m ka~onu .crta 1 bo-ja,. i po svojoj.simbCilicidolaZl sasvux: blIzu mod~r~nom ekspres,!o:nizInu,premda se od nJega po :voJ~Jhieratičnosti bitno razlikuje. Ali 19 st.. p:-esl? Jegotovo s prezirom prek~ D~~idet7a Lenz.~, lpnklo~.nilo se proizvodima. umJetmcke ~k?~~;.~~;ll.~lle~~&Q}"'"profesora Karla}Ji lot y a (1826.-1886,), k~J.~.Jepro~zvodila »žive slike«sJmz~lištn?m k~m~?Zlc.IJ~mi s kazalištnim efektima. Mozda Je najveCI uvsP.Je1

;1

od svih slika ovoga smjera s vjerskim sadrzaJem»Isus pred, Pilatom« i Razpeće Mihaela Lieha(1844.-1900.), poznatog pod umjetničkim imenomMihaly Munkacsy. Anselm? Fe~e.rbac~(1829.-1880.) sviestno je i hotIce s~az:m ko~ontsvoga kista pojačao talijanskim i antiknlm utjecaojima. Preslikao je Tizlanovu. Ass~n~~ .(Karls:~he).

1854. slika Feuerbach S-elcenhsbckIm nac1DomSkidanje s križa i Kušanje sv. Antonija, 1860. BI.Dj. Mariju s djetetom Isusom, koja poc1sj~ćana R:~-fae1a i Andriju del Sarto, 1863. Pieta (C?alen~<lSchack) Gebhard F u g e I i Fritz K u n z J?npadaJ~j.oš starijoj generaciji n}em. slikara, kOJI su dahdobrih slika. Pr.atestanti Eduard von G e b h ardi Fritz von Uh de srodni su si u tomu, što Ge~-hard odieva biblijske osobe odjećom, kak~a J,emogla biti u Luterovo doba, a Uh~e ..prenosl I~u-sovu poj,avu u život i okolinu dana~nJlc:. KOl:acnomoramo spomenuti i dva velika n]emacka shk~ra19. st., koji su svoj kist stavili u slu~~u svoJegosobnog nazora o svietu, a taj je bio izra~lto prot.u-kršćanski. Mislimo na Arnolda B o c k Il n a ~Vttasomnium' breve) i Maksa K I i n g era (Razpece)., Urnjetnička struja, zvana i m pre s i on ~z ~vm,nije crkvenom slikarstvu dala, ni mogla. dah. msta,ili gotovo ništa. Moderni je e k s pre s 1 o nIZ am

kčW reakcija. naimpre$lionističku .časovitost osjet ...nog ,dOJ

č'mat n~g1a~f2;,2~~~~~~~r~~JlU2'~t,,,~~~I~~j~,.ali,

ga Je es o lZret~ayaoneriLZumljivirp., 'smieŠnim, ig~tovloJuđačkim p:ačlilom..Ne ćemo ovdje govodtinI 10 futurizniu, ni o kub,izmu, nio, dadaizmu. SveslLtonastranostiipretjerivanja, koja: s crkvenim.I:>likarstvom nemaju n~ka.kve veze,09noYllejec~~e.mod~rnog.ekspresionizma, ukoliko ovaj urp.jet":'mckI smJer donositrajruih vriJednosti, postavi.o tro-

~is~~,~.~j·~JElt'~~fl*t;,·ti'~~f~7~~i~/~~'~iirj~'~s;~,dio slikati, jer mu je to bilo »odviše težko«. Toznači, da Krist u njegovoj duši nije bio živ.q~~,~"b"je smn za sebe kazao, da je »u svojoj ne-vjernosti neke vrste vjernik«, j'er je izvan sv,akecrkve tražio 'najdublje značenje stvari. Tako jemoderni ekspresionizam povezan sa svjetovnim na-ziranjem, ko}e nije materia1ističko, ali"\je zato ipaku svojem spir:itualizmu mnogo bliže teosofiji i Berg-Bonovoj filosofij,j intuicije, nego" kršćanstvu, kakoje o~o s,adržano u bibb.jJ. i crkvenoj predaji. Mo-derm umjetnd.ci, koji ne vjeruju u Krista, ili akoli nj »vjeruju«, tada su tu »vjeru« oni sebi samisačinili, ali Krist, u kogia »vjeruju«, nije Krist,kpg.a propovteda sv, Pavao i sv. Ivan, ne moguu~jet?ički iz::aziti kršćanskih tajna, jer u njih nevJer~Ju. To Je t11ag.ikamodernog ekspresionizma,U.ko~llmželi proddeti u crkvu. Doklegod ekspre-s1on.lZ~mne ~l'ekne u ~olll~.!l:gt.~,J.~E,~,,,,,i~Jil,,~1?,~~ojmolItV1,dotle ce mu ostati zatVQrena crkven'a '\jr,ata.~ ako dođe vrieme, da umjetnici kao ljudi buduIskreni vjernici, tada će se obnoviti vremenaGiotta, fra Angelica, Michelangela, El Greca iGriinewialda. Da nas lova nada ne vara, svjedočina pr. beuronsk.a umjetnička škola i Baumhauerovkrižni put u stolnoj crkvi u Baumbergu.. .U jednom se slažu i naturalizam i impresionizam] ekspresi()uizam. Sve ove struje zabacnjt11jepOtukao predmet umjetničkog izraza. Ako već govore'o ljepat:, tada je naturalistiIna liepo ono, što je

1očno onako" kako je li prirodi, doki{l?:~r.:~~i9p.i~tesmatraju liepim ono, što odgovara njil1ovom~c~šQ~~iton;d~jmu, a~~gg~i~~l"~,~?rio, s~o~po :~jihO:~shvacanJu dobro Izrazava--'01W,sto om zele IzrazItI.Kad se opet prirodnost«, »dojam« i »izraz« sjedine11 harmonijsku cjelinu s ljepotom i s iskrenomvjerom; tada će ponovno uzkrsnuti kršćansko sli-karstvo i kršćanska umjetnost uobće_

CRKVENO KIPARSTVO

Crkveno kiparstvo. Kiparstvo prikazuje neku osobu, radnju ili mi-

sao u podpunom tjelesnom, t. j. tr?()irn??-zi0llaJnomobliku.pok§:1.ikt;j,+stv:osamo sebi stvarl:t""'iiktivnitrodlmenzioria1ni''''p;;;stor, svietlo i boju, služi sekiparstvo pravim prostorom i pravim prirodnimsvietlom. Zato je kip i slobodna skupina pravo po-dručje kiparstva, a relief se može smatr.at,i nekim

'"'"~''''''''''':'',::,:.''',:.,."",'"-".,--".,,,-.,"",-,,,"','''. "-, '.'.'-,.,.,.,.- '. < .'.' """""" ,

prielazom kiparstva u slikarstvo. Kariatida je, , ",:,:,-~.::;•.~"~~':':.i.u.\~;H'::"'''''

prlelaz izkiparstyau graditeljstvo. Ali i kariatida irelie:("spadau područje kiparstva, jer kariatida izričejezikom skulpture čin nošenja tereta, a relief stva-ra stereoskopske oblike, koji se od kipa i slobodneskupine samo time razlikuju, što ove upotreblja-vaju sve tri dimenzije podpuno, a relief upotreblja-va zbiljsku dubinu prostora samo nepodpuno.

Gradnja, ..u kojoj kipar izradjuje kipove, Skupi-ne i'reJ.lefe; jest kamen, osobito mramor, zatimkovine, osobito zlato, srebro, bakar, bronca, mjed.i konačno drvo, bjelokost, terracotta ... Svaka odovih građa zahtieva posebnu tehniku i posebnooruđe. Kalllen se kleše, kovina se lieva ili se izbi-ja, .cize1ira igravira, drvofJ5jelokost se dube i iz~rezuje, terracottase.~0clelira. Ova neživa i težkagrađa ima podumjetnik:ovom rukom da dobije ži-vot i da bude izražaj života. Plastično se u kipar-skoj građi prikazuje osobito čovjek. U manjojmjeri prikazuje plastika životinje, a ako one na-stupaju samostalno, tada su ili simboli ili orname-nat. I biljke su često simbol ili ures. Priroda i

zgrade dolaze ponaJVlse u reliefima kao okvir zbi-vanja, koj·e je prikazano u reliefu.

Statua ili slobodni kip sam je u sebi posve za-tvoren Stoga kipu osohito priliči etosplastič.J,.1(Jgmira, kako to vidimo n. pr. na Sofoklo.vu kipu uLateranu. Umj'ereni patos Apolona s citarom do-kazuje, da plastični mir nije jedina i izključiva vla-stitost dobrih kipova. A da nije ni pragmatičnostvanjske radnje tuđa statuarnoj I!la~tic~, do.k~zujeegipatski pisar u Louvreu i broncam kIp djecaka,kako vadi trn iz lieve noge (u kapitoliskom muze-ju u Rimu). Jaki patos i vanjsku radnju mo~e da-kako kipar na slobodnoj statui samo onda prIkaza-ti, ako je uzrok radnje posve jasan i gledaoc\lpoznat. .. ..

Slobodna skupina prikazuje Jednu Ih VIse oso-ba u odnosu s nekom pojavom, pa tu ima više mje-sta i patosui dramatici, jer je lako prikaz~ti raz-log kretnje i patosa, kako to vidimo kod dIskobo-la Laookona i Niobe.

, Relief je još slobodniji, jer može prikazati )ošviše osoba i može ih metnuti u željenu okolmu.Zato· je kod reliefa i slikovitost veća, atimei dobivai pragmatičnost predmeta. na obse?,u, je~ se u re-liefu može mhogo jasnije prikazatI radnJa nego uskupini ili u slobodnom ~pu. . . .

Kao najvišu zadaću~rparstY3c shvacaJu mnogI,od renesanse amo, prik~. 'nagog ljudskog tiela injegovih dražesti. Kod izticanja ove ljepote kao dase koji put opaža na grčkim kipovima neko osla-bljenje i umanjenje duševnosti na li;u, samo ~aduševni izraz lica ne. bi došao u oprecnost s nagImtielom i njegovim crtama i oblicima. Duševni je iz-raz u skulpturl težka stvar, ali nije neostvarivoNajljepši je izraz ljudske duše,. 01>0, doduše nemo-o'uće prikazati plastičnim načinom, pa i onda, kad;e mjesto Q(~nejabučice stavUa li očne šupljine dra-(TOkamenje. Ali i na licu i kretnjama i držanjem~ielog tiela i haljinama može se izraziti mnoga d~-ševna vrednota i upravo se po tomu i pozna maJ-

st~r. Je~, na ~raju, čitava je umjetnost zapravo iz-razavanJe dusevnog svieta sjetilnim oblikom, a nicp~što umanjenje duševnosti i poten'Qiranje sjetilno~sb, Na~ost nij.: zato vrhovno pravilo plastike, jersu G~Cl u SVoJIm.statuama prikazivali nago ljud-Sk~ belo. Najljepše su tvorevine grčke plastikeodJ~vene, tako Zeus, Hera, Apolon Kitharodes, Ar-temls, pa (u starije doba) i sama Afrodita božicaljubavi. Tek se Praksiteles usudio prikazati Afro-.ditu u njezinoj nagosti. Ali ne znači li to ujedno iopadanje grčke plastike s njezine »klasične« visi-il:.? Ne ~alja. zaboraviti, da su Grci odmlad~h nogubl11

vnaVIkli gledati u svojim gimnazijama nagog

muskarca kao atletu, trkača, diskobola, ratnika.Nagu ženu viđamo u grčkoj plastici tek riedkoito su većinom Afrodite i Venere. Postoji, doduŠe,1 l?objednička .Nike, koja slav:odobitno leprši s'C?hmp~na ze~lju, a odielo joj se pri tom toliko pri-lJ.ub~JuJeuz. b:lo, da su joj svi tjelesni oblici pro-vldm, I umIruca Amazonka kralja Attalosa u smr-tnoj bO'rbi zadnjih uzdisaja odkriva bUjne oblikeSvoga tiela. Ali ne odkriva Ii upravo time umjetnik,znakove dekadause, jer, na kraju, što imade tjeles-na draž sa. smrtnom borbom i ne znači li ova po-veZ8host dIsharmoniju, inače toliko stranu harmo-ničkojgrčkoj duši? Fidijina Athene Parthenos(438. prije Krista) i njegov ZeusPanlielIe'nios uOlimpiji, izrađeni u slonovoj kosti 1 zl,atu,'Uza sav sjaj i dragocjenost građe nisu na(Ti. neaao.djeveni i to, Atena posve, a Zeus' na dOllj:~ di~Yubela. Ovu Atenu i Zeusa dolazili su Grci iz da.-l~ine gledati, ne da se dive sjetilnoj ljepoti nj:Il0vabela, nego da zaborave bol i tugu i da dobiju pravipojam o božanstvu. Odjeveni dielovi tiela nesamoda ne sJabe plastičkog dojma, nego mogu svojim:kontrastom jače iztaći duševni sadržaj kipa, sku-pine ili reliefa.

PO Lessing-ovu mišljenju ne bi smjela plastikaprikazati nešto posve prolazno, a isto tako niti mo-menat najjačeg afekta. Ali ako je taj momenat naj-

jačeg afekta u stvari najplodniji momenat čitave,raft:pje, ak.o se u njemu odražava i ono, što jepro'-šlo i krije klicaonoga, što nadolazi, tada možeki-par prika;;ati .i .prolazni .momenat najjačeg afekta.Nije li upravo u Laookonu. majstorski prikazanužasni. patos nasilne smrti, koji uključuje i proš~lost(r.,aookonov grieh protiv Apolona, simbolizi-.ran Apolonovim žrtvenikom, i Apolonovu kaznu:dvie zmije), i sadašnjost (mlađi sin umire, otacupravo ugrižen od zmije), i budućnost (stariji brat,koga čeka ista sudbina)? Brzi pokret i jaki afekt~amo su onda »neplastični«, kad nep1aju vIdljiva irazumljiva razloga, ili ako su prisiljeni.

Grčka je plastika bila ipolfhr()mirana. Ta sepoli4romijaznala postići raznoii'kom,' .često vrloskupocjenom građom, kao n. pr. na Fidijinom k'puAtene i Zeusa, a i bojadisanjem. I srednji je viekbojadisao skulpture, a isto tako i barok, osobitoone, koje su bile rađene u drvu. Uobće može vrie-diti kao pravilo, da se plemenita građa ne bojadišei da se tim »idealizmom« skulptura razlikuje odslikarskog .»naturalizma«.

I kiparstvo se dakle služi, kao i slikarstvo, nesamo crtom, negoi. 9()joIli i svietlom, kao svojimizražajnim sredstvima; Ali drugačije od slikarstva.U slikarstvu je boja isto toliko važna, kao i crta,pa često i važnija. U kiparstvu je važnija likovnacrta od boje, barem, ukoliko je rieč o boji. kojomumjetnik bojadiše kip ili relief. Boja plemenite'građe, iz koje je izdjelan kip ili relief, bitno pri-donosi umjetničkom učinku. Na prvi bi se mah či-nilo,. da kipar računa samo sa svietlom, koje okru-žuje njego.vo djelo. Ali tome nije tako. Svaka ple-menita građa, kao mramor, kamen, srebro, zlato,bronca, bjelokost, iz koje kipar izvija svoje kipovej reliefe, imade nesamo svoju boju, nego i svojesvietlo. Isto se može reći i za umjetničkupolihr()~miju drvenih sklllptura. Skulpture, koje po'" svojoj

.' .. \"., ,.",

građi nemaju svoie boje i svoieg svietla, ne zado-voljavaju umjetničkog oka. Upravo po tomu sei .

dieli tvar l' k . .; ., z Oje se sastoji k 1. . • .1 nep.lemenitu '.Z.ato s '. s u P.tUT.. a, u p.lemen.ltu."). ..... e one skuI t k'<lene u.' neplemenitoJ' t .' :r: ure, '.Oje su izra~t k '. .' van, polIhromiraj' d.a onadomjesti umJ' t .vk' u,ase

P . .e UlC 1 nedostatak er đ!'VI SU.početcl'k v, k . bra e.k v, ... .. . . . '.' rscans og ki t.' rscansko doba čisto .....·.'....b .li'v.·.· p~rs va u staro-st t' . ...., SIm o cne prIrod· I. an ma VelIkaO' SII'ed' ;d" "li""->' ,., .. ,e. za Kon-o • 1 I ea rzam k ..srednjem vieku l' .. '. '. OJI se u. ranomond .V aZVlJa najprIje u barb ka u romaUlcku stil"' . .. .. ::q;:s, u, aM ".,., " IzaclJUmonumentaI 'h bI'

onumentalna je stilizaci'a" v; ..•...•, ..~ •• ,? Ika.dosegla svoj vrhunac Jt.. krscansk.og kiparstvava u diecezanskom uf:!0 ICI. RazpetI Krist iz dr-je strahovito iznak~uzeJu u B.re.slau.(15. st.) tako

. . en u svoJoJ bolI dpreslomzam« ovog m . t . v ' a se »eks-ćim od Grunewald aJs ora. moze smatrati još ve.

. ova, ukolIko se d k kliobce može o-ovoT ' a a 0, ovdjejedan od ovih r~ lt o e~~presionizmu. Jer Nj

. maJs ora Ulje . t .c>ekspresionista I v SVlesno htIO bitisama bol i pa~~j:r~~ve .tez~e boli. stvorila je taOvaj je dakle izraz' s o JU Je umJetn~k shvatio.

'1 . amo sredstvo kOJ' 1 v.ClJU, za kOJ'im J' .vI v. ,e s UZIonome ISa Cltava sr d . Vumjetno,st Akad'· . . e oVJecna crkvenat··v . Je u gObCI »o-otičk 1'" .Icka stilizaciJ'a« po .tal o a lllIJa« 1 »go-

• V , • s Il. modom kad t· .VIse Ulje imao ništa' . . . '. aj »Iz.raz«mom b v.·· . .... IzraZItI, nego Je postao nor-..' "e ..,z; z~yota tada ulazI't'k " ' .erI· ..·····..·.."·""'·,,,·,,·'·, . u go 1 u nat ralop Jen lZ:r;nalpgradsk,v, . ....." ..;:11.• lsam ..~ikanijenik~d ~hViltii!'dh~i'~a~ U I~hJI, ~dj.e ga-Je sve do Donatella u 1 Je~ kor?er:~, kIparstvooslonom na antik Dg aV110mIdeahstlcko s jakimzbilju, ali i On Seu~ ona.tello zahv~ća i li životnu?blik.e. -Mi~b~l..QeP:~~~~~~ oslan~a ~a an.~i~eldeahsm'" ···'·'·'C'·. prekIda. 1 S oblcmmom 1 s natural smo k' . 'vodi .do 'll'hunGa.....simbOli~i~' Iparstvu,. t~ do-Čuvstvenost kasnog'" .·b···'·..·''''k'···· · ~ :~,~R~eslomzam.A k d . . ara a stvara lZrai;""'kšt'"

Il. .~e nastupIlo zasićenje tada dolaZI'kl e .. ase.sa SVOJImnasI' .d .' . '" l1SIClzaJTl.. JR;....QY:§\;!!.Jemhladne er vk"·;'''''''',~,·''''·''·,kon mnogo'g Iut . ..·..~'''"....h.;.i· •~rc e antlk.e, Na~. " anja proglasen '·Ii·······.Jedlmm pravim smjer k'. Je e spreslomsamvrata ostala ugla om Iparstva. Ali crkvena susamo sUriedka e~~om ~at~o~:na ekspresii:>nismu i

preslomstlcka djela mogla biti

smjeitena u crkvi. Tu dolazi često u sUko~,Wiš:'ljenje »poznavaoca« sa shvaćanjeIllv~Hke' v~ćinevje~nika .. »Poznavaoci« progiasujW poj~Clinit\skU!p:..tur~;'koje obrađuju vjersku temu, velikom umjet~ninom, pa traže, da se te umjetnine smjeste u cr-kvu. Kod takvih se pokušaja neriedko vjernici bunei revoltiraju. Onomu, koji znade, zašto Crkva uzi-ma umjetnost u svoju službu, jasno je, zašto sevjernici bune. Oni se bune zato, jer ono, što je utim djelima izraženo, nije kršćansko. shvaćanje,

..-0,:,:, _~>''''v,).~':''';'A''i<:'''''~lJ'\'.'"1''lt~l'o~''\'''~:::':'~;~~\:·, •

nego pojedinaqnQwj$ljenJe ..ih 6sjecanJe . um]etm-kov'ct+13'Lia.iTtt"d';':""2ITb'"d~~~šnjih 'um']etnlka"ue"Žividubijim vjerskim ž.ivotom, lako se desi, da ono,što je umjetnik htio reći, ne odgovara shvaćanju iosjećanju kršćanske zajednice, nego je iZl'azppje-dinačnog, često i osamljenog, a možda i krivogmišljenja. saIlloglIYr1jetnika. Ovo vriedi nesamo zaosrednje tal~mte; nego i za najveće umjetnike, jerni oni ne mogu dati ni izraziti onoga, čega nemajun duši. U umjetničkim atelierima, u muzejima iizložbenim dvoranama moći ćemo se diviti izražaj~noj snazi ,mnogih djela, koja uza sve to ne spadajUli crkvu, jer crkva nije nirnuzej niizlQ~1?eJ:la.dyo-rana, nego .B0žjrli·r~m. Kipov~_~ti}reu.~r,:~yi!~~~~da bUdujz;~az vjere~ršćailskezajednice, a. ne iz-"Taz osamljenog, T"'zafO"YJer'nic'fm'a:'nerazumljivog,ili možda i krivog mišljenja pojedino,g umjetnika~Uerkvi vlada vjera,a lHllj~triost služi vjeri. Umjet-nost je ucrkviskl~omna ~ri~illa religionis. Kadumjetnici shvate, da u crkvi umjetnost služi vjeri,tada će shvatiti ito, da u crJty:~t~r.~h~.~!,J!1i1gJ:~~Jl;ii da, nij~..samO'rn~~QtGiU, Crkvi je glavno, da vjer:'ilki sad:i-žaj, onako, kako ga Crkva' uči, budeumjetnički izražen, .i to načinom, koji jeu sveml1

svet i shvatljiv vjernicima, za koje je određen~Umjetnici treba da se prema tomu ravnaju, jer'ovo' je stanovište Crkve načelno i ;nepromjenljivo~Crkva nikad neĆe od svojih hramova učiniti mu"zeje ili' izložbene dvorane, gdje vlada umjetničkioblik, U katoličkim· će crkvama uviekvladati

K.:: i.s t, i ~One možda onakav, kakvim ga sebi za-nuslJa .oVaj ili onaj umjetnik, nego Krist ,kak '. aaprop~'\u~~aj1+:y:ya,n..đyliste .i ....ap~~foTl:'~.,.Švak;·"'~~J~t:···nič~a .struja .~ sva.~·o. uhijefnlČk~' djelo svakoguillJetmka, kOJI se Istinski klanja ovomu Kristun.a~~će širom otvorena crkvena vrata. Ili, drugi~nevc;illa: crkvena umjetnost mora biti prije svegakrscanska a to- će bitI' samo ond k d . t . .......'..... "'. ..,. ll·,aumJe lllCIbUd.uu svojoj duši.! u sv<;>m*~yotu krŠćalli. Tada ćeumJetnost i našega doba naći umjetnički izraz krš-ćanskog vjerovanja, prikladan našem doba.

Kršćansko kiparstvo do 1250.Sta;rokršćanska je umjetnost. u prvo doba zazi~

rala odlikova Božanstva, izrađenih kiparskim na-činom:'().dtiikvili je· kipOva prve kršćane odvraćalazabrana, izrečena u starom zavjetu, i sklonost, dasu se upravo kamenim ili metalnim kipovima po-ganskih božanstva izkazivale počasti, koje zovemoidolopoklonstvom. Prvim se' početcima kršćanskeskulpture mogu smatrati Kristovi monogrami nastaro kršćanskim svjetiljkama. Kao što su prvi krš-ćani u katakombama često puta slikali dohrog pa-stira, tako je i za starokršćansku skulpturu naj~značajniji lik dobrogp~stira. Nalazimo ga kao malikip sam za sebe' ili kao r~lief na kršćanskim sark6-fazima, slonovoj kosti, metalnim. medaljama i ge-mama,. Mali su kipovi dobrog pastira nađeni i nazapa:du i na iztoku, Najljepši je kip dobrog pastiranađen u Rimu, a čuva se u Lateranskom muzeju.Potječe iz polovice 3. st. i djelomice je restauriran.U reliefu je prikazan dobri pastir na nebrojenimsarkofazima kršćanskog iztoka i zapada. Starokrš-ćanski su sarkofazi ponajglavnije vrelo za prouča-vanje starokršćanskog kiparstva. Nadjelli su na iz-t~ku i' na zapadu, u Rimu, Ravend, u Solinu i špa-niji. Većza vrieme progona počeli su kršćani odlič-nije pokojnike sahninjivati u sarkofazima. To sukameni kovčezi, u koje se pohranilo mrtvo tielo.Izvana su često urešeni reliefnim slikama, koje uzd0l>~og.P1J.st:i).~prik~Z~jllPok?jl1ika(ili pDkojnike)u rr;.~d~ljdfitisd;TIId[gnulim·rukamakao orans, Nasarkofazima zlladu biti osim toga u reliefu izklesani

r~z!iči~iprizori iz,st~xog i novog zavjeta, koji nago"VIestaJu, SImbolIzIraJuili označuju izbavlJ'enJ'e takTI pr st . v , , o. ' .. , vOLrenJecovJeka, iztočni grieh, Mojsiju, Iza-ka, IlIJU,.Isusa pred Pilatom, Isusa s križem, ISusas apost?l~m,:-',C?visu prizori obično odieljeni stup ići-ma. NaJlJepsI ce takav sarkofag biti sarKofag Jur.ia~a~sa, u ~otama sv. Petra u Rimu. Kršćanske suJde~e,1 oVdJ~~kao i u slikarstvu, prikazane antiknim.obl1el~a.. VIse puta dolaze i antikni motivi i antik-ne prICe.kaosi~boll\.ršćanSkih otajstva. Mnogi su:sar~o~azl, osob1to oni stariji, \Tlo dotjerani li

:svoJoJumjetničkoj izra;dbi. U Ilimu Su već brzo iz'\,Konsta~~in~ ,velikog dosta grubo izrađeni. U 5. i6..st. oZlvlJliJe umjetnost na sarkofazima, ali ne liRlm~, ne~o u Raveni i stoji pod utjecajem iztoka.oo~~fuan~ .

Od )dpova spominjemo samo k.iIJsv. HiIJoIita li

1ater:[tnsk?n: muzeju; nažalost je glava rest:auri-r::na. Ta~'J.e·ki~"oč~to rađen po drugom jednomkipu, .~OJI ?e pnkazIvao nekog retora ili filo-zofa,~ko mJ.evec od P?četka. bio jednostavno kip jednogbovo-~m~a. U vatIkanskim se grotama nalazi mra~:marm.kIp sv. Petra, koji je prvotno prikazivao ne-kog senatora ili konsula, pa je kasnije preudešen u;sv. Petra.

.. Na vratima s, .i1mbJ:.oggio u Milanu i Santa $q~bma u Rimu sačuvatii 'su drveni re1iefi iz 5. st:V;~-ta su u Milanu oštećena i mnogo restaurirana, ali·su ~na u S~ntaSa.birLq..t.:..B:in;l1JJ?Qljesačuvana. Ra-:zab!ru se t!,,1ruke, dvie grublje i primitivne, ajednabolja .. Ta Je ~ka li drvu izrezala prizor kako pro-Tok.IlIja ~Zlazl na nebo. Na drvenim je vratima sv.Sabme saeuv~n najstariji reliefni prikaz Razpeća.Vr~~a sv. Sabme pokazuju dosta srodnosti s umjet-noseu Male Azije i Sirije._ Bolj: su od drvenih skulptura prvog kršćanskogo??a sa~uvane reZbarije u slonovoj kosti, kojima su1!:nU ureseni osobito moćnici, diptisi i razni druci]predmet:. Umjetnost rezbarenja li slonovoj kosti bit

će vlasLta onoj zemlji, odakle potječe sama slonovakost, t. j. Africi, odnosno Maloj Aziji. Pre~a tomumoq;e se smatrati sigurnim, -da je rezbaren]e u ,Slo-novoj kosti počelo na iztoku i ~dan:e ~eprenesen(}na zapad. Piksida iz 4. st. u Berlmu 1 Llpsarrot~ka li.

Brescii pokazuju maloazijske oznake. Razpece' napločici od slonove kosti u British ~\t1us~u.mu L??~donu iz 6. st. najstariji je posve lzrazltIplastlC~l..prilmz f\,azpetog Isusa iza onog na v.rat~ma sv. Sabl-'ne u Rimu. Možemo razlikovati!;-I~~~}e« :.?-!.~l'::::_:sandrijsl~gJ_.rim§kQ~rnila~s}{~-ra,,:,enšK~ 1 cangrad-.5ku. Areks?-n9~Lj~1~.?jskupIm prIpadaju netom spo·-

tV"""'l '~:'. ····0·d··s·lo110vekosti u Bntlsh Museum.roenu e p oClce .' .Č.:stbj grčko-rimskoj skupini pripada dipti~ u FI~renzi, . gdje je prikazan Adam u raju ze~alJsk~m l!.

sv. Pavao. Biskupska katedra u Ravenm, obl?zenapločicama iz slonove ko·sti, urešena. je rezb~~IJama4. i 6. sL, koje odišu duhom anLkne krscan.s~e.umjetnosti. Mnogo se razpravljal0 o tomu, da II Jeto katedra rave~skog biskupa Maksimiliana (546---'563.), ili solinskog Maksima oko 343. Rje~~nje ovog;pitanja uglavnom ovisi o tomu, kako, se clta mOillo~graJm na toj katedri: MAXIMIANUS EPISCOPTJSili: MAXIMUS SALONAE EPS.

Ikonoklastički su bojevi mnogo pridonieli tomu,da se od starokrščanskog kiparstva osim, sarkofa;ga i slika, rezanih u bjelokostI, malo sac.uval0. lJdoba Karlovića o,življuje rezbarska .~m~etnost ~.slonovoj. kosti, jer su dragocje:1i ytur.gIJ,skl kodeks1:osobito sakramentari i evandJehstan, cesto .veza~lLu vješto izrezbarene korice od sl?nove kostI. N~J'-ljepši su spomenici o,ve vrste: b]elo~ostne kor:~e.Drogosa:kramentarija u Metzu, konce psa15er~~:Karla ćelavog u Parizu, korice u St. Gallenu, std :je izradio redovnik TuotJo. Uza svu opm-os.t, ko]8\.se očituje u ovim rezbarijama 9. i la. st., ,pak~e;jasno opaža nadovezivanje .na. antikU ... Razlog ~cetomu biti okolnost, da su rlZDlce ve~lklh c:kva ulTOllfSU, .Poitiersu, Metzu, Sensu, gdje su bile ra-

~on~ce ~a ove ploče iz· slonove kosti, bile još punedIptIha I korica iz. prijašnjeg doba. .

.Re1i~fi u dragoj kovi~ __:9I~J1.-toJi.kobrojni, kaoomu slonovo] .'koisti:-Meau najstarije se broji sre.!Jrni moćnik sv. Nazarija. i Celsa u Milanu, izrađenpodkraj 4; st. Na poklopcu je pI'ikazan Spasiteljmeđu ribama i kruhom, a na stranicama Gasna itdp~izora iz. starog zavjeta. Na kovčežiću, u k;jemJeblO . pohranjen emailni križ u kapeli SanctCL~.anctorum uRimu, prikazani su različiti prizori iz:ZIvota Isusova, a na poklopcu Isus među sv. Pe-trom i Pavlom. Sam kovčežić .ne će biti mnogo mIa--di od križa (6./7. st.), ali poklopac je raden u 9.st. Najskupocjenijim spomenikom ove vrste možese smatrati palliotto u Milanu iz čistoga zlata_'ukrašen prizorima iz života Isusova i sv. Ambrozija',Po naručbi biskupa AngiIberta izradio je ovaj paI~Iiot~o Wolvinius prije 835. Njegov se r.ad osJanja naantiku i stoji pod bizantskim utjecajem bez trunka.barbarske primjese.

U 7. i 8. stoljeću poplavljuje Europu~leter11Clorna~e11-tika. na ogradama ciborijima i stup'ovIma"Pletern'ji'-f,:w··;~namentiku' zvali 'longobardskom j~arolinžkom, ali ni jedan ni drugi naziv nije točan,Jer se ova ornamentika javlja. i tamo, gdje nema,Longobarda i jer je s'gurno, da postoji priji KarlaVelikoga. U Italiji nalaz'mo ovu ornamentiku zaLuitpranda (712-744.). Ali nesamo u sjevernoj~taliji, sve do Rima, nego i u današnjoj Francuzkoj,Spaniji, Njemačkoj, švicarskoj., Englezkoj i Irskoj,kao ,i kod nas u Dalmaciji ipo jadranskim otocimaLnalazimo ovu orn~mentiku ,uranom sre9njem viieku,U kasnoj antiki bila je pleterna orname~tika veo-ma proš'rena na mozaiku,kojim je bio urešenpodJTJ Dioklecijanovoj palačiobiln() je primienjena i uklesanoj tehnici. Izvor će pleternoj orn3Jmentici hitiućilimima, dakle u tekstilu. Onda Je ovaj orname,cnat prenesen na mozaik; na drvo, na koviim f u mi"-niature,a konačno na kamen. Često taj pleterizgle0da kao da je sastavljen od pruća, koje je izpreple""

tena. U Dalmaciji i po otocima na Jadranu trotfač-ni je pletenac tako čest i spomenici, koji su njimukl'ašeni u rariomsrednjem viekt:., toliko sll brojni.da se motiv trAt~q,ČB:2gpletenca sITlatI:a:star0hrvat-

. )~kim;:;:s:Hlom:-"-Ovoje utolIko' izpravno, š"t(; su doistactk;;e u doba narodnih vladara bile urešene ovomornamentikom. Ali ne bi bila točna predpostavka,da je trotračni pletenac u tolikoj mjeri vlastit sta-roj hrvatskoj umjetnosti, te bi Se mogao smatratinjezinom izvornom ili izključivom značajkom.

Prielaz se iz dekadentne antike, na koju ve~utječe novi ukus, u čisto prutasto-linearnu orna-mentiku Lepo vidi, ako uzporedimo sarkofag prvog:splitskogria:abiskupa Ivana sa sarkofagom splitskogpriora Petra: dok se na Ivanovu sarkofagu jošuviek osjeća antika, na Petrovu je sarkofagu odantike ostao, samo još neznatni trag, a shvaćanjeje i tehnika već sasvim barbarska.

Barbarski oblici nisu bili kadri stvoriti neštonovo i trajno u kršćanskoj plastici. Zato se barbar-ski narodi nakon svoga. pokrštenja najprije površ"no za Karla Velikoga, a onda dublje početkom n.tisućljeća, ponovno vraćaju oblicima i predaji sta-rokršćanske umjetnosti. Ovo je oslanjanje na dav-no prošle oblike, koji su mogli jače utjecati uglav-nom još samo po starijim rezbarijama u slohovojkosti i miniaturama, bilo dosta nezgrapno, a teh-nika je u početku i više negonedotjerana. Zato suprvi početci romaničke plastike. sllrovi, n~plastični,tehnički ..nedotj~Eani. Ali uzpikos sv.ih OVIh nedo-'Stataka krlju već .prvi rom a n i č k i pIa s t ič k iradovi u sebi klicu onog ozbiljnog svečanog stila, dokojega se razvila romanika u 12. i 13. st. Nije po-vjestno točno, ako se nezgr;apnost i ukočenost, ko-jom su označeni prvi početci ,romanike i njezin kas-niji razvitak prije gotike, pridaje crkvenoj nauci,koja da gleda u prirodi samo grieh i koja da je ta"'ko dugo priečila neposredno promatranje prirode iživota kao protivno crkvenom shvatanju, dok se

nije umjetnost sama od seberiešila ovih okonast r D h . va •. al; U Je vremena bio još uviek okrenut pre~maobcenomu'prem'a po' . t k'. .' '. . Jmu, 1 . e Se polagano rađaCrkva Je utJecala .na sa~ržaj, kiparskog uresa svojih~ramova, a u oblikovanJU je toga uresa pustila ve-lIku sl?bodu. Na to .su oblikovanje ponajviše utje-e~le SlIke.u sl~novoJ kosti i u liturgijskim kodek-sIma: a .dJel.omlCei. ini utjecaji iz Bizanta i Italije,OSO~ltoIZRI~~. OSImtoga ne mogu se ovi plastičkiures~ ro~amcklh crkva iztrgati iz svoje uže i šireokohne, IZ romaničkih crkva i iz doba k. d' . , u om suI pro l1:esmlsa,o.za pojedinačne pojave zbiljskog ži-vota.

. Skulptur~ 11. i 12. st. podpuno se prilagođujeprI.m~t~a~hltekture. Kipar ne ide za tim da iztaknepOJedlll?~IP.' .nego ga podpuno podređuje arhitek:-tons~?J ..?Je~m. S Ove točke gledišta bit će nam ra-~mlJI~Jl kiparski ures romaničkih kapitela, propo-vledaomca, ograda, portala i čitavih pročelja.

U Francuzkoj je romaničko kiparstvo uo-Iavnomrad u ~am.enu. Na jugu, gdje je još bilo m;ogo ka~sno.antl~lllh sp()i~enika, nastaju dvieškole, jedna il

PrnvencI sa .~redlstem li Arle~, i druga u Lan.gL1e-doc s~ sredIstem u Toulouse i Moissac. Porta-i ·St.T.rophlmeu Arles stvorio je tip francuzkih romanič-kIh p.ortala ~-vogpodručja. U timpal1u nad vratimastol~Je Sp~sltel~ okružen' evanđeOSkim simbolima.DolJe s~, hev:~.1. desno, između,korintskih stupova,por:dam razl1Cltl svetci, a nad njima je na arhitra-vu IZkle'san~mno~t:o liko-va iz biblijskih prizora.~a on.om dlelu arhltrava, koji je položen nad vra-ti~a, .lzkl~sani su apostoH. Čitav se rad oslanja' up~~e~lllostJ~a na antiku, a u cjelini želi samo pIa'-sticklm načlllom poja.čati arhitektonski dojam.

.ClunYskim duhom diše skulptura 11. i prve po-lOVIce12. st. u Bourgundu. Još se danas možemodivi~i po~talima u Al.ltun~ (oko 1150.) i uVezelay.Tu Je pnkazan posljednJi sud. I opet: pojedini liksam za sebe nije važan, važna je jedino cjelina. PQ~

jedini ~ulilwvi vrlo visoki i neprirodrii, 'haljine suim priliepljeneuz belo, ali u glava.ma se očituje:nastojanje da se dade izražajaživ()tu.

Francuzko se romaničkokiparstvo razvilo donajvećeg uzpona li Isle de France. Katedrale uChartj"es:. 1:,8 .. JI4gp,sLBo,urges predstavljaju vtpu-nacfi'ahcuzkeplastičke romanike. Na portali:ma., je,zapadnog pročejla u Chartres čitavo djelo spasenjaprikazano uikonografijski jedinstvenom nizu, ko.F'postaje uzorom za mnoge francllzke i njemačke por-tale. Pojedine su os-obe podpuno statuarne, nepri-rodno visoke i uzke, uzpravnei mirne, podpuno, pro-duhovijene sa značajnim izrazom lica. Nabori suhaljina pomno i ukusno izvedeni. Ova pomična sta-tuaI nost nije posljedica umjetničke nemoći, negose ima pripisati stilističkoj namjeri.

španija u to doba ne radi samostalno, nego jeovisna od južne Francuzke. L'epa su i zanimljiva«vrata slave« stolne crkve Santiago de Compostella

(1168.) .U Njemačkoj pOClllJe romaničko razdoblje li

plastici s moćnicima i koricama od slonove kosti.zatim prelazi na lievanje u kovini i konačno zavr-šuje u drvu i kamenu.

Radovi 11 slon ovoj kosti nadovezuju na staro-'kršćansku antiku, kako je bila sačuvana u dotadaa-njim rezbarijama i kako je bila poznata iz sarkofa-g~. Relikviarij u Quedlinburgu rađen je možda zaHeinricha 1. (919-9;)6.). podkraj 10. ili početkom11. st. rađene su pločice od slonove kosti s prizorimaiz života Isusova, koje se čuvaju u Berlinu. Bje10-kostne pločice jednog moćnika, danas u Berlinu iMunchenu, s lilwvima apostola između stupova skorintskim kapitel;ma, nastale su 'vjerojatno po-četlwm 11. st. za Heinricha II.

Početak njemačke plastike 11 kovininerazdru-živo je povezan s imenom hi1desheimskog biskupaBernwarda (1023.). Za svoju stoinu crkvu sv. Mi-haela dao je Bern ward saEti dvokrilna vrata s ,11'i-

zorima i~ st,arogzavjeta l iz života Isusova. Na tuSu ga :tp.lsao valjga potakla vrata sv., Sa:bine uRi-~~. P~ uzoru, Trajanova. stup~ču Rimu dao je ,sa-lItI Knstov stup, prvotno možda uzlusni sviećnja~,.~a tom su stupu u spirali prikazani događaji izZIvota Isusova i njegova čudesa. Oblici su dodušen:spretni, prostornosti kao i da nema, ali u naiv-~m ~e kretnjama ruku i glave sasvim jasno raza-bIre sta se događa nesamo izvana,nego i u samimosobama, koje su prikazane. U 12. i 1-3. st. lievajuSe u kovini krstionicen. pr. u Osnabriicku i Hildes-he:mu. Mnoge su krstionice bile izradjene i u ka-menu.

Kamena skulptura u Njemačkoj proizvodi svojep:vo jače, djelo početkom 12. st. na vanjskoj hi-idi!i.,xterns~em kod Horna u Westfalen. To je 4 m širok[ 5 m VIsok relief, koji prikazuje skidanje s križa.Oblici su ncspretni, anatomija slabo poznata, alikretnje pune života i lica izražajna. Osobito je lie-po naborano adielo Gospe, koja nježno prima Isu-~ovu glavu. Uzporedimo li s ovim skidanjem s kri-za drvena Razpeća stolne crkve 11 F'reibergu (danasu Dresdenu) i u Wechselburgu, oba iz 13. st .. tadavi,dimo golem u razliku i veliki napredak njemačkeplastike. Simbolike još nije nestalo (Gospa i sv.Iva? stoje nad likovima sinagoge i poganstva) ali~bhlwvanjc je tiela, lica i odjeće znatno pr~fin-Jeno.

. Slični se napredak zapaža i onda, ako uzpoTe"dIillO. portal crkve sv. Jakoba u Regensburgu sa za-padmm portalom stolne crkve u M~gdeburgu. Re-gensburžki je portal pun simbolike,. koja je čudna inerazumljiva, a Magd,eburžki je izrađen oko 1220.po uzoru glavnog portala Notre-Dame'u Parizu. Po:francuzkom su uzoru nešto kasnije (oko 1250.) ra-dena i »zlatna vrata« stolne crkve u Freibergu,~azvana »kamenim Magnificat«, jer su izraz Mar(-?me slave. Arhitektonska je kompoz'cija preuzetaIZ Francuzke, a shvaćanje je i izradba pojedinosti.

više domača, njemačka. No mi se već nalazimo li

polovici 13. st. kad je nesamo francuzka romanika~nego već i gotika utjecala na nj'emačku skulpturui stoga valja ovdje prekinuti prikaz njemačke rcr-maničke plastike, koja se ovdje počinje razvijati usmjeru njemačke gotike.

Italija, klasična zemlja europske umjetnosti,morala je u 11. i 12. st. prepustiti prvenstvo Fran·cuzkoj i Njemačkoj. Južna Italija stoji u to dobanajprije pod jakim bizantskim utjecajem, a onda,počevši od Friedricha II., počinje se ugledati u an-tiku. Na sjevernu Italiju utječe njemačka i fran-cuzka plastika. Talijanski kipari rade ponajviše 11

kamPAlu.U sjevernoj Italiji rade kipari osobito na crkve-

nim pročeljima. Pročelje je S. Zeno u Veroni (1139.)urešeno prizorima iz staro'g i novog zavjeta, ali pla-s6ka je slaba. Bolje je izrađeno pročelje stolne cr~kve u Modeni (1100.). Pročelje je crkve 'sv. Miha-ela u Paviji prepuno najrazličitijih fantastičnihprikaza. U drugoj! polorvid12. st. radi u Parmi naj-bolji kipar gornje Italije ovog doba, BenedettoAnatalmi.

U Toskani nastaju tiekom 12. st. mnogi amboni,urešeni relie:fiJllla,koji prikaZUju prizore iz životaIsusova. Ti se reliefi dosta oslanjaju na kršćanskuantiku, kao n.pr. onaj u stolnoj crkvi u Sieni.

U južnoj se Italiji izrađuju osobito uzkrsnisviećnjaci s bogatim plastičkim uresom, kao n. pr.sviećnjaci u Gaeti i Capui, te amboni u Salernu iRavellu.

Crkvena. se vrata u niello-tehnici rado naručujuiz Bizanta sve do početka 12. st. Ali već oko 1180.lieva Barifanus iz Trani vrata za Ravello i Trani,a Bonanus· za stalnu crkvu u Pisi. Vrata u S. Zenou Veroni bit će u vezi s Bernwardovim vratima uB:ildesheimu.

U razdoblju od 11. do 13. st. raii nekoliko gene-racija porodice, koja je poznata pod imenom Cosma,

po antiknom uzoru oTIlamentalne mozaike na ambo-nima, stupovima, uzkrsnim sviećnjacima i podu. či·tava je južna Italija puna ovakvih predmeta a imaih i u Rimu, kao što su n. pr. stupići u dvoriŠtu sv.Pavla i sviećnjak u S. Lorenza fuori le mura.

•Doba gotike

Gotički se stil u kiparstvu razvio iz roma-ničkog tako, da se ne može točno odmjeriti, gdjeprestaje romanika, a gdje počinje gotika. No od1250. dalje već se u Francuzkoj, a pod francuzkimutjecajem i u Njemačkoj, posve razvio gotički stilu kiparstvu sa svim svojim osebinama, kojima segotika ;azlikujc ()cl romanike. Uza svu monum~n-tulnost visoka je gotika (1250.--1300.) proizvelanebrojena djela, koja su nadahnuta zbiljom života.I to je upravo najveća odlika v;soke gotike. U istodoba budi .'lekiparstvo i li Italiji na nov život, do-duše na drugoj osnovici, ali se ipak i ono prekoantike približuje prirodi. Isti duh struji dakle i uvisokoj gotici i u naj ranijoj talijanskoj renesansi.Ali --- jer su pred postavke bile raznolike -~ razli-kuju s~ i djela visoke gotike u Francuzkoj, Nje-mačkoj i španiji od djela talijanskih kipara istogdoba. Talijanska renesanSa počinje tek li drugojpolovici 13. st., a gotika je u to doba na svomvrhuncu. I dok se talijanska renesanSa polaganimuzponom dalje razvija i stvara djela sve bliža ži-votu i sve veće umjetničke snage, francuzka i nje-mačka gotika na izmaku 1:3. st. poprima neki idea-lističj{t.l:l!'avac, koji je polagano, ali sigurno od-vodi od prirode i ž:vota umanire. Drug:m riečima:tko želi vidjeti i osjetiti ljepotu i snagu gotičkeskulpture valja da gledat proučava remekdjeladruge polovice 13. st. Bezbrojni kasniji portali ilisu odviše ukočeni, kao u Englezkoj, ili su odviše

smješkavi,. savinuti i pretjerani, kao li Francuzkoji Njemačkoj.

KaQšto u doba romanike, tako resi skulptura iu doba gotike, tamo do druge polovice 15. st., po-najpače crkvene portale i pročelja. Uz to se, oso-bito u Francuzkoj, izrađuju mali kućni oltarići uslonovoj kosti, Razpeća, oltarni retabli i nadgrobne.ploče crkvenih i državnih odličnika. '.

Gotičku su skulpturu 13. st. nazvali kamenom:Summom sv.. TOll1CAkvinca, jer je na'par-rallnl;'"velikih gotičkihhramova toga doba prikazal1 cio.sadržaj nauke §\'~Torne: poviest, pad, patnje, spa-senje .roda ljudskoga,-Čitav stari i novi zavjet li

izabranim uzporednim prizorima, život, muka, smrt,uzkrsnuće i uzašašće Isusovo, njegov drugi dola-zak i posljednji sud, proroci, apostoli, Božji ugod~n:ci, a na prvome mjestu Kraljica anđela, kojoj jedano počastno mjesto nad srednjim stupom ulaznihvratiju, u timpanu, ili do Spasitelja na posljednjemsudu. Uza sve ovo prikazani su simbolički Crkva isinagoga, krepost i zloća, različiti prizori jz života,kao na pr. što se radi u pojedinim mjesecima,ujedljive skulpture na račun klera i koješta ~lrugo~

Veličajnosti sadržaja odgovara veličajnost iljepota oblika. I to i u cjelini i u pojedinostima,imajući pri tom ipak uviek na umu uzku poveza"BOStgotičke skulpture s arhitekturom. Arhitekton-ska je funkcija rano-gotičke ili kasno-romaničkeskulpture doduše podpuno prestala, ali se nije iz-ogubila nutrašnja· povezanost kipa i građevine. Po-stavljeniuurugu okolilm l11o.zdalne br Ovi kipovii reliefi tako snažno djelovali, kao što djeluju tisvojoj okolini, za koju su stvoreni. No to inije ne-dostatak, nego '3amo dokaz v~soko obraZOVp.llogukusa. Mnogi porequju najbolja djela fral1:cuzkei ,njemačke gotičke skulpture s n,ajvećim djelima I

grčke plastike. I ne bez.razlqga.GrČkojje uIl].jet-nostipošlo za rukom dasavrše~o .prikaže ljupskoLelo i njegoyuljepqtupo duboko,shyaćep,imi pro-ćućenim zakonima prirodne ljepote. Visoka je go-

tika u svojim najb()ljiwq.jelimadi;tltt možda naj-:višeg izr3.žaja nt:trašnjojy.y!IGini j ljepoti vrhu"'nar~'fs.~gg..pg,~r~!.l:h,.kojeinu'I3U tjelesne proporcijei,harm.onija, . uza s-VUnji.hoYli ljepotq,ipak spo~redm;; ]ersu prolazni i vrew~nitLGr8ka, je amikastvorila tipliep0gčovjeka"a golika je čovječan~stvo pr:kazala uzdignll,to li vrh.unaravski red,.

Kao što u graditeljr;tvu, tako je gotika i u ki-parstvudošla do vrhunca najprije na francuzkomtlu i odanle jefrancuzka gotika utjecala na gotikl~ostalih o zemalja. Izhodištem je bila, st?lna crkva uChartres oko 1150. SlfEiđEi'tii r.iortara:Notre Dameu parli3l16k()'12i5., portali ; Arn,iens1.1'i230':'·saznamenitimkipom Beau Dieu, sjevetrii ; južni por-tal u Chartres 1230.--'1240., stolno. crkva II Rei'(ilsui" konačno dragulj 1: čitavoj skulpturi fra~cu~k~goti~e i vr:~)lXtec~",,"gj.~~iE,9J!:.&,.r;,,3:qJteljstva,,~.te.,,,,:C;;,!Jl!Ep~z,I.fi!.<u ParlSU 1278. Nazalost su mnoga i mrioga

""l"iiiriekO~djelaovog doba uništena u doba velike re-volucije.

I u Njemačkoj je duhovna revolucija 16. stoljećauništilayeEki dio gotičkih skulptura. Ipak sumnogi portaIi ostali pošteđeni. Prielazno Se stanjeopaža u Liebfrauenkirche u Trieru oko 1227. i uWimpf~nu oko 1278. Na, romaničku skulpturupo-,čhije večsnažno djelovati francuzkagotika, oso~bito upadu inahorirna halrna j u izražaju lica.Vrl;lUI1l:l-~njernl:t9kegotikepr:~dsta.vljaju ",pročeljastolne crll:ve.li Freibllrgu iu' StrasšburKu j~ ,drugepolovice 13,., ~t. NaShai:\sburgutječeChartres, riastolnu' crkvi.l u Bambergu Reims preko »majstoraAdamovih vratiju« (1240.-1250.). Freibur;gjemožda: najviše ,sarn?l3talan 'i najviše »lljerriački«.Amienskom Beau:Dieumože njemačka gotičkaskulptura kao podpuno ravn()pravna, ako .i,drugačije, staviti b bok, Raz,peće' na Lettneru liNaumburgu (oko 1280.), personifikacijuCrkve najužnom po,rtalu, u Strassbu~gu, jahača li Bambergui', s\T' Jur.ia;lPragu,što S11 ga 1~73.:salija bračaMartin i}i1raj (1'9n ,Klausenburg). "

Većpodkraj 13. si-opažamo najprije u ,'i fran~cuzkoj,a onda iu njemačkoj gotičkojskulpturineko'pr'etjerivanje u savinutoj liniji, uYiJ:~(),~t~§ta.~(;l.",.u,~a.fJl,{~X2~~~1ii§'f&i,!;~""To"Je""·prvrzna&"'p10ra'ganog~opadanja gotike s one visine, do koje je biladospjela u razdoblju 1250.-1300: Ipak se uglav-kroz čitavo 14. st. i u prvoj polovici 15. st., kakoto svjedoče na pr. kipovi Isus8. i apostola u stolnoj<:rkvi u Kčilnu. Ali i ovi kipovi, kao i portal sv.Lovre u NUrnbergu iz početka 14. st., odaju većočevidno veliku promjenu: sadržaj je isti, izradbadobra, ali crtež je slab, lica (u NUrnbergu) bez-izražajna. Iza pretjeranog idealiziranj!1 i sladuni'l'vog smieha sliedi kao reakcija i posljedica p~(l-mienjenih prilika neka pr:()~Etgn9-građanska crta.Prošla su vremena Minnesiingera, dosadio je sladkismiešak i vječ'la mladost, tražilo se slike iz živo1q ,mjesto lirike kasne gotike tražio se realizam. Pola-gano nestaje vitezova, a diže se građanstvo. 'Po .iI.:'novo doba, koje nije ostalo bez posljedic2. ni ~l 1\ i-oparstvu. Prošlo je doba gotike. Ostaju još dođllŠ('

vanjski gotički oblici, kao stari okvir novog' duha,dok konačno ne moraju i ovi zaostatci jf'đDn!c~'prošlog doba uzmaknuti pred novim oblicima. k(l:jidolaze s juga. Zato čemo ovu go~E~~2.;Xi~el,i§tičkl'skulpturu, kQla cvate u drugoj polovici 1;';. st,opisati u vezi s renesansom.

G'oHČkaJ~'·~·klirpru;a·u''~panij~ \ov1sna naj pri.ieo Francuzkoj, kako se to očituje na pr. na glav-nomportalu stolne crkve u Toledo i u S. Maria. delMar u Barceloni. U 15. st. stoji španjolska phs' ikaveć pod utjecajem fIandrijskog realizma, kak) topokazuje na pr. Porta Santa Cruz u Segoviiglavni portal stolne crkve u Salamanci.

U drugoj polovici 15. st. nastupa velika pro-mjena. Dotad je skulptura uglavnom resila pro-čelja i portale gotičkih crkava, o. §ad se sve višetraže retabli za žrtvenike. Ti su retabli obično ra-đeni ~, mekanom drvu i polihromirani, te su -..sjedinjujuć: u sebi drvenu rezbariju, stolarf)ku

gradnju i boju - često puta VIse slični reliefnimslikama nego punoj.skhlpturi. To. je umjetnost zapuk. Tipovi; ! ,UiSlii više c uzeti iz plemićke' sredineneg? iz građanstva. Snažni seljak, dobroćudni gra~

i danm, uglađeni fićfirić, debeli prelat, tašta dama,skrbna gospodarica, svi su ovi tipovi zastupani li

nov~j sk~lp~uri, koja ima . dva bitna ob:Iježja;reallzamgr;:tđanskog života ipalagani utjecaj tali-Janske renesanse. Duhu novog doba odgovafa~r či-njenica, da umjetnost prestaje biti anonimna:umjetnici su poznati i. svaki Qdnj~hđaje Svo:rp.e-djelu izvjestni pečat svogindivid1Jaliteta.

Ova je obnova započela u Nizozemskoj. Glavnesu radionice bile u An.tw.expenuiBruxellesu. Naj-bolji je majstor bio Jan Borman (1520.). UNjema6koj je prvi zastupnik nove struje slikar idrvorezac iz Brunecka u Tirolu Mi c ha e I P a-c h er (1435.-1498.). Pa-cher je mnogo naučio odManfegne u Padovi, pa na svojim oltarnim retabli-rna »stvara p~ostor« i prostornu dubinu, namjernoi gotovo napadno upotrebljava ne uviek sasvim

.pravilnu i' često pretjeranu perspektivu, dobropozna anatomiju. Glavno mu je djelo oltar sv.Wolfganga u Gornjoj Austriji 1477.

Vrlo snažan, neovisan od manire, ali nemiran li

kompoziciji i pretjeran u naborima odiela jestVe i~ S t o s s (1440.--1533.). Najznačajnije .muje .djelo triptihonp crkvi El. Djevice u Krakovu1,484. Virtuoznost se Sfossova noža očituje na an-đeoskom pozdravu u crkvi sv. Lovre u Nlirnbergu.

Mirniji je i snažniji u osjećaju, jedinstveniji ukompoziciji, iskren i ozbiljan u namjeri Ada mKr a f t (1450.-1509.). Njegov je križni put uNlirnbergu, uza sve egzegetske, anatomske i per-spektivnepogrješke, vrlo dobar i podsjeća 'na po-sljednju večeru li Naumburgu. Ali odmah se vidii razlika: u Naumburgu je biblijska scena prene-sena u plemićku sredinu, a u Nlirnbergu u gra-đansku. Tehnički je savršeno i u zam:sli posve ori-

'J I

ginalno 20 metara visoko gotičko svetohranište ucrkvi sv. Lovre. u NlirJ;1bergp.

Najveći je njemački' kipar svoga doba,P e te rY,L~",GJl!~.L(1455.-1529.), stvorio li svom'·'[···"'~;.'"·SebaTi.'tusgrab (1507.-1519.) djelo vanredne lje-·pote. Oko srebrnog se liesa sv. Sebalda podiže bron-čana arhitektura veoma v:sokih šiljatih lukova. Nastupovima su postavljeni kipovi apostola. Uz pri-zore iz života sv. Sebalda vidimo dolje putte, tri-tone, sirene, lavove, ptice, pse, delfin~, kako seigraju i prebacuju, Zeusa, kako je skinut s pri-estolja, samog majstora s pregačom, velike puževe,koji kao da polagano pomiču sve to zajedno, ikoješta drugo. Tu je sjedinjena gotička arhitektura" nešto romaničke simbolike i s mnogo talijanskerenesanse u ornamentici. Vischerov je grob sv. Se-balda možda najljepše i najjedinstvenije djelo nje-mačke plastike, u kojem je sjedinjenjužl1i'oi3jećajljepote sa '..sjevernjačkoJP.clllbinOm. B r li g g e-ma nn o voltar u" Schleswigll (1514.-1521.) pre-uzima već mnogo više od renesanse i gotovo nespada više u gotiku .

."JL~Hi?~!:~"~~,8t"segotičkokiparstvo r~~vija VIse<::amostalno.1tamo su puritanci 17. st. ul1lstili mno-ge kipove, ali je ipak ostalo pošteđena pročeljestolne crkve uWelsu (oko 1250.), gdje je u 600likova prikazana poviest spasenja. U 14. st. doživ-ljuje englezka gotička skulptura svoje zlatno doba,koje nam predočuje na pr. Gospa na glavnom' por-taIu stolne crkve u Welsu. Ali doskora ulazi u tuskulpturu neka ukočenost, koju je proizveo per-pendikularni stil.

Osim pročelja i portala izrađuje gotička skulp-tura brojne kućne oltariće u obliku triptihona,rezane u slonovoj kosti, mnogobrojne oltarne re-table u drvu i obilje nadgrobnih spomenika i ploča.

Il;lLij,q~Q.~!'lekiparstvo u 13. stoljeću.;-razvijaJosasvim drugačije nego u drugim zemljama.

N ikola Risa n o (1206.-1280.) sviestno seobraLo a'.litikii p~tražio je svoje uzore na antiknim.

sarkofazima; Propoviedaollica u Pisi, dovršena'1260., s pravom je nazvana umjetničkim' kll-riozitetom.,'Samfl, .je propoviedaonicagrađena napo romaniČk:i i napOgotički.U reliefu je izrađenorođenie Isusovo, tri kralja, prikazanje u hramu;,Razpeće i posljednji sud. Ovi su biblijski prizorizaodjenuti u antiknioblik, preuzet s a~tiknihsarkofaga uPisi. Za Nik QJllRisa pa kao da jeprošlo jedno čitavo tisućljeće, kao da ga nikad11ije ni bilo. Majka je B.(),~j?-...-Iuno - ili, ako hoćete,rimska carica, veliki svećenik je Bako, sv. JosipHerkules. Gak sui konji modelirani premaantik-nomuzoru. Formalna je izradba i kompozicijaliepa (tri kralja), koncepcija živa i kadkada punaafekta (Razpeti), ali nas Sve to zajedno ipak os-tavlja hladnima. Ova se hladnoća donekle zubina propoviedaonici u Sieni (1266.), gdje su uz ne-vinu dječicu prikazani isti prizori, kao i na propo-viedaonici u Pisi. Ali ovdje nije više antika onakomehanički kopirana kao -u Pisi, već se uz oslon naantikuopraća,.m:ixpdi. Taj se preokret pripisujeNikolinu sinu Ivanu, koji je svom otcu pomagaokod izradbe propo\iedaonice u Sieni.

G i ova n n i P i s a n o (1250.-1328.) ne mariprikazivati, poput svoga otca Nikole, klasičnogmira i ljepote, nego se obraća prirodi i životnojzbilji, te traži podpuni izražaj dramatskih životnihodnosa. Po svojim propoviedaonicama u Pistoji iPisi, te po svojim Madonama (u Pradu iP~d~vi)i:nadgrobnim spomenicima postavlja Ivan Pisanoosnove renesansi talijanske skulpture. Po svoj jeprilici na nj utjecala francuzka gotika, vjerojatnopreko reliefa u slonovoj kosti.

An drija,:p ..i:§;a.n {) (1273.-1348.) ublažio jedramatičuliČuvstvenost svog učitelja Ivana (pokome se prozvao Pisano) načinom rada, što ga jepreuzeo od Giotta, kad je ovaj do 1337. upravljaogradnjom stolne crkve u Firenzi. Glavno su djeloAndrije Pisana mjedenaY!,a,takrstionice II Firenzi(1336.). Tu je Andrija li mjed~riom rel:lefu prika-

zao 20 prizora iz života sv. Ivana Krstitelja 00-mjerellim i otmjenim načinom, koji se može sma-trati vrhu1l9~lUčita,v:e gotičk~pl:3J3tilg~ u Italiji.

Uz Giotta još je jedan slikar, kome pripadajedno od najvažnijih mjesta u obnovi talijanskogkiparstva: Andrija Orcagna (t 1368.).Njegov je crborij u O r S an Mi c h el e u Firenzi(1359.) urešen reliefima iz života BI. Dj. Marije.

Od renesanse do danasRenesansa je kiparske umjetnosti, .. :.1Pra.v0 kao

i renesansa arhitekture, nastala u Ital~Jl. All prem:<daje obnova obiju umjetnosti .u ~:oJ~m ?sn0.vu

1

izvorima srodna, premda su najveCI krr~arl.. tallJal:'ske renesanse bili ujedno i njezini naJv.~~1gradI-telji, ipak se renesansna. skulpturault~llJI ~le raz:

. . . nosti od arhItekture, nego Ima 1 zadrvIJa u 0\l'lS"".,,,,,,,,,,,..,,,,,.,,,.,,,,,,,,,.. . likažava posve sa'inostaJni položaj. To Je p~va ve.

. tOVk. kulpturl' Drup"a le razhka,razlIka prama go 10 OJ S · .. ·,",c"·,,p,,, •.,""·;"""':''''''''''''·;'''''što na renesansJ1l)skul:r:tu::u u mn~go.vecoJ ~Jerlutječe individualitet P9JE;l.g).~QgvmJe.tIl;~ka,.. neb,o ~gotici. Isto vriedi i za antlku ... ~?t.~ ~IJe n~a .podpuno prestala utjecati na razvI~~ ',lvmJetno~ti,ahtaj je utjecaj s onu stranu Alpa blO VIse nesv.e~~~ni dolazio je do izražaja samo posredst~o~ starIJ~~1,

1· 'ntiknih slikarija na pergamem 1 rezbanJ~a I ne a ., , . t'k t 11u slonovoj kosti. Nasuprot je utjecaj an I eu. a -janskoj renesansi gotovo .. I}epo~re~an" ako I n~uviek sasvim sviestan: Talijanski kIpan t~ecenta 1

qnatrocenta nisu još odlučni gdje da traze p.ra,:,uljepotu: u prirodi ili u .?:nti,ki.,To s~.k~!e~aIlJe,Iz:među prirode i ~nhk~ oc~tl)Je1 ka~lllJ~, .leI u r:n~sansi ne nastavlja uVlekJedanun:Jetm~ tamo, ,:,~Jeje drugi prestao,. ve;ć sv~k,i pola~,l"sVOJl~vlas~l~,l~1putem. Tako postaje pO~lest un:~etno~tl p,o~Je.scu

. t' 'ka Jedna J'e crta Ipak tal1Jansklm k1par,lmaumJe m . . , . " ozaj~nička: talijanska S~.plfl-~!ika..razvIJa neOYIpnod arhitekture. Zato plastika tah~anske renesar:s~dobiva posve drugi značaj, značaj samostalnosti Inevezanosti.

U 15. st. stoji načelu talijanske plastike Firen~za s umjetnicima Ghibertiem, Donatellom i Lucadella Robbia.

Kao što li arhitekturi nastupa renesansa time,što je grad Firenz~J)2yj~r~g".J?XJ.l.P.~!!~~qp~1l".~radnjukupol~.~tolpe.9rk'V~,tako je izhodištna točka: rene-sanse"uskulpl~rC"'~azpis natječaja za velika mje-dena vrata na zapadnom ulazu. ufi.Fentinsku·kl'sti-onieu. Lorenza di GiQPe,.,.Ghitt~rti(1378.-1455.)iznio je ·s\T()Jiih"IillCitb~BJti'r1i'Eri'dBrunelleschiem.te je 1424. izradio zapadna i 1452. iztočna vrata.Na zapadnim je vratima prikazao 20 prizora iz ži-vota Isusova, 4 evanđelista i 4 crkvena učitelja.Ljepša su iztočna vrata, za koja je rekao .Michel-ang~lQ~da bi bila dostojnaresitiuiaz u nebo.' Po-lja su na tim vratima veća nego na zapadnima, dase kako tako dobije više prostora za pojed:ni pri-zor. U svalwm je od tih 10 polja prikazan po je-dan starozavjetni prizor u reliefu. Ali to su više.slike nego reliefi. Ghiberti kao da namjerice zane-maruje zakone plastike, samo da može postići ve-ću slikbvitost. Na tim je reliefnim slikama sveskladno, u mirnom gibanju punog života. Gotika iantika, slikarstvo i kiparstvo surađuju na tomskladu. Nago je ljudsko tielo priltazana samo onda,kad je to bilo potrebno iz poviestnih razloga, kaO'na pr .. kod Adama i Eve, ali bez drugih namjera.Gh:bertievi suanđeli ljubki mladići. kras.pjh.,tjeles-nih oblika, ali podpuno 'odjev~ni, .

I)()natO·.··<1iBetio"15a~dCc~v~p:.~qnqtello .(1386.-1466.) ·ilefrazrpcip·l)t.GmQ~rfra'·"'ld~';IU'u .lje,pg~u~nego zbiljski ~~Y9t.naritiknoj. forwi. Ali aritiknamu fo~~ac~ij'~ ~ilJ: nego sain~ izraŽajno sredstvosvih strana zbiljskog života. U Firenzi kleše umramoru različite kipove, među njima junački-mirnog:9Y,.,J:uxjai dostojanstveno-zamišljenog sv.Ivana eV?:Ilđelistu,Često je izradio sv. Ivana Krsti-telja, zaštitnika Firenze, jednom kao strogog po-kornika, clrugiput kao malog dječaka s ulice, slič-

nog onimderanciclnla, koji pjevaju i .pleŠu- na nje-govoj Cantorih il stolri.oj crkvi u Firenzi .•Z,a Sienu1ieva Donatello u mjedi ples Herodiade na krstioll1-d. Za Cosima Medici radi u br6nzi svog Davida:to je prva podpunonaga figura iza antike, gdjenagost nije poviestno opravdana i gdje je prika-zana radi nje same. U PadDvi radi 1443.-1455.,čuda sv. Ante.

4Y;G{L.cle'!Ug .Ji,()t?Q.ig (1400.~1482.) sjedinjujeGhibertievu ljepotu. oblika s Donatellovom stvar-nošću. Nigdje nam se rana renesansa u skulpturine prikazuje ljubkijom inaivnijom nego u njegovojCantoria u Firenzi. Donatello je prikazao djecu usvoj njihovoj nestašnosti i obiesti, a Luka dellaRobbia prikazuje djecu u nježnoj uznesenosti pjecvanja slave Božje. Još su ljepši njegovi polihromi-rani i pocakljEmi reliefi i7 terakote, na kojima jenajvolio prikazivati Madonnu s djetetom Isusom i8 anđelima. Duboko proćućena profinjenost vjer-skog zanosa izražena je ovdje liepom i ljubkomcrtom i ne odveć jakim šarenilom tako dirljivo, dabismo ove majolike gotovo nazvali obnovljenim fraAngelicom. Ali crta je znatno slobodnija, gotovogrčka. Lukin nećak Andrija '(t1525.) i njegov si.nIvan (t 1529.) :r:astavljaju rad Luke, te imamo uistoj tehnici Andrijinu dječicu (u nahodištu u Fi-renzi) i Ivanova Djela milosrđa (u bolnici uPistoji) .

An~~eq .."YerTOc~hiO (1435.-1488,) nastoji višeoko izr'až~jaIJ~iEo,ClriI1:r.:.i;':I,!.Y:§t.geYa,kako se to očitujei. na njegovunevjerovanom Tomi u Or San Mi-chele. No ni m:stična ni naturalistična struja nijepobiedila, jer su obje morale uzmaknuti pred an-tikom, koja je sve više preotimala mah. Za PavlaIL, Siksta IV. i Aleksandra VI. priređuju Rimljanisvečane triumfe poput starorimskih careva. U ta-kovu razpoloženju zateče Rimljane 19. travnja 1485.glas, da su zidari na Via Appia našli prekrasno,dobro sačuvano tielo jedne mlade antikne Rimljan-

Il

ke u antiknorn sl}rkpfagu,. koji je, l:\avpqno nosionadpis: Jul~a Fiha CJa4cli~.Mrt\T{) jetielo l)ilo bal.,.zamiranq itako.dobro s9ČUV;;tnQ,.da je ..bilo gibkoi' svježe, kao da: jegjevojka netom, umrla.· žiyotnaboja bila je .navodnojoš posve' sačuvana, a iza.bl1edo-rumenih,nježno otvorel:\ih ustnica provirivalisU mali bieli zubi. :Mala uha, nizko čelo" crna kosai obrve, tamne oči, sve je bilo vanredno liepo. Mrtvoje tielo bilo prenešeno na Kapitolij da bude tamoizloženo, ali se na zapovied Inocenta VIlI. moralonocu na tajnom mjestu sahraniti. Najveći dio ovepriče pripaciat će mašti, ali i iz nje proviruje ta-dašnja predrasuda, da je anti~no tieloljepše i sa-vršenije od svega,što danas živi. Ovo se shvatanjemoralo najprije očitovati upravo u skulpturi, jernam je sama antika pokazala, kako se savršenodade plasLkom izraziti ljepota ljudskog tiela. Izbilja su odsad talijanski umjetnici prikazivali- an~tikno tielo u antiknoj odjeći, a često i bez nje, Krš-ćanski se predmeti izrazuju sada anti kn im oblikom.Duševni sadržaj sve više uzmiče pred ljepotomvanjskih oblika, koji su oblikovani po antiknimuzorima. Skulpture bivaju stoga bezćutne i hladne,pojaveantikno-'tipične. Zato se sve više množealegorijske i simbolične figure. U tom znaku po-činje visoka renesansa.

Andrija CaIltucci: zva~. Sa.rLsovin-0. (1460. do1529.), pokazuJeiTaTsn1jel:'veq u' pmi6rn razvitkunad »nebeskim vratima« ,.uFirenzi. Isus je posvenag iE\Yt:"lje ()sJ<l.Ipžrtvovano. tjelesnoj ljepoti. Istovriedi i za ostala Sansovinova djiila, ako i na dru ..gi način: uviek je glavna stvar povođenje za antik':noin ljepotom. . .

'Duh neposrednog i podpunog nasljedovanja :m-Like, nama toliko stran, bio je tada toliko jak, daje bio načas jači' i od samog Michelangela:

. Micl}.e,Jqng.elo BUQ.narQtti (1475.-1594:.) pred--stavlj.ai "u..~~kupturi~r.h:unacrenesanse. "U svojimje.niladirn d~111mft··bi~·odu·ŠevljenT·1Jristaša antike,te je sadjelao više antiknih bogova j bo,žica. Antik-

ni je oblik dao i svojoj Madonni (Bri.igge) 1505.kao iz.ražaj i idel;tlne ;veličatinosti.··,:Ali Michelangeloje bioj odviše ..;y- Mich.elahgelo; :a:'4a;,biseq,aotra}no .zarobiti. Ubrzo jeprevladaoantiku i on.a musamo' još služi k.i:l9~~~:r~ŽajnQl3redstv.o, .dok" nijeMichelangelo stvorio vlastiti sviet,posve oprečan.antikL Nikad nije Majka Sina Božjega tako 'divnoprikazana sa svojim mrtvim sinom na krilu; kaošto ju' je u mramoru izklesao Michelangelo (danasli crkvi sv. Petra u Rimu). Ovo više i nije antikno()blikovanje,nf;lgQ ..,pxpfinjena i ..pgJ,lhPvljena .',a,ptika.Čudnovato je, da upravo Pieta najmanje odaje zna-čajku i pra vac kasnijeg razvitka Michelangelova.Još se jednom Michelangelo dao zanieti antikom,kad je 1514. izpod njegova dlieta u mramoru uz-krsnuo Krist, pobjednik nad smrću (u Santa Mariasopra Minerva u Rimu). Uzkrsnulog Spasitelja nijeMichelangelo, dosljedno svom osnovnom shvata-nju, mogao drugačije prikazati negou. pll,,1;!Sm:Lr.?:i?~"itku duševnei tjelesne snage. ato je tražilo, da-o-aprikaže posve bez odiela. Lice je Isusovo zago-~etno i mi ne bismo nikad došli na misao, da tajApoll?pred!:it~ylja,Isusa, Irad se ne bi oslcmjaol1L'.križ i kadl1~ 11i bio postavljen u crkvi. M;,che~an-gelo~ David (1504.) u Firenzi već daje naslutitiMichelangelovu snagu i njegovo umjetničko htienje.David je prikazan prije boja. Sasvim nag. AliMichelangelov je D~wid samo plivic1J,J.oqjeg?-k. Onje zaVE?:YOg.iv,te ga Firentinci i naziv~hu )~gigan~te«. Sve je silno povećano, premda svaki obllk nos:na sebi značaj mlađahnosti. Ovim proporcionalnimpovećavanjem svih oblika pretvorio je Michelangelođječaka u mlađahn()g diva. u kome je utjelovljen~gigantska snaga. Tielo je nešto natrag pognu~o, ~henergično počiva na lievo] nozi, kao dahoce JOŠjednom omjeri ti svoju snagu prije nego; b~.ci ka-rtlen, Michelangelo je dakle zadržao od biblIje mo-menat radnje, a sve je drugo njegovo, i sasvim,l1jegovo i sasvim novo. Michelangelo prikazuje već.ovdje, a onda kasnije u svom Mojsiju još više, du-

ševnu snagu tjelesnim oblicima;' ali tako,da, ~uš~v-nu sIla~u ..pretvara.utijele&l1u. "Njegova,:i.Urn:jefifosrprestaje"bltiantropofuO,ilil'om' .i postaje gig~l1~Q:morfinom, pa u tom smislu nije realistična:,negogotovo e~~El;~~jqn.i~~~~~,~XMicHelangelo ne prika-zuje onogsvietOojf\vidimo tjelesnim očima i ukojem se krećemo. l\1ic;l!~l§lng,E;;!f!Yi.tjelesnL.oblicLnepostoj~ .P)~1?i1jsl<0lllsyietlJ."neg-o .samo.,u ..njeggyojumjetnostL On 'iii je stvor,ioT prenio u mramor iH:nazid. Pa ipak je Michelangelo bio majstor u· ana-tomiji. Poznavao ju je u tančine i proučavao ju,. je,- hko kažu -~ 12 godina, Ali on je trebao anato-miju zato, da mu ona može poslužiti kod njegovihtitanskih kreacija, a ne da ga ona sputava svojimmajušnim proporcijama. Već smo vidjeli, da lica1\'I:chelangelovih~iPQ\T9:11~lq.lžlll1;šta psobita, jer secno, što je Michelangelo htio ~eĆrn~'~rcalina licu;Tiego na čitayon'l,.tielu, Kad je dakle Michelangeloprikazivao nago ljudsko tielo, tada to nije činio radIformalne tjelesne ljepote, a još manje radi sjeti!"nosti, nego jedino zato, jer je htio ,,;?VQj7111;s1iizra~ititjele.$nim,snaganl.a.- i na prv,!,"'pogle""ćt"'"]CJ(1va:zamj ~Uilvlm')Tt~;;Jlma7~~~~:',"".<-,," "'"'"''~''''''''''V'''''

Papa JuLje II. povjerio je M:chelangelu da muizradi nadgrobni spomenik. Više od 40 godina ra-dio je Machelangelo na tom spomeniku (1505. do,15'15.), ali ga nije dovršio. Ono, što se danas nalazinad grobom Julija II. u San Pietro in vincoliu Ri-,.mu, samo je bi edni tarsa zasnovanog spomenika.Mojsije je na današnjem spomeniku središnji lik iima po svoj prilici da označuje samog Julija II. štoje htio Michelangelo reći ovim silnim nappnQW či-.tavoga tjela, svih mišica, žila, i kretnja? što Se od-ražava utom:pbgledU; puh()n1snage, zlovolje iza-,"gonetnih dubina? Obično tumače ovaj napon suz-<'!držane snllgeg"Mpj~ij~Yll1il~11~ko,!.d,a je Mojsijesilazeći Sa Sinaja opazio nevjerne Izraelce kako:plešu oko zlatnog teleta. Pogledom je upro onawo"naslonio se na zavjetne pločetrukama čupka bra-.du suzprežući svoj gnjev. Nejas:ng,j~ ...§Jm})olikll.i

~. _ ..•."~_. ~ .••", •••••••.,.c..••.•••,.~ _. ,,~ •••._,•.•.•,>'e"-' '

n~dovršeJ.1ihp~dgrobnih spomenika Giuliana i Lo-renza. Medici' ukapelLsv. i~ovre u Firenzi.

Michelangelo je shvatio, da arhitektura i skulp::-tura moraju, biti u nekoj ,povezanosti. i subordina"-ciji.· Ali on nije pQdv:r;gaoskulpturu arhitekturi~k'ako to' čini gohka, nego je arhit~;.k.tllru,§1J-POX.qini~rao s~1l!P.t.llJ·~7Jer on je bio, kako smo to već rekli.i pjes~niki slikar i arhitekt, ali po svojoj je naj-nutarnjijojstruk"Iu:r;Lbio, skulptor.

Michelangelo je. začetnik daljeg razvijanja mo-dernog kiparstva. On nije osnovao svoje škole,alil.!ll.1~danod kasnijih k:para nije ostao slC/bodan odnjegova utjecaja. Svi su sada htjeli nasljedovatiMichelangela: i oni, koji su klesali u kamenu ilien1i u bronci, kao i oni, koji su na oltarima i na.crkvenim svodovima slikali prividne arhitekture ii.stavljali u te iluzionist:čke divot-prostorije nasli-kane kipove svetaca, anđela i alegorijskih likova,.Ovi.nasljedovatelji nisu imali stvaralačke moći, p3'vsu od Michelangela preuzeli samo vanjske gigant-ske .0bLke. Oni su kopirali, a nisu stvarali. Timezavršuje renesansa u plistoml1asl,jed()vanju Michel-angela --- i antike.

Doskora je dosadila ta manira i umjetnici 51.11

se ponovno vratili vječnom izvoru umjetniČkih po-buda i umjetničkog stvaranja, prirodi. No prirodavse sada ne gleda i. ne prikazuje naivno, onako, kakc»se prirodno zbivanje odvija pred našim očima, pa:.niti idealističkom abstrakcijom od slučajnih pojedi-nosti, upravljenamna obćenite tipove, nego li svo-jem najjač~m osjetnomobl:k,ui ..ll.čuystvu. Sve jesada u .gibanjuiu, ekstazi. Sve je prepunomek:anib1..euystayai. težnja" sve čeznutljivo uzdiše"sve je obu-zela vatra osjetnog života. Uz to se sve više na-gla."l,~e tielo i njegovi oblici,pa i onda, kad: 5m

osobe obučeneTime sm~preš)i, u bar o k no doba, što ga je

uvE;o graditelj crkve ,sv. Petra uEimu,~P'l'~p.zĐl13~T:?1i?3:,L.{~598.-1680.). Prvi su BerninieviractoviuVillaBorghese,od:ređeni za kardinala-'neća,ka Sc:i-

\'."..\ '

.Ql '

piona, p,retežno mito1ogijskog sadržaja. Papa UrbanVIlI. povjerio je Berniniu nutrašnje uređenje, do-vršenj'epročelja i izradbu ~olonade bazilike sv. Pe-tra u Rimu. Bernini je osim kolonade i pročelja iua-dio brončani cfborij .!1adgpppom sv. Petra, kip sv.Longina, glavu markgrofice Matllde, spomenik Ur-banu VIlLi i okvir za cathedra sancti Petri. Uz to po-diže tri mitologijs.k:0,-"alegorijskefontane U Rimu. Ionih 12 anđela na ponte-;a;'t; Angelo u Rimu njegovo:,li djelo, kao i statua Konstantina Velikog na ko-nju u predvorju crkve sv. Petra i sv. Tel'ezija uSanta Maria della Vittoria u Rimu (1644.). Sve suto kreacije, u koje se ugledaju kipari čitav jedanviek. Sve do Canove. Od presudnog je značenjakod ovog sudbonostnog utjecaja bila činjenica, daje Bernini i na vrhuncu svoga stvaranja j sC/oje;·dave ostao onaj isti, koji je kao mladi čovjek ra-clio Plutona i Proserpinu, Apolona i Dafnu za kar-dinala-nećaka Scipiona Borghese. Njegova sv. Te-rezija, koju anđeo probada »strjelicom božanskeljubavi« nije drugo nego »kršćanski«oblik Apo-lonai pafne: Razumljivo je dakle, da su i čuvstva,prell1~i~~aoko izražena »kršćanskim oblikom«, ustvari sasvim prirodna i nimalo »božanska«, negoprije erotička.

Sve do ovog vremena najveCI Je dio plastičkihumjetnina bio vjerskog sadržaja. Odsad stupa krš-ćanska skulptura Sve više u pozadinu pred velikimdjelima svjetovnog sadržaja. A i ono malo krš-ćanske skulpture, što Se sada stvara, više je pro-izvod virtuoznosti, nego umjetničkog stvaranja, vi-še je igrarija s alegorijama nego zbiljska umjet-nost. Ipak bi bilo pretjerano tvrditi, da je s Michel-angelom prestalo kršćansko ldparstvo. Nije ni l1,baraku sve tako crno, kako se to znalo suditi poddojmom rane renesanse, klasicizma i romantike. Iu Italiji i izvan nje ima i dalje dobrih djela, koj(1se izdižu iznad prosječnosti. Možda je najljepša:Maderl1ina (-I" 1636.) sv. Cecilija u Ihmu. U španijije Hetriandez (1566.--~I61KY··-j6šuviek zadržao

kompoziciju visoke. renesanse, ali je na pr. u svojoJPieta u Valladolidu više slikovit nego plastičan iodviše teatralan. U Njemačkoj nastaje u to dobanmožtvo drvenih i gipsanih kipova i reli efa po cr-kvama i oltari:mn. Sve je to vrlo pokretno, vrlo uz-buđeno i bez veće vriednosti.

Iz barokne je obiesti talijansku skulpturu izveoMletč51rlirl.Alf,1e$1:J,P.,.~",~~(HI.2ya(1757.-1822.). On jeli bezctitiiojaritiki vidio jedini izlaz iz baroknog ne-mira. Ali to nije bila više rimska antika, to nisuviše bili antikni spomenici staroga Rima, sačuvanipo Italiji, nego grčka antika, koja je trebala do-nicti spas. Talijani su Canovu~yali novovjekim Fi-ci:jom. Canova je uglavnom obrađivao antikne te-me. Sve, čega se prihvatio, oblikovao je antikno.:Z,flameniti su njegovi spomenici Klementu XIII.1782. i Klementu XIV. 1792. u Rimu i nad 'loj vod-lnnje Kristine u crkvi sv. Augustina u Beču.

Kad je Winkelmann pisao svoju poviest stareumjetnosti, Lessing svoga Laokona" Goethe iSchiller svoje klasične drame, obratiše se i sjeverniumjetnici poput Canove grčkoj antiki·p~Il.~?!?.~E~tel 'rhorwaLdsen (1770.-1844.) stvara kipove zaGosl5inll'crkvu u Kopenhagenu i podiže nadgrobnispomen:k Piju VII. u crkvi sv. Petra u Rimu. Crtesu nlemenite, oblici meki, ali sveukupni dojam od-viš~ hlaaan. To je bila reakcija na baroknu vatru.Thorwaldsenov Krist u Kopenhagenu dobro ozna-Čuje ljJegov l'2,d, a ujedno predstavlja ideal pre~mnogih Spa~;iLeJjeyih kipova po našim crkvama 1

oItarima. Francuz Houdon (1741.-1828.), poznatpo znamcllito] stahl, lwja prikazuje Voltairea ka-ko sjedi, izradio je za Santa Maria degLi Angeli uRimu dobar i umjeren kip sv. Bruna. Niemci Ach-termann (1799.-1844.) i RietscheL (1804.-1861.)oblikuju svoje skulpture grčko-antilmom manirovm:'ali toliko umjereno, da će površni gledalac grcklutjecaj nazrievati samo u amfori na Achterman~novom Skidanju s lu'ža li Mllnsteru i Rietshlovo]Pieta u Potsdamu.

Grčki se utjecaj još i u naše dane opaža kodFrancuza Henri Charliera (anđeo iz apokalipse).Ali Charlier se oslanja i na sredovječnu plastiku(Vierge de La Piere-Qui- Vire). Osobitost je Char-lierovih kipova u tomu, da on neke dielove kame-na polira, o. druge ostavi hrapavima, ili pak da,ciele kamene kipove p.o1ihromira (Jeanne d'Arc).Inače vole Francuzi idealističnlln~ip.J.UYJcl!J.alnu.lje-potu osoba; k()ja čeS~odjeI1l3es'l~d~;;T~~0 ili aka-demski. "Mnogi· Francuzi danas Hrado stiliziraju !

daju svetačkim kipovima gotovo gotički oblik, kaona pr. VilIiers svojoj sv. Genovevi. Ali lice ove sv.Genoveve jasno odaje lice modela. Isto vri edi i zavisoku staturu Djevice-Majke Simone CalIi?de s go-tovo klasičkim naborima na plaštu. Polihromiranisv. Mihael Fernanda Py podsjeća na DonatelIa, anjegova Vierge aux rais ins u drvu uzprkos svojedekorativnosti toliko je naivna, te se vidi, da jenikla iz francuzkog sela. Bouffezova La Bienheu--reuse djeluje u svojoj jednostavnosti istinski-mo-numentalna. Tako je u Francuzkoj crkvenoj skulp-turi gotovo svaki kipar razvio svoj vlastiti »stil«.U njemačkoj se novijoj crkvenoj plastici iznad svihiztiče beuronska umjetnička škola s re1iefima uMontecassino (anđeli, svetci) i sa slobodnim kipo-vima poput Madone s jabukom.

y'{) ,{

Krilćansko graditeljstvo

Staro kršćansko doba

Srednji viek

:NoVi viek

Kršćansko slikarstvo

Staro kršćansko doba

Srednji viek

20četci renesanse

Visoka ikasna rene&'1nsa

Od baroka do danas

Crkveno kiparstvo

Kršćansko kiparstvo do 1250

Doba gotike

Od renesanse do danas

97

104114122