Čini se da nam danas Isus, u Evanđelju po Luki, poručuje kako ne postoji ni izravna ni točna povezanost između grijeha i kazne. Griješili su svi i očito su svi grešnici, ali stradali su Galilejci i još dvadesetak onih na koje se srušila kula u Siloamu. Sv. Pavao nam govori da u njima trebamo prepoznati pralikove. Ti koji su stradali upozorenje su nama koji sada živimo. Propast smo zaslužili, i mi smo grešnici, ali imamo šanse ako se obratimo. Ako se ne obratimo propasti ćemo. Tu nadu da nećemo propasti omogućuje nam Božja strpljivost. U današnjem psalmu stoji: „Milosrdni i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.“ (Ps 103, 8). Ovo vrijeme Kroizme je vrijeme koje nekako najbolje odgovara opisu „vrijeme milosno, vrijeme spasa.“ Vrijeme je to u kojem se najviše trudimo očistiti od svojih grijeha i u kojem se najviše pouzdamo u Božju milost i sakrament Pomirenja. I zato Isus pirča o smokvi. Isus nam njome želi poručiti kako nam upravo Božja strpljivost omogućuje da se obratimo. Bog nam daje još vremena jer ako bi sada došao svi koji nisu obraćeni propali bi. Ta smokva su svi (a možda smo i mi među njima) koji ne daju ploda. Plodove koje mi trebamo dati su plodovi duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, strpljivost, dobrota, krotkost, vjernost, čistoća... Po tim plodovima se možemo i prepoznati. Ako tih plodova kod nas nema onda smo loša smokva, ali još nismo posjećeni pa se imamo vremena obratiti. Ako to ne učinimo i mi ćemo propasti poput Galilejaca.