casopis emocije rak 2018 - hlpr.hrhlpr.hr/images/uploads/casopis_emocije_rak_2018.pdf · broj...

EMOC

IJE

I R

AKD a m i r E l j u g a

I l o n a S u š a c

2 HRVATSKA LIGA PROTIV RAKA

Emocije i rakBrošura

Izdavač: Hrvatska liga protiv raka

Urednik: Damir Eljuga

Autorice: Barbara RagužIlona SušacDinka NakićIva Pašalić

Lektorica: Jasna Juzbašić

Dizajn naslovnice: Sonja Mašić, d-znak

Grafička priprema i tisak: Denona d.o.o., Zagreb

Naklada: 500 primjeraka

Zagreb, svibanj 2018.

ISBN 978-953-96904-8-7

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

zahvalaOva je brošura izrađena u okviru projek-

ta „Emocije i rak“ fi nanciranog sredstvima

Zaklade Adris, u području Dobrote. Zahva-

ljujemo Zakladi Adris što nam je omogućila

provedbu projekta.

EMOCIJE I RAK 3

PROSLOV 4

PREDGOVOR 5

UVOD 6

REAKCIJA NA DIJAGNOZU MALIGNE BOLESTI 16

ŠTO NAM MOŽE POMOĆI U SUOČAVANJU S MALIGNOM BOLESTI 21

KAKO RAZGOVARATI O BOLESTI S BLIŽNJIMA 24

KADA POTRAŽITI STRUČNU POMOĆ 26

PSIHOEDUKATIVNE RADIONICE 28

ŠTO JE RAK I KAKO S NJIM 30

NAJČEŠĆA SIJELA RAKA 30

EUROPSKI KODEKS PROTIV RAKA 31

RAK PLUĆA 32

RAK PROSTATE 35

RAK DEBELOG CRIJEVA 37

RAK MOKRAĆNOG MJEHURA 39

RAK DOJKE 40

RAK TRUPA MATERNICE (RAK ENDOMETRIJA) 42

RAK ŠTITNJAČE 43

LITERATURA 45

Sadržaj


Poštovani čitatelji i korisnici ove brošure,

vjerujem da svi dobro znate kakav i koliki problem predstavljaju onkološke bolesti u hr-vatskom medicinskom sustavu danas. Brzi protok vremena, porast broja onkoloških bolesnika te usložnjavanje medicinskih procedura, vrlo često su razlog da je onkološka struka pretežno usmjerena upravo na bolest i njezine ishode dok je sam onkološki bole-snik vrlo često zanemaren. Osim tjelesne patnje, emocionalni distres, koji se prvenstveno očituje u razvoju anksioznosti i depresije, ali i drugih psiholoških poteškoća, vrlo često je izvor dodatne patnje i narušenog zdravlja onkoloških bolesnika, što dovodi do otežanog funkcioniranja unutar obitelji i zajednice. Nedvojbeno je znanstveno dokazano da ovakva stanja i poremećaji smanjuju ukupno preživljenje, ubrzavaju progresiju bolesti i smanjuju kvalitetu života.

Tragom ovih spoznaja i želje za holističkim pristupom svakom bolesniku, Hrvatska liga protiv raka već desetljećima na različite načine nastoji pomoći u rješavanju psiholoških problema onkoloških bolesnika.

Nažalost, implementacija psihijatrije i psihologije kao sastavnog dijela suportivne onko-loške skrbi u Hrvatskoj je još uvijek u začetku. Stoga smo ovim projektom Hrvatske lige protiv raka željeli povezati i sinkronizirati rad stručnjaka psihologa i onkologa, kako bi po-moć našim korisnicima bila što učinkovitija i što primjerenija, te osobito da bi bila pravo-vremena i kontinuirana.

Želim stoga zahvaliti svim članicama projektnog tima, koje su ujedno i autorice ove kori-sne knjižice, što su svojim znanjem i s velikom voljom pružale pomoć našim korisnicima, a to su: Dinka Nakić, dr. med., specijalistica epidemiologijeIva Pašalić, prof. biologijeBarbara Raguž, magistra psihologijeIlona Sušac, dr. med., spec. onkologije i radioterapije

I na kraju, iskreno i srdačno želim zahvaliti Zakladi Adris, našem donatoru, koja je značaj-nim financijskim sredstvima pomogla provedbu ovog hvalevrijednog projekta i prepozna-la njegov veliki društveni značaj. Toplo se nadamo i budućoj suradnji.

Predsjednik LigeDamir Eljuga

pros

lov

EMOCIJE I RAK 5

pred

govo

rViše od 50 godina Hrvatska liga protiv raka skrbi o onkološkim bolesnicima na svim razinama onkološke struke. Kao utemeljiteljica moderne hrvatske onkologije, Sre-dišnjeg instituta za tumore i slične bolesti, te brojnih drugih onkoloških ustanova u

Hrvatskoj, Liga od samog početka nastoji stručno, materijalno i financijski pripomoći na-predovanju struke i boljoj skrbi za onkološkog bolesnika. Pored bogate edukativne i znan-stvene literature u vlastitom izdavaštvu, Liga je osmislila i već dugi niz godina provodi brojne javnozdravstvene kampanje koje su zbog svoje važnosti i uspješnosti postale toli-ko prepoznatljive da su ih prihvatile i brojne druge udruge šireći tako drvo znanja i javno-zdravstvenog djelovanja kojemu je deblo Hrvatska liga protiv raka. Osobito smo ponosni na činjenicu da Hrvatska liga protiv raka uspješno djeluje u svim krajevima Hrvatske i da okuplja veliki broj medicinskih stručnjaka upravo iz područja onkologije. Nastojimo našim pacijentima pomoći u rješavanju brojnih problema s kojima se susreću u svojoj bolesti. U Hrvatskoj ligi protiv raka desetljećima egzistiraju i djeluju klubovi osoba liječenih od ra-zličitih vrsta raka. Upravo njihova dugovječnost dokazuje koliko su ti klubovi bili potrebni i korisni mnogim našim pacijentima, osobito kao važna psihološka potpora u postupku aktivnog liječenja, ali i kasnije.

Kao ljudi od struke i s osjećajem za potrebe naših pacijenta htjeli smo za njih učiniti više. Centar za psiho-socijalnu pomoć u Hrvatskoj ligi protiv raka na različite načine djeluje već gotovo 25 godina nastojeći pratiti najrecentnije i najučinkovitije modalitete psihološke pomoći našim korisnicima. U suradnji s vrhunskim stručnjacima iz područja psihologi-je osmisli smo psiho-edukativne radionice kojima se potiče izgradnja socijalne podrške, emocionalnog izražavanja i ispitivanja egzistencijalnih problema, smanjuju se poremećaji raspoloženja i simptomi traume i poboljšava suočavanje s bolešću u svim njezinim sta-dijima.

Iako su liječnici onkolozi osobe prvog kontakta s oboljelima od raka i primarno su osposo-bljeni primijeniti sve vještine i znanja da bi izliječili tijelo pacijenta, njihova uloga kao psi-hološkog terapeuta nije zanemariva. Međutim, znanost je dokazala da postupci i metode koje provode psiholozi imaju najveći učinak, ponajprije u kratkom suportivno-egzistenci-jalnom intervencijskom radu s pacijentima, osobito u ranim fazama bolesti.

Sigurni smo da bi usklađeno djelovanje onkologa i psihologa u radu s oboljelim pacijenti-ma od početka postavljanja dijagnoze raka značajno doprinijelo smanjenju smrtnosti od ove opake bolesti.

Nadamo se da će i ova brošura tome pridonijeti.

Ilona Sušac


U Hrvatskoj je 2015. godine ukupan broj novodijagnosticiranih bolesnika s invaziv-nim rakom bio 22 5031. Suočavanje s dijagnozom ove teške bolesti duboko pogađa oboljelu osobu, ali i njezinu obitelj i prijatelje. Napredak u ranoj dijagnostici i liječenju

malignih oboljenja doveo je do produženja životnog vijeka oboljele osobe koja se u svom daljnjem životu suočava s brojnim izazovima. Dio oboljelih osoba će se nažalost morati suočiti i s vlastitom smrću.

Osobe oboljele od malignih bolesti suočavaju su se s mnogobrojnim praktičnim i emocio-nalnim izazovima. Sama vijest da osoba boluje od maligne bolesti predstavlja intenzivan stres. Postavljanjem dijagnoze započinje dugo putovanje koje može utjecati na tjelesno funkcioniranje, mentalno zdravlje i odnose s bližnjima2. Na tom putovanju svaka se osoba suočava s nizom stresnih situacija: suočava se s donošenjem odluke o liječenju koje obu-hvaća razumijevanje složenih informacija o različitim vrstama liječenja, te razmatranje re-lativne koristi i nedostataka istih. Samo liječenje i ishodi liječenja su nepoznati te ponekad vrlo zastrašujući s mnogim neugodnim (i eventualno vrlo ozbiljnim) nuspojavama. Nakon liječenja osobe se mogu suočiti s dodatnim izazovima u pogledu nastavljanja svakodnev-nog života, ostvarivanju intimnosti i profesionalnog funkcioniranja, prilagođavajući se pri tome na moguće gubitke ili promjene u funkcioniranju ili izgledu tijela, kao posljedica-ma bolesti, te suočavanju s budućnošću. Ponekad liječenje maligne bolesti ne pokazuje uspjeh, pa se osoba i njezina obitelj moraju suočiti s opadanjem funkcija i smrću.

Tijekom liječenja osobi se prvenstveno pristupa s medicinskog stajališta prilikom čega se često zanemari mentalno zdravlje oboljele osobe, kao i mnogobrojni izazovi koji su pred oboljelom osobom.

Najčešće poteškoće s kojima se suočavaju osobe oboljele od malignih bolesti možemo podijeliti u nekoliko kategorija, a to su: 1) tjelesne, 2) emocionalne, 3) psihološke i 4) prak-tične4.

Vrste teškoća s kojima se suočavaju osobe oboljele od malignih bolesti

Tjelesne Emocionalne Psihološke Praktične

mučnina i povraćanje

umor

bol

neplodnost

inkontinencija

kognitivne teškoće

promjene u apetitu

teškoće s disanjem

limfodem

konstipacija

tuga

ljutnja

bespomoćnost

strah

zabrinutost

krivnja

usamljenost

slika tijela

seksualne teškoće

interpersonalni pro-blemi

stres

anksioznost

depresija

PTSP

troškovi liječenja

skrb o obitelji

gubitak posla

nemogućnost obav-ljanja svakodnevnih aktivnosti

uvod

EMOCIJE I RAK 7

OVIM PRIRUČNIKOM NASTOJAT ĆEMO DATI PREGLED POTEŠKOĆA S KOJIMA SE SUOČAVAJU OBOLJELE OSOBE, OSVIJESTITI VAŽNOST ZA ZADOVOLJAVANJE PSI-HOSOCIJALNIH POTREBA PACIJENATA TE PRUŽITI INFORMACIJE I SMJERNICE KADA I GDJE POTRAŽITI POMOĆ.

Na početku donosimo nekoliko sadržajnih priča iz onkoloških ordinacija koje su sve samo ne obične priče. Bez obzira od koje vrste raka osoba oboli, odgovor na dijagnozu uvijek je izuzetno kompleksan i slojevit. Stjecajem okolnosti ovdje se radi o osobama oboljelima od raka dojke, najčešćeg raka kod žena, ali i malog broja muškaraca. U odnosu na sva druga sijela rak dojke, ipak, ima jednu važnu specifičnost. Ovo sijelo pogađa sve dobne skupine žena, od adolescencije do duboke starosti, i sve aspekte njihovog života - ženstvenost, seksualnost, majčinstvo, inte-lektualne i tjelesne sposobnosti, položaj u obitelji, društvu, u radnoj sredini, i napokon sam život.

Kakav će biti primarni odgovor na dijagnozu i kako će se osoba nositi s tim, uvelike ovisi o odgoju, svjetonazoru, karakteru, pogledu na život.

Vjerujemo da će upravo ovakve priče pojačati dojam o važnosti psihološke potpore oboljelima od raka, osobito od strane stručnih osoba koje to provode na strukturiran i smislen način, prila-gođen osobi ili potrebama grupe. O tome ćemo nešto kasnije.

1. Priča Prvu priču ispričala nam je Ana JELČIĆ, danas 60-godišnjakinja, nježna, blage naravi, nekonfl iktna osoba, katolkinja, u svakom trenutku voljna biti žrtva.

Samo par dana nakon Božića 1999. g. tijekom obiteljskog okupljanja liječnica iz kru-ga moje obitelji napipala je kvržicu u mojoj desnoj dojci. Pitate se zašto me uopće pregledavala baš tada? Pa za blagdane idete liječniku samo ako morate, zar ne?!

I dok su drugi oko mene bili vedri i raspoloženi, ja sam se osjećala jako, jako umorno i psihički nekako prazno. Kao da nije Božić. Vidjelo se to na meni. Nakon pregleda nisam čula više ništa. U glavi mi je bila samo riječ “kvržica”. Srećom, u životu postoje trenuci koji tako brzo prođu i prije nego što zaista shvatite što se dogodilo. Sjećam se samo vlastitog razmišljanja: „Pa ja ne mogu imati rak. Ja imam dvoje djece koja me trebaju!“. Imala sam sreću da sam u roku od tjedan dana već bila operirana. Dva dana nakon operacije rekli su mi da imam invazivni duktalni karcinom koji je bio relativno mali, ali vrlo agresivan. Veliki broj limfnih čvorova bio je pozitivan, tumor je probio čahuru limfnih čvorova i proširio se u okolno tkivo. Medicinskim rječnikom rečeno situacija je bila infaustna, točnije nespojiva s dugim životom.

Četvrti kat Klinike za tumore za mene je bio mjesto početka kraja. Poželjela sam sjuriti se niz stubište, makar u prizemlje, da sam što bliže izlazu. Razmišljala sam o bijegu iz bolnice. Svojim depresivnim ponašanjem svima oko sebe davala sam jasan znak da sam psihički potpuno nesuradljiva, tupa, izgubljena, mrtva.

Nekoliko dana nakon operacije doista sam se spustila u prizemlje, ali u prostorije Hrvat-ske lige protiv raka gdje me dočekala predivna sestra Katica s osmijehom broj 13 i šalicom tople kave. S njom sam dočekala liječnicu koja je već u dolasku bila toliko bučna i vesela da me bilo sram ne pokazati srdačnost što ju vidim, i zahvalnost što mi želi pomoći. „Kako se uopće itko može smijati tko je prešao prag ove ustanove?“, pitala sam se. Srećom, uvijek

ANA JELČIĆ


ima onih koji su u takvim trenucima jači od nas i koji nam žele udijeliti malo svoje životne energije kako bismo im postali slični.

Tijekom dugih i brojnih razgovora izvukla je iz mene toliko bolnih činjenica o mom životu da ni sama nisam bila svjesna da postoje. Danas, s velikim vremenskim odmakom, posve mi je jasno da me upravo to i dovelo na odjel onkologije. Naizgled sam u životu imala sve, a zapravo ništa nije bilo onako kako je trebalo biti. Život u zajednici u kojoj sam bila podre-đena, s mužem koji nije imao hrabrosti oduprijeti se nametnutim odnosima, s članovima obitelji s kojima nisam dijelila ni svjetonazor, ni odnos prema obitelji, ni način odgoja djece. Ponajviše mi je nedostajala sloboda i punina življenja. Bolest je bila bijeg, utočište, iako nisam shvaćala koliko je to bio poguban put. Nakon operacije moje liječenje nastavljeno je tzv. konkomitantnom kemo-radioterapijom. I dan-danas teško izgovaram ovaj termin, a preživjeti ga bilo je neusporedivo teže. Ne samo da je bilo teško preživjeti taj strašni atak na tijelo i psihu, nego je jednako teško bilo živjeti s posljedicama takve terapije. S desnom rukom oštećenom operacijom i, osobito, zračenjem više nisam mogla raditi svoj posao krojačice. Izgubila sam snagu i preciznost koji su u tom poslu presudni. Ostala sam bez posla. Moja ženstvenost bila je ugrožena lošim estetskim posljedicama, a odmah nakon liječenja ušla sam u menopauzu. Moram priznati da sa 43 godine nimalo nije lako čuti da ću „ živjeti kao stara dama“. Iskreno, riječ „stara“ nijednoj ženi nikada ne zvuči privlačno. Eto, barem sam ostala dama! Ali, kako dalje? Kako ću živjeti? Od čega ću živjeti? S kim ću živjeti? Hoću li uopće preživjeti?

Zahvaljujući psihoterapiji i svekolikoj potpori koju sam dobivala od stručnjaka onkologa, psihologa i članova obitelji, raspetljali su se brojni čvorovi u mom životu.

Najprije sam prestala okrivljavati sebe za svoje stanje. Odmah potom sam čvrsto odlučila započeti novi život sa svojom užom obitelji u posve novim okolnostima. Iako je moje lije-čenje trajalo mjesecima i stotinama kilometara daleko od mog doma, upravo to vrijeme bilo mi je potrebno da posložim neke stvari, ponajprije, u svojoj glavi. Odmaknula sam se dovoljno dugo i dovoljno daleko od svoje stvarnosti da sam ju zapravo sada puno jasnije vidjela. Bolest je bila moja svojevrsna katarza. Bilo mi je posve jasno „zašto baš ja“. Sada shvaćam da sam utoliko jača i da mogu učiniti mnogo više nego što sam ikada mislila da mogu. Sretna sam što sam imala i imam nevjerojatan sustav podrške. Najveća spoznaja

Ana Jelčić (prva slijeva) s obitelji

EMOCIJE I RAK 9

u iskustvu bolesti jest da moramo priznati svoje slabosti, da moramo tražiti pomoć, da ju moramo znati primati baš kao što ju uvijek moramo i trebamo davati. Premalo sam pri-mala, a previše davala sebe, dok se nisam potpuno izgubila. Bolest je bila životna prilika da se ponovno pronađem i da uživam u pronađenom životu s dvoje djece, dvoje unučadi, jednim zetom, jednom snahom i sa samo jednim mužem. Uh, skoro sam zaboravila: i sa dvokomornim „pacemakerom“. I on radi za mene i puni moje srce životnom energijom baš kao i još mnogo dobrih ljudi koji me iskreno vole!

2. PričaDrugu priču ispričala nam je Sonja GAŽI PRPIĆ, danas 56 godina stara dama, koja samu sebe naziva mimozom i kukavicom, osoba istančanog dara za lijepo i sposobnosti dubokog osjećanja svega što ju okružuje. Umjetnička duša koja djetinjim odbijanjem ne prihvaća grubu realnost života. Ateist-agnostik s vjerom u dobro.

Obožavam ljeto, more, sunce. Cijelu godinu živim za to da sa svojim najmilijima, Ti-nom, Dorom i Lizom odem u naš mali raj na Cresu. To su dani dugih šetnji, plivanja, čitanja knjiga, kuhanja i uživanja. Tako je bilo i to ljeto 2008. sve dok jednog jutra na-

kon tuširanja nisam napipala kvrgu u svojoj desnoj dojci. Taj trenutak neću zaboraviti dok sam živa. Toliko sam počela vrištati i plakati, da me je vjerojatno cijelo naselje čulo. Moje dijete je odmah vikalo: „Mama, moramo odmah u Zagreb, ti sigurno imaš rak“. Moj muž je sve sa strane promatrao i rekao: „Cure, svako jutro rano ustanete, puno hodate, plivate, mama se prenapregnula i iskočila joj je kvrga i to će proći“. Za mene, međutim, počinje noćna mora. Moram priznati da do tada s nepunih 46 godina nikada nisam bila bolesna, niti sam ikada bila na pregledu dojki. Sad vidim da je to bila velika pogreška. Da sam otišla ranije, moj tumor bi bio daleko manji, a liječenje kraće i manje traumatično. U mojoj glavi odjedanput se pojavilo tisuću pitanja, tisuću misli i ono najvažnije: „Što će biti sa mnom?“. Kontaktiram prijateljice, doktorice, raspitujem se i na kraju donosim odluku: ostajem još tri tjedna. Moja prekrasna djevojčica u jednoj od naših šetnji mi je rekla: „Znaš mama, mo-joj prijateljici Teni je umro tata, ali to nije isto, ipak je puno gore kad ti umre mama?“. Ra-splakala sam se kao ljuta godina. Nisam znala što joj odgovoriti. Nisam mogla vjerovati da osim što sam ja u strahu za sebe, da i moje dijete toliko strahuje. To me je sablažnjavalo. Plakala bi skrivajući se od nje. S obzirom na moje užasne strahove od doktora, bojala sam se samog pregleda. Pa ako je i obični fibroadenom, kako ću ja na operaciju!? Kasnije se uspostavilo da je situacija više nego katastrofalna. Po završetku godišnjeg odmora i po-vratka u Zagreb odmah sam se javila na pregled dojki. Dijagnoza je bez greške: karcinom obje dojke s metastazama na vratu. Danima sam u nevjerici ponavljala samo riječi: „Rak, karcinom, to imam ja. Ne, to je neka zabuna. To nije moguće, to je ružan san, to je noćna mora, to je sve samo ne istina. Ne, ne, ne!“. Nakon moje dijagnoze svi se u obitelji pra-vimo donekle dobro, svi glumimo. Svijet nam se okreće naopačke. Sljedeći dan sam kod kirurga i dogovaramo operaciju. Tih tjedan dana čekanja bilo mi je prestrašno. Ne znam uopće kako bi to sve opisala. No, s druge strane sam bila ponosna na sebe kako sam ipak prebrodila strah od odlaska kirurgu. Treći dan nakon operacije (u prvoj operaciji radili su mi samo biopsiju da bi mogli odrediti kemoterapiju) izlazim na slobodu i druga sam osoba, opet sam vesela. Moram priznati da mi je te preteške trenutke u životu najviše olakšala moja prijateljica i psihijatrica Amra, predivna, topla, empatična osoba, koja sigurno nije pogriješila u izboru profesije. Sjetila sam se jedne poruke koju sam dobila, nažalost, od jedne druge liječnice i koja mi je rekla da uživam u životu jer neću još dugo. Zvučalo je prestrašno. No, moram priznati nije me ubilo. Cijelo vrijeme ponašala sam se kao da se to događa nekome drugom, a ja sam samo tu da mu u toj teškoj situaciji pomognem. Čak to nisam definirala ni kao muško, ni kao žensko biće, ni kao dijete ili neku stvar. To je bio

SONJA GAŽI PRPIĆ


netko, ali ne znam tko. Vjerujte mi, pomaže, strašno pomaže. U svojim očima rasteš, jer pomažeš nekome. Tako si human, pomažeš mu u najtežim trenucima njegovog života, stalno si s njim, želiš mu doista sve najbolje i niti jedan trenutak ga ne napuštaš. Zar to nije divno, plemenito?! Porasla sam u svojim očima i osjećala sam se jako dobro. Kako čovjek najviše može sam sebi pomoći, a isto tako i odmoći, kako čovjek može sam sebe voljeti, a s druge strane mrziti, kako čovjek može sam sebi biti najbolji prijatelj, a s druge strane najveći neprijatelj?! Pitam se, zaista se pitam zašto mi je trebalo 46 godina života da do kraja upoznam samu sebe i da me drugi počnu percipirati na jedan drugačiji način. Svi su mi u životu uvijek bili zavidni, smatrali su me razmaženom, privilegiranom, nesposobnom. To me je jako, jako boljelo. Odjednom, svi se čude. Vidi ti nju! Odakle joj tolika snaga? Ja bih na njenom mjestu već davno odustala, i slično.

Ponekad, moram priznati, mada će zvučati strašno, sretna sam da mi se je to dogodilo, jer sam sada prihvaćena, ne naravno od svih, na drugačiji, bolji način. Uvijek sam željela biti dobra prema svima, svidjeti se svima. Karakterno sam vrlo otvorena i iskrena osoba i to me je koštalo u životu. Koštalo me skoro i samoga života. Ali, u teškoj bolesti izvla-čiš iz sebe zadnje atome snage i kreneš u borbu tako dugo dok neprijatelja ne pobijediš. Moja draga onkologinja, moja podrška u teškim trenucima, nakon prvog pregleda rekla mi je rečenicu koju neću zaboraviti dok sam živa: „Sonja, sada krećemo u dugu borbu?“ Drugi dan sam ju odmah nazvala i pitala o kakvoj se to borbi radi, nisam ništa shvaća-la, kako sam samo glupa bila. Borba je bila preteška, strašna, preduga i nadasve bolna. Teška kemoterapija bila je potrebna da se tumori smanje kako bi ih mogli operirati. Mojoj sreći nije bilo kraja kada je uslijedio nalaz kontrolne magnetske rezonancije dojki. Tumora nije bilo ni u tragovima. Uslijedila je teška operacija odstranjenja obiju dojki, pa nastavak kemoterapije, potom zračenje i napokon prebolna rekonstrukcija dojki. Sve je uspjelo, ali uz strašne posljedice. Ali glavu gore, govorim sebi uvijek kada se osjetim loše, a vjerujte imam svakakvih dana. U ovoj bolesti (ja sam zdrava) najgore je što živiš od pretrage do pretrage. Najviše volim onkologa koji mi nakon svakog pregleda kaže: „Sonja Vi ste zdrava žena.“ To je tako lijepo čuti.

Ne znam kako sam ja kukavica sve to izdržala, ali eto jesam i već sam deset godina živa i zdrava. Okružila sam se divnim ljudima, doktorima, odbacila ljude koji mi nisu odgovarali i ponovo se rodila. Muž, dijete, prijatelji i doktori su mi pomogli neprocjenjivo, ali i moja tvrdoglavost i upornost i želja za životom. Pazim što jedem, vježbam jogu, meditiram, še-ćem, idem na ples, čitam knjige, idem u kazalište, kino, i, naravno, radim. Išla sam i na bio-terapiju i to mi je psihički pomagalo. Svi mi kažu da bolje izgledam sada nego prije bolesti.

Moja najveće vodilja nakon saznanja dijagnoze bila je: „Ovo se dogodilo nekom drugom, Ti moraš biti uz njega i pomagati mu da se izvuče.“ Moram priznati da je pomagalo.

Cijelo vrijeme strpljivo me čekao i moj Cres, lijep i blag. I opet mu se vraćam, jer ljeto opet počinje!

Sonja Gaži Prpić

EMOCIJE I RAK 11

3. PričaTreća priča je o Martini (38 g.) i Petri (9 godina) POJE, majci i kćeri, obje izuzetno jake osobnosti, rođene sa stavom i s jakom vjerom u život.

Iskustvo zloćudne bolesti u mojoj obitelji započelo je s bolešću mojih roditelja. Rak dojke oduzeo mi je majku, a četiri godine kasnije rak pluća oca. (I baka po ocu je imala rak dojke sa samo 40 g., ali se toga ne sjećam). Bol, patnja, nemoć, strah i gubitak u moj su život

ušli rano, a u život mog djeteta i prerano. Spoznaja da i sama bolujem od raka dojke dok je moje jedino dijete Petra imala samo pet godina, dovela me je pred zid. Nakon gubitka roditelja osjećala sam se jako usamljenom. Smatrala sam da nemam više nikoga i osje-ćala sam se potpuno sama na svijetu. Pritom sam nepravedno isključila svog supruga iz kruga bliskih osoba, ali sam mislila na svoje krvne srodnike. Ipak, svi mi želimo biti i ostati djeca, a to prestajemo u trenutku kada naši roditelji odu s ovoga svijeta. Srećom, kada sam i sama oboljela od raka, samo godinu dana nakon smrti oca, moja otuđenost od vlastite obitelji nije trajala dugo i vrlo brzo sam se pribrala i shvatila da se imam za što boriti. Moj suprug Saša u svakom je trenutku bio uz mene i vjerujem da je preuzeo mnoge moje strahove. Osjećaj koji je mene osobno najduže pratio bio je bijes. Bila sam bijesna na bolest koja mi je oduzela roditelje. Na njihovom grobu čvrsto sam im obećala da ta zloća neće uzeti i moj život. Osobito mi je teško bilo skrivati od moje kćeri Petre bolest moga oca i suočiti je s istinom da je njegova smrt neizbježna. Bake se niti ne sjeća a djeda pamti, jer je imala četiri godine kada je umro. Htjela sam ju poštedjeti traume, ali sam kasnije shvatila da sam ju ipak na neki blaži način morala suočiti s tom istinom i dozvoliti joj da ju shvati i prihvati. Svoju bolest, stoga, nisam tajila od Petre. U svakom trenutku je znala gdje se nalazim, što će mi raditi, koliko ću ostati u bolnici i kada se vraćam doma. Moje tje-lesno stanje nikada nije bilo ozbiljnije narušeno tako da je Petra imala razloga vjerovati da sam dobro i da će tako i ostati, a i sama sam vjerovala da je tome tako. U trenucima krize pozitivnog razmišljanja, naglašene tuge i tjeskobe povlačila bih se u sebe. Nikome nisam dozvoljava da se približi. Jednostavno nisam osoba koja vjeruje da joj netko može pomoću ukoliko sama ne pronađe u sebi snagu za to. Bilo mi je važno da po pitanju same bolesti imam oko sebe stručnjake koji znaju i hoće raditi svoj posao. Ostalo sam rješavala uglav-nom sama. Bitno mi je bilo pozitivno i optimistično mišljenje liječnika koji su pri svakom susretu pružali nadu u uspjeh i u dobro. To mi je bilo dostatno i nisam imala potrebu tražiti pomoć mimo liječnika koji su bili dio tima za liječenje. Vjerujem da sam pritom imala sreće i da su lakoća komuniciranja, susretljivost i jednostavna iskrena ljudska toplina svih njih,

MARTINA I PETRA POJE

Martina sa svojom onkologinjom. Leđa im čuva psihologinja Barbara Martina i Petra na „Danu ružičaste vrpce”


imale ključnu ulogu u tome. Svekolika podrška u kriznim trenucima bez obzira od koga i u kojem obliku dolazila, presudni su za građenje i jačanje vlastitog pozitivnog mišljenja i pogleda na vlastiti život i uspjeh u liječenju bolesti.

PETRA, MARTININA KĆIJako mi je bilo teško i bila sam jako tužna što je moja mama bolesna, ali u nijednom tre-nutku nisam pomislila da će moja mama umrijeti. Jednostavno to mi nikada nije padalo napamet. Htjela sam znati sve o liječenju i biti u svakom trenutku u tijeku događaja. To mi je pomagalo da shvatim kako to ipak nije strašno kao što se čini i da se od ove bolesti može izliječiti i nastaviti dalje živjeti normalnim životom. Danas mamu čak i zezam i često ju pitam kada se skida preda mnom: „Dobro, hoće li tvoje cike zauvijek ostati takve?“. Pra-tim mamu na svim humanitarnim akcijama protiv raka dojke i znam što znače, koja im je poruka: Žene, pregledavajte se! :) Petra je beskrajno vesela djevojčica, iskričavih zelenih očiju toliko pozitivna da nije teško povjerovati da je istina sve što govori. Strastvena plesačica stepa puna energije, volje i ustrajnosti, jednostavno vas natjera na život.

Petra Poje

4. Priča SLAVICA MAJOR SANTACA

Četvrtu priču ispričala nam je Slavica Major Santaca (36), prava Majorica, kako se vidi na fotografi ji, mlada samohrana majka sposobna od krhotina stvoriti novi i sretniji život za sebe i svoju djecu uz beskrajno pouzdanje u Boga. Ispričala nam je samo najvažnije. Sve ostalo želi ostaviti iza sebe.

Imala sam 31 godinu kada sam dobila dijagnozu karcinoma dojke. Sin mi je imao tada 10,

a kćer 7 godina i bila sam samo-hrana majka. Tek sam počela do-voditi život u red nakon teškog razvoda i onda se ponovno cijeli moj svijet srušio. Dijagnoza, i sve što je slijedilo nakon nje (ope-racija, kemoterapije, zračenje, neizvjesnost rezultata liječenja) najteže mi je palo upravo zbog djece i brige kako će oni to do-živjeti. Nažalost, tada mi nije bila ponuđena psihološka pomoć u bolnici. Razgovor o strahovima koje tada prolaziš jednostavno ne možeš podijeliti s roditeljima, bratom ili sestrom kao niti s dje-com jer i oni prolaze svoju fazu šoka i straha što će biti s tobom. Kao vjernica, utjehu sam dobila od svećenika koji su uvijek bili spremni odvojiti svoje vrijeme za razgovor. Pored njih, tu su bile i žene koje sam sretala u bolnici i kojima je prošlo nekoliko godina od dijagnoze, a htjele su podijeliti svoje iskustvo i pružiti riječi utjehe i potpore. Nekako sam osjećala da me one najbolje razumiju jer su bile u toj koži. Sve u svemu, bitno je za izlječenje razgo-

EMOCIJE I RAK 13

varati o bolesti, isplakati se ako i koliko treba, saznati sve što te čeka dalje i naći način kako okrenuti tu lošu situaciju u dobru. Sada, nakon pet i pol godina od dijagnoze, mogu sa sigurnošću reći da mi je ova bolest bila blagoslov, donijela je u moj život neke sasvim drugačije, nove i drage ljude, poboljšala odnose sa već prisutnima, dala mi da gledam na život kao dar i postanem svjesna prolaznosti, odvojim bitne od nebitnih stvari, naučim puno toga što nisam znala. Sretna sam i zahvalna Bogu na svakom novom danu i za mene je svijet poprimio neke druge i ljepše boje.

5. Priča DEJAN OREHOVEC

Dejan, mladi muškarac (35) obolio od raka dojke. Priča je vrlo edukativna i iznenađujuće emotivno obojena. Priznat ćete da ste već šokirani i dijagnozom i spolom i godinama života. Hrabro je ispričao svoju priču i dokazao da muškarci imaju hrabrostI ne samo pred smrću nego i pred životom. Naravno, kada ima ženu kod kuće, ali i JEDNOG malog zmaja

Prve promjene na mojoj lijevoj dojci počele su 2008. godine po završetku Policijske akademije. Lijeva dojka se povećala u odnosu na desnu. Lijeva bradavica postala je punija i ispupčenija što je stvorilo vidnu asimetriju cijele lijeve polovice prsnog koša.

Najzanimljivija promjena koju sam uočio bio je gubitak dlačica. Bio je to proces koji je tra-jao od 2008. da bi do same dijagnoze raka dojke 2017. godine cijela lijeva strana dojke gledano prema pazuhu u cijelosti ostala bez dlačica. Pokušao sam odgovor na sada već brojna pitanja pronaći na internetu putem tražilice „Google“. Naravno, nisam pronašao niti jedan odgovor. Sam sebe sam uvjerio da je to normalno. Krajem 2011. godine, osim navedenih promjena u lijevoj dojci, pojavio se osjećaj napetosti, peckanja i laganog žare-nja u samoj bradavici, te svrbež lijeve bradavice. No, još nisam vidio razloga za uzbunu. 2012. godine prvi puta se pojavio žućkasto-narančasti iscjedak iz lijeve bradavice koji je s vremenom postao sve obilniji i sve krvaviji. Bio je to simptom koji me konačno zabrinuo i potaknuo na djelovanje. Odlučio sam posjetiti izabranog liječnika obiteljske medicine. Moram priznati da mi kao muškarcu nije bilo ugodno doći pred liječnika i reći mu da imam iscjedak iz bradavice. „Pa to imaju samo žene“, mislio sam. Međutim, po reakciji liječnika zaključio sam da osjećaj srama ili nelagode ne smijem imati jer se može raditi o ozbiljnom problemu, poradi čega me je liječnik 2012. godine uputio na pregled i ultrazvuk dojki u Županijsku bolnicu Čakovec.

Kako ultrazvuk lijeve dojke početkom 2013. godine nije pokazivao ništa osim gušćeg tkiva upućen sam na mamografski pregled dojke i citološku pretragu iscjetka. Te sam pretrage obavio 2014. godine. Citološki nalaz bio je uredan i nije bio neugodan. Mamografija je za mene kao muškarca bila izrazito nelagodna, ne fizički, koliko psihički. Najneugodniji trenutak bio mi je kada je tehničar iz sobe za mamografiju prozvao moje ime i prezime za mamografski pregled. U čekaonici je nastala tišina i pogledi svih žena su se usmjerili u mene i moj ulazak u prostoriju za mamografiju. Po završetku pregleda i saznanja da su mi nalazi uredni, osjetio sam izrazito olakšanje, ali isto tako se stvorio i jedan osjećaj „nepri-padanja“. Kao da sam se nalazio na odjelu ginekologije, a muškarac sam. Bio je to rezultat neznanja da i muškarci mogu oboljeti od raka dojke, poradi čega sam odbijao odraditi kontrolnu mamografiju za godinu dana sukladno naputku liječnika.

Kako se tijekom 2017. godine količina iscjetka enormno povećala, a u samoj dojci su se izmjenjivali osjećaj tupe i oštre boli na dodir dojke, na nagovor supruge javio sam se na dogovoreni pregled dojke kod onkologa. U pola sata pregleda i razgovora s vrlo jasnim objašnjenjima trenutnog stanja i razvoja događaja, riješio sam problem i dileme koje su me mučile godinama. Sugerirano mi je da se tvorevina u lijevoj dojci, koja ultrazvučnim pregledom ničim nije pokazivala da bi se moglo raditi o zloćudnoj tvorevini, kirurški od-strani jer se s godinama povećavala i svake godine izazivala sve veće poteškoće, te iz razloga što sam u obitelji imao prabaku koja je imala obostrani rak dojke.


Operacija je bila zakazana početkom desetog mjeseca 2017. godine. Bio sam sretan što smo napokon maknuli iz dojke ono što me mučilo od početka 2012. godine. Pušten sam iz bolnice na kućnu njegu gdje sam još samo čekao da patohistološka analiza potvrdi da se radi o dobroćudnoj tvorevini.

Nakon svega navedenog stigao je i moj „petak trinaesti“ kada sam u 17,00 sati u petak 13.10.2017. godine primio poziv, točnije primila ga je moja supruga.

„Zvala je doktorica s Onkologije i rekla da imaš zloćudni rak dojke i da joj se hitno javiš na odjel u ponedjeljak“. Stisnuo sam svoju suprugu u zagrljaj i koliko god da sam se suzdr-žavao, suze su nezaustavljivo tekle. Nakon predivnih trenutaka, stupanja u brak, kupnje kuće, i dolaska sina, stiglo je nešto što sve to može razoriti a to je „Rak dojke“, meni muš-karcu s 35 godina.

Od petka navečer do ponedjeljka kad sam se morao javiti na Onkologiju, bilo je vjerojatno najdulje razdoblje u mom životu. Čekanje tog ponedjeljka prolazilo je sa milijun pitanja u mojoj glavi koje nisam imao kome postaviti. Odgovore sam tražio putem interneta i čitao sve o raku dojke. Uglavnom ništa nisam razumio osim podatka da je smrtnost od ove bo-lesti kod muškaraca jako velika. Tog vikenda najgore su bile noći i razmišljanje što će biti s mojim sinom, tko će ga podizati, kako će to podnijeti moja supruga, tko će platiti kredit za kuću i slična pitanja zabrinutosti.

Nakon tog crnog vikenda stigao je i taj ponedjeljak, i evo mene opet na onom istom odjelu gdje sam radio mamografiju i mislio da više nikada neću kročiti na taj odjel, i to sjedeći zajedno sa ženama oboljelim od karcinoma s kojima sam osjetio jednu čudnu povezanost i više se nisam osjećao kao da ne pripadam tamo. Sada sam bio jedan od njih. Po detalj-nom razgovoru sa onkologinjom informiran sam da moj karcinom veličine 5 cm koji je izvađen po testovima patohistološke analize nije metastazirao, da se radi o neinvazivnom karcinomu, međutim da je svih 5 cm karcinom, da nema zdravog ruba, te se preporučuje odstranjivanje cijele lijeve dojke. Istog trenutka sam se složio i pristao na drugu operaciju. Noć prije prilikom pripreme za operaciju i tuširanja dogodio mi se jedan spontani trenutak.

Dejan Orehovec sa suprugom Dejan Orehovec sa sinom

EMOCIJE I RAK 15

Iako sam muškarac, na spoznaju da će mi odstraniti cijelu dojku, jedan dio moga tijela, reagirao sam na način da sam se pogledao u kupaonskom ogledalu, zadnji put pogledao svoju lijevu dojku, nasmijao se i pozdravio s istom. Danas barem djelomično mogu razu-mjeti kako gubitak dojke proživljavaju žene.

Nakon operativnog zahvata i boravka u bolnici do puštanja na kućnu njegu, prilikom svake vizite moj kirurg mi je uvijek detaljno odgovorio na sva moja pitanja, više puta dnevno me obilazio, došao do mog kreveta i na meni razumljiv način sve objašnjavao. Cijelo vrijeme boravka u bolnici osjećao sam potpunu sigurnost. Kada bih i malo negativno počeo raz-mišljati ili postavio pitanje u tom kontekstu, osmjeh doktora i njegove pozitivne rečenice za mene su bile poput lijeka, a što mislim da je u tom trenutku najvažnije za pacijenta.

Danas, pet mjeseci nakon dijagnoze i operacije, mogu reći da je bolest na mene djelova-la kao okidač, okidač da ne dozvoljavam negativnim mislima niti u jednom trenutku da prevladaju. Kada i dođu, pozitivnim mislima ih tjeram od sebe zbog čega danas imam kvalitetniji život nego prije dijagnoze. Dok sam prije dijagnoze uvijek pronalazio razlog za svekolika nezadovoljstva danas cijenim male stvari i uživam u svakom danu zahvalan jer mi je darovan. Mogu reći da sam spreman na sve što mi budućnost donese. Uz pozitivna razmišljanja kao i uz pozitivne ljude pored sebe, čovjek može sve.

Vjerujemo da ispovijesti ovih pacijenata nikoga ne ostavljaju ravnodušnima. U njima su naglašeni mnogi problemi koji muče oboljele i njihove obitelji, ali pokazano je i mnogo emocija. Bez obzira o kome se radilo činjenica je da svaki čovjek suočen sa zloćudnom bolešću snažno emocionalno reagira, jer se boji smrti kao mogućeg ishoda i patnje kao neizbježnog puta. Iako su ove priče umnogome različite povezuje ih jedna velika istina - bolest im je svi-ma promijenila život u mnogim elementima nabolje, a razmišljanja učini-la pozitivnijima. Vjerujemo, a i znanost je to dokazala, da upravo ljudi koji steknu snagu za promjene u životu, napuste pogrešne obrasce ponašanja i razmišljanja, koji progledaju nekim vedrijim očima i iz drugačije perspektive, koji istančaju smisao za vrijedno i bitno, uz pomoć medicinskih stručnjaka, dakako, doista mogu pobijediti bolest i svjedočiti svojim iskustvom. Nažalost, ne učine to svi i njihove priče više ne možemo čuti. Stručnjaci psiholozi žele pridonijeti pozitivnoj statistici i biti neizostavni dio promjena nabolje.


1. REAKCIJA NA DIJAGNOZU MALIGNE BOLESTI

Za većinu osoba reakcija na dijagnozu maligne bolesti je vrlo stresna te dovodi do inten-zivne emocionalne reakcije. Istraživanja pokazuju kako osobe oboljele od malignih bolesti iskazuju visok stupanj psihičkih smetnji u trenutku dijagnoze i tijekom liječenja. Navedene emocionalne reakcije povezane su i s percepcijom maligne bolesti kao bolesti povezane sa smrću i patnjom unatoč značajnom napretku u prevenciji, dijagnostici i liječenju5.

Kako bismo bolje razumjeli emocionalno stanje oboljele osobe od izrazite je važnosti ra-zumjeti i imati uvid u osobno, obiteljsko funkcioniranje osobe kao i cjelokupnu situaciju s kojom se trenutno osoba suočava.

Razina stresa ovisit će o mnogobrojnim faktorima, neki od tih su:

1) DOB, istraživanja pokazuju kako se osobe mlađe životne dobi teže nose s dijagnozom malignog oboljenja, a što je povezano s povećanom zabrinutošću vezanom uz utjecaj bolesti na partnera i djecu, ali i uz praktične teškoće vezane uz svakodnevnu skrb o djeci, financijama, radnom statusu itd.6

2) PODRŠKA OBITELJI I PRIJATELJA u značajnoj mjeri pridonosi smanjenju stresa uslijed bolesti. Istraživanja su pokazala kako socijalna podrška ima pozitivne efekte na psihološku dobrobit osoba oboljelih od raka. Kod žena oboljelih od raka dojke istraži-vanja su utvrdila kako je socijalna podrška povezana s redukcijom stresa povezanog sa samim oboljenjem, pozitivnim promjenama u životu oboljelih osoba te unaprjeđenjem emocionalne dobrobiti oboljele osobe7.

3) RELIGIJSKA VJEROVANJA povezana su s održavanjem samopoštovanja, pruža-njem smisla i svrhe života, pružanjem emocionalne potpore, a što pridonosi osjećaju nade te predstavlja zaštitni mehanizam. Istraživanja pokazuju kako vjerska vjerovanja mogu smanjiti osjećaj gubitka kontrole i bespomoćnost koja prati tjelesne simptome bolesti te pružaju kognitivni okvir koji pomaže u nošenju s patnjom (religijska vjerova-nja o svrhovitosti patnje). Također molitva smanjuje osjećaj izolacije i pridonosi osje-ćaju kontrole nad bolešću8.

4) STRATEGIJE SUOČAVANJA u značajnoj mjeri olakšavaju nošenje sa stresom. Učinkovitost pojedinih strategija ovisi o tome koliko su prikladne za određenu situ-aciju. Strategije poput traženja emocionalne podrške, traženje informacija, traženje pozitivnih aspekata stresnog događaja predstavljaju neke od strategija koje osobama mogu pomoći da se lakše suočavaju sa svojom bolešću9,10.

Osobe koje se suočavaju s rakom doživljavaju širok spektar emocija, a najčešće su to tuga, ljutnja, strah, krivnja i bespomoćnost te intenzivan stres (Tablica 2)2,3,5. U nastavku teksta donosimo savjete kako se nositi s navedenim emocijama.re

akcij

a na

dija

gnoz

u m

alig

ne b

oles

ti

EMOCIJE I RAK 17

REAKCIJE KOJE NAJČEŠĆE DOŽIVLJAVAJU OSOBE OBOLJELE OD MALIGNIH BOLESTI

ŠOK I NEVJERICAOsobe u prvom trenutku dijagnoze vrlo često doživljavaju stanje šoka i nevjerice, osobito ako osoba nije prije imala nikakvih zdravstvenih teškoća. Osobi je potrebno određeno vrijeme da prihvati da je oboljela od maligne bolesti.

STRAH Vrlo često osobe oboljele od malignih bolesti osjećaju različite strahove: strah od boli, naruše-nog izgleda, smrti, gubitka kontrole, ovisnosti o drugima i sl. Prisutan je strah i zabrinutost oko praktičnih stvari poput financija, brige za obitelj, posla itd.

STRES Osobe oboljele od raka i njihove obitelji vrlo često doživljavaju visoku razinu stresa.

TUGANormalno je da osoba oboljela od maligne bolesti osjeća tugu zbog mnogo razloga, zbog gubit-ka dobrog zdravlja, zbog promjena na tijelu i u odnosima te zbog odustajanja od nekih planova u budućnosti.

LJUTNJA Kod osoba oboljelih od raka ljutnja je normalna reakcija na promjene koje donosi sama dija-gnoza, a vrlo često se javlja uz pitanje „Zašto baš ja?“. Često se ljutnja iskazuju kao posljedica straha.

KRIVNJA

Osobe oboljele od raka često žele znati uzrok svoje bolesti, navedeno proizlazi iz potrebe za kontrolom. Uslijed navedenog osoba može osjećati krivnju, odnosno pripisati nastanak bolesti nekom svom ponašanju. Npr. osoba oboljela od melanoma može osjećati krivnju jer nije u do-voljnoj mjeri koristila kremu sa zaštitnim faktorom i prikladno se štitila od sunca.

POVLAČENJE Dijagnoza maligne bolesti je uistinu stresna za osobu te ponekad imaju potrebu da se izoliraju i budu same.

LJUTNJA

Osobe oboljele od raka navode kako su prilikom saznanja o dijagnozi osjećali ljutnju. Ljut-nja je vrlo često povezana s pitanjem „Zašto baš ja?“ te se često javlja kao posljedica zabrinutosti za budućnost. Nažalost na to pitanje nitko ne može dati odgovor, ali možemo osobi ponuditi savjete o tome kako se lakše nositi s dijagnozom maligne bolesti i pružiti podršku11.

Ljutnja je neugodna i snažna emocija koja unatoč tome može biti vrlo informativna. Ona nam govori kako naša očekivanja nisu ispunjena ili uslijed osjećaja nepravde.

Savjeti kako možemo kontrolirati ljutnju12:

1. Važno je imati na umu da je ljutnja proizašla iz naše interpretacije događaja, što znači da smo mi sami odgovorni za njezin nastanak. Ono što možemo promije-niti je interpretacija samog događaja.

2. Treba se zapitati je li naša ljutnja konstruktivna, hoće li ona dovesti do neke promjene. Ljutnja kao emocija može biti konstruktivna, odnosno može nas mo-tivirati na pozitivne promjene. Osobu oboljelu od raka može motivirati da se više posveti sebi, pazi na prehranu i da ustraje u liječenju.

3. Postavite si pitanje imate li koristi od vaše ljutnje.

Ako si još uvijek postavljate pitanje „Zašto baš ja“, takvo pitanje je u potpunosti besmi-sleno budući da nam se bolest jednostavno dogodila i to ne možemo promijeniti, stoga je razmišljanje o navedenom nekonstruktivno i odmaže nam da se aktivno suočimo.

ljutnja


TUGA

Tuga je intenzivan osjećaj koji nastaje u situaciji gubitka, može se raditi o gubitku bliske osobe, zdravlja, statusa itd. Oboljele osobe vrlo često osjećaju tugu koja proizlazi iz pro-mjena koje za njih znače gubitak, npr. gubitak kose, smanjene mogućnosti svakodnevnog funkcioniranja, gubitak samostalnosti, odustajanja od nekih planova u budućnosti i sl. Za navedene gubitke potreban je određeni period tugovanja čija je adaptivna funkcija prihva-ćanje gubitaka.

Model “Kübler-Ross” je predstavila Elisabeth Kübler-Ross na temelju svojeg rada s ter-minalnim bolesnicima. Model se prvotno bazirao samo na terminalnim bolesnicima, ali je kasnije utvrdila kako se navedeni model može primijeniti na bilo koji drugi gubitak (npr. razvod braka ili gubitak posla). Faze tugovanja ne moraju biti potpune niti se odvijati kro-nološkim redom, niti sve osobe prolaze kroz sve faze, i sličnim redoslijedom13. Reakcija na bolest, smrt ili gubitak jedinstvena je kao i sama osoba koja ju doživljava, međutim, neki ljudi mogu imati poteškoća u tugovanju i tada bi trebali potražiti stručnu pomoć i podršku.

Faze prema modelu “Kübler-Ross” su13:

1. ŠOK I NEGIRANJE se javlja u početnom trenutku suočavanja s gubitkom te negira-nje služi kao kratkotrajni mehanizam obrane kao odgovor na trenutni gubitak. Ponekad osobe kada se suoče s dijagnozom maligne bolesti imaju poteškoća s prihvaćanjem dijagnoze i tada odlaze brojnim liječnicima kako bi oni opovrgli postojeću dijagnozu.

2. LJUTNJA se javlja kako reakcija na pitanje „ Zašto baš ja? To nije uredu!“ u suočavanju s ljutnjom kao posljedicom nošenja s dijagnozom maligne bolesti već smo spomenuli u prethodnom tekstu. U navedenim situacijama se ljutnja može iskaliti na bliske osobe, liječnike pa čak i na samog sebe. Treba razumjeti i uvažiti ljutnju kao emociju koja je vrlo često sastavni dio suočavanja s gubitkom.

3. CJENJKANJE se javlja s nadom pojedinca u to da nekako može odgoditi smrt ili gubi-tak. Uglavnom pogodba uključuje neku promjenu koja će odgoditi gubitak.

4. DEPRESIJA se javlja kao svijest da nastupa gubitak. Tijekom navedene faze osoba počinje shvaćati sigurnost promjene koju gubitak ili bolest sa sobom donosi, zbog toga se osoba povlači, provodi vrijeme sama, žalujući. Ova faza omogućuje da se osjećaji procesuiraju i da se situacija prihvati. Međutim, ako navedena faza traje duže vrijeme važno je da osoba potraži pomoć.

5. PRIHVAĆANJE označava da se osoba miri sa situacijom i prihvaća ju kao takvu.

Kako se nositi s tugom i što može pomoći12:

1. Razgovor o vlastitim emocijama može pomoći da se osjećamo bolje, ali i izraža-vanje svojih osjećaja kroz pisanje dnevnika, poezije i drugih kreativnih tehnika.

2. Bavljenje aktivnostima koje su nam ugodne poput čitanja knjige, slušanja glaz-be, šetnje prirodom i sl.

3. Osvještavanje da još uvijek u našem životu postoje dobre i značajne stvari zbog kojih možemo biti zahvalni, te da postoje osobe koje se nalaze u puno težoj situaciji nego li mi sami. To nam pomaže da se ponovno usredotočimo na ono što imamo umjesto da se zadržavamo na onome što smo izgubili, ili gubimo.

tuga

EMOCIJE I RAK 19

ZABRINUTOST

Osobe se često boje situacija i pojava za koje se čini da su izvan njihove kontrole, a jedna takva situacija je i dijagnoza maligne bolesti i sve ono što ona donosi sa sobom. Prilikom saznanja dijagnoze maligne bolesti, tijekom liječenja pa čak i nakon izlječenja osoba može osjećati visok stupanj zabrinutosti vezano uz mnogobrojne izazove s kojima se suočava14.

Osobe mogu imati brojne neugodne misli povezane s budućnošću te ih prilikom toga mogu pokušati ignorirati no nažalost time samo podržavaju začarani krug neugodnih misli. Na primjer, osoba prije odlaska na kontrolni pregled može strahovati od rezultata dijagnostičkih pretraga i početi razmišljati kako je nalaz zasigurno loš što pokreće zača-rani krug neugodnih misli jer jedna loša misao pokreće drugu i tako dalje. U navedenim situacijama ignoriranje negativnih misli ne pomaže, navedeno samo pojačava intenzitet neugodnih misli i loše raspoloženje15.

Kako biste smanjili zabrinutost može vam pomoći:

1. Prikupljanje informacija o predmetu naše zabrinutosti Osoba koja ide prvi put na kemoterapiju može biti izrazito zabrinuta oko nu-spojava kemoterapije. Kako bi se što bolje suočila s navedenim, bilo bi dobro da razgovara s liječnikom, ali i s osobama koje su prošle sličnu situaciju kako bi imala što više informacija i mogla se prikladno pripremiti na ono što slijedi. U sklopu Hrvatske lige protiv raka djeluju klubovi oboljelih osoba gdje osoba može prikupiti informacije i savjete o svojoj bolesti, ali i dobiti podršku.

2. Nemojte skrivati zabrinutost. Naprotiv, podijelite ju s bliskom osobom, tako ćete dobiti podršku te vam bliska osoba može pomoći u sagledavanju situacije iz drugog kuta.

3. Angažirajte se u nekoj opuštajućoj aktivnosti koja će vam okupirati misli i po-moći vam da se opustite.

STRES

Sama dijagnoza maligne bolesti predstavlja veliki stres u životu te dovodi do toga da se osoba zapita zašto se to događa, kakav utjecaj ima na osobnu dobrobit i ima li osoba do-voljno resursa da se s istim uspješno suoči12. Stres utječe na sve aspekte života oboljele osobe, uključujući emocije, ponašanje, kogniciju i fizičko zdravlje. Niti jedan dio tijela nije imun. Stres osim tjelesnih reakcija izaziva (Slika 1.)16:

EMOCIONALNE REAKCIJE - napetost, uznemirenost, strah, tjeskoba, razdražljivost, tuga, krivnja, ravnodušnost, pretjerana osjetljivost i česte promjene raspoloženja.

KOGNITIVNE REAKCIJE - zabrinutost, pesimizam, katastrofična očekivanja, neja-snoća i konfuzija u mišljenju, neodlučnost, promjenjivost stavova o ljudima, životu i bu-dućnosti, smetnje koncentracije i pamćenja.

PONAŠAJNE REAKCIJE - nemir, povećano konzumiranje kave, alkohola, hrane, pre-tjerano pušenje, problemi sa spavanjem, nedostatak apetita, pretjerana ovisnost o drugi-ma ili povlačenje iz socijalnih kontakata i svadljivost i plakanje

zabri-nutost

stres


Dugotrajni stres negativno djeluje na efikasnost imunološkog sustava, odnosno slabi imunološki odgovor organizma te smanjuje uspješnost liječenja. Iz navedenog razloga važno je osobama oboljelim od malignih bolesti pružiti adekvatnu pomoć i podršku16.

Normalno je da osoba kojoj je dijagnosticirana maligna bolest osjeća široki spektar neugodnih emocija. Reakcije na priopćenje da osoba bo-luje od maligne bolesti razlikuje se od osobe do osobe, ne postoji prava ili kriva reakcija. Kako bi se osobe uspješnije nosile s neugodnim emo-cionalnim stanjima, koja su posljedica suočavanja s poteškoćama koje maligno oboljenje donosi, od izuzetne je važnosti adekvatno prepoznati emocije i razviti adekvatne strategije nošenje s istim. Također je važno o svojim osjećajima govoriti iskreno i otvoreno.

Slika 1. Utjecaj stresa na tjelesno zdravlje i posljedice dugotrajnog stresa na tjelesno zdravlje

EMOCIJE I RAK 21

2. ŠTO NAM MOŽE POMOĆI U SUOČAVANJU S MALIGNOM BOLESTI

Svatko od nas posjeduje alate/strategije koje koristi u suočavanju s različitim emocijama. Koju vrstu alata/strategija koristimo ovisi o obilježjima situacije (možemo li ju kontrolirati ili ne), našim osobinama te iskustvima iz prošlih situacija. Najčešća podjela strategija je na one17:

A) USMJERENE NA PROBLEM - mehanizmi pomoću kojih se nastoji djelovati na situaciju, na ono što je izazvalo problem (pronalazak rješenja za postojeći problem).

B) USMJERENE NA EMOCIJE - nastoji se lakše podnijeti emocionalno uzbuđenje izazvano stresnom situacijom (razgovor s prijateljima, pisanje dnevnika).

C) IZBJEGAVANJE - nastoje se izbjeći stresne situacije i događaji (npr. izbjegavanje osobe s kojom dolazimo u sukob).

Svaka od navedenih strategija je učinkovita ovisno o situaciji i konkretnom pojedincu.

Ipak istraživanja pokazuju kako je suočavanje usmjereno na emocije obično korisno u početnim trenutcima stresnog događaja, a strategija usmjerena na problem u kasnijem razdoblju. Kada su vanjske okolnosti izvan naše kontrole prednost ima suočavanje usmje-reno na emocije16.

ŠTO JE VAŽNO ZA ADAPTIVNO SUOČAVANJE

A) INFORMIRANJE

Vrlo često prilikom suočavanja s dijagnozom maligne bolesti osobe osjećaju strah pove-zan s pitanjem „Znači li dijagnoza maligne bolesti da ću umrijeti?“. Navedeni intenzivni strah normalna je reakcija, budući da većina osoba smatra kako je rak teška, smrtonosna bolest. Ipak, važno je osvijestiti kako je došlo do porasta preživljenja osoba oboljelih od malignih bolesti te se informirati o samoj dijagnozi, stadiju bolesti i liječenju18.

Znanje o našoj bolesti u značajnoj mjeri pomaže smanjiti strah i anksioznost te nam po-maže u planiranju daljnjih koraka.

Informacije o svojoj bolesti možemo dobiti iz nekoliko izvora11:

• Razgovor s liječnikom u značajnoj mjeri može smanjiti anksioznost i strah povezan s ishodima bolesti. Liječnik će vam pružiti sve potrebne informacije o dijagnozi, liječenju, nuspojavama liječenja kao i mogućim ishodima.

SAVJET: Prije dolaska liječniku možete zapisati sva pitanja koja imate kako ih ne biste zaboravili. Povedite člana obitelji ili prijatelja na konzultacije kod liječnika kako bi vam ta osoba pružila podršku i zapisala informacije.

• Traženje informacija putem različitih izvora (knjige, novine, internet). SAVJET: Kad tražite i čitate informacije provjerite kvalitetu izvora.

infor-mira-nje


• Traženje informacija od osoba koje su oboljele od iste bolesti SAVJET: Udruge i klubovi oboljelih osoba od malignih bolesti predstavljaju dobar

izvor informacija, također osobe dobivaju informacije i savjete direktno od osoba koje su prošle sličan put.

U navedenom nam može pomoći Hrvatska liga protiv raka koja je tiskala pu-blikacije o različitim sijelima raka te su na Liginoj web stranici dostupne in-formativne i edukativne publikacije i tekstovi, a informacije je moguće dobiti osobnim dolaskom u Hrvatsku ligu protiv raka.

B) BRIGA O SEBI• ZDRAVA PREHRANA omogućava našem tijelu da se bolje nosi s bolešću i nus-

pojavama liječenja18.

• FIZIČKA AKTIVNOST, poput šetnje, podiže raspoloženje, reducira stres i omo-gućava lakši san. To je i važan način suočavanja s umorom, omogućava oboljeloj osobi da osjeća veću razinu energije. Prije same vježbe važno je da se o tom pitanju posavjetujete sa svojim liječnikom20.

• PISANJE DNEVNIKA I DRUGE KREATIVNE AKTIVNOSTI mogu pomoći osobi da se suoči sa svojim emocijama te tako reducira razinu stresa. Nekim osobama je puno lakše izraziti svoje osjećaje na papiru nego li ih izreći. Svoje osjećaje osoba može pisati samo za sebe, a može ih podijeliti sa svojom obitelji, prijateljima ili ih javno objaviti preko različitih medija. Također se osoba može okušati u drugim kre-ativnim tehnikama poput slikanja, fotografiranja, sviranja i sl.2

• SOCIJALNA PODRŠKA je ključna za lakše suočavanje s bolešću. Provedeno vrije-me s voljenim osobama smanjuje razinu stresa18. Ponekad osoba sa svojim bliskim osobama može razgovarati o svojim osjećajima, ali i provoditi vrijeme u ugodnim aktivnostima. Za neke to uključuje i druženje s kućnim ljubimcima. Istraživanja su pokazala kako provođenje vremena s kućnim ljubimcem može u značajnoj mjeri reducirati stres i anksioznost19.

C) RELAKSACIJSKE TEHNIKE

Postoji nekoliko vrsta relaksacijskih tehnika koje mogu pomoći u redukciji stresa, anksio-znosti i umora. Različite relaksacijske tehnike možete vježbati kod kuće koristeći upute iz knjiga, CD-ove i sl. Navedene tehnike baziraju se na usredotočenost na sadašnji trenutak.

• Meditacija, vježbe disanja, vizualizacija

Istraživanja pokazuju kako relaksacijske tehnike mogu u značajnoj mjeri olakšati suoča-vanje sa stresom i anksioznošću, unaprijediti regulaciju naših emocija i pomoći u izboru prikladnih oblika reakcija te unaprijediti naše sposobnosti planiranja, rješavanja problema i donošenja odluka21.

briga o sebi

relak-s a cijske tehnike

EMOCIJE I RAK 23

Kako bismo se lakše suočavali s izazovi-ma koje maligno oboljenje donosi mo-žemo stvoriti našu „Pomoćnu kutiju“ u obliku liste aktivnosti, crteža aktivnosti, ohrabrujućih poruka. Funkcija kutije je da si lakše osvijestimo da postoje meha-nizmi koji nam mogu pomoći da se osje-ćamo bolje, da osvijestimo naše snage za aktivnijim i uspješnijim suočavanjem.

Jednostavna vježba disanja u 6 koraka:

• Udobno se smjestite u sjedeću ili ležeću poziciju

• Zatvorite oči ili usmjerite pogledu u jednu točku ispred vas

• Usmjerite se na svoje tijelo, na pojedine dijelove tijela s tim da krenete od desne ruke pa na lijevu ruku, desnu pa lijevu nogu, trbuh, grudi, leđa, vrat i glavu

• Nakon nekoliko minuta usmjerite svoju pažnju na disanje, udah i izdah, pratite udisanje zraka u pluća i izdisanje, dišite duboko. Kako bi pratili izdisaje i udisaje možete ruku prisloniti na trbuh kako bi se lakše usmjerili na ispuštanje zraka iz pluća i udisanje zraka u pluća.

• Ako vam pažnja odluta ponovno se usmjerite na svoje tijelo i disanje

• Vježba se provodi u trajanju između 10 i 15 minuta


3. KAKO RAZGOVARATI O BOLESTI S BLIŽNJIMA

Jedan od najtežih zadataka za oboljelu osobu može biti priopćavanje bližnjima da boluje od maligne bolesti. Ponekad osobe žele dijagnozu maligne bolesti zadržati za sebe i svoje najbliže2. Saznanje da voljena osoba boluje od maligne bolesti izrazito je teška za cijelu obitelj i prijatelje. Ponekad bliske osobe ne znaju što reći i kako pomoći.

Osobe oboljele od maligne bolesti svoju dijagnozu najčešće prvo priopće svom partneru ili supružniku, a zatim bliskim članovima obitelji i prijateljima. Osoba sama mora donijeti odluku kad i koje će informacije prenijeti svojim bližnjima.

Za neke osobe razgovor o bolesti može biti emocionalno iscrpljujući te se osoba može usmjeriti na svakodnevne zadatke i korake u liječenju izbjegavajući pri tome razgovor. U navedenoj situaciji osoba bliskim osobama jednostavno može istaknuti kako sad ne želi razgovarati o svojim emocijama i kako se želi usredotočiti na zdravlje i tijek liječenja.

Iako je razgovor o bolesti s bliskim osoba izrazito emocionalno težak, priprema može malo olakšati osobi18:

• Kad se osjećate spremno, odlučite kome i što ćete reći

• Razmislite koja vam pitanja osobe mogu postaviti

• Podijelite onoliko informacija koliko smatrate potrebnim

• Izaberite prikladno vrijeme i mirno mjesto za razgovor

• Budite spremni da bliska osoba može biti u šoku te zabrinuta i tužna, možda ćete vi nju tješiti

EMOCIJE I RAK 25

• Budite spremni na tišinu, ponekad ljudi u šoku jednostavno ne znaju što reći

• Budite iskreni

• Ako vam je informiranje bliskih osoba o svojoj bolesti teško, možete zamolite ne-koga od bliskih osoba da informira druge

Ponekad reakcije nama bliskih osoba neće biti onakve kakve možda osoba priželjkuje. Če-sto bliske osobe u takvim situacijama ne znaju što reći ili kako pomoći. Neke bliske osobe će izbjegavati razgovor o mogućim negativnim ishodima bolesti, a neke će jednostavno izbjegavati oboljelu osobu jer im je suočavanje s bolešću druge osobe previše teško18.

Putovanje kroz dijagnozu i liječenje maligne bolesti ponekad može biti pokretač značajnih promjene u prioritetima i odnosima. Odnosno, osoba kroz vlastito putovanje može shva-titi kako su neki odnosi postali mnogo snažniji, a neki jednostavno nisu vrijedni daljnjih emocionalnih ulaganja.

RAZGOVOR S DJECOM

Priopćenje djeci da njihov roditelj boluje od maligne bolesti zasigurno je jedan od najtežih zadataka za roditelje. Ponekad roditelji kako bi zaštitili svoju djecu taje da boluju od mali-gne bolesti. Međutim djeca u navedenim situacijama vrlo često osjete da nešto nije uredu i mogu zamišljati različite katastrofične scenarije. Stoga je najbolje djecu na prikladan na-čin informirati da je njihov roditelj bolestan22.

Prilikom informiranja djeteta od iznimne je važnosti da roditelj na razumljiv i dobno pri-hvatljiva način priopći djetetu, bez suvišnih detalja te da mu pruži odgovore na njegova pitanja. Tijekom liječenja važno je dijete informirati o procesu liječenja tako da se ono ne osjeća izostavljeno.

Savjeti kako komunicirati s djecom o malignoj bolesti23:

• Pripremite što ćete reći svom djetetu o svojoj bolesti, djeca trebaju znati vrstu bo-lesti, što će se događati tijekom liječenja i kako će to utjecati na organizaciju njiho-vog života

• Započnite razgovor s pitanjima kako biste znali što dijete zna o malignoj bolesti i kako biste izbjegli nejasnoće i potencijalne strahove

• Koristite riječi koje će dijete razumjeti. Mlađa djeca trebaju jednostavnija objašnje-nja, dok starija djeca traže detaljnije objašnjenje i veći broj informacija

• Nemojte pretjerati u informacija, pokušajte ih informirati na što jasniji i jednostav-niji način

• Pitajte ih kako se osjećaju

• Naglasite kako će liječnici poduzeti sve potrebne korake kako biste što prije ozdra-vili.

Djeci kao i odraslima treba vremena da se suoče s bolešću roditelja te oni kao i odrasli mogu osjećati različite emocije poput ljutnje, tuge, straha i bespomoćnost. Kako bi se što lakše suočili s navedenim važno je otvoreno razgovarati o svojim osjećajima. Važno je pokazati im ljubav i provoditi vrijeme s njima i truditi se osigurati organizaciju života

razgovor s djecom


sličnu onoj prije dijagnoze. Djeci treba istaknuti i pripremiti ih na promjene koje donosi bolest poput odlaska u bolnicu, gubitka kose i sl. Također je važno da o se o navedenom obavijeste osobe koje su u stalnom kontaktu s djetetom, poput učitelja i trenera, a koji također mogu pomoći djetetu u suočavanju s novonastalom situacijom22.

Ponekad će djeca postaviti pitanje i o smrti. Razgovor o smrti ovisit će o stadiju maligne bolesti i tijeku bolesti. Pri tome je važno da budete iskreni i da im pružite potrebne informacije. Vrlo često nismo ni sami sigurni u ishod naše bolesti, i u navedenim situacijama djeci možemo reći :

• Ponekad ljudi umru od raka, no liječnik mi je rekao kako danas po-stoje vrlo uspješni načini liječenja i vjeruje da će mi oni pomoći da budem bolje.

• Ne znam što će se dogoditi. O zdravstvenom stanju imat ću više informacija nakon što prođe operacija, tada ću ti reći što su liječnici rekli.

• Doktori su rekli da ću vjerojatno biti bolje i da oni sve čine kako bih bila zdrav/a.

Ukoliko ste zabrinuti za vaše dijete i njegovu reakciju možete potražiti pomoć stručne osobe, pročitati priručnike i potražiti savjet udruga koje pružaju psihološku podršku oboljelim oso-bama i njihovim obiteljima.

EMOCIJE I RAK 27

4. KADA POTRAŽITI STRUČNU POMOĆ

Ponekad suočavanje s bolešću i nuspojavama liječenja kao i drugim izazovima povezanim s bolešću i promjenama koje ona donosi zna biti izrazito teško za osobu te osoba može imati značajne psihičke teškoće.

Učestalost psihičkih teškoća uslijed same dijagnoze je česta, a prema podatcima iz istra-živanja kreće se od 4,5 do 50 % ovisno o fazi bolesti, sijelu raka, vrsti liječenja te socijal-noj podršci24. Najčešće se radi o poremećajima raspoloženja i anksioznim poremećajima. Istraživanja pokazuju kako oboljele osobe koje imaju intenzivne psihičke simptome imaju znatno smanjenu kvalitetu života, a navedeno značajno utječe i na same ishode bolesti. Iz navedenih razloga nužno je prepoznati simptome i pravovremeno potražiti pomoć.

Neki od rizičnih faktora povezanih s nastankom psihičkih poremećaja u oboljelih osoba su mlađa životna dob, osobine ličnosti (pesimizam), nedostatna socijalna podrška, brojni životni gubitci kao i prethodna povijest psihičkih teškoća.

Prilikom liječenja zdravstveni djelatnici su prvenstveno usmjereni na ishode liječenja, često zanemarujući mentalno zdravlje oboljele osobe. Dobro mentalno zdravlje obolje-le osobe u značajnoj mjeri utječe na kvalitetu života i zdravstvene ishode. Iz navedenih razloga razvijene zemlje su osmislile skale za procjenu psihičkog stanja oboljele osobe kako bi se uz liječenje omogućila i podrška u suočavanju s izazovima koje bolest donosi te podigla kvaliteta života oboljele osobe25.

Rano prepoznavanje psihičkih teškoća je izrazito važno kako bi se osobi pružila adekvatna stručna pomoć i podrška. Ipak dijagnosticiranje psihičkih teškoća je izrazito otežano kod osoba oboljelih od malignih bolesti zbog preklapanja simptoma koji proizlaze iz bolesti, npr. umor, gubitak energije, sniženo raspoloženje, sa simptomima depresije i anksiozno-sti5. Iz navedenih razloga psihički poremećaji često ostanu nedijagnosticirani i neliječeni.

Neki od simptoma koji mogu ukazivati na prisutnost psihičkih poremećaja i potrebu za stručnom pomoći26 su:

• Promjene u apetitu i snu

• Stalna zabrinutost i tjeskoba

• Gubitak energije

• Razmišljanje o suicidu

• Učestale promjene raspoloženja

• Gubitak interesa i užitka u ugodnim aktivnostima

• Napadi panike

Ako navedeno stanje traje duže vrijeme i ometa vaše svakodnevno funkcioniranje tada je vrijeme da potražite stručnu pomoć.


5. PSIHOEDUKATVNE RADIONICE

U sklopu projekta „Emocije i rak“ proveden je ciklus psihoedukativnih radionica čiji je cilj bio ženama oboljelim od raka osvijestiti nastanak i funkcije emocija, pomoći u prepoznavanju i imenovanju emocija, osvijesti ponašajne i tjelesne aspekte emocija kao i situacijske i psihološke faktore koji utječu na doživljaj i intenzitet emocija te osvijestiti koji su to adekvatni načini nošenja s emocijama.

Psihoedukativne radionice bile su dobro posjećene te su sudionice istaknule kako im je sudjelovanje pomoglo da podijele svoje poteškoće i dobiju podršku. Istraživanja pokazuju kako upravo grupne intervencije u značajnoj mjeri pomažu oboljelim osobama kroz dije-ljenje iskustva i informacija te pružanje emocionalne podrške.

Sudionice psihoedukativnih radionica istaknule se važnost ovakvog načina pružanja psi-hološke pomoći kao i nastavka pružanja psihološke podrške osobama oboljelim od ma-lignih bolesti. Hrvatska liga protiv raka od svog osnutka uviđa vrijednost i važnost psiho-loške podrške i nastavit će kontinuirano raditi na tom području.

Iskustva sudionica radionica izrazito su pozitivna.

ISKUSTVA SUDIONICA RADIONICA

„I dalje treba učiti o emocijama jer smo sve ranjene i treba nam savjet kako dalje.“

„Trebamo kontinuirane radionice ove vrste.“

Polaznici radionica pričaju svoj život na kolažu.

EMOCIJE I RAK 29

„Svidjelo mi se sve, rado sam sudjelovala.“

„Svidio mi se pristup, sve smo bile jednake - otvorile smo srce i dušu. S obzirom na to da jako puno radim na sebi, opet sam nadopunila svoje znanje. “

„Svidio mi se način grupne komunikacije i opuštanje.“

„Hvala, puno sam naučila.“

„Svidjelo mi se aktivno sudjelovanje svih, teme su primjenjive u svakodnevnom životu.“

Dr. Dinka Nakić i psihologinja Barbara Raguž s korisnicima radionica.


ŠTO JE RAK I KAKO S NJIM?U nekoliko navrata je u ovoj brošuri spomenuto kako je informiranje o bolesti izrazito važan faktor u uspješnom suočavanju sa zloćudnom bolešću. Znanje o našoj bolesti u značajnoj mjeri pomaže smanjiti strah i anksioznost te nam pomaže u planiranju daljnjih koraka u liječenju. Znanje je važno i u prevenciji zloćudnih bolesti jer što se ona otkrije u ranijem stadiju to je liječenje lakše i uspješnije. Iz navedenog razloga donosimo kratki pregled najčešćih zloćudnih bolesti u muškaraca i žena.

Rak je bolest pri kojoj tjelesne stanice nekontrolirano rastu tvoreći tumor koji se može proširiti na razne dijelove tijela. Najčešće se dijagnosticira u osoba srednje i starije dobi, premda stanične promjene koje uzrokuju rak počinju puno prije. Broj ljudi koji

obolijevaju od raka u porastu je, a jedan od vodećih razloga je to što ljudi žive duže nego prije. Rak je drugi najvažniji uzrok smrti iza bolesti srca i krvnih žila pa je važno raditi na prevenciji ove opake bolesti. Znanstvena istraživanja pokazuju kako se zdravim životnim navikama može prevenirati najmanje jedna trećina ove bolesti.

Prema podatcima Registra za rak ukupan broj novodijagnosticiranih bolesnika u 2015. godini s invazivnim rakom bio je 22 503. Pet najčešćih sijela raka čine ukupno 58% novih slučajeva raka u muškaraca, a to su: traheja, bronh i pluća (18%), prostata (18%), kolon (9%), rektum, rektosigma i anus (7%) i mokraćni mjehur (6%). Pet najčešćih sijela raka u žena su: dojka (26%), traheja, bronh i pluća (8%), kolon (8%), tijelo maternice (6%) i štitnjača (6%) te čine 53% novih slučajeva raka u žena.

Kada je riječ o zloćudnim novotvorinama, neka sijela raka kod kojih postoji relativno dugo razdoblje između početka razvoja bolesti i pojave simptoma zadovoljavaju kriterije za mogućnost rane dijagnostike putem probira. Navedeno zadovoljavaju samo sijela raka vrata maternice i dojke u žena te raka debelog crijeva, raka usne šupljine i melanom u oba spola. Ministarstvo zdravstva je pokrenulo provedbu tri Nacionalna programa ranog ot-krivanja raka dojke (2006.), debelog crijeva (2007.) i raka vrata maternice (2012.). Ranim otkrivanjem bolesti stupanj preživljavanja raste do potpune izlječivosti odnosno spreča-vanja smrtnog ishoda.

S ciljem prevencije ove opake bolesti Europska komisija izdala je Europski kodeks protiv raka s ciljem informiranja i educiranja građana o mjerama koje mogu poduzeti za sebe i svoje obitelji kako bi smanjili rizik od raka.

EMOCIJE I RAK 31

EUROPSKI KODEKS PROTIV RAKA

12 NAČINA ZA SMANJENJE RIZIKA OD RAKA

1. Nemojte pušiti. Ne uživajte duhanske proizvode.

2. Nemojte dopustiti pušenje u svojem domu. Poduprite politiku nepušenja na radnom mjestu.

3. Održavajte zdravu tjelesnu težinu.

4. Budite tjelesno aktivni u svakodnevnom životu. Ograničite vrijeme koje provodite sjedeći.

5. Hranite se zdravo:• Jedite što više integralnih žitarica, mahunarki, povrća i voća.• Ograničite unos visokokalorične hrane (hrane bogate šećerom ili masnoćama) i izbjegavajte zaslađena pića.• Izbjegavajte suhomesnate proizvode; ograničite unos crvenog mesa i hrane s velikim sadržajem soli.

6. Ako konzumirate alkohol bilo koje vrste, budite umjereni. Nekonzumiranjem alkohola smanjuje se rizik od raka.

7. Izbjegavajte prekomjerno izlaganje suncu, osobito djece. Upotrebljavajte zaštitu od sunca. Ne sunčajte se u solarijima.

8. Poštujte zdravstvena i sigurnosna uputstva na radnom mjestu kako biste se zaštitili od tvari koje uzrokuju rak.

9. Saznajte jeste li u svojem domu izloženi zračenju od prirodno visokih razina radona. Poduzmite mjere za smanjenje visokih razina radona.

10. Za žene:• Dojenjem majka smanjuje svoj rizik nastanka raka. Ako možete, dojite svoje dijete.

• Hormonskom nadomjesnom terapijom povećava se rizik od određenih vrsta raka. Ograničite trajanje hormonske nadomjesne terapije.

11. Uključite svoju djecu u program cijepljenja protiv: • hepatitisa B (za novorođenčad)• humanog papiloma virusa (HPV) (za djevojčice).

12. Sudjelujte u organiziranim programima za rano otkrivanje raka:• debelog crijeva (muškarci i žene)• dojke (žene)• vrata maternice (žene).


Rak plućaRak pluća je uglavnom bolest starijih osoba. Gotovo 70% ljudi s dijagnozom raka pluća su stariji od 65 godina, a manje od 3% od raka pluća se javlja u osoba mlađih od 45 godina. U Hrvatskoj je vodeći uzrok obolijevanja od raka kod muškaraca, a čak drugi kod žena.

Rak pluća može nastati u bilo kojem dijelu pluća, ali 90% -95% karcinoma pluća nastaje iz epitelnih stanica, stanica sluznice većih i manjih dišnih putova (bronhija i bronhiola) te se iz tog razloga rak pluća naziva i rak bronha.

Pluća su vrlo često i mjesto metastaziranja malignih tumora iz drugih dijelova tijela. Me-tastaze su sastavljene od iste vrste stanica kao i originalni (primarni) tumori. Rak može nastati i iz pleure. Ta vrsta raka se zove mezoteliom i također spada u vrlo agresivne vrste tumora koji se teško liječe. Rijetko maligni tumori u prsnom košu mogu nastati i iz potpor-nih tkiva ili iz recimo krvnih žila.

ŠTO UZROKUJE RAK PLUĆA?

• Pušenje

• Pasivno pušenje

• Azbestna vlakana

• Radon

• Obiteljska predispozicija

• Bolesti pluća

• Onečišćenje zraka

TIPOVI RAKA PLUĆA

Rak pluća, također poznat kao rak bronha, dijeli se u dvije temeljne skupine: rak pluća malih stanica (SCLC- small cell lung cancers) i rak pluća ne-malih stanica (NSCLC- non-small cell lung cancers ). Ova klasifikacija se temelji na mikroskopskom izgledu tumor-skih stanica. Ove dvije vrste raka rastu i šire se na različite načine i mogu imati različite mogućnosti liječenja, tako da je razlikovanje ove dvije vrste jako važno.

1. Rak pluća malih stanica (SCLC) ili mikrocelularni rak čini oko 20% slučajeva raka pluća te je najagresivniji i najbrže rastući od svih karcinoma pluća.

2. Rak pluća ne-malih stanica (NSCLC) je najčešći rak pluća i čini oko 80% svih karcinoma pluća. Moguće su i mješavine različitih vrsta NSCLC.

I neke druge vrste tumora mogu nastati u plućima, ali su puno rjeđe od NSCLC i SCLC i zajedno čine samo 5-10 % od svih slučajeva raka pluća:

Bronhalni karcinoidi čine do 5% slučajeva raka pluća. Ovi tumori su obično mali (3-4 cm ili manje) u trenutku postavljanja dijagnoze i javljaju se najčešće u ljudi mlađih od 40 godina.

EMOCIJE I RAK 33

Karcinoidi općenito rastu i šire se sporije nego rak bronha, i većina ih se otkrije dovoljno rano da se mogu kirurški resecirati u cijelosti.

Rak potpornih tkiva u plućima, kao što su glatki mišići, krvne žile, ili stanice i tkiva imuno-loškog sustava rijetko se javljaju u plućima.

KOJI SU SIMPTOMI I ZNACI RAKA PLUĆA?

Simptomi raka pluća su različiti i ovise o tome gdje je tumor smješten i do kuda se proši-rio. Upozoravajući znakovi raka pluća nisu uvijek prisutni i nije ih lako identificirati. Osobe s rakom pluća mogu imati sljedeće vrste simptoma:

U do 25% ljudi koji su dobili rak pluća, rak se otkrije slučajno na rutinskoj RTG snimci pluća ili CT. Takvi bolesnici s malim karcinomom često ne navode nikakve simptome ni znakove bolesti.

Simptomi koji se odnose na rak pluća: rast raka pluća i invazija plućnog i okolnog tkiva može ometati disanje, što dovodi do simptoma kao što su kašalj, otežano disanje, bol u prsima, iskašljavanje krvi (hemoptysis). Ako su veliki dišni putovi opstruirani, može doći do kolapsa dijela pluća i posljedične infekcije (apscesi, upala pluća) u opstruiranom području.

KADA KONZULTIRATI LIJEČNIKA?

Obvezno treba konzultirati liječnika kada se razviju simptomi povezani s rakom pluća, osobito, ako se javi:

• Akutni uporni kašalj ili dođe do pogoršanja kroničnog kašlja

• Krv u sputumu ili iskašljaju

• Uporni bronhitis ili ponavljanje respiratornih infekcija

• Bol u prsima

• Neobjašnjen gubitak težine i/ili umor

• Poteškoće s disanjem

KAKO SE DIJAGNOSTICIRA RAK PLUĆA?

Liječnici koriste širok spektar dijagnostičkih postupaka i testova u dijagnosticiranju raka pluća. To uključuje sljedeće:

• Anamneza i fizikalni pregled

• Rendgenska snimka pluća je najčešći prvi dijagnostički korak kada su prisutni simptomi raka pluća

• CT-om (kompjuteriziranom tomografijom) se mogu skenirati prsni koš, trbuh i/ili mozak i tako ispitati stanje u tim organima i dobiti dovoljno informacija o opsegu ili lokalizaciji tumora


• MSCT ili spiralni CT zahtijeva posebnu vrstu CT skenera, a pokazalo se da bi bio djelotvoran alat za identifikaciju malih karcinoma pluća kod pušača i bivših pušača

• Magnetska rezonancija (MR) može biti prikladna kada želimo krajnje precizno loka-lizirati tumor

• Pozitronska emisijska tomografija (PET) je specijalna slikovna („imaging“) tehnika koja koristi kratkoživuće radioaktivne tvari za proizvodnju trodimenzionalne slike u boji tih tvari u tkivima u tijelu

• Sken kostiju ili scintigrafija kostiju koristi se za stvaranje slike kostiju na zaslonu računala ili na filmu

• Citologija sputuma ili iskašljaja

• Bronhoskopija: Ispitivanje dišnih putova bronhoskopom (vizualizacija dišnih puto-va kroz tanku optičku sondu koja se umeće kroz nos ili usta) može otkriti područje tumora te se može uzeti uzorak za dijagnozu od strane patologa ( patohistološka analiza bioptata).

• Iglena biopsija uključuje aspiraciju sadržaja tankom iglom (FNA) kroz kožu, najče-šće se izvodi pod kontrolom rendgena

• Torakocenteza uključuje uzimanje uzorka tekućine u plućima s tankom iglom (tora-kocenteza) može otkriti stanice karcinoma i uspostaviti dijagnozu. Kao i kod iglene aspiracijske biopsije, postoji malen rizik od pneumotoraksa.

• Kirurški zahvati: Ako nijedna od spomenutih metoda nije dovela do dijagnoze, do tumorskog tkiva mora se doći kirurškom biopsijom.

• Krvni testovi: Iako rutinski krvni testovi sami ne mogu dijagnosticirati rak pluća, oni mogu otkriti biokemijske ili metaboličke abnormalnosti u tijelu koji prate rak

LIJEČENJE RAKA PLUĆA

Liječenje raka pluća može uključivati kirurško odstranjenje raka, kemoterapiju ili zračenje, kao i kombinacije tih tretmana. Odluka o tome koji su terapijski oblici najbolji za oboljelu osobu donosi se nakon procjene lokalizacije i opsega tumorske bolesti, kao i cjelokupnog zdravstvenog stanja pacijenta.

PROGNOZA RAKA PLUĆA

Prognoza raka pluća ukazuje na šansu za izlječenje od raka pluća ili produljenje života (preživljenje), a ovisi o lokalizaciji raka, veličini raka, prisutnosti simptoma, vrsti raka pluća, te ukupnom zdravstvenom statusu bolesnika.

Cjelokupno gledajući, prognoza raka pluća je puno lošija u usporedbi s nekim drugim si-jelima raka. Stope preživljavanja od raka pluća su uglavnom niže od onih za većinu vrsta raka, s ukupnim petogodišnjim preživljenjem od oko 16% u odnosu na 65% za rak debelog crijeva, 89% za rak dojke, a više od 99% za rak prostate.

EMOCIJE I RAK 35

Rak prostateProstata je žlijezda smještena neposredno ispod mokraćnog mjehura, iza stidne kosti, a ispred završnog dijela debelog crijeva. U prostati se nalazi nekoliko vrsta stanica, no go-tovo sve maligne novotvorine se razvijaju se iz žljezdanih stanica. Takva se vrsta malignih novotvorina naziva adenokarcinom.

Rak prostate je drugo najčešće sijelo raka kod muškaraca. Ovo sijelo raka obično napre-duje polako i rijetko izaziva simptome sve dok jako ne uznapreduju. Kako rak prostate u svom rastu napreduje, povećava se vjerojatnost njegovog širenja izvan prostate.

RIZIČNI FAKTORI ZA NASTANAK RAKA PROSTATE

1. Dob Rizik od raka prostate raste s dobi te se u većini slučajeva javlja u muškaraca starijih od 65 godina.

2. Obiteljske predispozicijeIzgledi za dobivanje raka prostate su 1:3, ako muška osoba ima samo jednog bliskog krvnog srodnika oboljelog od raka prostate (otac, brat). Rizik raste na 83% ukoliko osoba ima dva oboljela bliska krvna srodnika, a s tri bliska krvna srodnika gotovo je sigurno da će navedena osoba i sama oboljeti od raka pro-state (93%)

KOJI SU SIMPTOMI I ZNACI RAKA PROSTATE?

Rak prostate obično napreduje polako i rijetko izaziva simptome sve dok ne uznapreduje. U uznapredovaloj fazi bolesti simptomi raka prostate su slični kao i kod nekih drugih bo-lesti prostate, odnosno urogenitalnog sustava, a to su:

• učestalo mokrenje noću

• otežano započinjanje mokrenja

• nepotpuno mokrenje

• značajna promjena u kvaliteti ili količini sjemene tekućine

• pojava boli kod ejakulacije

• gubitak potencije ili libida

Simptomi koji se odnose na metastaziranje uključuju umor, slabost i gubitak težine.

Ukoliko primijetite neke od navedenih simptoma konzultirajte se o njima sa svojim liječnikom


KAKO SE DIJAGNOSTICIRA RAK PROSTATE?

Liječnici koriste sljedeće dijagnostičke postupke i testove u dijagnosticiranju raka prosta-te, a to su:

• Digitorektalni pregled je bezbolan pregled kojim se otkriva veličina, ograničenost od okolnih struktura, površina, tvrdoća i bol na pritisak prostate.

• PSA je krvni test koji mjeri razinu Prostata Specifičnog Antigena. To je protein koji se stvara u prostati te se vrlo male količine mogu jednostavno detektirati u krvi. Prosječna normalna razina PSA u krvi je do 4 ng/ml. Povišena razina PSA ne ukazuju nužno na postojanje raka veće je potrebno raditi daljnje dijagnostičke postupke.

• Biopsija širokom iglom podrazumijeva uzimanje vrlo malih komadića tkiva iz pro-state koji se šalju na patohistološku analizu radi utvrđivanja postojanja karcinom-skih stanica u tkivu prostate.

• MRI se koristi kako bi se utvrdila proširenost metastaza u limfne čvorove zdjelice.

• Scintigrafija kosti se koristi za procjenu koštanih metastaza

LIJEČENJE RAKA PROSTATE

Liječenje raka prostate može uključivati operaciju, hormonsku terapiju, zračenje, kemo-terapiju, krioterapiju, kombinacije nekih od tih tretmana ili praćenje. Odluka o tome koji su terapijski oblici najbolji za oboljelu osobu donosi se nakon procjene lokalizacije i opsega tumorske bolesti, kao i cjelokupnog zdravstvenog stanja i dobi pacijenta.

PROGNOZA RAKA PROSTATE

Prognoza za lokalizirani rak prostate je vrlo dobra. Istraživanja pokazuju kako se očekiva-no trajanje života starijih bolesnika neznatno razlikuje od osoba iste dobi bez raka. Često se može polučiti dugotrajna lokalna kontrola pa i izlječenje. Metastatski rak je neizlječiv, prosječno trajanje života iznosi 1–3 godine, premda neki bolesnici požive i niz godina.

EMOCIJE I RAK 37

Rak debelog crijevaRak debelog crijeva ili kolorektalni karcinom je inače jedan od najčešćih oblika zloćudnih oboljenja u svim razvijenim zemljama sa zabrinjavajućim trendom porasta učestalosti. U Hrvatskoj je 3. najčešće sijelo raka po učestalosti i kod muškaraca i kod žena. Rizik od razvoja raka debelog crijeva znatno raste nakon 40. godine života, a 90% svih karcinoma otkrije se u osoba starijih od 50 godina. Iz navedenih razloga je pokrenut Nacionalni pro-gram ranog otkrivanja raka debelog crijeva s ciljem smanjenja incidencije i mortalitete ovog sijela raka. Rak debelog crijeva razvija se sporo tijekom više godina, a primjenom metoda ranog otkrivanja moguće ga je otkriti znatno prije nego što se pojave prvi uočljivi znakovi bolesti. Metodama koje se koriste za rano otkrivanje raka debelog crijeva moguće je otkriti i polipe koji su predstadij raka debelog crijeva. Na taj način, otkrivanjem i odstra-njivanjem polipa, uspješno se sprječava nastanak raka debelog crijeva. Ako se rak debelog crijeva otkrije ranije i započne liječenje odmah, on je izlječiv.

NASTANAK RAKA DEBELOG CRIJEVA

Polipi ili adenomi su tkivne izrasline koje rastu iz sluznice debelog crijeva prema unu-trašnjoj strani, odnosno šupljini debelog crijeva. Mogu biti mali, tek nešto iznad sluznice crijeva, veći ili veliki, s peteljkom ili bez nje, koji sužavaju crijevnu šupljinu, osobito u završ-nome dijelu, gdje je crijevo uže. Učestalost polipa je između 7% i 50%. Mogu se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi u oba spola, ali najčešće ih nalazimo u osoba starijih od 60 godina. Polipi su obično pojedinačni, ali ih može biti i više. Premda se mogu naći u svim dijelovima debelog crijeva, najčešće su smješteni u njegovu završnom dijelu. Pojava polipa je pove-zana s rizikom pojave karcinoma debelog crijeva.

Premda su polipi u osnovi benigni, smatramo ih premalignim promjenama jer iz njih može nastati karcinom debelog crijeva. Naime, polipi imaju različit stupanj displazije, odnosno poremećaja stanica s promijenjenom jezgrom, ubrzanim rastom, promijenjenim žlijezda-ma i smanjenim izlučivanjem sluzi. Te promjene mogu prouzročiti nastanak karcinoma.

Polipi nastaju zbog poremećenog rasta stanica debelog crijeva. U nastanku polipa važni su nasljedni čimbenici i čimbenici okoliša.

Iako je opaženo da se neki polipi tijekom godina smanjuju, računa se da će iz polipa nastati karcinom prosječno za 7 godina od postavljanja dijagnoze. Zato je polipe nužno ukloniti rano i ukloniti ih sve.

RIZIČNI FAKTORI ZA NASTANAK RAKA DEBELOG CRIJEVA

1. Obiteljske predispozicije - osobe s obiteljskom anamnezom raka debelog crijeva imaju sami po sebi veći rizik od nastajanja raka

2. Druge prethodne bolesti crijeva - rizik od raka debelog crijeva povećana je kod osoba s ulceroznim kolitisom ili Crohnovom bolešću.


3. Dob - učestalost raka debelog crijeva i rektuma počinje rasti u dobi od 40 godi-na, a vrh dosegne u dobi između 60 i 75 godina.

4. Prehrana - nastanak raka debelog crijeva povezuje se, kao i nastanak polipa, s prehranom koja sadrži velike količine životinjskih masti i mesa

KOJI SU SIMPTOMI I ZNACI RAKA DEBELOG CRIJEVA?

Rak debelog crijeva raste polako i nakon dužeg vremena. Tek kad je dovoljno velik izaziva simptome. Simptomi raka debelog crijeva ovise o mjestu nastanka i njegovoj veličini, naj-češće se manifestira simptomima poremećaja crijevne funkcije (zatvor, proljev, promjene debljine stolice), nalazom krvi i/ili sluzi u stolici te općom slabošću, gubitkom tjelesne težine i slabokrvnošću.

Rak se može proširiti u okolne organe ili putem krvi na udaljena mjesta. Tako širenje pre-ma mokraćnom mjehuru može izazvati njegovu upalu, a može se proširiti i prema želucu ako je smješten u poprečnom dijelu debelog crijeva, ili prema tankom crijevu.

KAKO SE DIJAGNOSTICIRA RAK DEBELOG CRIJEVA?

• Test na skriveno, nevidljivo krvarenje kojim se provjerava postoje li nevidljivi tra-govi krvi u stolici

• Digitorektalni pregled je manualni pregled završnog dijela debelog crijeva.

• Laboratorijske pretrage krvi

• Irigografija - posebna vrsta rendgenske pretrage kojom se omogućuje pregled de-belog crijeva u cijelosti

• Rektoskopija - koristi se kruta ili fleksibilna optička cijev kojom se pregledava za-vršni dio debelog crijeva

• Kolonoskopija - koristi se fleksibilna optička cijev kojom se pregledava debelo cri-jevo u cijelosti

• Ultrazvučni pregled abdomena - neinvazivna pretraga trbušnih organa

LIJEČENJE RAKA DEBELOG CRIJEVALiječenje prvenstveno ovisi o veličini, položaju i fazi u kojoj je rak dijagnosticiran, te o op-ćem stanju pacijenta. Liječenje najčešće uključuje operaciju te zračenje i kemoterapiju ili kombinacije nekih od tih tretmana.

PROGNOZA RAKA DEBELOG CRIJEVA

Što se ova bolest otkrije u ranijoj fazi, to je izlječenje bolje. Međutim, u trećini operiranih bolesnika rak se može ponovno pojaviti. Kada se rak debelog crijeva i rektuma proširio i nije vjerojatno da će se moći liječiti samo operacijom, kemoterapija fluorouracilom i le-vamisolom nakon operacije može osobi produžiti život, ali je izlječenje još uvijek rijetko.

EMOCIJE I RAK 39

Rak mokraćnog mjehuraMokraćni mjehur je šuplji mišićni organ koji služi kao spremnik za mokraću (urin) koja se izlučuje iz bubrega. Rak mjehura najčešći je rak urinarnog sustava. Češće se javlja kod osoba muškog spola, te u kasnijoj dobi. Po svojoj učestalosti kod muškaraca se nalazi na 5. mjestu. Mjehur se sastoji od sluznice, tankog sloja tkiva te debelog mišićnog sloja.

Površinski rak mjehura zahvaća površinske slojeve unutarnje stijenke mokraćnog mje-hura, a mogu površno prodrijeti u mišićni sloj. Rijetko uzrokuju smrt. Liječenje uključuje lokalnu kiruršku terapiju (TUR - transuretralna resekcija) te po potrebi primjenom kemo-terapijskih ili imunoterapijskih lijekova. Površinski rak mjehura zahtjeva redovite kontrole i višegodišnji nadzor zbog učestalog recidiva.

Infiltrativni rak mjehura prodire duboko u mišić, može probiti stijenku mjehura te meta-stazirati u limfonode, pluća, jetru i kosti.

RIZIČNI FAKTORI ZA NASTANAK RAKA MOKRAĆNOG MJEHURA

• Dob, starije osobe češće obolijevaju od raka mjehura

• Pušenje je odgovorno za ≥50% novih slučajeva

• Učestalo korištenje analgetika

• Učestale infekcije mjehura

• Izlaganje ugljikovodicima, metabolitima triptofana ili industrijskim kemikalijama, posebno aromatskim aminima i tvarima koje se rabe u proizvodnji gume, električ-nih vodova, boja i tekstila

Osobe se najčešće javljaju liječniku zbog krvi u mokraći. Ponekad je navedeno praćeno i teškoćama u mokrenju poput pečenja, učestale potrebe za mokrenjem i učestalim mo-krenjem. Simptomi su slični urinarnoj infekciji. Bolovi u zdjelici često se javljaju kod uzna-predovalog tumora.

KAKO SE DIJAGNOSTICIRA RAK MOKRAĆNOG MJEHURA• Citološka analiza urina

• Cistoskopija s biopsijom je dijagnostička pretraga kod koje se optičkim instrumen-tom pregledava sluznica mokraćne cijevi i mokraćnog mjehura.

• UVZ, ultrazvučni pregled mjehura

• IVP, intravenozni pijelogram

KOJI SU SIMPTOMI I ZNACI RAKA MOKRAĆNOG MJEHURA?


• CT, kompjuterizirana tomografija mjehura

• MRI, magnetska rezonancija

LIJEČENJE RAKA MOKRAĆNOG MJEHURA

Liječenje raka mjehura ovisi o stadiju bolesti. Liječenje obuhvaća primjenu kirurškog lije-čenja, kemoterapiju, terapiju zračenjem te biološku terapiju. Površinski tumori mjehura liječe se operativnim zahvatom te po potrebi primjenom kemoterapijskih ili imunotera-pijskih lijekova. Tumori koji prodiru duboko ili probijaju stjenku mjehura obično zahtijevaju radikalnu cistektomiju (odstranjivanje mjehura i susjednih struktura) uz diverziju mokraće (parcijalna cistektomija je izvediva u < 5% bolesnika). Sve češće se kod lokalno uznapredo-valog raka ide na cistektomiju nakon uvodne kemoterapije.

PROGNOZA RAKA MOKRAĆNOG MJEHURA

Što se ova bolest otkrije u ranijoj fazi, to je izlječenje bolje. Kod površinskih tumora mje-hura preživljenje je vrlo veliko. Međutim, postoji vjerojatnost recidiva zbog čega je iznimno važno praćenje osoba s površinskim tumorom mjehura. Ukoliko je rak mjehura metasta-zirao na druge organe vjerojatnost preživljenja je niska.

Rak dojkeRak dojke najčešće je sijelo raka u žena. Rak dojke bit će za života dijagnosticiran približno jednoj od 10 žena u Europskoj uniji, najčešće je riječ o ženama srednje dobi i starijima, no rak dojke može se pojaviti i kod mlađih žena. Rak dojke kod muškaraca je rijedak. U razvi-jenim zemljama je posljednjih dvadesetak godina došlo do značajnog smanjenja smrtno-sti od raka dojke (više od 30%). To je posljedica postavljanja dijagnoze u ranijim stadijima bolesti i rane primjene sistemskog liječenja.

RIZIČNI FAKTORI ZA NASTANAK RAKA DOJKE

• Dob - rizik obolijevanja od raka dojke povećava se s dobi

• Rak dojke u obitelji

• Prva menstruacija prije 12-e godine života, menopauza nakon 50-e godine života

• Nerađanje ili rađanje poslije 30-e godine života

• Prethodna bolest dojke

• Hormonsko nadomjesno liječenje

• Nezdravi stil života (učestala konzumacija alkohola, pretilost, manjak fizičke aktiv-nosti i dr.)

EMOCIJE I RAK 41

KOJI SU SIMPTOMI I ZNACI RAKA DOJKE

Rak dojke ima vrlo malo uočljivih simptoma i znakova osobito dok je vrlo mali i u počet-nom stadiju.

Simptomi koji mogu upućivati na rak dojke su:

• Čvor, otvrdnuće ili zadebljanje koje se može napipati u dojci ili pazuhu

• Promjene na bradavici, njeno uvlačenje, osjetljivost ili promjena boje

• Dio kože dojke je neravan ili uvučen

• Čitava dojka može promijeniti izgled, a ponekad i veličinu, ali to se događa kada je tumor već prilično uznapredovao

• Dojka može postati crvena, otečena, osjetljiva i vruća. To je upalni oblik raka dojke koji je rijedak, ali vrlo zloćudan.

• Ponekad prvi znak raka dojke može biti povećan limfni čvor u pazuhu zbog meta-staza u njemu. Tada se već radi o lokalno uznapredovalom raku dojke.

KAKO SE DIJAGNOSTICIRA RAK DOJKE

• Liječnički pregled dojki

• Mamografija je rendgensko snimanje dojki

• Ultrazvučni pregled dojki (UVZ)

• Magnetska rezonancija (MR)

• Biopsija

• Citološka punkcija

LIJEČENJE RAKA DOJKE

Cilj liječenja ranog raka dojke je odstraniti svo vidljivo tumorsko tkivo iz dojke i regionalnih limfnih čvorova te spriječiti ponovnu pojavu tumora ili metastaza u drugim tkivima i or-ganima, odnosno izlječenje raka dojke. Ovo podrazumijeva primjenu lokalnih postupaka na dojci i regionalnim limfnim čvorovima (kirurški zahvat i zračenje) te sistemsko liječenje kojim se uništavaju zaostale tumorske stanice u čitavom organizmu, a to su kemoterapi-ja, hormonska terapija i imunoterapija.

PROGNOZA RAKA DOJKE

Otkrivanje bolesti u ranoj fazi je ključno za preživljenje pa tako žene s dijagnosticiranim ranim rakom dojke imaju vrlo velike izglede za izlječenje. Dugoročna prognoza ovisi o op-sežnosti zahvaćanja limfnih čvorova, broju zahvaćenih aksilarnih limfnih čvorova, veličini primarnog tumora, stupnju diferenciranosti tumora, kliničkom stadiju, prisutnosti estro-genskih i progesteronskih receptora, dobi bolesnice i prisutnosti HER2 proteina.


Rak trupa maternice (rak endometrija)Rak trupa maternice nastaje u sluznici maternice (endometriju). Od ovog sijela raka naj-češće obolijevaju žene iznad 50 godina, nakon menopauze. Rijetko se javlja u žena mlađih od 40 godina. Rak trupa maternice ili rak endometrija po svojoj učestalosti kod žena se nalazi na četvrtom mjestu.

RIZIČNI FAKTORI ZA NASTANAK RAKA TRUPA MATERNICE

• Menopauza nakon 52 godine života

• Poremećaji menstruacije

• Nerađanje

• Izlaganje visokoj razini estrogena

• Liječenje tamoksifenom

• Debljina

• Visok krvni tlak

• Dijabetes

KOJI SU SIMPTOMI I ZNACI RAKA TRUPA MATERNICE

Najčešći rani simptom raka trupa maternice je neuobičajeno krvarenje iz maternice. Krva-renje može uslijediti nakon menopauze te može biti učestalo, nepravilno ili obilno u žena koje još imaju menstruaciju. Ponekad se javlja iscjedak i bolovi u donjem dijelu trbuha.

KAKO SE DIJAGNOSTICIRA RAK TRUPA MATERNICE

• Papa test

• Biopsija endometrija

• Frakcionirana kiretaža

• Ultrazvučni pregled (UVZ)

• Kompjuterizirana tomografija (CT)

• Cistoskopija je pretraga mokraćnog mjehura kroz cjevasti instrument

EMOCIJE I RAK 43

• Rektoskopija

• Kolonoskopija

• Intravenozni urogram

• Rendgenska slika pluća

• Scintigram skeleta

LIJEČENJE RAKA TRUPA MATERNICE

Glavna metoda liječenja raka trupa maternice je kirurško odstranjenje maternice, histe-rektomija. Liječnik tijekom operacije obično odstrani i jajovode i jajnike (salpingoovariek-tomija) i obližnje limfne žlijezde. Na taj način se utvrđuje je li se rak proširio i kako daleko, te je li uz operativni zahvat potrebno zračenje i/ili kemoterapija.

Liječnik može nakon operacije propisati terapiju lijekovima (kemoterapiju), za slučaj da su zaostale neke neprimijećene stanice raka. Često se rabe hormoni namijenjeni zaustavlja-nju rasta raka.

PROGNOZA RAKA TRUPA MATERNICE

Ako se rak trupa maternice otkrije u ranom stadiju liječenje je uspješno, 90% oboljelih žena može očekivati još barem 5 godina života, dok se većina izliječi. Najbolje izglede ima-ju mlađe žene, žene u kojih se rak nije proširio izvan maternice i žene koje imaju sporije rastuće vrste raka.

Rak štitnjačeRak štitnjače je najčešća zloćudna bolest endokrinog sustava. Četiri glavna oblika raka štitnjače su papilarni, folikularni, medularni i anaplastični. Rak štitnjače se većinom pro-kazuje kao asimptomatski čvor, premda su ponekad prvi znaci malog karcinoma štitnjače opsežne presadnice u limfnim čvorovima, plućima i kostima.

RIZIČNI FAKTORI ZA NASTANAK RAKA ŠTITNJAČE

• Izlaganje ionizirajućem zračenju

• Obiteljska anamneza raka štitnjače

• Niski sadržaj joda u prehrani

• Neki rijetki nasljedni sindromi

• Ženski spol


KOJI SU SIMPTOMI I ZNACI RAKA ŠTITNJAČE

• Kvržice koje se mogu osjetiti kroz kožu na vratu

• Promjena glasa, uključujući povećanje promuklosti

• Otežano gutanje

• Bolovi u vratu i grlu

• Natečeni limfni čvorovi na vratu

KAKO SE DIJAGNOSTICIRA RAK ŠTITNJAČE

• Klinički pregled

• Laboratorijski testovi - testovi procjene funkcije štitnjače (T4, T3, fT4, fT3, TSH i TRH test) i testovi za otkrivanje uzroka bolesti (anti-TPO, anti-Tg, Tg i kalcitonin)

• Ultrazvučna pretraga štitnjače

• Citološka punkcija

• Scintigrafija štitnjače je slikovna metoda za prikaz anatomije i fiziologije štitne žli-jezde gama kamerom

• CT (kompjutorizirana tomografija) i MR (magnetska rezonancija) su pretrage koje se koriste: kod velikih tumora radi ocjene proširenosti tumora na okolne organe

LIJEČENJE RAKA ŠTITNJAČE

Mogućnosti liječenja raka štitnjače ovise o vrsti i stadiju raka i cjelokupnom zdravlju. Li-ječenje najčešće obuhvaća operativni zahvat, terapiju radioaktivnim jodom i hormonsku terapiju. Liječenje može također uključivati kemoterapiju i zračenje.

U većini slučajeva rak štitnjače je izlječiv.

PROGNOZA

Osim anaplastičnih oblika, većina ovih vrsta raka nije jako maligna i rijetko je smrtonosna.

EMOCIJE I RAK 45

LITERATURA

1. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Registar za rak Republike Hrvatske. Incidencija raka u Hrvatskoj 2015., Bilten 40, Zagreb, 2018.

2. Coping When You Have Cancer. Canadian Cancer Society, 2017. Dostupno na http://www.cancer.ca/~/media/cancer.ca/CW/publications/Coping%20when%20you%20have%20cancer/Coping-when-you-have-cancer-EN.pdf

3. Understanding Emotional Effects of Cancer-A guide for patients with cancer. Irish Cancer Society, 2012.

4. Meeting the Challenges of Cancer Survivorship. Trustees of The University of Pennsylvania, 2018.

5. Kreativno oboljenje - kreativno liječenje: Promišljanja psihoterapeuta o svijetu oso-ba oboljelih od malignih bolesti. Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske – SPUH, 2014.

6. Baider, L., Andritsch, E., Uziely, B., Goldzweig, G.,Ever-Hadani, P., Hofman, G., Krenn, G. i Samonigg, H. (2003). Effects of age on coping and psychological distress in wom-en diagnosed with breast cancer: review of literature and analysis of two different geographical settings. Critical Reviews in Oncology/Hematology, 46, 5-16.

7. Kim,J., Han, J. Y., Shaw,B., Mctavish, F. i Gustafson, D. (2010). The Roles of Social Support and Coping Strategies in Predicting Breast Cancer Patients’ Emotional Well-being. J Health Psychol., 15(4), 543–552.

8. Koenig, H. G., Larson, D. B. i Larson, S. S (2001). Religion and Coping with Serious Medica lIllness. Ann Pharmacother., 35(3), 352-9.

9. Buddeberg C, Sieber M,Wolf C, Landolt-Ritter C, Richter D, Steiner R(1996). Are cop-ing strategies related to disease outcome in early breast cancer? J.Psychosom.Res., 40, 255-64.

10. Astin, J.A., Anton-Culver, H., Schwartz C.E., Shapiro D.H., McQuade J., Breuer A. M., Taylor T. H., Lee H. i Kurosaki T. (1999). Sense of Control and Adjustment to Breast Cancer: The Importance of Balancing Control Coping Styles. Behavioral Medicine, 3 (25), 101-109.

11. Cancer - how are you travelling? Understanding the emotional and social impact of cancer. Cancer Australia, 2013.

12. Rijavec, M. i Miljković, D. (2001). Razgovori sa zrcalom: psihologija samopouzdanja. Zagreb: IEP.

13. PSYCOM (2018). The Five Stages of Grief An Examination of the Kubler-Ross Model. <https://www.psycom.net/depression.central.grief.html>. Pristupljeno 13. ožujka 2018.

14. Cancer Research UK (2018). Managing fear, anxiety and panic. <http://www.cancer-researchuk.org/about-cancer/coping/emotionally/cancer-and-your-emotions/fear-anxiety-panic/managing-fear-anxiety-panic> Pristupljeno 15. ožujka 2018.


15. Rijavec, M. (1997). Čuda se ipak događaju: psihologija pozitivnog mišljenja. Zagreb: IEP.

16. Havelka, M. (2002). Zdravstvena psihologija. Zagreb: Naklada Slap.

17. Allen, A. B. i Leary, M. R. (2010). Self-Compassion, Stress, and Coping Soc Personal Psychol Compass., 4(2), 107–118.

18. Emotions and Cancer - A guide for people with cancer, their families and friends. Cancer Council Australia, 2016.

19. Barker, S. B., Knisely, J. S., McCain, N. L., Schubert, C. M., & Pandurangi, A. K. (2010). Exploratory study of stress - buffering response patterns from interaction with a therapy dog. Anthrozoös, 23 (1), 79-91.

20. Exercises after Breast Surgery. Canadian Cancer Society, 2017. Dostupno na http://www.cancer.ca/~/media/cancer.ca/CW/publications/Exercises%20after%20breast%20surgery/Exercises-after-breast-surgery-EN.pdf

21. MAYO CLINIC (2018). Relaxation techniques - Try these steps to reduce stress. <https://www.mayoclinic.org/healthy-lifestyle/stress-management/in-depth/re-laxation-technique/art-20045368 > Pristupljeno 15. ožujka 2018.

22. Mindoljević Drakulić, A. (2017). Živjeti sa zloćudnom bolešću – kreativni kurikul za roditelje, učenike i nastavnike. Zagreb: M. E. P. d. o. o. Cancer Net (2017)Talking with your children about cancer.

23. <https://www.cancer.net/coping-with-cancer/talking-with-family-and-friends/talking-about-cancer/talking-with-your-children-about-cancer> Pristupljeno 18. ožujka 2018.

24. Psychological support for people living with cancer: Commissioning guidance for cancer care in London. NHS, 2015.

25. American Cancer Society (2018). Tools to help measure distress. Dostupno na: https://www.cancer.org/treatment/treatments-and-side-effects/emotional-side-effects/distress/tools-to-measure-distress.html

26. American Cancer Society (2018). Counseling services you may need. Dostupno na: https://www.cancer.org/treatment/treatments-and-side-effects/emotional-side-effects/distress/counseling-services.html

Ilica 197 1OOOO Zagreb - HR www.hlpr.hr

casopis emocije rak 2018 - hlpr.hrhlpr.hr/images/uploads/casopis_emocije_rak_2018.pdf · broj...

Documents