1. UVODBranko egec roen je u Kraljevom Vrhu 1957. g. Na hrvatskoj se pjesnikoj sceni pojavio 1980. godine sa zbrikom Eros-Europa-Arafat[footnoteRef:1] za koju je iste godine bio nagraen Goranom za mlade pjesnike. Zbirka se sastoji od 31 pjesme rasporeene u 4 ciklusa: Govori povijesti, Vezivanje jezera, Do poezije, Muziciranje trenutka. Ovaj e seminarski rad analizirati poetoloke odrednice pjesnikog prvijenca Branka egeca. Kao vodea literatura za pisanje seminara posluit e Poetske strategije s kraja 20. stoljea Branka Malea te Hrvatsko pjesnitvo od 1950. do 2000. Cvjetka Milanje, a kao pomona literatura, izmeu ostalih, koristit e se tekstovi Gorana Rema (Medijalnost i tijelo) i Krystyne Pieniek-Markovi (Prilog razmiljanjima o situaciji postmoderna subjekta) preuzeti s internetske stranice samog autora te Slast kratkih spojeva Bernarde Katui. [1: egec, Branko. 1980. Eros-Europa-Arafat. Goranovo proljee. Zagreb.]

2. BRANKO EGEC MOST IZMEU PJESNITVA 70-IH I PJESNITVA 80-IH GODINANa razmei postmodernistiki jezino osvijetenih pitanjakih i offovskih sedamdesetih te transmedijskih i transtekstualnih kvorumakih osamdesetih godina prolog stoljea, u hrvatsko se pjesnitvo po prvi puta, kao spojnica tim dvama desetljeima, upisuje Branko egec. Cvjetko ga Milanja naziva prototipom u viestrukom smislu jer je ne samo nastavio s tekstualistikom praksom pisanja ve ju je radikalizirao u svojoj prvoj stvaralakoj fazi, a u drugoj promijenio, razvio i usmjerio k (danas) prepoznatljivoj kvorumakoj poetici. (usp: Milanja, 2012: 30) S druge strane, Male ga (i ne samo Male) poetoloki smjeta u semantiki konkretizam istiui izvedbene konkretizacije jezika i prostora razvidne u egecovoj prvoj pjesnikoj zbirci Eros-Europa-Arafat. Inovativnost i energinost stihova, ali i na(do)stavljanje na prethodnu pjesniku praksu Branka egeca ini svojevrsnom premosnicom izmeu spomenutih dvaju postmodernistikih desetljea suvremenog hrvatskog pjesnitva. Takoer, sve to e egec ispisivati u svojim kasnijim zbirkama, upisano je u stihove njegove prve zbirke te je mogue zakljuiti da je objavom Erosa-Europe-Arafata objavio i svoj pjesniki credo[footnoteRef:2]. [2: ...istaknuti da je egec ve u prvoj zbirci Eros-Europa-Arafat (1980.) ostvario glavne karakteristike svoje poetike. (Milanja, 2012: 31)]

2.1. Raznolikost i isprepletanje tematema zbirke Eros-Europa-ArafatNaslovljavajui zbirku Eros-Europa-Arafat egec implicitno istie dva tematska polariteta ove pjesnike zbirke naglaenu i izriito erotiziranu (biofilnu[footnoteRef:3]) spolnost kao kontrapunkt utjecaja zapadno-istono ideoloko-represvinih aparata. Samim tim, naslov zbirke upuuje na jedan dio idejno-tematske izgradnje koji je utkan u pjesme. Nadalje, stihovi su prve egecove zbirke nabijeni svijeu o jeziku i pisanju, oni (pre)ispituju tehnologiju nastanka pjesnikog teksta, de(kon)struiraju, ironiziraju i revaloriziraju tradiciju (ali i povijest i ideologiju) razliitim postmodernistikim pjesnikim postupcima, ne zaobilazei pritom i autoironizaciju, to sve zajedno rezultira detronizacijom smisla kao do juer osnovnog gradbenog elementa tradicionalne (hrvatske) poetike (Male, 2009: 83). Svi navedeni tematemi u zbirci su meusobno isprepleteni ime se prikazuje meusobna povezanost razliitih utjecaja u izgradnji pjesnikog teksta, ali i povezanost unutartekstualne i izvantekstualne stvarnosti. [3: Usp. Milanja, 2012: 31 i Male, 2009: 82.]

Takoer, navedena je idejno-tematska isprepletenost razvidna i u injenici da pojavljivanje odreenih (ili svih) tematetema nije izriito odvojeno niti uvjetovano ciklusnom raspodjelom pjesnike zbirke. Moe se stoga zakljuiti da je Eros-Europa-Arafat idejno-tematski vrlo raznolika zbirka, meutim, ta raznolikost nije ona koja destruira (tematsku) zaokruenost zbirke, ve ju, tovie, brojnim intermedijalnim, interetekstualnim i metatekstualnim sponama uvruje.

2.2. Izgradnja pjesnikih tekstova semantiki konkretizam i vie Pojavom zbirke Eros-Europa-Arafat kritika su itanja rezultirala smjetanjem Branka egeca u tip pjesnitva semantikog konkretizma[footnoteRef:4]. Dakako, nemogue je tvrditi suprotno s obzirom na tekstualnu izgradnju kakvu nudi u svojim pjesmama. Pjesme su to koje vrve jezinim ludizmom i eksperimentom, koji (pre)nadrauju pjesnike tekstove brojnim zvukovnim sudaranjima glasovnih skupova, fragmentiranjem semantike rijei, zapravo resemantiziranjem mogunosti jezika, ali i prostora i mogunosti teksta: ...semant-konkretisti pobunjuju se protiv konvencionalnih planova pjesme, protiv njezine ustajale lirske nakane. Za njih je smisaoni plan posve disfunkcionalan, izrauban i sustao, i u potrazi su za restauriranjem jezika. Za jezikom kao samostalnim entitetom koji se moe obnavljati u sebi i kroz sebe. (Jahi, 2010) [4: U suvremenom hrvatskom pjesnitvu, bez programatskih i manifestnih okova, isto na deduktivno-modelativnoj razini, iskristalizirala se skupina ''pjesnika-jeziara'' koja, uz brojne idiolektalne osebujnosti, tretira jezik na gotovo istovjetan nain rabei ujedno i neke bliske poetike postupke. Zbog otvorenog inzistiranja na svekolikom rasapu i upornoj afirmaciji tvarnosti jezinog znaka taj projekt pisanja u recentnoj kritici odreen je raznolikim popularnim nazivljem kao semantiki konkretizam, neoavangardizam, jezini ekstremizam, tekstualno pjesnitvo, (...). (Katui, 2000: 73)]

Meutim, Branko egec ne ispisuje istu poetiku semantikog konkretizma, ve ju obogauje i personalizira intervenirajui umetanjem tema iz suvremenog svijeta granice mu jezika idu dalje od granica tekstualizma, (...) sve do drutveno-ideolokih granica svijeta (Milanja, 2012: 34), a takav je tematski angaman ve spomenut ranije u radu. Bitno je na ovom mjestu prikazati i oprimjeriti navedene poetoloke odrednice koje su spomenute i koje je mogue iitati iz egecove zbirke.

2.2.1. Lingvo- fantastika[footnoteRef:5]. Semantika kakofonija. [5: Prema: Male, 2009: 84]

Osnovna instanca funkcioniranja poetske koncepcije sudaranja glasovnih skupina i njena kljuna razlika u odnosu na ostale sinkrone strategije hrvatske lirike je distribuiranje znaenjskih modulacija povezivanjem neoekivanih jezinih mikrostruktura principom jezinih krhotina. (Katui, 2000: 73-74) Najoitiji postupak izgradnje pjesnikog teksta u ovoj zbirci upravo je postupak zvukovnog sudaranja glasovnih skupina po fonetskim i/ili asocijativnim vezama ega je moda ponajbolji primjer ispisan u pjesmi Tek toliko:rizian je prizor pak'o PA KAO... PAO KA KAP AO! PAOK A KAPA /A-O-A-O/ O KAPA PAK: AO! PAK KAO PAKAO AO! KAP! AO! PAKAO PAOKA PAO PAO KA-KA /PAOK A PAKAO/ (egec, 1980: 32)

Jezina igrarija koju egec ovdje ispisuje razlae imenicu pakao (pak'o) grafemski i zvukovno. Mogue je govoriti i o semantikom razlaganju, meutim, analiziraju li se nove semantike tvorevine nastale od gradivnog materijala rijei pakao, postat e razvidno da novotvorene izvedenice svojim umnaanjem vie osnauju znaenje rijei pakao (npr. uzvikom AO! ili vizualnim oslikavanjem padanja rijeju PAO) nego to ga dezintegriraju. Dakako, to je samo jedno mogue itanje jer minucioznost semantikog raspada recipijentu otvara irok spektar moguih doznaavanja (be)smisla.Takoer, vano je naglasiti da je ovo samo jedan od brojnih primjera zvukovnih kratkih spojeva kojima Eros-Europa-Arafat obiluje. Inzistiranjem na takvim jezino-zvukovno-asocijativnim sudarima egec provocira i parodira, on time zahtijeva strpljivog itatelja koji je spreman viestruko se vraati tekstu i enigmatski i kombinatoriki preslagivati, otkrivati, ali i upisivati smisao u pjesniki tekst jer novi se dakle smisao izbija prvenstveno iz materijala (jezika), i to na nekoliko naina (Male, 2009: 84).Nadalje, jezina se fantastinost (i ponovno ludizam) egecove poezije oituje u ispisivanju velikim poetnim ili svim velikim slovima novog semantema unutar ve kodificiranog leksema ime se uz osnovnu doznauje i dodatna poetska informacija (prema: Male, 2009: 34) Takvim je intervencijama preobilato ispisana pjesma Za jednodnevno rabljenje /DDT/, ali navest e se, primjera radi, samo prvih nekoliko stihova te pjesme: blUD-NIIte naMetnici / iznimNO usRan je dan / u grob MoNALiSe / u zaMetka u zaetak zRAKA... (egec, 1980: 58)Jezinu fantastiku podupire i sluajna slinost u jeziku/zvuku koja takoer rezultira glasovnim sudarima: Ahmet: ah mete li mete / guz urunutih ulica / urin uluta u lica / minuta: mmm hm! // urbs: ubrus: brus! (egec, 1980: 13); mulad mlada i mudra / kao mums mudna / mudasta vulva / ko vodata voda (isto: 30) i dr. Takvi dosjetljivi sudari skrivene su mogunosti netransferskog, ne-reprezentacijskog jezika (prema: Male, 2009: 34) iz kojeg izbija novi smisao, te kao takvi predstavljaju energinu pjesniku inovaciju koja se upisuje u anale suvremenog hrvatskog pjesnitva.Fantastiziranje pjesnikog jezika rezultira detronizacijom tradicionalno poimanog smisla kojim se prikazuje i naglaava raspad sustava (kako socijalnog tako i jezinog), ali i koji, izbijanjem novog smisla, predstavlja svojevrsni revolt u funkciji obrambenog mehanizma nestabilnog subjekta fragmentizirane i resemantizirane tekstualne zbilje. U takvoj situaciji odsutnosti (tradicionalno shvaenog) smisla jedini eventualni smisao vidljiv je u ruenju jezine institucije i prezentaciji moguih znaenjskih polivalentnosti (Katui, 2000: 68).

2.2.2. Metajezino kodiranjeUzmemo li u obzir novonastali smisao koji se iitava u stihovima prve egecove zbirke, ne iznenauje uoavanje brojnih eksplicitnih metajezinih postupaka kodiranja pjesnikog teksta koji funkcioniraju kao enigma ije rjeenje nas dovodi do shvaanja autorove (tematske) opsesije: sve su egecove knjige opsjednute proizvoenjem teksta, one su koncentrirane na sasvim individualni doivljaj mistinog trenutka u kojemu se popunjava bjelina papira... (Prosperov Novak prema Rem[footnoteRef:6]) Eksplicitno inkorporiranje metajezine svijesti u pjesnike tekstove prikaz je autorskog angamana sa strane jezika i svijeta (Milanja, 2012: 35). Supostojanjem povijesti, svijeta, vremena i jezika u pjesnikim tekstovima oblikuje se postmodernistika nivelacija, a izraena metajezina svijest jo ju vie istie. Slijedi pregled i oprimjerenje nekih metajezinih postupaka koji su razvidni u zbirci Eros-Europa-Arafat[footnoteRef:7]. [6: Rem, Goran. Medijalnost i tijelo. http://www.brankocegec.com/stranica/index.php?option=com_content&view=article&id=72%3Agoran-rem-medijalnost-i-tijelo&catid=10%3Aeseji&Itemid=15&lang=hr (28. 6. 2013.)] [7: Pregled metajezinih postupaka napravljen je prema eseju Medijalnost i tijelo Gorana Rema.]

Upotrebom komentara u pjesmi Zbitak-putokaz izravno se eksplicira metajezik, stihovi su to koji komentiraju sama sebe, vlastitu poetiku i vlastitu bit: Iskustva ove poezije posvema su poruila poestki SUSTAV / koji / je tradicija kodificirala. (egec, 1980: 52) Navedena komentarska eksplikacija istie destruiranje pjesnike tradicije, ali svijeu o sebi najavljuje rekonstrukciju istog postmodernistikom izgradnjom.Nadalje, komentarsko destruiranje i (postmodernistiko) niveliranje svih razina umjetnosti (ali i ivota) oigledno je i u stihovima sljedeim stihovima pjesme Adriatic: trijumf dijalektike / istovremeno je lektira / i silovano dijapozitivno slovo (isto: 25). Dijalektika kao viestruko primjenjiv pojam u tradicionalnoj, ali i suvremenijoj filozofiji, pjesniki je razloena i degradirana istaknuta ujedno kao lektira, ali i kao silovano slovo. Postmoderna ne opravdava i ne iziskuje nadreeni kanon i njoj nita nije sveto, a upravo to radikalno istie egec u svojoj zbirci.Sljedee je metajezino podraavanje teksta fusnotiranje koje se ostvaruje na vie razliitih mogunosti. S jedne strane, egec fusnotira didaskalijski, u biljekama daje uputu za itanje. Tako se u pjesmi H ili V biljeka odnosi na itanje staroslavenski ispisane rijei rci - *it. r9ci (rci) (isto: 15), a slino ini u pjesmama Ponono trovanje * Stupac uz desni rub papira, od linije iznad ssss... nie, prati se samo vizualno, dok je za tekst pjesme potrebna i zvukovna konkretizacija. (isto: 61) te u pjesmi Vano je lebdjeti fusnotirajui zvjezdicom naslov uz biljeku *itati glasno, brzo (isto: 66). Nadalje, fusnotiranje koristi egec i kako bi upozorio na intertekstualno citiranje drugih autora, stoga u pjesmi Pljusak ravast tramwaj fusnotira stih (Pfi, teremtete, prokleti intar) upisivajui u biljeku da je rije o preuzmanju citata i Matijaa grabancijaa dijaka Titua Brezovakog, a pjesmom Tako prolazi tijelo citira, tonije, preuzima istoimeni naslov pjesnikog prvijenca Sonje Manojlovi, to takoer navodi u biljeci. Fusnotiranje se tako ispreplee s jo jednim postupkom metajezinog bojanja pjesnikog teksta, a ono je citiranje tekstova drugih autora. Osim to neke autore citira, egec u svoje pjesnike tekstove ove zbirke nerijetko evocira tradicijske pjesnike uzore, ali i uzorite pojedince drugomedijskih umjetnosti. Neke od primjera takvih evokacija nalaze se u stihovima pjesama Apokalipsa, Hou napisati pjesmu, Muziciranje trenutka:TU OPLOEN JEPOKOJNI MAHERLISINSKI (isto: 12)

MAFIJA UMORIM CIGARETUmajakovskog novalisa ribauda- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - bretona brechta i gntera grassa (isto: )

Williampredstavljam Richarda IIII TAKO SERAZVODNJUJEPOKOJNASHAKESPEAREOVAKRV (isto: 54)

Navedeni su primjeri samo nekolicina brojnih intertekstualnih i intermedijalnih umetaka kojima obiluju pjesme iz zbirke Eros-Europa-Arafat, a proui li se ta evociranja s motivsko-tematske razine postaje razvidna postmodernistika (i semanto-konkretistika) de(kon)strukcija povijesti, tradicije i jezika na kojoj egec inzistira.Kao metajezine signale dezintegracije tradicionalistikih pjesnikih poetika posebno je zanimljivo prouiti i injenicu da autor parodijski imitira jezik starije hrvatske knjievnosti, posebice u prvom ciklusu zbirke (Govori povijesti). Jedan je primjer ve spomenut pri objanjavanju postupka fusnotiranja, meutim, najbolje se ovaj postupak oituje u prvoj pjesmi zbirke Genesis (domovina): vazda i dovijeka. Pjesma obiluje leksemima i gramatikim oblicima koji pripadaju hrvatskoj knjievnoj povijesti ili su, u najmanju ruku, arhaizmi u suvremenom hrvatskom jeziku: jur; morebit;, za da bismo ojezikovali drugove; ki mru, ki sustaju, ki othode; drugda; garlio; poradi itd. S obzirom da egec u zbirci oslobaa tijelo teksta tradicionalistikih spona, vano je takoer osvrnuti se na grafiku upotrebu interpunkcijskih znakova. Na mjestima, autor leksiki materijal zamjenjuje neleksikim to rezultira grafikim pauzama unutar teksta ili pak oslikavanjem tijelom teksta, vizualiziranjem poezije to je posebice izraeno od sredine prema kraju zbirke. Neke od pjesama koje obiluju takvim grafiko-interpunkcijskim intervencijama su: 30. kolovoz 1978., Alkohol /lokah, al'lokah 100%/, Tako prolazi tijelo, Izbojak totentanz i dr.

2.3. Erotsko-vulgarne provokacijeNemogue je govoriti o pjesnikoj zbirci (i pjesnitvu uope) Branka egeca, a pritom izostaviti erotsko-vulgarni motivski sloj njegovih pjesama. Naime, razgraujui tvarnost konvencionalnih jezinih postupaka, egec svoj pjesniki jezik agresorski i neoekivano (recimo gerilski) obogauje vulgarizmima. Poetska se agresija pri tome odnosi spram konvencije i uglaenosti, visine, tj. uzvienosti jer penetracijom vulgarizama provocira, reducira katalog banalosti (senti) intimistikog pjesnitva i tako trai, oblikuje vlastiti identitet (Rem, Medijalnost i tijelo). Vulgarizmi (ali i erotizmi) svjesno su i funkcionalno uklopljeni u pjesnike tekstove; njima se parodira ozbiljnost tema koje se izlau, meutim, i naglaava se gorina smijeha koji ta parodija izaziva ona destruira, ali i osvjeuje. Ludizam kliske erotike, koja postaje svojevrsni zatitni znak egecove poezije, pomie granice pjesnikog od nepodobnog, neprihvatljivog i opskurnog do massmedijskog sex sells.

2.4. Gibanje formeNa formalnoj razini pjesme iz zbirke nisu nita manje raznovrsne i bogate negoli na idejno-tematskoj ili motivskoj razini. egec u Eros-Europa-Arafatu na formalnoj razini gradi pjesme u spektru od, uvjetno reeno, tradicionalnih strofinih ili stihinih pa sve do pjesama formalno razloenih do granica s vizualnim pjesnitvom. U takvoj je situaciji posebno zanimljivo primjetiti razvoj destruiranja forme u pjesmama kroz pjesniku zbirku. Naime, od svih razina teksta, najoitija je povezanost forme s naslovno obiljeenom ciklusnom ogradom. Pjesme koje formom imitiraju tradicionalniju pjesniku praksu, veinom su okupljene u prvom ciklusu (Govori povijesti) te u prvom dijelu drugog ciklusa zbirke (Vezivanje jezera). Naravno, i u ovim dvama ciklusima nalaze se pjesme s nekonvencionalnim intervencijama u formi teksta, meutim, te intervencije nisu radikalne, niti takve pjesme zauzimaju vei dio ciklusa. Izraenije destruiranje forme razvidno je pri kraju drugog ciklusa zbirke u pjesmama Tek toliko, Hokus-pokus eroticus, 30. kolovoz 1978., Alkohol /lokah, al' lokah 100%/, Tako prolazi tijelo. Osvrtanjem na ukupnost zbirke, uoava se da upravo kraj drugog ciklusa predstavlja sredinu zbirke, stoga ne iznenauje drastina promjena u izgledu forme koja najavljuje osnovnu tematsku odrednicu sljedeih dvaju ciklusa. Ciklusi koji se nadostavljaju naslovno su odreeni kao mjesta (pre)ispitivanja tehnologije nastanka pjesnikog teksta[footnoteRef:8], i to trei ciklus eksplicitno (Do poezije), a etvrti i posljednji implicitno (Muziciranje trenutka). Razmjerno istraivanju tehnologije pisanja koje provodi i ispitivanjem jezika (za kojim traga?!), egec sve vie eksperimentira s formom pjesnikih tekstova jednim dijelom razlaui ih u vizualno-tekstualne konkretizacije (Pjesma koju tek treba napraviti, Izbojak Totentanz), a drugim dijelom prividno ih vraajui u tradicionalnije okvire (Sonet). [8: Ovakvo je odreenje uvjetno jer je ranije u radu prikazano da egec u svojim pjesnikim tekstovima mnogostruko ispreplee raznovrsne teme koje su sve meusobno povezane i stoga neodvojive. ]

U posljednjem ciklusu forma je pjesnikih tekstova posve propadljiva. Isprva se u ovom ciklusu pjesme pokuavaju drati na okupu pa ih nagriza samo usmjerenost teksta u odnosu na rubnice egec intervenira izmjetanjem teksta, pomjeranjem odreenih stihova desnoj ili lijevoj rubnici, ili pak sreditu stranice, ime oslobaa formu, koja svojim kretanjem oslikava kretanje jezika, vremena, svijeta (Zbitak putokaz). Vee vizualno i interpunkcijsko uplitanje u formu zbiva se na samom kraju zbirke. Naime, posljednje dvije pjesme (Vano je lebdjeti, ITD) u zbirci drastino, moda je bolje rei u potpunosti razgrauju kanonsku formu pjesme. Pjesma Vano je lebdjeti praznim prostorom stranice ispod naslova uistinu oslikava lebdjenje, meutim, ono se prekida okretanjem sljedee stranice koja trostupano imitira formu leksikona. Samo formom i imitira jer nainom na koji su leksemi upisani u te stupce ne nudi se odgovor, ve se postavlja pitanje pitanje redoslijeda, pitanje odabira, pitanje povezanosti sva su ta pitanja itatelju otvorena za vlastito tumaenje. Pjesma ITD, kojom zbirka zavrava, prvenstveno je vizualno ostvarenje. Njezine koncentrine krunice i linije diktiraju najprije simultani doivljaj pjesnikog teksta, dok tek ponovno vraanje pojedinanim dijelovima pjesnikog teksta i iitavanje (tj. tumaenje) veza meu njima, recipijentu zapravo daje cijelu sliku.Za kraj je zanimljivo uoiti da prva i posljednja pjesma formom i naslovom zbirku Eros-Europa-Arafat ine formalnom pa i tematski zaokruenom cjelinom, ali i da naslov i forma pjesme ITD osporavaju semantiku zavrenost zbirke te ju na taj nain ostavljaju nedovrenom i otvorenom.

3. ZakljuakNain na koji postmodernizam afirmira sve isti je nain na koji se mladi Branko egec uvukao pod kou knjievnoj kritici svojim pjesnikim prvijencem Eros-Europa-Arafat. Energinou i inovativnou u jezinom ekspreimentiranju upisao se u anale suvremenog hrvatskog pjesnitva kao jedan od znaajnijih pripadnika semantikog konkretizma. Tragajui za novim jezikom i novim smislom, egec je tematski isprepleo svijest o pismu i pisanju, ideoloku represiju te tradiciju i povijest. Time je u svojoj zbirci postmodernistiki izjednaio sve sfere ljudskog ivota, ne nihilistiki, ve angairano sa eljom za promjenom, pokretom. Iz te elje oslobaa se forma njegovih pjesnikih tekstova i pretvara se u gibanje, ne ciklino, ve skokovito i nikada dovreno. Cijepanjem propisane semantike on stvara vlastitu kojom provocira jednako dobro i uvjerljivo kao i umetanjem vulgarizama kojima parodira i napada.Zbirka prti preobiljem razliitih pjesnikih postupaka, sudara tema i poetika to rezultira hermetizmom i nekomunikativnou, meutim, neosporna je inovacija koju donosi, ali i pjesniki credo koji je upisan u njezine stihove, a kojemu svjedoi bogat pjesniki opus koji se na nju nadostavlja.

4. Literatura

Knjige:1. Katui, Bernarda. 2000. Slast kratkih spojeva. Meandarmedia. Zagreb.2. Male, Branko. 2009. Poetske strategije kraja 20. toljea. Lunapark. Zagreb.3. Milanja, Cvjetko. 2012. Hrvatsko pjesnitvo od 1950. do 2000. (knjiga 2). Altagama. Zagreb.

Izvori:1. Jahi, Ervin. 2010. Hrvatska poezija je europska. Intervju vodio: Andrija Tunji. http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac426.nsf/AllWebDocs/Hrvatska_poezija_je_europska (29. 6. 2013.)2. Pieniek-Markovi, Krystyne. Prilog razmiljanjima o situaciji postmoderna subjekta. http://www.brankocegec.com/stranica/index.php?option=com_content&view=article&id=7%3Akrystyna-pieniek-markovi-egecovo-ogledanje-s-osobnou&catid=11%3Astudije&Itemid=16&lang=hr (29. 6. 2013)3. Rem, Goran. Medijalnost i tijelo. http://www.brankocegec.com/stranica/index.php?option=com_content&view=article&id=72%3Agoran-rem-medijalnost-i-tijelo&catid=10%3Aeseji&Itemid=15&lang=hr (1. 7. 2013.)

Knjievni predloak:1. egec, Branko. 1980. Eros-Europa-Arafat. Goranovo proljee. Zagreb.