BOLJI VID

NAOALA

WILLIAM H. BATES

Ova knjiga se posveuje sa zahvalnou uspomeni na pionire oftalmologije

Takoer, sa zahvalnou odajem priznanje Emily A. Bates, ija je suradnja tokom godina napornog rada omoguila uspjeno dovravanje ovog djela.

Sva prava pridrana. Niti jedan dio ove knjige ne moe biti reproduciran u bilo kojoj formi, ili putem mehanikih ili elektronikih sredstava ukljuujui pohranjivanje informacija i sisteme za korekciju, bez pismene dozvole autora, osim recenzenta koji moe navesti kratke odlomke iz knjige u svom prikazu.

5

Bolji vid bez naoala

Autor:

Dr. William H. Bates Izdava:

SENS d.o.o.,41000 ZAGREB, HRELJINSKA 23

Za izdavaa:Darko Betlach

krnjugova 64, Zagreb

Preveli:Darko Betlach

Nataa Marenko

Dizajn korica:Rajko igi

Lektor:Prof. Boana Rublek

Tisak:Papirna konf. krnjugova 64, Zagreb

Tira: 1000 kom.

SADRAJ

I. Teorija i injenice .............................................................. 11II. Simultana retinoskopija .................................................. 15III. Istina o akomodaciji ...................................................... 17IV. Promjenjivost refrakcije ................................................. 20V. to nam ine naoale ..................................................... 23VI. Uzrok i lijeenje greaka refrakcije ............................. 26VII. Naprezanje ..................................................................... 31VIII. Centralna fiksacija ...................................................... 35IX...Dlanovanje ...................................................................... 43X. Sjeanje kao pomo vidu ................................................ 52XI. Imaginacija kao pomo vidu ......................................... 61XII. Pomicanje i njihanje ..................................................... 69XIII. Iluzije v id a ..................................................................... 80XIV. Vid u nepovoljnim okolnostima ................................ 89XV. Optimum i pesimum Mogunosti i

nemogunosti ................................................................. 94XVI. Presbiopija: Njezin uzrok i lijeenje ........................ 97XVII. kiljenje i ambliopija: njihov uzrok ........................ 104XVIII. kiljenje i ambliopija: njihovo lijeenje ................ 107XIX...Lebdee pjege: njihov uzrok i lijeenje .................... 110XX. Lijeenje kod kue ........................................^ ............ 114XXI. Lijeenje u kolama: metode koje nisu uspjele ....... 117XXII. Lijeenje u kolama: metoda koja je uspjela ......... 121XXIII. Duh i vid ................................................................... 128XXIV. Osnovni principi lijeenja ....................................... 135

Mohsohi

i - , Wi3r,ezmII

Batesova metoda zaBOLJI VID

BEZ NAOALA

Dr William H. Bates rodio se 1860. u Newarku, New Jersey. Zavrio je kolu u Cornellu 1881, a ljeniku diplomu dobio je na Fakultetu za lijenike i kirurge 1885. Otvorio je praksu u New Yorku i zatim je neko vrijeme radio kao kliniki asistent u Bolnici za one i une bolesti na Manhattanu. Bio je slubujui lijenik u bolnici Bellevue od 1886-1888, u njujorkoj onoj ambulanti, u Sjevernom i Sjeveroistonom dispanzeru od 1886-1896. Od 1896-1891. bio je nastavnik oftalmologije u postdiplomskoj medicinskoj koli i bolnici u New Yorku. Dr Bates je 1896. napustio svoj posao u bolnici da bi se nekoliko godina bavio eksperimentalnim radom, a zatim se vratio u New York kao slubujui lijenik bolnice Harlem od 1907-1922. Knjigu, koja se sada pojavljuje u revidiranom izdanju objavio je 1919. Umro je 1931. Nikada nije bio potpuno u milosti lanova medicinske profesije, premda je posjedovao najvie mogue medicinsko obrazovanje koja mu je mogla omoguiti njegova domovina. Istraivanja su ga dovela do otkria nove teorije o nainu funkcioniranja oka. To je potaklo novi trend u lijeenju nedostataka vida koji se naroito razvio posljednjih godina.

10

ITEORIJA I INJENICE

Izgleda da veina autora koji piu o oftalmologiji, vjeruje da je zadnja rije o problemima refrakcije (devijacija zraka svjetlosti kada ulaze u oko) ve izreena, a prema njihovim teorijama, ta je rije veoma depresivna. Gotovo svatko danas pati od nekog oblika greke refrakcije. Meutim, kau nam, da za te tekoe, koji nisu samo neugodne ve esto i opasne, nema lijeka osim dakako, onih optikih taka poznatih kao naoale, te da u dananjim modernim uvjetima ivota, praktiki nema ni preventivnih mjera.

Dobro je poznato da ljudsko tijelo nije savreni mehanizam. Priroda je u njegovoj evoluciji uinila tu i tamo neke greke, ali izgleda da nigdje nije toliko pogrijeila kao u grai ljudskog oka. Svi oftalmolozi su jednoduni u tvrdnji da vidni organ ovjeka nikada nije bio predvien za svrhu kojoj danas slui.

Evolucija oka je bila zavrena eonima prije no to su se pojavile kole ili tiskarski strojevi, elektrino svijetlo ili kinematografi. U to doba oko je savreno sluilo potrebama ljudske ivotinje. ovjek je bio stoar, zemljoradnik, lovac. Rekli su nam da mu

11

je trebao samo vid na daljinu; a kako je oko u mirovanju prilagoeno za vid na daljinu, smatralo se da je vid isto tako pasivan kao i percepcija zvuka i da za njega ne treba nikakve miine aktivnosti. Smatralo se da je vid na blizinu iznimka, koja zahtijeva kratkotrajno miino prilagoivanje, koje ne predstavlja znaajniji napor za mehanizam akomodacije (prilagoivanje oka na razliite udaljenosti). Izgleda da su svi zaboravili da je primitivna ena bila krojaica, vezilja, tkalja, umjetnica u svakovrsnim finim i lijepim radovima. Meutim, ene koje su ivjele u primitivnim uvjetima su imale isto tako dobar vid kao i mukarci.

Kada je ovjek nauio kako priopiti svoje misli drugima pomou pisanih i tampanih znakova, bez sumnje su se javili novi zahtjevi za oko. Jo nedavno su knjige bile rijetke i skupe. Meutim, danas su one dostupne svakome. Ne tako davno svijea je zamijenjena raznim oblicima umjetnog svijetla, koje veinu od nas odrava satima budnima, dok je primitivni ovjek morao za to vrijeme mirovati. Kasnije se pojavio kinematograf i upotpunio taj proces razaranja.

Je li bilo razumno oekivati od prirode da se pobrine za sve te promjene i da stvori organ koji bi mogao odgovoriti svim novim zahtjevima? Oftalmolozi su prihvatili uvjerenje da priroda to nije mogla uiniti i da organ vida stoga nije savreno prilagoen svim zadacima. Mnogo toga opravdava taj zakljuak. Dok je primitivni ovjek imao malo problema s vidom, danas od deset ljudi iznad 21. godine starosti, u civiliziranoj sredini, devet njih ima nesavren vid, a sa etrdeset godina je gotovo nemogue nai ovjeka bez poremeaja vida.

Preko stotinu godina medicinski strunjaci su traili neku metodu da zaustave razaranje koje civilizacija nanosi ljudskom oku, no postigli su malo ili nita.

Metoda koja se najvie koristi je upotreba umjetnih lea koje kompenziraju refrakcionu greku oka i time samo neutraliziraju uinke raznih stanja za koje su propisane. Vjerovalo se da one katkada zaustavljaju napredovanje tih poremeaja, meutim, svaki oftalmolog danas zna da je pomo koju donose lee vrlo ograniena. Prouavao sam refrakciju ljudskog oka vie od tride

12

set godina i moja promatranja potvruju zakljuke da su sve metode koje su se do sada koristile za prevenciju i lijeenje greaka refrakcije - beskorisne. Meutim, veoma sam rano naslutio da taj problem nije nerjeiv. Svaki iskusni oftalmolog zna da postoje sluajevi spontanog izlijeenja ili prelaza jednog stanja u drugo. Najee se to tumailo ulogom lee u akomodaciji. Prema toj teoriji, oko mijenja svoj fokus za vid na razliitim udaljenostima, mijenjajui zakrivljenost lee. U potrazi za objanjenjem nestalnosti teoretski stalnih refrakcionih greaka, teoretiari su doli na veoma domiljatu ideju. Pridali su lei sposobnost mijenjanja zakrivljenosti ne samo za normalnu akomodaciju, nego i za pojavu greaka akomodacije. Kod hipermetropije (koju obino, ali netono zovemo dalekovidnost jer pacijent s takvom manom ne moe jasno vidjeti ni na daljinu, ni na blizinu) obino je ona jabuica suvie kratka od naprijed prema natrag tako da se sve konvergentne zrake svijetla, koje dolaze od bliskih objekata, kao i paralelne koje dolaze od dalekih objekata, sastaju iza retine umjesto na njoj. Kod miopije (kratkovidnosti) ona jabuica je suvie duga i dok se divergentne zrake od bliskih objekata spajaju u jednoj toki na retini, one paralelne, od dalekih objekata, ne stiu do nje.

Oba ova stanja smatraju se trajnima, jedno priroeno, drugo steeno. Zato, kod osobe, za koju se u odreeno vrijeme ini da ima hipermetropiju ili miopiju, a drugi put da je nema, ili da je ima u manjem stupnju, ne treba pretpostavljati da je nastala promjena u obliku one jabuice. Smatra se da u tom sluaju, oko poveava zakrivljenost lee da bi moglo kompenzirati spljote- nost one jabuice kod hipermetropije, a kod miopije da samo oko stvara ili pogorava to stanje. Vjeruje se da je cilijarni mii sposoban za manje vie stalno stanje kontrakcije koje leu neprestano dri u konveksnom stanju, to je prema teoriji potrebno samo za vid na blizinu. Jo je neobiniji nestanak astigmatizma ili promjene u njegovoj naravi. To stanje veinom nastaje zbog nesimetrinih promjena u zakrivljenosti ronice, to stvara nesposobnost sakupljanja zraka svjetla u bilo kojoj toki - a ipak, astigmatizam se moe pojaviti i nestati kao i druge greke vida.

13

Poznato je takoer da ga neke osobe mogu voljno proizvesti.Ispitujui tisue pari oiju u onoj i unoj ambulanti u New

Yorku i drugim ustanovama, promatrao sam mnogo sluajeva kod kojih su greke refrakcije spontano nestale ili su izmijenile oblik, a nisam to mogao protumaiti uobiajenim tumaenjima, kad su ak i postojala. inilo mi se, da ako je neka tvrdnja istinita, ona to mora biti uvijek. Ne moe biti iznimke. Ako su greke refrakcije neizljeive, one ne bi smjele spontano nestati ili promijeniti svoj oblik.

Tokom vremena sam otkrio da se miopija i hipermetropija mogu voljno izazvati. Tako miopija nije povezana, kako se to dugo smatralo, s koritenjem oiju na blizinu, nego s napreza- njem da se vide objekti u daljini, a naprezanje kod gledanja u blizini je povezano s hipermetropijom. Otkrio sam, takoer, da nijedna greka refrakcije nije trajno stanje i da se manji stupnjevi refrakcionih greaka mogu ukloniti, dok se vei mogu poboljati.

Izvrio sam seriju ispitivanja, pregledao desetke tisua oiju, kako ljudskih, tako i ivotinjskih, i uvjerio sebe i druge da lea nije inilac u akomodaciji i da je prilagoavanje, potrebno za vid na raznim daljinama, tono isto tako kao i u kameri, uzrokovano promjenom duljine organa. Ta promjena nastaje zbog djelovanja miia izvan one jabuice. Isto je tako uvjerljiva bila demonstracija koja pokazuje da greke vida, ukljuujui tu i presbiopiju (krutost lee u kasnijim godinama, to uzrokuje tekoe u akomodaciji na blizinu) nisu uzrokovane organskim promjenama oblika one jabuice ili grae lee, ve funkcionalnim poremeajem u djelovanju miia na vanjskoj strani one jabuice i da se, prema tome, mogu ukloniti.

Iznosei ove tvrdnje, svjestan sam da proturjeim gotovo neopsornom uenju oftalmoloke znanosti, koje je vladalo vie od stotinu godina. Ipak na to su me nagnale injenice i to tako da se sada i sam udim svojim ranijim kolebanjima.

IISIMULTANA

RETINOSKOPIJAMnoge od informacija o oima sam stekao pomou simultane

retinoskopije, to znai, klinikog pregleda retine. Retinoskop je instrument koji se koristi za mjerenje refrakcije oka. On baca zraku svijetla u zjenicu pomou odraza u ogledalu te se tako prati sjena na rubu zjenice. Prema njenom kretanju moe se zakljuiti o stanju oka. Za odreivanje stupnja poremeaja obino treba eksperimentirati s leom pred okom pacijenta. Snellenova tabela za oitavanje vida i pokusne lee mogu se koristiti samo u nekim povoljnim okolnostima. Pregled traje dulje vremena, a retinoskop se moe koristiti svuda i rezultati se dobivaju u djeliu sekunde.

S tabelom i leama su zakljuci vrlo nesigurni jer se pacijent esto tako zbuni da ne zna to vidi, dok je nalaz s retiniskopom potpuno objektivan i ne ovisi o izjavi pacijenta.

Ja sam trideset godina koristio retinoskop za prouavanje refrakcije oka. Ispitao sam oi desetaka tisua kolske djece, sto

15

tina beba, i tisua ivotinja, ukljuujui make, pse, zeeve, krave, konje, ptice, kornjae, gmazove i ribe. Pregledavao sam oi dok su bile u pokretu i u mirovanju, budne i u snu. Upotrebljavao sam retinoskop danju i nou, kada su pregledani bili mirni i uzbueni, kada su pokuavali gledati i kada to nisu pokuavali, kada su lagali i kada nisu lagali, kada je kapak bio djelomino sputen, kada je zjenica bila proirena ili stisnuta u toku, kada je oko osciliralo s jedne strane na drugu, odozdo i odozgo i u svim smjerovima.

Na taj nain sam otkrio mnoge injenice koje nisu bile poznate i koje nisam mogao uskladiti s postojeim uenjem o tom predmetu. To me navelo da poduzmem seriju pokusa. Rezultati su bili sasvim u skladu s mojim prijanjim opaanjima, tako da nisam imao izbora i odbacio sam itavo ortodoksno uenje o akomodaciji i grekama refrakcije.

16

IIIISTINA O AKOMODACIJI

Moji pokusi su dokazali da lea nije inilac u akomodaciji. Tu injenicu potvruju brojna promatranja oiju odraslih i djece, s normalnim vidom, grekama refrakcije ili ambliopijom (smanjenje vida bez vidljivog uzroka).

Kada se u oko ukapa atropin, smatra se da on spreava akomodaciju, paralizirajui mii za koji se dri da upravlja oblikom lee. Te kapi se koriste svakodnevno kod odreivanja naoala da bi se uklopio utjecaj lee na stanje refrakcije.

U devet od deset sluajeva, stanje koje nastaje nakon ukapa- vanja atropina u oko odgovara teoriji, na kojoj je osnovana njegova upotreba, meutim kod desetog sluaja se to ne dogaa i svaki okulista s duljom praksom je to morao zapaziti. Prema teoriji, atropin bi trebao izazvati hipermetropiju koja je bila latentna, kod naizgled normalnih ili izraeno dalekovidnih oiju. Dakako, ako je pacijent u godinama u kojima se smatra da lea zadrava svoju elastinost. Meutim, injenica je da atropin ponekad izaziva miopiju ili mijenja hipermetropiju u miopiju. To izaziva i miopiju i hipermetropiju kod osoba starijih od sedamde

17

set godina za koje se smatra da im je lea tvrda kao kamen, kao i kod sluajeva gdje je lea tvrda zbog poetne mrene. U drugim sluajevima atropin ne djeluje na akomodaciju i ne mijenja refrakciju na bilo koji nain. Osim toga, kada je vid bio snien od atropina, ljudi su esto u stanju da jednostavno odmarajui oi - itaju najsitniji tip slova s udaljenosti od 15 cm.

U lijeenju kiljenja i ambliopije, esto sam koristio atropin na boljem oku dulje od godine dana, kako bi potaknuo upotrebu ambliopinog oka; na kraju tog razdoblja, dok je oko jo bilo pod utjecajem atropina, takve oi su postajale sposobne u roku od nekoliko sati i manje, itati najmanja slova s udaljenosti od 15 cm.

Prema vladajuoj teoriji, kao to sam rekao, atropin paralizira cilijarni mii i tako spreava akomodaciju, ne dozvoljavajui promjenu zakrivljenosti lee. Prema tome, ako se akomodacija javlja nakon produene upotrebe atropina, oito je da tu moraju igrati ulogu drugi inioci, a ne cilijarni mii i lea. Meutim, to je potpuno u skladu s rezultatima mojih pokusa i istraivanja. Oni takoer potvruju svjedoanstvo pokusa s atropinom koji su pokazali da akomodacija moe biti potpuno i trajno paralizirana, samo ako se atropin utrca duboko u orbitu, tako da doe do kosih miia (vidi dijagram), pravih miia za akomodaciju.

Dobro je poznato da nakon odstranjenja lee zbog mrene, oko esto akomodira isto tako dobro kao i prije.

Eliminacija presbiopije (vidi XVI poglavlje) se takoer mora dodati klinikim dokazima protiv prihvaene teorije akomodacije. Prema teoriji da je lea inilac akomodacije, takva promjena bi oito bila nemogua.

Za vie od trideset godina klinikog iskustva, nisam zapazio niti jednu injenicu koja ne bi bila u skladu s uvjerenjem da lea i cilijarni mii nemaju niega zajednikog s akomodacijom i da promjene oblika one jabuice o kojima ovise greke refrakcije, nisu trajne. Moja klinika zapaanja su sama po sebi bila dovoljna da pokau istinu tog uvjerenja. Ona su takoer bila dovoljna da pokau kako se greke refrakcije mogu voljno proizvesti i kako se mogu za nekoliko minuta ukloniti privremeno, a produljenim lijeenjem i trajno.

18

IV PROMJENJIVOST

REFRAKCIJETeorija koja smatra da greke refrakcije nastaju zbog trajnih

deformacija one jabuice, vodi do zakljuka da greke refrakcije predstavljaju permanentna stanja, a normalna refrakcija kontinuirano stanje. Poto je ta teorija gotovo univerzalno prihvaena kao injenica, onda ne iznenauje openito miljenje da je oko savren stroj koji je uvijek spreman za rad. Bez obzira je li promatrani predmet poznat ili nepoznat, osvijetljenje dobro ili loe, okolina ugodna ili neugodna, ak i u uvjetima ivane napetosti ili tjelesne bolesti, od normalnog oka se oekuje da itavo vrijeme ima normalnu refrakciju i normalan vid. Istina je da injenice nisu u skladu s tim pogledom, ali njih se zgodno pripisuje hirovitosti cilijarnog miia ili ako to tumaenje nije dovoljno, onda ih se ignorira.

Meutim, kad shvatimo kako vanjski miii upravljaju oblikom one jabuice i kako ona trenutno odgovara na njihovo djelovanje, tada je lako uvidjeti da nijedno stanje refrakcije, bilo ono

20

normalno ili abnormalno, ne moe biti stalno. Retinoskop potvruje taj zakljuak, a ja sam zapazio te injenice mnogo ranije na to su pokusi koje sam spomenuo u prethodnim poglavljima pruili zadovoljavajue objanjenje. Tokom tridesetak godina posveenih prouavanju refrakcije, naao sam malo ljudi koji su mogli zadrati savren vid - to jest bez refrakcione greke-dulje od par minuta, ak i u najpovoljnijim okolnostima, a esto sam vidio da se refrakcija mijenja est i vie puta u sekundi, varirajui od dvadeset dioptrija miopije do normale.

Takoer, nisam naao oi sa stalnim i nepromjenjivim grekama refrakcije, jer sve osobe s grekama refrakcije imaju tokom dana, i noi u estim intervalima, trenutke normalnog vida. Tada njihova miopija, hipermetropija ili astigmatizam potpuno nestaje. Oblik greke se takoer mijenja, miopija se ak pretvara u hipermetropiju, a jedan oblik astigmatizma u drugi.

Od nekoliko tisua kolske djece pregledane tokom jedne godine, vie od polovice je imalo normalne oi, s vidom koji je povremeno bio savren, ali nijedno od njih nije imalo savren vid u svakom oku i u svako doba dana. Vid im je mogao biti dobar ujutro, a nesavren poslije podne ili obratno. Mnoga djeca su mogla itati jednu tabelu za oitavanje vida sa savrenim vidom, ali neku drugu nisu mogli savreno vidjeti. Mnoga su takoer, mogla savreno itati neka slova abecede, a nisu mogla proitati druga, iste veliine i u slinim uslovima.

Meu bebama je primijeeno slino stanje. Veina istraivaa tvrde da su bebe dalekovidne. Nekoliko ih je pronalo da su kratkovidne. Moja zapaanja pokazuju da se refrakcija male djece stalno mijenja.

Ono to vrijedi za djecu i bebe, vrijedi i za odrasle svih uzrasta.

Tokom sna, refrakciono stanje oka je rijetko ili nikada normalno. Osobe ija je refrakcija normalna u budnom stanju, imati e miopiju, hipermetropiju i astigmatizam u snu. Ako imaju greku refrakcije, ona e biti poveana u snu. Zbog toga se ljudi ujutro bude s oima umornijima nego bilo kada ili ak s jakom glavoboljom. Kada je osoba pod utjecajem etera ili kloroforma ili u ne-

21

svijesti zbog bilo kojeg uzroka, greke refrakcije se takoer javljaju ili poveavaju.

Kada oko gleda nepoznati objekt, uvijek se javlja greka refrakcije. Odatle poslovian umor od gledanja slika ili drugih predmeta u muzeju. Djeca s normalnim vidom koja mogu savreno itati sasvim mala slova od 5 mm s udaljenosti od 3 m, imaju tekoa s itanjeg nepoznatog teksta s ploe, premda slova mogu biti visoka i 5 cm. Nepoznata zemljopisna karta ili bilo koja karta ima isti uinak. Nikada nisam vidio dijete, niti uitelja, koji bi mogli gledati na kartu iz daljine, a da ne postanu kratkovidni. Djeca koja ue itati, pisati, crtati ili ivati, uvijek pate od defektnog vida zbog nepoznavanja linija ili objekata s kojima rade.

Naglo izlaganje jakoj svijetlosti ili brza i nagla promjena svijetla e vjerojatno uzrokovati loiji vid u normalnom oku, koji u nekim sluajevima traje tjednima i mjesecima. (Vidi XIV poglavlje).

Buka je takoer est uzrok manjkavog vida kod normalnog oka. Svi ljudi vide loije kada uju neoekivanu glasnu buku. Poznati zvukovi ne smanjuju vid, ali nepoznati to uvijek ine. Seljaka djeca iz mirnih kola, mogu dugo vremena patiti od manjkavog vida, nakon preseljenja u buni grad. Oni ne mogu dobro napredovati u koli, jer im je vid oslabljen i velika je nepravda od strane uitelja i drugih kada grde, kanjavaju ili poni- avaju takvu djecu.

U okolnostima mentalne ili tjelesne nelagodnosti, kao to su bol, kaalj, groznica, vruina ili hladnoa, depresija, gnjev ili tjeskoba - uvijek se javljaju greke refrakcije kod normalnog oka ili se poveavaju ve postojee greke.

Promjenljivost refrakcije oka je odgovorna za mnogo na izgled neobjanjivih nesretnih sluajeva. Kada ljude na ulici srui automobil ili autobus, razlog je esto privremeni gubitak vida. Sudari na eljeznikim tranicama ili na moru, nesree kod vojnih operacija, avionske nesree i slino esto se dogaaju jer je neka odgovorna osoba privremeno izgubila vid.

22

V TO NAM INE NAOALEFirentinci su se vjerojatno prevarili kad su pretpostavili da je

njihov sugraanin Salvino degli Armati, bio izumitelj lea koje se sada tako uobiajeno nose za ispravljanje greaka refrakcije. Bilo je mnogo rasprava o porijeklu tih naprava, ali openito se smatra da su bile poznate za mnogo ranijih razdoblja od onog Salvina degli Armatija. Rimljani su svakako neto znali o umijeu dopunjavanja moi oka, jer Plinije nam kazuje da je Neron obiavao promatrati igre u Koloseumu kroz konkavni dragulj stavljen u prsten. Meutim, ako su suvremenici Salvina degli Armatija vjerovali da je on prvi proizveo sprave za pomo vidu, onda bi bilo dobro da su se pomolili za oprost njegovih grijeha. Premda je istina da su naoale nekim ljudima donijele poboljanje vida i olakanje bola i nelagodnosti, za druge su one bile samo dodatno muenje. One uvijek nanose manje ili vie tete, a nikada ne ispravljaju vid do normale.

injenica da naoale moraju oteivati oko je oigledna iz onoga to smo iznijeli u prethodnom poglavlju. Kroz njih se ne moe vidjeti, ako se ne stvori onaj stupanj refrakcione greke za

23

iju korekciju su one namijenjene. Meutim, refrakcione greke kod oka ostavljenog samog sebi, nisu nikada stalne. Ako netko osigura dobar vid pomou konkavnih, konveksnih ili astigmat- skih lea, to znai da stalno odrava stupanj refrakcione greke koja inae ne bi bila stalna. Moglo bi se oekivati da e to samo pogorati stanje, a uobiajeno iskustvo nam kae da je to tako.

Kad ljudi jednom ponu nositi naoale, jaina se u veini sluajeva, mora stalno poveati da bi se osigurao stupanj otrine vida dobiven pomou prvog para. Osobe s presbiopijom koje stave naoale jer ne mogu itati sitna slova, esto primjete da nakon nekog vremena ne mogu bez njihove pomoi itati ni vea slova koja su im prije bila sasvim jasna.

Kada ljudi razbiju naoale i tjedan ili dva budu bez njih, oni esto primjete da im se vid poboljava. injenica je da se vid uvijek poboljava vie ili manje kada se ostave naoale, premda se to moda uvijek ne primjeti. Ljudskom oku smetaju naoale. To nitko ne osporava. Svaki okulist zna da se pacijenti moraju naviknuti na njih i da katkad to nikada ne uspiju, pogotovo kod jakih stupnjeva miopije, hipermetropije i astigmatizma.

Sve naoale smanjuju vidno polje u manjoj ili veoj mjeri, a katkada uzrokuju vrtoglavicu i glavobolju.

Jedna od manjih neugodnosti je tekoa odravanja prozirnosti stakla, meutim ona veoma smeta. Za vlanih i kinih dana, atmosfera ih zamagljuje. Kada je hladno, ona se esto zamagljuju od vlage daha, prljaju ih praina, vlaga i dodir prstiju.

Vojnici, mornari, sportai, radnici i djeca imaju tekoa s naoalama zbog naravi svoje aktivnosti, te ih esto razbijaju, a mnogi ih ne ele nositi zbog vanjskog izgleda.

Na sreu, mnoge osobe kojima su propisane naoale ne nose ih i tako se spaavaju i to ne samo od mnogo neudobnosti, ve i od oteivanja oiju. Drugi, s manje nezavisnim duhom, ili s vie sklonosti prema muenitvu ili jako zaplaeni od okulista, podvrgavaju se neprestanom muenju koje se teko moe zamisliti. Jedna takva pacijentica nosila je naoale 25 godina, premda se stalno muila, a vid joj je s njima bio toliko snien da je morala gledati preko njih da bi neto vidjela u daljini. Njezin okulist

24

ju je uvjeravao da e imati najtee posljedice ako ne bude nosila naoale.

Greke refrakcije se stalno mijenjaju; iz dana u dan, iz sata u sat i iz minute u minutu. ak i pod utjecajem atropina, pa je tono odreivanje stakala nemogue. U nekim sluajevima te fluktuacije su toliko ekstremne da naoale ne pruaju nikakvog olakanja i postaju dodatna nelagodnost. U najboljem sluaju moe se rei da su naoale samo veoma nezadovoljavajua zamjena za normalni vid.

25

VI UZROK I LIJEENJE

GREAKA REFRAKCIJE

Dokazano je da svaka abnormalna djelatnost vanjskih miia one jabuice prati napetost ili napor kod gledanja. Kad napetost nestane, djelatnost miia postaje normalna i sve greke refrakcije nestaju. Oko moe biti slijepo, moe patiti od atrofije onog ivca, od mrene ili od bolesti retine, ali tako dugo dok ono ne pokuava vidjeti, vanjski miii rade normalno i ne postoji greka refrakcije.

Takoer je dokazano da za svaku greku refrakcije postoji razliita vrsta napetosti. Miopija je uvijek povezana s naporom kod gledanja u daljinu, a hipermetropija s naporom kod gledanja na blizinu.

U oku koje je imalo normalan vid, naprezanje kod gledanja bliskih predmeta uvijek dovodi do privremene hipermetropije. Kod dalekovidnog oka, hipermetropija se poveava. Kada se

26 %wWmnjEzm

miopino oko napree da vidi bliske objekte, miopija se smanjuje i moe nastati emetropija (stanje oka kada je ono podeeno za paralelne zrake, to je normalni vid na daljinu, ali postaje greka refrakcije kada se dogaa u gledanju iz toke najblieg vida.) poto je oko podeeno na daljinu dok jo pokuava vidjeti na blizinu. Sve te promjene su praene poveanim naprezanjem i smanjenim vidom (vidi VIII poglavlje), ali zauuje da se bol i umor znaajno smanjuju.

Ako se, s druge strane, oko koje je imalo normalan vid, napree da vidi na daljinu, uvijek nastaje privremena miopija, a ako je oko ve kratkovidno, tada se miopija poveava. Ako se dalekovidno oko napree da vidi udaljeni predmet, mogu se javiti bol i umor, ali dalekovidnost se smanjuje i vid poboljava. Taj zanimljivi rezultat je upravo suprotan onome koji se javlja kada se kratkovidna osoba napree da vidi iz toke najblieg vida. U nekim sluajevima, dalekovidnost se potpuno popravlja i nastaje emetropija, znakova naprezanja nestaju. To stanje moe prei u miopiju s poveanjem naprezanja kod poveanja miopije.

Drugim rijeima, oko koje se napree da vidi na blizinu, postaje plosnatije nego prije. Ako je na poetku bilo produljeno, ono moe prei iz tog stanja, preko emetropije, kod koje je sfe- rino, do hipermetropije, kod koje je spljoteno. Ako se te promjene dogode nesimetrino, nastat e astigmatizam. Obrnuto, oko koje se napree kod gledanja na daljinu, postaje okruglije nego to je bilo i moe prei od spljotenog stanja hipermetropije, preko emetropije u produljeno stanje miopije. Ako se te promjene dogaaju nesimetrino, opet e se pojaviti astigmatizam.

Sve ovo to je reeno za normalne oi, isto tako vrijedi i za oi iz kojih je izvaena lea. Mnoge osobe bez lee se krae ili dulje vremena nakon operacije, napreu kod gledanja iz najblieg vida, tako da nastaje tako jaka hipermetropija, da pacijent ne moe itati obina tampana slova, a mo akomodacije izgleda potpuno izgubljena. Kasnije, kad se pacijent navikne na situaciju, to naprezanje esto nestaje i oko postaje sposobno za tono podeavanje na bliske objekte.

Naprezanje vida je prvenstveno mentalno naprezanje i kao u

27

svim sluajevima gdje ono postoji, tamo postoji i gubitak mentalne kontrole. Anatomski, rezultati naprezanja da se vidi na daljinu, mogu biti isti kao i oni kod promatranja objekta iz toke najblieg vida bez naprezanja, ali u jednom sluaju oko radi ono to duh eli, a u drugom ne.

To objanjava zato vid poputa, kako civilizacija napreduje. U uvjetima civiliziranog ivota, ljudski duh je pod stalnom nape- tou. Ljudi imaju vie briga nego to ih je imao necivilizirani ovjek i nisu primorani ostati hladnokrvni i sabrani da bi mogli vidjeti i initi druge stvari, od kojih zavisi egzistencija. Ako bi si primitivni ovjek dozvolio da postane nervozan, bio bi ubrzo uklonjen, meutim civilizirani ovjek preivljava i prenosi svoje duevne znaajke potomstvu. Smanjenje vida na daljinu, meutim nije nita neobinije nego to je to smanjenje na blizinu. Premda kratkovidni vide bolje na blizinu nego na daljinu, oni nikada ne vide tako dobro kao oko s normalnim vidom. Kod dalekovidnsoti, koja je ea od kratkovidnosti, vid je slabiji na blizinu nego na daljinu.

Lijek nije izbjegavanje rada na blizinu ili gledanja na daljinu, ve je to uklanjanje mentalne napetosti koja lei u osnovi nesavrenog funkcioniranja oka za obje daljine. Tisue sluajeva dokazuju da je to mogue.

Na sreu, svaka se osoba moe voljno opustiti u odreenim okolnostima. Kod svih nekompliciranih greaka refrakcije, naprezanje kod gledanja se moe privremeno ukloniti tako da pacijentu damo da gleda prazni zid, bez pokuavanja da vidi. Postizanje stalne oputenosti esto zahtijeva mnogo vremena i domiljatosti. Ista metoda se ne moe koristiti kod svakoga. Naini na koji se ljudi napreu su beskrajni, pa su tako i metode oputanja raznovrsne. Stalno treba naglaavati injenicu da se savreni vid moe postii samo oputanjem.

Veina ljudi, kada im se kae da e odmor ili oputanje izlijeiti njihove one smetnje, pitaju, zato san to ne ini. Odgovor je bio naveden u IV poglavlju. Oi su rijetko ili nikad, potpuno oputene u snu, a ako su pod napetou kad je osoba budna, napetost e se sigurno nastaviti u snu, u veem ili manjem stup

28

nju, ba kao to se nastavlja napetost drugih dijelova tijela.Ideja da nekoritenje odmara oi takoer je kriva. Oi su na

injene da se s njima gleda i ako su otvorene i ne vide, znai da su pod takvom napetou i imaju takvu refrakcionu greku da ne mogu vidjeti. Vid na blizinu, premda se vri pomou djelovanja miia, ne izaziva vee naprezanje od vida na daljinu koje se vri bez sudjelovanja miia. Upotreba miia ne mora obavezno izazvati umor. Neki ljude tre satima, a da se ne umore.

Kada duh miruje odmoran, nita ne moe umoriti oi, a kada je duh napet, nita ih ne moe odmoriti. Sve to odmara duh, dobro e djelovati i na oi. Gotovo svatko je primijetio da se oi manje zamaraju kada se ita zanimljiva knjiga, nego kada se ita neto naporno i teko shvatljivo. Djeak moe itavu no probdjeti, itajui roman, a da i ne pomisli na svoje oi - meutim ako bi pokuao probdijeti no uei zadatke, ubrzo bi primijetio da su mu se oi veoma umorile. Djevojica, iji je vid bio tako otar da je mogla golim okom vidjeti Jupiterove mjesece, postajala je kratkovidna im bi se od nje zatrailo da izrauna neki aritmetiki zadatak jer je mrzila matematiku.

Vrijeme potrebno za postizanje trajnog poboljanja vida varira kod razliitih ljudi. U nekim sluajevima dovoljno je pet, deset ili petnaest minuta i ja vjerujem da dolazi vrijeme kada e biti mogue svima brzo pomoi. Zasada je meutim esto potrebno nastaviti s lijeenjem tjednima i mjesecima, premda greka refrakcije ne mora biti tea ni dugotrajnija od onih koje se brzo izlijee.

Kod veine sluajeva, lijeenje se mora nastaviti nekoliko minuta svaki dan da bi se sprijeili recidivi. Poto poznati objekt oputa naprezanje kod gledanja, obino je za tu svrhu dovoljno svakodnevno itanje tabele za oitavanje vida. Takoer je korisno, pogotovo kada vid na blizinu nije savren, itanje sitnotiska iz koliko je mogue manje udaljenosti. Kada je poboljanje potpuno, ono je to zauvijek i trajno - meutim postizanje teleskop- skog i mikroskopskog vida, a ne onoga to se obino naziva normalni vid - je veoma rijetko. U tim sluajevima se lijeenje moe s uspjehom nastaviti: nemogue je odrediti granicu vidne moi

29

ovjeka. Takoer, bez obzira koliko dobar bio vid, uvijek ga je mogue poboljati.

Svakodnevna vjeba umijea gledanja je takoer potrebna da se sprijee oni vizualni lapsusi kojima je podlono svako oko, bez obzira kako dobar bio vid u obinim uvjetima. Istina je da nema sustava vjebanja koji bi mogao pruiti apsolutnu sigurnost protiv takvih lapsusa u svim okolnostima, meutim svakodnevno itanje sitnih, udaljenih, poznatih slova uiniti e mnogo za smanjenje sklonosti prema naprezanju, kada se jave nepovoljne okolnosti i sve osobe o ijem vidu ovisi sigurnost drugih bi to morale initi.

Openito se moe lake pomoi onim ljudima koji nisu nikada nosili naoale, nego onima koji su ih nosili. Naoale treba odbaciti u poetku lijeenja. Ako se to ne moe uiniti bez velike neugodnosti ili ako osoba mora nastaviti svoj posao tokom lijeenja i ne moe bez naoala, treba dozvoliti njihovu upotrebu neko vrijeme, ali to uvijek odgaa poboljanje. Ljudi svih dobnih skupina imali su koristi od tog lijeenja greaka refrakcije pomou oputanja, ali djeca obino, premda ne uvijek, reagiraju bre nego odrasli. Ako imaju ispod dvanaest godina ili ak i ispod esnaest i nikada nisu nosili naoale, stanje se obino popravlja za par dana, tjedana ili mjeseci, a uvijek unutar godine dana i to jednostavno svakodnevnim itanjem tabele za oitavanje vida.

30

VIINAPREZANJE

Neke okolnosti mogu podsticati naprezanje prilikom gledanja i to uzrokuje pojavu greaka refrakcije. Meutim, u osnovi toga je loa navika miljenja. Pokuavajui je popraviti, lijenik se mora neprestano boriti protiv ideje da ako elimo neto dobro uiniti onda trebamo uloiti napor. Ta ideja je u nas usaena i itavi obrazovni sustav se na njoj temelji.

Za oko je prirodno da vidi kao to je za duh prirodno stjecanje znanja, pa je svaki napor u bilo kojem od ova dva sluaja je ne samo potpuno beskoristan, nego ak i ometa eljeni cilj. Mogue je raznim vrstama prisile utuviti djetetu u glavu nekoliko injenica, ali ga ne moete prisiliti da ita naui. injenice e ostati, ako uope i ostanu, kao mrtvi teret u mozgu. One ni u emu ne pridonose sutinskim procesima miljenja, a kako nisu prirodno steene i nisu asimilirane, one unitavaju prirodu i impuls duha za stjecanjem znanja. Zato kada dijete napusti kolu ili koled, ovisno o sluaju, ono ne samo ne zna nita, nego je u veini sluajeva izgubilo sposobnost uenja.

Isto tako mogue je privremeno popraviti vid pomou napora,

31

ali ga ne moete popraviti do normale. Ako je napor trajan, vid e opet poeti slabiti i moe biti na kraju sasvim uniten. Veoma se rijetko dogaa da je uzrok oteenja ili unitenja vida neka greka u grai oka. Od dva jednaka para oiju, jedan e zadrati do kraja ivota savreni vid, a drugi e ga izgubiti u vrtiu, samo zato to jedan gleda na stvari s naporom, a drugi ne.

Oko s normalnim vidom nikada ne pokuava vidjeti. Ako zbog nekog razloga - nejasnost svijetla, na primjer, ili daljina objekta- ne moe vidjeti odreenu toku, ono se pomie k drugoj. Ono nikada ne pokuava iznijeti na vidjelo toku, zurei u nju, kako to neprekidno ini oko s nesavrenim vidom.

Ako se oko trudi vidjeti, ono odmah gubi normalan vid. ovjek moe gledati zvijezde s normalnim vidom, meutim ako ih pokua prebrojiti u nekom odreenom sazvijeu, vjerojatno e postati kratkovidan jer taj pokuaj zahtijeva napor.

Oigledno je da neuspjeh vida na daljinu zahtijeva naprezanje, poto je oko u mirovanju prilagoeno za vid na daljinu. Ako se eli vidjeti na daljinu ne treba se naprezati. Oblik one jabuice ne moe se promijeniti za vrijeme gledanja na daljinu bez naprezanja. Ako se ne uspije vidjeti na blizinu, znai da takoer ima naprezanja. Samo se s naporom oko moe sprijeiti da se ne produlji kod gledanja na blizinu.

Oko posjeduje savren vid onda kad apsolutno miruje. Bilo koji pokret, u organu ili u objektu vida, uzrokuje greku refrakcije. Retinskopom se moe pokazati da ak i potrebni pokreti one jabuice uzrokuju laganu greku refrakcije. Film je pokazao da je nemogue savreno vidjeti pokretni objekt. Kada je kretanje vienog objekta dovoljno sporo, uzrokovano pogoranje vida je tako neznatno, da se ni ne primijeuje, kao to su greke refrakcije uzrokovane laganim pokretima one jabuice neprimijet- ne. No, kada se objekti kreu brzo vidi ih se nejasno. Zato su aparati za projiciranje filmova tako podeeni da se svaka slika zaustavlja za esnaestinu sekunde i zaklanja kad se pomakne na svoje mjesto. Prema tome filmovi se nikada stvarno ne vide u pokretu. in gledanja je pasivan. Predmeti se vide, isto tako kao to ih se osjea, ili uje ili kua; bez napora ili snage volje. Kada je vid savren, slova na tabeli za oitavanje vida ekaju da

32

ih se raspozna, savreno crna i savreno jasna. Ne treba ih traiti, ona su tu. Kod manjkavog vida njih treba traiti i loviti. Oko ide za njima. Postoji naprezanje da ih se vidi.

Smatra se da miii tijela nikada ne miruju. Krvne ile, s njihovim miinim ovojima nikada ne miruju. ak ni u snu misao ne prestaje. Meutim, normalno stanje osjetilnih ivaca - za sluh, vid, okus, miris i opip je mirovanje. Preko njih se moe djelovati, oni ne mogu djelovati. Vidni ivac, retina i vidni centri su pasivni kao i nokat. U njihovoj strukturi ne postoji nita to bi im omoguilo da neto urade, a kada su predmet napora iz vanjskih izvora, njihova djelatnost je uvijek oslabljena.

Duh je izvor svih takvih napora iz vanjskih izvora, koji djeluju na oko. Svaka misao o naporu u duhu, bilo koje vrste, prenosi motorni impuls oku, a svaki takav impuls uzrokuje devijaciju od normale u obliku oka i smanjuje osjetljivost sredita vida. Prema tome, ako elimo izbjei greke refrakcije, ne bismo trebali imati misli napora. Mentalno naprezanje bilo koje vrste uvijek uzrokuje svjesnu ili nesvjesnu napetost u oima i ako ta napetost poprimi oblik napora da se neto vidi javlja se greka refrakcije.

Mnoga djeca izvrsno vide tako dugo dok je majka u blizini. im majka izae iz sobe, odmah postaju kratkovidna zbog naprezanja kojeg je izazvao strah. Nepoznati predmeti uzrokuju naprezanje oiju i prema tome i greku refrakcije. ovjek moe imati dobar vid kada govori istinu, ali ako tvrdi neto neistinito, ak i bez namjere da prevari, stvara se greka refrakcije jer je nemogue izjavljivati ili zamiljati neistinu bez napora.

Mentalno naprezanje uzrokuje mnogo razliitih vrsti naprezanja oiju. Dokazano je da postoji ne samo razliito naprezanje /a svaku razliitu greku refrakcije, ve i razliito naprezanje za veinu abnormalnih stanja oka, kao to su kiljenje, mrena, glau- kom, ambliopija, konjunktivitis (upala spojnice oka) ili bolesti vidnog ivca ili retine. Meutim, premda postoji mnogo vrsti naprezanja jedino lijeenje je oputanje.

Zdravlje oka ovisi o krvi, a cirkulacija u mnogome ovisi o mislima. Kada je miljenje normalno - ako nema uzbuenja ili napetosti cirkulacija u mozgu je normalna, dotok krvi vidnom ivcu i vidnim centrima je nesmetan i vid je normalan. Kada miljenje

33

nije normalno, kada je cirkulacija poremeena, dotok krvi vidnom ivcu i vidnim centrima je promijenjen i vid je smanjen. Mi moemo svjesno stvarati misli koje e poremetiti cirkulaciju i sniziti vidnu mo; moemo takoer svjesno stvarati misli koje e uspostaviti normalnu cirkulaciju i time pomoi u lijeenju greaka refrakcije i mnogih drugih abnormalnih stanja oka. Ne moemo nikakvim naporom uiniti da bolje vidimo, ali uenjem kontroliranja misli moemo tu svrhu postii neizravno.

ovjeka se moe nauiti kako izazvati bilo koju greku refrakcije, kako izazvati kiljenje, kako vidjeti dvije slike jednog objekta, jednu iznad druge ili jednu uz drugu. To izaziva odreena vrsta miljenje. Kada se misao koja uznemirava zamijeni mislima koje oputaju kiljenje nestaje, a dvostruke slike i greke refrakcije se ispravljaju. To vrijedi kako za dugotrajne abnormalnosti tako i za one voljno izazvane. Bez obzira kakav im je stupanj i trajanje, njihovo uklanjanje je izvreno, im je pacijent u stanju ovladati mentalnom kontrolom. Porijeklo svake greke refrakcije, kiljenja ili bilo kojeg funkcionalnog poremeaja oka lei u mislima. Nastanak krivih misli je isto toliko brz, koliko i misli koja oputa. Refrakciona greka najveeg stupnja se moe ispraviti u djeliu sekunde, kiljenje moe nestati, a sljepoa amblio- pije moe biti ublaena. Ako je oputanje samo trenutno, ispravljanje je trenutno. Kada postane stalno i ispravljanje je stalno.

Oputanje se, meutim ne moe postii nikakvim naporom. Osnovno je to razumijeti Tako dugo dok se svjesno ili nesvjesno misli da e do oputanja doi velikim trudom, poboljanje e biti odgoeno.

34

VIII CENTRALNA FIKSACIJA

Oko je minijaturna kamera i u mnogo emu odgovara neivom mehanizmu koji se koristi u fotografiji. Meutim, meu njima postoji velika razlika. Osjetljiva ploa kamere je jednako osjetljiva u svim dijelovima; s druge strane, retina oka ima toku najvee osjetljivosti, a svi drugi dijelovi su manje osjetljivi, ovisnoo njihovoj udaljenosti od te toke. Ta toka maksimalne osjetljivosti se zove fovea centralis, doslovno sredinja rupa.

Retina, neobini,) delikatna membrana, koja varira u debljini od 30 mikrona do manje od polovice te vrijednosti, veoma je sloena. Sastavljena je od osam slojeva, od kojih se samo jedan smatra sposobnim za primanje vizualnih utisaka. Taj sloj je sastavljen od siunih tjeleaca, slinih tapiima i unjiima koji se razlikuju po obliku i koji su veoma razliito raspodijeljeni po raznim dijelovima sloja. U sreditu retine je malo okruglo uzdig- nue, poznato kao macula lutea, doslovno uta mrlja, po utoj boji koju poprima prilikom smrti, a koji puta i za ivota. U sreditu te mrlje je fovea, duboko udubljenje tamnije boje. U sreditu tog udubljenja nema tapia, a unjii su izdueni i stisnuti

35

vrlo blizu jedni drugima. Drugi slojevi, obrnuto, postaju ovdje neobino tanki ili potpuno nestaju, ako da su unjii pokriveni samo njihovim jedva primjetnim tragovima. Izvan sredita fovee, unjii postaju deblji i ima ih manje, izmijeani su sa tapiima, iji se broj poveava prema rubu retine.

Tona funkcija tih tapia i unjia nije poznata, ali ostaje injenica da je sredite fovee, gdje praktiki nestaju svi elementi izuzev unjia - sjedite najotrijeg vida. Kako se pomiemo iz tog mjesta, otrina vizualne percepcije, se brzo smanjuje. Prema tome, oko s normalnim vidom vidi dio svega na to gleda - najbolje mogue, a sve druge dijelove loije, ovisno o njihovoj udaljenosti od toke najboljeg vida. Stalni simptom svih abnormalnih stanja oka, kako funkcionalnih, tako i organskih je gubitak te centralne fiksacije.

Ta stanja nastaju zbog injenice da je kod normalnog vida, osjetljivost fovee normalna, meutim kad vid nije savren osjetljivost fovee je sniena tako da oko vidi isto tako dobro ili ak i bolje drugim dijelovima retine. Za razliku od uobiajenog miljenja, onaj dio koji se najbolje vidi normalnim vidom je veoma malen. injenica je da im se toka najboljeg vida pribliava matematikoj toki koja ne zauzima prostor, tim je vid bolji.

Uzrok tog gubitka funkcije u sreditu vida je mentalna napetost, a kako su sva abnormalna stanja oka, organska i funkcionalna, praena mentalnom napetou, sva ta stanja moraju biti praena gubitkom centralne fiksacije. Kada je duh napet, oko poinje slijepiti. Sredite via oslijepi prvo, djelomice ili potpuno, ovisno o stanju napetosti. Ako je napetost velika, itava retina ili njen vei dio moe biti u to ukljuen. Kad je vid vidnog centra djelomice ili potpuno potisnut osoba ne moe dobro vidjeti toku u koju gleda. Ona vidi objekte na koje izravno ne gleda isto podjednako ili bolje jer je osjetljivost retine postala priblino jednaka u svim dijelovima ili je ak jaa u vanjskim dijelovima nego u sreditu. Prema tome, u takvim sluajevima osoba ne moe najbolje vidjeti ono u to gleda. To stanje je ponekad tako izraeno, da osoba moe gledati koliko je mogue dalje od objekta i vidjeti ga isto tako dobro kao da gleda izravno u njega.

36

Lea

Cilijarno tijelo

Spojnica

Rectus muscle

Staklasto tijelo

ZjenicaRonica

arenica

Bjeloonica

uta pjega

Optiki ivac

Slika: Vodoravni presjek one jabuice

37

Ekscentrina fiksacija, ak i manjeg stupnja tako je neprirodna, da se za nekoliko sekundi moe javiti velika nelagoda i bol, ako se pokua vidjeti istovremeno jednako dobro dio podruja irine oko 10 cm iz daljine od 6 m ili podruje manje od 2,5 cm iz toke najblieg vida. Istovremeno e retinoskop pokazati da se javila greka refrakcije. Kad ta napetost postane navikom - dolazi do svih vrsti abnormalnih stanja i to je zapravo ono to lei u osnovi veine onih poremeaja i funkcionalnih i organskih. Meutim, kod kroninih sluajeva, nelagoda i bol mogu nestati. Dobar je znak ako ih ovjek poinje osjeati.

Kad oko ima centralnu fiksaciju, ono ne samo to besprijekorno vidi, ve je i u potpunom mirovanju i moe se koristiti neogranieno vrijeme bez zamora. Ono je otvoreno i mirno, ne primijeuju se nikakvi nervozni pokreti, a kada gleda toku u daljini, vidne osovine su paralelne. Drugim rijeima, nema miine nedostatnosti. Ta injenica nije dovoljno poznata. Udbenici navode da se miina nedostatnost javlja i u oima s normalnim vidom, ali ja nisam nikada vidio takav sluaj. Miii lica i tijela su tada mirni i kad je to stanje uobiajeno, tad nema bora niti tamnih krugova oko oiju.

U suprotnom sluaju - kod ekscentrine fiksacije - u veini sluajeva se oi brzo zamaraju, a njihov izraz, kao i izraz itavog lica djeluje napeto. Oftalmoskop (instrument pomou kojeg moemo vidjeti unutranjost oka) pokazuje da se ona jabuica mie u nepravilnim intervalima - sa strane na stranu, okomito ili u drugim smjerovima. Koji put su ti pokreti tako snani da se mogu vidjeti prostim okom. Mogu se takoer primjetiti nervozni pokreti vjea. Vidne osovine nisu nikada paralelne, a otklon od normale moe postati tako izraen da nastaje kiljenje. Crvenilo konjunktive i rubova vjea, bore oko oiju i tamni krugovi pod njima, suzenje, su takoer simptomi ekscentrine fiksacije.

Ekscentrina fiksacija je simptom napetosti i ublauje se bilo kojom metodom koja uklanja napetost. Meutim, kod nekih sluajeva, ovjeku je bolje im postane sposoban prikazati injenice centralne fiksacije. Kad shvati, pomou stvarnog prikaza injenica, da ne vidi najbolje onu toku u koju gleda, ali da kada gleda dovoljno daleko od nje moe je vidjeti loije, nego kada gleda

38

izravno u nju, tada postane sposoban smanjiti udaljenost na koju treba gledati da bi vidio loije, dok ne bude mogao izravno gledati vrh malog slova i vidjeti loije donji dio ili gledati donji dio i vidjeti loije vrh.

im je manje slovo u koje se na taj nain gleda ili je kraa udaljenost iz koje pacijent treba gledati u stranu od slova da bi nejasno vidio susprotni dio, tim je vee oputanje i bolji vid. Kada postane mogue gledati dno slova i loije vidjeti vrh ili gledati vrh i loije vidjeti dno, tada je mogue vidjeti slovo savreno crnim i jasnim. Ispoetka, takav vid moe dolaziti samo na mahove: slovo se sasvim jasno pojavi na trenutak i nestane. Meutim, postepeno, ako se vjebanje nastavi, centralna fiksacija postaje navikom.

Veina ljudi moe gledati dno velikog C, na tabeli za oitavanje vida, i loije vidjeti vrh slova. Meutim, u nekim sluajevima, za njih je teko ne samo to, ve im je nemogue ostaviti velika slova, iz bilo koje daljine s koje se mogu vidjeti. Zato, ti posebni, ekstremni sluajevi zahtijevaju koji put prilinu domiljatost kako bi se dotinoj osobi najprije pokazalo da ne vidi najbolje tamo kamo gleda. Treba joj, takoer, objasniti da e vidjeti objekt loije kada gleda u stranu od njega, nego kada gleda izravno u njega. Tu moe pomoi upotreba jakog svijetla, kao jedne od toaka fiksacije ili dva svijetla, udaljenih jedno od drugoga 1,5-3 m. Kada osoba pogleda u stranu od svijetla, lake e ga vidjeti manje svijetlim nego to e vidjeti crna slova kad gleda u stranu. Tako joj postaje lake vidjeti slovo loije kada gleda u stranu od njega.

ena s vidom od 1/60 je rekla da vidi veliki C bolje kad gleda u toku oko metar udaljenu, nego kada gleda izravno u njega. Podsjetio sam je da se njezine oi brzo umaraju, a vid ubrzo slabi, kada gleda stvari na taj nain. Zatim sam joj rekao da gleda u sjajni objekt, oko metar udaljen od tabele i to je tako privuklo njenu panju, da je postala sposobna vidjeti loije veliko slovo na tabeli za oitavanje vida, nakon ega je mogla uiniti jednu od dvije stvari; pogledati u stranu i vidjeti slovo bolje nego to je to bilo prije ili pogledati u stranu i vidjeti ga loije. Zatim

39

je postala sposobna da ga stalno vidi loije, svaki puta kada bi pogledala metar na stranu. Nakon toga je postupno skratila uda- ljenost na pola metra, 30 cm i 15 cm, sa stalnim poboljanjem vida. Konano je mogla gledati na donji dio slova i vrh vidjeti loije ili gledati vrh i dno vidjeti loije. S vjebom se osposobila gledati na isti nain i mala slova i na kraju je itala red koji se normalno treba itati s tri metra sa est metara. Pomou iste metode se osposobila itati najsitnija tampana slova, najprije s 30 cm, a zatim s 8 cm. Samo pomou tih jednostavnih mjera osposobljena je da vidi najbolje tamo kamo gleda, a njeno izlije- enje je bilo potpuno.

Najvei stupnjevi ekscentrine fiksacije dogaaju se kod visokih stupnjeva miopije i u tim sluajevima, poto je vid najbolji na blizinu, osobi postaje bolje ako vjeba da loije vidi tu toku najblieg vida. Zatim se udaljenost pomalo poveava, dok osoba nije sposobna uiniti istu stvar sa 6 m. Jedna od mojih pacijentica, s visokim stupnjem miopije je izjavila da bolje vidi elektrino svijetlo, im gleda vie u stranu od njega, meutim, naizmjence gledajui svijetlo iz blizine i gledajui u stranu, za kratko se vrijeme osposobila da ga vidi sjajnijim kod izravnog gledanja nego kod gledanja u stranu. Kasnije je postala sposobna to isto uiniti sa 6 metara, i tada je osjetila veliki osjeaj olakanja. Rekla je da taj osjeaj rijeima ne moe opisati. inilo joj se, kae, da joj je svaki ivac oputen, a osjeaj ugode i poinka ispunio joj je tijelo. Nakon toga je brzo napredovala. Mogla je gledati dio najmanjih slova na tabeli i slabije vidjeti ostalo, a zatim je mogla itati slova sa 6 metara.

Prema naelu da se opeeno dijete boji vatre, nekim osobama pomae kad svjesno pogoravaju vid. Kad stvarnim prikazivanjem injenica, naue kako zapravo nastaju njihove mane vida, one nesvjesno izbjegavaju naprezanje koje ih uzrokuje. Prema tome, ako stupanj ekscentrine fiksacije nije suvie velik, da bi se mogao poveati, korisno je nauiti kako ga poveati. Kada ovjek svjesno snizi svoj vid i izazove nelagodu pa ak i bol, pokuavajui vidjeti veliki C ili itavi red slova jednako dobro u jednom trenutku, on postaje sposobniji da ispravi nesvjesni napor da se svi dijelovi jednog malog podruja vide u jednom tre

40

nutku jednako dobro.Kad ui vidjeti najbolje ono u to gleda, obino je dobro da

dotina osoba misli kako onu toku koju ne gleda izravno, vidi nerazgovjetnije od toke koju gleda, umjesto da misli kako najbolje vidi toku koju fiksira jer ova praksa obino poveava naprezanje kojemu je oko ve i tako podvrgnuto. Jedan dio objekta se vidi najbolje, samo ako je duh zadovoljan time da njegov najvei dio vidi nejasno, a kad se stupanj oputanja povea, podruje onog dijela koje se loije vidi takoer se poveava. Tada no to se vidi najbolje postaje samo toka. Granice vida ovise0 stupnju centralne fiksacije. Osoba moe biti u stanju proitati znak udaljen pola milje, kada vidi sva slova slino, ali kada ju se naui da jedno slovo vidi najbolje, ona e biti u stanju itati i manja slova, za koja nije ni znala da su tamo. Izvanredni vid divljaka, koji mogu golim okom vidjeti objekte, za koje veina civiliziranih osoba treba dalekozor, stvar je centralne fiksacije. Neki ljudi mogu golim okom vidjeti prstene oko Saturna ili Jupi- terove mjesece. Tome nije uzrok neka superiornost u strukturi njihovih oiju, ve su oni dosegli vii stupanj centralne fiksacije od veine civiliziranih ljudi.

Ne samo da sve greke refrakcije i svi funkcionalni poremeaji oka nestaju kad oko vidi pomou centralne fiksacije, ve dolazi1 do poboljanja mnogih organskih stanja. Nema granica njegovim mogunostima. Nisam se usudio prorei da bi glaukom, poetna mrena i sifilitiki iritis (upala arenice oka) mogli biti eliminirani centralnom fiskacijom, meutim injenica je da su ta stanja nestala kada je postignuta centralna fiksacija. Olakanje je postignuto za nekoliko minuta i u rijetkim sluajevima to olakanje ostalo je stalno. Za stalno poboljanje je obino trebalo due lijeenje. Upalna stanja svih vrsta, ukljuujui upalu ronice, arenice, spojnice- raznih ovojnica one jabuice pa ak i vidnog ivca poboljala su se pomou centralne fiksacije onda kada su sve druge metode zakazale. Infekcije, kao i bolesti uzrokovane otrovanjima bjelanevinama i otrovima tifusa, gripe, sifilisa i go- noreje su se takoer poboljale. ak i ako je strano tijelo u oku nema crvenila ni boli, tako dugo dok se odrava centralna fiksacija.

41

Kako je centralna fiksacija nemogua bez mentalne kontrole, centralna fiksacija oka znai centralnu fiksaciju duha. Ona, dakle znai zdravlje svih dijelova tijela, poto sve operacije fizikog mehanizma ovise o duhu. Ne samo vid, nego svi drugi osjeti - dodir, okus, sluh i njuh - imaju koristi pomou centralne fiksacije. Svi ivotni procesi - probava, asimilacija, eliminacija i si. se poboljavaju. Umanjuju se simptomi funkcionalnih i organskih bolesti. Efikasnost duha se neobino poveava. Dobrobiti centralne fiksacije su ukratko, tako velike da taj predmet zasluuje daljnje istraivanje.

42

IX DLANOVANJE

Sve metode koje se koriste za eliminaciju greaka refrakcije samo su razliiti naini postizanja oputenosti, a veina ljudi smatra da se najlake opustiti zatvorenih oiju. To obino smanjuje naprezanje prilikom gledanja i u takvim sluajevima se javlja privremeno ili trajnije poboljanje vida.

Veini ljudi koristi ve i samo zatvaranje oiju; a ako se oi na taj nain naizmjence odmaraju nekoliko minuta ili due, a zatim utvaraju i gleda se sekundu ili manje na tabelu za oitavanje vida, redovito se postiu trenutana poboljanja vida. Neki na taj nain privremeno dolaze do gotovo normalnog vida. U rijetkim sluajevima moe doi do potpunog izlijeenja, koji put za samo sat ili manje od sata.

Kako neto svijetla prolazi kroz zatvorene kapke jo vei stupanj oputanja moe se postii ako se to sprijei. To se postie pokrivanjem zatvorenih oiju dlanovima ruku (prsti se prekrie na elu), tako da se izbjegne pritisak na onu jabuicu. Ta praksa, koju sam nazvao dlanovanje je tako djelotvorna za ublaavanje napetosti da je mi povremeno instinktivno upotrebljavamo

43

Slika: Dlanovanje

i veina ljudi dobiva od nje znatan stupanj oputenosti.Meutim, ak i sa tako zatvorenim oima vidni centri u mozgu

mogu i dalje biti poremeeni. Oi se jo mogu naprezati da vide i osoba umjesto da vidi polje toliko crno da crnije ne moe biti- kao to se to obino deava kad vidni ivac nije pobuen svje-

44

ijou - osoba e vidjeti iluziju svjetla i boja koje variraju sve od nepotpuno crnog do kaleidoskopskih privida. Oni mogu biti toliko jasni da se ini da ih oi stvarno vide. im je stanje vida, loije tim su kao u pravilu brojniji, ivlji i uporniji ti prividi. Meutim, neke osobe s vrlo oslavljenim vidom u stanju su gotovo savreno dlanovati od samog poetka i zbog toga im brzo postaje bolje. Bilo kakav poremeaj duha i tijela, kao to su glad, gnjev, briga ili depresija, takoer oteavaju pacijentima vi- t ljeti crno kod dlanovanja, premda ga u uobiajenim okolnostima mogu savreno vidjeti. esto to ne mogu uiniti bez tue pomoi i kada ih neto boli ili su bolesni.

Nemogue je vidjeti potpuno crno, ako vid nije savren jer samo onda je duh spokojan. Ipak, neki ljudi se mogu bez tekoa pribliiti takvom crnilu koje je dovoljno za poboljanje njihovog vida, a kako se vid poboljava, tako i dubina crnoga raste. Osobe koje ne mogu vidjeti ak niti priblino crno kod dlanovanja, izjavljuju da umjesto crnoga vide pruge lebdeih oblaka sivog, bljeskove svjetla, mrlje crvenog, plavog, zelenog, utog itd. Koji put se umjesto nepokretnog crnila vide oblaci crnog kako se kreu preko vidnog polja. U drugim sluajevima se crno vidi na par sekundi, a zatim neka druga boja zauzima njegovo mjesto. Razliiti naini na koji ljudi mogu zatajiti u vienju crnog kada su im oi zatvorene i pokrivene, su stvarno veoma brojne i esto veoma neobine. Neki ljudi su bili pod takvim dojmom ivosti boja koje su zamislili, da nikakvi dokazi nisu ih mogli uvjeriti da ili nisu stvarno vidjeti pred oima. Kad su druge osobe vidjele jarka svijetla ili boje sa zatvorenim i pokrivenim oima, oni su smatrali da su to iluzije, ali kada su ih oni sami vidjeli u istim okolnostima, tada je to za njih bila stvarnost. Nisu mogli vjerovali, dok sami nisu dokazali istinu, da su njihove iluzije plod imaginacije koja je izvan njihove kontrole. Uspjeno dlanovanje kod teih sluajeva obino ukljuuje praksu svih metoda za poboljanje vida. One su opisane u sljedeim poglavljima. Iz razloga o kojem emo kasnije govoriti veina takvih osoba sebi moe pomoi uspomenom na crni predmet. Te osobe trebaju gledati taj predmet s udaljenosti iz koje se boja najbolje vidi. Potom trebaju

45

zatvoriti oi i sjetiti se boje i ponavljati to tako dugo, dok sjeanje ne izgleda jednako kao i gledanje. Iza toga, zadravajui uspomenu na crno, trebaju pokriti zatvorene oi dlanovima, na ranije opisan nain. Ako je uspomena na crno savrena itava pozadina e biti crna. Ako nije ili ne postane u roku od nekoliko sekundi, treba otvoriti oi i opet promatrati crni predmet.

Mnoge osobe pomou te metode, mogu vidjeti crno gotovo savreno na kratko vrijeme ali veina njih, ak i oni ije oi nisu tako slabe, imaju velikih tekoa da ga stalno vide. Kako nisu u stanju sjetiti se crnoga due od tri do pet sekundi, oni i ne mogu vidjeti crno due od tog vremena. Tim ljudima pomae centralna fiksacija. Kada postanu sposobni vidjeti dio crnog predmeta tamnije od cjeline, onda se tokom dlanovanja mogu sjetiti manjeg podruja kroz dulje vrijeme. Takoer im pomae mentalno pomicanje (vidi XII poglavlje) od jednog crnog predmeta do drugog ili od jednog dijela crnog predmeta do drugog.

Sjetite se da je nemogue vidjeti ili zamisliti neto, ak i samo na sekundu, bez pomicanja s jednog dijela na drugi, ili na neki drugi objekt i natrag, a pokuaj da se to uini uvijek izaziva napor. Oni koji smatraju da se stalno sjeaju crnog predmeta, zapravo ga podsvjesno usporeuju s neim to nije tako crno, inae se njegova boja i poloaj neprestano mijenjaju. Nemogue je zapamtiti ak i takvu jednostavnu stvar kao to je toka, savreno crnom i nepominom, vie od djelia sekunde.

Kada se pomicanje nije uinilo nesvjesno, treba ga uiniti svjesno. Na primjer, sjetite se potpuno crnog eira, crne cipele, crne barunaste haljine, crne pliane zavjese ili nabora crne haljine ili crne zavjese,zadravajui svako od njih samo djeli sekunde. Mnogim ljudima je koristilo sjeanje na sva slova abecede, takoer savreno crna. Drugi vie vole pomicanje od nekog malog crnog predmeta, poput toke, ili malog slova prema drugima ili njihanje takvog predmeta na nain koji e biti kasnije opisan (vidi XII poglavlje).

U nekim sluajevima se pokazala uspjenom sljedea metoda. Kada osoba vidi ono to smatra potpuno crnim, recite joj da se sjeti komadia bijele krede na toj pozadini, a na kredi slova F,

46

Uto tako crnog kao i pozadina. Tada joj recite da zaboravi kredu i sjeti se samo slova F i to najbolje jednog njegovog dijela, na crnoj pozadini. Za kratko vrijeme itavo polje moe postati isto luko crno kao crni dio slova F. Postupak se moe ponoviti mnogo puta sa stalnim porastom crnoga u polju.

Nemogue je savreno zapamtiti crno, ako ga se ne vidi savreno. Ako ga se ne vidi savreno, najbolje to se moe uiniti je jetiti ga se nesavreno. Sve osobe, bez iznimke, koje mogu vidjeti ili itati najsitnija tampana slova iz toke najblieg vida, bez obzira kako visoka bila njihova miopija ili kako bila bolesna unutranjost oka, mogu se bolje osposobiti da vide crno sa zatvorenim i pokrivenim oima nego li osobe s hipermetropijom ili Migmatizmom. Uzrok je taj to kratkovidni, premda ne mogu nita savreno vidjeti, ak niti na blizinu, ipak u toj toki vide bolje nego to to mogu osobe s dalekovidnou ili astigmatizmom iz bilo koje udaljenosti. Osobe s visokim stupnjem miopije, mogu meutim osjeati dlanovanje kao veoma teko, poto ne samo

Oto vide crno veoma slabo, nego zbog naprezanja da ga vide, ne mogu se sjetiti due od jedne ili dvije sekunde.

Bilo koje drugo stanje oka koje spreava ovjeka da savreno vidi crno ini dlanovanje tekim. U nekim sluajevima, crno se nikada ne vidi kao crno, ve se ini sivim, utim, smeim pa ak i jarko crvenim. U takvim sluajevima je obino najbolje, prije (flego se pokua dlanovanje, poboljati vid drugim metodama, Itoje e biti kasnije opisane. Slijepe osobe obino imaju vie te- Ikoa da vide crno od onih koji vide, ali njima moe pomoi Sjeanje na crni predmet koji im je bio poznat prije no to su Jlgubili vid. Slijepi slikar koji je stalno vidio sivo kada je prvi puta pokuao dlanovati, konano je uspio vidjeti crno pomou peanja na crnu boju. On nije uope imao percepciju svijetla i Imao je strane bolove, ali kad je uspio vidjeti crno, bol je nestala, a kad je otvorio oi, vidio je svijetlo.

ak i nesavrena uspomena na crno je korisna jer je tako mogue sjetiti se jo eri crnog i vidjeti ga, a to donosi daljnje |H)boljanje. Na pri promatrajte slovo na tabeli za oitavan e vida iz udaljeni j< se najbolje vidi boja. Potom zatvo

47

rite oi i sjetite se toga. Ako dlanovanje donosi oputanje, bit e mogue zamisliti jo tamniju nijansu crnog od one viene. Sjeajui se tog crnila kad sljedei put promatrate slovo, ono moe izgledati crnije no to je bilo u poetku. Nastavljajui taj postupak, koji put se veoma brzo postigne savrena percepcija crnog, a s njome i savren vid. im je tamnija nijansa crnog, zamiljenog sa zatvorenim oima, tim ga se lake sjetiti promatrajui slova na tabeli.

to due neke osobe dlanuju, to je vee oputanje i tim je tamnija nijansa crnog kojeg se mogu sjetiti i kojeg mogu vidjeti. Treba zabiljeiti da neke druge osobe mogu uspjeno kratkotrajno dlanovati, meutim, ako to rade suvie dugo, poinju se naprezati.

Nemogue je uspjeti ako se napreemo ili pokuavamo koncentrirati se na crno. Uobiajeno tumaenje pojma koncentracije je initi ili misliti samo jednu stvar. No, to je nemogue, a pokuaj da se ini nemogue stvara napor koji onemoguuje cilj. ovjekov duh nije sposoban misliti samo jednu stvar. On moe najbolje misliti o jednoj stvari i odmara se kada to ini, ali ne moe misliti samo o jednoj stvari. ena koja je pokuavala vidjeti samo crno i ignorirati kaleidoskopske boje koje su upadale u njezino vidno polje i postojale izrazitije, dobila je prave greve od naprezanja. Njen lijenik ju je morao lijeiti mjesec dana prije nego to je mogla nastaviti. Toj eni sam savjetovao da prestane dlanovati i da se s otvorenim oima podsjeti na im vie boja i to da se svake od njih sjeti im savrenije mogue. Na taj nain, putajui duh da luta vie no to je to on sam inio nesvjesno, postala je sposobna da kratkotrajno dlanuje.

Neke odreene vrste crnih predmeta koji put se lake pamte od drugih. Crno krzno se je na primjer, pokazalo kao najbolje za mnoge ljude (vidi XV poglavlje), ako se usporedilo s crnim barunom, svilom, suknom, tintom i slovima na tabeli za oitavanje vida, iako nije bilo crnije od ostalih crnih predmeta. Pacijenti se mogu lake sjetiti poznatog crnog predmeta, nego onih manje poznatih. Krojaica se, na primjer, mogla sjetiti crne svile, premda se nije mogla sjetiti nijednog drugog crnog predmeta.

48

Kada se crno slovo gleda prije dlanovanja, pacijent e se obino sjetiti ne samo crnila slova ve i bijele pozadine. Ako se sjeanje na crno zadri nekoliko sekundi, tada pozadina obino izblijedi i itavo polje postane crno.

No, isto tako ljudi esto kau da se savreno sjeaju crnoga kad to 'i nije sluaj. Je li zaista tako moe se znati ako se obrati panja na utjecaj dlanovanja na vid. Ako nema poboljanja vida kad se oi otvore, pribliavajui crno pacijentu, moemo dokazati da nije tono zapamtio crno.

Premda je crno u pravilu, najlaka boja za pamenje, iz razloga koje tumaimo u sljedeem poglavlju - ponekad uspijeva sljedea metoda ako sjeanje na crno izostane. Sjetite se posebno raznih boja - jarko crvene, ute, zelene, plave, grimizne, bijele - svih u najintenzivnijim moguim nijansama. Ne pokuavajte nijednu od njih zadrati dulje od sekunde. Odravajte to pet do deset minuta. Zatim se sjetite komada bijele krede oko 1,5 cm u promjeru i to im bijelijeg. Obratite panju na boju pozadine. Obino e to biti nijansa crnoga. Ako je tako, promislite moete li se sjetiti neega crnijeg ili vidjeti neto crnije otvorenih oiju. U svim onim sluajevima gdje je sjeanje na bijelu kredu odlino, pozadina e biti tako crna, da e biti nemogue sjetiti se neega crnijeg ili vidjeti neto crnije otvorenih oiju.

Ako je dlanovanje uspjeno, onda je to jedna od najboljih metoda koje poznajem za postizanje oputanja svih osjetilnih ivaca, ukljuujui i vidne ivce. Kad se tako postigne savreno oputa- nje, to pokazuje sposobnost vienja savreno crnog, ono se odrava i kada se oi otvore, a vid se trajno poboljava. Tako se takoer trajno ublauje bol u oima i glavi pa ak i u drugim dijelovima tijela. Iako su takvi sluajevi veoma rijetki, ipak se [deavaju. Kod manjeg stupnja oputanja mnogo se toga gubi kad e otvore oi, a ono to se zadri nije trajno. Drugim rijeima, Sto je vei stupanj oputanja postignut dlanovanjem, tim vie se toga zadri kad se otvore oi i tim due traje. Ako dlanujete [izvrsno, kada otvorite oi, zadravate itavo oputanje koje ste /tekli i ne gubite ga ponovo. Ako dlanujete manjkavo, zadrati |6ete samo dio onoga to ste stekli i to samo privremeno - moda

49

za samo nekoliko trenutaka. Meutim, ak i najmanji stupanj oputanja je koristan jer pomou njega se moe postii vei stupanj.

Osobama koje otpoetka imaju uspjeha u dlanovanju, moe se estitati jer kod njih do olakanja dolazi veoma brzo. Veoma zanimljiv sluaj te vrste bio je onaj s mukarcem od oko sedamdeset godina s kombiniranim dalekovidnim astigmatizmom i presbiopijom, kompliciranim poetnom mrenom. On je vie od etrdeset godina nosio naoale da popravi vid na daljinu, a dvadeset godina ih je nosio za itanje i uredski posao. Zbog pomu- enja lee oka nije vie mogao vidjeti tako da moe obavljati svoj posao. Obratio se drugom lijeniku koji je zakljuio da nema nade za poboljanje osim pomou operacije kad mrena sazrije. Kada je otkrio da mu dlanovanje pomae, upitao je: Mogu li to raditi jo vie?Ne - bio je odgovor. Dlanovanje je samo nain za odmaranje oiju i ne moe ih se odmarati suvie.Nekoliko dana kasnije je ponovo doao i rekao: Doktore, to je bilo zamorno, veoma zamorno, ali ja sam to uinio. Sto je bilo zamorno? upitao sam. Dlanovanje odgovorio je. Radio sam ga neprestano dvadeset sati.Niste mogli izdrati neprestano dvadeset sati, rekao sam s nepovjerenjem.Morali ste prestati da biste mogli jesti.Tada mi je on ispriao da nije jeo nita od etiri sata ujutro do dvanaest u noi, samo je pio velike koliine vode i praktiki itavo vrijeme posvetio dlanovanju. To je moralo biti dosadno i zamorno kako je on rekao, ali je bilo vrijedno truda. Kada je pogledao na tabelu za oitavanje vida bez naoala, mogao je proitati donji red sa est metara. itao je takoer sitna tampana slova s 15 cm i 50 cm. Zamuenje lee se je veoma poboljalo, a u sreditu je potpuno nestalo. Dvije godine kasnije nije bilo recidiva.

Premda veini ljudi dlanovanje pomae, manji broj nije u stanju vidjeti crno i samo poveava naprezanje, pokuavajui se opustiti. Mogue je koristei neke ili sve vrste razliitih metoda

50

nesenih u ovom poglavlju, osposobiti ovjeka da uspjeno dla- uje. Meutim, ako ima mnogo tekoa, obino je bolje i bre laviti tu metodu dok se vid ne popravi na drugi nain. Tad e vjek moda moi vidjeti crno kad dlanuje, ali neki ljudi to

Jkada ne postiu prije no to im se vid ne popravi.

XSJEANJE KAO POMO

VIDUKada je duh sposoban da se potpuno sjeti bilo kojeg osjetilnogi

fenomena, on je oputen. Vid je normalan, ako su oi otvorene,,] a kad su zatvorene tako da iskljue svako svijetlo, vidi se pot-j puno crno polje to jest, nita. Ako se moete u potpunosti sjetiti! kucanja sata ili nekog mirisa ili ukusa, va je duh potpuno miran i kada zatvorite oi i pokrijete ih, vidjet ete savrenu crninu. Ako bi vae sjeanje na osjet dodira moglo biti jednako stvarnosti, kad iskljuite svijetla vidjeli biste samo crninu. Ako biste se mogli savreno sjetiti neke melodije sa zatvorenim i pokriveni oima, vidjeli biste samo crno.

Meutim, u sluaju bilo kojega od tih fenomena, nije lako pro vjeriti tonost pamenja, a isto vrijedi i za boje. Sve druge boje,, ukljuujui tu i bijelu, se mijenjaju prema koliini svijetla kojemu su izloene i rijetko ih se moe vidjeti tako dobro kako ih moe vidjeti normalno oko. Meutim, ako je vid normalan, crno je isto tako crno u nejasnom kao i na jasnom svijetlu. Ono je isto;

52

iako crno iz daljine, kao i iz toke najblieg vida, dok je malo (podruje isto tako crno kao i veliko, pa ak izgleda i crnije. (O- im toga, crno je dostupnije od bilo koje boje; nema niega crni- pcg od tamparske boje, a nje ima svugdje). Prema tome, po- Inou sjeanja na crno je mogue tono mjeriti svoju vlastitu oputenost. Ako se tono sjeamo boje, mi smo savreno oputeni. Ako je se sjeamo gotovo savreno, naa oputenost je gotovo

S avrena . Ako je se uope ne moemo sjetiti, imamo malo oputenosti ili je uope nemamo.i Pomou simultane retinoskopije te se injenice mogu lako dokazati. Apsolutno sjeanje je veoma rijetko, tako rijetko, da ga gotovo i ne treba uzimati u obzir. Meutim, gotovo savreno Sjeanje ili ono to bismo mogli nazvati normalnim, moe postii iikoro svatko u odreenim uvjetima. Retinoskop pokazuje da se kod takvog sjeanja na crno ispravljaju sve greke refrakcije. Ako je sjeanje slabije od normale, onda e biti obrnuto. Ako *c koleba, sjena retinoskopa e se kolebati.

Svjedoanstvo retinoskopa je svakako pouzdanije od izjave pa- i ijenta. Pacijenti esto vjeruju i tvrde da se savreno ili normalno jeaju crnoga, dok retinoskop ukazuje na greku refrakcije. U .ikvim sluajevima obino se moe pokazati pomou tabele za iH itavanje vida da sjeanje nije jednako vidu, ako se tabela po- tiivi u toku iz koje se crna slova vide najbolje. Onaj koji ita moe lako pokazati da se nije lako sjetiti boja kada su duh i oi napeti i kada ih se pokuavaju sjetiti uz svjesni napor: zurei, illi lom ino zatvarajui oi, mrtei se itd. ili pokuavajui vidjeti

slova u jednom redu jednako dobro odjednom. Shvatit e da i- u tim uvjetima ne mogu uope sjetiti ili se sjeaju veoma slabo

Kad su oi neke osobe meusobno razliite, razlika se moe tm no mjeriti uz pomo duljine vremenskog razmaka, tokom ko- j< i; se ta osoba moe sjeati toke dok gleda tabelu za oitavanje vala otvorenih oiju, a zatim sa zatvorenim boljim okom. < >soba s normalnim vidom na desnom oku i polunormalnim na lijevom, mogla bi se gledajui tabelu s oba otvorena oka, sjeati liH'ke u trajanju od dvadeset sekundi, a ako zatvori bolje oko,

53

mogla bi se je sjetiti samo tokom deset sekundi. Osoba s polu- normalnim vidom na desnom oku i etvrtinom normalnog vida na lijevom oku, moe se sjeati toke tokom dvanaest sekundi s otvorenim oima i samo tokom est sekundi ako se zdravije oko zatvori. Trea osoba s normalnim vidom na desnom Tjednom desetinom vida na lijevom oku moe se sjeati toke tokom dvadeset sekundi s otvorenim oima, a samo dvije sekunde sa zatvorenim boljim okom. Drugim rijeima, ako je desno oko bolje od lijevoga, sjeanje je bolje ako je desno oko otvoreno, a loije ako je samo lijevo otvoreno. Razlika je reciprona razlici vida na oba oka.

U lijeenju funkcionalnih smetnji vida, taj odnos izmeu oputenosti i sjeanja ima veliku praktiku vrijednost. Osjeti oka i duha pruaju veoma malo informacija naprezanju kojemu su izloeni. Oni koji se ee napreu imaju najmanje smetnji. Pomou sposobnosti sjeanja na crnog, osoba moe uvijek znati da li se napree ili ne, pa prema tome moe izbjegavati okolnosti koje izazivaju naprezanje. Bez obzira koju metodu za poboljanje vida koristimo, dobro je da stalno nosimo uspomenu na malo podruje crnoga, kao to je toka, tako da moemo prepoznati i izbjegavati okolnosti koje izazivaju naprezanje. U nekim sluajevima su ljudi doivjeli potpuno izlijeenje za veoma kratko vrijeme samo na taj nain. Prednost te metode je u tome to ne zahtijeva tabelu za oitavanje vida jer se ovjek moe, u bilo koje doba dana i noi, i u bilo kojem poslu, staviti u poloaj povoljan za savreno sjeanje na crnu toku.

Stanje duha u kojem se moe doi do sjeanja na toku ne moe se postii nikakvim naporom. Sjeanje nije uzrok oputanja, ono mu mora prethoditi. Postie se samo u trenucima oputenosti i zadrava samo onoliko dugo koliko se mogu izbjei uzroci naprezanja. Kako se to postie ne moe se u potpunosti protumaiti, kao to se i mnogi drugi psiholoki fenomeni ne mogu potpuno objasniti. Mi samo znamo da se u nekim odreenim okolnostima, koje moemo nazvati povoljnima, moe postii stupanj oputanja dovoljan da se omogui sjeanje na crnu toku. Uporno tragajui za tim okolnostima, ovjek moe poveati stu

54

panj oputenosti i produiti njeno trajanje, da bi na kraju postao sposoban zadrati ju i u nepovoljnim okolnostima.

Za veinu ljudi dlanovanje prua najpovoljniji nain za sjeanje na crno. Kad je naprezanje kod gledanja smanjeno iskljuivanjem svjetlosti, ovjek se obino moe sjetiti crnog predmeta tokom nekoliko sekundi ili neto due. Razdoblje oputenosti moe se produiti na jedan od dva naina. ovjek moe otvoriti oi i pogledati crni predmet pomou centralne fiksacije s udaljenosti iz koje najbolje vidi i u kojoj su mu oi najoputenije. Takoer, moe se mentalno pomaknuti od jednog crnog predmeta do drugog. Na taj nain, a moda i zbog drugih utjecaja, koji nisu potpuno razumljivi, veina ljudi postaje sposobna sjeati se crnoga neogranieno dugo, ako ima zatvorene i pokrivene oi.

Kad su oi otvorene i gledaju rta praznu povrinu, a da svjesno ne pokuavaju vidjeti, smanjuje se nesvjesno naprezanje. Tako ovjek postaje sposoban sjetiti se crne toke, a sve greke refrakcije, kako to pokazuje retinoskop, se ispravljaju. To se dogaa uvijek, i tako dugo dok povrina ostaje prazna. Sve dok se osoba ne pone sjeati ili zamiljati stvari koje ne vidi, mogu se zadrati savreno sjeanje i vid. Meutim, ako se s poboljanjem vida, na povrini poinju javljati pojedinosti ili ako osoba pone misliti na tabelu za oitavanje vida koju nije savreno vidjela, vratiti e se napor pri gledanju i toka e se izgubiti.

Kod gledanja na povrinu na kojoj nema nieg posebnog da se vidi, udaljenost ne igra ulogu za sjeanje. ovjek, naime moe uvijek bez naprezanja gledati na takvu povrinu, bez obzira gdje se nalazio. Meutim, kada gleda slova ili druge detalje, sjeanje je najbolje u onoj toki u kojoj je vid najbolji jer su u toj toki i duh i oi oputeniji nego onda kad se ta ista slova i predmeti promatraju iz daljina na kojima vid nije tako dobar. Prema tome, vjebajui centralnu fiksaciju iz najpovoljnije udaljenosti i koristei bilo koji drugi nain poboljavanja vida koji je djelotvoran, moe se poboljati sjeanje na crnu toku i to u nekim sluajevima vrlo brzo.

Kad je oputenost steena u tim povoljnim okolnostima, potpuna, ovjek e je moi zadrati i onda kada je duh svjestan

55

vidnih utisaka iz nepovoljnih udaljenosti. Takvi sluajevi su meutim veoma rijetki. Obino je steeni stupanj oputenosti naglaeno nepotpun i kao takav se vie ili manje gubi u nepovoljnim okolnostima, kao npr. onda kad se slova i predmeti promatraju iz nepovoljnih udaljenosti. U tim okolnostima, vidni utisci toliko zbunjuju, da im se ponu javljati detalji iz udaljenosti iz kojih se prije nisu vidjeli, pacijent obino gubi svoju oputenost, a time i sjeanje na toku. Zapravo se naprezanje kod gledanja moe vratiti prije no to je pacijent imao vremena postati svjestan slike s retine, to dobro ilustrira sljedei sluaj.

ena od pedeset godina s miopijom od petnaest dioptrija, kompliciranom drugim poremeajima koji su joj onemoguavali da vidi veliki C iz vee udaljenosti od 30 cm, i da se kree bilo po kui, bilo vani bez pratioca, gledajui zeleni zid, bez pokuaja da ga vidi, uspjela je sjetiti se potpuno crne toke i vidjeti malo podruje na tapetama iz daljine isto tako dobro kao iz toke najblieg vida. Kada je dola blizu zida, reeno joj je da stavi ruku na kvaku, to je i uinila bez kolebanja. Ali ja ne vidim kvaku. pourila se ona s objanjenjem. Ona ju je zapravo vidjela dovoljno dugo da stavi ruku na nju. No, im joj je bila nametnuta ideja o vidu, izgubila je sjeanje o toki i s njim i svoj poboljan vid. Kad je ponovo pokuala pronai kvaku, nije mogla.

Kada je sjeanje na toku potpuno dok se promatra slovo na tabeli za oitavanje vida, slovo je jasnije svijesno ili nesvijesno. Nemogue je naprezati se i oputati se u isto vrijeme. Ako se opustimo dovoljno da se moemo sjetiti toke, moramo se opustiti dovoljno i da vidimo slovo, svjesno ili nesvjesno. Takoer se poboljavaju slova na jednoj i drugoj strani promatranog slova ili na crti iznad ili ispod njega. Kada je ovjek svjestan da vidi slova, to mu veoma odvlai panju i obino on ispoetka zaboravlja toku. Kod nekih ljudi do napora moe doi i prije no to se slova svjesno prepoznaju.

Tako se ljudi nau pred velikom dilemom. Oputanje, naznaeno sjeanjem toke, poboljava im vid, a predmet koji vide s tim poboljanim vidom izaziva gubitak oputanja i sjeanja. Za

56

nimljivo je kako je mogue prevladati tu tekou. Neki ljudi to mogu uiniti za pet minuta ili pola sata. Kod drugih je postupak ilug i zamoran.

Postoji nekoliko naina da se ovlada situacijom. Jedan je sjeati se toke, istovremeno gledajui malo na stranu od tabele, recimo 30 cm ili vie, zatim gledati malo blie njoj i konano gledati izmeu redova. Na taj nain bi ovjek mogao biti u stanju vidjeti slova u ekscentrinom podruju, bez gubljenja toke, a kada to svlada, tada bi mogao ii korak dalje i izravno gledati u slovo, bez gubitka kontrole nad svojim sjeanjem. Ako on to ne moe uiniti, moe gledati samo na jedan dio slova - obino donji - ili vidjeti ili zamisliti toku kao dio slova, primjeujui da je ostatak slova manje crn i manje jasan nego onaj dio koji iz- lavno promatra. Kad e on to moi uiniti, sjetit e se toke bolje nego onda kad se itavo slovo vidi jednako. Ako se itavo slovo vidi jednako, savreno sjeanje toke je uvijek izgubljeno.

Sljedei korak je zamijeivanje je li donji dio slova ravan, savijen ili otvoren, bez gubljenja toke na tom dijelu. Kad ovjek to moe uiniti, on moe pokuati to isto uiniti sa stranicama i vrhom slova, zadravajui neprestano toku na donjem dijelu. Kad se dijelovi posebno promatraju, moe se vidjeti itavo slovo bez gubitka sjeanja na toku, koji put se to ne dogaa i potrebna je daljnja vjeba prije no to ovjek postane svjestan svih stranica slova bez gubitka toke. To moe zahtijevati trenutke, sate, dane ili mjesece. U jednom sluaju je uspjela slijedea metoda.

Mukarac s 15 dioptrija miopije bio je tako zbunjen onim to je vidio kad je vid poboljao sjeanjem na toku, da sam mu rekao neka gleda u stranu od tabele ili bilo kojeg predmeta kolega bi promatrao. Zamjetio je da se pojavljuju slova i drugi detalji. Oko tjedan dana je hodao naokolo, neprestano izmiui svom poboljanom vidu. Kako mu se i sjeanje poboljalo, posta- ialo mu je sve tee da to ini, a do kraja tjedna je postalo nemogue. Kada je gledao u donji red iz udaljenostiod est metara, sjetio se savrene toke, a kad sam ga upitao moe li vidjeti slova, odgovorio je: Nemam kud. Moram ih vidjeti.

57

Neki ljudi usporavaju svoje izlijeenje ukraavajui prizor tokama tokom svakodnevnih radnji, umjesto da ih se jednostavno sjeaju u duhu. To im ne pomae, ve predstavlja uzrok naprezanja. Toka se moe savreno i korisno zamisliti kao sastavni dio crnog slova na tabeli, poto to jednostavno znai zamiljanje da se jedan dio crnog slova najbolje vidi. Ne moe se, meutim, zamisliti savreno na bilo kojoj povrini koja nije crna, a pokuaj da se to uini kvari konani cilj.

to je manje podruje crnog, kojeg se ovjek moe sjetiti, vei je stupanj oputenosti. Nekim ljudima je lake da u poetku pamte neto vee podruje, kao to je ono sa slovima na tabeli za oitavanje vida, na kojem je jedan dio od ostalih. Oni bi mogli poeti s velikim C, zatim ii prema manjim slovima i konano stii do toke. Tada se otkriva da se je lake sjetiti malog podruja nego li velikih i da je njegovo crnilo intenzivnije. Umjesto toke, neki se ljudi lake sjeaju dvotoke, s jednom tokom crnijom od druge ili serije toaka, s jednom crnijom od svih drugih ili toke na i ili j. Neki put vie vole zarez od toke.

U poetku, veini pomae svjesno pomicanje od jednog crnog podruja do drugog, ili od jednog dijela takvog podruja do drugog i njihanje ili pulsacija nastali takvim pomicanjem (vidi XII poglavlje). Kako sjeanje postaje bolje predmet se moe trajno zadrati bez svjesnog pomicanja, dok se njihanje dogaa samo onda kada je panja na njega usmjerena.

Premda je crno obino najbolje za pamenje kod nekih izaziva depresiju. Oni vie vole pamtiti bijelu ili neku drugu boju. Lake je pamtiti poznati predmet ili predmet s ugodnom asocijacijom, nego neto za to nemamo posebnog interesa. Jednoj eni se vid popravio sjeanjem na uti ljuti, a druga se mogla sjetiti opala u svom prstenu, a nije se mogla sjetiti toke. Vana je lakoa pamenja jer ono ne moe biti dobro ako nije lako.

Kad sjeanje na toku postane navikom, ono ne samo da ne predstavlja teret ve je i velika pomo za druge mentalne procese. Kada se duh sjea jedne stvari bolje od svih ostalih, on posjeduje centralnu fiksaciju i njegova djelotvornost se time poveava kao to se i djelotvornost oka poveava pomou centralne fiksa

58

cije. Drugim rijeima, duh stjee svoju najveu djelotvornost kada miruje, a on nikada ne miruje dok se jedne stvari ne sjea bolje od svih drugih. Kada je duh u takvom stanju da se savreno sjea toke, sjeanje na sve ostale stvari se poboljava.

Jedna srednjokolka je ispriala da se nije mogla sjetiti odgovora kod jednog ispitivanja pa se sjetila toke i odgovor je doao. Kada se ja ne mogu sjetiti imena pacijenta, sjetim se toke i evo ga! Muziar sa savrenim vidom koji se je mogao savreno sjetiti toke, imao je savreno pamenje za muziku, meutim, muziar s nesavrenim vidom koji se nije mogao sjetiti toke, nije mogao svirati bez nota i stekao je tu mo samo onda kada su mu vid i vizualno pamenje postali normalni. Kod nekih posebnih sluajeva, napor da se vide slova na tabeli je bilo tako snano da su ljudi izjavili kako se tokom gledanja nisu mogli sjetiti ni toke, a ni svojih vlastitih imena.

ovjek moe izmjeriti tonost svog pamenja toke, ne samo usporeujui je s vidom, nego i pomou sljedeih testova.

Kad je pamenje toke savreno, ono je trenutno. Ako za stjecanje tog pamenja treba vie od nekoliko sekundi onda ono nije savreno.

Savreno pamenje je ne samo trenutno ve i trajno.Kada se toka savreno pamti u trenutku se javlja normalni

vid. Ako se dobar vid javlja tek nakon jedne ili dvije sekunde, moe se dokazati, da sjeanje na toku ni vid nisu savreni.

Pamenje toke je test oputenosti. To je dokaz pomou kojeg ovjek zna da mu oi i duh miruju. To se moe usporediti s manometrom za paru na stroju, koji nema nikakve veze s mainerijom, ali je od velike vanosti za davanje informacija o sposobnosti mehanizma za rad. Kad je toka crna, zna se da je maina oka u dobrom radnom stanju. Kad toka blijedi ili se izgubi, zna se da maina nije u redu dok se ne popravi. Tada ne treba toke niti ikakve druge pomoi vidu, ba kao to strojar ne treba manometar kada stroj dobro radi.

ovjek koji je stekao teleskopski i mikroskopski vid pomou metode opisane u ovoj knjizi, odgovarajui na pitanje osobe zainteresirane za istraivanje lijeenja greaka vida bez naoala

59

je izjavio da ne samo Sto nije uinio nita kako bi sprijeio recidiv, ve je ak i zaboravio kako se izlijeio. Taj odgovor nije zadovoljio ispitivaa, no ja ga citiram da bi ilustrirao injenicu kako ovjek iji se vid ispravio ne mora initi nita da bi odrao to stanje, premda se lijeenje moe uvijek nastaviti, poto se i nadprosjeni vid moe poboljati.

XI IMAGINACIJA KAO

POMO VIDUMi vidimo uglavnom duhom, a samo djelomice oima. Feneo-

nicni vida ovise o tome kako duh interpretira utisak na retini. Mi ne vidimo utisak, nego nau interpretaciju njega. Moe se dokazati da na utisak po veliini, boji, obliku i smjetaju ovisi u tome kako duh interpretira sliku na retini. Mjesec izgleda manji u zenitu, nego na horizontu, premda je optiki kut isti. Utisak na retini bi takoer mogao biti isti, ali na horizontu duh nesvjesno usporeuje sliku mjeseca sa slikama okolnih objekata, dok ti zeneitu nema nieg za usporedbu. Lik ovjeka na visokoj /y.iadi ili na glavnom jarbolu broda izgleda sitan ovjeku na kopnu ali pomorcu izgleda obine veliine, poto je navikao vidjeti Ijiulske likove u tim poloajima.

l judi s normalnim vidom koriste svoje pamenje ili imagina- Ciju kao pomo vidu, a kad je vid nesavren, moe se dokazati ti.i nije samo vid kriv, nego su i pamenje i imaginacija slabi, t.iko da duh dodaje nesavrenstva nesavrenoj slici na retini. Ne

postoje dva ovjeka s normalnim vidom koji bi dobivali isti vizualni utisak od istog objekta. Njihove interpretacije slike na re- tini se razlikuju onoliko koliko se razlikuju njihove osobnosti. Kad je vid nesavren, intepretacija vie varira. Ona zapravo odraava gubitak mentalne kontrole koja je odgovorna za greku refrakcije. Ukratko, kad je oko izvan fokusa, duh je isto tako izvan fokusa.

Prema prihvaenom miljenju, veina abnormalnosti vida, koje nastaju, ako u oku postoji greka refrakcije, dovoljno su objanjene postojanjem te greke. Za neke se smatra da ih uzrokuju bolesti mozga ili retine. Mnogostruke slike pripisuju se astigma- tizmu iako se na taj nain mogu objasniti samo dvije (jer nitko nema vie od dva oka). Neke osobe tvrde da vide pola tuceta i vie, a mnoge osobe s astigmatizmom ne vide nijednu. Meutim, lako je dokazati da netonost fokusa objanjava samo mali dio tih rezultata, a poto se kod svih njih moe za par sekundi ispraviti greka refrakcije, bilo korekcijom, bilo oputanjem, oito je da uzrok ne moe biti organska bolest.

Ako usporedimo sliku na staklenom ekranu kamere, kad je kamera izvan fokusa, s vizualnim utiscima duha kad je oko izvan fokusa, nai emo veliku razliku. Kada je kamera izvan fokusa, ona mijenja crno u sivo i ini nejasnima obrise slike, ali ona to ini jednoliko i stalno. Na ekranu kamere, nesavrena slika crnog slova bi bila isto tako nesavrena u svim dijelovima, a isto podeavanje fokusa bi uvijek izazvalo istu sliku. Kad je oko izvan fokusa, nesavrena slika, za koju ovjek zamilja da je vidi, stalno se mijenja, bilo da se fokus mijenja ili ne. Na jednom dijelu e uvijek biti vie sivog, a i nijansa i poloaj sivog e varirati unutar irokih granica, u veoma kratkom razdoblju vremena. Jedan dio slova moe izgledati siv, a ostatak crn. Neki obrisi se mogu vidjeti bolje od drugih, okomiti redovi mogu moda izgledati crni, a dijagonalni sivi i obratno. Isto tako, crno se moe pretvoriti u smee, uto, zeleno ili ak crveno. Te su promjene mogue u kameri. Mogu se javiti mrlje boje ili crne mrlja na sivom ili na crnim otvorima. Mogu takoer postojati bijele mrlje ili mrlje boje na crnom.

62

Kad je kamera izvan fokusa, slika koju ona stvara od bilo kojeg objekta je uvijek malo vea od one koja nastaje kad je fokus ispravan. Meutim, kada je oko izvan fokusa, slika koju duh vidi, moe biti ili manja ili vea od normale. Jednom ovjeku je veliki C s 3 metra izgledao manji, nego sa 6 metara ili 10 cm. Nekima izgleda vei no to je u stvarnosti, a drugima izgleda manji.

Kad je ljudsko oko izvan fokusa, oblik objekta kojeg pacijent promatra, esto izgleda iskrivljeno. Lokacija se takoer na izgled mijenja. Slika se moe udvostruiti, utrostruiti ili umnogostrui- ti. Dok su se objekt ili dijelovi objekta umnogostruili, drugi dijelovi u vidnom polju mogu ostati jednostruki. Lokacija tih mnogostrukih slika je katkad stalna, a katkad se mijenja. Nita slinoga se ne moe dogoditi kad je kamera izvan fokusa.

Ako su dvije kamere izvan fokusa do istog stupnja, one e primiti dvije potpuno jednako nesavrene slike. Ako su dva oka do istog stupnja izvan fokusa, na retini svakog od njih e se pojaviti slini utisci. No, utisci koji se jave u duhu mogu biti potpuno razliiti, bilo da oi pripadaju istoj osobi ili razliitim osobama. Ako normalno oko gleda na neki objekt kroz naoale koje mijenjaju njegovu refrakciju, javljaju se sivilo i zamuenost koji su jednakomjerni i stalni, meutim ako oko im