1. RiječRavnatelja 3

2. Temabroja 4

3. Izživotaškole 16

4. Pozvanismo 36

5. Jezičnestranice 38

6. Antičkestranice 42

7. Nijedandanbezpoteza 46

8. Zabavnestranice 55

9. Englishpages-Strip 59

Klasična gimnazija Ivana Pavla II. s pravom javnosti Jerolima Vidulića 2

23000 Zadar

tel.: 253 – 800; fax.: 253 – 801e-mail: klasicna@zd.t-com-hr

www.nkgzd.hr

Urednici i grafičari Boljega svijeta

Kazalo:

Glavniiodgovorniurednik:mons. Joso Kokić, prof.

Uredništvo:MateaBiloglav,4.b,AntonijaŠugar,4.b,EdiPiplović,3.a,FilipMijić,2.b,MarijaŠestan,1.b,VanjaBajlo,prof.,NebojšaGunjević,prof.,ElviraKatić,prof.,MateLjubičić,prof.,NevenNižić,prof.,Tea

Radović,prof.,DamirSikirić,prof.,MirelaZubčić,prof.

Suradnici:AnđelaBukvić,4.a,AnaJagić,4.a,LukaJurjević,4.a,NinaStipčević,4.a,IvanaVi-nac,3.a,MarkoDokoza,3.b,MarioJerak,1.a,EnaKovačević,1.a,VlatkaVulić,1.a,

KarlaAnić,1.b,AndrijaCecić,1.b

List izlazi jedanput godišnjeTisak: Wa - Graf

Naklada: 1000 kom

Bolji svjetovi:

Bolji svijet2

Vaš Ravnatelj mons. Joso Kokić, prof.

Poštovani čitatelji !Već smo se naviknuli i prihvatili, kao nešto uobičajeno, da je naš »Bolji svijet« jedan od načina međusobne komunikacije unutar naše školske zajednice. Ovogodišnja tema u toj komunikaciji je, upravo, značaj komunikacije u našem svakidašnjem životu. Riječ »komunikacija« dolazi od latinskog glagola communicare. Tu latinsku riječ nemoguće je prevesti, tj. izreći jednom hrvatskom riječju. Ona znači: učiniti nešto općim, ali znači i priopćenje, saopćenje, pri-jenos i dijeljenje poruke i života s drugim. I ne samo to! Communi-care znači i uspostaviti vezu, odnos s drugim, imati udjela u nečemu. Communicare označava i uzajamnost – zajedništvo i još puno toga. »’Sve je komunikacija’ – danas se već opravdano tvrdi jer sadrži saznanje da je komunikacija središnji fenomen ljudskoga društva i

univerzalni zakon života. Stoga su se i sve životne i društvene pojavnosti počele promatrati s aspekta komunikacijskih zakonitosti.« (L. Banaš) Čovjek je definiran (ako se to smije reći) komunikacijom prema Bogu, drugom čovjeku i svijetu koji ga okružuje. O kvaliteti tih komunikacija ovisi njegovo biti ili ne biti, u pozitivnom kao i u negativnom smislu. Otud i želja, ali ne samo želja nego i ostvarenja, za uvijek novim tehnologijama i novim tehni-kama komuniciranja unutar spomenutih čimbenika. Ipak, unatoč novim i najnovijim tehnikama komu-niciranja današnji čovjek još uvijek ostaje stranac, nije bliz jedan drugome, ili, još bolje, nije jedan za drugoga, već, na žalost, ostaje pored drugoga, pa i protiv njega. Očito je kako je čovjek pritom nešto bitno zaboravio. Zaboravio je da sva ta silna tehnika i moderna tehnologija komunikacija, koja mu je na raspolaganju, ipak nije zajedništvo nego tek stvari i mehanizmi dobrodošli u ostvarivanju zajedništva. Drugim riječima – ona nisu izvor naših želja za saobraćajem i prijateljstvom, za zajedništvom, već načini, metode, modeli i kanali za njegovim ostvarivanjem. »Ta želja za saobraćajem i prijateljstvom utkana je u samu našu ljudsku narav i ne može se ispravno shvatiti samo kao odgovor na tehnološke novine. U svjetlu biblijske poruke, tu želju treba tumačiti prije kao odraz našeg dioništva u komunikacijskoj i ujedinjujućoj ljubavi Boga, koji od čitava čovječanstva želi učiniti jednu obitelj. Kada osjećamo potrebu približiti se drugim osobama, kada ih želimo bolje upoznati ili pak želimo da drugi nas upoznaju, odgovaramo na Božji poziv – poziv koji je utisnut u narav naših bića stvorenih na sliku i priliku Boga, Boga komunikacije i zajedništva.« ( Papa Benedikt XVI.) Naime, u knjizi Postanka 1,26 piše: »I reče Bog: Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična... Biti »na sliku Božju« znači biti u trajnom zajedništvu s Bogom i s ljudima po primjeru odnosa koji postoje u okrilju Presvetog Trojstva (Presvete Trojice). To znači i stalno oponašati u svakodnevnom životu od-nos ljubavi koji postoji unutar Presvetoga Trojstva. Čovjek će biti »slika Božja« samo ako se daruje. Sebedarje po uzoru na Trojstvo znači nesebično se darivati, ali i prihvatiti drugoga kao dar. Dokle god to suvremeni ili bilo koji čovjek ne shvati i životom ne prihvati vrtjet će se u začaranom krugu svoje nemoći, osamljenosti i izgubljenosti.Stoga, umjesto zaključka, kažimo, parafrazirajući jednu lijepu pouku, kako ljubav nije kad dvoje gledaju jedno u drugo nego kad zajedno gledaju u istom pravcu. Tako i mi nećemo puno toga riješiti ako bismo sada ili bilo kada »formulirali« što jest, a što nije komunikacija? Puno više ćemo postići, a to i jest moja želja, ako zajedno krenemo u pravcu Izvora, Presvetoga Trojstva, Presvete Komunikacije. Pa – sretno!

Bolji svijet 3

IZGUBLJENI U MREŽI Sve počinje onog dana kad napravite korisnički račun. Odmah vam upute maildobrodošlice,azahtjevivašihkolegavaszatrpajuurekordnomroku.Upočetkusenesnalazite.Nijevamjasnozaštovasstalnopratitajglupicrvenioblačićizaštojebrojunjemusvakimdanomsveveći.Zatimuočitekakojepopriličnoforanabacitiviciliposlo-vicunastatusjeročitomnogoljuditočita.Isprvaželiteširitisvojstavi»kopipejstanu«mudrost.Odjednomshvatite čemu taj oblačić služi. Navukli ste se na neograničenokomentiranje.Tolikokomentiraterazličitesadržajeprijateljadastevećpočelikrajičkomokanaslućivaticrvenumrljicuudnu.Vašistatusisusepretvoriliuprenošenjeosobnihfrustracijaostatkukojićesevrloradonahranitivašimlošimraspoloženjem,aonane-kolicinaprijateljaćeseozbiljnozabrinutiiobzirnovamostavitizagrljaj(zvjezdicaengl.hugzvjezdica).Nijelivamlakšekadznatedavastolikoljudivoliimarizavas?!

za izlaske ili drugim događanjima, re-dovito vas putem inbox-a ili pozivnice podsjećaju na dodatne informacije; korisno, ali uistinu) te je lakše slati razredne obavijesti kroz »compose message« (kompouz mesiđ – grupna privatna poruka, savršena za trač-partiju ili izmjenu pitanja iz lektire.) Kišni dan je ponekad i zabavno provesti uz komentiranje smiješnih slika i videa, a i upoznavanje poznanika i novih prijatelja nikad nije bilo lakše. Blago onima koji poznaju barijeru stvarnog života i inter-neta. Dobro je dok ne počnete zapos-tavljati izlaske i školu, ali onog dana kada ste, umjesto da se od srca ismijete, izviknuli »red lol-ova«, a nitko vas nije čudno pogledao, službeno ste zaraženi. Generacija smo koja sve više rabi skraćenice, tuđice ili internetski rječnik. Nije li tragično kad se pretvorite u kalup binarnog sustava, kad ste običan nor-mirani niz nula i jedinica? Objavljeno je mnoštvo stručnih radova o utjecaju in-ternetskih portala kao trenutnih pošasti, te su izrađene brojne ankete i statistike o važnosti interneta. Danas je nužnost imati Facebook. Morate imati brzi inter-net. Vi morate biti upućeni. Sve kruži internetom. Tko još čestita rođendan uživo kad možete poslati »čokoladu« preko neta? Tko još ide van po vrućini ili hladnoći kad su svi bezvoljno zav-aljeni u stolicu pred računalom? Naša se komunikacija svela na minimum. Poznajemo se ovako, poznajemo se onako. Mnogi su izgradili internetsku ličnost, pa ponekad ne možete doći k sebi na kavi jer vas ta osoba iznenađuje svakom rečenicom. Joj, a baš ste mislili kako je elokventan sugovornik, no očito bez hrvatskog leksikona na drugom »tab-u« ništa od toga. I ne ljuti li vas kad čujete kojekakve priče o sebi, a ne znate izvor? Uhode vas, pobogu! Do-bro, preuveličala sam. No, svi smo kad-tad dobili osjećaj urote jer smo odveć, nesvjesno ili svjesno, sami sebe ek-sponirali. Tragično.

Je li moguće izgubiti se u imaginarnom svijetu? Je li moguće toliko srasti uz sve to da više ni sami ne znate kako funkcionirati bez monitora? Negdje sam čula da se upotrebom smajlova i kratica gubi mogućnost pokazivanja pravih emocija u »face to face« interak-ciji. Ne želim povjerovati kako će nam s vremenom otupjeti intenzitet osjećaja i kako ćemo se svesti na znakovlje. Što će onda značiti ona slavna krivulja od uha do uha? Pomalo sam se izgubila u podatcima, u argumentima. Imam toliko toga za reći, ali vidim da je ovo preširoko područje. Obuhvatilo bi početke komu-nikacije, međuljudske odnose, primarne emocije i tehnološki razvitak, te razvoj i adolescenciju. Očito je... očito... da smo obuhvaćeni mrežom u punom smislu riječi. Očito je da je internet zašao u sve sfere društvenog i privatnog života. Možemo li napredak danas i modern-iziranje stvarnosti u primarnom cilju boljitka za razvoj nazvati vladavinom kodova, http totalitarizmom? Počnimo se privikavati.

Da se ne bih zaustavila samo na Fa-cebooku, moram li dovesti u pitanje i današnje međuljudske odosne, misleći pritom na mlade? Naši roditelji uporno tvrde da smo anomalijska generacija, no ja mislim da još uvijek ima nade za nas. Koliko god mi bili bombardirani marketinškim trikovima kojima nesvjes-no podliježemo, neke su se primarne vrijednosti ipak ustalile kod nas. Istina je da imamo zavidnu slobodu u odnosu na prije, no postoji više načina da ju iskoristimo i samo je pitanje karaktera i volje što ćemo odlučiti. No, vratimo se na temu. Danas smo svi pod velikim pri-tiskom. Mi smo generacija svjetske krize, uvođenja reforma školstva te medijske

Dijagnosticirali smo kako je riječ o Fa-cebook-u, zabavnom društvenom por-talu koji nudi mnogo više od kontakta s poznanicima! Vi tamo možete pronaći nove ljude, moguću ljubav života ili pak obrađivati svoju imaginarnu farmu te izgubiti sav novac na pokeru. Krenula sam tako kritizirati tu socijalnu stran-icu, a pronašla sam se u vlastitom ni-zanju banalnih činjenica. Moja mama se vječno buni kad me zatekne na računalu. Ona uporno naglašava kako »pričam s njom/njim« što znači da vodim idiotski monolog s monitorom, a kad se »dogo-varam za van« znači da trebam podići slušalicu i izaći iz kuće već jednom. Zna mama i dobaciti kako smo mi ucrvana generacija lijenčina koja je izgubila smisao za prava druženja i klasičnu in-terakciju. Pobunili su se i djelatnici pros-vjete kad su maturanti prosvjedovali protiv mature na portalu. Pale su teške riječi pojedinaca koji su zaboravili da javno piskaranje gluparija je rušenje osobnog dostojanstva, a ujedno i ružna slika onih s istinskom idejom. Pobu-nili su se mnogi na javna prepucavanja oko glazbe jer su ta tzv. izmjenjivanja mišljenja prerasla u vrijeđanje i mržnju, te planiranje bombaških napada. Nikad tinejdžeri nisu više znali o politici, no danas. Odjednom se svi bune protiv izabranog predsjednika i baš su svi razvili stav o odcjepljenju BiH. Nisam ni znala da je većina stranački opredi-jeljena. I eto. Od društvenog portla do žarišta svih nevolja mladog čovjeka.

Ima i pozitivnih strana taj Facebook. Sad je puo lakše naći zabavu u gradu, budući da postoji »event in- vitation« (iven invitejšn – određene grupe, koje se bave promocijom mjesta

NJEGOVO VELIČANSTVO:FACEBOOK

SAMO ZABAVA ILI POŠAST?

OBUHVAĆENI MREŽOM

ANOMALIJSKA GENERACIJA

Bolji svijet4

TE

MA

BR

OJA

slobode. Apsorbiramo ogromnu količinu podataka koja je nerijetko planirana da stvori masu jednog općeg zatvorenog razmišljanja. U svoj toj zbrci neke su se vrijednosti zapostavile, neke naglasile, a uvele su se i neke nove. Izgubili smo naviku slanja pisma te ispijanja popod-nevnog čaja. Dobili smo moć telekomu-nikacijske mreže i interneta te pristup alkoholnim pićima. Više ne marimo za nedjeljne običaje, već liječimo subotnji provod ujutro. Apsurdno nam je pričati o klasičnoj komunikaciji kad, ne samo da imamo nove načine, već razmišljamo drugačije. Izgubili smo toleranciju i zamijenili je isticanjem »originalnosti« pojedinca ili nekolicine koja ima utjecaj.

Danas je potrebno prilagoditi se društvu, većini. Treba pronaći zajednički jezik s ostatkom ili ćete ostati sami. Uvriježena su razna mladenačka mišljenja koja ćete ili prihvatiti ili odbaciti. Neka ponašanja zahtjevaju kršenje bonto-na kojem su vas učili kod kuće, neka zanemaruju kategorički imperativ u površnom značenju, a neka su ekstrem-no napredovala u odnosu na godište koje se nekoć tako ponašalo. Koja je uloga komunikacije u ovom košmaru? Postoji li još uvijek povjerenje i razumi-jevanje, bezuvjetna pomoć? Nalazi se u tragovima kod jako dobrih poznansta-va, budući da su se prijateljstva svela na površna druženja na kavicama. Im-ate dva, tri prava prijatelja u koje s vre-menom možda i posumnjate jer ste se opekli u onoj gomili prividnih prijatelja koje ste stekli u hodu. Ti prijatelji vas poznaju i pred njima nemate srama biti čovjek od krvi i mesa, onaj koji popušta, prilagođava se i plače. Činjenica je da su ljudski odnosi kvalitetom na mini-mumu za razliku od prije. Zašto? Zar postoji neka veća preokupacija? Mislim da više ne trebam dodavati. Jasno vam je u kojem smjeru idem i koja se kon-kluzija nazire. Zapitajte se malo, rekon-struirajte svoju svakodnevnicu. Premo-tajte si film od prošlog vikenda i zadnji razgovor u školskom WC-u. Čini li se i vama da ste ostali samo vi i tipkovnica u rukama? Čini li vam se da birate između par opcija i sudjelujete u jednoj velikoj aplikaciji zvanoj 21. stoljeće? Jer tako je lako danas biti posvuda, a opet lutati za pravim mjestom.

Nina Stipčević, 4.a

KAKO JE BILO? KAKO ĆE BITI?

Bolji svijet 5

TE

MA

BR

OJA

Čovjek je društveno biće i kao takav ima stalnu potrebu pričati, razgovarati, komunicirati s drugim pripadnicima svoje vrste. Ta nas osobina i određuje kao čovjeka te posebno dolazi do izraza u kriznim životnim situacijama kada u komunikaciji s najbližima olakšavamo svoju dušu i prikupljamo snagu za suočavanje s problemima. Naravno da ni ja nisam izuzetak po tom pitanju. Osobno se najčešće povjeravam svojoj majci i teti zbog njihovog iskustva i tru-dim se primijeniti ih u svom životu.

TamaraButerin,4.b

Kad se nađem u teškim životnim situacijama, najčešće ne tražim savjet niti se povjeravam jer više volim doći sam do nekakvog zaključka i rješenja, a i ponekad mi je neugodno razgovarati s drugima o vlastitim problemima.

VinkoGrgić,3.a

Lakše Je kad Imam S kIm PoPrIčatI

Moj odgovor je – Da! Razgovarati je itekako potrebno kada voda dođe do grla jer nam uvijek bude lakše kada imamo nekoga kome se možemo povjeriti, osobito roditelje jer su oni puni razumijevanja i neće se ljutiti čak i ako u potpunosti znaju za naš problem. GoranMarjanović,2.a

I ne samo kada život pritisne, već i u ostalim dvojbama i sumnjama, potrebno je razgovarati s ljudima koji su mudriji, iskusniji, stariji od nas, kao na primjer: prijatelji, sestre, braća, pa čak i profesori, roditelji... Naravno da se ne povjeravam baš svakome i kada konkretno razmis-lim, sigurno bi se našlo 10-ak pri-

jatelja koji zaslužuju moje povjerenje bez obzira na dob ili spol. Što se tiče savjeta, njih uvažavam jedino ako mi se svide.

FilipMijić,2.b

Sigurno da razgovor pomaže kada život pritisne jer ljudi tada imaju potrebu biti sa svojim najbližima: s prijateljima i roditeljima koji bi mogli pomoći. Tada se najčešće povjera-vam prijateljima jer me oni možda razumiju čak i više nego roditelji. To ne znači da ne uvažavam i savjete roditelja jer cijenim njihovo iskustvo i

mislim da znaju i više i bolje od mene same.

IngridŠtulić,2.a

Razgovor pomaže kada život pri-tisne... ovisi gdje pritisne. Meni os-obno ne. Ja više volim biti sam sa sobom i voditi unutarnje monologe, ali ne kao ovaj ovdje sada. Ne povjera-vam se nikome, zašto bih? Rijetko se povjeravam roditeljima, jer prioritet mi je samostalnost. Često se ne nađe niti

jedan dobar savjet da ga uvažim, ali nije mi teško samom rješavati vlastite probleme.

AndrijaCecić,1.b

Naravno da se povjeravam jednom određenom krugu bliskih ljudi jer je uvijek lakše svoju brigu podijeliti s nekim. Prvi su mi na »popisu« roditelji i dvoje najboljih prijatel-ja. Ako mi savjet nije prihvatljiv, pokušat ću i sam riješiti problem. U ovom slučaju ne valja raditi predra-

sude jer nam svatko može na svoj način pomoći. Ponekad nam prijatelji daju bolji savjet jer su im neka iskustva svježija nego roditeljima.

LukaJurjević,4.a

Pomaže li razgovor kada život pritisne? Kome se najčešće povjeravaš u teškim životnim situacijama? Uvažavaš li savjete odraslih, iskusnijih i mudrijih? Ova pitanja postavljena su čitateljima Boljeg svijeta u želji saznanja koje mjesto ima komunikacija u njihovom osobnom životu. Odgovore su zapisale KarlaAnić,1.biMarijaŠestan,1.b.

Bolji svijet6

TE

MA

BR

OJA

Kada mi u životu nešto smeta, razgovor mi puno pomaže jer mi mnogo znači kada imam nekog s kim mogu podijeliti svoje probleme. Povjeravam se prijateljima jer ne želim da moji roditelji znaju u potpunosti neke stvari, kao npr. o dečkima. Savjete starijih baš ne uzimam previše u obzir jer često do sličnih rješenja mogu i sama doći. Zaključak je da sam ja sama sebi najbolji savjetnik.

PaulaKalanj,1.b

Razgovor, naravno, pomaže kad život pritisne, pogotovo kad razgo-varamo sa svojim najbližima. Kad mi je teško, najčešće se obraćam roditeljima ili prijateljima jer smatram da mi oni mogu dati najbolji savjet. No, međutim, postoje i odrasli koji su primitivni pa baš i ne prihvaćam

njihove savjete.MarioJerak,1.a

Kada se životni problemi i prepreke čine nepremostivima, obraćam se za pomoć ili savjet najbližim oso-bama, poput majke i brata, koji mi svojim mudrim savjetima jako pomažu, iako je teško svaki put napraviti i učiniti upravo onako kako su rekli jer ja uvijek idem linijom

manjeg otpora. Za kraj bih dodala: Slušajte starije!

AnaKnežević,3.a

U životnim neprilikama najčešće se povjeravam dvoma mojih najboljih prijatelja jer oni imaju najbolje sav-jete. Ne uvažavam baš savjete odraslih, iskusnijih i tzv. mudrijih jer uglavnom nisam u mogućnosti pričati s njima, a često uopće i ne shvaćaju moj problem, već od-

mahnu rukom i kažu da su to samo dječji problemi.LucijaTokić,2.a

Lakše se nosimo s problemima ako ih podijelimo s nekim, a to možemo samo iskrenim razgovorom s oso-bama od povjerenja. Osim toga, razgovorom se rješavaju i sukobi među ljudima ili bi se bar trebali rješavati. Ja se najčešće povjeravam prijateljima i svojoj sestri. Dakako, ne

govorim svima sve, a savjete odraslih uvažim samo ako mi mogu pomoći.

BožicaBrkljača,2.b

ŠTO UČINITI DA RAZGOVOR BUDE BOLJI?Razgovor će otežati:

• Kad smo u mislima drugdje, kad se bavimo dru-gim stvarima.• Prihvaćanje samo onoga što očekujemo ili želimo čuti• Omalovažavanje sugovornika.• Stvaranje vlastitih predodžaba, osjećaja i misli u razgovoru, primjerice: »Ja znam što se događa u tvojoj glavi«, »Znam što želiš«, »Znam što je do-bro za tebe«.• Preuzimanje nadmoćne uloge, poučavanje sug-ovornika, prigovaranje, ocjenjivanje sugovorniko-va ponašanja i izjava.• Nuđenje i spominjanje gotovih mudrih izjava i sveopćih životnih recepata.• Udaljavanje od teme, prelazak na druge sadržaje.• Slušanje s mukom, prijetvornost, postavljanje retoričkih pitanja.• Ukazivanje samo na sugovornikove pogrješke, primjerice: »Meni se to ne bi nikada dogodilo!«

Razgovor će poboljšati:

• Kad pažljivo slušamo sugovornika i gledamo ga u oči.• Pristup sugovorniku kao jednakovrijednoj osobi.• Otvorenost za izjave sugovornika; nastojanje oko razumijevanja neizgovorenoga i govora tijela.• Naša sabranost i usmjerenost na razgovor: »Stajati na lopti i držati konce razgovora«.• Otvoreno priznanje o našoj spremnosti na razgovor: jesmo li ili nismo spremni.

TE

MA

BR

OJA

BITNO DA JE TUKadbimenetkopitaoštomislimkakojenastaoprvijezik,odgovorbiglasio:»Jošudobapraživotinja,jednajeprogutalanekiorganizamkojijojsezaglaviougrluikadjedobilapotomkeimalisujezik,itakosvedonašihdanašnjihvremena.«Alividanas,anisutra,nećetečitationastankuprvogjezikaugrlu,negoprvoggovornogjezika.Nomigimnazijalciznamodajejezikapstraktansustavznakova,agovornjegovoostvarenje.

OSNOVNA FUNKCIJA JEZIKA

U školi smo naučili da je glavna zadaća jezika sporazumijevanje, tj. komunikacija. Ali ta dva pojma uopće nemaju isto značenje. Sporazumjeti se znači »naći zajednički jezik« s nekime, a komunikacija ima gotovo isto značenje kao konverzacija – pričanje i slično. Pa zašto onda ta dva pojma trpaju pod jedno? Jesu li te dvije riječi proizašle iz jedne zajedničke, kao »sporazumacija« ili »komunijevanje«? Najvjerojatnije jesu, bar ja tako mislim.

PRVI JEZIKA kako je nastao prvi prvcati najprvi jezik na svijetu? Još u doba dino-saura, e pa onda kasnije kad su nastala ljudolika bića, sigurno im je dosadilo sve stvari oko sebe nazi-vati sa »u-u-u« ili »a-a-a« mašući usto rukama i nogama, pa su smis-lili sredstvo komunikacije kojim ne troše toliko kalorija. Siguran sam da su prvo muškarci, kao neki alfa-mužjaci, prvo dali ime ženama, a onda su žene bile uvrijeđene pa su dale ružno ime muškarcima. Na

kraju ispada da su ljudolika bića sa znatno manjim kvocijentom inteli-gencije od današnjeg čovjeka za-pravo zaslužni za izum stvari koja se još i danas koristi – govorni jezik. Ironije li!

POKUŠAJI I POGREŠKE

Neki ljudi su očito zaboravili da su prije njih živjela ljudolika bića koja su smislila prvi jezik, pa su oni smatrali da je jezik Božji dar koji dobivamo rođenjem i da se svatko rodi poznavajući cijeli jezik. Da bi ti velemislioci dokazali svoju teoriju, uzeli su dvogodišnje ili trogodišnje dijete, izolirali ga od društva i ostavi-li ga u šumi u nadi da će znati gov-riti njihovim jezikom. To je kao da kastriraš čovjeka i onda očekuješ da ima djecu! Uglavnom, nakon par godina su ga našli, ali dijete nije znalo čak ni oponašati zvukove prirode. Sumnjam da su nakon toga velemislioci ostali živi, ali to sad nije bitno.

»NAJJAČI« JEZICILjudi srednjeg vijeka su ipak os-

tavili za sobom otkriće vrijedno spomena – latinski jezik. On je jezik znanosti, u prošlosti koliko i danas, te se još gdjegdje u školama diljem svijeta uči. Njegovu je slavu naslije-dio engleski jezik, koji je obvezan u većini svjetskih zemalja. Ali sve veći utjecaj imaju izmišljeni novonastali jezici koji se pojavljuju u filmovima ili knjigama, kao u Gospodaru pr-stenova, Harry Potteru ili Avataru.

LINGVISTIKAZnanost koja se bavi jezikom je lingvistika, a zanimanje je lingvist, ili po naški jezikoslovac. Pošto je od-govor na jedno od najtežih pitanja jezikoslovcu – koliko ima jezika na Zemlji – tri do šest tisuća, što sam ja mogao bubnuti iz glave, primijeti se odmah da lingvistika i nije baš neka ozbiljna znanost.

Andrija Cecić, 1.b

I na kraju: svoj jezik treba poštovati, dičiti se njime i voljeti ga, a tko ga je smislio i odakle potječe – ne brigati, bitno da je tu!

Bolji svijet8

TE

MA

BR

OJA

NAJMOĆNIJE SREDSTVO KOMUNIKACIJE

Jezikjeusvakomslučajunajmoćnijesredstvoljudskekomunikacije.Odsvihosobinakoječovjeka izdvajajuodostalihživihbića, jezik jezasigurno»najljudskija«sposob-nost čovjeka...ma znali su to i naši stari kad su govorili da idumalo »LJUDIKATI«.Prema lingvistu Ottu Jaspersenu, jezik je izumljen, izmišljen, stvoren prije mnogo tisućljeća, u vremenima kada su ljudi plesali ritualne plesove, smijali se, zabavljali te tražili part-nere radi razmnožavanja i očuvanja ljudske vrste. No, ova Jaspersono-va misao samo je pretpostavka, jer se zapravo ne zna točno kada i gdje je nastao jezik. Evo još nekoliko zanimljivih teorija o nastanku jezika:

RIJEČBIJAŠEKODBOGA

»UpočetkubijašeRiječ,IRiječbijašekodBoga-IRiječbijašeBog.OnaupočetkubijašekodBoga.SvejeponjojpostaloIništaštojepostaloNijebeznjepostalo.«

(Iv 1, 1-3)

1. TEORIJA MIMIKE I POKRETA povezuje fizičke i oralne pokrete. Naime, vjeruje se da je većina fizičkih kretnji razvijeno u svrhu komunikacije. Tada su te kretnje s tijela polako prelazile na kretanje usta i jezika, te su bile sličnog karaktera kao tjelesni pokreti. Doduše, ova za-nimljiva teorija danas je pomalo nerealna, mada možemo upotri-jebiti mimiku za mnoštvo komu-

nikacijiskih situacija i gesta, ali je teško vizualizirati stvarni »oralni« aspekt koji bi bio ogledalo takvih

2. ONOMATOPEJSKA TEORIJA počiva na imitaciji zvukova iz prirode koje su davni ljudi čuli oko sebe i oponašali. Podršku ovoj teoriji daje činjenica da svi moderni jezici imaju neko-liko riječi koje zvuče kao zvuci i pojave iz prirode (onomatopejs-ki), npr: šuštati, šumoriti, huk-nuti, kvrcnuti, mijaukati, cik-nuti, pljusnuti…

3. TEORIJA KRIKOVA sma-tra da je jezik nastao postupnom artikulacijom neartikuliranih uzvika kod pračovjeka u treucima jakih emocija: strah, bijes, glad, čuđenje.

…ALI NIJE JEZIK JEDINIMeđutim,trebaimatinaumudajeziknijejedinosredstvosporazumijevanjajerposto-jerazličitidogovoreninejezičnisustavikojimakomuniciramo.RiječjeoNEJEZIČNIMZNAKOVIMAkaokomunikacijskimkodovima:neverbalnakomunikacija(geste,grimaseisl.),sustavprometnihznakova,prometnasignalizacija,dimnisignali,Morseovaabece-da,Brailleovopismoisl.PIKTOGRAM Slika predmeta kao simbol pojma ili riječi u ranoj fazi slikovnih pisama, tj. grafički znak – pojednostavljena slika koja izravno označuje ono što prikazuje. Koristili su ih mnogi pretpovijesni narodi, a danas ih nalazimo kod stanovnika srednje Afrike, jugoist. Azije, u Sibiru i drug-dje, ali i mi se vrlo aktivno služimo piktogramima mada toga nismo svjesni, npr. prometni su znakovi piktogrami.

IDEOGRAM Slika kao pismeni znak u kasnijim slikovnim pismima, apstraktniji i razvijeniji od piktograma. Koristili su ih Su-merani, Egipćani (hijeroglifi), Indijanci, a i danas smo okruženi brojnim ideogramima. Evo nekih pa pokušajte odgonetrnuti njihovo značenje:

Bolji svijet 9

TE

MA

BR

OJA

SREDSTVA KOMUNIKACIJE KROZ POVIJEST

Ljudisuoduvijekimalipotrebuzakomunikacijom,odnosnorazmjenominformacijapomoćudogovorenihsustavaznakova.Dobrakomunikacijatemeljjeuspješnihmeđuljudskihodnosa.Jošoddavninaljudisutražilinačinekakodaneštoimenuju,izgovoreilinapišu.

Jedno od prvih pisama bili su hijeroglifi, sveto pismo Egipćana koje se sastojalo od simboličkih znakova koji izražavaju riječi, ideje ili zvukove. Važno je spomenuti i Sumerane čije se pismo sastojalo od stiliziranih crteža objekata. Također, ne smijemo zaboraviti doprinos azi-jskog kontinenta koji je kolijevka

mnogobrojnih jezika.Godine 1200. prije Krista Grci su prvi razvili alfabet, specifičnu vrstu pisma zasnovanu na sistemu slova. U srednjem vijeku informacija je pretežno bila posredovana neformalnom komunikacijom, od usta do usta.Doba modernog tiska počinje s pojavom Gutenbergova tiskar-skog stroja 1455. godine što je omogućilo ne samo tiskanje letaka, nego i opsežnije tek-stove u velikim nakladama. Go-dine 1609. na području Europe počele su izlaziti prve novine koje su prenosile najnovije događaje u najkraćim vremen-skim razmacima najširoj publici. U tom razdoblju nastale su

najpoznatije francuske novine Gazette i Journal de Paris. U 19. stoljeću, zahvaljujući napretku tiskara i javnih glasila, cijena novina značajno pada. U to doba novine se bore s političkim silama kako bi izborile slobodu izražavanja. No razvoj audiovizualnih komunikacijskih sredstava donio je preokret

u prenošenju informacija i omogućio da se događaji koji se zbivaju tisućama kilometara

daleko, izravno prenose medi-jskim sredstvima.Godine 1876. uspostavljen je prvi telefonski razgovor Boston – Cambridge, za što je zaslužan Alexander Graham Bell. Godine 1895. Marconijeve spoznaje dovode do izuma bežične telefonije koja je u tom trenutku prenosila samo Morseove

Dimni signali su vid vizualne komunikacije na velikim udaljenostima, koji je razvijan kako u Americi, od strane Indijanaca, tako i u Kini. Dimni signal se formira tako da se otvorena vatra za kratki vremenski interval prekrije tepihom, što nakon brzog otkrivanja stvara oblačić dima. Uz malo treninga, može se steći umijeće kontroliranja veličine, oblika i vremenskih razmaka između oblačića, koji mogu biti promatrani od strane svakoga tko je u stanju vidjeti ih. Ne postoje standardinizi-rane oznake za dimne signale; značenje signala je često prvobitno ugovoreno između pošiljatelja i primatelja.

Golubovi pismonoše su se tisućama godina koristili za brzo i sigurno prenošenje poruka. Jedna od obilježavajućih osobina golubova je vraćanje svom gnijezdu (zbog monogamnosti svom partneru). Za prijenos poruka, golubovi prvo moraju imati dom na mjestu kuda vijest treba stići. S tog mjesta, golubovi se moraju dovesti do mjesta s ko-jeg se namjerava slati poruka, gdje do tre-nutka slanja poruke ostaju zatvoreni. Kad treba poslati vijest, na nogu goluba pričvrsti se maleni predmet, najčešće presavijeni papir, pa ga se pušta da slobodno odlete. Nakon toga se golub pokušava vratiti nat-rag na mjesto gdje su mu gnijezdo i partner. Tamo se dočekuje goluba, i time je poruka prenijeta.

Bolji svijet10

TE

MA

BR

OJA

signale, ali već 1907. godine rođen je radio. Još tride-setih godina 20. stoljeća Škot John Bair realizirao je prve tel-evizijske slike, a već sredinom 50-ih godina televizija se pro-bila kao dominantan audio-vi-zualni medij. Danas je internet novi način komunikacije koji je u posljednjih desetak godina postao bitan oblik komuniciranja i ljudskih odnosa. Odavno smo ušli u vrijeme digitalnih vijesti. Donedavno smo informacije

dobivali od puno manjeg broja izvora, a danas svakodnevno kao članovi društvenih mreža i autori brojnih blogova sami postajemo sudionici kreiranja medijske slike svijeta, dok je prije to bio posao isključivo medija.

Digitalna revolucija i internet izazvali su goleme promjene ukomunikaciji i društvu u vrlo kratkom vremenu. Internet je svoje korisnike pretvorio u društvo i zajednicu koja međusobno komunicira sebi svojstvenim stilom i rječnikom. Interpersonalna komunikacija sve je manje i manje prisutna, a kako će to biti za desetak godi-na s obzirom na to da se teh-nologiji ne možemo oduprijeti i da nas struja digitalnih medija

nosi svom svojom brzinom, možemo samo nagađati. Iako internet na neki način simu-lira stvarnost i stvara virtualnu kulturu, nikada neće zamijeniti komunikaciju “faceto face”. Internet, kao tisak, radio i televizija ostaje samo sredstvo, medij koji može pomoći našem stvarnom životu, ali ga ne može zamijeniti. Koliko će kulture biti u medijima ovisi konačno o tome koliko je bude

u ljudskim srcima iz kojih svaka kultura izlazi.

Filip Mijić, 2.b

Telefon je uređaj za komu-nikaciju na daljinu, koji se koristi tako što prima i prenosi zvuk (uglavnom ljudski glas) s jed-nog mjesta na drugo i obratno. Većina telefona radi tako što prenosi električni signal preko složenog sustava telefonskih mreža koji omogućuje komu-nikaciju bilo kojeg korisnika tele-fona sa skoro bilo kojim drugim.

Poslije otkrića radija (druga polovi-ca 19. stoljeća) koji je prenosio zvuk na daljinu putem radiovalo-va, te otkrića kinematografije (sn-imanje više od 20 slika u sekundi te njihova reprodukcija - prva kino predstava u Parizu 1895. godine) - samo je trebalo spojiti obje teh-nologije, tj. snimati osim zvuka i sliku, te osim bežičnog prijenosa opet prikazati pred gledateljima sliku i zvuk.

Ideja komunikacijskih satelita pripisuje se Britancu Arthuru Clarku, jednom od najznačajnijih pisaca znanstvene fantastike. Dakle, godine 1945. Clarke je objavio zamisao da se emisijama s tri satelita na putanji razmak-nutoj za 120 km može pokriti cijelo naseljeno područje Zemlje. Prvi pokušaji uspostavljanja veze preko satelita služili su u čisto propagandne svrhe. Koncem 1958. No, prava je komunikaci-jska revolucija počela satelitima Echo (Jeka) i Telstar. Počela je svemirska utrka koja je samo intenzivirala hladni rat. Samo četiri mjeseca na-kon lansiranja prve američke svemirske letjelice, Ured za napredne istraživačke projekte osniva savjetničko tijelo za svemirske komunikacije, i to dovodi do niza novih prijedloga.

Bolji svijet 11

TE

MA

BR

OJA

AndrijaCecic

AnteBegonja

KlasičnaGimnazija

Prije pet godina, student na Harvardu Mark Zuckerberg osmislio je Facebook, danas najpopularniju i najposjećeniju stranicu za društveno umrežavanje. Iako mu je namjera bila da olakša komunikaciju između svojih fakultetskih kolega, Facebook je danas najpopularnija društvena mreža s više od 150 milijuna korisnika. Taj je fenomen čak prozvan i »novim Internetom«! Stranica je izazvala pravu pošast i među korisnicima interneta na našim prostorima, no vi prosudite sami hoćete li mu pristupiti s bezuvjetnim povjerenjem ili s oprezom.JESILIBIONA»FEJSU«?

Jedna od najposjećenijih internetskih stranica hrvatske današnjice najvjerojatnije je Facebook, kod na poznatiji pod imenom »fejs«. U svakodnevnom životu mladih, a ponekad i starijih, neizbježno pitanje je upravo: »Jesi li bio na fejsu?« Naravno, »biti na fejsu« ne znači svaki drugi ili treći dan otići na njega, nego »visiti na fejsu« najmanje tri sata dnevno. Sve to na prvi pogled izgleda veoma primamljivo, zbog raznih popratnih zanimacija, ali je li to uistinu tako dobro i treba li »fejs« biti poželjna stvar u društvu mlađih i starijih?ZABAVA,ZABAVAISAMOZABAVAFacebook, tj. »fejs«, je sam po sebi vrlo privlačan, lako ga je koristiti, a usto je i zabavan. Nije ni čudo što mu posjećenost, ne samo svaki dan, nego i svaki sat raste sve više i više. Na »fejsu« ima puno zanimljivih sadržaja, kao što su: dijeljenje slika, videa, »chat« s prijateljima, razne zabavne, pa čak i neke poučne igre, razni nebrojeni kvizovi, ma sva čudesa na jednom mjestu dostupna u par klikova. Većina korisnika »fejsa« bi rekla da je njegova definicija: zabava, zabava i samo laka zabava. Ali svodi li se »fejs« samo na laku zabavu?KRAĐAIDENTITETAKada se jednom prijavite na »fejs« i kada stvorite svoj profil, vi njega više ne možete izbrisati, a time ne možete izbrisati sve što ste napisali. Svaka slika ili video koji ste stavili na »fejs« dostupna je svakome tko ima internet, a time vi gubite svoju privatnost. Nije se samo jedanput dogodila krađa identiteta preko »fejsa«, i to ne samo nepoznatima već i »opće poznatima«, a tu su naravno i druge prijetnje osim krađe identiteta za koje smatram da ih ne moram nabrajati. Je li »fejs« prijetnja vlastitom identitetu koja raste u napast uzimanja tuđeg?JEDNOMNA»FEJSU«–ZAUVIJEKNA»FEJSU«Ja sam i sam korisnik »fejsa«, i nitko mi nije ukrao identitet, još, i nisam došao u napast da ukradem identitet, također još, ali ne posjećujem »fejs« tako često. Naime, u prvu ruku bilo mi je zabavno svaki dan otići na »fejs« i vidjeti što je tko napravio, što se događa među mojim prijateljima i tako, ali s vremenom sam shvatio da me odlazak na »fejs« sve manje i manje zanima. Pogotovo kad sam saznao da profil ne mogu izbrisati i da ne kontroliram tijek danih informacija. Manipulira li »fejs« privatnim informacijama i je li za to stvoren?ZABAVAUZOPREZNa kraju, ponovit ću da je »fejs« vrlo zabavan većini korisnika, ali isto tako treba biti oprezan u količini davanja privatnih informacija, zbog mogućih prijetnji, što mnogi mladi korisnici »fejsa« nisu. Isto tako smatram da bi »fejs« trebao biti zaštićeniji u svrhu očuvanja privatnih informacija. I za sam kraj ponovit ću pitanje s početka, za koje sam siguran da ste u čitanju zaboravili, a to je: Je li »fejs« uistinu tako dobar i treba li biti poželjna stvar u društvu mlađih i starijih?

ej, kako ste mi??? e btw jeste bili na fejsu u zadnje vrime??? jeste li poke-ali koga u zadnje vrime? kome ste poslali request za prijateljstvo? jeste igrali holdem ili farmu??? i omg, jeste li vidili onu novu sliku koju je doda taj i taj... ne zaboravite je komati :)) btw tako je dobra da mora odma na profilnu... a jeste se pridružili u onu smišnu novu grupu XD??? lol. i ne zaboravite mi lajkati status ;)OPONAŠANJEŽIVOTAevo baš dok ovo pišen, surfan po fejsu i gledan očajne grupe i fansajtove poput »e, stvarno moramo na kavu jedan dan«. ali kako ćemo kad

nikad nemamo vrimena -.- čim dođemo kući trčimo na fejs pogledati ko je di taggan da možemo komati :S ajmo ppl, ono, stvarno ostavimo se fejsa i izađimo malo van, da se sitimo malo kako sunce izgleda!!!PREDNOSTInemojte me krivo svatiti... ja isto volin fejs, ali ipak treba biti umjeren. fejs ima mnogo pogodnosti. npr. možemo jako jeftino razgovarati sa svima, pa čak i s ljudima iz drugih država i s drugih kontinenata. tkđr, tu je pristup mnogim informacijama u svitu i državi. OVISNIOFEJSUali pazite se. lako možete postati ovisni o fejsu bez da to uopće primijetite. znate li da u Vrapču postoji klinika za odvikavanje od fejsa. ne želite valjda tamo završiti??? XD ako mi ne virujete, slobodno malo proguglajte. čak i poznati znanstvenici, stručnjaci i liječnici upozoravaju na mogući pojavu ovisnosti o.Oa nije ni čudo koliko izaziva ovisnost kad je to jedna od najpopularnijih sajtova u hrvatskoj. evo, kad otvorite google i upišete slovo »f«, pojavi se šest opcija s fejsbukom od mogućih deset. ako to ne govori o popularnosti fejsa, nznm što onda govori?LAŽNIPROFILIali Facebook je izgubio na svojoj vjerodostojnosti. postao je globalno selo u kojem su svi međusbno »prijatelji« a nikad se u životu nisu upoznali niti pričali. također se stalno prave nove grupe i liste obožavatelja raznih lažnih profile watchera i žrtve smo različitih lažnih profila koje prave osobe koje nemaju pamet-nijeg posla nego lažno se predstavljati što može prouzročiti kasnije još veće posljedice. mislim da oni koji imaju Facebook razumiju što sam htio reći, jer smo vjerojatno dosad bili žrtve lažnih profile watchera i lažnih profila (sigurno ste čuli za jednu određenu Martinicu :P).HRVATSKINAFEJSUI na kraju, šlag na torti. Nemojmo zaboraviti naš hrvatski jezik koji pati našim nemarom i upotrebom pseudoriječi. Znam, i u to sam siguran, da svatko od vas voli svoju domovinu, našu lijepu hrvatsku, ali moramo i njegovati naš jezik. Nadam se da »lajkate« ovaj članak i da je u vama probudio barem određenu dozu savjesti. Premda je Facebook olakšica koja nam je dana, ne smijemo svoj život svesti na fejs, i nikako, ne smijemo zaboraviti tko smo i kojim jezikom govorimo i pišemo . :* <3

POZZ

FACEBOOKILITI»FEJS«

Bolji svijet12

TE

MA

BR

OJA

Profil

Klasična

ChuckNorris

EddiPiplović

Prije pet godina, student na Harvardu Mark Zuckerberg osmislio je Facebook, danas najpopularniju i najposjećeniju stranicu za društveno umrežavanje. Iako mu je namjera bila da olakša komunikaciju između svojih fakultetskih kolega, Facebook je danas najpopularnija društvena mreža s više od 150 milijuna korisnika. Taj je fenomen čak prozvan i »novim Internetom«! Stranica je izazvala pravu pošast i među korisnicima interneta na našim prostorima, no vi prosudite sami hoćete li mu pristupiti s bezuvjetnim povjerenjem ili s oprezom.JESILIBIONA»FEJSU«?

Jedna od najposjećenijih internetskih stranica hrvatske današnjice najvjerojatnije je Facebook, kod na poznatiji pod imenom »fejs«. U svakodnevnom životu mladih, a ponekad i starijih, neizbježno pitanje je upravo: »Jesi li bio na fejsu?« Naravno, »biti na fejsu« ne znači svaki drugi ili treći dan otići na njega, nego »visiti na fejsu« najmanje tri sata dnevno. Sve to na prvi pogled izgleda veoma primamljivo, zbog raznih popratnih zanimacija, ali je li to uistinu tako dobro i treba li »fejs« biti poželjna stvar u društvu mlađih i starijih?ZABAVA,ZABAVAISAMOZABAVAFacebook, tj. »fejs«, je sam po sebi vrlo privlačan, lako ga je koristiti, a usto je i zabavan. Nije ni čudo što mu posjećenost, ne samo svaki dan, nego i svaki sat raste sve više i više. Na »fejsu« ima puno zanimljivih sadržaja, kao što su: dijeljenje slika, videa, »chat« s prijateljima, razne zabavne, pa čak i neke poučne igre, razni nebrojeni kvizovi, ma sva čudesa na jednom mjestu dostupna u par klikova. Većina korisnika »fejsa« bi rekla da je njegova definicija: zabava, zabava i samo laka zabava. Ali svodi li se »fejs« samo na laku zabavu?KRAĐAIDENTITETAKada se jednom prijavite na »fejs« i kada stvorite svoj profil, vi njega više ne možete izbrisati, a time ne možete izbrisati sve što ste napisali. Svaka slika ili video koji ste stavili na »fejs« dostupna je svakome tko ima internet, a time vi gubite svoju privatnost. Nije se samo jedanput dogodila krađa identiteta preko »fejsa«, i to ne samo nepoznatima već i »opće poznatima«, a tu su naravno i druge prijetnje osim krađe identiteta za koje smatram da ih ne moram nabrajati. Je li »fejs« prijetnja vlastitom identitetu koja raste u napast uzimanja tuđeg?JEDNOMNA»FEJSU«–ZAUVIJEKNA»FEJSU«Ja sam i sam korisnik »fejsa«, i nitko mi nije ukrao identitet, još, i nisam došao u napast da ukradem identitet, također još, ali ne posjećujem »fejs« tako često. Naime, u prvu ruku bilo mi je zabavno svaki dan otići na »fejs« i vidjeti što je tko napravio, što se događa među mojim prijateljima i tako, ali s vremenom sam shvatio da me odlazak na »fejs« sve manje i manje zanima. Pogotovo kad sam saznao da profil ne mogu izbrisati i da ne kontroliram tijek danih informacija. Manipulira li »fejs« privatnim informacijama i je li za to stvoren?ZABAVAUZOPREZNa kraju, ponovit ću da je »fejs« vrlo zabavan većini korisnika, ali isto tako treba biti oprezan u količini davanja privatnih informacija, zbog mogućih prijetnji, što mnogi mladi korisnici »fejsa« nisu. Isto tako smatram da bi »fejs« trebao biti zaštićeniji u svrhu očuvanja privatnih informacija. I za sam kraj ponovit ću pitanje s početka, za koje sam siguran da ste u čitanju zaboravili, a to je: Je li »fejs« uistinu tako dobar i treba li biti poželjna stvar u društvu mlađih i starijih?

ej, kako ste mi??? e btw jeste bili na fejsu u zadnje vrime??? jeste li poke-ali koga u zadnje vrime? kome ste poslali request za prijateljstvo? jeste igrali holdem ili farmu??? i omg, jeste li vidili onu novu sliku koju je doda taj i taj... ne zaboravite je komati :)) btw tako je dobra da mora odma na profilnu... a jeste se pridružili u onu smišnu novu grupu XD??? lol. i ne zaboravite mi lajkati status ;)OPONAŠANJEŽIVOTAevo baš dok ovo pišen, surfan po fejsu i gledan očajne grupe i fansajtove poput »e, stvarno moramo na kavu jedan dan«. ali kako ćemo kad

nikad nemamo vrimena -.- čim dođemo kući trčimo na fejs pogledati ko je di taggan da možemo komati :S ajmo ppl, ono, stvarno ostavimo se fejsa i izađimo malo van, da se sitimo malo kako sunce izgleda!!!PREDNOSTInemojte me krivo svatiti... ja isto volin fejs, ali ipak treba biti umjeren. fejs ima mnogo pogodnosti. npr. možemo jako jeftino razgovarati sa svima, pa čak i s ljudima iz drugih država i s drugih kontinenata. tkđr, tu je pristup mnogim informacijama u svitu i državi. OVISNIOFEJSUali pazite se. lako možete postati ovisni o fejsu bez da to uopće primijetite. znate li da u Vrapču postoji klinika za odvikavanje od fejsa. ne želite valjda tamo završiti??? XD ako mi ne virujete, slobodno malo proguglajte. čak i poznati znanstvenici, stručnjaci i liječnici upozoravaju na mogući pojavu ovisnosti o.Oa nije ni čudo koliko izaziva ovisnost kad je to jedna od najpopularnijih sajtova u hrvatskoj. evo, kad otvorite google i upišete slovo »f«, pojavi se šest opcija s fejsbukom od mogućih deset. ako to ne govori o popularnosti fejsa, nznm što onda govori?LAŽNIPROFILIali Facebook je izgubio na svojoj vjerodostojnosti. postao je globalno selo u kojem su svi međusbno »prijatelji« a nikad se u životu nisu upoznali niti pričali. također se stalno prave nove grupe i liste obožavatelja raznih lažnih profile watchera i žrtve smo različitih lažnih profila koje prave osobe koje nemaju pamet-nijeg posla nego lažno se predstavljati što može prouzročiti kasnije još veće posljedice. mislim da oni koji imaju Facebook razumiju što sam htio reći, jer smo vjerojatno dosad bili žrtve lažnih profile watchera i lažnih profila (sigurno ste čuli za jednu određenu Martinicu :P).HRVATSKINAFEJSUI na kraju, šlag na torti. Nemojmo zaboraviti naš hrvatski jezik koji pati našim nemarom i upotrebom pseudoriječi. Znam, i u to sam siguran, da svatko od vas voli svoju domovinu, našu lijepu hrvatsku, ali moramo i njegovati naš jezik. Nadam se da »lajkate« ovaj članak i da je u vama probudio barem određenu dozu savjesti. Premda je Facebook olakšica koja nam je dana, ne smijemo svoj život svesti na fejs, i nikako, ne smijemo zaboraviti tko smo i kojim jezikom govorimo i pišemo . :* <3

TE

MA

BR

OJA

NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

Većina ljudi smatra da su riječi najvažnije sredstvo komu-nikacije. Međutim, istraživanja pokazuju drugačije: po NLP (Neuro-linguistic programming) naučavanju u svakodnevnoj komunikaciji većinu poruka odašiljemo nesvjesno: govorom tijela 55%, intonacijom glasa 38% a riječima tek 7%. I u javnom nastupu i u svakodnevnoj komu-nikaciji važno je znati kontrolirati glas, mimiku, govor tijela jer oni često nisu u skladu s riječima koje izgovaramo. Nije važno samo što reći nego i kako! Ne-verbalna komunikacija je način kojim ljudi komuniciraju bez riječi, namjerno ili nenamjerno. Neverbalno ponašanje se ko-risti za izražavanje emocija, sta-vova, odražavanje osobnosti i poticanje ili mijenjanje verbalne komunikacije. Neverbalni znak-ovi uključuju: izraze lice, ton gla-sa, geste, položaj tijela ili pokret, dodir i pogled.

LICE je najizražajnija i najpre-poznatljivija značajka svih ljud-skih bića. Njime se izražavamo, a da ne upotrebljavamo riječi. Većina socijalnih psihologa tvrdi da obično svi mogu prepoznati šest osnovnih emocija: sreća, tuga, strah, bijes, iznenađenje, gađenje. Sreća se izražava smijehom pri čemu se donji ka-pci uzdižu i nabire se koža oko vanjskog kuta oka. Kad je osoba iznenađena širom otvara oči, obrve joj se uzdignu i zakrive, a donja čeljust padne i usne

joj se rastave. Kod straha se oči također otvore, ali donji ka-pci su napeti; obrve se uzdignu i približe. Usne se povuku u vodoravnom položaju. Za gn-jjevan izraz lica karakteristično je spuštanje obrva, izravan pogled i intenzivno gledanje u oči, gornji kapci su spušteni, a donji su na-peti i sužavaju pogled. Zgađeno lice ima podignute donje kapke i stisnute čeljusti ili otvorene čeljusti i često ga prati boranje nosa.

TONGLASA, spuštanje ili podi-zanje glasa, ubrzani ili usporeni govor, naglašavanje pojed-inih riječi, umetnute pauze i sl. služe nam za ostvarivanje svih navedenih funkcija kojima služi neverbalno ponašanje.

GESTEILIPOKRETIRUKAMAtakođer olakšavaju komunikaci-ju. Geste rukama usklađene su s govorom i predstavljaju važnu dopunu emocionalnim izrazima lica, gestikuliramo čak i kad razgovaramo s nekim preko tel-efona. Kimanje glavom služi kao povratna informacija govorniku, upućujući na to da se razumije ono što se govori, i kao potkre-pljenje govorniku da nastavi. Uz to, kimanje i odmahivanje gla-vom dva su najrasprostranjenija znaka za »da« i »ne«.

DODIR pokazuje naklonost, bliskost, ugodnost, ponekad i do-miniranje. Prema istraživanjima, dodir je prvo čulo koje se raz-

vija po rođenju i može usporiti društveni i emocionalni razvoj djeteta ukoliko je od samog početka izostavljen. Dodir služi za pojačavanje verbalne poruke. Dodirivanje može imati veoma moćan efekt na to kako reagira-mo na situaciju. Tijekom komu-nikacije koristimo različite vrste dodira kako bi ohrabrili nekoga, izrazili nježnost ili suosjećanje ili pružili podršku. Jedan od čestih dodira je rukovanje. Ono služi kao pozdrav ili kao potvrda dog-ovora ili prijateljstva. Mekano rukovanje ostavlja negativan uti-sak, za razliku od toplog stiska ruke. Iako je dodir veoma moćno sredstvo neverbalne komunikac-ije, treba biti pažljiv. Najbolje je koristiti ga u svrhu ohrabrivanja, poticanja ili suosjećanja, što se može postići blagim stiskan-jem šake ili blagim tapšanjem po ram-enu. Treba imati na umu kulturološke ra-

zlike, pa je često mnogo bolje koristiti ostale vještine govora tijela i dopustiti da dodir ili tje-lesni kontakt dođe s vremenom, što je moguće prirodnije, kako njime ne bismo izazvali ono što ne želimo.

KadajenetkopitaoDemostenaotomeštojenajvažnijastvarugovorništvu,odgovorioje:»Kretnje«,napitanještojedruganajvažnijastvar,odgovo-rioje:»Kretnje«.Napitanještojetrećanajvažnijastvar,odgovoriojeisto.Jeste li ikadčulidanetkokaže:»Njegovekretnjegovore takoglasnodanisammogaočutištojerekao?«Našipokreti,govortijela,izrazlica,svetomožemosvrstatiusredstvakomunikacije.

Bolji svijet14

TE

MA

BR

OJA

DRŽANJE TIJELA, način na koji stojimo ili sjedimo može biti vrlo jasan pokazatelj onog što osjećamo. Otvoreni položaj ruku i nogu znači naklonost, a prekrižene ruke i noge znače oprez i nesigurnost. Orijentacija tijela i držanje tijela važni su za socijalnu interakciju. Primjerice, smatra se da smjerajući pokret ka ustajanju sa stolice često djeluje

kao nagovještaj naše potrebe da prekinemo razgovor. Držanje tijela također može biti dobar pokazatelj je li osoba napeta ili opuštena.

KONTAKTOČIMA i pogled su vrlo moćni

n e v e r b a l n i znakovi: širom otvorene oči i proširene zjen-ice pokazatelji su sviđanja, skrivanje

pogleda često je znak neiskrenosti, ali može biti i znak neugode.

OSOBNIPROS-TOR pret-postavlja stupnjeve fizičke blizine

koji su

dopušteni zavisno od intimnosti odnosa s osobom s kojom smo u interakciji. Postavljaju se nevi-dljive granice unutar koje »uljezi« ne smiju ući. Intimni i dobri pri-jatelji ne čine nam neugodu ako nam priđu blizu, dok poznanike i strance obično držimo na većoj udaljenosti. Kod ljudi, kao i kod životinja, narušavanje osobnog prostora predstavlja narušavanje onoga što netko smatra vlastitim teritorijem. Narušavanje teritorija smatra se prijetećim i na njega se reagira borbom ili bijegom, ili tjeskobom. Istraživanja kažu da su prvih pet minuta najkritičniji period u susretu dvoje ljudi. Tijekom tog vremena mi radimo mnogo više od jednostavnog utvrđivanja sviđa li nam se netko ili ne. Sudimo o karakteru, osobnosti, inteligenciji, naravi, osobnim navikama i sl. Sve to radimo na osnovi prilično malo informacija o onom drugom, što nam govori o neophodnosti savladavanja vještine neverbalne komu-nikacije. Međutim, ne smijemo zaboraviti na iskrenost kao važan faktor jer u kombinaciji s ovladanom vještinom možemo na pravi način upoznati druge i predstaviti sebe.Usne neće biti slađe izgovarajući »med, med« – tur-ska poslovica

Pectus est enim quod diser-tos facit, et vis mentis. (Srce i sposobnost izražavanja osjećaja je ono što čini gov-ornika.) - Marko Fabije Kvin-tilijan

Preporuka: James Borg, Govor tijela; Allan i Barbara Pease, Velika škola govora tijela

Antonija Šugar, 4.b.

Bolji svijet 15

TE

MA

BR

OJA

Posljednji susret naše školske zajednice s Vama bio je, nedavno, uoči Božića. Usprkos Vašim golemim obvezama u svakoj školskoj prigodi, uoči blag-dana, na sjednicama nastavničkog vijeća, na početku ali i na kraju školske godine – bili ste s nama. Bili smo u srcu razdragani, osjećali se počašćeni i Vama važni. U ambijentu božićnih jaslica toga hladnog, snijegom pokrivenog 18. prosinca podijelili ste s nama radost Božića, blagoslovili nam školsku zgradu i našu školsku obitelj i po tko zna koji put ohrabrili nas na našem putu životnog, ljudskog i kršćanskog dozrijevanja. Još nam je svježa i Vaša poruka s početka školske godine da uz znanje primimo i vrednote vjere. »I kad smo najslabiji, ruka Božja je s nama i za nas djeluje«, rekli ste. »Može izgledati tvrdo, teško i s pitanjem zašto, no znajte da je

Krist i u takvim situacijama uz vas i preko onih koji su vas pozvani ljubiti«. A, Vaš očinski poziv ljubavi prema nama bio je očit i o njemu govore brojne generacije po-laznika i djelatnika naše škole, koja je izrasla iz Nad-biskupskog sjemeništa » Zmajević «, prije nas.

Hvala Vam što ste pratili naš hod s povjerenjem koje ne odustaje, Vi koji ste bili povezani sa Sjemeništem više od dva desetljeća kao njegov rektor, a potom više godi-na kao nadbiskup koadjutor i naposljetku kao nadbisk-up Ordinarij znajući da usklađujete svoj trud s naumom Skladatelja vremena i vječnosti. Dosanjali smo san da se Gimnazija prizna kao javna škola. Sudjelovali ste u brojnim njenim mijenama, od upisa vanjskih učenika do uključenja djevojaka u školski sustav katoličke srednje

IN MEMORIAMOcu nadbiskupu, Ivanu Prenđi

Bolji svijet16

škole znajući da je sazrio trenutak da se škola odvoji od Sjemeništa i da postane centar odgoja mladih na evanđeoskom humanizmu Isusa Krista. Bili ste s nama i u ratnim uvjetima, ali i u vrijeme dok smo sanjali i razmišljali o proširenju škole, izgradnji nove zgrade sa svim sadržajima moderne katoličke škole. Val-jalo je stvoriti prostorni ambijent adekvatno ispunjen kako duhovnim tako i radnim obvezama. Bila nam je potrebna školska kapelica, dvorana, kabineti… jer bez duhovne posude naših stremljenja i životnih ostvaren-ja, upućenosti mladih na temelj Evanđelja – ljubav, nije moguće ni mišljenje, ni djelovanje, a niti znanje koje kako ste znali reći – nije namet – nego dar. Hvala za to, oče nadbiskupe. Hvala za ohrabrenja našim profeso-rima u koje ste uvijek imali veliko povjerenje stavljajući im na dušu odgovornost u odgoju mladih generacija i potrebu za prepoznatljivosti da, kao i povjereni im učenici, budu Kristov znak među drugim školama.

Oče nadbiskupe, naše su Vas oči vidjele, naša srca doživjela, naše su uši čule Vaše poruke. Imali smo čast i mogućnost živjeti s Vama i dijeliti s Vama naše želje i nastojanja oko dobra naše škole. Vaša blizina otvarala nam je uvijek novi prozor u sutra, nadahnjivala nas op-timizmom.Sada smo suočeni s Vašim iznenadnim odlaskom, sa smrću koja je pripremljen dio života, trenutak, stanka između dva pola – dolaska i odlaska. Ovakvi trenutci pokrenu lavinu pitanja, ali i najtoplijih sjećanja koja daju biljeg životu i potvrđuju smisao življenja i poslanja svakog od nas. Zato smo i napisali ovaj kratki In memo-riam Vama, našem nadbiskupu. Znamo da Bog nema potrebe govoriti, jer On JEST! Ono pak što oduvijek i zauvijek JEST, govori samo za sebe. Svjetlost vječna svijetlila Vam, oče nadbiskupe. I sad kada je došlo vri-jeme da se s onu stranu, u vječnosti Očeve domovine molite za nas – preporučujemo se.

Počivali u svjetlosti Božjega mira!

Vaši

učenici, profesori i djelatnici

Klasične gimnazije Ivana Pavla II. i

ravnatelj, mons. Joso Kokić

Bolji svijet 17

Kronika događanjaPOČETAK ŠKOLSKE GO-

DINE

Kao i svake godine, školsku godinu započeli smo sv. Misom u zadarskoj prvostolnici koju je predvodio mons. Ivan Prenđa zajedno s ravnateljem mons. Josom Kokićem. Nadbiskup je istaknuo kako je pohvalno da svoj prvi sat u školskoj godini pos-vetimo Bogu sudjelovanjem na eu-haristijskom slavlju. Profesorima je rekao da su pozvani brinuti se da u nama raste Krist i kršćanski život. Nakon euharistijskog slavlja uputili smo se prema školi sretni što smo ponovno svi na jednom mjestu, ali i što smo godinu stariji.

DUHOVNA OBNOVA ZA PRVAŠE U VRANI

Prvo pitanje je bilo: ŠTO JE TO DUHOV-NA OBNOVA? Mnogi-ma je to bilo prvo i ne-zaboravno iskustvo. Upućeni su da je to dan kada se ostav-lja svakodnevnica, te se prisjeća prijašnjih događanja, analiziraju sadašnja kako bi mog-li u budućnosti postati bolji. Promišljali su na temu: TALENTI – DAR I ZADATAK, te su na kraju shvatili da treba živjeti život u punini,

uključiti se aktivno u život i pronaći

sreću koja dolazi iz poštivanja Božjih darova.

MEĐUNARODNI DAN STARIJIH OSOBA

Na Dan starijih osoba posjetili smo Dom umirovljenika u Zadru. Pred prepunom dvoranom izveli smo glazbeni program želeći stari-jima pokazati kako nisu sami i da su vrijedni pažnje. Neki su unatoč svojoj starosti zapjevali i zaplesali s nama. Nakon tog susreta pronašli smo poruku: ‘’ Zapitajmo se ko-liko poštujemo starije, koliko im pomažemo i činimo da njihove go-dine prođu što ljepše. ‘’

KUHANJE PO APICIJEVIM RECEPTIMA

Organizirali smo kuhanje antičkih jela želeći barem na jedan dan pokušati biti stari Rimljani. Čitajući recepte moramo priznati nismo baš bili oduševljeni zbog mješavina začina : »Tko će to jesti, baš izgle-da nejestivo i neukusno!« Izdvo-jili bismo hladno predjelo, točnije kuhana jaja punjena mješavinom žumanjaka, pinjola, soli, papra, octa i meda.

Početak školske godine

Prvaši na duhovnoj obnovi

Bolji svijet18

IZ Ž

IVO

TA Š

KO

LE

DANI KRUHA U NEVIĐANIMA

Na Županijskoj smotri Dani kruha 2009. u Neviđanima predstavili smo se s izložbenim štandom Antička kuhinja kroz vjekove. Izložba je rezultat višemjesečnog projekta i istraživačkog rada koji se realizira na istu temu u Školi. Cilj ovog projekta je približiti nam kulturu blagovanja u antičko doba. Dijelili smo sve vrste kruha koji se spravljao po receptima poznatog gurmana Apicija iz njegove kuharice iz I. stoljeća.

DUHOVNA OBNOVA ZA DRUGAŠE U VEPRICU

Na duhovnoj obnovi u Ve-pricu sudjelovali su učenici drugih razreda u pratnji profe-sora. Razmišljali su o vrijed-nosti života i važnosti životnih izbora i pitanja: TKO SI TI? ŠTO OVAJ TRENUTAK ZA

TEBE NOSI? TKO JE TEBE POSLAO U OVAJ SVIJET? I sl. U razmišljanju ih je vodio Ravnatelj biblijskom pričom o Zakeju. Radeći u sku-pinama odgovarali su na određena pitanja, te izrađivali plakate na temu: 1.) Gospo-din me čuva na dlanu svome, 2.) Zahvalju-jem ti Bože na… , 3.) Prepoznajem te Gos-

podine u … , 4.) Božji dar meni… Nakon što su kroz cijeli dan naučili mnoge korisne stvari za život prije povratka u Zadar posjetili su malakološki muzej i prošetali se makarskom rivom.

INTERLIBER

Mladi knjižničari posjetili su 32. sajam knjige, glazbe i multimedi-je. Nakon posjeta sajmu u posli-jepodnevnim satima obišli su zagrebačku katedralu i poklonili se pred grobom bl. Alojzija Stepinca.

TREĆAŠI NA TERENSKOJ NASTAVI

Terenska nastava nije kao svaki izlet koji Ravnatelj i profesori orga-niziraju, a mi bezbrižno putujemo, nego smo na tom putovanju i mi pridonijeli svoj dio. Prije puta dobili smo teme iz hrvatskog, povijesti, zemljopisa i vjeronauka koje je tre-balo razraditi i tijekom vožnje izla-gati. Prvo odredište bilo je Đakovo

gdje smo razgledali konje lipicance i posjetili đakovačku katedralu. Iako poma-lo umorni od puta odlučili smo u Vinkovcima posjetiti kuću Ivana Kozarca, te smo imali prigodu »osjetiti« kako izgleda slavonsko prelo. Tako zadovoljni uputili smo se prema hotelu i bili upozoreni da se dobro odmorimo jer će sutrašnji dan biti vrlo težak, tj. da će većina doživjeti emocionalni šok. Kako je tema naše terenske nas-tave Da se ne zaboravi posjetili smo vukovarsku bolnicu, Memo-rijalni centar i Ovčaru. Posjet vu-kovarskoj bolnici za sve nas bio je najteži. Emocije su se same neprestano izmjenjivale. Svaka nastava na terenu nas uči nečemu i ima svoju svrhu, tako i ova naša.

Antička kuhinja (Apicijevi recepti)

Dani kruha

Drugaši na duhovnoj obnovi u Veprici

Trećaši u Đakovu

Bolji svijet 19

IZ ŽIVO

TA ŠK

OLE

BOŽIĆNI SUSRET

Kao i svake godine okupili smo se u školskoj dvorani zajedno s roditelji-ma i profesorima da bismo zajedno podijelili božićnu radost.

NA IZLOŽBI: Od Klovića i Rembranta do Warhol i

Picelja

S profesorom likovne umjetnosti posjetili smo izložbu Od Klovića i Rembranta do Warhola i Picelja. Vidjeli smo zanimljiva grafička umijeća poznatih i manje poznatih umjetnika. Neka djela su nas pot-puno očarala i nismo mogli vjero-vati da jedan čovjek može usavršiti toliki broj linija na običnom papiru.

POČETAK KORIZME

Povodom ulaska u korizmu u kat-edrali sv. Stošije sudjelovali smo na euharistijskom slavlju. Započeli smo obnovu vjere postom, poko-

rom, molitvom i djelima ljubavi. Kako je korizma doba preispitivanja i mi smo se odlučili promijeniti svoje loše navike i postati boljima i ustra-jnijima u onomu što želimo. Nakon propovijedi uslijedio je blagoslov pepela i obred pepeljanja, te smo

se po završetku vratili natrag na nastavu.

KORIZMENA DUHOVNA OBNOVA

Učenici prvih razreda odlučili su provesti dan u rječitoj tišini. Otis-nuli su se «u osamu» kako bi se, barem na je-dan dan, inten-zivnije družili s Božjom Riječju koja produblju-je međusobno zajedništvo.

NA RADIONICI ZABAVNE TEHNIKE SAVIJANJA PA-

PIRA Tijekom predavanja i prezentiranja gosp. Sanja Srbljinović Čuček nam je približila japansku tehniku savi-janja papira – origami. Naučili smo kako se mogu izraditi razni pred-meti od papira, poput naušnica, haljina, životinja i sl. Cijelo pre-davanje smo vrlo pozorno pratili i pokušali što više zapamtiti i naučiti. Bili smo vrlo zadovoljni nakon što bi od običnog papira izradili čašu ili vrtuljak koji bi izgledali posebno jer smo uložili mali trud. Origami tehni-ka je zaista dobra za opuštanje i »bijeg« od svakidašnjih problema.

Kada savijate papir i izrađujete razne predmete imate osjećaj kao da ste u drugom svijetu i sve oko vas postaje nebitno. Predavanje je zaista bilo korisno i poticajno tako da skoro svaki dan napravim nešto novo i osjećam se zadovoljno.

HODOČAŠĆE U RIM

Na Cvjetnicu se u rimskoj bisku-piji obilježava Svjetski dan mladih. Među mnoštvom mladih koji su iz raznih zemalja stigli u Vječni grad bili smo i mi klasičari. Posjetili smo znamenitosti Rima, Padove i Asiza.

SMOTRA TRADICIJSKE BAŠTINE ZADARSKE NADBISKUPIJE

Pedstavili smo se poviješću školske knjižnice, zbog čega moramo biti ponosni jer je upravo naša knjižnica najstarija u ovom dijelu Hrvatske, a ponikla je u krilu Nadbiskupskog sjemeništa ‘’ Zmajević ‘’ osnovanog 1749. godine.

Obred pepeljanja na Veliku srijedu

Korzimena duhovna obnova

Profesori na duhovnoj obnovi

Bolji svijet20

IZ Ž

IVO

TA Š

KO

LE

SMOTRA ZBOROVA KATOLIČKIH ŠKOLA

Domaćin ovogodišnjeg glazbenog susreta katoličkih škola u Hrvatskoj bila je Isusovačka klasična gim-nazija u Osijeku. U programu je sudjelovalo oko 250 gimnazijalaca i to iz Osijeka, Pazina, Splita, Za-greba, Virovitice i Zadra koji su u Osijeku bili smješteni u domovima osječkih obitelji.

Posjet Rimu i Vatikanu

Drugaši na terenskoj nastavi

Prvaši na terenskoj nastavi

IvanaVinac,3.a

Glazbeni susret zborova katoličkih škola

Bolji svijet 21

IZ ŽIVO

TA ŠK

OLE

Poštovani Oče nadbiskupe, Želimire!Od sveg srca želimo Vam dobrodošlicu! Zahvalju-jemo Bogu, što nam je preko pape Benedikta XVI. podario upravo Vas za našeg novog pastira. Vjeru-jemo, da je teško odvajanje od prijašnjih dužnosti i svih ljudi koji su Vas do sada okruživali. I nama je težak rastanak od voljenog nam nadbiskupa Ivana koji je bio sastavni dio života naše škole. Posebno nam je drago da ste već i prije imenovan-ja imali želju posjetiti nas ovdje u Gimnaziji Ivana Pavla II. Vijest o Vašem dolasku sve nas je izn-enadila i obradovala. Nadamo se da ćete biti čest gost kako biste mogli sudjelovati u svim školskim događanjima. Znamo da je uloga u svemu što Vas očekuje vrlo odgov-orna i zato Vam već sada želimo iskazati našu spremnost i volju za suradnju, a prije svega sva-kodnevnu molitvenu potporu.

Dobro došli u Gimnaziju Ivana Pavla II. !

IvanMeštrović:• zemljopis 1. mjesto• hrvatski 2. mjesto• povijest 2.mjesto

Ana-MarijaČulina: psihologija 2. mjesto

TinaMarketin:zemljopis 2. mjesto

IvanaVinac,IvanJordan,TamaraButeriniAntonijaŠugar:vjeronauk 3. mjesto

AntoniaIvoš:engleski jezik 3. mjesto

MarijaAnzulović:hrvatski jezik 3.mjesto

IvanaGalić: matematika 3. mjesto

FilipGulaniAnđelaČirjak: matematika 3. mjesto

PONOSNAŠEŠKOLEKlasičari koji su osvajali prva mjesta na županijskim natjecan-jima...

Bolji svijet22

IZ Ž

IVO

TA Š

KO

LE

Nebojša Gunjević

Profesori nemilosrdni: »Sjedni – sedam!«

PRIJATELJSKA NOGOMETNA UTAKMICA U KLASIČNOJ GIMNAZIJI IVANA PAVLA II.

PROFESORI 7 (1)ČETVRTI A 1 (0)ZADAR – Igralište Mornarica. Gledatelja 50. Sudac: Ivan Marijanović (Rijeka). Strijelci. 1:0 Sikirić (6’), 2:0 Sikirić (17’), 3:0 Perinčić (18’), 4:0 Sikirić (20’), 5:0 Perinčić (21’), 6:0 Madžar (22’), 6:1 Gulan (29), 7:1 Rušev (30’).

PROFESORI: Damir Sikirić, Marijo Pedić, Branko Perinčić, Hrvoja Madžar, Ratko Rušev, Nebojša Gunjević. Trener: Branko Perinčić .

ČETVRTI A: Nino Kordić, Luka Jurjević, Tonči Ražov, Marko Gulan, Stipe Demo, Antonio Batur. Trener: Stipe Demo.

U Gimnaziji s milosrdnim profesorima u kojoj u prošloj školskoj godini od 226 učenika nije niti jedan ponavljao razred, na nogometnom terenu profesori su pokazali sasvim drugačije lice. Momčad IV. a, koja je osvojila nogometno prvenstvo škole, doslovno je bila pregažena te se našla pod nemilosrdnim profesors-kim nogama. Da su profesori u prvih 15 minuta uspjeli realizirati 6 čistih stopostotnih prilika koje je bilo teže promašiti nego pogoditi, a u čemu se posebno istakao profesor Ratko Rušev s četiri osebujna promašaja, re-zultat je mogao biti i daleko veći. Znajući ipak da su profesori u prosjeku 20 godina stariji od svojih učenika, rezultat je za mlađe najblaže rečeno zabrinjavajući. Prvi gol pao je u akciji od tri poteza po des-noj strani. Perinčić za Ruševa, ovaj za Sikirića koji u prazan gol lagano plasira loptu. I to je bilo sve od go-lova za prvo poluvrijeme. Špina se otvorila u drugom. Ponovo je Damir Sikirić na asistenciju Perinčića, ovaj puta s desne strane, zabio da bi se samo minutu poslije i Branko Perinčić na dodavanje Marija Pedića upisao u strijelce. Nije prošlo ni dva minuta a Sikirić je na nesebičnu asistenciju opet Pedića polučio hat-trick, o kojemu će se sigurno u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pav-

la II. dugo pričati. Četvrti a je izvadio loptu iz mreže a poslije par kontakata profesor Branko Perinčić na-kon jednoga otpatka s rubu deveterca eurogolom para rašlje za 5:0. Potop je nastao minutu poslije kada je Hrvoje Madžar na asistenciju Ruševa pospremio u mrežu još jedan gol, tako da su profesori u razdoblju od 17. do 22. minute »izmasakrirali« svoje učenike. Čast učenika donekle je obranio Marko Gulan koji je na asistenciju Antonia Batura, koji je kao trećaš pojačao prvake škole, u 29. minuti nakon brojnih napada svoga prekasno razbuđenoga tima, ugurao loptu u prazan gol. Profesor Rušev uspio se na kraju iskupiti za brojne promašaje sedmim golom svoje momčadi. Pobijeđena momčad sportski je čestitala pobjedniku ali nije bila raspoložena za davanje izjava za Bolji svi-jet. Profesori su bili vidno zadovoljni učinjenim, dok je strijelac hat-tricka omiljeni profesor Damir Sikirić izja-vio: »Što bi tek bilo da sam potpuno spreman, da me ne muči prehlada.« »Još su oni zeleni«, nadodao je profesor Branko Perinčić,»i imaju mnogo vremena za napredovanje«.

Bolji svijet 23

IZ ŽIVO

TA ŠK

OLE

To-talno je 8 sati ujutro.

U razredu se za vrijeme molitve čuju umorni uzdasi. Dnevnica od 7 sati učinila je svoje – manjak kondicije u razredu, pa penjanje u učionicu u potkrovlju predstavlja pravu muku. Sjedamo na mjesta, škripe sto-lice, a jedna redovito pada (Luka je ponovo umislio da je spretan). Profesor zapisuje sat, a svi se meškolje zazivajući kolege iza sebe da uzmu koju radnu ili pri-jevod u zadnji čas. Oduvijek je 4.a bio hrpa kampanjaca i mazohista koji nikako da nauče kako je lakše biti poput Marinele i zapisati sve, nego poput mene, koja uvijek noć prije ispitivanja, prepisuje i boja svoju bilježnicu iz engleskog.

Bilo kakvo prozivanje »rano ujutro« ili »umorne zadnje sate« naići će na veliko negodovanje većine. Baraba će se glasati u zadnjoj klupi s jednom od svojih standardnih fora, a Marko će pu-hati nos u protest. Mi ostali zabit ćemo glavu u torbu nadajući se da će Jagićka ustati s jednim od svojih govora i tako izboriti pravo »potlačenih«.Kad napokon zvoni veliki odmor, horda izgladnjelih klasičara izjuri iz razreda prije negoli profesor i dovrši rečenicu. Nekolicina đaka redovito ostaje u razredu, otvara prozor i šara ploču. Kako proleti i pauza za hranjenje, tako uslijedi sat na kojem se opo-minje pokoji učenik jer i dalje gura ruku u šuškavu vrećicu Bake Roll-sa ili glasno srče litreni sok. Na-kon toga kao da je zatišje. Masa se najela i umorila, pa odlučuje ubiti oko na nesretnoj fizici ili tali-janskom koji 4 godine doživljavaju sudbinu zadnjih satova. Čim se približi 13.45, čuje se zatvaranje torbi, potezanje patenata, a Niko-lina stavlja puder. Nije ni zvonilo, mi smo ustali i natjerali Dražinu da izmoli. U šubu tako izmolimo, nas-mijemo se na Dražinovu dostejlji-vost oko imena svetaca i jurimo van. Napraviti čep na donjem

stubištu obavezno je ako ste Stipe i Tonči, no čim izađemo iz škole, sunce kao da sja, zrak kao da je svjež. Tko bi rekao da ćemo sutra opet tako? :)

Po čemu smo mi poznati? 4.a je tijekom svog školovanja zara-dio titulu »pasivnog razreda« jer mi tamo funkcioniramo kao da nemamo zraka. To nije zato što smo ljenčuge i neperskpektivna mladež, to je zato što smo tihi in-telektualci s dalmatinskim prizvu-kom mirnog rada. To nije lijenost, to je preciznost razmišljanja. To nije nerad, to je pomno planiranje savršenog odgovaranja. Imali smo svoje uspone i padove. Naše godine u gimnaziji protkane su sitnim aferama i prevladanim svađicama. Bilo je tu plakanja, smijanja do suza, zajedničkih izleta i nezaboravnih internih šala. Koliko god smo se žalili, toliko smo jedne druge podržavali. Ustanci predvođeni uvijek istim pojedin-cima, provale smijehova na čelu s par komedijaša i kolektivna simpa-tija prema spretnosti individua. Mi smo razred s karakterističnim per-sonama, pa zašto ne spomenuti svakog pojedinačno te tako nas ostaviti u legendi škole.

4.a

ANTE BARABA: (prezime dobiveno zbog karakternih crta). On je velika inteligencija s izra-zitom sposobnošću da nasmije velike grupe ljudi. Njegovi poth-vati na satu izazivali su suze i lupanja glavom u stol. Vječito je u toku s najvećim svjetskim tragedijama na koje ponosno smišlja parodije i time ulazi u povijest razreda s uzrečicama o Jozefu Fritzlu, Hitleru, Domov-inskom ratu i sl. Neizbježne su njegove brze dosjetke na poje-dinim satovima, te sposobnost povezivanja gradiva na kojoj mu zavidimo.

MARINELABISTRIĆ:(prezime izvedeno iz karakterne oso-bine). Nemate bilježnicu? Fali vam prijevod iz grčkog? Marine-la ima moćnu bilježnicu u koje pohvata svaku sitnicu na satu! Je li za to zaslužna prva klupa u

kojoj je zaglavila u maturants-koj godini ili njezina ambicija, ne bismo znali. U svakom slučaju, to mirno crnokoso djevojče ostat će nam svima u pamćenju po neobično mnogo puta upotrebljenom frazom: »Dakle, znaČiiiii... «. Nije ispitivanje bez Marinele i gro te fraze. Ujedno, vrijedni je redar i gotovo nikad ne zaboravlja kredu!

ANĐELA BUKVIĆ: Anđela, diplomat 4.a razreda. Iz ničeg će izvući nešto, iz nečeg će izvući još nešto. Izuzetno snalažljiva na ispitivanjima, te vječno spretna s mitologijama koje rado ubacuje u razgovor. Sarkastično smiješna i uvi-jek spremna s priborom: od ravnala, selotejpa do mini kla-marice!

Bolji svijet24

IZ Ž

IVO

TA Š

KO

LE

KRISTINA BUČIĆ: Kiki-ca, vrckava djevojka koja rado oponaša profesorice i uvijek primijeti garderobu istih. Kasni tu i tamo s kojim rokom, no nevina fačica kao da ju svaki puta izvuče. Smješne provale, komične foto-grafije uhvaćene digitalcem... Bilo kuda, Kikca svuda!

LUCIJA CRNJAK: Znana kao Glasna Luce. Obožava ona ru-komet, obožava ona vikait i galam-iti! Voli ona Podgradinu i ima lijepi rukopis. Zbog nje smo svi imali rješenja za filozofiju. Čisti altru-izam je vaditi odgovore za ostatak :) Uredno kopira i svakome udijeli kopiju. Što reći nego: bravo Luce!

STIPE DEMO: E, Stipe je bilj-ka kakva je modificirana samo kod nas! Veliki ljubitelj motora i Tončijeva družica kroz sve 4 go-dine. Stipe je skriveni genije i matematičar te vrsni zabavljač. Posjeduje zavidnu količinu memo-rije za ličke narodne pjesme koje redovito izvodi uz specifični prefor-mans koji uključuje skok na kolje-na i ruke u zrak! Nema straha za Stipu jer on će se uvijek izvući na lijepe oči i zavrnutu majcu!

ANTE DRAŽINA: Ne usudim se Dražini dopisati ništa zemaljsko i dionizijevsko. On je hodajuća Bib-lija i vječni nositelj svjetlosti i pra-vog puta razreda. Drage volje će vas uputiti i informirati o bilo čemu vezanom uz vjeru, no jednako tako će vas i prekoriti i prokleti. Meta ste mu ukoliko ste »heretik« ili »pomodnica«, a onda vam ne gine jedna njegova stara »Isčupat’ ću ti

đigar’cu!« Bez Dražine ne bi bilo isto na satu filozofije kada čujemo komentare na nihiliste i ateiste. A molitvu na kraju dana neću ni spominjati: »Sveti Bartole, moli za nas!«

KRISTINA GULAN: Vrijedna Ki-kica zadužena za financije i ku-povinu darova u razredu. Uvijek rado organizira skupljanje novca za nešto te se kasnije nesebično muči da skupi siću koju redo-vito nas nekolicina zaboravlja. Izvršava sve na vrijeme i često ju se uzima za primjer svima nama. Nemamo zamjerke za nju, defini-tivno!

MARKO GULAN: Znan kao Gulanče ili Modni mačak. Jadni Marko kao da je uklet: Jao Bože, jučer lijep, danas opet! Uz Marka vežemo modnu osvještenost, bahaćenje kratkim rukavima i sezonu gripe. On bi vječno pio kavu i nosio sunčane naočale. Ponekad se Gulanče ljuti bez-veze jer ga uzmemo na pik zbog herkulaste građe, ali zna se da je on neizbježan momak ukoliko poželite masažu iz treće klupe ili žvaku. Tragični krivac u ljubičastoj majici!

ANAJAGIĆ: Poznata je po izjavi: »Ovo nije bio sarkazam!« koju je prigrlio cijeli razred. Predsjednica je razreda jer je bez dlake na jezi-ku te se svojom elokventnošću uvijek izbori odgodu za ispit ili lektiru. Njezini crteži krasili su pano i školski časopis, a mini portreti učenika po koricama njene bilježnice iznenade svako malo. Pomalo uvrnut pojam lije-

pog i ukus u glazbi samo su jedno veliko Jagić. Kakva bi revolucija u razredu bila bez nje?! Nema, nema... Anu za predsjednicu!

JURJEVIĆ LUKA: Njegova slika je u leksikonu uz riječ »nespre-tan«. Luka bi pao dok stoji, srušio bi stolicu dok ne sjedi i bacio kartu dok je prikovana. Sve je to nama već normalno. Luka skrivi ključ u bravi, Luka uspije ne prepisati prepisano. Kakav Čak Noris kad imamo Luku! Ipak, poznat je kao razredni filozof i vječna zbunjola. Naravno da je sve ovo u šali, jer što bismo mi bez Luke i njegovih teorija? Bit vremena, bit bitka i bit bitka bitka!

ANTONELA KLAPAN: Buduća voditeljica nekog dobrog žutog tiska jer Nela uvijek zna svaki trač o profesorima. Uvijek nosi fotoaparat kojim uhvati najveće gluposti razreda, te pušta glazbu s mobitela na koju pjeva poznati kvartet te dvije klupe. Nela se ponekad šminka na satu, ali ug-lavnom crtka i ne radi probleme. Nema, ‘ko je ije kapul’ce i mene nije zva!

NINO KORDIĆ: donedav-ni wannabesvećenik, klapski čovjek s Raba! On je utjelovljenje nedoličnih šala i bog imitacija u razredu. Da njega nema, tko bi preživio sat?! Vješt imitator nas-mijavao nas je sate i sate. Ne samo da oponaša profesore, nego i hrvatski film, engleske navijače i

Bolji svijet 25

IZ ŽIVO

TA ŠK

OLE

mnoge druge. Nino je snalažljivo stvorenje koje izvlači vedrina i hu-mor. Faca kakve nema. Nema!SARA KOŠTA: Sarita vječno u ritmu. Njoj samo da je plesati i gledati Johnny Deepa! Tu i tamo se Sara pozabavi prijevodima, uvi-jek se kikoće s Anom i trčkara sa slušalicama po razredu. Često ima krive konotacije na komentare pro-fesora pa ne gine smijeh do suza i pokrivanje glave bilježnicom. E, Sarita naša, samo da je veselica!

NIKOLINA MARASOVIĆ: Ili Nixi stavlja puder ili se macka sjajilom. Ili maže ruke ili histerično traži bilježnicu. Nema kod Nikoline ze-zancije. Ona je moderna i eman-cipirana i ne treba njoj nitko osim kozmetike i pun ormar torbi. Ne bi bilo to to kad ona ne bi imala komičnu provalu ili kad ne bi upala u tučnjavu s dečkima u razredu. Bogu hvala, Nixi, imaš duge nokte!

LUCIJA MATKOVIĆ: Ona je kao bila mirna, pa se pobara-bila. Lucija je karakteristična po svom književnom naglasku i staloženosti. Od nje nikad ne znate što očekivati: hoće li briljirati ili indiferentno izići na ispit. Luce, Luce, mladost ludost!

LUCIJAPAŠTROVIĆ: Jel’ to ona plavušica koja kasni na sate? Ma biće je. Uvijek na meti Dražine od kojeg se uspješno brani ogledal-cem i barbie ponašanjem. Lucija voli planirati budućnost, pa se nerijetko zalomi kako je već diplo-mirala stomatologiju i živi sa

zaručnikom u ve-likoj kući. No, na zemlju ju spusti onaj jadni zeleni notesić u koji za-pisuje datume ispita. Lucija, još malo, pa par-tija, ajmo se sad slikati!

J O S I P APERINČIĆ: Mala Jope, koja uvijek cinka što ćemo raditi na tjelesnom. Nju ne čujemo puno pod satom jer ona šuti i uči. Tako i treba.

TONČIRAŽOV: ili Uspavana lje-potica. On kao da je miljenik svih. Jel’ to zbog plavih očiju i crne kose ili simpatične lijenosti, ne znamo. U svakom slučaju, on je dežurni gladnjak u razredu koji će vam pojesti zadnji komadić čokolade pod klupom. Uvijek zaboravlja knjige, no ima upaljač. Ostat će zapamćen po bliskom odnosu sa Stipom i po svojim velikim prototi-povima poput: velika žvaka od ki-lograma koju bi svi »cupkali«, ret-rovizor u ramenu i sl. Točica maza! Hoooooo!

IVANA SELESTRIN: Jovana-aaaaa, daj mi bilježnicu! Jovana-aaa, jel’ voziš ovaj vikend? A Iva-naaaa, daj mi jedan bejkić! Ivana je marljiva, staložena, uredna i krasna. Primjer curke samo takav. Zapravo je zla i partijanerica, no to zna samo uži krug :D Šala, šala,

ona je...primjer klasičarke u 21.st. Nema druge.

ENI STIPČEVIĆ: Plavuša koja sjedi s blizankom i uvijek jede. Ona mrzi povijest i ne boji se to reći naglas. Buni se tu i tamo, ali nitko ju ne shvaća. Ništa, Eni, još malo, pa van, vaaaaaan. Onda ćeš nesmetano učit i spa-vat, jel’ da?

NINA STIPČEVIĆ: Naša vječito nasmijana Nina, osim kad ju boli želudac, je tipičan primjerak bun-tovne tinejdžerice koja se tudi uvesti nešto novo svima nama u korist. Do-

bro, n e

može se pohvaliti da joj to uvijek krene za rukom i da je svi razumiju, jer ipak vrijedi ona «Tko jači, taj tlači» stoga pozdrv novom pirsu od bioplasta...

ANA-MARIJA ŠIMURINA: Z(v)nana Č! Imaš predugo ime i nema, lakše je č-ati pod satom. Ona jede u zadnjoj klupi, ima selotejp i uvi-jek šuti. Č je ikona flegme, nema!

INES ZUBČIĆ: Tri godine ner-azdvojna s Jagićkom, posljednih mjesec dana u klupi s Anđelom. Čudni su putevi Ineskini. Naime, nenadmašna u izradi prezentacija. Njena prezentacija ima i tekst i sliku i zvuk, skoro pa je 3D. Pod odmorom se krije iza jabuke, i o čak dvije. Samo tako, Ines. Uzor u zdravoj prehrani.

ANITATIKULIN:Vidite je gotovo uvijek s Josipom, osim kad su u tijeku pripreme iz matematike. Tada joj je Stipe zamjena. Samou-vjerena i samozatajna. O njoj ne znate puno, al zato ona zna da će upisati željeni fakultet. Dežurna je za održavanje rasvjete i klime u razredu.

ANAŽUNIĆ:Crna djevojka iz zad-nje klupe koja se vidno ne slaže sa satnicom naše škole. Uzme si oduška, pa se vrati, pa preskoči, pa ne dođe, to je Žunićka. Svoj talent često morbidne prirode po-kazuje kroz zadaćnice hrvatskog jezika. Inače tiha ali mudra, često čupka skriveni slanac ispod klupe.

Nina Stipčević, 4.a

Bolji svijet26

IZ Ž

IVO

TA Š

KO

LE

» P o m o -limo se!« Tko još čuje te riječi u 8 sati ujutro onako pospan i umo-ran od mukotrpnog penjanja kroz čak dvadesetak stepenica kako bi došao do najdraže učionice?Nitko osim Klasičara? E, pa u pot-punosti se slažemo sa time. I još kada smo tu jutarnju molitvu, da podsjetimo još jednom – u 8 sati ujutro, sposobni izmoliti na četiri različita jezika, pa nema šanse da ne bude uslišana. Dobro, istina da pola njih to prospava mumljajući

i kombinirajući sve moguće jezike, čak i one koje ne učimo, ali to nije nimalo bitno ,naravno.Mi smo Klasičari. I da, započinjemo i završavamo dan molitvom. Koliko god to drugima smiješno bilo. Ali tu smo,svi smo stigli do mature i još smo uz to nasmijani i na okupu. Pa sad ti ne reci AMEN u to ime!

Nadalje. Općenito o našem 4. b.razredu, jel’? I to sažeti u par stranica? Trenutak, je li samo nama ova rečenica smiješna ili? No, u redu. Na Vašu zapovi-jed, razredniče.Kako ono ide... Aha! Dođe se u školu, sluša se nastava, sje-di se u miru, sve se zapisuje, nema razgovaranja, pišu se

testovi – nema prepisivanja, odgo-vara se – nema šaptanja, pišu se zadaće i redovito se uči. Kako li ovo divno zvuči. Zar ne? E pa da smo mi profesori, sigurno i bi. Ali u našem slučaju sve ovo nabro-jano su jako relativni pojmovi što se tiče našeg razreda.Dođemo mi u školu, ali rijetko kada ostanemo. Čak se i sluša ponekad nastava,ali sumnjamo da je tko stvarno čuje. Sjediti u miru, ne ko-municirati? ....I tada se svi grohotom

nasmijaše.Ohoho. Testovi i odgovaranja su naše velike ljubavi. A mi kao romantične duše se držimo onog di-vnog stiha: »I jer te volim,ja od tebe bježim.« Zadaće nas oduševljavaju, a posebice profesori koji i dalje ne gube nadu da ćemo ih napisati jed-noga dana. Lijepo od njih,uistinu.I na kraju, učenje. E da, koliko god izbjegavali i snalazili se kako god umijemo i znamo, ta nimalo ugod-na radnja nas kad-tad sustigne. A kada dođe taj kobni trenutak volimo se osloniti na naš razredni moto: »Kako ćemo? Lako ćemo. Kad ćemo? Sutra ćemo!« Obaramo vas s nogu, priznajte!

Za kraj bismo se osvrnuli na predi-vne primjerke učenika našega raz-reda. I to na svakoga pojedinačno. To vam je kao onaj dio – opiši glavne likove – u lektiri. Samo još i bolje od toga. Ovo nije skinuto s interneta!Svi mi smatramo da smo divni. Sto-ga bi bio red da se o nama i napiše par takvih rečenica.A sada zamislite blistavu dvoranu hotela Kvarner u Opatiji.26 mladih i zanosnih lica i ljudi spremno da se prošeću pistom pokušavajući se ne spotaknuti i obavezno nabaciti koje »ja sam za mir u svijetu«, a vi ste glavni žiri.Jedva čekate,zar ne?

4.b

IVANANIĆ: Naočit gradski mladić iz Kruševa. Zanimacija mu je usavršavanje svog torza sa ko-jekakvim sportovima i vježbama. Želja mu je završiti ekonomiju te se dovoziti pred svoju tvrtku u svo-joj ljubavi, svom autu. San mu je napokon se obraniti od silnih žena koje ga napadaju svaki dan na putu do škole,u školi i na putu do kuće.

MATEA BILOGLAV: Odlična kombinacija Purgerice i Vlajne!Zanimacija su joj skupljanje Hello Kitty igračaka, Hello Kitty olovaka, Hello Kitty torbi itd. Ako ne znate uređivati slike u Photo-shopu, Matea je idealna osoba za to. Učinit će da izgledate savršeno u svega deset minuta! Najveća želja joj je vratiti se u vrijeme dok su zemljom hodali BEATLESI.

Tipičan primjerak djeteta u vre-menu.

TAMARA BUTERIN: Ova mla-da djevojka vuče korijene iz ne dalekog nam Paljuva. Uživa u održavanju, a ponekad i oživljavanju svoje bogate zborske pjevačke karijere. Kada odraste htjela bi raditi s djecom, što je ot-krila čuvajući Bornu, sina našega

profesora glazbenog, Tomislava Pehara, kada ga je u Ivanićgradu posjela na bicikl dječaka imenom Fran na kojoj se Borna odvezao a ona ga histerično dozivala. San joj je da se kod nas otvori jedan on onih – jedi koliko god možeš pojesti a ostalo nosi sa sobom kući – restorana, tako da može počastiti sebe i svoje prijatelje.

1.r., u nešto širem izdanju...Bolji svijet 27

IZ ŽIVO

TA ŠK

OLE

PETRA BURČUL: Makarska Galovčanka. Hobi joj je uhođenje rukometaša Ivana Balića i plani-ranje njihovog zajedničkog života. Kada odraste želja joj je postati logoped kao njezina mama, ali sumnja da će trebati raditi pošto će joj najbolji rukometaš svijeta Ivano Balić biti muž. San joj je završiti na naslovnici časopisa »Moj pas«.

ANTE BUTURIĆ: Ovaj naočit mladić nam dolazi iz svijeta glaz-be. Rekli bi ime obližnjeg otoka i sela pokraj Zadra ali ovako bolje zvuči. Hobiji su mu moljakanje hrane po razredu, oponašanje cvr-kuta ptica usred zime i odmaranje na klupi. Kad naraste, ovaj mislim, odraste, želio bi nastaviti biti vrsni klarinetist na što se i nadovezuje njegov san o glazbenoj akademiji te o nabavi hrane za gladnu djecu Afrike čijim se pripadnikom i on sam smatra.

BERNARDICA CRNOGORAC: Ni ova nije naša - Hercegovina u srcu. Hobiji su joj dizanje u 5 ujutro i gledanje dječjih crtića, proizvodnja neartikuliranih zvu-kova po razredu, bojanje kose u florescentne boje i mlataranje ru-kama. Kada odraste planira živjeti u Zagrebu,jer ipak su tamo sve televizijske kuće pa smatra da će tamo imati najbolji prijem kako bi mogla pratiti sve crtiće prije od-laska na posao, koji će sigurno biti vezan za matematiku, pošto je otkrila svoju ljubav prema njoj davajući repeticije cijelom razredu. A san joj je upoznati Hlapića.

TINA ČAČIĆ: Iz Tinja,zamislite slučajnosti. Hobiji su joj smijanje,cerekanje i

hihotanje. Želja joj je da mobilni fejs postane be-splatan i neograničen kako bi ga mogla nes-metano koristiti. San joj je udati se kolegu Ivana Anića te vjeruje da će uspjeti u tom naumu.

ANTONIA IVOŠ: Ovo gradsko di-jete nam dolazi iz Zadra. A najdraži su nam njeni dol-asci u školu. Hobiji su joj kućno školovanje, koje mora prakticirati zbog slabog imunološkog sus-tava. Želja joj je biti crnka, pošto je prirodna plavuša, a san popravljati zube i praviti proteze.

JURE KARAMARKO: Ovaj čupavi i visoki momak nam dol-azi iz pametne obitelji. Zabav-lja se ismijavanjem ljudi, šalama koje nitko ne razumije, učenjem preko petominutnih odmora kako bi sljedeći sat dobio peticu koju i dobije, te čudnim kombinacijama hrane. Kada odraste želio bi da njegova djeca upišu klasičnu gim-naziju, a san mu je biti poput nje-govog brata Marka koje je također završio istu gimnaziju.

ZRINKAKLANAC: Posedarje se ponosi, a bome i mi! Od tamo nam dolazi ova mlada dama. Hobiji su joj dubokoumni razgovori sa pro-fesorima, deranje te odgovori na pitanje »Zrinka,jesi spremna?« s uvijek dva ista spremna odgovora – prvi: »E kako san znala da će mene otvoriti!« ili ga uopće nema pošto je njeno mjesto

u klupi prazno. Želja joj je postati p ro fes i ona lna ojkača, a san joj je zaplesati sa našim pro-fesorom fizike, D a l i b o r o m Šimunićem na m a t u r a l n o m plesu.

JOSIPA KO-LEGA: Dol-azi nam iz

samostana,ali inače je sa Preka. Pre-poznatljiva po trbušnjacima, sklekovima, rastezanju, zapisiv-anju razrednih bisera, opernom pjevanju u muškim dionicama i izvikivanju riječi »ludilo!«. Želi postati fizioterapeut kako bi mogla rastezati i druge ljude a ne samo sebe. San joj da se izda njega knji-ga ili barem par pjesama. Sada je trenutno u isčekivanju novog broja Boljeg svjeta.

JOSIP KNEŽEVIĆ: Ilitiga Pivac, nam dolazi iz Islama Latinkog. I ne, tamo se ne govori latinski,već on štreba kao lud pa ga zato zna. Hobiji su mu uvježbavanje plesa, retardiranog smijanja te loših ali smiješnih fora. Uživa u okopavan-ju vrta i druženju sa svojim kućnim ljubimcem, zmijom. Želja mu je postati liječnik kako bi mogao glu-miti u »Uvodu u anatomiju«.

MATEJA KRIŠTO: Stiže iz sus-jedne nam Bosne. Uživa u prav-ljenju čevapa, kafe i borbi za svo-ja prava. Kada odraste bi željela naučiti praviti burek. San joj je izgubiti par kilograma kako bi bez pritiska i brige mogla isprobavati svoje nove specijalitete, a i bolje se udati.

MAGDALENA MARĐETKO:Maškare, ča mogu maškare! Ova mala dama također dolazi sa oto-ka, no prebivalište joj se nalazi u samom centru našega grada. Voli skupljanje stihova domaćih pjesa-ma koje opisuju njen život i pred-meta žute boje. Želja joj je udati se za Makedonca, po mogućnosti u Armani odjelu, a san postati prirodna plavuša.JOSIP MAŽAR: Dolazi iz drage

Lipo nas je za vidit, a za čut..hm..

Bolji svijet28

IZ Ž

IVO

TA Š

KO

LE

nam Like. Voli smišljati razne mo-litve, domoljubne i optimistične statuse na facebooku i darivanje. Kada odraste želja mu je imati svoju malu župnu seosku zajed-nicu koju će uveseljavati, a san mu je srčano zapjevati s Thomp-sonom na koncertu.

MARIJA MILETIĆ: Stiže nam iz Ražanca. Hobiji su joj razgovori bez dlake na jeziku, ne nošenje knijga, bilježnica i ostalog pribora u školu te spavanje. Želja joj je pi-sati kao Bukovski, oštro i ironično, a san upoznati Bona Vox-a, ali ne iz humanitarnih razloga.

ANICA MUSULIN: Evo nam još jedne Hercegovke. Hobiji su joj prosjeci ocjena iznad 4.5, važni razgovori sa svojim kolegama preko satova koje profesori bezo-brazno prekinu. Želja joj je otići u London, a san zaigrati za Maches-ter United.

K ATA R I N A - A N T O N E L AMUSTAĆ: Upoznajte djevojku sa dva imena. Stiže nam iz Privlake, koju voli više od života. Poznata po naricanju, plakanju na satu fizike i putovanjima. Želja joj je da se u tjednu može odgovarati samo jedan predmet, ako i toliko. San joj je postati vukodlak i zaigrati sa

glavnim vukodla-kom Jacobom u nastavcima filma Sumrak.

SARA NIMAC: Pomislili biste mirna, umiljata i tiha. No nama

je naša Bibinjka poznatatija po »aferi psihologija«, čime je doka-zala svoju neustrašivost. Tako da nas i nije iznenadila njena želja da skače s padobranom.

M A R I AR A D O V I Ć : S i m p a t i č n a djevojka s Vira. Hobiji su joj podcr tavan je u d ž b e n i k a i pravljenje skripti za cijeli razred. Želja joj je otputovati u Mexico, a san da ondje nastavi sa svojim hobi-jima te možda i zaradi na njima.

ANASIKIRIĆ: U boj, u boj, za narod svoj! Evo i Bibinje nam se opet javljaju. Ovu slatku vrckavu plavušicu prepoznajemo po ska-kutanju u učionici, smijuljenju i pozdravljanju slatkih drugašića po hodnicima. Želja joj je upisati arhitekturu, pravo, ekonomiju , pa možda i medicinu. San joj je da postane odlučna… ili ne.

BARBARAŠ IMUN IĆ :Sitna ali d i n a m i t n a stanovnica B i b i n j a . Drage su joj lagane j u t a r n j e š e t n j i c e g r a d o m do škole i mirna meditacija uz Divlje J a g o d e .Želja joj je razliko-vati gas i k o č n i c u ,

a san da preživi svaku vožnju dok to ne nauči.

ANTONIJA ŠUGAR: Ako kome treba isplesti pašku čipku ovo je osoba kojoj se trebate obratiti. Ili ne. Naša Kolanjka Škugor, kako

je voli nazvati profesor Branko. Njene ljubavi su ovce, domaći paški sir i lako gubljenje živaca, a sanja o kupnji freze jednoga dana.

MARINAVRSALJKO:Dijete Na-dina. Uživa u pripravi antičkih jela uz glazbu Bon Jovija. Želja joj je upisati povijest umjetnosti i ar-heologije, stoga i sami možemo zaključiti da joj je san, kako god okrenemo - kopati.

DINOUREM: Ovo je naš muški predstavnik Biograda n/M. Voli slagati umiljate face kako se ne bi dalo naslutiti da trenira ka-rate i iskrena opravdanja satova kao što su »Zaspao sam«. Želja mu je postati strašni policajac, a san da mu se nekim čudom pri-javljena viša razina matematike na državnoj maturi pretvori u os-novnu.

ANTE ŽEPINA: Ovaj dječak koji se postupno razvija u muškarca dolazi iz Amerike. Sviđa mu se ova država i planira ostati u njoj. Poznat je po padanju, postavl-janju pitanja bez nekog prevelik-og smisla, učenju i zaljubljenosti. Kada odraste želi biti psiholog jer jedino tamo u opisu posla nalaže da morate postavljati pitanje za pi-tanjem i to bez odgovora. Divota.

Matea Biloglav, 4.b

vjetre s Dinare...

Varaždin 2008...postojaniii...

Bolji svijet 29

IZ ŽIVO

TA ŠK

OLE

Biseri

Prof.: Što su autotrofni organizmi?Uč.: To su organizmi koji sami proizvode hranu.Prof.: A je li? Znači oni sami bace janjca na ražanj?

Prof.: Ako dulje to ponavljaš na glas to ti uđe u uho.Uč.: A, profesorice, što ako imam upalu uha?

Prof.: Tko je Andrea Bocelli?Uč.: Pa to je ona poznata nogometašica.

Prof.: E djeco draga tako vi kada jedete celulozu, znači ze-lene biljke, iz WC-a izađete sretni i pjevušeći, ali kada jedete te vaše pizze, fornette i hamburgere u WC-u se sjetite vašeg pokojnog djeda i pradjeda i izađete cijeli crveni i suznih očiju od napinjanja.

Ulazi časna sestra Mirjam.Uč.: Hvaljen Isus i Marija.Č.s.: Vazda budi.Uč.: Kako da ne.

Prof: I tako se ploče približavaju...Uč.: A Hrvatska i Italija?Prof: Kažu da se približavaju 1-2mm godišnje.Uč.: A onda imamo još vremena!

Prof.: Vidi je, opet priča! Otvorila je usta ko gradska kavana.

Prof.: Baš si mi bistar ko gusti sok.

Prof.: I koje lektire su vam se u osnovnoj najviše svidjele?Učenik: Ajme, ne mogu se sjetiti one lektire sa curicom koja je radila ždralove... Da, da, sad sam se sjetila, to je Sadako hoće umrijeti.

Prof.: Frizura je uvijek tu. Ha?Uč.: Da, da.Prof.: Što ti proslavljaš Elvisa ovaj tjedan?

Prof.: Marija ne slušaš.Marija: Slušala sam. Ivan: I was slushing.

Mate dobio 1 iz kemije. Mate: A vidit’ ćete vi kad dođe moj tata...Prof.: Imam i ja tatu.

Prof.: Nabroji neke bolesti uzrokovane bakterijama.Ivan: Tuberkuga.

Prof.: Nabroji neke bolesti uzrokovane bakterijama.Bruno: Imamo sifilis, imamo sidu…Prof.: Pa Bog s tobom, ne, ne, Emanuel.

Prof.: Dakle, prva opera bila je Dafne.

Dafne, a ne krafne.

Prof.: Sada ide zadatak pod brojem C.

Prof.: Tko je osnivač modela tekućeg mozaika?Marcela: Nicolson i Svinger.Prof: Ko?Marcela: Svin…sin…sin… Singer.Prof.: Ma kakav svinger.

Prof.: Možda nisam zgodan ali sam nezgodan.

Prof.: Ovako, svi jaki dečki poslije škole pomoći složiti sjedalice, počevši od Emanuela.Raz.: Hahaahahahahahahah.

Prof. mat.: Što ostane od časne kada je pregazi bager?Odg: Sveta sličica.

Prof. mat.: A nek ide s jarcom ovi SKEČPED neće radi!

Prof. grč.: Gorane, što radiš?Goran: Ništa!Prof. grč.: E dobro kad je ništa to će biti jedan!

Prof. tal.: Kako se na talijanskoom kaže žlica?Goran: Kacijola!

Prof. lat.: Kako se navode latinski glagoli?Lucija G.: U genitivu.

Prof. bio.: Š’o će pužu oči?Odg.: Da se ne zabije u stablo dok šiba kroz šumu! Ma jel’ ...?

Čulina: Dakle, rakovima su spojeni glava i trup...Prof. bio.: Glavozadnjak! Bog s tobom! To bi značilo da im je glava na guzici, da prostiš!

Prof. mat.: Ovo nema veze s vezom, kao ni Amerika s Mjesecom!

Prof. geo.: Gdje su nastali prvi gradovi?Ana: U dolini.Prof.: Kojoj dolini?Ana: ...Sunca!

Prof. lat.: Ovo nije katastrofa... ovo je ČERNOBIL!!!

Prof.: Tko je ukrao spužvu?Toka: Grinč!

Prof. mat.: Ja ovdje pluća ispljucala, a vi opet ne kužite!Prof. hrv.: Jučer na Dnevniku spikerica je rekla da je kardinal

molio za ozdravljenje POKOJNIKA. Ah, pa možda oni ipak ozdrave.

Prof. kem.: Kako si ti s površinskom napetosti?Lucija Dež: Napeta!

I.a

I.b

II.a

II.b

Bolji svijet30

IZ Ž

IVO

TA Š

KO

LE

Marko se premjesti iz jedne klupe u druguProf. geo.: Kakve su to sad migracije?Marko: Dnevne?

Prof. tal. (promuklo): Želim ćuti tišinu, pa ja govorim iz pete!

Prof. grč.: Što su stavljali na oči mrtvi kad bi ulazili u podzemni svijet?Filip: Krastavce?Prof.: Ma kolačiće!Mate: Napolitanke ili domaćice?

Prof. grč. jako brzo piše po ploči.Mauro: Profesorice, kreda će vam se zapaliti.

Prof. grč.: Onda nećeš znati verbu mutu.Stipe: Bit ćeš mutav.

Prof. grč.: Je li tko riješio domaći?Roko: Ja sam htio!

Prof. fiz. prozove RokaDalibor: Ajmo mi malo popričati.Roko: Nećemo dugo.

Prof. fiz.: Roku dao 1.Roko: A profesore, Bibinjac Bibinjcu..?

Prof. fiz. lista imenik i prozove MatuMate: Profesore, nije pošteno, dosad ste otvarali, a sad listate.Prof. fiz.: Pa ja sam otvarao po redu.

Prof. bio. (Klari Karlo): Ej, ti sa dva imena.

Mate Buljat: Profesore, mogu na wc?Prof. lik: Baš sam ti to htio predložiti!

Prof. eng.: What would you do if you won 100 billion $?Stipe: I would buy Slovenia.Prof. eng.: You can do it with your pocket money.

Prof. hrv.: Koji je moto naše škole?Marko: Vaša patnja naša je radost.

Prof. pov.: Što su Arapi donijeli u Europu?Marko: Terorizam.

Prof. Geo.: zašto žene duže žive?Ante: Zato što žene nemaju žene.

Stipe profesoru biologije: Profesore, čuli smo da ste vi papučar?!Prof. bio.: Nisam, moja je uvijek zadnja: »Da, ženo!«

Prof. bio.: Zašto kukci mogu živit bez glave? Zato što nemaju mozak koji obavlja sve vitalne funkcije.Boška: Znači, Stipe može živit bez glave?

Prof. hrv.: Gdje su se upoznali Raskoljnikov i stari činovnik?Nensi: U Grčkoj!

Prof. lat.: Zašto je Cezar ubijen?Batur: Zato što je navija za krivi klub.

Uč. 1: Što nam je sada?Uč. 2: Časna iz Viktorije

Prof. bio.: Debelo crijevo je dugo 1.5m pa se, Bogu hvala, da štricati.

Prof. glaz.: Smatra se da je Karlo VI. bio Beethovenov sin.Anita: Da, sin s muževom ženom.

Prof. fiz.: Tvoje je znanje niže od moje cipele.

Prof.grč.: Što su prvo Sumerani izumili?Šime: Perilicu suđa.

Prof. grč.: Gdje je Aleksandar otišao iz Egipta?Perinić: Na olimpijske igre u Vancouver.

Prof. mat.: Kakav je to trokut?Ana: TupiProf. mat.: Ne postoji tupi trokut samo tupi ljudi.

Rogić: Ja i Gavran ćemo na Oxford.Gavran: Što i tamo ima bauštela?

Prof. tal.: Što ste radili prošli sat?Razred: Gledali filmProf.: A sat prije toga?Razred: Isto gledali film.Prof.: A prije toga?Razred: Najavili film!

Rogić (Meštru): Aj budi na stanici na Smiljevcu i uđi u moj bus... a ne, ustvari ne, ti si malo glupast, lakše ti je biti na kolodvoru.

Prof.fiz. (Dokozi): Svaki sat se kekeriš ka neka blesača!!!

Dokoza: Ja uopće ne mogu spavati. Zaspem kasno, probudim se rano...Bugarija: A ti možda imaš disleksiju.

Prof.mat.: (Karlu zbog pušenja): Da sam ti ja mater živa bi te izmlatila. Pitu bi od tebe napravila!

Smišljamo dar za profesoricu Nikolinu:Dora: Ajmo joj dati našu sliku i potpisati se na nju.Frane: Je, što će joj naša slika?! Još će je zapaliti...najbolje da joj kupimo kil jabuka.

Meštar (zemljopis, rasprava o EU): Mislim da nije dobro da Hrvatska uđe u EU. Ipak smo mi još žena u razvoju... ajme, zemlja u razvoju...

Rogiću uzeli mobitel.Razrednica: Zašto tebi uopće zvoni mobitel na satu?!Rogić: A što san ja kriv sada?! Mater me zvala da joj kupim šlag za tortu.

III.a

III.b

Bolji svijet 31

IZ ŽIVO

TA ŠK

OLE

Bolji svijet32

Bolji svijet 33

Prof.: Morat ćemo reći Viktoriji da nam premjesti kemiju koji drugi sat.Uč.: Može li u subotu navečer?Prof.: Ne, ja izlazim subotom

Prof.: Ana jel’ se ti sjećaš što smo govorili o ?????Uč.: Nisam bila na satu prošli sat.Prof.: To smo radili u drugom razredu.

Prof.: Ovaj liječnički čuda radi! Tko zna što su mu dali?Uč.: Juhu na slova.

Prof.: Borbeni ateizam se provodio za vrijeme komunizma.Uč.: Ateizam se provodio silomUč.: Da, ubijali su Boga u njimaUč.: Dražina, gay is OK.Uč.: E, onda ja nisam OK.

Prof.: Tiše malo. Ne mogu vikati. Pa nisam svoje glasnice na smetlištu našao.

Uč.: Nastavnice, znate li koji je prvi vjesnik proljeća?Prof.: Ne, koji?Uč.: Bosanac na mišal’ci.

Prof.: Kakvi su to divlji magarciUč.: To su oni što ne pitaju, što sami skaču.

Prof.: Čuo sam da je uginula ona kornjača koju je Darwin donio s Galapagosa. Znači imala je oko 170 god.Uč.: Kad onda one idu u mirovinu: sa 100 godina?!Na satu talijanskog neke učenice se mažu kremama.

Prof. tal.: Kako se na talijanski kaže da se ne maže kre-mama?Ivan A.: No se kremati tu!

Ana pita profesoricu talijanskog za odlazak na WC: Posso pišare?

Prof. bio.: Dečki, podijelit ću vam par savjeta kako imati sina. Ja imam 3 pa valjda znam što govorim. Međutim, kada roditelji imaju puno djece, ne liče svi međusobno. Neki su na majku, drugi na oca, neki na susjeda, poštara…

Prof. fil.: Koja je zadaća mudraca, odnosno ljubitelja mu-drosti?Josip K.: Ljubiti mudraca!

Prof.: Ajde Žepina, jedva čekam čuti tvoj umilni glasić.Ante: Ma nemam ja glasić, ja sam odavno mutirao.Prof.: Onda moje uho nije mutiralo.

Prof. grč.: Smatra se da su iz Frigije potekli…Ante B.: Frigani krumpiri!

Prof. geo.: Što je romanizacija?Dino: Nasilno uvođenje rumunjske kulture i jezika.

Prof. hrv.: Katarina, kakvo je tvoje poimanje oblaka?Katarina: profesore, izgubila sam čitanku.Prof.: Nebitno! Oblak?

Prof. fiz.: Znači, sada je pred nama…Bernardica: Veliki odmor!

Prof. hrv.: Ovakva se literatura naziva »trash« što znači smeće. Puna ga je gradska knjižnica.Ivan: A ja tamo idem po lektiru.

Prof. hrv.: Što kažete, kako ćemo vas, odnosno kako ćete vi sebe natjerati da čitate lektire?Ante: Bičuj me, bičuj!

Na satu hrvatskog Katarina čita tekst iz čitanke (pravi tekst: »Dižite se, magle!«)Katarina: Drš’ te ga, magle!Prof. hrv.: Katarina, uprisebi se, uvedi se sebi.

Prof. bio.: I zašto ja vama to sve pričam? Kao da molim za babino zdravlje, a ona mrtva već 30 godina!

Prof. tal.: Što je bivo?Antonija: Vol biseksualac

Prof. fiz.: Bolje kikiriki u ruci, nego banana u konzumu...

Ante: Josipa, koliko tebi treba trajektom do otoka?Josipa: Oko pola sata.Ante: Tako puno? Pa autom bi došla za 5 minuta!

Prof. lat.: Vaša mi je profesorica javila da danas neće doći tako da, iskreno, ni ne znam što radite.Magdalena: A evo, upravo malo marendali i tako.

Prof.: Ajde, nemojte pjevati, ne samo zbog mene, nego i zbog drugih.Magdalena: Nije nego ružno pjevamo, je li?

IIII.a

IIII.b

Bolji svijet34

IZ Ž

IVO

TA Š

KO

LE

ISTRAŽIVALI SMO KAKO UČE KLASIČARIVelika anketa Boljeg svijeta obuhvaća sve učenike naše škole (osim onih, naravno koji taj dan nisu bili na nas-tavi – njima neopravdano). Pitali smo ih: koliko uče, kako uče, kakve navike imaju prilikom učenja slušaju li i paze li na satu... Jedino ih nismo pitali vole li učiti jer, naravno, da bi 100% odgovora glasilo: »Obožavam!«

Bolji svijet 35

IZ ŽIVO

TA ŠK

OLE

ČOVJEK U ODNOSU S BOGOM I SAMIM SOBOM

Čovjekdanašnjicečestojezaokupljenmnogobro-jnimproblemimaimučegamnogapitanjanakojateškoiligotovonikakonepronalaziodgovor,ataspoznajagotovodajeapsurdnauzmemoliuobzirsvespoznajeiotkrićakojaječovjekpostigaoupo-sljednjih stotinjak godina. I zato nam se namećepitanjezaštojetotakoiotkudaodjednomimatol-ikopitanjanakojihnemaodgovora.Također,tujejošjednopitanje:»Gdjeuopćetražitiodgovore?«.

DRUŠTVO KLONOVAVjerujem da nigdje nećemo naći bolji odgovor nego na sa-mom njegovu izvoru, a naša nas vjera uči da je taj izvor Bog. I upravo tu leži pravi odgovor na pitanje: »Zašto odjednom toliko pitanja?« Toliko nas je zanio ovaj svijet da smo Boga zaboravili, otuđili smo se od Njega i ne samo od Njega, a otuđenje od Boga je i otuđenje od samoga sebe. Ipak mi i dalje trčimo pokušavajući se uklopiti u našu okolinu, a kakva je to okolina ni ne pitamo se. Ne vidimo da je svijet oko nas danas pun mržnje, pohlepe, častohleplja i razvrata, nego nam je samo bitno da ne budemo drugačiji od drugih bez obzira što to znači otuđenje od nas samih, od onoga što je svatko od nas u svojoj biti. Svjesni smo da nitko od nas nije sličan nijednom drugom stvorenju i to je ono što nas čini posebnima, različitima. Ipak, mi ne prezamo ni pred čim u želji da zadovoljimo neke »norme ljepote, bogatstva i moći« koje nam društvo nameće. Rezultat toga svega je »društvo klonova« pa se tako na svakom koraku mogu gledati djevo-jke i dečki odjeveni poput ove ili one nogometne, pjevačke ili filmske zvijezde.

SAM ČOVJEKA onda jednom kad ostanemo sami, jer tako najčešće biva, javlja se to mnoštvo pitanja o smislu postojanja i života. Takva pitanja nas ne bi zasigurno mučila da imamo onaj Temelj koji smo u svoj toj strci i buci ispustili jer nas je nekako previše zatezao i ono najvažnije: umanjivao je našu popularnost. Iz tih razloga odvojili smo se od Njega i ubrzo zaboravili ljubiti, praštati i suosjećati. I onda u trenutku samoće dolazimo do zaključka da naš život nema smisla, a kako bi i imao kad smo prazni i neispunjeni, nesretni. Tada se često javlja ono pi-tanje »Biti ili ne biti?!« što zapravo znači da moramo potražiti nanovo izvor ili se prepustiti do kraja besmislu i lutanju kroz život.

IZVOR ŽIVOTAOno što je jako bitno znati da sebe možemo pronaći jedino ako prije pronađemo Boga, mi smo ljudi takvi da Ga često zaboravljamo ili odbacujemo pred navalama ovoga svijeta, međutim svjesnost da nas On uvijek čeka raskriljenih ruku trebala bi nam dati novu snagu da načinimo korak u bolje sutra. Rijeka ne može teći ako se odvoji od svoga izvora, tako ni mi ne možemo živjeti ako napustimo naš životni Izvor iz kojeg potječe sva ljubav, sreća i životni smisao.

Marko Dokoza 3.b

KOMUNIKACIJA S BOGOM

Osimkomunikacijemeđu ljudima,moguće jeos-tvaritiikomunikacijusBogom.TuvezusaStvor-iteljem stvaramo molitvom i različitim načinimameditacijeirazmišljanja.

RAZGOVOR S VIŠNJIM Ima li ljepšeg dijaloga od onoga s našim »Šefom«, našim sveznajućim Bogom kojemu nisu potrebne velike, diplo-matske riječi koje naš ljudski jezik može izgovoriti, nego riječi iz srca. Samo u tišini možemo naći tu poveznicu i povod za razgovor s Višnjim, premda je On u svemu i u svima, pro-nalazimo ga u dubini duše, a njegove nas misli mogu zaoku-piti pogledom na svaki djelić prirode koji su načinile Njegove ruke.

RAZLIČITI NAČINI KOMUNIKACIJE S Bogom možemo komunicirati na mnoge načine koji se čine sasvim obični, ali i zanemareni. Ako kažemo da je Bog ljubav i da je svaki čovjek hram Duha Svetog, tada nas svaki razgovor s bližnjima, a tako i svaka pružena pomoć potreb-noj osobi, povezuje s Njim. Kroz razna djela milosrđa iskaza-na bratu Bog vidi tvoj izraz molitve, koja je sama kako mnogi kažu – razgovor s Bogom. Nedjeljni odlasci na Euharistiju nas zbližuju i povezuju s Njime, a tako i sa zajednicom, pri-manje svete pričesti je još jedan znak Božje blizine. U svetoj ispovijedi se pomirujemo preko svećenika s Gospodinom i tako uspostavljamo dijalog između Oca i sina.

NAJDUBLJA KOMUNIKACIJATijekom istinske osobne molitve Bog nam progovara. Možemo mu iznijeti sve naše boli, probleme, poteškoće, molbe, zahvale... On nas čuje u svakom našem uzdisaju, u svakom našem pokretu, pa kako nam onda ne će pomoći kada ga zamolimo za nešto. Predao je svoga Sina za nas i u tome je očitovao najdublju komunikaciju sa svijetom. Kroz povijest je toliko puta govorio preko proroka i bio vezan s nama.

VJEČNI SUODNOS Pored cijelog svemira koji je stvorio, Bog je izabrao baš nas, grešnike koji se svakim padom udaljujemo od Njega, ali On nam se smiluje i ponovno nas podiže iz pepela grijeha. No, ne žalostimo se jer nas čeka nebeska domovina u kojoj ćemo biti u vječnom suodnosu i komunikaciji s Ocem, Sinom i Duhom Svetim.

Anto Gavranović, 3.b

POZ

VAN

I SM

O

Bolji svijet36

SVEĆENIČKA GODINANasvetkovinuPresvetogsrca Isusova 19. lipnja2009.PapaBenediktXVI.proglasiojeovugodinuSvećeničkomgodinom.Naime,SvetiOtachtio jedaseSvećeničkagodinaslavizajednos150.obl-jetnicom»rođenjaunebo«,svetogIvanaMarijeVi-anneya,uzoraizaštitnikasvihsvećenika.

UZOR I ZAŠTITNIK SVIH SVEĆENIKA Sveti Ivan Marija Vianney preninuo je 4. kolovoza 1859. go-dine. On je postao svetac jer se oslanjao na Božju providnost, vjeran u svemu svećeništvu i svemu onome što svećeništvo traži. »Ako bismo dobro shvatili što je svećenik na zemlji, umrli bismo, ali ne od straha nego od ljubavi«, govorio je često svetac. Znao je da je pozvan »utjeloviti Kristovu prisut-nost, svjedočiti njegovu spasonosnu ljubav«. Imajući to u vidu papa Benedikt XVI. poželio je godinu dana za »promi-cati obvezu nutarne obnove svih svećenika radi čvršćeg i učinkovitijeg evanđeoskog svjedočenja u današnjem svije-tu«. Papa također potiče svećenike da po uzoru ovog sveca žive »novim životom« koji je Krist savjetovao, slijedeći tri evanđeoska savjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, kao re-doviti put kršćanskog posvećivanja u svakodnevnom životu.

POSVEĆENJE PO SLUŽENJUBlagopokojni zadarski nadbiskup msgr. Ivan Prenđa također je uputio pismo svećenicima i vjernicima Zadarske nadbisku-pije, razmišljajući o svom biskupskom služenju, služenju svećenika i njihovom zajedničkom služenju Gospodinu i narodu: »Žarka mi je želja da pred svakim vjernikom iziđe na vidjelo naše poslanje i trud, da se po tom služenju sve više posvećujemo«, rekao je blagopokojni otac nadbiskup.

KRIZA ZVANJAMnogi danas govore o krizi svećeničkih zvanja u svijetu i u nas. Istina je da se broj sjemeništaraca skoro prepolovio, međutim broj mladomisnika i nije tako loš pa se i naša nad-biskupija, iako ove godine nije bilo ređenja, može podičiti da ima jako lijep »pomladak«, no uvijek treba moliti. Sam Isus nam je rekao, da nas neće ostaviti kao siročad. Rekao je da će biti s nama do svršetka svijeta. Kako bi onda i na čas mogli pomisliti, da će manje pozivati mladiće da postanu svećenici? Bog i danas pozivlje više nego ikad, jer današnji svijet žeđa za Njim, više nego ikad. Na nama je da se odazovemo Njegovu pozivu ili da mu se oglušimo.

KRIST RAČUNA NA VAS

Za kraj vratimo se poruci Svetog Oca svećenicima: »Dragi svećenici, Krist računa na Vas. Po uzoru na svetoga arškog župnika prepustite da vas osvoji Krist i bit ćete u današnjem svijetu vjesnici nade, po-mirbe i mira.«

Ante Dražina, 4.a

SUSRET MLADIHu Zadru 8. i 9. svibnja

DA RADOST BUDE POTPUNA

Ti si trs, a ja sam loza,I u Tebi, Kriste, živim,

Ne treba mi drugih njiva,Vinogradu tvom se divim.

Ti si, Kriste, živo vino,Što u čašu krhku vrije,

Čašu krhku mog života,Iz nje radost svijetu pijem.

Tvoga vina, vina ljubavi, Prepuna je moja čaša,

Kada je sa braćom dijelim, Potpuna je radost naša.

Želim svima nazdravitiVječnu radost na oltaru,

Zahvaliti tebi, Kriste,Na predivnom daru!

TVOGA VINA, VINA LJUBAVI,PREPUNA JE MOJA ČAŠA,

KADA JE SA BRAĆOM DIJELIM,POTPUNA JE RADOST NAŠA.

Kompozicija sastavljena od krugova inspirirana je prispodo-bom o Trsu i lozi. Mnoštvo malih krugova formiraju se u četiri grozda i spajaju u križ.

U središtu križa je hostija oko koje se okupljaju plodovi loze simbolizirajući okupljanje mladih oko Krista, što je i sam SHKM.

Znak u jednoj cjelini sadrži kretanje iz središta prema vani simbolizirajući tako Isusove riječi »Ostanite u meni i ja u vama« što je uvjet potpune radosti.

Sama radost prikazana je dinamičnom kompozicijom krugova u križu, koji izgleda kao da je veselo raširio ruke za zagrljaj, a u svom središtu sadrži stilizirani cvijet.

Radost je dodatno izrečena šarenim bojama.

Ostanimo radosni u Kristu do sljedećeg susreta.

POZ

VAN

I SMO

Bolji svijet 37

BFF

komati

lajkati

fotošopirati

NASILJE NAD JEZIKOMMalo odeš na »fejs«, »lajkaš« par statusa, »komaš« nove slike, jer su slike »prepre«, onda se »odlogiraš« i odeš gledati TV. Na TV-u neka ženska ima »agli«kosu, a štikle su joj katastrofa. Tada dođe tvoj »BF« i ponovno odete na »fejs«,ali ovaj puta ste unijeli krivi »pasvord« i »fejs« opet šteka. Sutradan u školidobiješ »kečinu iz hrvackog« jer ti je zadaćnica puna pravopisnih grešaka.»JEZIK RODA MOGA«Što učiniti kada vidite novi zahtjev za prijateljstvo od vaše nepreboljene ljubavi? Pa »addati« ga među »frendove«, naravno! Pregledate mu profil, »commate« svaku foto-grafiju s njegovim imenom, te ga, po mogućnosti, »addate« na »msn«. I tako, dok vi razmišljate o vašim simpama iz djetinjstva, netko vas »tagga« u bilješku. »Tko li je to?« zapitate se. Kad ono, ni pet, ni šest, već vaša »BFF«! »Tnxate« na »taggu« uz nepotrebne uzvike tipa: »Awich, tnx bubily! Wt!« Nakon sat vremena »chatanja«, majka vas up-ozori da je vrijeme za malo učenja, a vi se samo ravnodušno okrenete i odgovorite: »OMG mama, uvijek pilaš!« Ljutito odete u sobu »učiti« i pošaljete onoj istoj »BFF« poruku, samo da ne razmišljate o »kečini iz hrvackog« koju morate ispraviti. Potom se pitate, imate li tu jedini-cu zbog nenaučene književnosti ili očajne gramatike, koju niste ni odgovarali? A u stvari trebali biste

se zapitati koliko ste uopće pis-meni?

JEZIČNA GLOBALIZACIJAU današnjem modernom, užurbanom, globaliziranom svijetu dolazi do velikih i naglih promjena na svim životnim područjima pa tako i u našem svagdašnjem jezi-ku i govoru. Kako mladi tako i oni nešto malo stariji rade katastrofalne izmjene u jeziku koje krše pravila i zakonitosti bilo kojeg jezika. Na taj se način jezik doslovno ubija što zapravo uništava našu kulturu ali i nacionalni identitet. Naziv za popu-larnu internetsku stranicu Facebook je »fejs«, jer je teško naprezati prste ili jezik za izreći još nekoliko riječi.

Umjesto da se normalno kaže: »Sviđa mi se«, kod nas se kaže »lajk« ili »an-

lajk«. Izraz za glasno smijanje je »lol«, pa kad se netko bude htio

glasno smijati samo će reći »lol« bez trošenja energije na smijanje i cerekanje. Očito je da su naš jezik preplavili svakojaki anglizmi od kojih prednjače oni informatički, a da stvar bude gora na mnoge smo takve anglizme samo prilijepili

hrvatski nastavak i tako su onda nastale makaronske riječi poput: »lajkati«, »addati«, »tnxati«,

»fotošopirati«...

JEZIČNO SAMOUBOJSTVOSuvremeni način komunikacije prilagođen raznim elektronskim medijima i prepun različitih angl-izama i ostalih barbarizama (za one koji ne znaju barbarizmi su ne-potrebne tuđe riječi za koje imamo istoznačnu zamjenu) te praćen ne-marom i nebrigom nas Hrvata glavni su uzroci masakra nad našim vlas-titim jezikom. Zar moramo naprav-iti plakate »Zaustavimo nasilje nad jezikom« da bismo shvatili da je »awilly mrawilly« postala naša sva-kodnevnica? Nadam se da smo pa-metniji od toga jer se upravo zbog takvih gluposti jezik degenerira i izumire, a onda automatski izumire naša kultura i naš nacionalni identitet... izu-miremo i mi jer kako je netko jednom davno ispjevao: »Po jeziku dok te bude, I glavom će tebe biti!«

PETAR PRERADOVIĆS druge strane ovakvim se načinom izražavanja odražava naš karak-ter i naša osobna kultura. U ovom slučaju mladi i djeca apsolutno zanemaruju jezik te ih nije puno briga na koji će se način dopisivati po raznim internetskim portalima ili pisati SMS poruke; hoće li taj tekst biti pravopisno točan ili pak barbar-ski napisan što onda o nama daje sliku nepismenih primitivaca. Mislim da se svi moramo potruditi po tom

pitanju vođeni onim Preradovićevim imperativom (sada sam otkrio tvor-ca gore citiranih stihova) kada pjeva o jeziku: »Ljubi si ga, rode, iznad svega, U njem živi, umiri za njega!« Stoga i ja vas molim da malo više pažnje posvetite jeziku, jer nas on čini onim što jesmo ili da se i treći puta pozovem na našeg velikog pjesnika: »Po njem te svijet poznaje živa, Na njem ti se budućnost os-niva.« Isto tako želim da se sjetite ovog teksta kada budete pisali SMS poruke, dopisivali se na internetu ili pisali bilo kakve druge tekstove.

PRIJEVODaddati – dodatiagli – ružan awich – raznježiti seawiliy mrawily – besmisleni uzvik raznježenja koji se rimujeBF – best friend (najbolji/a prijatelj/ica)BFF – best friend forever (najbolji/a prijatelj/ica zauvijek)bubily – dragachatanje – dopisivanjecomm – komentarfejs – (internetska stranica) Face-

bookfotošopirati – obraditi fotografiju u programu za obrađivanje foto-grafijakomati – komentiratilajkati – sviđati seMsn – Windows Mes-

senger (program za dopisivanje)odlogirati se – odjaviti sepasvord – zaporkapilati – dosađivatisimpa – simpatijataggati – označititnxati – zahvalitiWt – volim te

Marijana Oštrić, 1.b i Mario Jerak, 1.a

Bolji svijet38

JEZI

ČN

E ST

RAN

ICE

taggati

KNJIŽEVNICA MEĐU NAMA!Nije baš uobičajeno da sedamnaestogodišnjaci pišu knjige, no na to se odlučilanašakolegicaAnitaGlavan,učenica3.b razreda. Iakostemogli mnogo togaonjojsaznatiiznovina,sTV-ailiinternetaodlučilismoipak,zaonekojimoždanisučulizanju injenodjelo,posvetiti jojnekoliko redakaunašem listukojesvakakozaslužuje.

PROMOCIJANaša Anita je sa samo 15 godina na-pisala roman »Koža boje cimeta«. Promocija je održana u multimedi-jalnoj dvorani Gradske knjižnice gdje su njenu knjigu predstavljali Iva Pejković, mlada književnica, i Stan-islava Aras, profesorica i voditeljica radionice kreativnog pisanja, a sve je prigodnim pjesmama na gitari po-pratio njen brat Kristijan Glavan.

NADAHNUĆENa promociji smo imali priliku saznati odgovore na mnoga pitanja, kako o samom romanu tako i o Aniti. Ona već dugo piše, a nadahnuće su joj uglavnom ljudi oko nje. »Kožu boje cimeta« počela je pisati kao priču, međutim na kraju je nastao

pravi teen-roman. Nadahnuće je pronašla u kulturi Južne Amerike kojom je i inače opčarana pa uči španjolski jezik, a i želja joj je jed-nom posjetiti kraj o kojem je tako maštovito pisala u romanu. Uz to što uči španjolski pohađa i radionicu kreativnog pisanja koja joj je često puta pomogla da otkloni blokadu u pisanju.

»KOŽA BOJE CIMETA«Tema romana je teški tinejdžerski život djevojke Carmen koja up-oznaje zgodnog Andresa. Uskoro on postaje jedini smisao i svijetla točka njenog inače kompliciranog života. No njena majka, alkoholičarka, ne želi da Carmen provodi vrijeme s Andresom te njih dvoje bježe, a na putu u svijetlu budućnost proživljavaju brojne pustolovine te na kraju završavaju u Adresovom rodnom Čileu. Ovaj napeti i zanim-ljivi roman obogaćen je i Nerudinim stihovima koji se nalaze na početku svakog poglavlja.

Anita nam je za Bolji svijet otkrila:

Pišem otkako znam za sebe ainspiraciju nalazim uglavnom uljudima koje upoznam na put-ovanjima ili koje svakodnevnoviđam.Zaovaj roman inspiriralameLatinskaAmerikainjeniljudi,čija me otvorenost i ljubaznostosvojila. Učenje španjolskog

jezika me najviše približilo tojkulturi.Romansampisalaokotrimjeseca, a proces objavljivanjabiojepunoduži i težiodsamogpisanja. Imam nekoliko ideja zanovi roman, ali čekam dami sesveslegneprijepočetkapisanja.

Želimo ti mnogo sreće i uspjeha u spisateljskim vodama i nadamo se da ćemo za tvoje ime još čuti.

Marko Dokoza, 3.b

NOVA KNJIŽEVNA

MODATijekom 20. i 21. stoljeća u književnosti se rađa novi pokret nazvan no-fiction. Svoje temelje za-sniva na dokumentarnoj i istinitoj ra-zini. Potreba za stvaranjem ovakve književne vrste proizašla je iz želje pisaca da pokažu ljudima različite sudbine i da im pomognu pronaći se u nekoj od njih. U svojim dje-

nite činjenice i događaje postala je raširena po Europi, veoma popu-larna i čitana.

lima uzimaju istinitu (realnu) temu i razrađuju je na veoma uvjerljiv i znakovit način. Likovi su detaljno psihološki produbljeni. Jana Frey, istaknuta njemačka spis-ateljica tvorac je »True-story books« – djela poput Strmoglavi pad i Slij-epa ulica. To su dva potresna roma-na i ispovijesti o potrazi za srećom u tabletama ecstasyja i party dro-gama. Veliko književno ostvaranje na području no-fiction književnosti je Dnevnik jedne narkomanke koji je autentičan rukopis tinejdžerke koja se nije uspjela izvući iz pakla droge. Njezina sudbina identična je tisućama nesretnika. Književnost koja potkrepljuje isti-

Ana Žunić, 4.a

Bolji svijet 39

JEZIČN

E STRA

NIC

E

GRČKI I RIMSKI KALENDARJednom je Siniša Glavašević, vukovarski novinar i simbol tog grada-mučenikarekaodajevrijemegospodarcijelomsvijetu,dajeneumornoidausprkossvojimgodinamaonouvijekneumornokorača.VrijemejeoduvijekbilavelikaenigmazacijeločovječanstvokojejetijekomsvojegapostojanjauvijekpokušavalosustićisporekoraketogtihogstarcanazvanogVrijeme.

ZAROBITI VRIJEME Povijest nas uči da je čovjek nastao prije 100 000 godina, da je unazad 20 000 godina baštinik ovog našeg veličanstvenog planeta, a da je prve civilizacije stvorio prije 5 000 godina. Čovjek je još od početka svog postojanja pokušavao ovladati vještinom poznavanja vremena. Stoga je bilo nužno da čovjek stvori kalendar po kojem će računati vrijeme. Mnoge civilizacije i narodi su htjeli razumjeti vrijeme, mjeriti vrijeme, možda čak i posta-ti vladarima vremena. Prvi pokušaji kalendarskog računanja vremena su bili netočni i jalovi zahvaljujući činjenici da je čovjekovo znanje o kalendarima bilo prilično oskudno i nesigurno. No, čovjek se razvijao i sa samim tim razvitkom raslo je njegovo poznavanje vremena. Upravo u to vrijeme kao apsolutni vladar vremena se nametnuo Mjesec. Naime, u to vrijeme se pojavljuju prve velike civilizacije koje su već pomalo počele shvaćati vrijeme, stoga je njima upravo Mjesec bio zvijezda vodilja u razumijevanju vremena i konstrukciji kalendara. Većina civilizacija je Mjesec smatrala božanstvom. Ja ću istaknuti staru Grčku i antički Rim koji su Mjesec poklonili trima božicama: Ar-temidi odnosno Dijani kao božici polumjeseca, Hekati kao božici tamnog mjeseca, te na posljetku Seleni odnosno

Luni kao boginji polumjeseca kojoj i danas u naručje bježe mladi i buntovni ljubavnici.

GRČKI KALENDARJedan od tih naroda su bili i stanovnici drevne Grčke. Grčka je oduvijek bila simbol znanja i kulture, mogli bismo reći da je Grčka bila najveći dragulj u kruni kulturnog Mediterana i šire. Stoga je iznenađujuća činjenica kako malo znamo o kalendarima grčkih polisa. Sva naša saznanja o grčkom kalendaru možemo zahvaliti Rimljanima Gemniusu i Censoriusu te šturim zapisima na grobovima i raznim dokumentima. Grčki kalendar je jedinstven među drevnim kalendarima. Naime, nije postojao jedinstven kalendar za cijelu Grčku, već su postojale razlike od polisa do polisa. Ipak, unatoč tome svi grčki kalendari su imali neke temeljne sličnosti. Primjerice, svi kalendari su bili lunisolarni, imali su dvanaest mjeseci s povremeno umetnutim trinaestim, i svi su imena mjeseci davali po blagdanima i bogovima.

Atenjani su svoj trin-aesti mjesec umetali (interkalirali) usred godine pored mjeseca Poseidona, nazvavši ga Poseidon II. U vri-jeme velikog Atenjani-na Solona, te interka-lacije su se provodile svake dvije godine. To se na kraju nije po-

kazalo kao dobro rješenje jer se dobila pogreška od 7.5 dana u dvije godine. Stoga je Kleostrat iz Tene-dosa predložio da se jedan interkalirani mjesec ispusti svake 8.godine. Taj 8-godišnji ciklus »octaeteris« je bio prihvaćen te je ubrzo postao važnom značajkom grčke kulture. S obzirom na to da su se najvažnije svečanosti, kao primjerice Olimpijske igre i Pitijine svečanosti zbivale dvaput tijekom jednog ciklusa, sve više je do izražaja dolazio 4-godišnji ciklus čiji smo i mi baštinici. Mislilo se da je problem s brojem dana riješen, no nije bilo tako. Ispostavilo se da na kraju octaeterisa počeci kalendarskih mjeseci zaostaju za počecima lunacija u prosjeku jedan i pol dan. I tako su se opet Grci našli na početku.

ATENSKI KALENDARNajveći i najpoznatiji

grčki kalendar je zasig-urno onaj koji se koristio u Ateni. Atenjani su bili najučeniji Grci, stoga i

nije čudo da je njihov kal-endar bio najtočniji među

grčkim kalendarima.

HEKATA- trostrula božica podzemlja kao srednji lik ima SELENU božicu mjeseca

Bolji svijet40

AN

TIČ

KE

STRA

NIC

E

METONOV SUSTAVRješenje se pojavilo u 5.st.pr.Kr., a to rješenje se zvalo metonski ciklus. Uveo ga je Meton, poučen babilons-kim i egipatskim znanjima. Taj sustav je u 19-godišnjem ciklusu imao 12*12+7*13=235 mjeseci, ili točnije 125 mjeseci od 29 dana i 110 mjeseci od 110 dana. On je te mjesece rasporedio na sljedeći način: ako zamislimo da svi mjeseci imaju 30 dana, sveukupno ćemo dobiti 7050 dana. Taj broj je prevelik te je nužno izbaciti 110 dana. Meton je to učinio tako da je iz niza od 7050 dana izbacio svaki 64. dan jer je 7050 : 64 = 110. ti mjeseci koji bi pali na taj 64. dan imali su 29 dana. Godine je rasporedio tako da su 3., 5., 8., 11., 13., 16. i 19. godina bile produljene, tj. imale su 13 mjeseci. Metonov sustav je bio mnogo točniji od Kleostratovog, pa je Meton za njega primio velike časti od svog grada Atene: okrun-jen je olimpijskom krunom, ime mu je zlatnim slovima ugravirano u Atenin hram na Akropoli, kao i svi brojevi od 1 do 19 sa istaknutim brojevima 3,5,8,11,13,16 i 19. usprkos tome Metonov sustav se koristio samo jedno stoljeće. Njegovi nasljednici Kalip i Hiparh su napravili još točnije kalendare, no i njihovi kalendari su doživjeli sličnu sudbinu kao Metonov.

DANI, MJESECI, GODINE, DATUMI

Mjesec je u načelu počinjao mlađakom, stoga su Grci smatrali da je nužno povremeno dodati dan. Atenjani su zato razlikovali kalendar koji se ravnao po normama i kalendar koji se ravnao po promatranjima Mjeseca. Godina je počinjala ljetnim solsticijem. Atenjani su svo-je godine označavali na razne načine. U početku su ih pamtili po arhontima (najvišim državnim službenicima

u polisima). Taj sustav su Atenjani koristili od prvog ar-honta pa sve do rimskih vremena. S pojavom Aleksan-dra Velikog Grci su počeli brojati godine po Olimpijskim igrama. Ovaj način označavanja godina se zadržao do kršćanskih vremena. Kao što smo već primijetili, Aten-jani su bili u svemu posebni pa su tako imali i poseban način označavanja datuma. Građani Atene su pripadali jednom od 10 plemena, a svako je pleme davalo 50 zastupnika u agoru. Zastupnici su se izmjenjivali na čelnoj poziciji, koja se zvala pritanija, svakih 35 dana. Dokumenti su se datirali datumon pritanije i imenom plemena koje ju je držalo. Iako malo znamo o njemu, grčki kalendar je pramajka našeg današnjeg kalendara. On je jedna od najvažnijih karika u neprekidnom lancu računanja vremena. Za-

nimljivo je to da tako jako želimo biti gospodarima vre-mena, nesvjesni da je vrijeme zapravo gospodar nad nama. I ma koliko se mi bunili, ma koliko se mi pokušali oduprijeti, vrijeme će uvijek iz tih bitaka izaći kao pob-jednik.

Grci su dane u mjesecu dijelili na tri dekade od 10 dana, s tim da je zadnja dekada kraćeg mjeseca imala 9 dana. Brojanje dana unutar dekada se razlikovalo među polisima, no mnogi polisi su često te dane odbrojavali un-azad: »rimski način«. Zadnji dan u mjesecu se istovremeno zvao i »stari« i »novi« dan.

Osvajanjima Aleksandra Velikog grčka se kul-tura proširila od Sahare do doline Inda. Time su stanovnici pokorenih prostora osim grčke kulture upoznali i grčki kalendar koji će se kod mnogih i ustaliti. Na kraju krajeva, julijanski kalendar, kalendar koji je temelj današnjeg kalendara je osmislio Sosigen koji je bio ni više ni manje nego – Grk.

Aristofan je u svojoj komediji »Oblaci« is-mijao nepreciznost atenskog kalendara,

prikazujući bogove kako gladuju jer im se žrtve ne prinose u prave dane.

Bolji svijet 41

AN

TIČ

KE ST

RAN

ICE

RIMSKI KALENDARKrozsvemilenijenašepovijestinajtežejebilostvorititočankalendar.Čovjekjejednodugorazdobljetapkaoumraku,aondajejednogdanapogledaopremagore,premanebuishvatiodajeneboodgovornasvanjegovapi-tanja.Odtog,usuditćusereći,revolucionarnogtrenutka,započelajenovaerauračunanjuvremena.Počelisusepravitikalendariutemeljeninapro-matranjuneba.Međumnogimkalendarimaistaknulisuselunarniisolarnikalendar.LunarniseravnaopoMjesecu(lat. luna–mjesec),asolarnipoSuncu(lat.sol–sunce).Nopostojalesunekecivilizacijekojesuobjedinileobanačinaračunanjavremena,pasuradilelunisolarnekalendare.Svakacivilizacijajebilaspecifičnasamaposebi.Međusvimtimcivilizacijamakaojakovažna,moždainajvažnija,ističesedrevniRim.

Rimski kalendar je jako važan s obzirom na to da je on osnova današnjeg kalendara. Čak i sam naziv kalen-dar dolazi od latinskog »kalendae« što je označavalo prvi dan u mjesecu. No, o tom potom. Krenimo mi od početka, ili, kako bi mudri Rimljani rekli, »ab ovo«. Naša znanja o rimskom kalendaru dok je još bio u po-vojima možemo zahvaliti prvenstveno Ovidiju i Plutar-hu. Prema Plutarhu prvi autor kalendara je bio Romul, prvi rimski kralj i osnivač Rima. On je uveo godinu s 10 mjeseci po 30 ili 31 dan s ukupno 304 dana, ali je također dao imena mjesecima od kojih su neki i danas aktualni. Godina je započinjala martius-om za kojim su slijedili aprilis, maius i iunis. Preostalih šest mjeseci je imenovao njihovim rednim brojevima.

No ipak, pojavilo se svjetlo na kraju tunela s lovorovim vijencem na glavi! Gaj Julije Cezar. On je 47. godine prije Krista proveo reformu rimskog kalendara učinivši ga za to vrijeme najtočnijim kalendarom koji i dan da-nas mnogi ljudi koriste. Ipak, sve to ne bi bilo moguće da se naš Gaj par godina prije toga nije našao u Egiptu jer je bio u sukobu s legendarnim Pompejem. Jedne noći dobio je poklon – Kleopatru. Ona će mu postati ljubavnicom, ali za kalendar je još važnija jer će up-ravo ona upoznati Cezara s Grkom Sosigenom, auto-rom Julijeva kalendara. Sosigen je preporučio Cezaru da uvede civilnu godinu s prosjekom od 365.25 dana, čime se postiglo da tri godine imaju 365 dana, a svaka četvrta (prijestupna) 366 dana. Rimski kalendar, unatoč tome što je bio podvrgnut raznim rigoroznim promjenama i reformama, je ostao najdugovječniji kalendar, a kruna rimskog kalendara je Julijanski kalendar koji je uspio ostati nepromijenjen 15 stoljeća – sve do pojave pape Grgura VIII. Ali, to je druga priča, za druge prilike.

Cezar je ubijen na Martovske Ide 44.g.pr.Kr., a rimski je senat, da bi umirio svoju nečistu savjest iste godine quintilis pre-

imenovao u iulius, svima najdraži mjesec u godini. Pontifeksi su pogrešno postavili prijestupni dan svake 3. godine (umjesto

svake 4. godine) pa je car August 9.g.pr.Kr. naredio da se prijestupni dani ne dodaju sve do 8.g. Time je stabilizirao kalendar koji se

sljedećih 16 stoljeća koristio u svijetu. August si je priskrbio veliku čast tako što je sextilis preimenovao u august. Senat je ponudio i Tiberiju, Augustovu nasljedniku mjesec što

je ovaj odbio zapitavši senatore što će učiniti kad na vlast dođe 13. car. Ali drugi carevi

nisu bili tako skromni, pa je primjerice Klaudi-je prisvojio maius, a Neron aprilis. Ti pokušaji nisu uspjeli, pa su do danas svoje mjesece

sačuvali samo Julije i August.

JULIJANSKI KALENDARKALENDAE

Autentični portret Gaja Julija Cezara

Bolji svijet42

AN

TIČ

KE

STRA

NIC

E

Julijanska godina je počinjala 1. siječnja, što je moglo pasti na bilo koji dan u tjednu. Rimljani su prvi dan u mjesecu zvali kalendae. Sljedeći imenovan bio je nonae, a objavljivao se s pojavom prve mjesečeve četvrti. On je devet dana prethodio idusu (otuda mu i ime: nonus – deveti). Sam idus je padao na pun mjesec, što znači da je idus dijelio (lat. iudare – dijeliti) mjesec na pola. Valja napomenuti da su Rimljani odbrojavali godine od osnutka Rima, ab urbe condita (AUC).

Anđela Bukvić, 4.a

Cezarovo ubojstvo okajano je preimenovanjem quintilisa u iulius (G. Lethiere, Cezarova smrt, kraj 18.st.).

Oktavijan August, prvi rimski car, ovjekovječio je svoje ime dajući ga

mjesecu augustu.

Bolji svijet 43

AN

TIČ

KE ST

RAN

ICE

AMFORA

OrigamiSalvetna tehnika

Usus

ret

Bozic

u)

j

Ususret Bozicu)‘

Salvetna tehnikaSalvetna tehnika

Cestitke)

Došašc

e(Pano

)

‘

‘

Origami

Došašc

e(Pano

)

Mode

liran

je (

Fimo

)

Usus

ret

Božic

u

Slikanje na staklu

‘

Usus

ret

Uskr

su Modeliranje (Fimo)

Modeliranje (Glina)

Trad

icijs

ka b

aštin

aKrep papir

Salvetna tehnika

Ususret Božicu‘

CRTANJE ZA DUŠUAna Jagic

Ako me upitate zašto sam nacrtala hrpicu ovih radova, moj odgovor će glasiti: »Da napunim mapu.« Moj cilj nije samo napuniti mapu sa osamdesetak radova za prijemni na likovnu akadem-iju. Čak ne crtam niti sebi za dušu, već mi ona sama naređuje da to radim. To je nešto kao opse-sivno-kompulzivni poremećaj, samo bez onog „opsesivno“ jer uistinu nemam hirovite napadaje hvatanja olovke u svakom trenutku svog života. Nikako drugačije se ne vidim, nego trudeći se raditi nešto neuobičajeno, nesvakidašnje i meni zabavno. Možda se ipak varam, ali ja ne odusta-jem na putu pronalaženju sebe, no jeste li vi sebe pronašli ili izgubili?

Bolji svijet46

NIJ

EDA

N D

AN

BEZ

PO

TEZ

A

‘

Marina LeboCrtanje me opušta i njime se isključivo bavim u slobodno vrijeme, a budući da imam jako malo slobodnog vremena, tek kad dobijem inspiraciju, svoje misli i sjećanja na neku osobu samo ‘’bacim’’ na papir. Razlog što crtam baš portrete je upravo što volim prikazivati detalje, a to je jako dobro prepoznatljivo na ljudskom licu. Volim prikazivati i nacrtati, odnosno na papir iznijeti osobu koja mi je na neki način draga, a i portreti mi najbolje idu.

Bolji svijet 47

NIJED

AN

DA

N B

EZ POT

EZA

PIŠEM, DAKLE POSTOJIMMalestvaripunoznače

Dočekalo me je jutro načetog obzorja. Divnog li pogleda! Slika je lijepa, zaista lijepa, obećaje još jedan sunčan dan. Ležim u krevetu i promatram sjene od zraka sunca što kruže i šepure se po zidu. Ne znam što sa sobom. Izvijam se, poput kakve mačke. Rastežem se po krevetu, a miris toplog jutra me opija. Razmišljam o danu koji je ispred mene, mojih nježnih petnaest godina. O mojim osjećajima, usponima, padovima.

Ponekad mi se čini da se strašno razlikujem od ostalog svijeta, od mojih prijatelja zaluđenih tehnološkim čudesima, „must have“ stvarima. Čini mi se da sam oduvijek takva, a i moja mama često, a i moja često kaže: „Moja je Karla posebna, o svemu ima svoje mišljenje.“

Ali, pitam se, trebam li pokazati da sam drukčija, da me ne veseli materija, da volim čudesne stvari i da ih pronalazim svugdje u ovom predivnom svijetu i kad ih pronađem, ostanem zapanjena ljepotom Stvoriteljeve moći. Ponekad mi se čini da se uživajući u vlastitom sanjarenju približavam ljepoti, savršenosti života.

I sretna sam, potpuno sretna, sama sa svojim mislima i nekako duboko u sebi osjećam da sretne okolnosti u svom životu, zapravo, stvaramo mi sami i da nam ne treba priznanje ostalih da bismo bili sretni. Tako nesreći oduzimamo svu moć, pravo da nas nadvlada, otvaramo svoja srca za druge.

Najednom, iz sanjarenja me prekine zujanja bumbara koji se zbunjeno u koncentričnim krugovima vrtio po sobi. Us-tanem sa kreveta i otvorim širom prozor da mu pomognem pronaći put ka slobodi.

Eto, nekada mi padne na pamet kako se život sastoji od malih stvari i da se vrlo rijetko pojavljuju prilike u kojima odjed-nom možemo učiniti puno. Na licu mi zatitra osmijeh. Život je moj i život je lijep.

Karla Anić, 1.b

...Zamolio si me da ostaneš okrenut leđima za vrijeme ove priče. Vidjet će se samo tvoj potiljak i tvoja kralježnica što ti se ocrtava na mršavom tijelu, pod crnom majcom. Stojiš pred prozorom na tavanu. Vrijeme je kao i uvijek u Londonu: svjetlost se grčevito bori da razmakne olovne oblake ali najčešće gubi bitku. Tek na trenutke. A tad primijećujem kako ti kosa ima neobičan crvenkasti odsjaj. Nisam to nikad dosad primijetila. I dalje se ne okrećeš. Previše te je sram. Uvijek si govorio kako ne smijemo svijetu govoriti ono što znamo. Mislim kako nisi za ovaj svijet, ovaj svijet je tebe dopao nekom zabunom. Ti si izvanzemaljac koji nas je došao posjetiti s druge planete. Gledam te pred prozorom dok dan polako izgara i više nema onog tvog odsjaja, i očekujem da se raspršiš u milijun sitnih dijelova, u vilenjake, hobite, jednoroge, čarobnjake, i da svi oni plešu kolo nad Lon-donom, a ljudi ih gledaju i upiru prstom u njih i dive se: ‘’O-o-o-o-o!’’ Znam da bi ti se to svidjelo. Ljudi s aktovkama koji broje pločice dok hodaju gradom bili su druga stvar po redu koji nisi volio. Ti nisi bio takav. Bio si Buda. Sanjar. Emocionalni mazo-hist. Trebale su mi godine da shvatim što zapravo voliš. Na primjer: Lylu, svoju bivšu, muffine od borovnica, tužne krajeve, tek-stove pjesama koji nisu imali smisla, sate ukradene zori, Jack Daniels, plaže zimi, bosa stopala, prazne vlakove, krivu stranu ceste, pospane luke, usamljene heroje. Prva stvar po redu koju nisi volio bila je Lyla, tvoja bivša.Kralježnica ti se pomalo izvija dok protežeš vrat i duboko uzdišeš. Oprosti. Postaješ nestrpljiv. Želiš nestati u nizu maglovitih ruševina vremena, pored smrznuta lišća i napuštenih plaža, daleko od izopačenog dohvata razuma. Vraćamo se na početak kako bismo razumjeli kraj.

Anita Glavan, 3.b

Bolji svijet48

NIJ

EDA

N D

AN

BEZ

PO

TEZ

A

OČISusreli smo se očima.

Pričali, stajali, pozdravili očima.Razgovarali smo pogledom,

smijali se suzama,voljeli zjenicama.

Zastali smo na tren...Trepnuli...

Nestala je u treptaju oka.Trepnuo sam ne bi li se ponovno pojavila.

Ne bi li se susreli,pričali, stajali, pozdravili,

razgovarali,smijali,voljeli...

Strepim od pogleda ne bih li trepnuo. Andrija Cecić, 1.b

ODLAZIMOdlazim,

u nadi da ću pronaći bolji početak,bolju sredinu,

bolji kraj

odlazimu nadi da ću pronaći sreću,

da ću pronaći mir,da ću stići tamo gdje me srce vodi

odlazim, u nadi da ću barem jednom vidjeti komadić neba,

skrivenog iza oblaka

odlazim,jer ne želim dočekati dan kad ćemo svi nestati,

izgubljeni u tami vlastitih grijeha,kao kapljica kiše što kad-tad ispari...

Ante Žepina, 4.b

OPROSTBez kraja. Bolest. Bez početka.

Zatvorena knjiga.Isparane stranice života.

Nedostatak hrabrosti.

Prvi pokušaj.

Oprost zatražen.Oprost zadobiven.Nema zaborava.

Drugi pokušaj.

Oprost zatražen.Nema odgovora.Nema zaborava.

Treći pokušaj.

Krik. Pokušaj letenja. Iznova krik.Spriječenost doticanja tla.

Kiša i mrak. Suze i crnina.

Osuđivanje. Proklinjanje. Oprost...

Josipa Kolega, 4.b

SLOBODA?Da mi je do oblaka visokih poći,Pa da probleme stjeram u kut.Da mi je samo zaboraviti moći,

Sunce bi mi obasjalo put.

Da mi je samo jednom voljeti sretno,A da na svijetu nisam sama,

Pobjegla bih iz ove sobe spretno,Sobe u kojoj mi je društvo tama.

Marijana Oštrić, 1.b

Bolji svijet 49

NIJED

AN

DA

N B

EZ POT

EZA

Fotogalerija

Matea BiloglavNe znam naslikati sreću, niti je opjevati, ali preko fotografija je mogu poka-zati. Ne znam ništa o objektivima, fokusiranju, ekspozicijma i megapikselima. Samo želim uhvatiti trenutke koje su ostali propustili i ispričati im priču o njima.

Bolji svijet50

NIJ

EDA

N D

AN

BEZ

PO

TEZ

A

Karla Rančić

Marcela Marguč

Bolji svijet 51

NIJED

AN

DA

N B

EZ POT

EZA

Filip Mijić

Bolji svijet52

NIJ

EDA

N D

AN

BEZ

PO

TEZ

A

VIKEND! IDEMO VANI?Popularni zadarski klubovi i kafići

Škola,preranaustajanja,ispiti,ostaleobveze...svemetopetdanazaredomdobroiscrpii itekakomidojadi.Živimjatakozaonadvadananakrajutjedna,nadajućisedaćutadbarnakratko»pustitimo-zaknapašu«,zabavitise inapunitibaterijezanovikrug. Nesumnjamdadijelimsličnusudbinuvassrednjoškolacakojiovočitate.Zajednosepitamogdjemožemoizaćivikendom,rasteretitiseizabavitiuZadru.

Dovoljno je klubova i kafića, tako da će svatko naći nešto sebi po ukusu. Ekipa uglavnom izlazi naodređenamjestasprobranomvrstomglazbekojasetamopušta.Štosetogatiče,imatustvarnosvega:odtechna,housea,hiphopadotrasha,rocka,jazza...Ekipa:najvišesrednjoškolaca,studenatadoonihstarijihsneštovišimkriterijima.Najnovijihitsuoniispodčetrnaest,zakojenitkoneznaštoradevanposlijedesetsatinavečer?!Repertoarsekrećeodelitnijihklubovadokultnihbircevaskućnomatmos-ferom.Cijene:Kakogdje...kolikopara,tolikomuzike.Ponudu,atmosferuiekipuvećinemjestapredstav-ljamvamudaljnjemtekstu...Padakrenemo!

Bolji svijet 53

ZA

BAV

NE ST

RAN

ICE

Novih sedam svjetskih čudaKineski zid

Kip Isusa Spasitelja u Rio de Janeiru

Grad Petra

Kolosej u Rimu Taj Mahal u Indiji

Machu Picchu

Citchen Itza

Bolji svijet54

ZA

BAV

N S

TRA

NIC

E

ENG

LISH PA

GES

ENG

LISH PA

GES

Drawnby:AnaJagićEN

GLISH

PAG

ES