biljeske za udzbenik oftalmologije za stomatologe

Karmen Lončarek 1.6.2008. 1

Katedra za oftalmologijuMedicinskog fakulteta sveučilišta u Rijeci

Bilješke za udžbenik oftalmologije za stomatologe

Karmen Lončarek

http://www.pdfonline.com/easypdf/?gad=CLjUiqcCEgjbNejkqKEugRjG27j-AyCw_-AP


SADRŽAJUVOD............................................................3

OSNOVNE OFTALMOLOŠKEVJEŠTINE ....................................................4

Ukapavanje očnih kapi........................... 4Očne masti ............................................. 4Zavoj oka ............................................... 4Ispiranje oka........................................... 4

GRAĐA I FUNKCIJA OKA .......................6

Građa i funkcija spojnice ....................... 6Građa i funkcija bjeloočnice .................. 6Građa i funkcija rožnice......................... 7Građa vjeđa............................................ 7Akcesorni dijelovi vjeđa ........................ 9Funkcija vjeđa........................................ 9Građa staklastog tijela............................ 9Građa i funkcija leće ............................ 10Refrakcijske greške.............................. 12Pigmentacija šarenice .......................... 13Građa i funkcija žilnice ........................ 14Građa mrežnice .................................... 14Građa orbite ......................................... 15Građa suznog aparata........................... 16Suze i prekornealni suzni film ............. 16

PROMJENE NA VJEĐAMA I OKOLINI OKA ............................................................18

Ektropij ................................................ 18Entropij ................................................ 18Trihijaza............................................... 18Lagoftalmus ......................................... 18Blefaritis .............................................. 19Ječmenac (hordeolum) ......................... 19Halacion............................................... 19Tumori vjeđa........................................ 20Benigni tumori vjeđa ........................... 20Maligni tumori vjeđa ........................... 20Bazaliom (bazeocelularni karcinom) ... 20Planocelularni karcinom ...................... 21Karcinom lojnih žlijezda...................... 21Melanom.............................................. 21Ksantelazma......................................... 21Dakriocistitis........................................ 21Celulitis orbite ..................................... 22

CRVENO OKO ..........................................23

Vrste hiperemije spojnice .................... 23Spontano subkonjunktivalno krvarenje (spontana hiposfagma) ......................... 24Konjunktivitis ...................................... 24Episkleritis ........................................... 26Skleritis................................................ 26Iridociklitis........................................... 26Akutni glaukom zatvorenog kuta ......... 27Općenito o glaukomskoj bolesti........... 27

Diferencijalna dijagnostika crvenog oka.............................................................29Ulcerozni keratitis (ulkus rožnice) .......30Punktiformni keratitis...........................30Herpetički keratitis ...............................31Oftalmički herpes zoster.......................31Gljivični keratitisi.................................31Degeneracije rožnice ............................32Distrofije rožnice..................................32Erozija rožnice .....................................32Rekurentna erozija rožnice...................33

PROMJENE NA NEPODRAŽENOM OKU ............................................................ 34

PROMJENE NA POVRŠINI OČNE JABUČICE

................................................................ 34Pingvekula............................................34Unutarnji pterigij („treći kapak“) .........34Stafilom bjeloočnice.............................35Kongenitalni glaukom..........................35

PROMJENE VELIČINE I OBLIKA ZJENICE .... 36Promjene veličine zjenice.....................36Promjene oblika zjenice .......................36

BIJELA ZJENICA .................................. 37Katarakta ..............................................37Retinoblastom ......................................38

IZRAZITO CRNA ZJENICA .......................... 39Afakija..................................................39Pseudofakija .........................................39

SUHO I SUZNO OKO .................................. 40Sindrom suhog oka...............................40Sindrom suznog oka - epifora ..............40

IZBOČENA OČNA JABUČICA ...................... 40Egzoftalmus i proptoza.........................40Distireoidna oftalmopatija....................41Pokretanje očne jabučice ......................43Biinokularne kretnje očiju ....................43Binokularni vid ....................................43Uzroci strabizma ..................................44Vrste strabizma ....................................44Vrste fiksacije u strabizmu...................44Konvergentni strabizam (ezotropija) ....45Paralitički strabizam.............................45Dijagnostika strabizma.........................46Nistagmus ............................................46Akutna pojava crvenila oka..................47Kontuzija oka .......................................47Penetracijska i perforacijska ozljeda očne jabučice ................................................47Laceracije vjeđa ...................................48Strana tijela ..........................................48Fotoelektrička oftalmija .......................49Keratitis uzrokovan kontaktnim lećama49Korozije rožnice ...................................49Gigantocelularni ili temporalni arteritis49



UVOD

Oftalmologija je veoma specifična i visoko tehnologizirana struka koja sa stomatologijom ima veoma malo dodirnih točaka. Ipak, kako je područje oka u neposrednom vidokrugu stomatologa, prepoznavanje promjena u tom području može ubrzati traženje oftalmološke pomoći. To se naročito odnosi na oftalmološka hitna stanja i ozljede, koje bi stomatolog mora poznavati kao i bilo koji drugi zdravstveni radnik.

Također, pacijenti očekuju od stomatologa kao stručnjaka sa stanovitim medicinskim obrazovanjem i osobu koju titulira s „doktore“ da o promjenama na vidljivom dijelu oka i okoline oka zna bar malo više od njih. Sigurno da pacijent neće upitati svog stomatologa: „Doktore, zašto posljednjih dana vidim sve mutnije?“ No, pitanje: „Doktore, vidite li ovo na mom kapku?“ nije neočekivano.

Student stomatologije mora biti osposobljen da prepozna najčešće promjene, bolesti i ozljede na prednjem dijelu i okolini oka za čije otkrivanje nije potrebna nikakva dodatna oprema osim one kojom raspolaže svaka stomatološka ambulanta.Naime, promjene na oku, pogotovo gledane bez velikog povećanja, veoma nalikuju jedna na drugu, stoga se od stomatologa ne može očekivati da točno dijagnosticira promjene na prednjem očnom segmentu.

Od vještina treba znati palpirati dijelove oka, i to: rubove orbita, kapke, područje suzne vrećice i suzne žlijezde, te očnu jabučicu. Nadalje, isprati oko, staviti očne kapi i mast, te povez preko oka.

Ovaj udžbenik nije napisan kao skraćeni udžbenik oftalmologije za medicinare, već je koncipiran shodno stvarnom načinu i mjeri susretanja stomatologa sa oftalmološkom problematikom. Zato je gradivo organizirano „problemski“, to jest prema vodećim znakovima, a ne prema anatomskim strukturama.



OSNOVNE OFTALMOLOŠKE VJEŠTINE

Ukapavanje očnih kapiPovući donju vjeđu prema dolje i

u donju prijelaznu brazdu kapnuti jednu ili dvije kapljice. Bolesnik treba žmiriti minutu-dvije kako treptanje i suzenje ne bi ispralo ukapani lijek. Treba izbjegavati kapanje na samu rožnicu, jer je neugodno.

Očne mastiMasti imaju dulje djelovanje

nego kapi, ali zamućuju vid i bolesnicima je teže primjenjivati ih. Najpodesnije su za korištenje prije spavanja i kad je oko pokriveno, jer se tako duže zadržavaju u spojničnoj vrećici.

Stavljanje masti: donja vjeđa se uhvati s dva prsta i odvoji od očne jabučice, potom se u donju prijelaznu brazdu istisne oko 5 mm masti.

Zavoj okaAko je pokrivanje ozlijeđenog ili

upaljenog oka potrebno, onda valja preporučiti bolesniku da pokrije oba oka i miruje u zamračenoj prostoriji. Pokrivanje samo bolesnog oka je manje djelotvorno, jer pokretanje zjenice i mišića zdravog oka uzrokuje iste pokrete i na pokrivenom oku.

Ispiranje okaOko ispiremo kod ozljede jetkim

tekućinama (kiseline, lužine) ili kad su u oku brojne strane čestice (npr. žbuka). Ozljede jetkim tekućinama su hitnost i ispiranje treba otpočeti što prije.

Ukapavanje očnih kapi u spojničnu vrećicu

Stavljanje očne masti u spojničnu vrećicu

Zavoj oka



Pribor i materijal za ispiranje oka1. Kapljice (ili ampula) lokalnog anestetika2. Ručnik3. Plastificirano platno ili najlon4. Bubrežasta posuda5. Tekućina za ispiranje (fiziološka otopina; u nedostatku boljega – vodovodna voda sobne temperature)6. Posuda za ispiranje (npr. vrčić za hranjenje; u nedostatku boljega – boca i sistem za infuziju)7. Sterilna vata8. Mala pinceta

Postupak1. Ukapajte u oko anestetik.2. Napunite posudicu za ispiranje (odnosno pripremite sistem za infuziju).3. Pacijent neka leži ili sjedi.4. Pomoću plastificiranog platna i ručnika zaštitite pacijentu vrat i ramena odmočenja.5. Pacijent neka nagne glavu na stranu ozlijeđenog oka.6. Prislonite bubrežastu posudu na obraz na strani ozlijeđenog oka.7. Prstima lagano raširite kapke pacijenta i recite mu da gleda ravno naprijed.8. Izlijevajte tekućinu na oko polako i kontinuirano, sa udaljenosti ne veće od 5 cm. Nastojte isprati i oba forniksa; izvrnite gornju vjeđu da poboljšate pristup gornjem forniksu.

Ispiranje oka



Shematski presjek očne jabučice

GRAĐA I FUNKCIJA OKA

Građa i funkcija spojnice To je tanka, prozirna mukozna membrana

koja oblaže unutrašnju površinu vjeđa i predji dio bjeloočnice. U području bjeloočnice spojnica je rahlo prirasla za podlogu i slobodno pomična, pa može primiti veliku količinu tekućine i jako nateknuti, npr. kod alergijskog edema ili traume (kemoza spojnice).

Ispod epitela spojnice je stroma koja sadrži brojne limfne čvoriće, akcesorne suzne žlijezde i krvne žilice. Prisustvo leukocita u spojnici i njena obilna vaskularizacija omogućavaju brzu i snažnu imunološku obranu. No, zbog toga je spojnica i često sjedište alergijskih upala.

Osim toga, spojnica štiti očnu jabučicu, te svojom bogatom vaskularizacijom opskrbljuje rožnicu kisikom kad su vjeđe sklopljene. Također sdjeluje u stvaranju suza: akcesorne suzne žlijezde u forniksima spojnice luče vodeni dio suza, a vrčaste stanice luče mukozni dio.

Građa i funkcija bjeloočniceBjeloočnica čini četiri petine površine očne jabučice, dakle sve osim rožnice.

Ima oblik šuplje kugle. Na njoj su dva potencijalna otvora, jedan sprijeda za rožnicu, a drugi straga, za vidni živac. Građena je od vezivnih lamela.

Za razliku od rožnice, vezivne lamele bjeloočnice pružaju se u svim smjerovima, što bjeloočnici daje čvrstoću i neprozirnost - ona štiti unutrašnjost oka i skupa s uveom onemogućava prodiranje svjetla osim kroz zjenicu. Izvana se na bjeloočnicu pripajaju vanjski očni mišići.

Poput rožnice, i bjeloočnica je avaskularna, no na mnogim mjestima ima sitne otvore kroz koje žilice i živci ulaze u unutrašnjost očne jabučice.

Shematski prikaz spojnice



Građa i funkcija rožniceRožnica je prozirna, okrugla, jače zakrivljena prednja petina vanjske očne

ovojnice. Unutarnja ploha rožnice konkavna je i zakrivljena po manjem polumjeru nego li prednja, konveksna ploha, pa je rožnica u središtu dvostruko tanja nego na periferiji.

Epitel rožnice je veoma slabo pričvršćen za svoju bazalnu membranu, pa se lako odljušti već i kod vrlo male traume. Srećom, rožnični epitel ima veliku regenerativnu sposobnost.

Najveći dio rožnice čini njena stroma. Građena je od malog broja fibroblasta, kolagenih lamela i mukopolisaharidnog matriksa.

Rožnica je prozirna zato što su njena kolagena vlakna su neobično jednoobrazne veličine i paralelne, tako da ne raspršuju svjetlost; ne sadrži krvne žile; živčana vlakna rožnice su veoma tanka.

Zdrava rožnica je posve avaskularna. U nekim bolestima rožnice razvija se vaskularizacija, što može teško oštetiti njenu građu i funkciju. Vaskularizirana rožnica je loša podloga za presađivanje rožnice jer veoma često dolazi do odbacivanja transplanta.

Rožnica ima vrlo velik broj osjetnih živčanih završetaka i čini najosjetljiviji dio površine tijela. Ta osjetljivost osigurava refleksnu zaštitu od ozljeda.

U starosti dolazi do ulaganja finih kapljica masti u periferiju strome, koje izgleda poput bjelkastog prstena ili srpa uz gornji i dolji dio limbusa (arcus senilis ili gerontokson).

Građa vjeđaVjeđe su lamelarne strukture izvana pokrivene

kožom, a iznutra spojnicom. Između kože i spojnice nalaze se vezivni skelet i mišićni elementi vjeđe. Vjeđni rasporak se zatvara pomoću kružnog očnog mišića, kojeg inervira sedmi moždani živac.

Koža vjeđa je veoma tanka i elastična. Njeno potkožje vrlo je rahlo, ne sadrži masnih stanica, te se u njemu lako može nakupiti velika količina tekućine

DIJELOVI VJEĐA:1. Koža 2. Potkožno vezivno tkivo3. Kružni očni mišić 4. Orbitalni septum5. Mišić podizač gornje vjeđe6. Tarzusi7. Spojnica

Shematski presjek kroz prednji dio oka



u edemu ili krvarenju, stvarajući brze i dramatične otekline vjeđa.Kružni očni mišić sastoji se od nekoliko koncentričnih snopića vlakana oko vjeđnog rasporka. Dijeli se na orbitalni i palpebralni dio. Orbitalni dio djeluje kao sfinkter i pod kontrolom je volje; izvodi čvrsto stiskanje i mrštenje vjeđa. Palpebralni dio prostire se u vjeđama, a djeluje voljno (voljno treptanje) i nevoljno (refleksno treptanje).

Orbitalni septum je tanak vezivni sloj koji se pruža kao nastavak periosta krova i dna orbite, seže do rubova tarzusa i veže se na prednju stranu mišića podizača gornje vjeđe.

Tarzusi su tanke i tvrde polumjesečaste vezivne pločice koje čine skelet vjeđa. U svakom tarzusu je po tridesetak sitnih lojnih žlijezda koje se otvaraju na rubovima vjeđa. Njihov masni sekret sprečava prelijevanje suza preko ruba vjeđe. Upale tarzalnih žlijezda su veoma česte (v. ječmenac).

Mišić podizač gornje vjeđe polazi iz dna orbite, a završava aponeurozom na gornjem tarzusu. Kod bijele i crne rase jedan manji dio mišićnih vlakana ne završava u aponeurozi, već među vlaknima orbikularnog mišića i u potkožju, uvlačeći kožu u poprečnoj brazdi gornje vjeđe. Kod orijentalaca, pak, nema spoja između mišića podizača gornje vjeđe i kože - zato orijentalna gornja vjeđa nema poprečne brazde.

Shematski presjek kroz gornju vjeđu

Prednji dio oka i akcesorni dijelovi vjeđa



Akcesorni dijelovi vjeđaPolumjesečasti nabor spojnice smješten je u medijalnom očnom kutu.

Omogućava abdukciju oka, a ostatak je treće vjeđe koja postoji u nižih životinja. Suzna bradavica je ispupčeni otočić kože sa sitnim dlačicama i lojnicama,

smješten uz polumjesečasti nabor spojnice.Trepavice su dlačice usađene u dva ili tri nepravilna reda duž prednjeg brida

vjeđa. Za razliku od ostalih dlaka, trepavice ne sijede (osim u nekim bolestima, dok su kod albina bezbojne baš kao i kosa). Zadaća je trepavica da štite rožnicu i spojnicu, kako mehanički, tako i refleksno (dodirivanje trepavica izaziva refleksno zatvaranje vjeđa).

Funkcija vjeđaVjeđe štite oko od povreda i stranih tijela, te od prejake svjetlosti. Treptanje vjeđa može biti spontano, refleksno ili voljno. Spontano treptanje je

nesvjesno, dešava se 5-10 puta u minuti, češće kod uzbuđenosti ili uzimanja alkohola.

Za vrijeme sna nema lučenja suza, pa sklopljene vjeđe sprečavaju isušivanje površine oka.

Loj kojeg stvaraju lojne žlijezde u rubovima vjeđa čini površni sloj suznog filma i daje mu trajnost. Osim toga, loj na rubovima vjeđa sprečava razlijevanje suza preko rubova.

Građa staklastog tijelaStaklasto

tijelo je prozirna struktura koja ispunjava najveći dio očne jabučice.Viskoznost staklovine je dva puta veća od viskoznosti vode.

Staklasto tijelo nije sluzava masa, već ima veoma finu arhitektoniku koja podsjeća na grozd ili trodimenzionalnu mrežu. Starenjem se ta mreža razlaže, pa se u stromi formiraju ciste ispunjene

Cisternalna građa staklastog tijela



Shema prostiranja lećnih vlakana

Makro-presjek kroz prednji segment: 1-epitel rožnice, 2-stroma rožnice, 3-endotel rožnice, 4-prednja sobica, 5-šarenica, 6-leća, 7-cilijarno tijelo s cilijarnim mišićem, 8-limbus rožnice

tekućinom bez stanica i vlakanaca. Ciste mogu konfluirati, a struktura staklovine može biti toliko narušena da vitrealna membrana kolabira. Posljedice ove promjene su nekad veoma pogubne po vid i opisane su u odjeljku o ablaciji mrežnice.

Građa i funkcija lećeLeća je prozirna bikonveksna struktura smještena neposredno iza zjenice.

Građena je od finih tankih vlakana, dugih 8-10mm. Ne sadrži žile niti živce. Površina leće pokrivena je bazalnom membranom - lećnom kapsulom.

Zonularna vlakna su nježni snopići kolagenskih vlakana koji se protežu od cilijarnog tijela do kapsule leće gdje se vežu za ekvator leće. Promjer ekvatora leće iznosi oko 10 mm.

Akomodacija jest fokusiranje, prilagodba leće za gledanje na blizinu. Akomodaciju vrši cilijarni mišić. Kontrakcijom cilijarnog mišića olabave se zonularna vlakna na ekvatoru leće, pa se leća pri tome ispupči, a lomna jakost leće se poveća. Kad prestane kontrakcija mišića, zonularna vlakna se opet nategnu, pojačaju vlak na ekvator leće, pa leća poprima spljošten oblik prilagođen za gledanje na daljinu.



Istovremeno s akomodacijom uvijek dolazi do sužavanja zjenice i konvergencije.Sužavanjem zjenice blokiraju se periferne zrake koje upadaju u zjenicu, što

izoštrava sliku na mrežnici. Konvergencija je jednaki i istovremeni pokret oba oka prema nosu.

Konvergencijom se postiže centriranje slike na foveolu.

Pogled iz unutrašnjosti oka na leću koju okružuju cilijarni nastavci. Zonularna vlakna koja se protežu od cilijarnih nastavaka do ekvatora leće presitna su da bi ovdje bila vidljiva.

Shematski prikaz akomodacije



Tvrda kontaktna lećaMeka kontaktna leća

Refrakcijske greškeSposobnost akomodacije se

tokom života smanjuje. U djetinjstvu je najveća, a 65. godini akomodacije gotovo i nema. Oko 45. godine akomodacijska sposobnost je manja od 4 dioptrije, što je nedovoljno za čitanje, pa su za gledanje na blizinu manju od 25 cm potrebna konveksna stakla. Ta pojava se zove presbiopija ili staračka dalekovidnost.

Staračku dalekovidnost treba razlikovati od obične dalekovidnosti ili hipermetropije. Hipermetropno oko ima slabiju lomnu jakost od normalnoga (bilo zbog „preslabe“ leće, bilo zbog „preslabe“ rožnice) ili je pak prekratko, pa slika u njemu nastaje iza mrežnice. Hipermetrop mora

stalno akomodirati da bi mogao jasno vidjeti. Zato dalekovidni s manjom greškom mogu jasno vidjeti na daljinu.

Dalekovidni kod kojih veličina refrakcijske greške nadilazi moć akomodacije nemaju jasan vid ni na blizinu, niti na daljinu. Zbog stalnog napora akomodacije hipermetropi često osjećaju nelagodu i bol u očima, osobito prilikom čitanja i gledanja na blizinu.

Dalekovidnost se korigira konveksnim ili plus-lećama. Oči gledane kroz njih izgledaju uvećane.

U kratkovidnosti ili miopiji slika nastaje ispred mrežnice zato što kratkovidno

Minus-leće umanjuju, a plus-leće povećavaju sliku

Fokus kratkovidnog oka pada ispred mrežnice

Fokus dalekovidnog oka pada iza mrežnice



Površina šarenice

oko prejako lomi svjetlost, ili je pak predugo. Kratkovidni dobro vide bliske predmete i često si pomažu prinoseći ih blizu k

očima. Njihov vid na daljinu bez naočala je slab. Kratkovidnost se korigira konkavnim ili minus-lećama. Zato oči gledane kroz miopske naočale izgledaju sitnije.

Posebna vrsta miopije je progresivna miopija, degenerativna bolest oka u kojoj oko postaje sve kratkovidnije zato što očna jabučica cijelog života pomalo raste u duljinu.

Pigmentacija šareniceBoja šarenice je individualna, a ovisi o

količini i rasporedu pigmenta u stromi, dok je debljina strome u svih ljudi podjednaka. Kod plavih očiju stroma nema pigmentnih stanica, već predstavlja mutni, poluprozirni medij. Taj poluprozirni medij reflektira plavi dio spektra, dok crveni dio spektra prolazi kroz taj medij, dospije do tamnog pigmentnog sloja na stražnjoj strani šarenice koji ga apsorbira. Stoga se iz takve šarenice reflektiraju samo plave zrake, a oko se, ovisno o debljini strome, doima modro, svijetlo plavo ili blijedo plavo, iako ne sadrži plavog pigmenta. U albina pigment posve nedostaje, pa je boja šarenice

ružičasta jer se kroz stromu proziru šarenične krvne žile.

Pigment se može javiti u mrljastim naslagama na površini strome, pojedinačno kao madež, ili u većem broju tako da šarenica podsjeća na tigrovu ili leopardovu kožu, “iris tigrata”. Nakupina može pokrivati cijeli sektor šarenice, pa je ona dvobojna, "iris bikolor". Pojava različite boje šarenica u iste osobe naziva se heterokromijom šarenica. Najčešće je uzrok patološki, a vrlo rijetko urođenost.

Zdrava zelenosmeđa šarenica

Heterokromija šarenicaIris tigrata



Građa i funkcija žilniceŽilnica je vaskularni sloj između mrežnice

i bjeloočnice. tanja je od pola milimetra. Građena je od gustog spleta finih žilica i kapilara, između kojih su brojni melanociti. Oni žilnici daju tamnu boju. Pigmentacija žilnice sprečava da svjetlost ulazi u očnu jabučicu mimo zjenice, te tako oko djeluje kao tamna komora. Žilnica ishranjuje vanjske slojeve mrežnice, te pomaže održavanju temperature oka.

Starenjem u žilnici dolazi do degenerativnih promjena. Fibroza veziva u području spoja žilnice i cilijarnog mišića vjerojatno ima ulogu u razvoju staračke dalekovidnosti.

Građa mrežniceUnutarnja očna ovojnica ili

mrežnica oblaže cijelu unutarnju stranu srednje ovojnice, od optičkog diska do ruba zjenice. Građena je veoma složeno, od mnogih vrsta i velikog broja živčanih stanica. takva složena građa omogućava nam vidnu oštrinu (središnji vid), širinu vidnog polja (periferni vid), osjećaj svjetla, osjećaj boje, osjećaj kontrasta, osjećaj sjajnosti, osjećaj pokreta, te percepciju prostora (osjećaj treće dimenzije).

Na mrežnici se građom posebno ističu optički disk i žuta pjega, te krvožilni crtež.

Optički disk je bjelkasto područje promjera 1,5 mm, a nalazi se blizu stražnjeg pola očne jabučice. Normalni optički disk je plitko

Presjek kroz očnu jabučicu: zbog pigmenta je iznutra tamna

Normalna očna pozadina: svijetli krug je optički disk iz koga izviru mrežnične žile; ovalno tamno područje desno od diska je žuta pjega

Histološki i shematski presjek mrežnice pokazuje da se sastoji od deset slojeva i raznih vrsta živčanih stanica



diskoidno udubljen. U području optičkog diska sastaju se aksoni ganglijskih stanica cijele mrežnice, te izlaze iz očne jabučice ujedinjeni u vidni živac. Optički disk sadrži samo vlakna, i nijednu osjetnu stanicu, pa je nesposoban za primanje svjetlosnih podražaja. Zato se dio našeg vidnog polja koji odgovara optičkom disku naziva slijepa pjega. Svoje slijepe pjege nismo svjesni, i ne osjećamo da nam taj dio vidnog polja nedostaje.

Na optičkom disku počinje grananje središnje mrežnične arterije i vene.Žuta pjega je ovalni središnji dio mrežnice promjera 3x5 mm. Ime je dobila

zbog žućkaste boje koju joj daje pigment lutein. Lutein štiti žutu pjegu kao područje najoštrijeg od jarkog svjetla i ultraljubičastih zraka. Slikovito rečeno, lutein djeluje poput sunčanih naočala za središnju mrežnicu.

Građa orbiteOrbite su koštane šupljine smještene

s obje strane korijena nosa. Ispunjene su mekim tkivima: očnom jabučicom, vidnim živcem, vanjskim očnim mišićima, orbitalnim masnim jastučićem, suznom žlijezdom, i krvnim žilama.

Orbita oblikom podsjeća na krušku zato što je ulaz u orbitu uži od dijela orbite koji odgovara ekvatoru očne jabučice. Medijalna stijenka orbite je veoma tanka, oko 0,3 mm, te stoga često strada kod udarca u područje oka. Tad kroz frakturu ulazi zrak iz etmoidnih ćelija u orbitu i potkožje vjeđa i čela (emfizem kože). Kod palpacije potkožnog emfizema čuje se fini zvuk poput škripanja snijega, a uzrokuje gapucketanje mjehurića zraka u potkožju.

Shema orbite - pogled kroz prednju lubanjsku jamu

Shematski pogled u orbitu odozgo i odozdo, vidljivi očni mišići



Na prednjem dijelu medijalne stijenke nalazi se udubljenje u kojem je smještena suzna vrećica.

Na prednjem dijelu lateralne stijenke nalazi se plitko ležište suzne žlijezde. Masno tijelo orbite čini masno tkivo koje ispunjava sve slobodne prostore oko

očne jabučice, između mišića, žila i živaca. Ne gubi se ni kod jakog mršavljenja, samo mu kod teških iscrpljujućih bolesti turgor popusti, pa takvi bolesnici imaju upale oči. Masno tijelo orbite obloženo Tenonovom fascijom oblikuje konkavno zglobno tijelo za kretnje očne jabučice, te ima zaštitnu ulogu.

Građa suznog aparataSuzni aparat ima dva dijela: seketorni i

ekskretorni. Sekretorni dio čine glavna i akcesorne suzne žlijezde, a ekskretorni čine: suzni kanalići, suzna vrećica i suzonosni kanal.

Suzna žlijezda se prazni u gornji forniks kroz desetak nježnih izvodnih kanalića. Inervacija suzne žlijezde je vrlo složena, a nadziru je i refleksni i psihogeni mehanizmi.Suze se treptanjem raspoređuju iz gornjeg forniksa po čitavoj spojničnoj vrećici, a potom se skupljaju u suznom jezercu u medijalnom očnom kutu. Treptanjem suze bivaju usisane kroz suzne točkice na suznim bradavicama u gornji i donji suzni kanalić, i kroz njih u suznu vrećicu, iz koje se suzonosnim (nazolakrimalnim) kanalom izlijevaju u donji nosni hodnik.

Suze i prekornealni suzni filmSuze imaju višestruku zadaću. One vlaže

površinu rožnice i spojnice i sprečavaju njihovo isušenje, ispiru površinu rožnice i spojnice otplavljujući sitna strana tijela, te je čine kliskom tako da se vjeđe kreću o njima bez trenja. Nadalje, opskrbljuju rožnicu kisikom i hranjivim tvarima, budući da zdrava rožnica nema vlastitu vaskularizaciju. Stalni tok suza, skupa sa imunoglobulinima i bakteriostatikom lizozimom, sprečava naseljavanje bakterija u spojničnoj vrećici.

Suze sadrže i mnoge druge tvari važne za metabolizam, normalnu funkciju i obnavljanje rožnice i spojnice. Nabrojimo samo epidermalni faktor rasta, beta-faktor transformacije rasta, fibronektin, razne citokine, organske kiseline, vitamin A, te već spomenute imunoglobuline i lizozim.

Spojnica i prednja površina rožnice pokrivene su suznim filmom koji se sastoji od tri sloja: površni uljani sloj kojeg luče žlijezde u rubovima vjeđa, srednji vodenisloj kojeg luče suzne žlijezde, i duboki mukozni sloj kojeg luče vrčaste stanice spojnice. Suzni film, osim već spomenutih zadaća suza, daje rožnici glatkoću: tek

Donja suzna točkica

Položaj suzne žlijezde i vrećice



ovlažen epitel stvara glatkuoptičku površinu, pa je vlažna rožnica sjajna, a suha pak izgleda mutno. Bez urednog suznog filma nema ni uredne funkcije oka.

Suzni film ima tri sloja: mukozni, vodeni i lipidni



PROMJENE NA VJEĐAMA I OKOLINI OKA

EktropijTo je izvrtanje ruba vjeđe

prema van. Izložena spojnica na izvrnutoj vjeđi sklona je upalama, a oko suzi jer suzna točkica nije uronjena u suzno jezerce. Liječi se kirurški.

Entropij i ektropij su najčešće posljedica staračkih promjena, ožiljaka vjeđa ili paralize mišića vjeđa.

Entropij To je uvrtanje ruba vjeđe

prema očnoj jabučici. Zbog toga pri treptanju trepavice sružu po površini oka.

Liječenje. Kirurško.

Trihijaza To je rast trepavica prema očnoj

jabučici. Može biti posljedica entropiona, ili se radi o nepravilnom rastu nekoliko trepavica bez vidljivog uzroka.

Liječenje. Ako je trihijaza posljedica entropija, treba ga kirurški sanirati. Pojedinačne trepavice nepravil-nog rasta uklanjaju se električnom ili laserskom epilacijom.

LagoftalmusTo je stanje u kojem vjeđe

ne mogu pokriti očnu jabučicu, pa se rožnica i spojnica suše i sklone su upali (keratitis e lagophthalmo). Nastaje zbog slabosti orbikularnog mišića uzrokovane paralizom facijal-nog živca, zbog jakog egzof-talmusa ili defekta tkiva vjeđa.

Liječenje. Treba ukloniti uzrok lagoftalmusa. Površina oka se zaštićuje umjetnim

Ektropij donje vjeđe

Ektropij i posljedična trihijaza donje vjeđe

Lagoftalmus desnog oka



suzama, a noću i neutralnom mašću. U težim slučajevima stavlja se vlažna komora - satno staklo se nepropusnim flasterom pričvrsti preko oka tako da je zrak unutar toga stalno vlažan, što sprečava isušivanje površine oka. Krajnje rješenje je kirurško.

BlefaritisRubovi vjeđa su crveni, ponekad

otečeni, pokriveni ljuskicama i krasticama. Uzroci su bakterijska infekcija, seboreja, rozacea, alergija, kronična iritacija, kronični rinitis i sinuitis.

Stafilokokni blefaritis karakteriziraju sićušne ragade u unutarnjem ili vanjskom kutu, slično angulusu infectiosusu na usnama – samo bez crvenila - te edem vjeđa.

Liječenje. Odstraniti uzrok. Veoma je važna higijena vjeđa: štapićem s vatom umočenom u vodovodnu vodu treba

svakodnevno odstranjivati krastice s rubova vjeđa i mazati ih antibiotičkom mašću. Za stafilokokni blefaritis –antibiotička mast.

Ječmenac (hordeolum)To je gnojna upala tarzalnih

žlijezda odnosno žlijezda u korijenu trepavica.

Liječenje. Antibiotska mast, topli oblozi; nema jasnih dokaza da antibiotici ili steroidi per os ili lokalno imaju učinka na tok bolesti. Ako ima bijeli vrh, treba ga punktirati.

HalacionPipa se kao čvorić pod kožom vjeđe, dok je

tarzalna spojnica nad čvorićem hiperemična. Zarazliku Nastaje kroničnom upalom i opstrukcijom Meibomovih žlijezda. od ječmenca, nije bolan.

Liječenje. Operativno. Može recidivirati, u tom slučaju se preporuča oralna i lokalna primjena tetraciklina.

Stafilokokni blefaritis: pustule u folikulima trepavica

Alergijski blefaritis

Ječmenac

Halacion



Tumori vjeđaTumori vjeđa se morfologijom, prirodnim tokom i terapijom ne razlikuju od

istih tumora druge lokalizacije.

Benigni tumori vjeđaNajčešći benigni tumori vjeđa su fibromi, papilomi, hemangiomi i ateromi.Kod djece su najčešći hemangiomi. To su ograničene tamnocrvene tvorbe koje

se mogu javiti na bilo kojem dijelu vjeđa. Liječe se injekcijama steroida u sam tumor, laserskom koagulacijom ili klasičnom kirurgijom.

Maligni tumori vjeđaSve maligne tumore vjeđa treba

odstraniti do zdravog tkiva. Nažalost, takvi zahvati često mutiliraju vjeđe, pa su potrebne složene kirurške rekonstrukcije kojima se vraća izgled i funkcija vjeđa. Zbog toga zahvat treba učiniti što je ranije moguće. Ponekad se kirurško liječenje dopunjuje lokalnim ozračivanjem, koje može izazvati kataraktu i oštetiti dublje strukture oka.

Bazaliom (bazeocelularni karcinom)

Bazaliom je najčešće smješten na koži donje vjeđe, uz rub ili na samom rubu vjeđe. Počinje kao čvorić koji uporno egzulcerira i pokriva se krastom. Oko egzulceracije odnosno kraste izdiže se karakteristični bedem tumorskog tkiva sedefaste boje.

Hemangiom donje vjeđe

Fibromi vjeđe i okoline oka

Cista kože unutarnjeg očnog kuta

Bazaliom je infiltrirao cijelu donju vjeđu



Planocelularni karcinomPlanocelularni karcinom je

mnogo rjeđi, ali i mnogo maligniji od bazalioma - brže raste i jače razara tkivo, te, za razliku od bazalioma, mnogo češće metastazira. Morfologijom može nalikovati keratozi ili bazaliomu.

Karcinom lojnih žlijezdaNajčešće je lokaliziran na

rubovima vjeđa. Nalikuje na halacion, te kod svakog rekurirajućeg halacija u starijih ljudi treba posumnjati na ovaj karcinom.

MelanomMelanom vjeđa morfologijom se ne

razlikuje od istih tumora druge lokalizacije.

KsantelazmaKsantelazma je bezbolno žućkasto

plosnato izbočenje na medijalnim dijelovima vjeđa. Građena je od nakupina lipoidnih stanica. Pojava ksantelazme povezuje se sa hiperlipemijom. Nemaju medicinskog značenja, no obično se iz kozmetičkih razloga kirurški odstranjuju. Osim na vjeđama, ksantelazma se javlja na natkoljenicama i sluznici želuca.

DakriocistitisOpstrukcija suznih

puteva može postojati na bilo kojem dijelu odvodnog sustava, no obično je u nazolakrimalnom kanalu. Najčešći uzrok opstrukcije suznih puteva kod djece je kongenitalna opstrukcija ili stenoza nazolakrimalnog kanala. Kod odraslih najčešći uzrok je rekurentna upala suzne vrećice (dakriocititis).

Kronični dakriocistitis je uzrokovan smanjenim odvođenjem suza iz suzne vrećice. Zastoj drenaže čini pogodnu sredinu za razvoj bakterijske infekcije. Upala se očituje bezbolnim izbočenjem u području suzne vrećice, suzenjem i kroničnim konjunktivitisom. Pritiskom na izbočenje na suzne točkice izlazi sluzavi ili gnojni sadržaj. Koža je nepromijenjena i nema drugih znakova aktivne upale. Kod ispiranja suznih puteva kroz donji suzni kanalić tekućina se vraća na gornju suznu točkicu.

Planocelularni karcinom gornje vjeđe

Melanom ruba gornje vjeđe

Ksantelazme svih vjeđa



Akutni dakriocistitis

Akutni dakriocistitis obično nastaje kao komplikacija kroničnoga. Praćen je svim znakovima upale: crvenilo, napetost, toplina i bolnost kože nad suznom vrećicom, te suzenje oka zbog neprohodnosti suzne vrećice. Upaljena suzna vrećica promira neposredno ispod medijalnog očnog kuta kao crvena, bolna i osetljiva masa. Može apscedirati, ili se razviti u dakrioflegmonu.

Liječenje. Incizija i drenaža suzne vrećice, te sistemni antibiotici. Kod kronične upale često je potreban je i veći kirurški zahvat.

Celulitis orbiteVjeđe su otečene i zatvorene, spojnica crvena, edematozna i prominira kroz

vjeđni rasporak. Očna jabučica je u protruziji, a kretnje oka su ograničene i bolne. Opće stanje pacijenta je loše. Celulitis orbite često je posljedica širenja infekcije iz paranazalnih sinusa ili zuba, zato obavezno treba učiniti rendgenogram. Ako se zanemari, može napredovati u meningitis ili trombozu kavernoznog sinusa. Zato je kod svakog celulitisa orbite potrebna hitna hospitalizacija radi parenteralne antibiotičke terapije i eventualnog kirurškog zahvata na izvoru infekcije.

Celulitis desne orbite (posljedica etmoiditisa)



Miješana hiperemija (usljed jake upale žilnice i šarenice)

Konjunktivalna hiperemija u alergijskom konjunktivitisu: žilice su izrazite, no hiperemija ne seže do same rožnice

CRVENO OKO

Vrste hiperemije spojniceNajprije valja ustanoviti radi li

se zaista o hiperemiji, tj. proširenosti krvnih žila, ili pak o subkonjunktivalnom krvarenju(spojnica je dijelom ili cijela jasnocrveno obojena, pojedninačne žilice se u tom području ne razabiru).

Treba razlikovati dvije osnovne vrste hiperemije ili injekcije spojnice: konjunktivalnu i cilijarnu, te miješanu.

Konjunktivalna hiperemija je hiperemija samih spojničnih žilica; dilatirane žilice se jasno ističu na

bjelini sklere. Spojnična hiperemija je najjača na tarzusima, a prema rožnici je sve slabija.

Cilijarna hiperemija se uočava kao blijedoljubičasta obojenost sklere u pojasu od 2-3 mm oko limbusa rožnice. U cilijarnoj hiperemiji se pojedinačne žilice ne razabiru; radi se naime, o hiperemiji cilijarnih žilica koje ljubičasto prosijavaju kroz poluprozirnu skleru.

Izolirana cilijarna hiperemija rijetko se viđa; obično se radi o miješanoj hiperemiji, to jest istovremenoj pojavi konjunktivalne i cilijarne hiperemije. Miješana hiperemija nastaje zbog anastomoza između konjunktivalnih i cilijarnih krvnih žila. Cilijarna odnosno miješana hiperemija uvijek je znak ozbiljnih oftalmoloških stanja, a najčešće: bolesti rožnice (keratitis), šarenice i drugih dijelova uvee (iridociklitis), te akutnog glaukoma.

Cilijarna hiperemija u iridociklitisu



Spontano subkonjunktivalno krvarenje (spontana hiposfagma)

Pucanje žilica spojnice krv oboji spojnicu jarko crveno. Najčešće je spontano, posve bezbolno, češće u hipertoničara i starijih ljudi, naročitousljed povraćanja, kašlja, napinjanja, a rjeđe je posljedica traume. Nestaje za 1-3 tjedna bez ikakve terapije.

KonjunktivitisKonjunktivitis je upala spojnice

karakterizirana proširenjem krvnih žila, staničnom infiltracijom i eksudacijom.

Uzroci konjunktivitisa su prvenstveno egzogeni: virusni, bakterijski, klamidijalni, alergijski, toksički, aktinički. Različiti etiološki činioci daju sličnu kliničku sliku, a isto tako jedan te isti činilac može davati različite kliničke slike. Zbog toga je u svakodnevnoj praksi često veoma teško ustanoviti etiologiju nekog konjunktivitisa. Zato ćemo ovdje dati podjelu konjunktivitisa prema kliničkoj slici, a ne etiologiji.Akutni kataralni konjunktivitis karakteriziraju hiperemija spojnice, oskudni mukopurulentni iscjedak, pečenje, osjećaj stranog tijela u oku. Radi se o blagom konjunktivitisu, s kojim se u praksi najčešće susrećemo. Obično je virusnog uzroka i prolazi spontano nakon nekoliko dana. Kao terapija se daje kapi sulfacetamida ili antibiotika koje smanjuju tegobe, no, naravno, nemaju učinka na viruse.

Papilarni konjunktivitis je karakteriziran bezbrojnim vaskulariziranim papilama veličine 0,1 mm na spojnici vjeđa koje joj daju baršunasti izgled. Uzroci su piogene bakterije (najčešće stafilokok), alergija (tada je praćen svrbežom), produženo nošenje kontaktnih leća, te toksički činioci.

Folikularni konjunktivitiskarakteriziraju bezbrojni prozirni čvorići veličine 1 mm na spojnici vjeđa koji joj daju izgled kaldrme. Folikuli su limfni čvorići uzrokovani virusnom, klamidijalnom ili granulomatoznom upalom. Često je zahvaćena i rožnica. Ponekad je praćen osjetljivošću preaurikularnih limfnih čvorova, te traje dulje od papilarne forme.

Jaka hiposfagma

Fibrinska membrana na donjem tarzusu kod akutnog virusnog konjunktivitisa

Brojne orijaške papile na izvrnutom gornjem tarzusu kod vernalnog konjunktivitisa



Epidemijski keratokonjunktivitis (numularni keratitis) prate bol, fotofobija i povećanje preaurikularnih limfnih čvorova te rožnični infiltrati koji mogu trajati mjesecima. Sekrecija je mukopurulentna, veoma obilna -karakteristično je da su nakon buđenja vjeđe slijepljene sekretom. Veoma je zarazan tokom dva tjedna. Uzrokuju ga adenovirusi tipa 8 i 19. Kao i kod faringokonjunktivalne groznice, antivirusni lijekovi nemaju učinka.

Vernalni konjunktivitis ili proljetni kataralni konjunktivitis je sezonski, rekurentni, bilateralni alergijski konjunktivitis dječje dobi. Tipično se javlja u proljeće, u doba cvatnje. Prate ga jaki svrbež, suzenje, fotofobija, osjećaj stranog tijela u oku. Karakteriziraju ga orijaške papile na tarzalnoj spojnici (poput kaldrme), te patognomonične bijele pjegice poput mrvica krede (Trantasove točke) na limbusu rožnice. Liječi se kapima steroida i anitalergika. Prognoza je dobra, no bolest se može vraćati kroz niz godina.

Klamidijalni konjunktivitis karakteriziraju folikularna hiperplazija i mukopurulentni iscjedak. Često je udružen s cervicitisom ili uretritisom. Prenosi se spolnim kontaktom te genitalnim ili spojničnim iscjetkom. Liječenje. Antibiotik (npr. eritromicin) oralno i lokalno tokom tri tjedna.

Konjunktivitis je najčešća uputna oftalmološka dijagnoza, i obično prva dijagnoza na koju pomisli liječnik opće medicine kad vidi crveno oko. Tako se pod dijagnozom konjunktivitisa često liječe mnogo opasnije oftalmološke bolesti.

Kod sumnje na konjunktivitis nikad se liječenje ne smije početi steroidnim lijekovima: samo oftalmolog može donijeti odluku o liječenju steroidima. Naime, najčešći uzročnici konjunktivitisa i keratitisa su virusi, i trajanje bolesti je ograničeno samim uzročnikom (“self-limited disease”). Steroidi, istina, smanjuju simptomatske smetnje, ali i koče prirodne obrambene mehanizme, te mogu produljiti i pogoršati bolest.

Nadalje, steroidi otežavaju zarastanje epitelnih lezija, pa se neprepoznati keratitis koji se liječi steroidima pod dijagnozom konjunktivitisa može pogoršati do ulkusa i perforacije rožnice. Isto važi i za traumu oka (udarac, erozija, strano tijelo) koja se liječi pod slikom iritacijskog konjunktivitisa. Steroidi su dobri, korisni i često nezamjenjivi lijekovi, ali odluku o počimanju terapije steroidima može donijeti samo oftalmolog nakon pregleda oka pod biomikroskopom.

Brojni folikuli na izvrnutom donjem tarzusu kod folikularnog konjunkti-vitisa

Vernalni konjunktivitis



Episkleritis

Ako niste u mogućnosti uputiti pacijenta s crvenim okom k oftalmologu, najmanje ćete pogriješiti ako otpočnete liječenje antibiotičkim kapima ili mastima.

EpiskleritisTo je upala episklere i površnog

dijela bjeloočnice nepoznatog uzroka. Javlja se kao ravno ili malo izdignuto područje jako proširenih krvnih žila spojnice i eipsklere, obično u temporalnom dijelu bjeloočnice. U episkleritisu bol nije jaka, a žile spojnice se nježnim pritiskom prsta preko vjeđe mogu pomicati, za razliku od skleritisa gdje se spojnične žile ne mogu pomicati.

Liječenje. Lokalno se daju steroidi i/ili antireumatici. Bolest je ograničenog trajanja ("self-limited diseasae"; samoograničavajuća bolest), pa se povlači i bez ikakve terapije ne ostavljajući posljedice.

SkleritisZa razliku od episkleritisa, skleritis

je ozbiljna i teška bolest, obično uzrokovana sistemnom kolagenozom. Javlja se kao bolno zadebljanje bjeloočnice sa jakom episkleralnom i cilijarnom hiperemijom. Prate ga jaki bolovi na dodir i kod kretnji oka. Može zahvatiti bilo koji dio bjeloočnice. Prednji skleritis je lako dijagnosticirati već vanjskim pregledom, a stražnji skleritis ponekad veoma teško.

Perforirajuća skleromalacija je bezbolni skleritis koji se javlja u bolesnika s reumatoidnim artiritsom. Sklera postupno nekrotizira i stanjuje se, pa kroz stanjeno područje plavkasto prosijava i izbočuje se cilijarno tijelo ili žilnica (stafilom bjeloočnice). Može završiti perforacijom i gubitkom oka.

Liječenje. Sistemni steroidi, antireumatici, a ponekad i citostatici. Prognoza je loša - može doći do gubitka vida, pa i cijelog oka.

IridociklitisUpala šarenice naziva se iritis, a upala cilijarnog tijela je ciklitis. Kako je teško

razlučiti jednu upalu od druge, te kako su obično upalom zahvaćene obje strukture, obično se koristi izraz iridociklitis.

Skleritis: mjesto upale je izbočeno



Znakovi iridocikli-tisa su: cilijarna hiperemi-ja (ljubičasto crvenilo oka oko limbusa) ili miješana hiperemija spojnice, zamućen vid, uska ili nepravilna zjenica, te bol u području oka i njegove okoline (cilijarna bol). Rožnica može biti više ili manje zamućena zbog upalnih precipitata na rožničnom endotelu. U najtežim slučajevima vidi se još i hipopion (gnoj u prednjoj sobici).

Definitivna dijagnoza postavlja se biomikroskopskim pregledom. Uzrok iridociklitisa je u 60% nepoznat, a u najvećem dijelu preostalih 40% su

autoimune bolesti.

Akutni glaukom zatvorenog kutaGlaukom uskog ili zatvorenog kuta

čini oko 10% svih slučajeva glaukoma. Ovdje postoji zapreka otjecanju sobne vodice i to prije trabekuluma: komorni kut je djelomice zatvoren korijenom šarenice. Kod glaukoma otvorenog kuta prednja komorica je znatno plića nego u normalnom oku, obično manje od 2 mm.

Kod nekih bolesnika s glaukomom zatvorenog kuta može doći do iznenadnog i potpunog zatvaranja komornog kuta, što se naziva akutnim glaukomom. Slika je veoma dramatična: jaka glavobolja na strani zahvaćenog oka praćena mučninom, povraćanjem i bradikardijom. Oko je tvrdo poput biljarske kugle (intraokularni tlak prelazi 60 mm Hg), postoji cilijarna, a nekad i spojnična hiperemija, rožnica je zamućena, vidna oštrina smanjena, zjenica srednje široka i nereaktivna.

U akutnom glaukomu oko je crveno, vid smanjen, zjenica je srednje široka ili široka i ukočena. Bol u području oka i sljepoočnice je veoma jaka (cilijarna bol), često praćena mučninom i povraćanjem (oprez! opasnost zamjene s migrenom iligastrointestinalnim poremećajem). Intraokularni tlak je višestruko povišen. Biomikroskopom se vidi plitka prednja komorica i zamućena rožnica (zbog edema epitela).

Općenito o glaukomskoj bolestiGlaukom je sindromna bolest koju karakterizira očni tlak povišen toliko da

oštećuje vidni živac, atrofične promjene glave optičkog živca, te posljedični ispadi u

Zamućenje donjeg dijela rožnice zbog upalnih precipitata na rožničnom endotelu

Izgled oka u akutnom glaukomu: miješana hiperemija spojnice, zamućena rožnica, srednje široka nereaktivna zjenica



vidnom polju. Normalni očni tlak kreće se u granicama od 12 do 22 mm Hg, a najčešća vrijednost očnog tlaka je 17 mm Hg.

Glaukom je podmukla bolest koja rijetko izaziva subjektivne smetnje. Zbog toga ga svaki liječnik mora dobro poznavati kako bi prepoznao njegove rane simptome, upozorio bolesnika na ozbiljnost bolesti, motivirao na liječenje i sudjelovao u aktivnom otkrivanju glaukoma. Antiglaukomski lijekovi imaju nekih sporednih učinaka i obično se primjenjuju doživotno, pa glaukomskim bolesnicima treba pažljivo objasniti svrhu i potrebu za redovitom primjenom antiglaukomskih lijekova.

Sve vrste glaukoma imaju jaku nasljednu komponentu, zato ga treba aktivno tražiti među srodnicima glaukomskog bolesnika.

Patogeneza glaukomske bolestiKod svih vrsta glaukoma propada sloj vlakana vidnog živca u mrežnici, te

aksoni na optičkom disku od čega on postane udubljen. U krajnjem stadiju glaukomskog propadanja optičkog diska nastaje njegova atrofija: udubljenje zahvaća cijeli promjer diska, disk je posve bijel, a živčana vlakna u dnu udubljenja toliko su prorijeđena da se vidi sitasti dio bjeloočnice kroz koji vlakna izlaze van iz očne jabučice.

Subjektivni simptomi glaukoma Većina glaukoma je asimptomatska. Oni rijetki bolesnici koji imaju smetnje

obično se žale na težinu u očima i smetnje pri čitanju, a samo iznimno na prolazno zamućenje vida.

Neki primjećuju pojavu duginih boja kad gledaju u izvor svjetlosti, Pojava je uzrokovana edemom epitela rožnice usljed visokog intraokularnog tlaka: svaka edematozna stanica epitela poput prizme rastavlja svjetlo na dugine boje.

Može se javiti napad bola u jednoj strani glave sličan migreni, boli gornjih zuba ili neuralgiji, s kojima se često zamjenjuje.

U akutnom glaukomu je, kako je već rečeno, uz bol prisutna i smanjenje vidne oštrine, crvenilo spojnice i široka nereaktivna zjenica. Bol je veoma jaka, često praćena mučninom i povraćanjem.



Diferencijalna dijagnostika crvenog okaOsobito pažljivo treba pregledati zjenicu, jer je zjenica važan diferencijalno-

dijagnostički ključ:

Zjenica Vjerojatno stanje

normalnakonjunktivitisblaža bolest rožnice

uskairidociklitisulkus rožnice

srednje široka, fiksirana

akutni glaukom

nepravilna trauma

Drugi važni ključ je vidna oštrina; svako akutno smanjenje vidne oštrine je znak opasnosti i zahtijeva hitan oftalmološki pregled.

Vidna oštrina Stanje Znakovi

Normalna

akutni konjunktivitisBulbarna i palpebralna spojnica su hiperemične, ali je rožnica uredna

subkonjunktivalno krvarenje

Iznenadna pojava bezbolne krvavocrvene boje bulbarne spojnice

Smanjena

ozljeda okaNa dijagnozu upućuju anamneza i vanjski pregled

bolest ili ozljeda rožnice

Fluorescein boji defekt rožničnog epitela

akutni glaukomOčna jabučica tvrda kao kamen; zjenica srednje široka ili široka; rožnica zamućena

iridociklitisSobna vodica zamućena (Tyndallov fenomen), prašinasti precipitati na endotelu rožnice; zjenica uska ili nepravilna.



ROŽNICA

UPALE ROŽNICE - KERATITISI

Ulcerozni keratitis (ulkus rožnice)Ulcerozni keratitis je

posljedica ozljede površine oka, obično nakon erozije ili usljed nošenja kontaktnih leća. Najčešći uzročnici su stafilokok, pseudomonas i penumokok, osobito kod slabih i zapuštenih bolesnika. Na mjestu infekcije razvija se najprije leukocitni infiltrat koji zamuti taj dio rožnice. Slijedi razvoj ulceracije koju nekad prati i hipopion.

Hipopion je nakupina sterilnog ili nesterilnog gnoja koja se taloži na dnu prednje komorice. Ulceracija može napredovati do perforacije rožnice. Ako je stroma rožnice ulcerirana tako da je očuvana samo Descemetova membrana, rožnica će se na tom mjestu izbočiti poput hernije.

Liječenje. U lokalnoj anesteziji tetrakainom uzme se bris ulceracije radi obojenog preparata i kultivacije. Odmah treba otpočeti liječenje topičkim, subkonjunktivalnim i sistemnim antibioticima. Prijeti li perforacija rožnice, treba je kirurški pokriti spojnicom ili amnijskom membranom.

Punktiformni keratitisOznačavaju ga brojni sićušni defekti epitela rožnice, koji se ne mogu otkriti

lupom, već samo biomikroskopom. Obično je udružen s konjunktivitisom. Spojnica je hiperemična, sa ili bez sekreta. Bolesnik se redovito žali na žuljanje i osjećaj pijeska u oku.

Najčešće je uzrokovan adenovirusima, i tad je obično praćen iscjetkom (trepavice ujutro mogu biti zalijepljene sekretom). Ostali uzroci su kontaktne leće, ultraljubičasto svjetlo (varenje bez maske), te suho oko (keratokonjununktivitis sicca).

Liječenje. Topički antibiotici radi prevencije bakterijske superinfekcije.

Veliki ulkus rožnice

Ulkus rožnice s razinom gnoja u dnu prednje komorice (hipopionom)



Herpetički keratitisHerpetički ili dendritički

keratitis je veoma česta bolest rožnice uzrokovana herpes simplex virusom. Javlja se obično kad je otpornost organizma smanjena, kao što je slučaj i kod drugih manifestacija herpes simplex virusa - na usnama ili nosnicama.

Patognomonično je “dendri-tičko” grananje lezije koje slijedi grananje rožničnih živaca, te znatna bol. Bolest može trajati tjednima. Često ostavlja zamućenje rožnice uzrokujući trajno smanjenje vida.

Liječenje. Antivirotik (npr. aciklovir) u obliku očne masti i u tabletama. Topički steroidi su najstrože zabranjeni jer veoma pogoršavaju bolest i mogu uzrokovati perforaciju rožnice.

Herpetički keratitis novorođenčeta treba hitno liječiti lokalnim i sistemnim antivirusnim lijekovima jer prijeti velika opasnost od herpetičkog encefalitisa. Kod trudnica s herpetičkim cervicitisom indiciran je carski rez kako bi se izbjegla infekcija čeda dok prolazi kroz porođajni kanal.

Oftalmički herpes zosterZosterički keratitis je

posljedica infekcije trigeminalnog ganglija virusom varičele (Varicella zoster virus). Obično se javlja kod starijih osoba i kod oslabljenog imuniteta. Karakterizira ga bol i brza pojava vezikula u području grananja oftalmičkog živca (oko, vjeđe, čelo, nos, gornji dio lica). Vezikule pucaju, pretvaraju se u kruste koje koje ponekad ostavljaju ožiljke - kao i kod varičela. Na rožnici mogu nastati punktifrmni keratitis ili ulkus, praćeni konjunktivitisom.

Komplikacije oftalmičkog zostera osim keratitisa su: uveitis, alopecija, defekti kože i vjeđa, te postherpetička neuralgija.

Liječenje. Antivirusni lijekovi topički i per os. Kako su u prva dva tjedna bolesti česti jaki bolovi, valja dati i neki analgetik.

Gljivični keratitisiObično se javljaju nakon ozljeda u poljodjelstvu ili u vrtu, a u zadnje vrijeme i

kod produženog nošenja kontaktnih leća. Karakterizira ih tvrdokoran ulkus, često pokriven bijelim naslagama.

Liječenje. Antimikotici topički; u najtežim slučajevima i sistemno.

Oftalmički herpes zoster

Herpetička „grančica“ na rožnici



Degeneracije rožniceTo su stečene bolesti čija je pojava

povezana s ranijim bolestima rožnice (upale, ozljede, kirurški zahvati na rožnici, lagoftalmus), metaboličkim poremećajima, atrofijom očne jabučice ili su nepoznatog uzroka. Ovisno o uzroku, javljaju se edem, bule, ulceracije, zamućenja, neovaskularizacije, različiti depoziti (amiloid, lipidi, vapno itd.).

Liječenje. Kad god je moguće, uklanja se primarni uzrok. U nekim slučajevima moguća je keratoplastika.

Distrofije rožniceTo su nasljedna multipla rožnična

zamućenja. Različitog su izgleda i uzroka, ima ih na desetine različitih tipova. Zamućenja koja značajno smanjuju vidnu oštrinu zahtijevaju transplantaciju rožnice. Preporuča se i genetsko savjetovanje.

Erozija rožniceKako su epitel rožnice i njegova

bazalna membrana embriološki različitog porijekla, veza između njih je slaba. Zbog toga već i mala trauma može izazvati eroziju, tj. odvajanje epitela od podloge. Zate je erozija rožnice najčešća očna trauma. Ogoljena živčana vlakna na mjestu erozije su veoma osjetljiva, pa već i dodir s vjeđom izaziva osjećaj stanog tijela i bol. Uz to se javlja trias znakova podražaja prednjeg segmenta oka: fotofobija, epifora i blefarospazam. Ponekad nastaje i cilijarna hiperemija.

Kod svake erozije reba izvrnuti vjeđe ne bi li se našlo zaostalo strano tijelo (najčešće - na spojnici gornjeg tarzusa).

Kako je već spomenuto u odjeljku o građi rožnice, epitel se obnavlja od periferije prema središtu i iz dubljih slojeva prema površini. Ošteti li se epitel cijele rožnice, obnovit će se samo ako je očuvan barem dio limbalnog epitela, koji ima veliku sposobnost obnavljanja. Ako nema infekcije ni ozljede dubljih slojeva rožnice, epitelizacija se odvija veoma brzo: jedan milimetar ruba erozije dnevno

Pojasasta degeneracija rožnice

Distrofija rožnice

Erozija rožnice: vidljiv rub epitelnog defekta i zamućenje na mjestu odljuštenog epitela



proizvede jedan kvadratni milimetar epitela, odnosno - promjer erozije se dnevno smanjuje za gotovo dva milimetra. Zbog toga najveći broj erozija zaraste za dan-dva.

Sekundarna infekcija i oštećenje dubljih slojeva mogu uzrokovati trajno zamućenje rožnice. Liječenje. Antibiotske kapi ili mast triput dnevno; analgeteik po potrebi; zavoj oka ako je tako pacijentu ugodnije.

Antibiotici smanjuju opasnost infekcije. Osim toga, mast smanjuje trenje između ogoljelih živčanih završetaka i vjeđe. Kod manjih erozija okluzija oka nije potrebna. Ako je ozlijeđeni sudionik u prometu, bolje je da za vrijeme upravljanja vozilom nema zavoj na oku.

Rekurentna erozija rožniceUzrokovana je urođeno slabom vezom epitela s bazalnom memebranom. Svakih

nekoliko tjedana ili mjeseci spontano nastane erozija rožničnog epitela, tipično ujutro kod otvaranja oka tokom buđenja. Liječenje. Dugotrajno nošenje terapeutske kontaktne leće, po nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, uz korištenje lubrikanata. Ako erozija nije u optičkoj zoni, moguće je insulinskom iglicom nježno izbockati rožnicu. Zahvat se naziva stromalna punkcija. Cilj oba postupka je omogućiti da epitel bolje prione na bazalnu opnu.



Amelanotični melanom spojnice

Madež spojnice

PROMJENE NA NEPODRAŽENOM OKU

PROMJENE NA POVRŠINI OČNE JABUČICE

PingvekulaTo je hijalina degeneracija veziva

spojnice uz medijalni dio limbusa rožnice. Žućkaste je boje, okruglog oblika, veličine oko 2 mm. Veoma je česta nakon tridesete godine života.Liječenje. Ne zahtijeva liječenje; ako je sklona inflamaciji (pingueculitis) ili izgledom smeta pacijentu, može se operativno odstraniti.

Unutarnji pterigij („treći kapak“)To je duplikatura spojnice nalik

krilcu kukca, koja se proteže iz medijalnog očnog kuta preko limbusa rožnice. Radi se o degenerativnoj hiperplastičnoj promjeni bulbarne spojnice uzrokovanoj ultraljubičastim zračenjem i mehaničkim podražajem (rad u prašini). Liječenje. Ako je pterigij veoma vaskulariziran i sklon rastu, treba ga operativno odstraniti. Preraste li optičku zonu rožnice, smetat će vidu, a ožiljak na rožnici nakon odstranjenja tako opsežnog pterigija veoma često smanjuje vidnu oštrinu. Recidivi pterigija nakon odstranjenja nisu rijetkost. Ponekad zahtijevaju plastiku sluznicom usne šupljine. Svakom bolesniku s pterigijem se preporuča nošenje sunčanih naočala s filterom za ultraljubičaste zrake.

Pingvekula

Unutarnji pterigij



Madež spojnice. Melanom spojnice.Madež spojnice je lokalizirana pigmentacija, najčešće uz limbus ili na suznoj

bradavici. Ne zahtijeva terapiju. Važan je zbog diferencijalne dijagnoze prema melanomu spojnice. Melanom je bržeg rasta, patološki vaskulariziran i sklon prodiranju u susjedna tkiva.

Liječenje. Madež nije potrebno odstranjivati, već samo pratiti njegov rast i moguće znakove maligne alteracije: jaču pigmentaciju, brži rast, nejasne rubove, vaskularizaciju, pojavu sekundarnih pigmentacija u okolini madež.

Liječenje melanoma je, kao i kod svih drugih lokalizacija, operativno, a potrebna je idaljnja onkološka obrada.

Karcinom spojniceObično nastaje u području limbusa kao

bogato vaskularizirani sivoružičasti čvorić, gladak ili papilomatoznog izgleda.Liječenje. Operativno odstranjenje.

Stafilom bjeloočniceTo je degenerativna

promjena - izbočenje lokalno stanjene bjeloočnice Stanjenje je uzrokovano upalom, loše saniranom perforativnom ozljedom, visokom miopijom ili veoma visokim očnim tlakom. Kroz tako stanjenu bjeloočnicu tamnoprosijava uvea. Liječenje. Kod opasnosti od perforacije stanjeno mjesto se ojačava implantatima (fascija; bjeloočnica mrtvog davaoca).

Kongenitalni glaukomUzrok kongenitalnog glaukoma je

malformacija komornog kuta, točnije -zaostalo mezodermalno tkivo u području trabekuluma, koje sprečava normalnu drenažu sobne vodice. Vodeći znak kongenitalnog glaukoma je povećana rožnica (megalokornea) i povećanje cijelog bulbusa kao posljedica velike rastezljivosti ovojnica oka u prvim mjesecima života. Ponekad je oko crveno, dijete trlja oči i plačljivo je, prisutna je fotofobija.

Liječenje je isključivo operativno i treba ga izvesti čim ranije. Neliječeni kongenitalni glaukom ubrzo završava sljepoćom.

Stafilom bjeloočnice

Megalokornea lijevog oka usljed kongenitalnog glaukoma

Karcinom spojnice



PROMJENE U PODRUČJU ZJENICE

PROMJENE VELIČINE I OBLIKA ZJENICE

Promjene veličine zjenice

Mioza ili konstrikcija zjenice je normalna u dojenačkoj dobi i starosti. Fiziološki je izazivaju jarko svjetlo, spavanje, te akomodacija. Najčešći nefiziološki uzroci mioze su liječenje kapima pilokarpina (glaukom), intoksikacija narkoticima, koma, iridociklitis, te neke lezije ponsa.

Midrijaza ili dilatacija zjenice je normalna u djece. Fiziološki je uzrokuju tama i simpatikotonus (strah, bol, uzbuđenje). U praksi je najčešći uzrok midrijaze ukapavanje midrijatika (atropin i srodne tvari), akutni glaukom, kontuzija očne jabučice, epiduralni ili subduralni hematom, duboka anestezija. Zjenica slijepog oka ne reagira na svjetlo, ali zbog konsenzualne zjenične reakcije nije široka.

Nejednakost zjenica je patološka pojava, no u oko 20% ljudi postoji fiziološka mala razlika veličine desne i lijeve zjenice.

Promjene oblika zjeniceOblik zjenice može biti promijenjen iz mnogo razloga: kongenitalno, kao

posljedica upale, ozljede, kirurškog zahvata. Za stomatologa je dovoljno da zna kako su takve promjene moguće i raznovrsne.

Shematski prikaz različitih poremećaja oblika zjenice



BIJELA ZJENICA

KataraktaKatarakta je bilo kakvo

zamućenje očne leće.Katarakte se iz didaktičkih

razloga dijele na različite načine: prema dobi kad se javljaju, morfologiji, lokalizaciji zamućenja u leći, uzroku, boji, uznapredovalosti zamućenja.

Uzroci katarakte s mnogi, a vrlo različiti uzroci mogu stvarati jednak izgled katarakte. Najčešći uzrok katarakte je starenje (tzv. senilna katarakta). Ostali uzroci su: dijabetes, trauma oka, druge očne bolesti, zračenja (radioaktivno, rentgensko, infracrveno ili ultraljubičasto), liječenje kortikosteroidima, te kongenitalna katarakta.

Senilna katarakta je najčešća vrsta katarakte. Čak 95% ljudi starijih od 65 godina ima neki oblik katarakte, i velik broj tih kataraktaje tako neproziran da zahtijeva operativno odstranjivanje. Zahvaća oba oka, ali obično ne istovremeno, već najprije jedno, pa nakon više mjeseci ili godina i drugo oko.

Drugi praktično važan uzrok je dijabetes.

Dijabetička katarakta se javlja u loše reguliranom dijabetesu melitusu. Ne razlikuje se morfologijom od obične senilne katarakte, već se posebno spominjezato što se katarakta u dijabetičara javlja tri puta češće (do tri puta) i mnogo ranije nego u prosječne populacije.

Kod djece se obično radi o kongenitalnoj katarakti. Kongenitalna katarakta može biti nasljedna, javiti se u sklopu različitih

sindroma, ili biti posljedica rubeole majke u prvom tromjesečju trudnoće. Kongenitalnu kataraktu koja smeta vidu treba što ranije operirati – najbolje već u prvim tjednima života - jer će kasnije uzrokovati slabovidnost zbog neviđenja (ambliopija zbog anopsije).

Traumatska katarakta je posljedica ozljede kapsule leće, dakle, može se razviti i nakon tupe ozljede oka koja nije probila očnu jabučicu. Može se pojaviti već

Katarakta: zamućena je cijela leća

Kortikalna katarakta

Obostrana katarakta u djeteta



nekoliko minuta nakon ozljede.Najvažnijii morfološki oblici su kortikalna i nuklearna katarakta.U kortikalnoj katarakti zamućenja izgledaju poput žbica kotača ili klinova s

bazom na ekvatoru i vrhom okrenutim k središtu leće.Nuklearna katarakta zahvaća središnji dio leće.Liječenje. Bez obzira na morfologiju, jedino liječenje svake katarakte koja

smeta vidu jest operativno. Kapi za usporavanje razvoja katarakte nepouzdanog su djelovanja.

Nakon operacije se usljed umnožavanja ostataka nepotpuno odstranjene katarakte može razviti novo zamućenje, takozvana sekundrana katarakta. Ti ostaci mogu narasti toliko da nalikuju na pravu kataraktu. Najčešće se liječe laserom.

RetinoblastomRetinoblastom je čest maligni intraokulani tumor dječje dobi. Na njega treba

posumnjati kod svakog djeteta s bijelom zjenicom i strabizmom. Karakteristično se javlja na više mjesta na mrežnici odjednom, i često je kalcificiran, što je uočljivo na rentgenskoj snimci.

Retinoblastom je u oko 40% slučajeva nasljedan; svi bilateralni retinoblastomi su nasljedni, stoga preživjelima koji kane imati djecu treba pružiti savjet genetičara.

Retinoblastom je veoma zloćudan tumor koji se širi u okolicu i hematogeno metastazira. Preživljavanje ovisi o ranoj dijagnozi. Manji tumori se mogu liječiti krioterapijom i zračenjem, a veći zahtijevaju enukleaciju.

Bijela zjenica i divergentni strabizam lijevog oka (retinoblastom)



IZRAZITO CRNA ZJENICA

Afakija Afakija je nepostojanje očne leće. Najčešće je posljedica operativnog

odstranjenja katarakte, a iznimno perforativne ozljede oka. Prepoznaje se po izrazito crnoj boji zjenice, vrlo dubokoj prednjoj komorici (šarenica kao da je udaljena od rožnice), te finom podrhtavanju šarenice (nastaje zato što je šarenica izgubila oslonac kojeg joj daje leća, a sama leća nema nikakve čvrstoće – ona je zapravo vrlo tanka i nježna membrana).

PseudofakijaTo je stanje nakon operacije oka gdje je očna leća zamijenjena umjetnom

intraokularnom lećom od plastične mase. Ta je leća usađena u stražnju ili, rjeđe, u prednju očnu komoricu. Prednja očna sobica je izrazito duboka, a u zjenici se uočava plastični odsjaj, mnogo jači i življi nego kod prirodne očne leće.



SUHO I SUZNO OKO

Sindrom suhog okaRezultat je smanjene sekrecije suza ili jedne od komponenata suznog filma.

Manifestira se kroničnim konjunktivitisom i/ili keratitisom, crvenilom i/ili svrbežom oka. Samo rijetko se bolesnik žali na suhoću očiju, pa se kronično suho oko često dugo liječi kao kronični konjunktivitis nepoznate etiologije.

Uzroci suhoće oka su brojni. Najčešće se radi o senilnoj involuciji glavne i/ili akcesornih suznih žlijezda (točan razlog nepozat), ili pak njihovoj upali. Za stomatologa je praktično važno znati da se suhoća oka javlja u nekim autoimunim bolestima, npr. Sjögrenova bolest, kad se javlja i izrazita suhoća usta i drugih sluznica.

Liječenje. Ne može li se ukloniti primarni uzrok, sindrom suhog oka najčešće se liječi supstitucijom umjetnim suzama. Kod naročito teških slučajeva suhog oka u oko se ukapava posebno obrađen serum samog bolesnika.

Sindrom suznog oka - epiforaEpifora ili suzno oko uzrokovano je pojačanim lučenjem suza (obično

refleksnim, usljed bolesti prednjeg segmenta), ili smanjenom drenažom. Refleksno pojačano suzenje ne zahtijeva posebno liječenje.Smanjena drenaža je uzrokovana opstrukcijom u suznim putevima. U

starosti drenaža može biti oslabljena zbog mlohavosti vjeđe zato što donja suzna točkica više nije uronjena u suzno jezerce (tj. početni ektropij).

IZBOČENA OČNA JABUČICA

Egzoftalmus i proptozaEgzoftalmus i proptoza su sinonimi te označavaju protruziju očne jabučice, no

izraz egzoftalmus se koristi prvenstveno za protruziju uzrokovanu bolestima štitnjače, koja je i najčešći uzrok protruzije očne jabučice. Ostali uzroci su orbitalni pseudotumori, tumori, te upale (celulitis - fegmona – apsces orbite).

Egzoftalmometrom se egzoftalmus može točno izmjeriti, a to omogućava praćenje njegovih promjena.

Proptoza desnog oka Proptoza lijevog oka



Distireoidna oftalmopatijaGravesova ili Basedowljeva bolest je autoagresivne etiologije, a karakterizira

je trijas: hipertireoza sa difuznom strumom, oftalmopatija i dermatopatija. Ove tri manifestacije ne moraju se pojaviti sve zajedno, zato na nju treba posumnjati čak i onda kad su testovi štitnjače uredni. Naime, u 10-25% slučajeva distireoidne oftalmopatije nema ni kliničkih ni biokenijskih znakova disfunkcije štitnjače.

Tireoidna oftalmopatija je najčešći uzrok proptoze. Većinom je obostrana, premda se na jednoj strani može pojaviti ranije nego na drugoj.

Najvažniji znakovi tiroidne oftalmopatije su egzoftalmus, otkrivanje gornjeg dijela rožnice pri pogledu na dolje, te retrakcija vjeđa. Retrakcija vjeđa čini egzoftalmus još izrazitijim. U težim slučajevima javljaju se ograničena pokretljivost vanjskih očnih mišića i diplopija. U najtežim slučajevima kompresija vidnog živca uzrokuje oštećenje vida. Kod veoma jakog egzoftalmusa vjeđe ne pokrivaju površinu rožnice, pa zbog izloženosti nastaju keratitis i konjunktivitis. Egzoftalmus i smetnje bulbomotorike posljedica su upalne infiltracije orbitalnog sadržaja (osim očne jabučice), a najviše očnih mišića. Širok vjeđni rasporak i rijetko treptanje posljedica su simpatičke stimulacije izazvane hipertireozom.

Liječenje. U lakšim slučajevima nije potrebno. U težim slučajevima daju se sistemno steroidi, a ponekad je potrebna kirurška dekompresija orbite. Kod

Akutna faza distireoidne oftalmopatije: obostrano izbočene očne jabučice, jak edem i crvenilo vjeđa, hiperemija spojnica



izloženosti rožnice ukapava se metilceluloza ili stavlja vlažna komora. Tireoidna oftalmopatija se ponekad spontano povuče, no isto tako može opstati i nakon postizanja eutireoze.

Obostrani egzoftalmus u distireoidnoj oftalmopatiji: očne jabučice izbočene, pri pogledu na dolje vidljiv je velik gornji dio bjeloočnice

Obostrani egzoftalmus u distireoidnoj oftalmopatiji: očne jabučice izbočene, pri pogledu ravno naprijed vidljiv je gornji dio bjeloočnice



STRABIZAM I AMBLIOPIJA

Pokretanje očne jabučiceOčna jabučica ne mijenja položaj u odnosu na orbitu, već je vanjski očni mišići

rotiraju oko središnje točke. Očna jabučica vrši kretnje poput kuglastog zglobnog tijela, a ulogu konkavnog zglobnog tijela ima masno tijelo orbite. Pokreti su mogući u svim smjerovima, ali se iz didaktičkih razloga opisuju samo kretnje oko tri glavne osi: okomite (temporalno - nazalno), transverzalne (gore - dolje) i sagitalne (rotacija prema unutra – prema van).

Svaki pokret očne jabučice rezultat je djelovanja više mišića. Pokreti desne i lijeve jabučice su usklađeni i istovremeni, čak i ako je jedno oko slijepo.

Biinokularne kretnje očijuRazlikujemo verzije i vergencije. Verzije su istovremene kretnje oba oka u istom smjeru. Vergencije su jednaki i istovremeni pokreti očiju u suprotnim smjerovima:

Dvije su vrste vergencija: konvergencija, ako se oči pokreću prema nosu, te suprotna kretnja, divergencija, gdje se oči pokreću od nosa prema temporalno.

Binokularni vidBinokularni vid je sposobnost da se

slika primljena istovremeno sa obje mrežnice u svijesti prihvati kao jedna jedina.

Stereoskopski vid ili stereopsija je percepcija treće dimenzije, to jest, osjećaj dubine predmeta dobiven stapanjem (fuzijom) dviju mrežničnih slika koje se međusobno malo razlikuju. Slike na mrežnici su malo različite zato što su oči razmaknute i lijevo oko gleda predmet pod kutem različitim od desnog oka.

Ako se iz nekog razloga (kod djece je to najčešće strabizam) slika na mrežnicama ne projicira u korespondirajuće točke, slike nastaju u neodgovarajućim anatomskim područjima mrežnice pa ih mozak ne može stopiti u jednu sliku. Zato nastaju dvoslike, koje ometaju normalan život i poimanje okoline. Kod djeteta čiji binokularni vid još nije posve razvijen mozak se brani od dvoslika na dva načina. Jedan je način potiskivanje slike u mozgu iz jednog oka, tako da mozak uvijek prima sliku iz samo jednog oka, a nikad iz oba. Primati može uvijek iz istog oka, ili naizmjence iz jednog i drugog, ovisno o smjeru pogleda.

Osjećaj dubine predmeta nastaje stapanjem u mozgu dviju mrežničnih slika koje se međusobno malo razlikuju



Drugi način obrane od dvoslika jest da mozak počne sparivati neodgovarajuće točke iz desne i lijeve mrežnice. Normalno je da mozak sparuje anatomski odgovarajuće točke, to jest foveolu s foveolom, a periferiju jedne mrežnice s periferijom druge. Kod anomalnog sparivanja točaka, mozak spari foveolu jednog oka s nekom drugom točkom mrežnice drugog oka. Ta druga točka koja je preuzela fiksacijsku funkciju foveole nikad ne može imati i njezinu vidnu oštrinu, te se na takvom oku razvija slabovidnost ili ambliopija.

Uzroci strabizmaZa laika škiljenje znači sužavanje vjeđnog rasporka, kao kod prejakog svjetla.

Za oftalmologa škiljenje, razrokost ili strabizam znači grešku u položaju očnih osovina. Ta greška je uzrokovana neravnotežom vanjskih očnih mišića. Posljedica nekorigiranog strabizma je ambliopija - gubitak vidne oštrine, te gubitak fuzije odnosno percepcije prostora.

Strabizam je prisutan u oko 4% sve djece. Uzrok strabizma nije poznat. Čest je kod djece s poremećajem vidne oštrine

(refrakcijska greška, ozljeda oka, retinoblastom, dugotrajno pokrivanje oka zavojem,katarakta itd.). Vjerojatno je razlog tome nedostatak fuzionog impulsa. Nadalje, čest je i kod djece s oštećenjima mozga.

Strabizam može biti prvi znak retinoblastoma, osobito ako otklonjeno oko ima bijeli zjenični refleks.

Vrste strabizmaStanje potpune ravnoteže očnih mišića je rijetko - nalazimo ga samo kod 25%

osoba. Kod ostalih 75% osoba postoji neravnoteža očnih mišića, to jest, latentna ili manifestna sklonost oka prema devijaciji. Ipak, većina ljudi s latentnom sklonošću prema strabizmu nije razroka, jer neravnotežu očnih mišića nadomještaju fuzionim pokretima (to je nevoljna aktivnost!).

Fuzija je sposobnost mozga da stvori jednu, trodimenzionalnu sliku iz dvije pojedinačne slike koju dobiva od očiju s urednom, centralnom fiksacijom (tj. s foveolom u središtu).

Najčešća je sklonost oka prema devijaciji nazalno, te prema temporalno.Ako fuzija ne nadvlada sklonost oka prema devijaciji, javlja se strabizam. Dakle,

strabizam je abnormalna, manifestna devijacija oka, koja se fuzijom ne može ispraviti. Zato je u strabizmu prostorni vid onemogućen.

Strabizam se dijeli u dvije osnovne skupine: konkomitirajući ili prateći, te paralitički. Konkomitirajući strabizamje uzrokovan neravnotežom očnih mišića. Paralitički strabizamuzrokovan je paralizom jednog ili više očnih mišića.

Vrste fiksacije u strabizmuOvisno o vrsti fiksacije,

konkomitirajući strabizam može biti prisutan samo na jednom oku, ili

Konvergentni strabizam lijevog oka

Divergentni strabizam desnog oka



naizmjenično na oba oka. Kod jednostranog strabizma jedno oko je stalno otklonjeno, dok drugo stalno

gleda pravo. Ako se unilateralni strabizam ne liječi, fovea otklonjenog oka ne prima vizualne podražaje pa će se na njemu razviti slabovidnost zbog neupotrebe -ambliopija zbog anopsije.

Kod alternirajućeg strabizma je naizmjence jedno oko u otklonu, a drugo gleda pravo. Pri tome oči naizmjence fiksiraju, a fuzija je odsutna: mozak potiskuje sliku iz otklonjenog oka kako bi izbjegao dvoslike. Vidna oštrina svakog oka može biti uredna, no ne postoji stereo-vid jer mozak u svakom trenutku prima sliku samo iz jednog oka.

U praksi su najčešći horizontalni strabizmi - ezotropija i egzotropija. Osobito je česta ezotropija koja čini više od 75% svih strabizama.

Konvergentni strabizam (ezotropija)Konvergentni strabizam se, slično kao i kod ostalih strabizama, prema vrsti

fiksacije dijeli na alternirajući (naizmjenična fiksacija → strabizam oba oka → dobra vidna oštrina) i jednostrani (zahvaćeno samo jedno oko → trajna supresija njegove slike u mozgu → ambliopija). Tu je i treća vrsta fiksacije, a to je ukrižena fiksacija. Kod ukrižene fiksacije oba su oka istovremeno okrenuta nazalno, pri čemu desno oko fiksira lijevu stranu, a lijevo oko fiksira desnu stranu. Ovdje je razvoj ambliopije manje vjerojatan zato što obje fovee primaju vizualne podražaje. Ipak, i ovdje je, kao i u ostalih strabizama, stereo-vid onemogućen.

Konvergentni strabizam je često povezan s dalekovidnošću.

Paralitički strabizamKonkomitirajući strabizam se javlja u djetinjstvu i ne prate ga dvoslike zato što

ih mozak izbjegava potiskujući sliku iz otklonjenog oka. Paralitički strabizam se može javiti u djetinjstvu kao posljedica kongenitalne paralize nekog bulbomotornog živca, no češće je stečen - javlja se kasnije u životu kao posljedica oštećenja jednog ili više bulbomotornih živaca usljed bolesti mozga (najčešće vaskularne etiologije), bolesti bulbomotornog živca ili samog mišića.

Bulbomotorni živci mogu biti paralizirani usljed traume, infekcije, trovanja, degenerativnih bolesti (multipla skleroza) ili dijabetesa.

Od uzroka u samom mišiću to su trauma i miopatija (npr. u hipertireoidizmu).Paraliza može nastupiti naglo - akutno, ili se postupno, kronično razvijati.Javi li se paraliza u vrijeme

kad je binokularni vid već razvijen, bolesnik će imati dvoslike zato što se slike stvaraju na nekorespondentnim mjestima na mrežnici. Pojava dvoslika(diplopija) najjača je kad bolesnik gleda u smjeru najjače funkcije paraliziranog mišića. Dvoslike su veoma neugodna pojava i bolesnik naginje glavu u položaj u kojem su one najslabije - kretnjama glave kompenzira nedostatnu funkciju paraliziranog mišića. Često je

Dvoslika



moguće ublažiti dvoslike kirurškim zahvatom na zahvaćenim mišićima.

Dijagnostika strabizma1. Devijacija jednog oka je često vidljiva običnim promatranjem.2. Manje očit strabizam može se otkriti po decentriranom refleksu svjetla na deviiranom oku kad se baterijsko svjetlo uperi u oči.3. Pouzdaniji je test pokrivanjem oka: pacijent fiksira udaljenu točku (npr. baterijsko svjetlo), a liječnik pokrije oko koje gleda ravno. Deviirano oko će se pokrenuti da preuzme fiksaciju. U ezotropiji oko se pokreće iz nazalne pozicije lateralno prema primarnom položaju. U egzotropiji se oko pokreće iz temporalne pozicije prema medijalno do primarnog položaja.

NistagmusNistagmus je nevoljno ritmičko pokretanje očiju. Uzrok mu je oftalmološki (npr.

ambliopija), neurološki (multipla skleroza), otološki (podražaj labirinta ili vestibuluma), ili je kongenitalan. Postoji i normalni, fiziološki nistagmus. Fiziološki nistagmus se normalno javlja kod pogleda krajnje lijevo ili krajnje desno, kod gledanja iz vozila u pokretu, te kod podraživanja labirinta ili vestibularnog živca.

Prema vrsti nistagmičkih pokreta razlikuju se tri glavne vrste nistagmusa: trzajni, pendularni i miješani.

Trzajni nistagmus se sastoji od spore faze, koju slijedi brza korektivna faza u suprotnom smjeru. Imenuje se prema smjeru brze faze, tj. prema gore, dolje, desno, lijevo i rotatorni trzajni nistagmus. Trzajni nistagmus je obično znak patološkog procesa u primozgu.

U pendularnom nistagmusu oči se kreću poput klatna - oscilacije su jednake u oba smjera. Kongenitalni pendularni nistagmus je horizontalan, konjugiran, a često pri pogledu u stranu prelazi u trzajni. Nasljedan je i postoji od rođenja. U vrijeme spavanja nije prisutan. Čest je kod slabovidne djece.

Za razliku od kongenitalnoga, u stečenom pendularnom nistagmusu očna jabučica se pokreće ukoso, ukrug, ili eliptično.



OFTALMOLOŠKE HITNOSTI

Akutna pojava crvenila okaTema crvenog oka detaljno je obrađena u dogovarajućem poglavlju, pa ovdje

donosimo samo tablični prikaz diferencijalne dijagnostike najčešćih uzroka akutno crvenog oka.

Kontuzija okaTupa ili oštra trauma može

uzrokovati niz različitih ozljeda oka: od erozije rožnice, hifeme(prisutnost krvi u prednjoj očnoj komorici), edema ili ablacije mrežnice, razdora žilnice, krvarenja u staklovinu, do ozljede vidnog živca, frakture orbite i perforacije očne jabučice. Svaka ozljeda s gubitkom vidne oštrine zahtijeva hitni oftalmološki pregled. Kod svake sumnje na ozljedu orbite obvezatno učiniti rendgenogram i potražiti znakove frakture i stranog tijela.

Penetracijska i perforacijska ozljeda očne jabučiceBjeloočnica i rožnica mogu se probiti velikim brojem objekata - od metala, drva,

plastike, stakla, kamena, velikim ili jedva vidljivim, eksplozivnim, ili puknuti usljed tupog udarca. Penetracijska ozljeda znači probijanje očne jabučice na jednom mjestu, tj. postoji samo ulazna rana. Kod perforacijske ozljede očna jabučica je probijena dvaput, tj. postoje i ulazna i izlazna rana.

Diferencijalna dijagnostika crvenog oka

Simptom Konjunktivitis Iritis Akutni glaukom

Keratitis, abrazija rožnice

Iscjedak Izrazit Ne NeOskudan ili odsutan

Fotofobija Ne Izrazita Slaba Slaba

Bol Ne Mala do izrazita Izrazita Izrazita

Vidna oštrina Normalna Smanjena Smanjena

Ovisi o mjestu oštećenja

Zjenica NormalnaManja ili jednaka

Široka i fiksiranaJednaka ili manja

Hifema (krv u prednjoj očnoj komorici)



Tipična penetracijska ozljeda rožnice vidi se kao kapljica boje šarenice koja viri kroz perforaciju, zjenica je izobličena, a prednja komorica plitka. Sitna čestica velike brzine može perforirati očnu jabučicu tako da se tkiva nakon toga zatvore, i smetnje se jave tek kasnije (upala, toksično djelovanje čestice). Penetracija čestice može sezati do u lubanjsku šupljinu, pa treba obratiti pozornost na moguće neurološke simptome, osobito kod eksplozivnih ozljeda. Svaka ozljeda u kojoj je probijena očna jabučica zahtijeva hitnu

hospitalizaciju i kiruršku obradu zbog opasnosti od trajnog oštećenja vida i očnih struktura, infekcije i krvarenja. Također, obvezatno treba učiniti rendgenogram da bi se otkrilo eventualno intrabulbarno strano tijelo.

Laceracije vjeđaPovršne laceracije vjeđa može

zbrinjavati liječnik opće medicine. Sve ozljede koje zahvaćaju rub vjeđe, suzne puteve ili unutarnji očni kut obvezatno mora kirurški obraditi oftalmolog. Ako se u rani vidi masno tkivo, laceracija je vjerojatno prodrla u orbitu i može postojati ozljeda dubokih očnih adneksa. U takvom slučaju se i ozljeda bulbusa može otkriti tek naknadno.

Strana tijelaMogu se nalaziti na spojnici, rožnici

ili unutar oka. Kod stranih tijela rožnice i

spojnice bolesnik se tipično žali na osjećaj stranog tijela u oku, žuljanje i grebanje u oku, suzenje i fotofobiju. Intraokularna strana tijela, začudo, mogu biti posve asimptomatska.

Strana tijela spojnice mogu se naći na bilo kojem njenom dijelu, a najčešće na spojnici gornjeg tarzusa.

Strana tijela pod gornjom vjeđom uzrokuju jako draženje rožnice. Obrtanje gornje vjeđe i odstranjenje stranog tijela donosi trenutno veliko olakšanje tegoba.

Laceracija vjeđe zbrinuta šavima

Prolaps šarenice kroz ozljedu na granici rožnice i bjeloočnice

Metalno strano tijelo rožnice



Strana tijela rožnice su obično metalne čestice koje pršte kod varenja ili strojnog brušenja metala i zabiju se u stromu.

Uklanjanje stranog tijela rožnice treba učiniti liječnik.

Fotoelektrička oftalmijaTo je keratitis koji nastaje gledanjem u varilački luk ili kvarcnu svjetiljku, a

uzrokuje ga ultraljubičasto zračenje. Spojnica je podražena, vid lagano smanjen, a pacijent osjeća bol i žuljanje u očima (obično je obostrano!). Ukapavanje lokalnog anestetika donosi dramatično privremeno olakšanje, ali ga se nikako ne smije dulje koristiti. Rožnica se točkasto oboji fluoresceinom. Obavezno treba potražiti i strana tijela rožnice i spojnice.

Liječenje: Antibiotičke kapi ili mast 3x, zavoj oka. Analgetici; hipnotici ako bol ometa san.

Keratitis uzrokovan kontaktnim lećamaKeratitis ili ulkus rožnice može biti uzrokovan predugim nošenjem kontaktnih

leća, infekcijom, lošom higijenom, potom iskrivljenom ogrebenom ili neodgovarajućom kontaktnom lećom. Pacijent osjeća jaku bol u oku. Bojenje fluoresceinom pokazuje eroziju ili ulceraciju. Lokalni anestetik donosi trenutno olakšanje, ali ga se ne smije koristiti za olakšavanje tegoba. Liječenje je kao i kod fotoelektrične oftalmije. Kontaktne leće treba provjeriti liječnik koji ih je ordinirao.

Korozije rožniceDođe li oko u dodir s kiselinom ili

lužinom, što prije ga treba isprati velikom količinom vode. Ako je moguće, ukapa se lokalni anestetik pa se ispire fiziološkom otopinom dok pH papir ne pokaže neutralizaciju. Prognoza je dobra ako je rožnica prozirna. Korozija vapnom ima lošu prognozu. Zamućenje rožnice zahtijeva hospitalizaciju.

Gigantocelularni ili temporalni arteritis

Gigantocelularni arteritis je sistemni vaskulitis koji može zahvatiti bilo koju arteriju, no najčešće su to površna temporalna (temporalni arteritis), oftalmička, ili vertebralna arterija. Tipično zahvaća osobe starije od 60 godina.

Simptomi su: glavobolja, bolna osjetljivost skalpa, bol kod žvakanja, povišena sedimentacija (iznad 50 mm) te kompleks reumatske polimialgije (mialgija,

Temporalni arteritis: kroz kožu sljepoočnice ističe se nepravilno zadebljana temporalna arterija

Korozija rožnice jetkom tekućinom



gubitak težine, anoreksija, febrilitet nepoznatog uzroka). Palpacija temporalne arterije otkriva bolnu osjetljivost, nedostatak pulsacija, te čvorasta zadebljanja u toku arterije. Od očnih simptoma vodi iznenadni gubitak vida, a na očnoj pozadini se vidi blijedi edematozni optički disk. Mogući su i znakovi pareze okulomotornog živca. Gubitak vida je prvi znak temporalnog arteritisa u 10% slučajeva.

Temporalni arteritis je stanje koje ozbiljno ugrožava vid. Zato kod sumnje na njega odmah treba dati sistemno steroide, ne čekajući na laboratorijske rezultate. Obično uslijedi dramatično poboljšanje, dok bez terapije dolazi do teškog i trajnog gubitka vida. U 75% neliječenih bolesnika bolest zahvati i drugo oko, često nakon samo nekoliko sati ili dana.



Pojmovnik

Afakija - nepostojanje očne leće (urođeno ili stečeno)Akomodacija - mehanizam fokusiranja očne lećeAkromatopsija – neraspoznavanje boja uopće (sinonim: monokromazija)Albinizam - nedostatak melanina u oku i/ili svim tkivima (okularni/okulokutani

albinizam) Ambiopija - slabovidnost; stanje smanjene oštrine vida u odsutnosti bilo kakvi

anatomskih promjena fovee i koje se ne može ispraviti korekcijskim lećamaAstigmatizam - refrakcijska greška uzrokovana nepravilnom zakrivljenošću rožnice,

a iznimno rijetko lećeBasedowljeva bolest – autoimuna bolest koju karakterizira trijas: hipertireoza s

difuznom strumom, oftalmopatija i dermatopatijaBinokularni vid - sposobnost da se slika primljena istovremeno sa obje mrežnice u

svijesti prihvati kao jedna jedinaBlefaritis – upala vjeđa Bulbomotorika – pokretanje očne jabučiceCelulitis orbite – upala mekih dijelova orbiteCiklitis - upala cilijarnog tijela Cilijarna hiperemija - blijedoljubičasta obojenost bjeloočnice u pojasu od - mm

oko limbusa rožnice, usljed prosijavanja hiperemičnih cilijarnih žilica (koje se, zbog neprozirnosti bjeloočnice, same ne razabiru)

Dakrioadenitis – upala suzne žlijezdeDakriocistitis - upala suzne vrećiceDinamički nistagmus (nistagmus u krajnjem položaju): normalno se javlja kod

pogleda krajnje lijevo ili krajnje desno.Diplopija - dvoslikaDisocirani nistagmus: oči se pokreću neovisno jedno o drugom. Javlja se kod

multiple skleroze.Divergencija - oba oka gledaju prema lateralnoDukcije - kretnje samo jednog okaEgzoforija - sklonost oka prema devijaciji temporalno Egzoftalmometrija - mjerenje egzoftalmusa pomoću posebnog pomičnog mjerila,

egzoftalmometraEgzoftalmus - protruzija očne jabučice; izraz egzoftalmus se koristi prvenstveno za

protruziju uzrokovanu bolestima štitnjačeEktropij - izvrtanje ruba vjeđe prema vanEndoftalmitis - upala uvee, mrežnice i staklovineEntropij - uvrtanje ruba vjeđe prema očnoj jabučiciEpifora - pojačano suzenjeEpiskleritis – upala episklere - površnog sloja bjeloočnice Erozija – oguljotina epitela (rožnice)Fakoemulzifikacija - operacija katarakte pomoću ultrazvučne sonde

(fakoemulzifikatora) uvučene u prednju komoricuFotoelektrička oftalmija - keratitis uzrokovan ultraljubičastim zračenjem, usljed

gledanja u varilački luk ili kvarcnu svjetiljkuFotofobija - svjetloplahost; preosjetljivost na svjetlo



Fuzija - sposobnost mozga da stvori jednu, trodimenzionalnu sliku iz dvije pojedinačne slike koju dobiva od očiju s urednom foveolarnom fiksacijom

Glaukom – optikoneuropatija koju karakteriziraju ekskavacija optičkog diska, ispadi u vidnom polju, te očni tlak koji je povišen toliko da oštećuje vidni živac

Gravesova bolest – v. Basedowljeva bolestHalacij - čvorić pod kožom vjeđe, usljed kronične upale i opstrukcije Meibomovih

žlijezda. Heterokromija šarenice - pojava različite boje šarenica u iste osobeHeterotropija - razrokost (sinonimi: strabizam, tropija)Hipermetropija - dalekovidnost; refrakcijska greška u kojoj oko ima slabiju lomnu

jakost od normalnogaHiperopija – dalekovidnost; v. hipermetropijaHipopion - nakupina gnoja na dnu prednje komorice Hiposfagma - subkonjunktivalno krvarenje Hordeolum - ječmenac; gnojna upala žlijezda u rubu vjeđe Iridociklitis - prednji uveitis; upala šarenice cilijarnog tijelaIris bikolor - nakupine pigmenta koja pokriva cijeli sektor šarenice, pa je šarenica

dvobojnaIris tigrata – brojne nakupine pigmenta na površini šarenice, zbog čega je nalik na

tigrovu ili leopardovu kožuIritis -upala šareniceIridociklitis - upala šarenice i cilijarnog tijelaKatarakta - bilo kakvo zamućenje lećeKeratitis – upala rožniceKeratokonjunktivitis – upala rožnice i spojniceKomplicirana katarakta – zamućenje leće nastalo kao posljedica neke druge očne

bolestiKongenitalni glaukom - kongenitalna malformacija; glaukom uzrokovan

anomalnom građom struktura komornog kutaKonkomitirajući strabizam - razrokost uzrokovana neravnotežom očnih mišićaKonvergencija - oba oka gledaju prema medijalno Konjunktivitis - upala spojniceKsantelazma - bezbolno žućkasto plosnato izbočenje na medijalnim dijelovima

vjeđagrađeno od nakupina lipoidnih stanicaKseroftalmija –zadebljanje i keratinizacija epitela spojnice, te poremećaj lučenja

mucina, kao posljedica avitaminoze vitamina A, upale ili ozljedeLagoftalmus - stanje u kojem vjeđe ne mogu pokriti očnu Lutein - ksantofilni pigment koji žutoj pjezi daje žućkastu bojuMidrijaza - dilatacija zjeniceMiješana hiperemija - istovremena pojava konjunktivalne i cilijarne hiperemije (v.)Minimum separabile - najmanji kut pod kojim prosječno oko vidi dvije točke kao

odvojene; iznosi jednu lučnu minutuMiopija – kratkovidnost; oko prejako lomi svjetlost, pa slika nastaje ispred mrežniceMioza - konstrikcija zjeniceNeutralizacija je potiskivanje slike iz jednog oka u mozgu, tako da mozak uvijek

prima sliku iz samo jednog okaNistagmus - nevoljno ritmičko pokretanje očijuOkluzija oka – pokrivanje oka zavojemOptokinetički nistagmus - normalni nistagmus koji se javlja kod gledanja iz vozila

u pokretu



Ortoforija - stanje potpune ravnoteže očnih mišićaPendularni nistagmus - nevoljno ritmičko pokretanje očiju poput klatna, oscilacije

su jednake u oba smjeraPenetracijska ozljeda - probijanje očne jabučice na jednom mjestu, tj. postoji samo

ulazna ranaPerforacijska ozljeda - očna jabučica je probijena dvaput, tj. postoje i ulazna i

izlazna ranaPingvekula - hijalina degeneracija veziva spojnice uz medijalni dio limbusa rožnicePresbiopija - staračka dalekovidnost; fiziološko smanjenje sposobnosti oka da

akomodira u dobi nakon . godine zbog skleroziranja leće i cilijarnog mišićaProgresivna miopija - nasljedna degenerativna bolest koja zahvaća gotovo sve

dijelove oka, u kojoj zbog trajnog rasta očne jabučice kratkovidnost napreduje tokom cijelog života

Proptoza - izbočenost jednog ili oba okaPseudofakija - stanje nakon operacije oka gdje je očna leća zamijenjena umjetnom

intraokularnom lećom Refrakcija - lom svjetlosti pri prijelazu iz jednog sredstva u drugo zbog razlike u

brzini širenja svjetlosti kroz ta sredstva; u oftalmologiji se pod refrakcijom podrazumijeva pronalaženje kombinacije leća koje najbolje ispravljaju pacijentovu refrakcijsku grešku

Retinoblastom - maligni intraokulani tumor dječje dobi; često nasljedan i obostranSekundarna katarakta – zamućenje ostatka lećne kapsule nakon operacije

katarakteSekundarni glaukom – glaukom kao posljedica neke druge očne Simultana percepcija je sposobnost da se slike koje padaju izvan korespondirajućih

područja primaju istovremeno, iako se ne stapaju u jednu sliku, to jest - ne fuzioniraju, pa čak mogu stvarati i dvoslike koje međutim, promatraču ne smetaju.

Skleritis – upala bjeloočniceSlijepa pjega – projekcija optičkog diska na vidnom polju, sitno područje neviđenja

kojeg nismo svjesniStafilom - izbočenje lokalno stanjene bjeloočnice kroz koje tamno prosijava uveaStereopsija – stereoskopski vid; percepcija treće dimenzijeStrabizam – razrokost (sinonim: heterotropija, tropija)Temporalni arteritis - sistemni vaskulitis (gigantocelularni arteritis) koji je zahvatio

površnu temporalnu arterijuTrihijaza - rast trepavica prema očnoj jabučiciUnutarnji pterigij -treći kapak; duplikatura spojnice nalik krilcu kukca, koja se

proteže iz medijalnog očnog kuta preko limbusa rožniceVergencije - jednaki i istovremeni pokreti očiju u suprotnim smjerovimaVerzije - su istovremene kretnje oba oka u istom smjeruVidno polje - polje koje jedno oko obuhvaća pogledom ne mijenjajući mu pravacŽuta pjega - ovalni središnji dio mrežnice promjera 3x5 mm na kojoj se istuče

tamnožutom bojom



KAZALO POJMOVA

Afakija............................................. 39Akomodacija ................................... 10Ambliopija ...................................... 46Ambliopija zbog anopsije ............... 45Antiglaukomski lijekovi.................. 28Arcus senilis ...................................... 7Binokularni vid ............................... 43Bjeloočnica........................................ 6Blefaritis.......................................... 19Bol ................................................... 28

astenopska ...................................................... 12cilijarna........................................................... 27

Celulitis orbite........................... 22, 40chemosis............................................ 6Conjunctivitis .................................. 24Dakriocistitis

akutni.............................................................. 22kronični .......................................................... 21

Degeneracije rožnice....................... 32Descemetokela ................................ 30Diferencijalna dijagnostika

crvenog oka .................................................... 29

Dijagnostika strabizma.................... 46Distireoidna oftalmopatija............... 41Distrofije rožnice............................. 32Ectropion......................................... 18Egzoforija........................................ 44Entropion......................................... 18Epifora............................................. 40Epiphora .......................................... 40Ezotropija ........................................ 45Fotoelektrička oftalmija .................. 49Fuzija............................................... 44Gerontokson ...................................... 7Gigantocelularni arteritis................. 49Glaukom.......................................... 27

akutni........................................................ 27, 29kongenitalni.................................................... 35

Herpes zoster................................... 31Heteroforija ..................................... 44Hiperemija spojnice ........................ 23Hipermetropija ................................ 12Hipopion.......................................... 30Hordeolum ...................................... 19Iridociklitis ................................ 26, 29Ječmenac ......................................... 19Katarakta ......................................... 37Keratitis ..................................... 30, 49

gljivični...........................................................31herpetički ........................................................ 31punktiformni...................................................30ulcerozni .........................................................30uzrokovan kontaktnim lećama ........................49

Kongenitalna katarakta ....................37Konjunktivitis ............................24, 25Kontaktne leće .................................49Kontuzija oka...................................47Korozija rožnice...............................49Kretnje očiju ....................................43Kružni očni mišić...............................8Laceracije vjeđa ...............................48Leća..................................................10Lećna kapsula ..................................10Lizozim ............................................16Masno tijelo orbite ...........................16megalokornea...................................35Midrijaza..........................................36Mioza ...............................................36Mišić podizač gornje vjeđe ................8Multipla skleroza .......................45, 46Nistagmus ........................................46Očne masti .........................................4Okluzija

oka .............................................................. 4, 44

Opstrukcija suznih puteva................21Orbita ...............................................15Orbitalni septum ................................8Ozljeda oka ......................................29Paralitički strabizam ........................45Penetracijska ozljeda očne jabučice.47Perforativna ozljeda očne jabučice ..47Polumjesečasti nabor spojnice ...........9Presbiopija .......................................12Pseudofakija.....................................39Rekurentna erozija rožnice ..............33Retinoblastom ..................................38Rožnica ..............................................7Šarenica

pigmentacija ...................................................13

Senilna katarakta..............................37Septum orbitale ...............................7Sindrom

suhog oka........................................................ 40suznog oka......................................................40

Slijepa pjega.....................................15Spojnica ...........................................49



Staklasto tijelo................................... 9Strabizam......................................... 44

konkomitirajući .............................................. 44paralitički.................................................. 44, 45

Strano tijelorožnice............................................................ 49spojnice .......................................................... 48

Subkonjunktivalno krvarenje .......... 24Suze................................................. 16Suzna bradavica ................................ 9Suzni film........................................ 16Temporalni arteritis......................... 49Test pokrivanjem oka...................... 46Tireoidna oftalmopatija............. 41, 42

Traumatska katarakta.......................37Treptanje ............................................9Tumori .............................................20Tumori vjeđa....................................20Ukapavanje očnih kapi.......................4Unutarnja očna ovojnica ..................14Uzroci strabizma..............................44Vjeđe ..............................................7, 9Vrste strabizma ................................44Žilnica ..............................................14Zonularna vlakna .............................10Žuta pjega ........................................15


biljeske za udzbenik oftalmologije za stomatologe

Documents